Chapter 18

¹ Ovo je rijeè koju Jahve uputi Jeremiji: ²"Ustani i siði u kuæu lonèarovu - ondje æu ti objaviti svoje rijeèi." ³Siðoh, dakle, u kuæu lonèarovu, upravo je radio na lonèarskom kolu. ⁴I kako bi se koji sud što bi ga naèinio od ilovaèe u ruci lonèarovoj pokvario, on bi opet od nje pravio drugi - veæ kako se lonèaru svidjelo da napravi. ⁵I doðe mi rijeè Jahvina: ⁶"Ne mogu li i ja s vama èiniti kao ovaj lonèar, dome Izraelov? - rijeè je Jahvina. Evo, kao ilovaèa u ruci lonèarovoj, i vi ste u mojoj ruci, dome Izraelov. ⁷Objavim li jednom kojem narodu ili kojem kraljevstvu da æu ga iskorijeniti, uništiti i razoriti, ⁸i taj se narod, protiv kojeg sam govorio, obrati od opaèina i zloæa, tada æu se ja pokajati za zlo koje mu bijah namijenio. ⁹Objavim li kojem narodu, ili kojem kraljevstvu, da æu ga izgraditi i posaditi, ¹⁰a on stane èiniti što je zlo u mojim oèima, ne slušajuæi glasa mojega, pokajat æu se za dobro koje sam im obeæao. ¹¹Zato sada reci Judejcima i Jeruzalemcima: 'Ovako govori Jahve: Evo, spremam vam zlo i snujem protiv vas osnove. Vratite se, dakle, svaki sa svoga zlog puta i popravite svoje putove i svoja djela.' ¹²Ali oni vele: 'Uzalud! Mi æemo radije provoditi svoje osnove i èiniti svaki po okorjelosti zlog srca svojega.'" ¹³Ovako govori Jahve: "Propitajte se po narodima: je li itko takvo što èuo? Toliku grozotu uèini djevica Izraelova. ¹⁴Nestaje li s gorske vrleti snijeg libanonski? Mogu li presušiti vode daleke što studene teku? ¹⁵A narod moj mene zaboravi! Kad prinose ništavnosti, posrnuše na putovima svojim, na stazama drevnim, i hode stazama i putem neprohodnim. ¹⁶I tako su zemlju u pustoš obratili, na vjeènu porugu, da se nad njom zgraža svaki prolaznik glavom mašuæi. ¹⁷Razvitlat æu ih pred neprijateljem, kao istoènjak; leða, a ne lice, ja æu im pokazati u dan njine propasti." ¹⁸I rekoše: "Hajdemo da se urotimo protiv Jeremije, jer sveæeniku ne može nestati Zakona, ni mudrome savjeta, ni proroku besjede. Hajde, udarimo ga njegovim jezikom i pazimo budno na svaku rijeè njegovu." ¹⁹Poslušaj me, o Jahve, i èuj što govore moji protivnici. ²⁰TÓa zar se dobro uzvraæa zlim? A oni mi jamu kopaju! Sjeti se kako stajah pred licem tvojim da u tebe milost tražim za njih, da odvratim od njih jarost tvoju. ²¹Zato im djecu izruèi gladi, maèu ih predaj! Neka im žene ostanu jalove i udovice, neka im kuga pobije muževe, a mladiæi neka od maèa u boju poginu. ²²Neka se prolomi vapaj iz kuæa njihovih kad iznenada na njih dovedeš èete pljaèkaša. Jer oni iskopaše jamu da me uhvate, nogama mojim u potaji zamke namjestiše. ²³Ti, o Jahve, znadeš sav njihov naum ubilaèki protiv mene. Ne oprosti im bezakonja njihova, ne izbriši im grijeha pred sobom. Neka padnu pred licem tvojim, obraèunaj s njima u dan gnjeva svoga!