Chapter 13

¹ Ovako mi govori Jahve: "Idi i kupi sebi lanen pojas i opaši bokove. Ali ga u vodu ne umaèi." ²I kupih pojas po rijeèi Jahvinoj i opasah bokove. ³I doðe mi drugi put rijeè Jahvina: ⁴"Uzmi pojas što si ga kupio i njime se opasao, digni se, idi do rijeke Eufrata i sakrij ga ondje u pukotinu peæine." ⁵I odoh i sakrih ga kraj Eufrata, kako mi Jahve zapovjedi. Poslije mnogo dana reèe mi Jahve: ⁶"Ustaj, idi na Eufrat pa izvuci odande pojas za koji ti zapovjedih da ga ondje sakriješ." ⁷Odoh na Eufrat, izvukoh i uzeh pojas s mjesta gdje ga bijah sakrio, i gle: pojas istrunuo, ne bijaše više nizašto. ⁸Tada mi doðe rijeè Jahvina: ⁸Reci kralju i kraljici-majci: "Sjednite duboko dolje, jer vijenac slave pade s vaših glava. ⁹"Ovako govori Jahve: Tako æu uništiti silnu oholost Judeje i Jeruzalema. ¹⁰Narod taj opaki koji ne sluša mojih rijeèi, nego slijedi okorjelo srce svoje i trèi za drugim bogovima da im služi i da im se klanja, postat æe kao tvoj pojas koji nije više nizašto. ¹¹Jer kao što pojas prianja uz bedra èovjekova, tako sam htio da sav dom Izraelov i sav dom Judin prianja uza me - rijeè je Jahvina - da budu moj narod, moj dobar glas, moj ponos, moja slava i èast. Ali nisu poslušali!" ¹²Reci tom narodu: "Svaki se vrè puni vinom." A oni æe ti prigovoriti: "Zar možda ne znamo da se svaki vrè puni vinom?" ¹³Reci im tada: "Ovako govori Jahve: evo, napunit æu pijanošæu sve stanovnike ove zemlje, kraljeve što sjede na prijestolju Davidovu, i sveæenike, i proroke, i sve Jeruzalemce. ¹⁴I porazbijat æu ih jednog o drugoga, oèeve zajedno sa sinovima - rijeè je Jahvina. Uništit æu ih bez samilosti, bez milosrða i bez smilovanja." ¹⁵Poslušajte, dobro èujte, okanite se oholosti: Jahve sad govori! ¹⁶Dajte slavu Jahvi, Bogu svojemu, prije nego što se smrkne, prije nego što se noge vaše spotaknu po planinama mraènim. Vi se nadate svjetlosti, a on æe je u mrak pretvoriti, prometnuti u crnu tamu! ¹⁷Ako ovo ne poslušate, potajno æe mi duša plakati zbog oholosti vaše, suze æe roniti, oko æe mi suze prolijevati, jer Jahvino stado u izgnanstvo odlazi. ¹⁹Gradovi Negeba zatvoreni su, i nikoga nema da ih otvori. Sva je Judeja izgnana, sasvim izgnana!" ²⁰Podigni oèi, Jeruzaleme, i pogledaj one što nadiru sa Sjevera. Gdje je stado tebi povjereno, slavne ovce tvoje? ²¹Što æeš reæi kada ti se nametnu kao gospodari tvoji oni koje si sam nauèio da te kao ljubavnici vode. Neæe li te bolovi spopasti kao porodilju? ²²Možda æeš se tad upitati: "Zašto me to snašlo?" Zbog mnoštva bezakonja tvojih otkriše ti skute, nasilje nad tobom uèiniše. ²³Može li Etiopljanin promijeniti kožu svoju? Ili leopard krzno svoje? "A vi, možete li èiniti dobro, navikli da zlo èinite? ²⁴Zato æu vas raspršiti k'o pljevu koju raznosi pustinjski vjetar. ²⁵To je sudba tvoja i dio tebi odmjeren - rijeè je Jahvina - jer si mene zaboravio i u laž se uzdao. ²⁶Sam æu ti halju do lica podiæi da se tvoja golotinja vidi. ²⁷Sve preljube tvoje, tvoje vriskanje i bestidno tvoje bludnièenje, na humcima, u poljima, vidio sam tvoje grozote. Jao tebi, Jeruzaleme! Još se ne oèisti i dokle æe to još trajati ...?"