Chapter 1

¹ Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista: dvanaestorma plemena Raseljeništva pozdrav. ²Pravom radošæu smatrajte, braæo moja, kad upadnete u razne kušnje ³znajuæi da prokušanost vaše vjere raða postojanošæu. ⁴Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka. ⁵Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat æe mu se. ⁶Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je slièan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu. ⁷Neka takav ne misli da æe primiti što od Gospodina - ⁸èovjek duše dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim. ⁹Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvišenjem, ¹⁰a bogataš svojim poniženjem. Ta proæi æe kao cvijet trave: ¹¹sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako æe i bogataš na stazama svojim usahnuti. ¹²Blago èovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit æe vijenac života koji je Gospodin obeæao onima što ga ljube. ¹³Neka nitko u napasti ne rekne: "Bog me napastuje." Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. ¹⁴Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlaèi i mami. ¹⁵Požuda zatim, zatrudnjevši, raða grijehom, a grijeh izvršen raða smræu. ¹⁶Ne varajte se, braæo moja ljubljena! ¹⁷Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene. ¹⁸Po svom naumu on nas porodi rijeèju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova. ¹⁹Znajte, braæo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu. ²⁰Jer srdžba èovjekova ne èini pravde Božje. ²¹Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloæu i sa svom krotkošæu primite usaðenu rijeè koja ima moæ spasiti duše vaše. ²²Budite vršitelji rijeèi, a ne samo slušatelji, zavaravajuæi sami sebe. ²³Jer ako je tko slušatelj rijeèi, a ne i izvršitelj, slièan je èovjeku koji motri svoje roðeno lice u zrcalu: ²⁴promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše. ²⁵A koji se oglÄedÄa u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen æe biti u svem djelovanju svome. ²⁶Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost. ²⁷Bogoljubnost èista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, èuvati se neokaljanim od ovoga svijeta.