Chapter 5

¹ Svaki veliki sveæenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe. ²On može primjereno suosjeæati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošæu. ³Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice. ⁴I nitko sam sebi ne prisvaja tu èast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron. ⁵Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši sveæenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reèe: Ti si sin moj, danas te rodih, ⁶po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si sveæenik po redu Melkisedekovu. ⁷On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti: ⁸premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati ⁹i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju zaèetnik vjeènoga spasenja - ¹⁰proglašen od Boga Velikim sveæenikom po redu Melkisedekovu. ¹¹O tome nas èeka besjeda velika, ali teško ju je rijeèima izložiti jer ste tvrdih ušiju. ¹²Pa trebalo bi doista da nakon toliko vremena veæ budete uèitelji, a ono treba da tkogod vas ponovno pouèava poèetnièka poèela kazivanja Božjih. Takvi ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde hrane. ¹³Doista, tko je god još pri mlijeku, ne zna ništa o nauku pravednosti jer - nejaèe je. ¹⁴A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvježbana èula za rasuðivanje dobra i zla.