Chapter 3

¹ Stoga, braæo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikoga sveæenika naše vjere - Isusa: ²on je ovjerovljen kod Onoga koji ga postavi kao ono i Mojsije u svoj kuæi njegovoj. ³Dostojan je doista toliko veæe slave od Mojsija koliko veæu èast od kuæe ima onaj tko ju je sagradio. ⁴Jer svaku kuæu tkogod gradi, a sve je sagradio Bog. ⁵Da, i Mojsije bijaše ovjerovljen u svoj kuæi njegovoj kao služnik da posvjedoèi za ono što je imalo biti reèeno, ⁶ali Krist - kao Sin, nad kuæom njegovom. Njegova smo kuæa mi ako saèuvamo smjelost i ponos nade. ⁷Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu èujete, ⁸ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji ⁹gdje me kušnjom iskušavahu oèevi vaši premda gledahu djela moja ¹⁰èetrdeset godina. Zato mi dodija naraštaj onaj pa rekoh: Uvijek su nestalna srca i ne pronièu moje putove. ¹¹Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neæe uæi u moj poèinak! ¹²Pazite, braæo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga. ¹³Paèe hrabrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom. ¹⁴Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo imanje stalnim saèuvamo ¹⁵kad je reèeno: Danas ako glas mu èujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni! ¹⁶Jer, koji su to èuli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem izašli iz Egipta? ¹⁷Koji li mu dodijavahu èetrdeset godina? Zar ne oni koji sagriješiše, kojih mrtva tijela popadaše u pustinji? ¹⁸Kojima se zakle da neæe uæi u njegov poèinak, ako li ne nepokornima? ¹⁹I vidimo da ne mogoše uæi zbog nevjere.