Chapter 6

¹ Kad su se ljudi poèeli širiti po zemlji i kæeri im se narodile, ²opaze sinovi Božji da su kæeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli. ³Onda Jahve reèe: "Neæe moj duh u èovjeku ostati dovijeka; èovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina." ⁴U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi opæili s ljudskim kæerima pa im one raðale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi. ⁵Vidje Jahve kako je èovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloæa. ⁶Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je naèinio èovjeka na zemlji. ⁷Reèe Jahve: "Ljude koje sam stvorio izbrisat æu s lica zemlje - od èovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio." ⁸Ali je Noa našao milost u oèima Jahvinim. ⁹Ovo je povijest Noina: Noa je bio èovjek pravedan i neporoèan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio. ¹⁰Tri su se sina rodila Noi: Šem, Ham i Jafet. ¹¹U oèima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila. ¹²I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - tÓa svako se biæe na zemlji izopaèilo - ¹³reèe Bog Noi: "Odluèio sam da bude kraj svim biæima jer se zemlja napunila opaèinom; i, evo, uništit æu ih zajedno sa zemljom. ¹⁴Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju naèini s prijekletima i obloži je iznutra i izvana paklinom. ¹⁵A pravit æeš je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u širinu, a trideset lakata u visinu. ¹⁶Na korablji naèini otvor za svjetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji naèini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat. ¹⁷Ja æu, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biæe pod nebom, sve u èemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti. ¹⁸A s tobom æu uèiniti Savez; ti æeš uæi u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova. ¹⁹A od svega što je živo - od svih biæa - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko. ²⁰Od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama i od svih stvorova što po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka uðe k tebi da preživi. ²¹Sa sobom uzmi svega za jelo pa èuvaj da bude hrane tebi i njima." ²²Noa uèini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvršio.