Chapter 49

¹ Jakov zatim sazva svoje sinove te reèe: "Skupite se da vam kažem što æe vas snaæi u kasnije vrijeme: ²Okupite se, èujte, sinovi Jakovljevi, èujte oca svoga Izraela! ³Ti Rubene, moj prvoroðenèe, snaga ti si moja, prvenac moje muškosti. Istièeš, se ponosom, snagom se istièeš, ⁴no, poput vode nabujao, neæeš više imati prvenstva, jer na ležaj oca svog se pope, moj tad oskvrnu krevet. ⁵Šimun i Levi braæa su prava! Maèevi im oruðe nasilja. ⁶Na njihova vijeæanja ja ne silazio, u njihovim zborovima udjela ne imao! U srdžbi su svojoj ljude ubijali; u obijesti bikove sakatili. ⁷Prokleta im srdžba, jer je prežestoka! Prokleta im obijest, jer je preokrutna! Razdijelit æu ih po Jakovu, Izraelom raspršiti. ⁸Judo! Tvoja braæa slavit æe te; svagda ti je šaka na šiji dušmana, sinci oca tvoga tebi æe se klanjat. ⁹Judo, laviæu mali! Plijenom si se, sine, udebljao; poput lava, poput lavice legao potrbuške! Tko bi ga dražiti smio? ¹⁰Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalaèka od nogu njegovih udaljiti neæe dok ne doðe onaj kome pripada - kome æe se narodi pokoriti. ¹¹Svog magarca za lozu privezuje, mlado magarice svoje za èokot. U vinu on kupa svoju odjeæu svoju halju u krvi od grožða. ¹²Oèi su mu od vina mutne, zubi bjelji od mlijeka. ¹³Zebulun æe stanovati uz obalu morsku, luka spasa bit æe brodarima, uz bok njegov Sidon æe ležati. ¹⁴Jisakar je košèat magarac polegao meðu ogradama. ¹⁵Vidje da je odmor ugodan, a zemlja lijepa, te leða svoja pod teret podmetnu i na tlaku pristade. ¹⁶Dan æe narod svoj suditi kao svako pleme Izraelovo. ¹⁷Nek' Dan zmija bude na putu, guja pokraj staze što æe konja za zglob ujesti, i njegov konjik nauznak æe pasti. ¹⁸U spas tvoj se, Jahve, uzdam! ¹⁹Gada æe pljaèkat razbojnici, pljaèkom æe im za petama biti. ²⁰U Ašera bit æe hrane, poslastica za kraljeve. ²¹Naftali je košuta lakonoga koja krasnu lanad mladi. ²²Josip je stablo plodno, plodno stablo kraj izvora, grane svoje grana preko zida. ²³Strijelci njega saletjeli, strijeljali ga, opljaèkali. ²⁴Ali luk mu èvrst ostaje, mišice mu ojaèale, rukom Jakog Jakovljeva, imenom Pastira, Stijene Izraela, ²⁵Bogom, Ocem tvojim, koji ti pomaže, Svesilnim koji te blagoslivlje blagoslovom ozgo sa nebesa, blagoslovom ozdo iz dubina, blagoslovom iz svih prsa, iz svih utroba! ²⁶Blagoslovom klasja i cvjetova, blagoslovom drevnih brda, želja vjeènih brežuljaka - nek' se oni spuste na Josipa, izmeðu braæe posveæenog! ²⁷Benjamin je vuk grabežljivi, lovinu on jutrom jede, a naveèer plijen dijeli." ²⁸Sve su to Izraelova plemena - dvanaest ih na broj - i to im je otac rekao kad ih je blagoslivljao; svakoga je od njih blagoslovio njegovim blagoslovom. ²⁹Poslije toga im dade ovu naredbu: "Naskoro æu se pridružiti svojim precima. Sahranite me kraj mojih otaca, ³⁰u spilji što se nalazi na polju Efrona, Hetita, u spilji na polju Makpeli, nasuprot Mamri, u zemlji kanaanskoj. To je ona koju je Abraham kupio s poljem od Hetita Efrona za mjesto sahranjivanja. ³¹Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara; sahranjeni su ondje Izak i njegova žena Rebeka; ondje sam ja sahranio Leu. ³²Polje i spilja na njemu kupljeni su od Hetita." ³³Kad je Jakov tako naputio svoje sinove, povuèe noge natrag na postelju te izdahnu - pridruži se svojim precima.