Chapter 44

¹ Onda Josip naredi upravitelju svoga kuæanstva: "Napuni vreæe ovih ljudi hranom koliko mogu ponijeti, a novac svakog stavi u grlo njegove vreæe. ²A moj pehar - onaj od srebra - stavi u grlo vreæe najmlaðega, zajedno s njegovim novcem za žito." On uèini kako mu je Josip naredio. ³Kad je svanulo, otpreme ljude i njihove magarce. ⁴Tek što su izišli iz grada - nisu bili odmakli daleko - kad Josip reèe upravitelju svoga kuæanstva: "Na noge! Poði za onim ljudima! Kad ih stigneš, kaži im: 'Zašto uzvraæate zlo za dobro? ⁵Zar iz onog pehara ne pije moj gospodar i ne èita iz njega proricanje? Zlo ste uèinili!'" ⁶Stigavši ih, ponovi im te rijeèi. ⁷Oni odgovore: "Zašto nam gospodar govori tako? Daleko bilo od slugu tvojih da uèine takvo što! ⁸Èak i novac koji smo našli u svojim vreæama donijeli smo ti natrag iz zemlje kanaanske. Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ili zlata iz kuæe tvoga gospodara! ⁹Onaj u koga se od tvojih slugu naðe, neka se usmrti, a mi drugi postat æemo robovi tvome gospodaru." ¹⁰"Premda je ono što predlažeš pravo", preuzme on, "ipak æe samo onaj u koga se ukradeno pronaðe biti moj rob, a ostali bit æete slobodni." ¹¹Brže spustiše vreæe na zemlju i svaki svoju otvori. ¹²On je pretraživao, poèevši s najstarijim i završivši s najmlaðim. Pehar se naðe u Benjaminovoj vreæi. ¹³Nato oni razdru svoje haljine; svaki ponovo natovari svoga magarca i vrate se u grad. ¹⁴Kad su Juda i njegova braæa ponovo stupili u Josipov dom, još je on bio ondje. Bace se preda nj na zemlju. ¹⁵Onda im Josip reèe: "Kakvo je to djelo što ste ga uèinili? Zar ne znate da se èovjek kao što sam ja bavi proricanjem?" ¹⁶Nato Juda odgovori: "Što bismo mogli reæi svome gospodaru? Što možemo kazati, èime li se opravdati? Bog je otkrio zlodjelo tvojih slugu. Evo nas za robove svome gospodaru - jednako nas kao i onog u koga se našao pehar." ¹⁷"Daleko od mene da uèinim tako!" - odgovori. "Nego, onaj u koga se našao pehar bit æe moj rob, a vi drugi poðite mirno k svome ocu!" ¹⁸Onda mu se Juda primaèe i reèe: "Gospodaru moj, molim te, dopusti sluzi svojem da rekne rijeè ušima gospodara svojega i neka se tvoja srdžba ne razlijeva na tvog slugu. TÓa ti si ravan faraonu. ¹⁹Pitao je moj gospodar svoje sluge: 'Imate li oca ili još kojega brata?' ²⁰Svome smo gospodaru odgovorili: 'Imamo stara oca; on još ima jednog sina, roðena u njegovoj staraèkoj dobi. Taj je najmlaði. Njegov je pravi brat umro, tako da je on jedini ostao od svoje majke. Njegov ga otac osobito voli.' ²¹Potom si rekao svojim slugama: 'Dovedite mi ga ovamo da ga vide moje oèi?' ²²A mi smo odgovorili svome gospodaru: 'Djeèak ne može ostaviti oca; kad bi ga ostavio, njegov bi otac umro.' ²³Nato si rekao svojim slugama: 'Ako vaš najmlaði brat s vama ne doðe ovamo, više ne smijete preda me.' ²⁴Kad smo se vratili tvome sluzi, ocu mome, kazali smo mu rijeèi moga gospodara. ²⁵Naš nam je otac rekao: 'Idite opet i nabavite nam malo hrane!' ²⁶Odgovorili smo: 'Ne možemo onamo. Samo ako s nama poðe naš najmlaði brat, siæi æemo, jer ne smijemo pred onoga èovjeka ako ne bude s nama naš najmlaði brat.' ²⁷Tvoj sluga, otac moj, odvrati nam: 'Kako znate, žena mi je rodila dva sina. ²⁸Jedan je nestao, te sam zakljuèio: sigurno je rastrgan! Odonda ga više nisam vidio. ²⁹Ako i ovoga od mene odvedete pa ga kakva nesreæa snaðe, moju æete sijedu glavu s tugom strovaliti dolje u Šeol.' ³⁰Ako sad doðem k tvome sluzi, ocu svome, a mladiæ - èiji je život tako povezan s njegovim - ne bude s nama, ³¹on æe svisnuti kad vidi da djeèaka nema s nama; tako æe tvoje sluge strovaliti u tuzi sijedu glavu tvoga sluge, oca našega, dolje u Šeol. ³²Jer tvoj je sluga zajamèio ocu svome za djeèaka, rekavši: 'Ako ti ga ne vratim, bit æu kriv svome ocu svega vijeka.' ³³Zato, molim te, neka tvoj sluga ostane kao rob mome gospodaru, a djeèak neka ide natrag s braæom. ³⁴Jer, kako mogu k svome ocu ako djeèaka nema sa mnom! Ne bih mogao gledati jad što bi snašao moga oca."