Chapter 41

¹ Poslije dvije godine usnu faraon da stoji pokraj Nila. ²Iz Nila iziðe sedam krava, lijepih i debelih; pasle su po šašu. ³Ali odmah poslije njih iz Nila iziðe sedam drugih krava, ružnih i mršavih, te stanu uz one krave na obali Nila. ⁴Ružne i mršave krave požderu ono sedam lijepih i pretilih, i uto se faraon probudi. ⁵Opet zaspi te usnu drugi san: sedam punih i jedrih klasova izraste na jednoj stabljici. ⁶Ali, eto, poslije njih uzraste sedam klasova šturih, istoènjakom opaljenih. ⁷Šturi klasovi proždru sedam jedrih i punih klasova. I faraon se probudi, i gle: bio je to san. ⁸Ujutro faraon bijaše uznemiren u duši, pa pozva sve èarobnjake i sve mudrace egipatske: isprièa im faraon svoje sne, ali mu ih nitko nije mogao protumaèiti. ⁹Onda progovori faraonov glavni peharnik: "Moram danas spomenuti jedan svoj propust. ¹⁰Jednom, kad se faraon razljutio na svoje službenike, mene i glavnog pekara stavio je u zatvor u zgradi glavnog upravitelja. ¹¹Usnusmo san iste noæi, i ja i on, ali je svaki od nas usnuo san drugog znaèenja. ¹²Onda je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika straže. Isprièasmo njemu svoje sne, a on nam ih protumaèi: kaza svakom znaèenje njegova sna. ¹³Kako nam ih je protumaèio, tako nam se i dogodilo: mene vratiše na moje mjesto, a onoga objesiše." ¹⁴Faraon odmah pošalje po Josipa; izvuku ga brže-bolje iz tamnice; ošišaju mu kosu, obuku novo odijelo i on stupi pred faraona. ¹⁵Onda faraon reèe Josipu: "Usnuo sam san, a nitko ga ne može protumaèiti. Èuo sam o tebi da možeš protumaèiti san èim ga èuješ." ¹⁶"Ništa ja ne mogu", odgovori Josip faraonu, "nego æe Bog dati pravi odgovor faraonu." ¹⁷Onda je faraon pripovjedao Josipu: "U svom snu stojim na obali Nila. ¹⁸I gle! Iz Nila iziðe sedam debelih i lijepih krava. Pasle su po šašu. ¹⁹Poslije njih izaðe drugih sedam krava. Bile su mršave, vrlo ružne i koštunjave. Još nikad ne vidjeh onako ružnih krava u svoj zemlji egipatskoj! ²⁰I sedam mršavih i ružnih krava proždru prvih sedam debelih krava. ²¹Pa iako su ih progutale, nije se vidjelo da im je što u trbuhu: bile su ružne kao i prije. Uto se probudim. ²²Zatim sam u snu vidio kako na jednoj stabljici uzraste sedam punih i lijepih klasova. ²³Ali poslije njih uzraste sedam klasova zgrèenih, šturih, istoènjakom opaljenih. ²⁴I šturi klasovi proždru sedam jedrih klasova. Kazao sam ovo i vraèarima, ali nema nikoga da mi razjasni." ²⁵Onda Josip reèe faraonu: "Faraonov je san samo jedan: Bog javlja faraonu što kani uèiniti. ²⁶Sedam lijepih krava, to je sedam godina; sedam lijepih klasova opet je sedam godina. Tako je samo jedan san. ²⁷Sedam mršavih i ružnih krava poslije njih, a tako i sedam praznih, istoènjakom opaljenih klasova, oznaèuje sedam gladnih godina. ²⁸To je ono što sam veæ faraonu rekao: Bog objavljuje faraonu što kani uèiniti. ²⁹Dolazi, evo, sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj. ³⁰A poslije njih nastat æe sedam gladnih godina, kada æe se zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj. ³¹Kako glad bude harala zemljom, neæe se ni znati da je u zemlji bilo obilje - zbog gladi koja æe doæi - jer æe biti vrlo velika. ³²A što se faraonov san ponovio, znaèi da se Bog na to zaista odluèio i da æe to uskoro provesti. ³³Zato neka faraon izabere sposobna i mudra èovjeka te ga postavi nad zemljom egipatskom. ³⁴Nadalje, neka se faraon pobrine da postavi nadglednika u zemlji koji æe kÓupiti petinu sve žetve u zemlji egipatskoj za sedam godina obilja. ³⁵Neka skupljaju od svakog žita za sedam dobrih godina što dolaze; neka s ovlaštenjem faraonovim sabiru žito za hranu i pohranjuju ga po gradovima. ³⁶Neka zalihe služe za hranu u zemlji za sedam godina gladi što æe snaæi zemlju egipatsku, tako da za gladi zemlja ne propadne." ³⁷Svidje se odgovor faraonu i svim njegovim službenicima. ³⁸Zato faraon reèe svojim službenicima: "Zar bismo mogli naæi drugoga kao što je on, èovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Božjim?" ³⁹A onda faraon reèe Josipu: "Otkako je sve to Bog tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao što si ti. ⁴⁰Ti æeš biti upravitelj moga dvora: sav æe se moj narod pokoravati tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja æu biti veæi od tebe. ⁴¹Postavljam te, evo," reèe faraon Josipu, "nad svom zemljom egipatskom." ⁴²Poslije toga skine faraon sa svoje ruke peèatni prsten i stavi ga Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjeæom od najljepše tkanine, a o vrat mu objesi zlatan lanac. ⁴³Vozio se on u kolima kao njegov zamjenik, a pred njim klicahu: "Abrek! Na koljena!" Tako ga postavi nad svu zemlju egipatsku. ⁴⁴Još faraon reèe Josipu: "Premda sam ja faraon, neæe nitko diæi svoje ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj." ⁴⁵Faraon nazva Josipa "Safenat Paneah", a za ženu mu dade Asenatu, kæer Poti-Fere, sveæenika u Onu. I Josip postade poznat po zemlji egipatskoj. ⁴⁶Josipu je bilo trideset godina kad je stupio u službu faraona, kralja egipatskog. A otišavši Josip ispred faraona, putovao je po svoj zemlji egipatskoj. ⁴⁷Za sedam rodnih godina zemlja je raðala u obilju; ⁴⁸on je - u tih sedam godina što ih je egipatska zemlja uživala - kÓupio od razlièite ljetine i hranu pohranjivao u gradove, smještajuæi u svakom gradu urod iz okolnih polja. ⁴⁹Tako Josip nagomila mnogo žita, kao pijeska u moru, pa ga prestade i mjeriti jer mu mjere ne bijaše. ⁵⁰Dok još ne nasta gladna godina, Josip imade dva sina koje mu rodi Asenata, kæi Poti-Fere, sveæenika u Onu. ⁵¹Prvoroðencu Josip nadjenu ime Manaše, "jer Bog je", reèe, "dao te sam zaboravio svoje teškoæe i svoj oèinski dom." ⁵²Drugomu nadjenu ime Efrajim, "jer Bog me", reèe, "uèinio rodnim u zemlji moje nevolje." ⁵³Sedam godina obilja koje je uživala zemlja egipatska doðe kraju, ⁵⁴a primaèe se sedam gladnih godina, kako je Josip prorekao. U svim zemljama bijaše glad, a u svoj zemlji egipatskoj bijaše kruha. ⁵⁵A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad, puk zavapi faraonu za kruh; a faraon reèe Egipæanima: "Idite k Josipu i što god vam rekne, èinite!" ⁵⁶Kad se glad proširi po svoj zemlji, Josip rastvori skladišta te je Egipæane opskrbljivao žitom, jer je glad postala žestoka i u zemlji egipatskoj. ⁵⁷Sav je svijet išao u Egipat k Josipu da kupuje žita, jer je strašna glad vladala po svem svijetu.