Chapter 31

¹ Uto Jakov dozna kako Labanovi sinovi govore: "Sve dobro našega oca uze Jakov; i od onoga što bi moralo pripasti našem ocu namaknuo je sve ono bogatstvo." ²A opazi Jakov i na Labanovu licu da se on ne drži prema njemu kao prije. ³Tada Jahve reèe Jakovu: "Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj zavièaj, i ja æu biti s tobom!" ⁴Jakov onda pozove Rahelu i Leu u polje, k svome stadu, ⁵pa im reèe: "Ja vidim na licu vašega oca da se on ne drži prema meni kao prije; ali Bog oca moga sa mnom je bio. ⁶I same znate da sam vašega oca služio koliko sam god mogao; ⁷pa ipak je vaš otac mene varao, deset mi je puta plaæu mijenjao. Ali Bog nije dopuštao da mi nanese štetu. ⁸Ako bi on rekao: 'Svaka šarena neka bude tebi za naplatu', onda bi cijelo stado mladilo šarene; ako bi opet rekao: 'Prugasti neka budu tebi za plaæu', onda bi cijelo stado mladilo prugaste. ⁹Tako je Bog uzimao blago od vašeg oca pa ga meni davao. ¹⁰Jednom, kad se stado oploðivalo, nenadano vidjeh u snu da su jarci u stadu, dok su se parili, bili prugasti, mjestimièno bijeli i šareni. ¹¹Još u snu anðeo Božji mene zovne: 'Jakove!' 'Evo me!' rekoh. ¹²A on nastavi: 'Primijeti dobro da su jarci u stadu što se pare prugasti, mjestimièno bijeli i šareni. Ja sam, naime, vidio sve što ti je Laban èinio. ¹³Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao stup i gdje si mi uèinio zavjet. Sad ustaj i idi iz ove zemlje; vrati se u svoj zavièaj!'" ¹⁴Nato mu Rahela i Lea odgovore: "Zar još imamo baštinskog dijela u svome oèinskom domu? ¹⁵Zar nas otac nije smatrao tuðinkama? TÓa on je nas prodao, a onda je pojeo novac što ga je za nas dobio! ¹⁶Sve bogatstvo što je Bog oduzeo našem ocu zbilja je naše i djece naše. Zato izvrši sve što ti je Bog rekao!" ¹⁷Nato Jakov naprti na deve svoju djecu i svoje žene; ¹⁸pred sobom potjera sve svoje blago, sva svoja dobra što ih je stekao, stoku što ju je namaknuo u Padan Aramu: krenu u zemlju kanaansku, k svome ocu Izaku. ¹⁹Laban bijaše otišao da striže svoje ovce, pa Rahela prisvoji kuæne kumire koji su pripadali njezinu ocu. ²⁰Jakov zavara Aramejca Labana tako da nije ni slutio da æe bježati. ²¹I pobjegne sa svim što je bilo njegovo. Ubrzo prijeðe Eufrat i upravi put prema brdu Gileadu. ²²Treæeg dana obavijeste Labana da je Jakov pobjegao. ²³On povede sa sobom svoje roðake te je za Jakovom išao u potjeru sedam dana hoda; stiže ga na brdu Gileadu. ²⁴Ali se Bog ukaza Aramejcu Labanu, noæu u snu, te mu reèe. "Pazi da protiv Jakova ne poduzimlješ ništa, ni dobro ni zlo!" ²⁵Uto Laban stigne Jakova. Jakov bijaše postavio svoj šator na Glavici, a Laban se utabori na brdu Gileadu. ²⁶Onda Laban reèe Jakovu: "Što si to htio zavaravajuæi me i odvodeæi mi kæeri kao zarobljenice na maèu? ²⁷Zašto si potajno pobjegao, u bludnju me zaveo i nisi me obavijestio? Otpratio bih te s veseljem i pjesmom, uz bubnje i lire. ²⁸Nisi mi dopustio ni da izljubim svoje kæeri i svoju unuèad! Zbilja si ludo postupio. ²⁹U mojoj je ruci da s tobom loše postupim. Ali Bog tvoga oca noæas mi reèe: 'Pazi da protiv Jakova ne poduzmeš ništa, ni dobro ni zlo!' ³⁰Sada dobro, otišao si jer si èeznuo za svojim oèinskim domom; ali zašto si mi kumire pokrao?" ³¹Jakov odgovori Labanu: "Strepio sam od pomisli da bi mi mogao silom oteti svoje kæeri. ³²A kumire svoje u koga naðeš, onaj neka pogine! Ovdje pred našom braæom kaži što je tvoga pri meni i nosi!" Jakov nije znao da ih je Rahela prisvojila. ³³Tako Laban uðe u šator Jakovljev, pa u šator Lein, onda u šator dviju sluškinja, ali ništa ne naðe. Izišavši iz Leina šatora, uðe u šator Rahelin. ³⁴A Rahela bijaše uzela kumire i stavila ih u sjedalo svoje deve, a onda na njih sjela. Laban je premetao po svemu šatoru, ali ih ne naðe. ³⁵Ona je, naime, rekla svome ocu: "Neka se moj gospodar ne ljuti što ne mogu pred njim ustati jer imam ono što je red kod žena." I tako je pretraživao, ali kumira nije našao. ³⁶Sad se Jakov ražesti i zaðe u prepirku s Labanom. Otvoreno Jakov reèe Labanu: "Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja da me progoniš? ³⁷Eto si premetnuo sve moje stvari, pa kakav si predmet našao od svega svog kuæanstva? Položi ga tu pred moj i svoj rod pa neka oni budu suci meðu nama dvojicom. ³⁸Za ovih dvadeset godina što sam ih s tobom proveo ni tvoje ovce ni tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada. ³⁹Ono što bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svoga gubitak nadoknadio. Ti si to od mene tražio, bilo da je nestalo danju ili da je nestalo noæu. ⁴⁰Èesto sam danju skapavao od žeði, a obnoæ od studeni. San je bježao od mojih oèiju. ⁴¹Od ovih dvadeset godina što sam ih proveo u tvojoj kuæi èetrnaest sam ti godina služio za tvoje dvije kæeri, a šest godina za tvoju stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta. ⁴²Da sa mnom nije bio Bog moga oca, Bog Abrahamov, Strah Izakov, otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud mojih ruku te je sinoæ dosudio." ⁴³Nato Laban odgovori Jakovu: "Kæeri su moje kæeri; djeca su moja djeca; stada su moja stada, sve što gledaš moje je. Ali što danas mogu uèiniti ovim svojim kæerima ili djeci koju su rodile? ⁴⁴Pa dobro, hajde da ti i ja napravimo ugovor, tako da bude svjedok izmeðu mene i tebe." ⁴⁵Nato Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup, ⁴⁶a onda reèe svojim ljudima: "Skupite kamenja!" Tako oni nakupe kamenja i nabace gomilu. Tu su na gomili blagovali. ⁴⁷Laban je nazva "Jegar sahaduta", a Jakov je nazva "Gal-ed". ⁴⁸Onda Laban izjavi: "Neka ova gomila danas bude svjedok izmeðu mene i tebe!" Stoga je nazvana Gal-ed, ⁴⁹ali i Mispa, jer je rekao. "Neka Jahve bude na vidu i tebi i meni kad jedan drugog ne budemo gledali. ⁵⁰Ako budeš loše postupao prema mojim kæerima, ili ako uzmeš druge žene uz moje kæeri, sve da nitko drugi ne bude s nama, znaj da æe Bog biti svjedok izmeðu mene i tebe." ⁵¹Potom Laban reèe Jakovu: "Ovdje je, evo, gomila; ovdje je stup koji sam uspravio izmeðu sebe i tebe: ⁵²ova gomila i ovaj stup neka budu jamac da ja u zloj namjeri neæu iæi na te iza ove gomile i da ti neæeš iæi na me iza ove gomile i ovog stupa. ⁵³Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu naši suci!" Jakov se zakune Bogom - Strahom svoga oca Izaka. ⁵⁴Poslije toga Jakov prinese žrtvu na Glavici i pozva svoje ljude da blaguju. Poslije objeda proveli su noæ na Glavici.