Chapter 29

¹ Jakov nastavi put i doðe u zemlju istoènu. ²Najednom opazi studenac u polju. Tri su stada ovaca oko njega plandovala, jer se na tome studencu napajahu. Velik se kamen nalazio studencu na otvoru. ³Jedino kad bi se svi pastiri ondje skupili, mogli bi odvaliti kamen s otvora i ovce napojiti; tada bi opet prevalili kamen na njegovo mjesto, na otvor studenca. ⁴"Odakle ste, braæo moja?" - zapita ih Jakov. "Iz Harana", odgovore. ⁵"Poznajete li", pitaše ih dalje, "Nahorova sina Labana?" "Poznajemo", odgovore. ⁶"Je li zdravo?" - opet ih upita. "Zdravo je; a evo mu dolazi kæi Rahela sa stadom", odgovore. ⁷"Još ima mnogo dana", nastavi on, "nije vrijeme spraæati blago. Zašto ga ne napojite i ne otjerate na pašu?" ⁸"Ne možemo dok se ne skupe svi pastiri", odgovoriše, "da odvale kamen s otvora studenca, tako da mognemo napojiti ovce." ⁹Dok je on još s njima govorio, doðe Rahela s ovcama svoga oca. Bila je, naime, pastirica. ¹⁰Kako Jakov ugleda Rahelu, kæer Labana, brata svoje majke, sa stadom svoga ujaka Labana, Jakov se primaèe i odvali kamen s otvora studenca te napoji stado svoga ujaka Labana. ¹¹Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda briznu u plaè. ¹²Potom Jakov kaza Raheli da je on sestriæ njezina oca, sin Rebekin. Nato ona otrèa i obavijesti oca. ¹³Kad je Laban èuo vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrèa mu u susret. Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju kuæu. Isprièa Labanu sve što mu se dogodilo. ¹⁴A onda Laban reèe. "Zbilja si ti moja kost i moje meso!" Pošto je Jakov proboravio s Labanom mjesec dana, ¹⁵Laban reèe Jakovu: "Zar æeš me zato što si mi sestriæ badava služiti! Kaži mi koliko æeš tražiti za najam?" ¹⁶A Laban imaše dvije kæeri. Starijoj bijaše ime Lea, a mlaðoj Rahela. ¹⁷Lea imala slabe oèi, a Rahela bila stasita i lijepa. ¹⁸Kako je Jakov volio Rahelu, reèe: "Služit æu ti sedam godina za tvoju mlaðu kæer Rahelu." ¹⁹Laban odvrati: "Bolje je da je tebi dam nego kakvu strancu. Ostani sa mnom!" ²⁰Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, ali mu se uèinile, zbog ljubavi prema njoj, kao nekoliko dana. ²¹Poslije toga Jakov reèe Labanu: "Daj mi moju ženu, jer se moje vrijeme navršilo pa bih htio k njoj." ²²Laban sabra sav svijet onog mjesta i priredi gozbu. ²³Ali naveèer uzme svoju kæer Leu pa nju uvede k Jakovu, i on priðe k njoj. ²⁴Laban dade svoju sluškinju Zilpu svojoj kæeri Lei za sluškinju. ²⁵Kad bi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov reèe Labanu: "Zašto si mi to uèinio! Zar te ja nisam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?" ²⁶Laban odgovori: "U našem mjestu nije obièaj da se mlaða udaje prije starije. ²⁷Završi s njom ovu ženidbenu sedmicu, a onda æu ti dati i drugu, za drugih sedam godina službe kod mene." Jakov pristane: navrši onu ženidbenu sedmicu. ²⁸Onda mu Laban dade i svoju kæer Rahelu za ženu. ²⁹Laban dade svoju sluškinju Bilhu svojoj kæeri Raheli za sluškinju. ³⁰Jakov nato priðe Raheli. Rahelu je više volio nego Leu. I tako je služio Labana još sedam godina. ³¹Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je uèini plodnom, dok Rahela ostade nerotkinja. ³²Lea zaèe i rodi sina; nadjenu mu ime Ruben, a to znaèi, kako je ona protumaèila: "Jahve je vidio moju nevolju i stoga æe me sada muž moj ljubiti." ³³Opet zaèe i rodi sina te izjavi: "Jahve je èuo da nisam voljena, stoga mi je dao i ovoga." Zato mu nadjenu ime Šimun. ³⁴Opet zaèe i rodi sina te izjavi: "Sad æe se moj muž meni prikloniti: tri sam mu sina rodila." Zato mu nadjenu ime Levi. ³⁵A kad je još jednom zaèela i sina rodila, izjavi: "Ovaj put hvalit æu Jahvu." Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade raðati.