Chapter 19

¹ Ona dva anðela stignu naveèer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i poðe im u susret. Nakloni se licem do zemlje, ²a onda im reèe: "Molim, gospodo, svrnite u kuæu svoga sluge da noæ provedete i noge operete; a onda možete na put rano." A oni rekoše: "Ne, noæ æemo provesti na trgu." ³Ali ih on uporno navraæaše, i oni se uvratiše k njemu i uðoše u njegovu kuæu. On ih ugosti, ispeèe pogaèu te blagovaše. ⁴Još ne bijahu legli na poèinak, kad graðani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg èovjeka, opkole kuæu. ⁵Zovnu Lota pa mu reknu: "Gdje su ljudi što su noæas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo?" ⁶Lot iziðe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata. ⁷"Braæo moja," reèe on, "molim vas, ne èinite toga zla! ⁸Imam, evo, dvije kæeri s kojima još èovjek nije imao dodira: njih æu vam izvesti pa èinite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa uèiniti jer su došli pod sjenu moga krova." ⁹"Odstupi odatle!" - rekoše. - "Došao kao dotepenac, a za suca se veæ postavlja. Sad æemo mi s tobom gore nego s njima." I nasrnuše na jadnika Lota i navališe na vrata da ih razbiju. ¹⁰Ali ona dvojica pruže ruke van, povukoše Lota k sebi u kuæu i zatvore vrata; ¹¹a ljude pred vratima, mlade i stare, zabliješte tako da nisu mogli naæi vrata. ¹²Onda ona dvojica upitaju Lota: "Koga još ovdje imaš: sinove i kæeri, sve koje imaš u gradu iz mjesta izvedi! ¹³Jer mi æemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika te nas Jahve posla da ga uništimo." ¹⁴Iziðe Lot da to kaže svojima buduæim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kæeri te reèe: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer æe Jahve uništiti grad!" Ali je u oèima svojih buduæih zetova ispao kao da zbija šalu. ¹⁵Kako zora puèe, anðeli navale na Lota govoreæi: "Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kæeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!" ¹⁶Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kæeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada. ¹⁷Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: "Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!" ¹⁸Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine! ¹⁹Nego ako je tvoj sluga našao milost u tvojim oèima - a toliko milosrðe veæ si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobjeæi u brdo a da me nesreæa ne snaðe i ne poginem. ²⁰Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim - mjesto je zbilja maleno - daj da život spasim!" ²¹Odgovori mu: "Uslišat æu ti i tu molbu i neæu zatrti grada o kojemu govoriš. ²²Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa èiniti dok ti onamo ne stigneš." Zato se onaj grad zove Soar. ²³Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar, ²⁴Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem ²⁵i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. ²⁶A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli. ²⁷Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom, ²⁸upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klaèine. ²⁹Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti. ³⁰Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kæeri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kæeri živjeli su u peæini. ³¹Starija reèe mlaðoj: "Otac nam ostarje, a muža na zemlji nema da bude s nama, kako je obièaj po svem svijetu. ³²Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leæi: tako æemo s ocem saèuvati potomstvo." ³³One noæi opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. ³⁴Sutradan starija reèe mlaðoj: "Sinoæ sam, eto, ležala ja s našim ocem; napojimo ga vinom i noæas, pa idi ti i s njim lezi: tako æemo ocu saèuvati potomstvo." ³⁵Opiju oca vinom i one noæi te mlaða ode i s njim legne, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. ³⁶Tako obje Lotove kæeri zanesu s ocem. ³⁷Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac današnjih Moabaca. ³⁸I mlaða rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac današnjih Amonaca.