Chapter 29

¹ Godine desete, desetoga mjeseca, dvanaestoga dana, doðe mi rijeè Jahvina: ²"Sine èovjeèji, okreni lice faraonu, kralju egipatskom, i prorokuj protiv njega i protiv sveg Egipta. ³Govori i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me protiv tebe, faraone, kralju egipatski, golemi krokodile što ležiš usred rijeka svojih. Ti reèe: 'Rijeke su moje, sebi sam ih naèinio.' ⁴I zato æu ti kuke zarit' u gubicu i sve ribe rijeka tvojih zalijepiti na krljušti tvoje. Izvuæi æu te isred rijeka tvojih sa svim ribama rijeka tvojih zalijepljenim na tvoje krljušti. ⁵Bacit æu u pustinju tebe i sve ribe iz rijeka tvojih. Na tlo æeš poljsko pasti, nitko te neæe podiæ' ni sahraniti, zvijerima zemaljskim i nebeskim pticama dat æu te za hranu! ⁶I znat æe svi stanovnici Egipta da sam ja Jahve. Jer ti bješe trska za oslonac domu Izraelovu! ⁷Kad te u ruku uhvatiše, ti se slomi i rane im otvori; a kad se na te osloniše, ti prepuèe i bedra im sva izrani.' ⁸Stog ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dovest æu maè svoj na te, istrijebit æu iz tebe i ljude i stoku! ⁹Sva æe zemlja egipatska pustoš biti i razvalina, i oni æe znati da sam ja Jahve!' Jer ti reèe: 'Rijeka je moja, sebi je naèinih.' ¹⁰'Zato evo me na te i na rijeke tvoje da pretvorim zemlju egipatsku u pustinju i pustoš od Migdola do Sevana i do granice etiopske! ¹¹Neæe njome više prolaziti noga ljudska ni noga životinjska, ostat æe nenaseljena èetrdeset godina. ¹²Od zemlje æu egipatske naèiniti pustoš sred zemalja opustošenih, a gradovi njezini bit æe èetrdeset godina ruševine meðu razvaljenim gradovima. I raspršit æu Egipæane meðu narode i rasijat æu ih po zemljama.' ¹³Jer, ovako govori Jahve Gospod: 'Kad mine èetrdeset godina, sakupit æu opet sve Egipæane izmeðu naroda kamo bijahu raspršeni. ¹⁴Vratit æu izgnanike egipatske, vratit æu ih opet u zemlju Patros, domovinu njihovu, da osnuju ondje slabo kraljevstvo. ¹⁵Ono æe biti najmanje od svih kraljevstava, da se više nikad ne digne nad druge narode. Smanjit æu ga da više nikad ne podjarmi drugih naroda ¹⁶i da više ne bude uzdanje domu Izraelovu. Nek' mu u pamet doziva grijehe koje bijaše poèinio okreæuæi se za njima. I oni æe spoznati da sam ja Jahve.'" ¹⁷Godine dvadeset i sedme, prvoga dana prvoga mjeseca, doðe mi rijeè Jahvina: ¹⁸"Sine èovjeèji, kralj babilonski Nabukodonozor krenu s vojskom na velik pohod protiv grada Tira. I svaka glava ogolje i svako se rame odadrije. Ali ni on ni vojska mu ne imahu nikakve dobiti od toga što krenuše na Tir. ¹⁹Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, predat æu Nabukodonozoru, kralju babilonskome, zemlju egipatsku. Odnijet æe joj blago, nagrabiti plijena i opljaèkati je. To æe biti plaæa vojsci njegovoj. ²⁰Za trud što na Tir krenu dat æu mu svu zemlju egipatsku, jer za me bijaše radio' - rijeè je Jahve Gospoda. ²¹'U onaj æu dan uèiniti da izraste rog domu Izraelovu, a tebi æu usta otvoriti meðu njima. I znat æe da sam ja Jahve.'"