Chapter 1

¹ Godine tridesete, èetvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah meðu izgnanicima na rijeci Kebaru, otvoriše se nebesa i ja ugledah božanska viðenja. ²Petoga dana istoga mjeseca - godine pete otkako odvedoše u izgnanstvo kralja Jojakima - ³rijeè Jahvina doðe Ezekielu, sinu Buzijevu, sveæeniku u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Jahvina. ⁴Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, bukteæi oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu. ⁵Usred toga nešto kao èetiri biæa, oblièjem slièna èovjeku; ⁶svako od njih sa èetiri obraza, u svakoga èetiri krila. ⁷Noge im ravne, a stopala kao u teleta; sijevahu poput glatke mjedi. ⁸Ispod krila imahu na sve èetiri strane ruke èovjeèje. I svako od njih èetvero imaše svoj obraz i svoja krila. ⁹Krila im se spajahu jedno s drugim. Iduæi, ne okretahu se: svako se naprijed kretaše. ¹⁰I u sva èetiri bijaše lice èovjeèje; u sva èetiri zdesna lice lavlje; u sva èetiri slijeva lice volujsko; i lice orlovsko u sva èetiri. ¹¹Krila im bijahu gore raskriljena. Svako imaše dva krila što se spajahu i dva krila kojim tijelo pokrivahu. ¹²I svako iðaše samo naprijed. A iðahu onamo kamo ih je duh gonio. I ne okretahu se iduæi. ¹³A posred tih biæa vidjelo se kao neko užareno ugljevlje, kao goruæe zublje koje se meðu njima kretahu; iz ognja sijevaše i munje bljeskahu. ¹⁴Biæa trèahu i opet se vraæahu poput munje. ¹⁵Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od èetiri biæa po jedan toèak. ¹⁶Toèkovi bijahu slièni krizolitu, sva èetiri istoga oblika; oblikom i napravom bijahu kao da je jedan toèak u drugome. ¹⁷U kretanju mogli su iæi u sva èetiri smjera a nisu se morali okretati. ¹⁸Naplatnice im bijahu visoke, a kad bolje promotrih, gle, na sve strane pune oèiju. ¹⁹Kad bi biæa krenula, krenuli bi s njima i toèkovi; kad bi se biæa sa tla podigla, i toèkovi se podizahu. ²⁰Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i toèkovi podizali, jer duh biæa bijaše u toèkovima. ²¹Pa kad su biæa krenula, i toèkovi bi krenuli, a kad bi se ona zaustavila, ustavljali se i toèkovi; kad se ona sa tla dizahu, i toèkovi se s njima podizahu, jer duh biæa bijaše u toèkovima. ²²Nad glavama biæa bijaše nešto kao svod nebeski, nalik na sjajan prozirac, uzdignut nad njihovim glavama. ²³A pod svodom raskriljena krila, jedno prema drugome: svakome po dva krila pokrivahu tijelo. ²⁴Èuh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog, kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se biæa zaustavila, spustila bi krila. ²⁵Sa svoda nad njihovim glavama èula se grmljavina. ²⁶Ispod svoda nad njihovim glavama bijaše nešto kao kamen safir, poput prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki èovjek. ²⁷I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih bokova naviše i od njegovih bokova naniže nešto poput ognja i blijeska na sve strane. ²⁸Taj blijesak na sve strane bijaše poput duge što se za kišnih dana javlja u oblaku. To bijaše nešto kao slava Jahvina. Vidjeh, padoh nièice i èuh glas koji mi govoraše.