Chapter 9

¹ Trinaestoga dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara, kad je morala biti izvršena odredba kraljevog ukaza, istoga dana u koji su se neprijatelji Židova nadali zavladati nad njima dogodi se obrnuto: Židovi zavladaše nad neprijateljima svojim. ²Židovi se sakupiše po svojim gradovima u svim pokrajinama kralja Ahasvera da udare na one koji su tražili njihovu propast. I nitko se nije usuðivao da im pruži otpor, jer je sve narode spopao strah od Židova. ³Svi su knezovi pokrajina i namjesnici, upravljaèi i èinovnici kraljevi štitili Židove jer ih je obuzeo strah od Mordokaja. ⁴Jer je Mordokaj postao velik na kraljevskom dvoru, i po svim pokrajinama širio se glas da Mordokaj postaje sve moæniji. ⁵Židovi, dakle, udariše maèem po svim svojim neprijateljima, sasjekoše ih i zatrše; sa svojim mrziteljima postupiše kako im se htjelo. ⁶Samo u tvrðavi Suzi smakoše i zatrše Židovi pet stotina ljudi; ⁷pogubiše Paršandatu, Dalfona, Aspatu, ⁸Poratu, Adaliju, Aridatu, ⁹Parmaštu, Arisaja, Aridaja, Jezatu ¹⁰i deset sinova Hamana, sina Hamdatina, progonitelja Židova. Ali se ne pojagmiše za plijenom. ¹¹Toga istog dana, doznavši za broj ubijenih u tvrðavi Suzi, ¹²kralj reèe kraljici Esteri: "U tvrðavi Suzi Židovi su smaknuli i uništili pet stotina ljudi i deset Hamanovih sinova. Što su tek onda izveli u ostalim pokrajinama kraljevim? Koja je sada molba tvoja? Bit æe uslišana! Koja je tvoja želja? Bit æe ispunjena!" ¹³"Ako je kralju po volji," reèe Estera, "neka se Židovima koji žive u Suzi dopusti još sutra primijeniti isti zakon kao i danas i neka se objesi deset Hamanovih sinova." ¹⁴Kralj naredi da se tako uèini: zakon bi u Suzi proglašen i deset Hamanovih sinova obješeno. ¹⁵Tako se Židovi Suze sakupiše i èetrnaestoga dana mjeseca Adara pa pobiše u Suzi još tri stotine ljudi. Ali se ni tada ne pojagmiše za plijenom. ¹⁶Ostali Židovi, oni koji su živjeli u kraljevskim pokrajinama, sakupiše se da brane svoje živote i mir od neprijatelja: pobiše sedamdeset i pet tisuæa dušmana. Ali se ni tada ne pojagmiše za plijenom. Bio je trinaesti dan mjeseca Adara. ¹⁷Èetrnaestoga dana Židovi su mirovali: to bijaše dan gozbe i veselja. ¹⁸Židovi u Suzi koji su se sakupili trinaestoga i èetrnaestoga dana mirovahu petnaestoga dana; to je bio dan njihova veselja i gozbi. ¹⁹Zbog toga Židovi pripoljci, oni koji žive po neutvrðenim selima, blagdanski svetkuju èetrnaesti dan mjeseca Adara veseleæi se i gozbujuæi i meðu sobom izmjenjujuæi darove. [19a] A koji žive u gradovima slave i petnaesti dan Adara u razdraganosti i u veselju, izmjenjujuæi meðu sobom darove. ²⁰Mordokaj opisa te dogaðaje i upravi pisma Židovima svih blizih i dalekih pokrajina kralja Ahasvera. ²¹Naložio im je da èetrnaesti i petnaesti dan mjeseca Adara svake godine slave ²²kao dane u kojima su Židovi postigli spokoj od svojih neprijatelja i kao mjesec koji je bio pretvorio u radost njihovu tugu a u blagdan njihovo žalovanje. Neka ih slave gozbom i veseljem, izmjenjujuæi meðu sobom darove i dijeleæi poklone ubogima. ²³Židovi prihvatiše da drže ono što su veæ sami od sebe poèeli slaviti i o èemu im je pisao Mordokaj: ²⁴"Haman, sin Hamdatin, Agaðanin, progonitelj svih Židova, kako je bio naumio sve ih uništiti, baci 'Pur', to jest ždrijeb, za njihovo smaknuæe i zator; ²⁵ali kad je za njegovu zamisao doznao kralj, on pismeno naredi: 'Neka se na njegovu glavu obori opaki naum što ga bijaše zasnovao protiv Židova i neka bude obješen, on i sinovi njegovi.'" ²⁶Zbog toga su ti dani nazvani Purim, prema rijeèi Pur. Zato prema svem sadržaju toga pisma i prema onome što su vidjeli i što im bijaše preneseno ²⁷Židovi se neopozivo obvezaše i prihvatiše za se, za svoje potomke i za sve one koji se s njima budu udružili da æe svake godine slaviti ta dva dana prema tom propisu i u to vrijeme. ²⁸Te dane valja slaviti i njih se sjeæati od pokoljenja do pokoljenja u svakoj obitelji, pokrajini i gradu; ti dani Purima ne smiju išèeznuti ispred Židova, ni spomen na njih biti izbrisan iz njihova roda. ²⁹Kraljica Estera, kæi Abihailova, i Židov Mordokaj pisali su to što snažnije da tako još jednom potkrijepe pismo o Purimu. ³⁰Pisma su poslali svim Židovima u sto dvadeset i sedam pokrajina Ahasverova kraljevstva s porukom mira i vjernosti; ³¹da obdržavaju te dane Purima u njihovo odreðeno vrijeme, kako su to odredili Židov Mordokaj i kraljica Estera, i da drže post i molitve, onako kako su to oni obvezali sebe i svoje potomke. ³²Tako Esterina naredba ozakoni ove propise Purima i to bi zapisano u knjigu.