Chapter 3

¹ Poslije tih dogaðaja kralj Ahasver promaknu Hamana, Hamdatina sina, Agaðanina: uzvisi ga i njegovo prijestolje postavi iznad svih ostalih dostojanstvenika koji su bili s njim. ²Svi službenici kraljevi koji su se nalazili na kraljevim vratima prigibali bi koljena i padali nièice pred Hamanom, jer je tako zapovjedio kralj. Ali Mordokaj ne bi prignuo koljeno niti bi pao nièice. ³Službenici kraljevi koji su se nalazili na vratima kraljevim rekoše Mordokaju: "Zašto prestupaš kraljevu zapovijed?" ⁴Iako su mu oni to ponavljali svaki dan, on ih ne posluša. Onda oni to dojaviše Hamanu, da vide vrijedi li Mordokajevo opravdanje. Jer im bijaše rekao da je Židov. ⁵Kad Haman utvrdi da Mordokaj niti prigiba koljeno niti pada nièice pred njim, jako se razljuti. ⁶A kad dozna kojemu narodu pripada, uèini mu se premalo podiæi ruke na samog Mordokaja nego naumi s njim pobiti i sve Židove koji su živjeli u svem kraljevstvu Ahasverovu. ⁷U prvom mjesecu, to jest u mjesecu Nisanu, dvanaeste godine Ahasverova kraljevanja u nazoènosti Hamana baciše "Pur", to jest ždrijeb, da utvrde dan i mjesec. Ždrijeb pade na trinaesti dan dvanaestoga mjeseca, to jest na mjeseca Adara. ⁸I Haman kaza kralju Ahasveru: "U svim pokrajinama tvoga kraljevstva ima jedan narod razasut meðu drugim narodima i od njih odvojen. Njegovi su zakoni drugaèiji od zakona u svih ostalih naroda. Oni se ne drže kraljevskih odredaba. Kralj ih zato ne smije pustiti na miru. ⁹Ako je kralju po volji, neka se raspiše da se oni zatru; a ja æu izbrojiti deset tisuæa srebrnih talenata na ruke povjerenika da ih pohrane u kraljevsku riznicu." ¹⁰Nakon toga kralj skinu peèatni prsten s ruke i preda ga Hamanu, sinu Hamdatinu, Agaðaninu, neprijatelju Židova, ¹¹i kaza mu: "Neka ti bude novac i narod, pa uèini s njim što bude dobro u tvojim oèima." ¹²Trinaestoga dana prvoga mjeseca bijahu sazvani kraljevi pisari, pa o onome što je naložio Haman sastaviše pisma i upraviše ih kraljevskim namjesnicima, upraviteljima što stajahu na èelu pojedinih pokrajina, knezovima svakoga pojedinog naroda, svakoj pokrajini njezinim pismom i svakom narodu njegovim jezikom. Pisma su napisana u kraljevo ime i na njima je udaren kraljev peèat. ¹³Po skoroteèama razaslane su svim kraljevim pokrajinama poslanice da se svi Židovi, od djeèaka do staraca, djeca i žene unište, pobiju, zatru, a njihova dobra da se zaplijene u jednom jedinom danu, i to trinaestog dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara. [13a] Ovo je prijepis poslanice: "Veliki kralj Ahasver upraviteljima sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije i njima podložnim mjesnim glavarima ovako piše: [13b]Buduæi da imam vlast nad mnogim narodima i gospodstvo nad svim svijetom, odluèih, ne zanesen ohološæu moæi nego u želji da uvijek blago i èovjeèno vladam, dati podanicima spokojan život i pružiti kraljevstvu blagostanje i slobodu kretanja po njemu te uèvrstiti mir za kojim svi ljudi žude. [13c] Pošto sam zapitao savjetnike kako bi se moglo to ostvariti, Haman, koji se meðu nama izdvaja razboritošæu i koji se istièe prokušanom odanošæu i ustrajnom vjernošæu i zauzima drugo mjesto u kraljevstvu, [13d] prokazao je da se meðu ostale narode svijeta zavukao jedan neprijateljski narod, svojim zakonima protivan svim pucima, narod koji vjeèno prezire kraljeve odluke tako te se ne može uèvrstiti zajednièko carstvo kojim inaèe besprijekorno upravljamo. [13e] Ustanovili smo dakle da je samo taj narod neprekidno u sukobu sa svim ljudima, da se istièe naèinom života što odstupa od zakona, da zbog neslaganja s našim naumima poèinja najgora nedjela tako te se kraljevstvo ne može uèvrstiti. [13f] Stoga nareðujemo da se, zajedno sa ženama i djecom, neprijateljskim maèevima bez ikakva sažaljenja i milosrða potpuno iskorijene oni koji vam budu naznaèeni u pismima Hamana, upravitelja javnih poslova i našega drugog oca, i to èetrnaestoga dana dvanaestoga mjeseca, Adara, tekuæe godine. [13g] Tako æe se, pošto nekadašnji i današnji neprijatelji u jednom danu budu silovito strovaljeni u Podzemlje, ubuduæe za sva vremena naši poslovi moæi odvijati postojano i nesmetano." ¹⁴Sadržaj ove naredbe, koja je imala postati zakonom u svakoj pokrajini, bio je objavljen svim narodima da bi bili spremni za taj dan. ¹⁵Skoroteèe žurno potekoše s kraljevskom naredbom. Zakon bi objavljen i u tvrðavi Suze, pa dok su kralj i Haman sjedili i èastili se, grad je Suza bio uznemiren.