Chapter 5

¹ Ne nagli ustima svojim i ne žuri se s rijeèima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato štedi svoje rijeèi. ²San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mnoštva rijeèi. ³Kad zavjetuješ štogod Bogu, odmah to izvrši, jer njemu nisu mili bezumnici. Zato ispuni svaki svoj zavjet. ⁴Bolje je ne zavjetovati, nego zavjetovati a ne izvršiti zavjeta. ⁵Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci kasnije pred anðelom da je bilo nehotice. Zašto pružati Bogu priliku da se srdi na rijeè tvoju i uništi djelo tvojih ruku? ⁶Koliko sanja, toliko i ispraznosti; mnogo rijeèi - isprazna tlapnja. Zato boj se Boga. ⁷Ako vidiš gdje tlaèe siromaha i gaze pravo i pravicu u zemlji, ne èudi se tomu, jer nad visokim straži viši, a nad njim najviši. ⁸Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljištu. ⁹Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka. I to je ispraznost. ¹⁰Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i gotovana, pa kakva je korist od toga gospodaru, osim što ga oèima gleda? ¹¹Sladak je dan radiši, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo ne da bogatašu zaspati. ¹²I vidjeh teško zlo pod suncem: skupljeno blago što je na propast svojemu vlasniku. ¹³Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo te sinu što mu se rodi ne ostane ništa. ¹⁴Gol je izašao iz utrobe majke svoje i tako æe gol i otiæi kakav je i došao; ništa nema od svega svojeg truda da ponese. ¹⁵I to je teško zlo što tako odlazi kako je i došao; pa kakva mu je korist što se u vjetar muèio. ¹⁶Sve svoje dane živi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srdžbi. ¹⁷Ovo, stoga, zakljuèujem: prava je sreæa èovjeku jesti i piti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se muèi pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosuðena. ¹⁸Pa ako je èovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih uživa i bude zadovoljan svojim djelom - i to je dar od Boga. ¹⁹Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog života, kad mu Bog daje da mu se srce veseli.