Chapter 29

¹ Mojsije sazva sav Izrael pa im reèe: "Vidjeli ste na roðene oèi sve što je Jahve uèinio u zemlji egipatskoj faraonu, svim službenicima njegovim i svoj zemlji njegovoj: ²velike kušnje što su ih vidjele tvoje oèi, silne znakove i èudesa! ³Ali vam ne dade Jahve do danas razuma da shvatite, oèiju da vidite ni ušiju da èujete. ⁴Vodio sam vas pustinjom èetrdeset godina; odjeæa se na vama nije izderala niti su se sandale na vašim nogama raskidale. ⁵Kruha niste jeli; vina ni drugoga opojnog piæa niste pili, da biste znali da sam ja Jahve, Bog vaš. ⁶Kad stigoste na novo mjesto, Sihon, kralj hešbonski, i Og, kralj bašanski, iziðoše pred nas u boj, ali smo ih potukli. ⁷Zauzeli smo njihovu zemlju te je predali u baštinu Rubenovcima, Gadovcima i polovini plemena Manašeova. ⁸Držite i vršite rijeèi ovog Saveza da uspijevate u svemu što poduzmete. ⁹Danas stojite svi pred Jahvom, Bogom svojim: vaši plemenski glavari, vaše starješine i vaši nadglednici, svi muževi Izraela, ¹⁰djeca vaša, žene vaše i došljak koji je u tvome taboru - od onoga koji ti sijeèe drva do onoga koji ti nosi vodu - ¹¹da stupite u Savez s Jahvom, Bogom svojim, u Savez zakletvom potvrðen, što ga Jahve, Bog tvoj, danas s tobom sklapa ¹²da danas od tebe uèini svoj narod i da ti on bude Bog, kako ti je rekao i kako se zakleo tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu. ¹³I ne sklapam danas ovaj Savez sa zakletvom samo s vama ¹⁴nego i sa svakim koji danas stoji ovdje s nama pred Jahvom, Bogom našim, i sa svakim koji danas nije ovdje s nama. ¹⁵Sami znate kako smo boravili u zemlji egipatskoj i kako smo prošli posred naroda kroz koje ste morali proæi. ¹⁶Vidjeli ste njihove rugobe, njihove kumire od drveta i kamena, srebra i zlata što ih imaju. ¹⁷Neka ne bude meðu vama èovjeka ni žene, roda ni plemena kojemu bi se srce danas odvratilo od Jahve, Boga našega, pa da ide iskazivati štovanje bogovima onih naroda. Neka ne bude meðu vama korijena koji raða otrovom i pelinom. ¹⁸Neka se nitko, èuvši rijeèi ovog prokletstva, ne nada blagoslovu kazujuæi u svome srcu: 'Bit æe mi dobro ako poživim i po prohtjevima srca svoga. Nek' povodanj utaži žeð!' ¹⁹Takvome neæe Jahve nikad oprostiti, nego æe se gnjev i ljubomornost Jahvina izliti na tog èovjeka, tako da æe se sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi na nj oboriti te æe Jahve izbrisati ime njegovo pod nebom. ²⁰Prema svim prokletstvima ovog Saveza, zapisanima u knjizi ovoga Zakona, Jahve æe ga odstraniti, na njegovu propast, od svih plemena izraelskih. ²¹Kasniji naraštaj, sinovi vaši poslije vas, i stranci koji doðu iz daleke zemlje, kad vide zla ove zemlje i bolesti što æe ih Jahve pustiti na nju, reæi æe: ²²'Sva je zemlja njegova samo sumpor i sol; niti se što sije niti što klija; nikakva travka na njoj ne raste; jednaka je srušenoj Sodomi i Gomori, Admi i Sebojimu, što ih Jahve sruši u svojoj ljutini i gnjevu.' ²³I svi æe narodi pitati: 'Zašto uèini Jahve ovako ovoj zemlji? Kakva je morala biti žestina toga silnoga gnjeva?' ²⁴Onda æe im se reæi: 'Jer su ostavili Savez što ga je Jahve, Bog otaca njihovih, bio sklopio s njima kad ih je izveo iz zemlje egipatske; ²⁵i jer su otišli da iskazuju štovanje drugim bogovima i njima se klanjali, bogovima kojih nisu poznavali i kojih im on nije odredio. ²⁶Zato se Jahvin gnjev izlio na ovu zemlju i palo na nju sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi. ²⁷Jahve ih je išèupao iz njihove zemlje u ljutini, srdžbi i velikom gnjevu te ih bacio u drugu zemlju. Tako je i danas.' ²⁸Što je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu našemu, a objava nama i sinovima našim zauvijek da vršimo sve rijeèi ovoga Zakona.