Chapter 22

¹ Kad vidiš kako luta vol ili ovca tvoga brata, nemoj proæi mimo njih nego ih otjeraj svome bratu. ²Ako ti brat nije blizu ili ga ne znaš, kuæi ih svojoj dotjeraj pa neka ostanu kod tebe dokle brat tvoj ne doðe po njih. Tada mu ih vrati. ³Tako èini s njegovim magarcem, s njegovim ogrtaèem i sa svime što brat tvoj izgubi, a ti naðeš. Nije ti dopušteno prolaziti mimo njegovo. ⁴Kad opaziš kako se magarac tvoga brata ili njegov vol svalio na putu, ne kloni se nego mu pomozi da ih podigne. ⁵Žena ne smije na se stavljati muške odjeæe, a muškarac se ne smije oblaèiti u ženske haljine. Tko bi to èinio bio bi odvratan Jahvi, Bogu svome. ⁶Ako putem naiðeš na ptièje gnijezdo sa ptiæima ili s jajima, na stablu ili na zemlji, a majka bude ležala sa ptiæima ili na jajima, nemoj uzimati majke sa ptiæima: ⁷pusti majku na slobodu, a ptiæe uzmi. Tako æeš imati sreæu i dug život. ⁸Kad gradiš novu kuæu, na krovu naèini ogradu da svoju kuæu, kad bi tko s nje pao, ne okaljaš krvlju. ⁹Po svome vinogradu nemoj sijati drugog usjeva da ne bi bila posveæena èitava ljetina: i plod sjemena i rod vinograda. ¹⁰Ne upreži u plug vola i magarca zajedno. ¹¹Ne oblaèi se u tkaninu otkanu od vune i lana zajedno. ¹²Na èetiri roglja ogrtaèa kojim se zaogræeš napravi rese. ¹³Ako koji èovjek uzme ženu i uðe k njoj, ali je potom zamrzi, ¹⁴pripiše joj ružnoæe i ozloglasi je govoreæi: 'Oženih se njome, ali kad joj priðoh, ne naðoh u nje znakova djevièanstva' - ¹⁵neka tada djevojèin otac i majka uzmu dokaz djevojèina djevièanstva te ga iznesu pred gradske starješine na vrata. ¹⁶Potom neka progovori starješinama djevojèin otac: 'Ovome sam èovjeku dao svoju kæer za ženu, ali mu je omrzla. ¹⁷Stoga joj pripisuje svašta ružno i tvrdi: nisam u tvoje kæeri našao znakove djevièanstva. Ali evo djevièanskih znakova moje kæeri!' I neka razastru plahtu pred gradskim starješinama. ¹⁸Neka tada starješine onoga grada uzmu muža pa ga kazne; ¹⁹neka ga, zato što je pronio ružan glas o jednoj izraelskoj djevici, udare globom od stotinu srebrnika pa ih dadnu ocu mlade žene. I neka mu ona i dalje bude ženom da je ne može pustiti dok je živ. ²⁰Ali ako optužba - da se na mladoj ženi nije našlo djevièanstvo - bude istinita, ²¹neka djevojku izvedu na kuæna vrata njezina oca pa neka je ljudi njezina grada kamenjem zasiplju dok ne umre, jer je poèinila besramnost u Izraelu odajuæi se bludu u oèevu domu. Tako æeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine. ²²Ako se koji èovjek zateèe gdje leži sa ženom udatom za drugoga, neka oboje - i èovjek koji je ležao sa ženom i sama žena - budu smaknuti. Tako æeš iskorijeniti zlo iz Izraela. ²³Ako mladu djevicu zaruèenu za nekoga u gradu sretne drugi èovjek i s njom legne, ²⁴oboje ih dovedite vratima toga grada pa ih kamenjem zasipljite dok ne umru: djevojku što nije zvala u pomoæ u gradu, a èovjeka što je oskvrnuo ženu bližnjega svoga. Tako æeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine. ²⁵Ako èovjek u polju naiðe na zaruèenu djevojku i silom legne s njom, onda neka se pogubi samo taj što je s njom legao; ²⁶a djevojci nemoj ništa: nema na njoj krivnje kojom bi zasluživala smrt. Jer to je kao da navali tko na bližnjega svoga i ubije ga. ²⁷On ju je zatekao u polju; i premda je zaruèena djevojka zapomagala, nije bilo nikoga da joj priskoèi u pomoæ. ²⁸Ako èovjek naiðe na mladu djevicu koja nije zaruèena te je pograbi i s njom legne, pa budu uhvaæeni na djelu, ²⁹tada èovjek koji je s njom ležao neka djevojèinu ocu dade pedeset srebrnika. A buduæi da ju je oskvrnuo, neka je uzme za ženu da je ne može pustiti dok je živ.