Chapter 11

¹ Doèuli apostoli i braæa po Judeji da i pogani primiše rijeè Božju ²pa kad Petar uziðe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: ³"Ušao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!" ⁴Onda zapoèe Petar te im izloži sve po redu: ⁵"Molio sam se, reèe, u Jopi kadli u zanosu ugledam viðenje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s èetiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene. ⁶Zagledah se, promotrih je i vidjeh èetvoronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske. ⁷Zaèuh i glas koji mi govoraše: 'Ustaj, Petre! Kolji i jedi!' ⁸Ja odvratih: 'Nipošto, Gospodine! Ta nikad mi još ništa okaljano ili neèisto ne uðe u usta.' ⁹A glas æe s neba po drugi put: 'Što Bog oèisti, ti ne zovi neèistim.' ¹⁰To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuèe na nebo." ¹¹"I odmah se, evo, pred kuæom u kojoj bijah pojaviše tri èovjeka poslana iz Cezareje k meni. ¹²A Duh mi reèe da poðem s njima ništa ne premišljajuæi. Sa mnom poðoše i ova šestorica braæe te uðosmo u kuæu tog èovjeka. ¹³On nam pripovjedi kako je u svojoj kuæi vidio anðela koji je stao preda nj i rekao: 'Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar; ¹⁴on æe ti navijestiti rijeèi po kojima æeš se spasiti ti i sav dom tvoj.'" ¹⁵"I kad poèeh govoriti, siðe na njih Duh Sveti kao ono na nas u poèetku. ¹⁶Sjetih se tada rijeèi Gospodnje: 'Ivan je, govoraše on, krstio vodom, a vi æete biti kršteni Duhom Svetim.' ¹⁷Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?" ¹⁸Kad su to èuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreæi: "Dakle i poganima Bog dade obraæenje na život!" ¹⁹Oni dakle što ih rasprši nevolja nastala u povodu Stjepana dopriješe do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajuæi Rijeèi doli samo Židovima. ²⁰Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoše u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navješæujuæi evanðelje: Gospodina, Isusa. ²¹Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu. ²²Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju. ²³Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odluènosti srca ostanu uz Gospodina. ²⁴Ta bijaše to muž èestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu. ²⁵Barnaba se zatim zaputi u Tarz potražiti Savla. ²⁶Kad ga naðe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i pouèavali poveæe mnoštvo te se u Antiohiji uèenici najprije prozvaše kršæanima. ²⁷U one dane doðoše u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema. ²⁸Jedan od njih, imenom Agab, usta i po Duhu pretkaza da æe uskoro nastati velika glad po svem svijetu. Ona i nasta za Klaudija. ²⁹Stoga æe svatko od uèenika, odluèiše, koliko smogne poslati da se posluži braæi u Judeji. ³⁰To i uèiniše te poslaše starješinama po Barnabi i Savlu.