Chapter 24

¹ Još je jednom srdžba Jahvina planula na Izraelce te potakla Davida protiv njih govoreæi: "Idi, izbroj Izraelce i Judejce!" ²I kralj zapovjedi Joabu i vojvodama koji bijahu s njim: "Obiðite sva Izraelova plemena od Dana do Beer Šebe i popišite narod da znam koliko ima naroda." ³Joab odgovori kralju: "Neka Jahve, tvoj Bog, dade svome narodu još sto puta ovoliko koliko ga je sada i neka to još vidi svojim oèima moj gospodar kralj, ali zašto moj gospodar kralj ima takvu želju?" ⁴Ali kraljeva rijeè bijaše jaèa od Joabove i od rijeèi vojvoda njegove vojske. Tako Joab i vojvode odoše ispred kralja da popišu izraelski narod. ⁵Prijeðoše oni preko Jordana i poèeše kod Aroera i kod grada što leži usred doline i krenuše odande prema Gaditima i prema Jazeru. ⁶Potom doðoše u Gilead i u zemlju Hetita, u Kadeš; zatim stigoše u Dan, a iz Dana skrenuše prema Sidonu. ⁷Zatim doðoše do tvrðave Tira i u sve gradove Hivijaca i Kanaanaca i završiše svoj put u Negebu Judinu, u Beer Šebi. ⁸Prošavši svu zemlju, vratiše se poslije devet mjeseci i dvadeset dana u Jeruzalem. ⁹Joab dade kralju popis naroda: Izraelaca bijaše osam stotina tisuæa ratnika viènih maèu, a Judejaca pet stotina tisuæa ljudi. ¹⁰Poslije toga Davida zapeèe savjest što je dao brojiti narod pa reèe Jahvi: "Veoma sam sagriješio što sam to uèinio! Ali, Jahve, oprosti tu krivicu sluzi svome, jer sam vrlo ludo radio." ¹¹Kad je David ujutro ustao, veæ je Jahvina rijeè bila došla proroku Gadu, Davidovu vidiocu: ¹²"Idi i kaži Davidu: Ovako govori Jahve: 'Troje stavljam preda te, izaberi jedno od toga da ti uèinim!'" ¹³Gad tako doðe Davidu i javi mu ovo: "Hoæeš li da doðu tri gladne godine na tvoju zemlju, ili da tri mjeseca bježiš pred svojim neprijateljem koji æe te goniti, ili da bude tri dana kuga u tvojoj zemlji? Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!" ¹⁴David odgovori Gadu: "Na velikoj sam muci! Ali neka padnemo u ruke Jahvine, jer je veliko njegovo milosrðe, a u ljudske ruke neka ne zapadnem!" ¹⁵David, dakle, izabra kugu. Bilo je upravo vrijeme pšeniène žetve. Jahve pusti kugu na Izraela od jutra pa do odreðenoga vremena; i pomor udari na narod i pomrije sedamdeset tisuæa ljudi od Dana do Beer Šebe. ¹⁶Kad je anðeo pružio svoju ruku na Jeruzalem da ga uništi, sažali se Jahvi zbog toga zla, pa reèe anðelu koji je ubijao narod: "Dosta je sada! Povuci svoju ruku!" A Jahvin je anðeo bio upravo kod gumna Araune Jebusejca. ¹⁷Kad David vidje anðela koji je ubijao narod, zavapi Jahvi: "Evo, ja sam sagriješio, ja sam uèinio zlo! A oni, ovce, što su skrivili? Neka tvoja ruka padne na mene i na moju obitelj!" ¹⁸Istoga dana doðe Gad k Davidu i reèe mu: "Idi i podigni Jahvi žrtvenik na gumnu Araune Jebusejca!" ¹⁹I ode David po Gadovoj rijeèi, kako mu je zapovjedio Jahve. ²⁰Kad Arauna pogleda, opazi kralja i njegove dvorane gdje idu prema njemu. Arauna iziðe i pokloni se kralju licem do zemlje. ²¹Arauna upita: "Zašto je moj gospodar kralj došao svome sluzi?" A David odgovori: "Da kupi od tebe ovo gumno, da sagradi žrtvenik Jahvi, kako bi prestao pomor u narodu." ²²Arauna reèe Davidu: "Neka ga uzme moj gospodar kralj i neka žrtvuje ono što je u njegovim oèima dobro! Evo goveda za paljenicu, mlatilice, i volujske opreme za drvo! ²³Sve to sluga moga gospodara kralja poklanja kralju!" Još reèe Arauna kralju: "Jahve, Bog tvoj, neka ti bude milostiv!" ²⁴Ali kralj odgovori Arauni: "Ne, nego hoæu da kupim od tebe i da platim; neæu prinositi Jahvi, svome Bogu, paljenica koje su mi poklonjene." I tako David kupi ono gumno i goveda za pedeset srebrnih šekela. ²⁵Ondje David sagradi žrtvenik Jahvi i prinese paljenice i prièesnice. Tada se Jahve smilova zemlji i presta pomor u Izraelu.