Chapter 42

¹ Ali se ovoga nemoj stidjeti, ovoga ne krši zbog ljudskog obzira: ²Zakona i Saveza Svevišnjega, presude koja daje pravdu i bezbožniku, ³èista raèuna s drugom i suputnikom, diobe svoje baštine prijateljima, ⁴toènosti u mjerilima i utezima, malena ili velika probitka, ⁵dobitka u trgovaèkim poslovima, stroge stege prema svojoj djeci i da do krvi išibaš opakoga slugu. ⁶Kad je žena radoznala, dobar je peèat; a gdje je mnogo ruku, zakljuèavaj. ⁷Kad što daješ, pazi na broj i težinu, i svaki izdatak i primitak zabilježi. ⁸Ne stidi se ukoriti glupana ili luðaka ili ishlapjela starca koji raspravlja s mladiæima. Tako æeš pokazati kako si uistinu obrazovan, i svi æe ti odobravati. ⁹Kæi je ocu potajna mora, briga za nju spavati mu ne da: u mladosti, strah da se neæe udati, a kad se uda, da je muž ne zamrzi; ¹⁰dok je djevica, da je tko ne zavede i da ne zatrudni u kuæi oèevoj, a u kuæi muževljoj da se ne razbludi, i kad je veæ žena, da ne bude nerotkinja. ¹¹Ako ti je kæi neposlušna, dobro je pazi da ne naèini od tebe ruglo neprijateljima tvojim, prièu gradsku i predmet svaèijeg klevetanja i da te ne obešèasti u oèima sviju. ¹²Ne zaustavljaj pogleda ni pred èijom ljepotom i ne sjedaj sa ženama. ¹³Jer iz odijela izlazi moljac, a od žena ženska zloæa. ¹⁴Bolja je zloæa muška nego dobrota ženska; od žene potjeèe sramota i ruglo. ¹⁵Sad æu podsjetiti na djela Božja, i što sam vidio, to æu isprièati. Rijeèima Gospod stvori djela svoja, i sve se stvoreno pokorava volji njegovoj. ¹⁶Sunce sjajno sve obasjava, i slave je Gospodnje puno djelo njegovo. ¹⁷Gospod nije dao anðelima moæ da govore o svim èudesima koja je Gospod, gospodar svega, èvrsto sazdao kako bi svemir opstao u slavi njegovoj. ¹⁸Izmjerio je dubinu bezdana i srca ljudskog i prozreo sve tajne njihove. Jer Svevišnji ima svoju spoznaju koja postoji i promotrio je znake vremena. ¹⁹On objavljuje prošlost i buduænost i otkriva stvari skrivene. ²⁰Ni jedna mu misao promaæi ne može, ni jedna se rijeè ne može njemu skriti. ²¹On je uredio èudesna djela svoje mudrosti, jer je jedini od vjeènosti do vjeènosti. Niti mu se što može dodati niti oduzeti i njemu savjet nièiji ne treba. ²²Kako li su divna sva djela njegova, kao sjajna iskra njihov je prizor. ²³Sve to živi i traje dovijeka, i u svakoj prilici sve je poslušno. ²⁴Sve je dvostruko, jedno prema drugome, i ništa nije stvorio nepotpuno. ²⁵Jedno drugo izvrsnošæu nadmašuje, i tko se može nasititi njegove krasote?