Chapter 24

¹ Mudrost se sama slavi i sred puka svog se hvali. ²Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg i pred njegovom se moæi proslavlja: ³"Izaðoh iz usta Svevišnjeg i pokrih zemlju kao magla. ⁴Na visinama nebeskim razapeh šator svoj i prijestol moj bi stup od oblaka. ⁵Obiðoh sama krug nebeski i prošetah se dubinama bezdana. ⁶U vlasti su mojoj valovi morski, i sva zemlja, i svi narodi i puci. ⁷Meðu svima njima tražila sam poèinka i na èijoj baštini da se nastanim. ⁸Tada mi zapovjedi Stvoritelj sviju stvari i koji me stvori, odredi mjesto za šator moj i reèe: 'Nastani se u Jakovu i uði u baštinu Izraelu.' ⁹Prije vjekova, odiskona, on me stvorio i neæu prestati dovijeka. ¹⁰Pred njim sam služila u Svetom šatoru i potom se nastanila na Sionu. ¹¹Dao mi je tako spokoj u milome gradu i vlast mi je u Jeruzalemu. ¹²Tako se ukorijenih u slavnom narodu, na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj. ¹³Uzrastoh kao cedar na Libanu i kao èempres na gori Hermonu. ¹⁴Uzrastoh kao palma u Engadu i kao ružiènjaci u Jerihonu. Kao divna maslina u dolini, uzrastoh kao makljen nad vodama. ¹⁵Rasuh miomiris svoj kao cimet i drvo bagremovo i zamirisah mirisom kao smirna izabrana, kao galban, oniks i stakte i kao vonj tamjanov u Šatoru. ¹⁶Raširih grane svoje kao terebinta, i grane su moje divne i ljupke. ¹⁷Propupah kao trs mladicama ljupkim, i cvjetovi su moji porod slave i bogatstva. ¹⁸# ¹⁹Doðite k meni svi koji me žudite i nasitite se plodovima mojim. ²⁰Jer je spomen na mene slaði od meda i baština moja od mednoga saæa. ²¹Koji me jedu još više su me gladni, i koji me piju još više za mnom žeðaju. ²²Tko mene sluša taj se ne stidi, i tko sa mnom radi taj ne griješi." ²³Sve je ovo Knjiga saveza Boga Svevišnjeg, Zakon koji nam je Mojsije odredio kao baštinu zajednicama Jakovljevim. ²⁴# ²⁵On je mudrosti pun kao vode Fišona i kao Tigris u dane proljetne; ²⁶on buja razborom kao Eufrat i kao Jordan u vrijeme žetveno: ²⁷obiluje stegom kao Nil vodom i kao Gihon u vrijeme berbe. ²⁸Prvi ga èovjek nije do dna spoznao niti æe ga posljednji istražiti. ²⁹Jer su misli njegove šire od mora i namisli dublje od bezdana. ³⁰A ja sam kao jarak prekopan od rijeke i kao vodotok doveden u perivoj. ³¹I rekoh: "Natopit æu vrt svoj i navodnit æu cvijetnjake svoje". I gle, od jarka mojeg rijeka postade, a od rijeke more mi nasta. ³²Uèinit æu da kao zora zasja nauk moj, i svjetlost æu njegovu razaslati nadaleko. ³³Izlit æu nauku poput proroštva, ostaviti je pokoljenjima buduæim. ³⁴Vidite: ne trudih se samo za sebe nego za sve koji je traže.