Chapter 6

¹ Prijepis poslanice koju je poslao Jeremija sužnjima koje je kralj Babilonaca uskoro imao odvesti u Babilon da im saopæi preporuke što mu ih je povjerio Bog. Zbog grijeha što ste ih pred Bogom poèinili, Nabukodonozor, kralj Babilonaca, odvest æe vas kao sužnje u Babilon. ¹Mnoge su nam i velike darove darovali Zakon, Proroci i ostali Pisci koji su slijedili iza njih. Zato valja pohvaliti Izraela zbog naobrazbe i mudrosti. Ali nije dovoljno da se ljudi sami nauèe knjizi, ²Kada stignete u Babilon, ostat æete ondje mnogo godina i za dugo vrijeme, do sedmog naraštaja, a potom æu vas odande u miru izvesti. ²Tko æe izbrojiti pijesak morski i kaplje kišne i dane vjeènosti? ³A u Babilonu vidjet æete bogove - srebrne, zlatne i drvene - koji se nose na leðima i koji neznabošcima strah zadaju. ³Tko æe istražiti nebesku visinu, zemaljsku širinu i dubinu bezdana? ⁴Èuvajte se! Ne povodite se za tuðim narodima i nemojte da vas pred tim bogovima strah obuzme ⁴Mudrost je stvorena prije svega ostalog, i misaon razbor vjeèan je. ⁵kad opazite pred njima i za njima mnoštvo koje im se klanja. Recite u srcu: "Tebi se, Gospode, jedinomu treba klanjati." ⁵veæ treba da rijeèju i perom koriste i drugim ljudima, te se moj djed Isus, posvetivši se ustrajnom èitanju Zakona, Proroka ⁵# ⁶Jer s vama je moj anðeo - njemu ste životom svojim odgovorni. ⁶Komu se otkrio korijen mudrosti i tko znade njezine namisli? ⁷Jezik im je izgladio umjetnik, drugi su ih obložili zlatom i srebrom: obmana su i govoriti ne mogu. ⁷# ⁸Kao za gizdavu djevojku, uzimaju zlato i prave krune za glave svojih bogova. ⁸Samo je jedan mudar i uistinu strašan kad sjedi na prijestolju svojem - Gospod. ⁹A dogodi se te sveæenici potkradaju sa svojih bogova zlato i srebro i troše ga za sebe; daruju ga èak i bludnicama u bludilištima. Ukrašuju ih haljinama kao ljude - ⁹On ju je stvorio, gledao i izbrojio, izlio je na sva svoja djela, ¹⁰te bogove, srebrne, zlatne i drvene, no oni se od hrðe i crvotoèi obraniti ne mogu ¹⁰i ostalih predaèkih Knjiga i stekavši golemo iskustvo - najposlije i sam našao ponukanim da napiše štogod pouèno i mudro, kako bi oni koji su željni pouke prouèili to, pa tako još više uznapredovali u životu prema Zakonu. ¹⁰na svako tijelo prema velièini njegovoj i obdario njome one koji ga ljube. ¹¹usprkos grimizu kojim ih odijevaju. Potrebno im je èistiti lica od hramske prašine koja napada na njih. ¹¹Strah je Gospodnji slava i hvala, veselje i vijenac radosti. ¹²Jedan drži žezlo kao poglavar pokrajine, ali nikog tko bi ga uvrijedio ne može pogubiti; ¹²Strah Gospodnji sladi srce, daje radost, veselje i dug život. ¹³drugi u desnici drži maè i sjekiru, ali se ne može obraniti ni od rata ni od razbojnika. ¹³Tko se boji Gospoda, sretan je na svršetku i blagoslovljen u dan svoje smrti. ¹⁴Po tom jasno slijedi: to bogovi nisu - njih se, dakle, ne bojte! ¹⁴Strah Gospodnji poèetak je mudrosti, s vjernima je ona stvorena u utrobi majèinoj. ¹⁵Kao što posuda kojom se èovjek služi postaje beskorisnom kada se razbije, tako je i s njihovim bogovima koji su postavljeni u hramovima. ¹⁵Zato, molim, èitajte blagohotno i pozorno ovo moje djelo i oprostite ¹⁵Svila je gnijezdo s temeljem vjeènim meðu ljudima i bit æe vjerna porodu njihovu. ¹⁶Oèi su im pune prašine što je dižu noge onih koji ulaze. ¹⁶Strah je Gospodnji punina mudrosti, ona ih opija svojim plodovima. ¹⁷I kao što su na sve strane zatvorena vrata onome koji se ogriješio o kralja te ima biti pogubljen, tako sveæenici utvrðuju hramove ovih bogova vratima, bravama i zasunima, bojeæi se da ih razbojnici ne opljaèkaju. ¹⁷Dom im napunja milinama i klijeti svojim urodom. ¹⁸Užižu im svjetiljke u mnogo veæem broju negoli sebi samima, ali nijedne od njih bogovi ne mogu vidjeti. ¹⁸Strah Gospodnji vijenac je mudrosti koji cvate mirom i zdravljem. ¹⁹Nalik su na grede hrama: srce im iznutra, kažu, crvi rastaèu - crvi koji gmižu iz zemlje te rastaèu njih i njihove haljine. ¹⁹Gospod je nju gledao i izbrojio i izlio spoznaju i razbor, uzvisio slavu onih koji je posjeduju. ²⁰Oni i ne osjeæaju da im je lice pocrnjelo od dima što se diže u hramu. ²⁰ako nismo uspjeli naæi primjeren oblik ovom ili onom izrazu, jer valja znati da hebrejski izrièaji, prevedeni na drugi jezik, gube od svoje snage. Štoviše, prouèi li se sam Zakon, Proroci ²⁰Strah Gospodnji korijen je mudrosti, a izdanci su dug život. ²¹Na njihova tijela i glave dolijeæu šišmiši, lastavice i druge ptice; a ima i maèaka. ²¹# ²²Po tim æete znacima prepoznati da to bogovi nisu - njih se, dakle, ne bojte! ²²Strast opakoga ne može opravdati, jer mu teret strasti donosi pad. ²³Ne oèiste li im naslagu sa zlata kojim su obloženi za ukras, sami ga neæe osvjetlati. Nisu ni osjeæali dok su ih salijevali. ²³Strpljiv èovjek podnosi do u pravi èas, a na kraju uživa radost. ²⁴Kupovali su ih za najvišu cijenu, a nema u njima životnoga daha. ²⁴On krije svoje rijeèi do pravog trena, i usta mnogih govore o njegovu razboru. ²⁵Bez nogu su, pa ih na ramenima nose i tad pokazuju svoje ruglo ljudima; stide ih se i oni koji im služe, ²⁵i ostale Knjige, opazit æe se povelika razlika izmeðu prijevoda i izvornika. Kad sam u trideset i osmoj godini vladavine kralja Euergeta došao u Egipat i boravio ondje neko vrijeme, našao sam djelo veoma pouèno. ²⁵U riznicama mudrosti zagonetke su spoznaje, ali je grešniku mrska pobožnost. ²⁶jer padne li koji bog na zemlju, oni ga moraju podiæi; usprave li ih, oni se sami od sebe neæe pomaæi; ako se nagnu, ne mogu se uspraviti. ²⁶Želiš li mudrost, vrši zapovijedi, i Gospod æe ti je dati. ²⁷Kao mrtvacima darove im prinose. Sveæenici im njihovi tada odnose žrtve da izvuku korist prodajuæi ih. Isto tako i njihove žene prigrabe po dio, ne dijeleæi ništa siromasima i nemoænima. Njihovih se žrtava dotièu žene u èišæenju, a i porodilje. ²⁷Jer strah je Gospodnji mudrost i pouka, i Gospodu je draga vjernost i krotkost. ²⁸Po tom dobro znate: to bogovi nisu - ništa ih se ne bojte! ²⁸Ne opiri se strahu Gospodnjem i ne pristupaj Gospodu dvolièna srca. ²⁹TÓa kako biste ih mogli zvati bogovima? Tima srebrnim, zlatnim i drvenim bogovima žrtve prinose žene. ²⁹Ne budi licemjer pred ljudima i pazi na usne svoje. ³⁰U njihovim hramovima sveæenici sjede poderanih haljina, obrijane glave i brade, ne pokrivajuæi glave; ³⁰Odluèih stoga uložiti sav trud i mar da prevedem ovu knjigu. Uložih mnogo bdjenja i znanja, tijekom tog vremena, da bih posao obavio i objavio knjigu, osobito na korist onima koji se u tuðini žele baviti naukom ³⁰Ne uznosi se, da ne padneš i da se ne osramotiš, jer Gospod æe otkriti tvoje tajne i poniziti te pred svim zborom, jer nisi dosegao straha Gospodnjeg i jer ti je srce puno prijevare. ³¹tule i vièu pred svojim bogovima, kao na mrtvaèkim gozbama. ³²Sveæenici im skidaju haljine te njima odijevaju svoje žene i djecu. ³³Uèine li im kakvo dobro ili zlo, oni to ne mogu uzvratiti; ³⁴niti mogu koga uèiniti kraljem ili ga svrgnuti; niti mogu dati bogatstvo ili novac. Uèini li im tko zavjet pa ga ne održi, oni ga ne mogu prisiliti da za to odgovara. ³⁵Oni ne mogu èovjeka spasiti od smrti niti slabijeg osloboditi od jaèeg; ³⁵i pripravni su prilagoditi svoje obièaje kako bi živjeli prema Zakonu. Svaka je mudrost od Gospoda i s njime je dovijeka. ³⁶ne mogu slijepcu vratiti vid niti izbaviti èovjeka iz nevolje; ³⁷ne mogu se smilovati udovici niti uèiniti dobro siroti. ³⁸Nalik su na kamenje iz planine, ti bogovi obloženi zlatom i srebrom. Oni koji ih štuju stidjet æe se! ³⁹Kako se, dakle, mogu smatrati ili nazivati bogovima! ⁴⁰I sami ih Kaldejci obešèašæuju; jer videæi nijema èovjeka koji ne može govoriti, oni ga dovode Belu i traže da èovjek progovori, kao da bi ga bog mogao èuti; ⁴¹i nesposobni su promisliti o tome i ostaviti te bogove, toliko su lišeni razbora! ⁴²Žene opasane užetom sjede na putovima i pale kad od maslinovih ljusaka; ⁴³kada koju od njih snubi prolaznik da mu se poda, ona se ruga svojoj susjedi što je nisu zapazili kao nju i što joj uže nije prekinuto. ⁴⁴Sve što se dogaða u blizini tih bogova prijevara je; kako ih, dakle, mogu smatrati ili nazivati bogovima! ⁴⁵Naèiniše ih drvodjelje i zlatari, i nisu drugo doli tvorevina njihova. ⁴⁶Njihovi izraðivaèi ne žive dugo; kako bi njihove rukotvorine bile bogovi? ⁴⁷Jer svojim æe potomcima ostaviti samo obmanu i sramotu. ⁴⁸Ako ljude pogodi rat ili nevolja, sveæenici se meðu sobom savjetuju gdje da se s njima sakriju; ⁴⁹kako ne uvidjeti da to nisu bogovi kad ni sami sebe ne mogu izbaviti od rata i od nevolja? ⁵⁰Po svemu tomu znat æe se: ti drveni idoli, obloženi zlatom ili srebrom, samo su prijevara! Svima, narodima i kraljevima, bit æe jasno: nisu to bogovi, nego su djela ruku ljudskih: nikakva Božjeg udjela u njima nema! ⁵¹Kome, dakle, neæe biti jasno: to bogovi nisu? ⁵²TÓa ne mogu oni postaviti kralja u nekoj zemlji niti dati kišu ljudima; ⁵³ne mogu presuditi u svojim poslovima niti izbaviti potlaèenog; nemoæni su oni poput vrana izmeðu neba i zemlje. ⁵⁴Neka padne vatra na hram tih drvenih bogova obloženih zlatom ili srebrom, njihovi æe sveæenici pobjeæi i spasiti se, dok æe oni ondje izgorjeti kao grede. ⁵⁵Oni se ne mogu opirati ni kralju ni neprijatelju. ⁵⁶Kako onda pomisliti ili povjerovati da su to bogovi? ⁵⁷Ti drveni bogovi obloženi srebrom i zlatom ne mogu se obraniti ni od kradljivaca ni od razbojnika: kako su ovi jaèi od njih, opljaèkat æe im zlato i srebro i otiæi s haljinama u koje su odjeveni; oni su nesposobni sebi samima pomoæi. ⁵⁸Zato je bolje biti kralj koji dokazuje svoju hrabrost, ili u kuæi korisna posuda kojom se vlasnik služi nego lažni bogovi; bolja su i vrata u kuæi koja èuvaju ono što je u njoj nego lažni bogovi; i drveni stup u kakvoj palaèi bolji je nego lažni bogovi. ⁵⁹Sunce, mjesec i zvijezde, dok sjaju da izvrše službu, poslušni su. ⁶⁰Milina je vidjeti i munju kada sijevne. A vjetar donosi dah svoj zemlji, ⁶¹i oblaci, kada im Gospod zapovjedi da oblete svu zemlju, odmah izvrše nalog Božji. Vatra, poslana odozgo da sažeže gore i šume, izvršava što joj je naloženo. ⁶²Sa svim ovim ti se bogovi ni ljepotom ni snagom usporediti ne mogu. ⁶³Zato se ne može misliti ni reæi da su to bogovi, jer nisu sposobni kazniti niti uèiniti dobra ljudima. ⁶⁴Kada, dakle, znate da to bogovi nisu, njih se ne bojte! ⁶⁵Oni ne mogu ni prokleti ni blagosloviti kraljeva; ⁶⁶niti mogu narodima pokazati znamenja na nebu; oni ne sjaju kao sunce niti svijetle kao mjesec. ⁶⁷Zvijeri su od njih bolje; pobjeæi one mogu u skrovište i sebi pomoæi. ⁶⁸Nikako nam, dakle, nije jasno da su to bogovi; stoga ih se ne bojte! ⁶⁹Kao ptièje strašilo u neèuvanu polju lubenica, takvi su njihovi drveni bogovi obloženi zlatom i srebrom. ⁷⁰Jednako su slièni glogovu grmu u vrtu na koji sjeda svaka ptica ili mrtvacu baèenu u mrak - ti drveni bogovi obloženi zlatom i srebrom. ⁷¹Po grimizu i crvenilu što na njima trune prepoznat æete da to nisu bogovi. Napokon i sami budu izjedeni te postanu na sramotu zemlji. ⁷²Koliko je bolji pravednik koji nema kumirÄa; sramota je daleko od njega!