Chapter 20

¹ Kad se sleže metež, posla Pavao po uèenike, ohrabri ih, pozdravi i otputova u Makedoniju. ²Prešavši one krajeve, hrabreæi braæu besjedom mnogom, doðe u Grèku ³i provede ondje tri mjeseca. Upravo kad je htio otploviti u Siriju, postaviše mu Židovi zasjedu pa odluèi vratiti se preko Makedonije. ⁴Pratili su ga: Sopater Pirov, Berejac, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj Derbanin, Timotej i Azijci Tihik i Trofim. ⁵Oni odoše prije te nas doèekaše u Troadi. ⁶Mi pak nakon dana Beskvasnih kruhova otplovismo iz Filipa i nakon pet dana doðosmo k njima u Troadu gdje proboravismo sedam dana. ⁷U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše i kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do ponoæi. ⁸U gornjoj sobi gdje smo se sabrali bijaše dosta svjetiljaka. ⁹Na prozoru je sjedio neki mladiæ imenom Eutih. Kako je Pavao dulje govorio, utone on u dubok san. Svladan snom, pade s treæeg kata dolje. Digoše ga mrtva. ¹⁰Pavao siðe, nadnese se nad djeèaka, obujmi ga i reèe: "Ne uznemirujte se! Duša je još u njemu!" ¹¹Zatim se pope pa pošto razlomi kruh i blagova, dugo je još zborio, sve do zore. Tad otputova. ¹²Mladiæa odvedoše živa, neizmjerno utješeni. ¹³Mi pak poðosmo naprijed laðom: otplovismo u As. Odande smo imali povesti Pavla - tako je odredio kad se spremao poæi pješice. ¹⁴Kad nam se u Asu pridruži, uzesmo ga i stigosmo u Mitilenu. ¹⁵Odande odjedrismo sutradan i stigosmo nadomak Hija, prekosutra krenusmo u Sam, a iduæeg dana stigosmo u Milet. ¹⁶Jer Pavao je odluèio mimoiæi Efez da se ne bi zadržao u Aziji: žurio se da, uzmogne li, na dan Pedesetnice bude u Jeruzalemu. ¹⁷Ipak iz Mileta posla u Efez po starješine Crkve. ¹⁸Kad stigoše, reèe im: "Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvog dana kada stupih u Aziju, ponašao meðu vama: ¹⁹služio sam Gospodinu sa svom poniznošæu u suzama i kušnjama koje me zadesiše zbog zasjeda židovskih; ²⁰ništa korisno nisam propustio navijestiti vam i nauèiti vas - javno i po kuæama; ²¹upozoravao sam Židove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u Gospodina našega Isusa." ²²"A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. Što æe me u njemu zadesiti, ne znam, ²³osim što mi Duh Sveti u svakom gradu jamèi da me èekaju okovi i nevolje. ²⁴Ali ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim trku svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedoèiti za evanðelje milosti Božje." ²⁵"I sad, evo, znam: neæete više vidjeti lica moga, svi vi posred kojih proðoh propovijedajuæi Kraljevstvo. ²⁶Zato vam u ovaj dan današnji jamèim: èist sam od krvi sviju ²⁷jer nisam propustio navijestiti vam ništa od svega nauma Božjega." ²⁸"Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steèe krvlju svojom." ²⁹"Ja znam da æe nakon mog odlaska meðu vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada, ³⁰a izmeðu vas æe samih ustati ljudi koji æe iskrivljavati nauk da bi odvukli uèenike za sobom. ³¹Zato bdijte imajuæi na pameti da sam tri godine bez prestanka noæu i danju suze lijevajuæi urazumljivao svakoga od vas." ³²"I sada vas povjeravam Bogu i Rijeèi milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu meðu svima posveæenima." ³³"Ni za èijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio. ³⁴Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluživale su ove ruke. ³⁵U svemu vam pokazah: tako se trudeæi treba se zauzimati za nemoæne i na pameti imati rijeèi Gospodina Isusa jer on reèe: 'Blaženije je davati nego primati.'" ³⁶Kada to doreèe, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli. ³⁷Tad svi briznuše u velik plaè, obisnuše Pavlu oko vrata i stadoše ga cjelivati, ³⁸ražalošæeni nadasve rijeèju koju im reèe: da više neæe vidjeti lica njegova. Zatim ga ispratiše na laðu.