__________________________________________________________________

           Title: The Holy Bible: Croatian Translation
      Creator(s): Anonymous
        Language:
          Rights: Public Domain
   CCEL Subjects: All; Bible; Old Testament; New Testament; Apocrypha
     __________________________________________________________________

Holy Bible

                              Croatian Translation
     __________________________________________________________________

                                 Old Testament
     __________________________________________________________________

Genesis
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 U poèetku stvori Bog nebo i zemlju.

   ^2Zemlja bija?e pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh
   Bo?ji lebdio je nad vodama.

   ^3I reèe Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost.

   ^4I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.

   ^5Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noæ. Tako bude veèer, pa
   jutro - dan prvi.

   ^6I reèe Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi
   tako.

   ^7Bog naèini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.

   ^8A svod prozva Bog nebo. Tako bude veèer, pa jutro - dan drugi.

   ^9I reèe Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se
   poka?e kopno!" I bi tako.

   ^10Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je
   dobro.

   ^11I reèe Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom,
   stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose
   plod ?to u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako.

   ^12I nikne iz zemlje zelena trava ?to se sjemeni, svaka prema svojoj
   vrsti, i stabla koja rode plodovima ?to u sebi nose svoje sjeme, svako
   prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro.

   ^13Tako bude veèer, pa jutro - dan treæi.

   ^14I reèe Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luèe dan od
   noæi, da budu znaci blagdanima, danima i godinama,

   ^15i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako.

   ^16I naèini Bog dva velika svjetlila - veæe da vlada danom, manje da
   vlada noæu - i zvijezde.

   ^17I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju,

   ^18da vladaju danom i noæu i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje
   Bog da je dobro.

   ^19Tako bude veèer, pa jutro - dan èetvrti.

   ^20I reèe Bog: "Nek' povrvi vodom vreva ?ivih stvorova, i ptice nek'
   polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I bi tako.

   ^21Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne ?ive stvorove ?to mile i
   vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro.

   ^22I blagoslovi ih govoreæi: "Plodite se i mno?ite i napunite vode
   morske! I ptice neka se namno?e na zemlji!"

   ^23Tako bude veèer, pa jutro - dan peti.

   ^24I reèe Bog: "Neka zemlja izvede ?iva biæa, svako prema svojoj vrsti:
   stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako.

   ^25I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I
   vidje Bog da je dobro.

   ^26I reèe Bog: "Naèinimo èovjeka na svoju sliku, sebi slièna, da bude
   gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i
   svim gmizavcima ?to puze po zemlji!"

   ^27Na svoju sliku stvori Bog èovjeka, na sliku Bo?ju on ga stvori,
   mu?ko i ?ensko stvori ih.

   ^28I blagoslovi ih Bog i reèe im: "Plodite se, i mno?ite, i napunite
   zemlju, i sebi je podlo?ite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i
   svim ?ivim stvorovima ?to puze po zemlji!"

   ^29I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje ?to se sjemeni, po svoj
   zemlji, i sva stabla plodonosna ?to u sebi nose svoje sjeme: neka vam
   budu za hranu!

   ^30A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima ?to puze po
   zemlji u kojima je dah ?ivota - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I
   bi tako.

   ^31I vidje Bog sve ?to je uèinio, i bija?e veoma dobro. Tako bude
   veèer, pa jutro - dan ?esti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Tako bude dovr?eno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.

   ^2I sedmoga dana Bog dovr?i svoje djelo koje uèini. I poèinu u sedmi
   dan od svega djela koje uèini.

   ^3I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan poèinu od svega
   djela svoga koje uèini.

   ^4To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.

   Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju,

   ^5jo? nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, jo? ne bija?e niklo
   nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, jo? ne pusti da?da na zemlju i
   nije bilo èovjeka da zemlju obraðuje.

   ^6Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu povr?inu zemaljsku.

   ^7Jahve, Bog, napravi èovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne
   dah ?ivota. Tako postane èovjek ?iva du?a.

   ^8I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti èovjeka
   koga je napravio.

   ^9Tada Jahve, Bog, uèini te iz zemlje niko?e svakovrsna stabla -
   pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo ?ivota, nasred vrta, i
   stablo spoznaje dobra i zla.

   ^10Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u
   èetiri kraka.

   ^11Prvom je ime Pi?on, a optjeèe svom zemljom havilskom, u kojoj ima
   zlata.

   ^12Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa.

   ^13Drugoj je rijeci ime Gihon, a optjeèe svu zemlju Ku?.

   ^14Treæa je rijeka Tigris, a teèe na istok od A?ura; èetvrta je Eufrat.

   ^15Jahve, Bog, uzme èovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obraðuje i
   èuva.

   ^16Jahve, Bog, zapovjedi èovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno
   jedi,

   ^17ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s
   njega okusi?, zacijelo æe? umrijeti!"

   ^18I reèe Jahve, Bog: "Nije dobro da èovjek bude sam: naèinit æu mu
   pomoæ kao ?to je on."

   ^19Tada Jahve, Bog, naèini od zemlje sve ?ivotinje u polju i sve ptice
   u zraku i predvede ih èovjeku da vidi kako æe koju nazvati, pa kako
   koje stvorenje èovjek prozove, da mu tako bude ime.

   ^20Èovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i ?ivotinjama
   u polju. No èovjeku se ne naðe pomoæ kao ?to je on.

   ^21Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na èovjeka te on zaspa, pa mu izvadi
   jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.

   ^22Od rebra ?to ga je uzeo èovjeku napravi Jahve, Bog, ?enu pa je
   dovede èovjeku.

   ^23Nato èovjek reèe: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa
   mojega! ?enom neka se zove, od èovjeka kad je uzeta!"

   ^24Stoga æe èovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ?enu i bit
   æe njih dvoje jedno tijelo.

   ^25A bijahu oboje goli - èovjek i njegova ?ena - ali ne osjeæahu stida.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Zmija bija?e lukavija od sve zvjeradi ?to je stvori Jahve, Bog. Ona
   reèe ?eni: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta
   u vrtu?"

   ^2?ena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti.

   ^3Samo za plod stabla ?to je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste
   jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'"

   ^4Nato æe zmija ?eni: "Ne, neæete umrijeti!

   ^5Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit æe vam se
   oèi, i vi æete biti kao bogovi koji razluèuju dobro i zlo."

   ^6Vidje ?ena da je stablo dobro za jelo, za oèi zamamljivo, a za
   mudrost po?eljno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mu?u, koji
   bija?e s njom, pa je i on jeo.

   ^7Tada se obadvoma otvore oèi i upoznaju da su goli. Spletu smokova
   li?æa i naprave sebi pregaèe.

   ^8Uto èuju korak Jahve, Boga, koji je ?etao vrtom za dnevnog
   povjetarca. I sakriju se - èovjek i njegova ?ena - pred Jahvom, Bogom,
   meðu stabla u vrtu.

   ^9Jahve, Bog, zovne èovjeka: "Gdje si?" - reèe mu.

   ^10On odgovori: "Èuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa
   se sakrih."

   ^11Nato mu reèe: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s
   kojega sam ti zabranio jesti?"

   ^12Èovjek odgovori: "?ena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa
   stabla pa sam jeo."

   ^13Jahve, Bog, reèe ?eni: "?to si to uèinila?" "Zmija me prevarila pa
   sam jela", odgovori ?ena.

   ^14Nato Jahve, Bog, reèe zmiji: "Kad si to uèinila, prokleta bila meðu
   svim ?ivotinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat æe? i
   zemlju jesti sveg ?ivota svog!

   ^15Neprijateljstvo ja zameæem izmeðu tebe i ?ene, izmeðu roda tvojeg i
   roda njezina: on æe ti glavu satirati, a ti æe? mu vrebati petu."

   ^16A ?eni reèe: "Trudnoæi tvojoj muke æu umno?it, u mukama djecu æe?
   raðati. ?udnja æe te mu?u tjerati, a on æe gospodariti nad tobom."

   ^17A èovjeku reèe: "Jer si poslu?ao glas svoje ?ene te jeo sa stabla s
   kojega sam ti zabranio jesti rekav?i: S njega da nisi jeo! - evo:
   Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom æe? se od nje hraniti svega
   vijeka svog!

   ^18Raðat æe ti trnjem i korovom, a hranit æe? se poljskim raslinjem.

   ^19U znoju lica svoga kruh svoj æe? jesti dokle se u zemlju ne vrati?:
   tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah æe? se i vratiti."

   ^20Svojoj ?eni èovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima ?ivima.

   ^21I naèini Jahve, Bog, èovjeku i njegovoj ?eni odjeæu od krzna pa ih
   odjenu.

   ^22Zatim reèe Bog: "Evo, èovjek postade kao jedan od nas - znajuæi
   dobro i zlo! Da ne bi sada pru?io ruku, ubrao sa stabla ?ivota pa pojeo
   i ?ivio navijeke!"

   ^23Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obraðuje zemlju iz
   koje je i uzet.

   ^24Istjera, dakle, èovjeka i nastani ga istoèno od vrta edenskog, pa
   postavi kerubine i plameni maè koji se svjetlucao - da stra?e nad
   stazom koja vodi k stablu ?ivota.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Èovjek pozna svoju ?enu Evu, a ona zaèe i rodi Kajina, pa reèe:
   "Mu?ko sam èedo stekla pomoæu Jahve!"

   ^2Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stoèar, a Kajin
   zemljoradnik.

   ^3I jednoga dana Kajin prinese Jahvi ?rtvu od zemaljskih plodova.

   ^4A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve
   milostivo pogleda na Abela i njegovu ?rtvu,

   ^5a na Kajina i ?rtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin
   veoma razljuti i lice mu se namrgodi.

   ^6I Jahve reèe Kajinu: "Za?to si ljut? Za?to ti je lice namrgoðeno?

   ^7Jer ako pravo radi?, vedrinom odsijeva?. A ne radi? li pravo, grijeh
   ti je kao zvijer na pragu ?to na te vreba; jo? mu se mo?e? oduprijeti."

   ^8Kajin pak reèe svome bratu Abelu: "Hajdemo van!" I na?av?i se na
   polju, Kajin skoèi na brata Abela te ga ubi.

   ^9Potom Jahve zapita Kajina: "Gdje ti je brat Abel?" "Ne znam",
   odgovori. "Zar sam ja èuvar brata svoga?"

   ^10Jahve nastavi: "?to si uèinio? Slu?aj! Krv brata tvoga iz zemlje k
   meni vièe.

   ^11Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s
   ruke tvoje krv brata tvoga!

   ^12Obraðivat æe? zemlju, ali ti vi?e neæe davati svoga roda. Vjeèni æe?
   skitalica na zemlji biti!"

   ^13A Kajin reèe Jahvi: "Kazna je moja odvi?e te?ka da se snosi.

   ^14Evo me tjera? danas s plodnoga tla; moram se skrivati od tvoga lica
   i biti vjeèni lutalac na zemlji - tko me god naðe, mo?e me ubiti."

   ^15A Jahve mu reèe: "Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na
   njemu æe se izvr?iti!" I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, na?av?i
   ga, ne ubije.

   ^16Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istoèno od Edena, i
   ondje se nastani.

   ^17Kajin pozna svoju ?enu te ona zaèe i rodi Henoka. Podigao je grad i
   grad prozvao imenom svoga sina - Henok.

   ^18Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael; od Mehujaela
   poteèe Metu?ael, od Metu?aela Lamek.

   ^19Lamek uzme dvije ?ene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila.

   ^20Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih ?to pod ?atorima ?ive
   sa stokom.

   ^21Bratu mu bija?e ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru i
   sviralu.

   ^22Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i ?eljezo.
   Tubal-Kajinovoj sestri bija?e ime Naama.

   ^23Lamek prozbori svojim ?enama: "Ada i Sila, glas moj poslu?ajte! ?ene
   Lamekove, èujte mi besjedu: Èovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer
   me udarilo.

   ^24Ako æe Kajin biti osveæen sedmerostruko, Lamek æe sedamdeset i sedam
   puta!"

   ^25Adam pozna svoju ?enu te ona rodi sina i nadjenu mu ime ?et. Reèe
   ona: "Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin."

   ^26?etu se rodi sin, komu on nadjenu ime Eno?. Tada se poèelo zazivati
   ime Jahvino.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Ovo je povijest Adamova roda. Kad je Bog stvorio èovjeka, napravio
   ga je na priliku svoju;

   ^2stvorio je mu?ko i ?ensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva
   - èovjek.

   ^3Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemu slièan,
   na njegovu sliku; nadjenu mu ime ?et.

   ^4Po roðenju ?etovu Adam je ?ivio osam stotina godina te mu se rodilo
   jo? sinova i kæeri.

   ^5Adam po?ivje u svemu devet stotina i trideset godina. Potom umrije.

   ^6Kad je ?etu bilo sto i pet godina, rodi mu se Eno?.

   ^7Po roðenju Eno?evu ?et je ?ivio osam stotina i sedam godina te mu se
   rodilo jo? sinova i kæeri.

   ^8?et po?ivje u svemu devet stotina i dvanaest godina. Potom umrije.

   ^9Kad je Eno?u bilo devedeset godina, rodi mu se Kenan.

   ^10Po roðenju Kenanovu Eno? je ?ivio osam stotina i petnaest godina te
   mu se rodilo jo? sinova i kæeri.

   ^11Eno? po?ivje u svemu devet stotina i pet godina. Potom umrije.

   ^12Kad je Kenanu bilo sedamdeset godina, rodi mu se Mahalalel.

   ^13Po roðenju Mahalalelovu Kenan je ?ivio osam stotina i èetrdeset
   godina te mu se rodilo jo? sinova i kæeri.

   ^14Kenan po?ivje u svemu devet stotina i deset godina. Potom umrije.

   ^15Kad je Mahalalelu bilo ?ezdeset i pet godina, rodi mu se Jered.

   ^16Po roðenju Jeredovu Mahalalel je ?ivio osam stotina i trideset
   godina te mu se rodilo jo? sinova i kæeri.

   ^17Mahalalel po?ivje u svemu osam stotina devedeset i pet godina. Potom
   umrije.

   ^18Kad je Jeredu bilo sto ?ezdeset i dvije godine, rodi mu se Henok.

   ^19Po roðenju Henokovu Jered je ?ivio osam stotina godina te mu se
   rodilo jo? sinova i kæeri.

   ^20Jered po?ivje u svemu devet stotina ?ezdeset i dvije godine. Potom
   umrije.

   ^21Kad je Henoku bilo ?ezdeset i pet godina, rodi mu se Metu?alah.

   ^22Henok je hodio s Bogom. Po roðenju Metu?alahovu Henok je ?ivio
   trista godina te mu se rodilo jo? sinova i kæeri.

   ^23Henok po?ivje u svemu trista ?ezdeset i pet godina.

   ^24Henok je hodio s Bogom, potom i?èeznu; Bog ga uze.

   ^25Kad je Metu?alahu bilo sto osamdeset i sedam godina, rodi mu se
   Lamek.

   ^26Po roðenju Lamekovu Metu?alah je ?ivio sedam stotina osamdeset i
   dvije godine te mu se rodilo jo? sinova i kæeri.

   ^27Metu?alah po?ivje u svemu devet stotina ?ezdeset i devet godina.
   Potom umrije.

   ^28Kad su Lameku bile sto osamdeset i dvije godine, rodi mu se sin.

   ^29Nadjene mu ime Noa, govoreæi: "Ovaj æe nam pribavljati, u trudu i
   naporu na?ih ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo."

   ^30Po roðenju Noinu Lamek je ?ivio pet stotina devedeset i pet godina
   te mu se rodilo jo? sinova i kæeri.

   ^31Lamek po?ivje u svemu sedam stotina sedamdeset i sedam godina. Potom
   umrije.

   ^32Po?to je Noa pro?ivio pet stotina godina, rode mu se ?em, Ham i
   Jafet.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Kad su se ljudi poèeli ?iriti po zemlji i kæeri im se narodile,

   ^2opaze sinovi Bo?ji da su kæeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi
   za ?ene koje su god htjeli.

   ^3Onda Jahve reèe: "Neæe moj duh u èovjeku ostati dovijeka; èovjek je
   tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina."

   ^4U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Bo?ji
   sinovi opæili s ljudskim kæerima pa im one raðale djecu. To su oni od
   starine po snazi glasoviti ljudi.

   ^5Vidje Jahve kako je èovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je
   svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloæa.

   ^6Jahve se pokaja i u svom srcu ra?alosti ?to je naèinio èovjeka na
   zemlji.

   ^7Reèe Jahve: "Ljude koje sam stvorio izbrisat æu s lica zemlje - od
   èovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao ?to
   sam ih napravio."

   ^8Ali je Noa na?ao milost u oèima Jahvinim.

   ^9Ovo je povijest Noina: Noa je bio èovjek pravedan i neporoèan u svom
   vremenu. S Bogom je Noa hodio.

   ^10Tri su se sina rodila Noi: ?em, Ham i Jafet.

   ^11U oèima Bo?jim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila.

   ^12I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - tÓa svako se biæe na
   zemlji izopaèilo -

   ^13reèe Bog Noi: "Odluèio sam da bude kraj svim biæima jer se zemlja
   napunila opaèinom; i, evo, uni?tit æu ih zajedno sa zemljom.

   ^14Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju naèini s
   prijekletima i oblo?i je iznutra i izvana paklinom.

   ^15A pravit æe? je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu,
   pedeset u ?irinu, a trideset lakata u visinu.

   ^16Na korablji naèini otvor za svjetlo, zavr?i ga jedan lakat od vrha.
   Vrata na korablji naèini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji
   kat.

   ^17Ja æu, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biæe
   pod nebom, sve u èemu ima dah ?ivota: sve na zemlji mora poginuti.

   ^18A s tobom æu uèiniti Savez; ti æe? uæi u korablju - ti i s tobom
   tvoji sinovi, tvoja ?ena i ?ene tvojih sinova.

   ^19A od svega ?to je ?ivo - od svih biæa - uvedi u korablju od svakoga
   po dvoje da s tobom pre?ivi, i neka budu mu?ko i ?ensko.

   ^20Od ptica prema njihovim vrstama, od ?ivotinja prema njihovim vrstama
   i od svih stvorova ?to po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od
   svega neka uðe k tebi da pre?ivi.

   ^21Sa sobom uzmi svega za jelo pa èuvaj da bude hrane tebi i njima."

   ^22Noa uèini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvr?io.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Onda Jahve reèe Noi: "Uði ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam
   uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu.

   ^2Uzmi sa sobom od svih èistih ?ivotinja po sedam parova: mu?jaka i
   njegovu ?enku.

   ^3Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova - mu?jaka i ?enku - da im
   se sjeme saèuva na zemlji.

   ^4Jer æu do sedam dana pustiti da?d po zemlji èetrdeset dana i
   èetrdeset noæi te æu istrijebiti s lica zemlje svako ?ivo biæe ?to sam
   ga naèinio."

   ^5Noa uèini sve kako mu je Jahve naredio.

   ^6Noi bija?e ?est stotina godina kad je potop do?ao na zemlju.

   ^7I pred vodama potopnim uðu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova
   ?ena i ?ene sinova njegovih.

   ^8Od èistih ?ivotinja i od ?ivotinja koje nisu èiste, od ptica, od
   svega ?to zemljom puzi,

   ^9uðe po dvoje - mu?jak i ?enka - u korablju s Noom, kako je Bog
   naredio Noi.

   ^10A sedmoga dana zaplju?te potopne vode po zemlji.

   ^11U dan onaj - ?estote godine Noina ?ivota, mjeseca drugog, dana u
   mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave
   nebeske.

   ^12I udari da?d na zemlju da plju?ti èetrdeset dana i èetrdeset noæi.

   ^13Onog dana uðe u korablju Noa i njegovi sinovi: ?em, Ham i Jafet,
   Noina ?ena i tri ?ene Noinih sinova s njima;

   ^14oni, pa sve vrste ?ivotinja: stoka, gmizavci ?to po tlu gmi?u, ptice
   i svakovrsna krilata stvorenja,

   ^15uðu u korablju s Noom, po dvoje od svih biæa ?to u sebi imaju dah
   ?ivota.

   ^16?to uðe, sve bija?e par, mu?jak i ?enka od svih biæa, kako je Bog
   naredio Noi. Onda Jahve zatvori za njim vrata.

   ^17Pljusak je na zemlju padao èetrdeset dana; vode sveudilj rasle i
   korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje.

   ^18Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila
   povr?inom.

   ^19Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako te
   prekri?e sva najvi?a brda pod nebom.

   ^20Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda.

   ^21Izgibo?e sva biæa ?to se po zemlji kreæu: ptice, stoka, zvijeri, svi
   gmizavci i svi ljudi.

   ^22Sve ?to u svojim nosnicama ima?e dah ?ivota - sve ?to bija?e na
   kopnu - izgibe.

   ^23Istrijebi se svako biæe s povr?ja zemaljskog: èovjek, ?ivotinje,
   gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i
   oni ?to bijahu s njim u korablji.

   ^24Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke ?to bija?e s njim u
   korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu.

   ^2Zatvori?e se izvori bezdanu i ustave nebeske, i da?d s neba prestade.

   ^3Polako se povlaèile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode
   su jenjale,

   ^4a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi
   na brdima Ararata.

   ^5Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog
   mjeseca poka?u se brdski vrhunci.

   ^6Kad je izminulo èetrdeset dana, Noa otvori prozor ?to ga je naèinio
   na korablji;

   ^7ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijeta?e i dolijeta?e dok se
   vode sa zemlje nisu isu?ile.

   ^8Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje.

   ^9Ali golubica ne naðe upori?ta nogama te se vrati k njemu u korablju,
   jer voda jo? pokriva?e svu povr?inu; on pru?i ruku, uhvati golubicu te
   je unese k sebi u korablju.

   ^10Poèeka jo? sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje.

   ^11Prema veèeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svje?
   maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje.

   ^12Jo? poèeka sedam dana pa opet pusti golubicu: vi?e mu se nije
   vratila.

   ^13?est stotina prve godine Noina ?ivota, prvoga mjeseca, prvog dana u
   mjesecu uzmako?e vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda:
   povr?ina okopnjela.

   ^14A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bija?e suha.

   ^15Tada Bog reèe Noi:

   ^16"Iziði iz korablje, ti, tvoja ?ena, tvoji sinovi i ?ene tvojih
   sinova s tobom.

   ^17Sa sobom izvedi sva ?iva biæa, sva stvorenja ?to su s tobom: ptice,
   stoku i sve gmizavce ?to zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na
   zemlji mno?e!"

   ^18I Noa iziðe, a s njime sinovi njegovi, ?ena njegova i ?ene sinova
   njegovih.

   ^19Sve ?ivotinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi ?to se zemljom
   mièu - iziðu iz korablje, vrsta za vrstom.

   ^20I podi?e Noa ?rtvenik Jahvi; uze od svih èistih ?ivotinja i od svih
   èistih ptica i prinese na ?rtveniku ?rtve paljenice.

   ^21Jahve omirisa miris ugodni pa reèe u sebi: "Nikad vi?e neæu zemlju u
   propast strovaliti zbog èovjeka, tÓa èovjeèje su misli opake od njegova
   poèetka; niti æu ikad vi?e uni?titi sva ?iva stvorenja, kako sam
   uèinio.

   ^22Sve dok zemlje bude, sjetve, ?etve, studeni, vruæine, ljeta, zime,
   dani, noæi nikada prestati neæe."
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reèe im: "Plodite se i
   mno?ite i zemlju napunite.

   ^2Neka vas se boje i od vas strahuju sve ?ivotinje na zemlji, sve ptice
   u zraku, sve ?to se po zemlji kreæe i sve ribe u moru: u va?e su ruke
   predane.

   ^3Sve ?to se kreæe i ?ivi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao
   ?to vam dadoh zeleno bilje.

   ^4Samo ne smijete jesti mesa u kojem je jo? du?a, to jest njegova krv.

   ^5A za va?u krv, za va? ?ivot, tra?it æu obraèun: tra?it æu ga od svake
   ?ivotinje; i od èovjeka za njegova druga tra?it æu obraèun za ljudski
   ?ivot.

   ^6Tko prolije krv èovjekovu, njegovu æe krv èovjek proliti! Jer na
   sliku Bo?ju stvoren je èovjek!

   ^7A vi, plodite se, i mno?ite i zemlju napunite, i podlo?ite je sebi!"

   ^8Jo? reèe Bog Noi i njegovim sinovima s njim:

   ^9"A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s va?im potomstvom poslije
   vas

   ^10i sa svim ?ivim stvorovima ?to su s vama: s pticama, sa stokom, sa
   zvijerima - sa svime ?to je s vama izi?lo iz korablje - sa svim ?ivim
   stvorovima na zemlji.

   ^11Dr?at æu se ja svog Saveza s vama te nikada vi?e vode potopne neæe
   uni?titi ?iva biæa niti æe ikad vi?e potop zemlju opusto?iti."

   ^12I reèe Bog: "A ovo znamen je Saveza koji stavljam izmeðu sebe i vas
   i svih ?ivih biæa ?to su s vama, za nara?taje buduæe:

   ^13Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu izmeðu mene i
   zemlje.

   ^14Kad oblake nad zemlju navuèem i duga se u oblaku poka?e,

   ^15spomenut æu se Saveza svoga, Saveza izmeðu mene i vas i stvorenja
   svakoga ?ivog: potopa vi?e neæe biti da uni?ti svako biæe.

   ^16U oblaku kad se pojavi duga, ja æu je vidjeti i vjekovnog æu se
   sjeæati Saveza izmeðu Boga i svake ?ive du?e, svakog tijela na zemlji."

   ^17I reèe Bog Noi: "To neka je znak Saveza koji sam postavio izmeðu
   sebe i svih ?ivih biæa ?to su na zemlji."

   ^18Sinovi Noini, koji su iz korablje izi?li, bijahu: ?em, Ham i Jafet.
   Ham je praotac Kanaanaca.

   ^19Ovo su trojica Noinih sinova i od njih se sav svijet razgranao.

   ^20Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd.

   ^21Napio se vina i opio, pa se otkrio nasred ?atora.

   ^22Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici svoje
   braæe vani.

   ^23?em i Jafet uzmu ogrtaè, obojica ga prebace sebi preko ramena pa
   njime, iduæi natra?ke, pokriju oèevu golotinju. Lica im bijahu okrenuta
   na drugu stranu, tako te ne vidje?e oca gola.

   ^24Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao ?to mu je uèinio najmlaði
   sin, reèe:

   ^25"Neka je proklet Kanaanac, braæi svojoj najni?i sluga nek' bude!"

   ^26Onda nastavi: "Blagoslovljen Jahve, ?emov Bog, Kanaanac nek' mu je
   sluga!

   ^27Nek Bog ra?iri Jafeta da prebiva pod ?atorima ?emovim, Kanaanac nek'
   mu je sluga!"

   ^28Poslije Potopa Noa po?ivje trista pedeset godina.

   ^29U svemu po?ivje Noa devet stotina pedeset godina; potom umrije.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Ovo je povijest Noinih sinova: ?ema, Hama i Jafeta, kojima su se
   rodili sinovi poslije Potopa.

   ^2Sinovi su Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Me?ak, Tiras.

   ^3A sinovi su Gomerovi: A?kenaz, Rifat i Togarma.

   ^4Javanovi su opet sinovi: Eli?a, Tar?i?, Kitijci i Dodanci.

   ^5Od njih su se razgranali narodi po otocima. To su Jafetovi sinovi
   prema svojim zemljama - svaki s vlastitim jezikom - prema svojim
   plemenima i narodima.

   ^6Sinovi su Hamovi: Ku? i Misrajim, Put i Kanaan.

   ^7Ku?evi su: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. Ramini su: ?eba i
   Dedan.

   ^8Od Ku?a se rodio Nimrod, koji je postao prvi velmo?a na zemlji.

   ^9Voljom Jahve bio je silan lovac. Zato se veli: "Kao Nimrod, silan
   lovac voljom Jahve."

   ^10Glavno upori?te njegova kraljevstva bili su: Babilon, Erek, Akad i
   Kalne, svi u zemlji ?inearu.

   ^11Iz ove je zemlje do?ao A?ur. On je podigao Ninivu, Rehobot Ir, Kalah

   ^12i Resen izmeðu Ninive i Kalaha (to je glavni grad).

   ^13Od Misrajima potekli su Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Naftuhijci,

   ^14pa Patru?ani, Kasluhijci i Kaftorci, od kojih su potekli Filistejci.

   ^15Od Kanaana potjeèe Sidon, njegov prvenac, i Het.

   ^16Dalje: Jebusejci, Amorejci, Girga?ani,

   ^17Hivijci, Arkijci, Sinijci,

   ^18Arvaðani, Semarjani i Hamaæani. Poslije se kanaanska plemena
   razgrana?e,

   ^19tako da se granica Kanaanaca protezala od Sidona prema Geraru sve do
   Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu sve do Le?e.

   ^20To su sinovi Hamovi prema svojim plemenima i jezicima, po svojim
   zemljama i narodima.

   ^21A i ?emu - praocu svih sinova Eberovih i starijem bratu Jafetovu -
   rodili se sinovi.

   ^22?emovi su sinovi: Elam, A?ur, Arpak?ad, Lud i Aram.

   ^23A Aramovi su sinovi: Us, Hul, Geter i Ma?.

   ^24Arpak?ad rodi ?elaha, ?elah rodi Ebera.

   ^25Eberu su se rodila dva sina: jednomu bje?e ime Peleg, jer se za
   njegova vijeka zemlja razdijelila. Njegovu je bratu bilo ime Joktan.

   ^26Od Joktana se rodi?e: Almodad, ?elef, Hasarmavet, Jerah,

   ^27Hadoram, Uzal, Dikla,

   ^28Obal, Abimael, ?eba,

   ^29Ofir, Havila i Jobab. Sve su to sinovi Joktanovi.

   ^30Njihova se naselja protezahu od Me?e sve do Sefara, brdovitih
   krajeva na istoku.

   ^31To su sinovi ?emovi prema svojim plemenima, jezicima i zemljama, po
   svojim narodima.

   ^32To su rodovi Noinih sinova prema svojim lozama i narodima. Od njih
   su se razgranali narodi po zemlji poslije Potopa.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Sva je zemlja imala jedan jezik i rijeèi iste.

   ^2Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiðu na jednu dolinu u zemlji
   ?inearu i tu se nastane.

   ^3Jedan drugome reèe: "Hajdemo praviti opeke te ih peæi da otvrdnu!"
   Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im slu?ila za ?buku.

   ^4Onda reko?e: "Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba!
   Pribavimo sebi ime, da se ne raspr?imo po svoj zemlji!"

   ^5Jahve se spusti da vidi grad i toranj ?to su ga gradili sinovi
   èovjeèji.

   ^6Jahve reèe. "Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je
   tek poèetak njihovih nastojanja. Sad im ni?ta neæe biti neostvarivo ?to
   god naume izvesti.

   ^7Hajde da siðemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne
   razumije."

   ^8Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazida?e grada.

   ^9Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom
   kraju i odande ih je Jahve raspr?io po svoj zemlji.

   ^10Ovo su potomci ?emovi: Kad je ?emu bilo sto godina - dvije godine
   poslije Potopa - rodi mu se Arpak?ad.

   ^11Po roðenju Arpak?adovu ?em je ?ivio petsto godina te mu se rodilo
   jo? sinova i kæeri.

   ^12Kad je Arpak?adu bilo trideset i pet godina, rodi mu se ?elah.

   ^13Po roðenju ?elahovu Arpak?ad je ?ivio èetiri stotine i tri godine te
   mu se rodilo jo? sinova i kæeri.

   ^14Kad je ?elahu bilo trideset godina, rodi mu se Eber.

   ^15Po roðenju Eberovu ?elah je ?ivio èetiri stotine i tri godine te mu
   se rodilo jo? sinova i kæeri.

   ^16Kad su Eberu bile trideset i èetiri godine, rodi mu se Peleg.

   ^17Po roðenju Pelegovu Eber je ?ivio èetiri stotine i trideset godina
   te mu se rodilo jo? sinova i kæeri.

   ^18Kad je Pelegu bilo trideset godina, rodi mu se Reu.

   ^19Po roðenju Reuovu Peleg je ?ivio dvjesta i devet godina te mu se
   rodilo jo? sinova i kæeri.

   ^20Kad su Reuu bile trideset i dvije godine, rodi mu se Serug.

   ^21Po roðenju Serugovu Reu je ?ivio dvjesta i sedam godina te mu se
   rodilo jo? sinova i kæeri.

   ^22Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor.

   ^23Po roðenju Nahorovu Serug je ?ivio dvjesta godina te mu se rodilo
   jo? sinova i kæeri.

   ^24Kad je Nahoru bilo dvadeset i devet godina, rodi mu se Terah.

   ^25Po roðenju Terahovu Nahor je ?ivio sto i devetnaest godina te mu se
   rodilo jo? sinova i kæeri.

   ^26Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i
   Haran.

   ^27Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran; a
   Haranu se rodio Lot.

   ^28Haran umrije za ?ivota svoga oca Teraha, u svome rodnom kraju, u Uru
   Kaldejskom.

   ^29Abram se i Nahor o?ene. Abramovoj ?eni bija?e ime Saraja, a
   Nahorovoj Milka; ova je bila kæi Harana, oca Milke i Jiske.

   ^30Saraja bija?e nerotkinja - nije imala poroda.

   ^31Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova,
   svoju snahu Saraju, ?enu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura
   Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane.

   ^32Dob Terahova dosegnu dvjesta i pet godina; a onda Terah umrije u
   Haranu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Jahve reèe Abramu: "Idi iz zemlje svoje, iz zavièaja i doma
   oèinskog, u krajeve koje æu ti pokazati.

   ^2Velik æu narod od tebe uèiniti, blagoslovit æu te, ime æu ti
   uzvelièati, i sam æe? biti blagoslov.

   ^3Blagoslivljat æu one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli,
   njih æu proklinjati; sva plemena na zemlji tobom æe se blagoslivljati."

   ^4Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu
   je bilo sedamdeset i pet godina kad je oti?ao iz Harana.

   ^5Abram uze sa sobom svoju ?enu Saraju, svoga bratiæa Lota, svu imovinu
   ?to su je namakli i svu èeljad koju su stekli u Haranu te svi poðu u
   zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan,

   ^6Abram proðe zemljom do mjesta ?ekema - do hrasta More. Kanaanci su
   onda bili u zemlji.

   ^7Jahve se javi Abramu pa mu reèe: "Tvome æu potomstvu dati ovu
   zemlju." Abram tu podigne ?rtvenik Jahvi koji mu se objavio.

   ^8Odatle prijeðe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj ?ator
   postavi izmeðu Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne ?rtvenik
   Jahvi i zazva ime Jahvino.

   ^9Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu.

   ^10Ali kad je zemljom zavladala glad, Abram se spusti u Egipat da ondje
   proboravi, jer je velika glad harala zemljom.

   ^11Kad je bio na ulazu u Egipat, reèe svojoj ?eni Saraji: "Znam da si
   lijepa ?ena.

   ^12Kad te Egipæani vide, reæi æe: 'To je njegova ?ena', i mene æe
   ubiti, a tebe na ?ivotu ostaviti.

   ^13Nego reci da si mi sestra, tako da i meni bude zbog tebe dobro i da,
   iz obzira prema tebi, po?tede moj ?ivot."

   ^14Zbilja, kad je Abram u?ao u Egipat, Egipæani vide da je ?ena veoma
   lijepa.

   ^15Vide je faraonovi dvorani pa je pohvale faraonu i odvedu ?enu na
   faraonov dvor.

   ^16Abramu poðe dobro zbog nje; steèe on stoke i goveda, magaraca, slugu
   i slu?kinja, magarica i deva.

   ^17Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove
   ?ene Saraje.

   ^18I faraon pozva Abrama pa reèe: "?to si mi to uèinio? Za?to mi nisi
   kazao da je ona tvoja ?ena?

   ^19Za?to si rekao: 'Ona mi je sestra', pa je ja uzeh sebi za ?enu? A
   sad, evo ti ?ene; uzmi je i hajde!"

   ^20Faraon ga onda preda momcima, a oni ga otprave s njegovom ?enom i sa
   svime ?to bija?e njegovo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Iz Egipta Abram ode gore u Negeb sa svojom ?enom i sa svime ?to je
   imao. I Lot bje?e s njim.

   ^2Abram je bio veoma bogat stokom, srebrom i zlatom.

   ^3Od postaje do postaje iz Negeba i?ao je do Betela,

   ^4do mjesta na kojem je bio postavio ?ator, izmeðu Betela i Aja, gdje
   je prije podigao ?rtvenik. Tu je Abram zazivao ime Jahvino.

   ^5I Lot, koji iða?e s Abramom, ima?e ovaca, goveda i ?atora,

   ^6tako da ih kraj ne bi izdr?avao kad bi zajedno ostali. Njihovo je
   blago bilo veliko, te zajedno nisu mogli boraviti.

   ^7Svaða je nastajala izmeðu pastira stoke Abramove i pastira stoke
   Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Peri?ani.

   ^8Zato Abram reèe Lotu: "Neka ne bude svaðe izmeðu mene i tebe, izmeðu
   pastira mojih i tvojih - tÓa mi smo braæa!

   ^9Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Krene? li ti
   nalijevo, ja æu nadesno; ako æe? ti nadesno, ja æu nalijevo."

   ^10Lot podi?e oèi i vidje kako je dobro posvuda natapana sva Jordanska
   dolina, kao kakav vrt Jahvin, kao zemlja egipatska prema Soaru. - Bilo
   je to prije nego ?to je Jahve uni?tio Sodomu i Gomoru. -

   ^11Lot izabere za se svu Jordansku dolinu i ode na istok. Tako se
   odijele jedan od drugoga.

   ^12Abram ostade u kanaanskoj zemlji, dok je Lot ?ivio po mjestima u
   dolini i razapeo svoje ?atore do Sodome.

   ^13A ?itelji Sodome bijahu veoma opaki, sami gre?nici protiv Jahve.

   ^14Jahve reèe Abramu, po?to se Lot od njega rastao: "Oèi svoje podigni
   i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu;

   ^15jer svu zemlju ?to je mo?e? vidjeti dat æu tebi i tvome potomstvu
   zauvijek.

   ^16Potomstvo æu tvoje uèiniti kao prah na zemlji. Ako tko mogne
   prebrojiti prah zemlje, i tvoje æe potomstvo moæi prebrojiti.

   ^17Na noge! Proði zemljom uzdu? i poprijeko jer æu je tebi predati."

   ^18Abram digne ?atore i doðe pa se naseli kod hrasta Mamre, ?to je u
   Hebronu. Ondje podigne ?rtvenik Jahvi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Kad Amrafel bija?e kralj ?ineara, Ariok kralj Elasara, Kedor-Laomer
   kralj Elama, Tidal kralj Gojima,

   ^2povedo?e oni rat protiv Bere, kralja Sodome, Bir?e, kralja Gomore,
   ?inaba, kralja Adme, ?emebera, kralja Sebojima, i protiv kralja u Beli,
   to jest Soaru.

   ^3I vojske se sliju u dolinu Sidim, gdje je danas Slano more.

   ^4Dvanaest su godina slu?ili Kedor-Laomera, ali trinaeste godine dignu
   se na ustanak.

   ^5U èetrnaestoj godini digne se Kedor-Laomer i kraljevi koji su bili s
   njim te potuku Refaimce u A?terot Karnajimu, Zuzijce u Hamu, Emijce na
   ravnici Kirjatajimu,

   ^6Horijce u brdskom kraju Seiru, blizu El Parana, koji je uz pustinju.

   ^7Onda se povuku natrag i stignu u En Mi?pat, to jest Kade?, i pokore
   sve krajeve Amaleèana i Amorejaca, koji su nastavali Haseson Tamar.

   ^8Zatim istupi kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kralj Sebojima i
   kralj Bele, odnosno Soara, te zapodjenu borbu protiv onih u dolini
   Sidimu:

   ^9Kedor-Laomera, kralja Elama, Tidala, kralja Gojima, Amrafela, kralja
   ?ineara, Arioka, kralja Elasara - èetiri kralja protiv pet.

   ^10Dolina Sidim bila je puna provalija s paklinom, pa kraljevi Sodome i
   Gomore, na bijegu, u njih poskaèu, a ostali izmaknu u planine.

   ^11Pobjednici pokupe sve blago po Sodomi i Gomori i svu hranu pa odu.

   ^12Pograbe i Lota, Abramova bratiæa - i on je ?ivio u Sodomi - i
   njegovo blago pa otiðu.

   ^13A bjegunac neki - roðak E?kola i Anera, Abramovih saveznika - donese
   vijest Abramu Hebrejcu dok je boravio kod hrasta Amorejske Mamre.

   ^14Kad je Abram èuo da mu je bratiæ zarobljen, skupi svoju momèad -
   roðenu u njegovu domu - njih trista osamnaest, pa poðe u potjeru do
   Dana.

   ^15Podijeli svoje momke u dvije èete, napadne noæu te one potuèe.
   Progonio ih je do Hobe, sjeverno od Damaska.

   ^16Povrati sve blago, svoga bratiæa Lota i njegovo blago, ?ene i ostali
   svijet.

   ^17Po?to se vratio, poraziv?i Kedor-Laomera i kraljeve koji su bili s
   njim, u susret mu, u dolinu ?ave, to jest u Kraljev dol, iziðe kralj
   Sodome.

   ^18A Melkisedek, kralj ?alema, iznese kruha i vina. On je bio sveæenik
   Boga Svevi?njega.

   ^19Blagoslovi ga govoreæi: "Od Boga Svevi?njega, Stvoritelja neba i
   zemlje, neka je Abramu blagoslov!

   ^20I Svevi?nji Bog, ?to ti u ruke preda neprijatelje, hvaljen bio!"
   Abram mu dade desetinu od svega.

   ^21Tada kralj Sodome reèe Abramu: "Meni daj ljude, a dobra uzmi sebi!"

   ^22Abram odgovori kralju Sodome: "Ruku uzdi?em pred Jahvom, Svevi?njim
   Stvoriteljem neba i zemlje,

   ^23da neæu uzeti ni konèiæa, ni remena od obuæe, niti i?ta ?to je tvoje
   da ne ka?e?: na meni se Abram obogatio.

   ^24Ne, meni ni?ta, osim ?to su moji momci upotrijebili; i dio za momèad
   ?to je sa mnom i?la: Aner, E?kol i Mamre, oni neka uzmu svoj dio."
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Poslije tih dogaðaja Jahve uputi Abramu rijeè u ukazanju: "Ne boj
   se, Abrame, ja sam ti za?tita; a nagrada tvoja bit æe vrlo velika!"

   ^2Abram odgovori: "Gospodine moj, Jahve, èemu mi tvoji darovi kad
   ostajem bez poroda; kad je mojoj kuæi nasljednik Eliezer Dama?èanin?

   ^3Kako mi nisi dao potomstva - nastavi Abram - jedan æe, eto, od mojih
   ukuæana postati moj ba?tinik."

   ^4Ali mu Jahve opet uputi rijeè: "Taj neæe biti tvoj ba?tinik, nego æe
   ti ba?tinik biti tvoj potomak."

   ^5Izvede ga van i reèe: "Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih
   mo?e? prebrojiti." A onda doda: "Toliko æe biti tvoje potomstvo."

   ^6Abram povjerova Jahvi, i on mu to uraèuna u pravednost.

   ^7Tada mu on reèe: "Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura Kaldejskoga
   da ti predam ovu zemlju u posjed."

   ^8A on odvrati: "Gospodine moj, Jahve, kako æu ja doznati da æu je
   zaposjesti?"

   ^9Odgovori mu: "Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine,
   ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubiæa."

   ^10Sve mu to donese, rasijeèe na pole i metnu sve pole jednu prema
   drugoj; ptica nije rasijecao.

   ^11Ptice grabe?ljivice obarale se na le?eve, ali ih je Abram
   rastjerivao.

   ^12Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a onda se na
   nj spusti gust mrak pun jeze.

   ^13Tada Bog reèe Abramu: "Dobro znaj da æe tvoji potomci biti stranci u
   tuðoj zemlji; robovat æe i biti tlaèeni èetiri stotine godina,

   ^14ali narodu kojem budu slu?ili ja æu suditi; i konaèno æe iziæi s
   velikim blagom.

   ^15A ti æe? k ocima svojim u miru poæi, u sretnoj starosti bit æe?
   sahranjen.

   ^16Oni æe se ovamo vratiti za èetvrtog nara?taja, jer mjera se zlodjela
   amorejskih jo? nije navr?ila."

   ^17Kad je sunce za?lo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen ?eravnjak i
   goruæa zublja te proðu izmeðu onih dijelova.

   ^18Toga je dana Jahve sklopio Savez s Abramom rekav?i: "Potomstvu
   tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke
   Eufrata:

   ^19Kenijce, Keni?ane, Kadmonce,

   ^20Hetite, Peri?ane, Refaimce,

   ^21Amorejce, Kanaance, Girga?ane, Jebusejce."
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Abramova ?ena Saraja nije mu raðala djece. A ima?e ona slu?kinju
   Egipæanku - zvala se Hagara.

   ^2I reèe Saraja Abramu: "Vidi?, Jahve me uèinio nerotkinjom. Hajde k
   mojoj slu?kinji, mo?da æu imati djece." Abram poslu?a rijeè Sarajinu.

   ^3Tako, po?to je Abram proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj,
   njegova ?ena Saraja uzme Hagaru, Egipæanku, slu?kinju svoju, pa je dade
   svome mu?u Abramu za ?enu.

   ^4Uðe on k Hagari te ona zaèe. A kad je vidjela da je zaèela, s
   prezirom je gledala na svoju gospodaricu.

   ^5Tada reèe Saraja Abramu: "Nepravda ?to se meni nanosi tvoja je
   krivnja! Prepustila sam svoju slu?kinju tvome zagrljaju, ali otkako
   opazi da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i
   tebi!"

   ^6Nato Abram odvrati Saraji: "Tvoja je slu?kinja u tvojoj ruci: kako ti
   se èini da je dobro, tako prema njoj postupi!" Saraja postupi prema
   njoj tako lo?e da ona od nje pobje?e.

   ^7Anðeo Jahvin naðe je kod izvora u pustinji - uz vrelo ?to je na putu
   prema ?uru -

   ^8pa je zapita: "Hagaro, slu?kinjo Sarajina, odakle dolazi? i kamo
   ide??" "Bje?im, evo, od svoje gospodarice Saraje", odgovori ona.

   ^9Nato joj anðeo Jahvin reèe: "Vrati se svojoj gospodarici i pokori joj
   se!"

   ^10Jo? joj reèe anðeo Jahvin: "Tvoje æu potomstvo silno umno?iti; od
   mno?tva se neæe moæi ni prebrojiti."

   ^11Dalje joj je anðeo Jahvin rekao: "Gle, zanijela si i rodit æe? sina.
   Nadjeni mu ime Ji?mael, jer Jahve èu jad tvoj.

   ^12On æe biti kao divlje magare: ruka æe se njegova dizati na svakoga i
   svaèija ruka na njega; i pred licem sve mu braæe on æe stan sebi
   podiæi."

   ^13A Jahvu koji joj govora?e nazva: "Ti si El Roi - Svevid Bog", jer -
   reèe ona - "vidjeh Boga i nakon viðenja - jo? ?ivim!"

   ^14Stoga se taj zdenac zove Beer Lahaj Roi - Zdenac ?ivotvornog
   Svevida, a eno ga izmeðu Kade?a i Bereda.

   ^15Rodi Hagara Abramu sina, a Abram sinu ?to mu ga rodi Hagara nadjene
   ime Ji?mael.

   ^16Abramu je bilo osamdeset i ?est godina kad mu je Hagara rodila
   Ji?maela.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu
   reèe: "Ja sam El ?adaj - Bog Svesilni, Mojim hodi putem i neporoèan
   budi.

   ^2A Savez svoj ja sklapam s tobom i silno æu te razmno?iti."

   ^3Abram pade nièice dok mu Bog govora?e dalje:

   ^4"A ovo je Savez moj s tobom: postat æe? ocem mnogim narodima;

   ^5i neæe? se vi?e zvati Abram - veæ Abraham æe ti ime biti, jer naroda
   mnogih ocem ja te postavljam.

   ^6Silno æu te rodnim uèiniti; narode æu iz tebe izvesti; i kraljevi æe
   od tebe izaæi.

   ^7Savez svoj sklapam izmeðu sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe
   - Savez svoj za vjekove: ja æu biti Bogom tvojim i tvoga potomstva
   poslije tebe.

   ^8Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boravi? kao
   prido?lica - svu zemlju kanaansku - u vjekovni posjed; a ja æu biti
   njihov Bog."

   ^9Jo? reèe Bog Abrahamu: "A ti Savez èuvaj moj - ti i tvoje potomstvo
   poslije tebe u sve vijeke.

   ^10A ovo je Savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe koji æe?
   vr?iti: svako mu?ko meðu vama neka bude obrezano.

   ^11Obrezujte se, i to neka bude znak Saveza izmeðu mene i vas.

   ^12Svako mu?ko meðu vama, kroz va?a pokoljenja, kad mu se navr?i osam
   dana, neka bude obrezano; i rob, roðen u va?em domu, i onaj ?to bude
   kupljen od stranca, koji ne bude od va?e krvi.

   ^13Da, i rob roðen u tvome domu ili za novac kupljen mora se obrezati!
   Tako æe moj Savez na va?em tijelu ostati vjeènim Savezom.

   ^14Mu?ko koje se ne bi obrezalo neka se odstrani od svoga roda: takav
   je prekr?io moj Savez."

   ^15Jo? reèe Bog Abrahamu: "Tvojoj ?eni Saraji nije vi?e ime Saraja:
   Sara æe joj ime biti.

   ^16Nju æu ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov æu na nju
   izliti te æe se narodi od nje razviti; kraljevi æe narodima od nje
   poteæi."

   ^17Abraham pade nièice pa se nasmija i reèe u sebi: "Onome komu je
   stotinu godina, zar se mo?e roditi dijete? Zar æe Sara u devedesetoj
   rod raðati!"

   ^18Abraham reèe Bogu: "Neka tvojom milo?æu Ji?mael po?ivi!"

   ^19A Bog reèe: "Ipak æe ti tvoja ?ena Sara roditi sina; nadjeni mu ime
   Izak. Savez svoj s njime æu sklopiti, Savez vjeèni s njime i s njegovim
   potomstvom poslije njega.

   ^20I za Ji?maela usli?ah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim æu ga uèiniti
   i silno ga razmno?iti; dvanaest æe knezova od njega postati i u velik
   æe narod izrasti.

   ^21Ali æu dr?ati svoj Savez s Izakom, koga æe ti roditi Sara dogodine u
   ovo doba."

   ^22Kad je zavr?io razgovor s njim, od Abrahama Bog se podi?e.

   ^23Uzme zatim Abraham svoga sina Ji?maela i sve robove koji su bili
   roðeni u njegovu domu i sve koje je kupio novcem - sve mu?ke ukuæane -
   pa ih toga istog dana obre?e, kako mu je Bog rekao.

   ^24Abrahamu bija?e devedeset i devet godina kad se obrezao,

   ^25a njegovu sinu Ji?maelu bija?e trinaest godina kad ga obreza.

   ^26Tako su toga istog dana bili obrezani Abraham i njegov sin Ji?mael;

   ^27i svi mu?karci njegova doma, roðeni u njegovoj kuæi ili za novac
   kupljeni od stranca - svi s njim bijahu obrezani.
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u ?ator
   za dnevne ?ege.

   ^2Podigav?i oèi, opazi tri èovjeka gdje stoje nedaleko od njega. Èim ih
   spazi, potrèa s ulaza ?atora njima u susret. Pade nièice na zemlju

   ^3pa reèe: "Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim oèima, nemoj
   mimoiæi svoga sluge!

   ^4Nek' se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpoèinite.

   ^5Donijet æu kruha da se okrijepite prije nego poðete dalje. TÓa k
   svome ste sluzi navratili." Oni odgovore: "Dobro, uèini kako si rekao!"

   ^6Abraham se po?uri u ?ator k Sari pa joj reèe: "Brzo! Tri mjerice
   najboljeg bra?na! Zamijesi i prevrtu ispeci!"

   ^7Zatim Abraham otrèa govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga
   momku da ga br?e zgotovi.

   ^8Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih, a
   sam staja?e pred njima, pod stablom, dok su blagovali.

   ^9"Gdje ti je ?ena Sara?" - zapitaju ga. "Eno je pod ?atorom",
   odgovori.

   ^10Onda on reèe: "Vratit æu se k tebi kad isteèe vrijeme trudnoæe; a
   tvoja ?ena Sara imat æe sina." Iza njega, na ulazu u ?ator, Sara je
   prislu?kivala.

   ^11Abraham i Sara bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bija?e
   prestalo ?to biva u ?ena.

   ^12Zato se u sebi Sara smijala i govorila: "Po?to sam uvenula, sad da
   spoznam nasladu? A jo? mi je i gospodar star!"

   ^13Onda Jahve upita Abrahama: "A za?to se Sara smijala i govorila:
   'Kako æu rod roditi ja starica?'

   ^14Zar je Jahvi i?ta nemoguæe? Navratit æu se k tebi kad isteèe vrijeme
   trudnoæe: Sara æe imati sina."

   ^15Sara se napravi nevje?tom govoreæi: "Nisam se smijala." Jer se
   prestra?ila. Ali on reèe: "Jesi, smijala si se!"

   ^16Ljudi ustanu i krenu put Sodome. Abraham poðe s njima da ih isprati.

   ^17Jahve pomisli: "Zar da sakrivam od Abrahama ?to æu uèiniti

   ^18kad æe od Abrahama nastati velik i brojan narod te æe se svi narodi
   zemlje njim blagoslivljati?

   ^19Njega sam izluèio zato da pouèi svoju djecu i svoju buduæu obitelj
   kako æe hoditi putem Jahvinim, radeæi ?to je dobro i pravedno, tako da
   Jahve mogne ostvariti ?to je Abrahamu obeæao."

   ^20Onda Jahve nastavi: "Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov
   grijeh prete?ak.

   ^21Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tu?ba ?to je do mene
   stigla. ?elim razvidjeti."

   ^22Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham jo? stajao pred
   Jahvom.

   ^23Nato se Abraham primaèe bli?e i reèe: "Hoæe? li iskorijeniti i
   nevinoga s krivim?

   ^24Mo?da ima pedeset nevinih u gradu. Zar æe? uni?titi mjesto radije
   nego ga po?tedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje?

   ^25Daleko to bilo od tebe da ubija? nevinoga kao i krivoga, tako da i
   nevini i krivi proðu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac
   svega svijeta ne radi pravo?"

   ^26"Ako naðem u gradu Sodomi pedeset nevinih", odvrati Jahve, "zbog
   njih æu po?tedjeti cijelo mjesto."

   ^27"Ja se, evo, usuðujem govoriti Gospodinu", opet progovori Abraham. -
   "Ja, prah i pepeo!

   ^28Da sluèajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uni?tio sav
   grad zbog tih pet?" "Neæu ga uni?titi ako ih ondje naðem èetrdeset i
   pet", odgovori.

   ^29"Ako ih se ondje mo?da naðe samo èetrdeset?" - opet æe Abraham.
   "Neæu to uèiniti zbog èetrdesetorice", odgovori.

   ^30"Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje naðe mo?da
   samo trideset?" - opet æe on. "Neæu to uèiniti", odgovori, "ako ih
   ondje naðem samo trideset."

   ^31"Evo se opet usuðujem govoriti Gospodinu", nastavi dalje. "Ako ih se
   sluèajno ondje naðe samo dvadeset?" "Neæu ga uni?titi", odgovori, "zbog
   dvadesetorice."

   ^32"Neka se Gospodin ne ljuti", on æe opet, "ako reèem jo? samo jednom:
   Ako ih je sluèajno ondje samo deset?" "Neæu ga uni?titi zbog njih
   deset", odgovori.

   ^33Kad je Jahve zavr?io razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u
   svoje mjesto.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Ona dva anðela stignu naveèer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima
   Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i poðe im u susret. Nakloni se licem
   do zemlje,

   ^2a onda im reèe: "Molim, gospodo, svrnite u kuæu svoga sluge da noæ
   provedete i noge operete; a onda mo?ete na put rano." A oni reko?e:
   "Ne, noæ æemo provesti na trgu."

   ^3Ali ih on uporno navraæa?e, i oni se uvrati?e k njemu i uðo?e u
   njegovu kuæu. On ih ugosti, ispeèe pogaèu te blagova?e.

   ^4Jo? ne bijahu legli na poèinak, kad graðani Sodome, mladi i stari,
   sav narod do posljednjeg èovjeka, opkole kuæu.

   ^5Zovnu Lota pa mu reknu: "Gdje su ljudi ?to su noæas do?li k tebi?
   Izvedi nam ih da ih se namilujemo?"

   ^6Lot iziðe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata.

   ^7"Braæo moja," reèe on, "molim vas, ne èinite toga zla!

   ^8Imam, evo, dvije kæeri s kojima jo? èovjek nije imao dodira: njih æu
   vam izvesti pa èinite s njima ?to ?elite; samo ovim ljudima nemojte
   ni?ta uèiniti jer su do?li pod sjenu moga krova."

   ^9"Odstupi odatle!" - reko?e. - "Do?ao kao dotepenac, a za suca se veæ
   postavlja. Sad æemo mi s tobom gore nego s njima." I nasrnu?e na
   jadnika Lota i navali?e na vrata da ih razbiju.

   ^10Ali ona dvojica pru?e ruke van, povuko?e Lota k sebi u kuæu i
   zatvore vrata;

   ^11a ljude pred vratima, mlade i stare, zablije?te tako da nisu mogli
   naæi vrata.

   ^12Onda ona dvojica upitaju Lota: "Koga jo? ovdje ima?: sinove i kæeri,
   sve koje ima? u gradu iz mjesta izvedi!

   ^13Jer mi æemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala
   tolika te nas Jahve posla da ga uni?timo."

   ^14Iziðe Lot da to ka?e svojima buduæim zetovima koji namjeravahu uzeti
   njegove kæeri te reèe: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer æe Jahve
   uni?titi grad!" Ali je u oèima svojih buduæih zetova ispao kao da zbija
   ?alu.

   ^15Kako zora puèe, anðeli navale na Lota govoreæi: "Na noge! Uzmi svoju
   ?enu i svoje dvije kæeri koje su ovdje da ne bude? zatrt kaznom grada!"

   ^16Ali on oklijeva?e. Zato ga oni uze?e za ruku, a tako i njegovu ?enu
   i njegove dvije kæeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedo?e ih
   i ostavi?e izvan grada.

   ^17Kad ih izvedo?e u polje, jedan progovori: "Bje?i da ?ivot spasi?! Ne
   obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bje?i u brdo da ne
   bude? zatrt!"

   ^18Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine!

   ^19Nego ako je tvoj sluga na?ao milost u tvojim oèima - a toliko
   milosrðe veæ si mi iskazao spasiv?i mi ?ivot - ja ne mogu pobjeæi u
   brdo a da me nesreæa ne snaðe i ne poginem.

   ^20Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako
   malo. Daj da onamo bje?im - mjesto je zbilja maleno - daj da ?ivot
   spasim!"

   ^21Odgovori mu: "Usli?at æu ti i tu molbu i neæu zatrti grada o kojemu
   govori?.

   ^22Brzo! Bje?i onamo, jer ne mogu ni?ta èiniti dok ti onamo ne
   stigne?." Zato se onaj grad zove Soar.

   ^23Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar,

   ^24Jahve zaplju?ti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem

   ^25i uni?ti one gradove i svu onu ravnicu, sve ?itelje gradske i sve
   raslinstvo na zemlji.

   ^26A Lotova se ?ena obazre i pretvori se u stup soli.

   ^27Sutradan u rano jutro Abraham se po?uri na mjesto gdje je stajao
   pred Jahvom,

   ^28upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i
   vidje kako se di?e dim nad zemljom kao dim kakve klaèine.

   ^29Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot
   boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti.

   ^30Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kæeri ode gore iz
   Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kæeri ?ivjeli su u
   peæini.

   ^31Starija reèe mlaðoj: "Otac nam ostarje, a mu?a na zemlji nema da
   bude s nama, kako je obièaj po svem svijetu.

   ^32Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leæi: tako æemo s ocem saèuvati
   potomstvo."

   ^33One noæi opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a
   on nije znao kad je legla ni kad je ustala.

   ^34Sutradan starija reèe mlaðoj: "Sinoæ sam, eto, le?ala ja s na?im
   ocem; napojimo ga vinom i noæas, pa idi ti i s njim lezi: tako æemo ocu
   saèuvati potomstvo."

   ^35Opiju oca vinom i one noæi te mlaða ode i s njim legne, a on nije
   znao kad je legla ni kad je ustala.

   ^36Tako obje Lotove kæeri zanesu s ocem.

   ^37Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac dana?njih
   Moabaca.

   ^38I mlaða rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac dana?njih
   Amonaca.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani se izmeðu Kade?a i
   ?ura. Dok je boravio kao prido?lica u Geraru,

   ^2rekao je Abraham za svoju ?enu Saru da mu je sestra. I Abimelek,
   kralj gerarski, uze Saru sebi.

   ^3Ali Bog doðe Abimeleku noæu u snu te mu reèe: "Zbog ?ene koju si uzeo
   mora? umrijeti, jer je ona ?ena udata."

   ^4A nije se Abimelek k njoj pribli?avao. Zato reèe: "Gospodine, zar æe?
   pravednika pogubiti?

   ^5Zar mi on nije rekao: 'Ona mi je sestra.' A ona mi je sama rekla: 'On
   je moj brat.' Èiste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo uèinio."

   ^6Bog mu odvrati u snu: "Znam da si to uèinio èiste savjesti; i ja sam
   te zadr?avao da protiv mene ne grije?i?; i nisam dopu?tao da je
   dotakne?.

   ^7Sada vrati èovjeku ?enu njegovu; prorok je on; molit æe se za tebe da
   ostane? na ?ivotu. Ako je ne vrati?, znaj da æe? umrijeti, ti i svi
   tvoji."

   ^8Rano ujutro Abimelek ustane, sazove sve svoje sluge i ka?e im sve ?to
   je bilo, a ljudi se veoma upla?e.

   ^9Potom Abimelek dozva Abrahama te mu reèe: "?to si nam uèinio! Èime
   sam se ja ogrije?io prema tebi da izlo?i? mene i moje kraljevstvo
   velikoj grehoti? Ponio si se prema meni kako ne valja.

   ^10?to si, dakle na umu imao", upita dalje Abimelek, "kad si tako
   radio?"

   ^11Abraham uzvrati: "Zbilja sam dr?ao da nema Bo?jeg straha u ovome
   mjestu, pa æe me ljudi ubiti zbog moje ?ene.

   ^12A onda, ona je uistinu moja sestra: kæi je moga oca, iako ne i moje
   majke, pa je po?la za me.

   ^13A kad me Bog udaljio od doma oèeva, rekoh joj: Ovu mi uslugu uèini:
   kamo god doðemo, reci o meni da sam ti brat."

   ^14Abimelek uzme ovaca i goveda, sluga i slu?kinja pa ih dade Abrahamu;
   vrati mu i njegovu ?enu Saru.

   ^15Abimelek zatim reèe: "Evo, moja ti je zemlja otvorena. Nastani se
   gdje ti se svidi!"

   ^16A Sari reèe: "Evo tisuæu srebrnika ?to ih dajem tvome bratu: neka ti
   budu koprenom pred oèima sviju ?to su s tobom. Ti si svakako
   opravdana."

   ^17Abraham se pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, njegovu ?enu i
   njegove slu?kinje, tako te opet mogahu raðati.

   ^18Jer Jahve bija?e zbog Sare, Abrahamove ?ene, zatvorio svaku utrobu u
   domu Abimelekovu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Jahve se sjeti Sare kako je rekao i uèini joj kako je obeæao:

   ^2Sara zaèe i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti - u vrijeme koje
   je Bog oznaèio.

   ^3Abraham nadjene ime Izak svome sinu ?to mu ga Sara rodi.

   ^4I poslije osam dana obreza Abraham svoga sina Izaka, kako mu je Bog
   naredio.

   ^5Abrahamu bija?e stotinu godina kad mu se rodio sin Izak.

   ^6Sara reèe: "Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to èuje nasmijat æe
   mi se."

   ^7Jo? doda: "Tko bi ikad rekao Abrahamu: djecu æe ti Sara dojiti! Ipak
   sina mu rodih u starosti".

   ^8Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji Izak bija?e
   od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu.

   ^9Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipæanka Hagara Abrahamu
   rodila igra s njezinim sinom Izakom,

   ^10pa reèe Abrahamu: "Otjeraj tu slu?kinju i njezina sina, jer sin
   slu?kinje ne smije biti ba?tinik s mojim sinom - s Izakom!"

   ^11To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Ji?mael bio njegov sin.

   ^12Ali Bog reèe Abrahamu: "Nemoj se uznemirivati zbog djeèaka i zbog
   svoje slu?kinje; sve ?to ti ka?e Sara poslu?aj, jer æe Izakovo
   potomstvo tebi ovjekovjeèiti ime.

   ^13I od sina tvoje slu?kinje podiæi æu velik narod, jer je tvoj
   potomak."

   ^14Rano ujutro Abraham uze kruha i mje?inicu vode pa dade Hagari; stavi
   to na njezina ramena, zajedno s djeèakom, te je otpusti. Vrludala je
   amo-tamo po pustinji Beer ?ebe.

   ^15Potro?iv?i vodu iz mje?inice, ostavi dijete pod jednim grmom,

   ^16a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko luk mo?e dobaciti.
   Govorila je u sebi: "Neæu da vidim kako dijete umire." Sjedeæi tako,
   udari u jecanje.

   ^17Bog èu plaè djeèaka te anðeo Bo?ji zovne s neba Hagaru i reèe joj:
   "?to ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog èuo plaè djeèaka u njegovoj
   nevolji.

   ^18Na noge! Digni djeèaka i utje?i ga, jer od njega æu podiæi velik
   narod."

   ^19Tada joj Bog otvori oèi pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom
   mje?inicu pa napoji djeèaka.

   ^20Bog je bio s djeèakom te je rastao i odrastao. ?ivio je u pustinji
   te postao vje?t u strijeljanju iz luka.

   ^21Dom mu bija?e u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobavi ?enu iz
   zemlje egipatske.

   ^22U to vrijeme Abimelek - koga je pratio Fikol, zapovjednik njegove
   vojske - reèe Abrahamu: "Bog je s tobom u svemu ?to radi?.

   ^23Stoga mi se ovdje i sada zakuni Bogom da neæe? varati ni mene ni
   moju rodbinu i prijatelje nego da æe? se prema meni i prema zemlji u
   kojoj sad boravi? pona?ati po?teno, kao ?to sam se ja prema tebi
   ponio."

   ^24"Kunem se", odgovori Abraham.

   ^25Onda Abraham prekori Abimeleka zbog zdenca vode ?to su ga
   Abimelekove sluge bile prisvojile.

   ^26A Abimelek reèe: "Ne znam tko je to uèinio; ni ti me nisi o tome
   obavijestio, niti sam ja o tome èuo, osim danas."

   ^27Abraham uzme ovaca i goveda pa ih dade Abimeleku te njih dvojica
   sklope savez.

   ^28Potom Abraham razluèi napose sedam janjaca od stada.

   ^29Nato Abimelek zapita Abrahama: "?to znaèi ovih sedam janjaca koje si
   na stranu stavio?"

   ^30A on odgovori: "Primi ovih sedam janjaca iz moje ruke da mi bude
   dokazom da sam ja iskopao ovaj zdenac."

   ^31Zato se ono mjesto nazvalo Beer ?eba; jer se njih dvojica ondje
   zakle?e.

   ^32Po?to su sklopili savez kod Beer ?ebe, Abimelek i zapovjednik
   njegove vojske Fikol odu i vrate se u zemlju Filistejaca.

   ^33Abraham zasadi kod Beer ?ebe tamarisku i ondje zazove ime Jahve -
   Boga Vjeènoga.

   ^34Dugo je vremena Abraham proveo u zemlji filistejskoj kao prido?lica.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Poslije tih dogaðaja Bog stavi Abrahama na ku?nju. Zovnu ga:
   "Abrahame!" On odgovori: "Evo me!"

   ^2Bog nastavi: "Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubi?, i
   poði u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao ?rtvu paljenicu na brdu
   koje æu ti pokazati."

   ^3Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede dvojicu
   svojih slugu i svog sina Izaka, po?to je prije nacijepao drva za ?rtvu
   paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog oznaèio.

   ^4Treæi dan Abraham podigne oèi i opazi mjesto izdaleka.

   ^5Abraham onda reèe slugama: "Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i
   djeèak odosmo gore da se poklonimo, pa æemo se vratiti k vama".

   ^6Abraham uzme drva za ?rtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka, a u
   svoju ruku uzme kremen i no?. Tako poðu obojica zajedno.

   ^7Onda Izak reèe svome ocu Abrahamu: "Oèe!" "Evo me, sine!" - javi se
   on. "Evo kremena i drva," opet æe sin, "ali gdje je janje za ?rtvu
   paljenicu?"

   ^8"Bog æe veæ providjeti janje za ?rtvu paljenicu, sine moj!" -
   odgovori Abraham. I nastave put.

   ^9Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne
   ?rtvenik, nasla?e drva, sve?e svog sina Izaka i polo?i ga po drvima na
   ?rtvenik.

   ^10Pru?i sad Abraham ruku i uzme no? da zakolje svog sina.

   ^11Uto ga zovne s neba anðeo Jahvin i povièe: "Abrahame! Abrahame!"
   "Evo me!" - odgovori on.

   ^12"Ne spu?taj ruku na djeèaka", reèe, "niti mu ?to èini! Sad, evo,
   znam da se Boga boji?, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga."

   ^13Podi?e Abraham oèi i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se
   zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za ?rtvu
   paljenicu mjesto svoga sina.

   ^14Onome mjestu Abraham dade ime "Jahve proviða". Zato se danas veli:
   "Na brdu Jahvina proviðanja."

   ^15Anðeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put

   ^16i reèe: "Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to uèinio i
   nisi mi uskratio svog jedinca sina,

   ^17svoj æu blagoslov na te izliti i uèiniti tvoje potomstvo brojnim
   poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji æe potomci
   osvajati vrata svojih neprijatelja.

   ^18Buduæi da si poslu?ao moju zapovijed, svi æe se narodi zemlje
   blagoslivljati tvojim potomstvom."

   ^19Zatim se Abraham vrati k svojim slugama pa se zajedno upute u Beer
   ?ebu. U Beer ?ebi se Abraham nastani.

   ^20Poslije tih dogaðaja obavijeste Abrahama: "I tvome bratu Nahoru
   Milka je porodila djecu:

   ^21njegova prvoroðenca Usa, brata mu Buza i Kemuela - oca Aramova,

   ^22Keseda, Haza, Pilda?a, Jidlafa i Betuela."

   ^23Betuel je bio otac Rebekin. Njih je osam rodila Milka Nahoru,
   Abrahamovu bratu.

   ^24A i njegova sulo?nica, kojoj bija?e ime Reuma, rodila je Tebaha,
   Gahama, Taha?a i Maaku.
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Duljina Sarina ?ivota bila je stotinu dvadeset i sedam godina.

   ^2Sara umrije u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj; i
   Abraham uðe u ?alost za Sarom i narica?e za njom.

   ^3Potom se Abraham digne ispred svoje pokojnice te prozbori sinovima
   Hetovim:

   ^4"Premda sam ja meðu vama doseljeni stranac, prodajte mi zemlji?te za
   grob meðu vama, tako da mogu iznijeti svoju pokojnicu i sahraniti je."

   ^5A sinovi Hetovi odgovore Abrahamu:

   ^6"Gospodine, saslu?aj nas! Ti si izabranik Bo?ji u na?oj sredini.
   Pokopaj svoju pokojnicu u na?em najbiranijem grobu. Nitko ti od nas
   neæe odbiti svoga groba da mogne? sahraniti svoju pokojnicu."

   ^7Nato se Abraham di?e pa se mje?tanima, sinovima Hetovim, duboko
   pokloni

   ^8te im reèe: "Ako se sla?ete da svoju pokojnicu uklonim i sahranim,
   èujte me: zauzmite se za me kod Efrona, sina Soharova,

   ^9da mi proda spilju Makpelu ?to njemu pripada a nalazi se na kraju
   njegova posjeda; neka mi je za punu cijenu, u va?oj nazoènosti, proda u
   vlasni?tvo za sahranjivanje."

   ^10A Efron je sjedio sa sinovima Hetovim. Potom Efron, Hetit, odgovori
   Abrahamu da ga èuju sinovi Hetovi svojim u?ima - svi koji su sjedili u
   vijeæu onoga grada:

   ^11"Ne, moj gospodine! Saslu?aj mene! Ja tebi dajem poljanu i spilju
   ?to je na njoj; darujem ti to pred sinovima svoga naroda. Sahrani svoju
   pokojnicu."

   ^12Abraham se duboko nakloni mje?tanima,

   ^13a onda progovori Efronu da mje?tani èuju na svoje u?i: "Ded me samo
   poslu?aj! Dajem ti cijenu za poljanu; primi je od mene da ondje mogu
   sahraniti svoju pokojnicu!"

   ^14Efron odgovori Abrahamu:

   ^15"Èuj me, moj gospodine: zemlji?te u vrijednosti od èetiri stotine
   srebrnika, ?to je to tebi i meni! Sahrani, dakle, svoju pokojnicu!"

   ^16Abraham se slo?i s Efronom; isplati Abraham Efronu novac ?to ga je
   spomenuo tako da su na svoje u?i èuli sinovi Hetovi - èetiri stotine
   srebrnika trgovaèke mjere.

   ^17I tako Efronova poljana u Makpeli nasuprot Mamri - poljana, spilja i
   sva stabla ?to su bila na poljani -

   ^18prijeðe u vlasni?tvo Abrahamovo u nazoènosti sinova Hetovih, sviju
   koji su sjedili u vijeæu svoga grada.

   ^19A onda Abraham sahrani svoju ?enu Saru u spilji na poljani Makpeli
   nasuprot Mamri - danas Hebronu - u zemlji kanaanskoj.

   ^20Tako je poljana i spilja na njoj pre?la od sinova Hetovih u
   vlasni?tvo Abrahamovo za sahranjivanje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Abraham bija?e veæ ostario, za?ao u godine, Jahve je Abrahama
   blagoslovio u svemu.

   ^2Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kuæi, pod èijom je upravom
   bilo sve njegovo: "Stavi svoju ruku pod moje stegno

   ^3da te zakunem Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu neæe?
   nabaviti za ?enu ni jednu od kæeri Kanaanaca, meðu kojima boravim,

   ^4nego æe? otiæi u moj rodni kraj i dobaviti ?enu mom sinu Izaku."

   ^5A sluga mu reèe: "A ?to ako ?ena ne htjedne za mnom iæi u ovu zemlju?
   Hoæu li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju iz koje si ti do?ao?"

   ^6Abraham mu odgovori: "Dobro pripazi da onamo ne vodi? moga sina!

   ^7Jahve, Bog nebesa, koji me odveo iz kuæe moga oca i rodnog kraja i
   koji mi je pod zakletvom obeæao: 'Tvome æu potomstvu dati ovu zemlju',
   pred tobom æe poslati svog anðela, i odande æe? ti dovesti ?enu mome
   sinu.

   ^8A ako ?ena ne bude htjela za tobom poæi, ti æe? biti osloboðen od ove
   moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!"

   ^9Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svom gospodaru, te
   mu se zakune.

   ^10Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom svakog blaga
   svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u Nahorov grad.

   ^11Pusti deve da polije?u izvan grada, pokraj studenca. Bija?e veèer,
   kad ?ene izlaze da crpu vodu.

   ^12Onda reèe: "Oh, Jahve, Bo?e moga gospodara Abrahama, molim te, iziði
   mi danas u susret i mome gospodaru Abrahamu milost iska?i!

   ^13Evo me kraj studenca, a kæeri onih iz grada dolaze crpsti vodu;

   ^14pa neka djevojka kojoj ja reèem: 'Molim te, spusti svoj vrè da se
   napijem', a ona odgovori: 'Pij! I deve æu ti napojiti', bude ona koju
   si odredio za svoga slugu Izaka. Tako æu saznati da si iskazao milost
   mome gospodaru."

   ^15Tek ?to on izreèe svoje, gle, doðe Rebeka, kæi Betuelova; taj Betuel
   bija?e sin Milke, ?ene Abrahamova brata Nahora. Doðe ona s krèagom na
   ramenu.

   ^16Djevojka je bila krasna, djevica koju mu?karac nije dirnuo. Siðe ona
   k vrelu, napuni krèag i eto je opet gore.

   ^17Sluga joj potrèa u susret i reèe: "Daj mi malo vode iz svog vrèa!"

   ^18"Pij, gospodine!" - odgovori ona. Brzo spusti krèag na ruku i dade
   mu piti.

   ^19Kad je njega napojila, reèe: "Nalit æu i tvojim devama da se
   napoje."

   ^20Izliv?i brzo krèag u korito, otrèa natrag zdencu da ponovo zahvaæa,
   i tako nali svim njegovim devama.

   ^21Èovjek ju je ?utke motrio ne bi li saznao je li Jahve njegov put
   uspje?no priveo kraju ili nije.

   ^22Kad su deve prestale piti, èovjek izvadi viticu od zlata, te?ku pol
   ?ekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne
   narukvice, te?ke deset ?ekela.

   ^23Zatim reèe: "Ka?i mi èija si kæi. Ima li u kuæi tvoga oca mjesta za
   nas da prenoæimo?"

   ^24Ona mu odgovori: "Ja sam kæi Betuela, koga je Milka rodila Nahoru."

   ^25Jo? mu doda: "Ima slame i p§iæe kod nas u obilju, a i mjesta za
   prenoæi?te."

   ^26Èovjek se onda duboko nakloni te iska?e po?tovanje Jahvi

   ^27i progovori: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara
   Abrahama, ?to nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome
   gospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u kuæu brata moga
   gospodara."

   ^28Djevojka otrèa i sve ovo ispripovjedi u kuæi svoje majke.

   ^29A Rebeka imala brata komu bija?e ime Laban. Laban se po?uri van, k
   èovjeku kod studenca.

   ^30Èim je vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te èuo
   kako je njegova sestra Rebeka rekla: "Ovako mi je èovjek govorio", on
   poðe onome koji je jo? stajao kod deva na studencu.

   ^31Reèe on: "Hajde unutra, blagoslovljeni od Jahve! ?to stoji? vani kad
   sam ja spremio kuæu i mjesto za deve."

   ^32Tako èovjek uðe u kuæu. Rastovare deve i dadu im slame i p§iæe, a
   njemu i ljudima koji su ga pratili donesu vode da operu noge.

   ^33Ali kad su preda nj stavili hranu, reèe: "Neæu jesti dok ne ka?em
   ?to imam kazati." A Laban mu reèe: "Onda kazuj!"

   ^34"Ja sam sluga Abrahamov", poèe on.

   ^35"Jahve je uvelike blagoslovio moga gospodara te je postao bogat.
   Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i slu?kinja, deva i
   magaradi.

   ^36Sara, ?ena moga gospodara, rodi mu sina po?to je ostarjela, i on mu
   ustupi sve svoje.

   ^37Potom mene moj gospodar zakune rekav?i: 'Nemoj uzeti za ?enu mome
   sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim kao stranac,

   ^38nego otiði k obitelji moga oca, k mojoj rodbini, da naðe? ?enu mome
   sinu.'

   ^39A ja rekoh svome gospodaru: 'A ?to ako ?ena za mnom ne poðe?'

   ^40On mi odgovori: 'Jahve, pred èijim sam licem hodio, poslat æe s
   tobom svog anðela i tvoje æe putovanje dovesti k cilju, a ti æe? naæi
   ?enu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca.

   ^41Jedino æe? ovako biti osloboðen moje zakletve: ako doðe? k mojoj
   rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve osloboðen.'

   ^42Danas doðoh na studenac i rekoh: 'Jahve, Bo?e moga gospodara
   Abrahama, ako si voljan da uspje?no zavr?im putovanje ?to sam ga
   poduzeo,

   ^43ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja doðe vodu crpsti i ja
   joj reèem: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vrèa! -

   ^44i koja mi ka?e: Pij ti, a i tvojim æu devama zahvatiti! - ona neka
   bude ?ena koju je Jahve odredio sinu moga gospodara.'

   ^45Tek ?to sam ja zavr?io govor u sebi, kad se, evo, pojavi Rebeka s
   vrèem na ramenu; siðe k izvoru i zahvati. Ja joj rekoh: 'Daj mi da se
   napijem!'

   ^46Ona brzo spusti vrè i odvrati: 'Pij! A napojit æu i tvoje deve.'
   Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje deve.

   ^47Pitao sam je: 'Èija si kæi?' Odgovorila je: 'Kæi sam Betuela, koga
   je Nahoru rodila Milka.' Tada joj stavim viticu na nos a narukvice na
   ruke.

   ^48Duboko se naklonim i ?tovanje Jahvi iska?em te blagoslovim Jahvu,
   Boga gospodara moga, koji me vodio pravim putem da uzmem kæer brata
   moga gospodara njegovu sinu.

   ^49A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite
   mi; ako li ne, to mi ka?ite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo
   lijevo."

   ^50Tada odgovore Laban i Betuel: "Od Jahve to dolazi; mi tu ne mo?emo
   reæi ni da ni ne.

   ^51Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude ?enom sinu
   tvoga gospodara, kako je Jahve rekao."

   ^52Kad Abrahamov sluga èu njihov pristanak, do zemlje se nakloni Jahvi.

   ^53Sluga zatim izvadi srebrnih i zlatnih predmeta te haljina i dade ih
   Rebeki, a dade darova i njezinu bratu i majci.

   ^54Tada jedo?e i pi?e on i ljudi koji su bili s njim i provedo?e noæ.
   Kad su ujutro ustali, on reèe: "Pustite me da se vratim svome
   gospodaru!"

   ^55A njezin brat i majka odgovore: "Neka djevojka ostane s nama jo?
   desetak dana, pa poslije toga poði!"

   ^56On im reèe: "Ne zadr?avajte me kad je Jahve moje putovanje uspje?no
   kraju priveo. Pustite me da se vratim svome gospodaru!"

   ^57Oni odgovore: "Pozovimo djevojku i upitajmo ?to ona misli!"

   ^58Dozovu Rebeku pa je upitaju: "Hoæe? li poæi s ovim èovjekom?" Ona
   odgovori: "Hoæu."

   ^59I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s Abrahamovim
   slugom i njegovim ljudima.

   ^60Blagoslove Rebeku i reknu joj: "Sejo na?a, budi mati nebrojenim
   tisuæama, a du?mana svojih vrata potomci ti zaposjeli!"

   ^61Onda se di?e Rebeka i njezine dvorkinje, zajaha?e deve te poðo?e za
   èovjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode.

   ^62Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; ?ivio je, naime, u kraju
   Negeba.

   ^63U predveèerje iziðe Izak da se poljem pro?eta; di?e oèi i ugleda
   deve gdje dolaze.

   ^64Kad Rebeka, podigav?i svoje oèi, opazi Izaka, sjaha s deve

   ^65pa zapita slugu: "Tko je onaj èovjek ?to poljem ide nama u susret?"
   A sluga odgovori: "Ono je moj gospodar." Nato ona uze koprenu te se
   pokri.

   ^66Sluga isprièa Izaku sve ?to je uèinio.

   ^67Tada Izak uvede Rebeku u svoj ?ator i uze je sebi za ?enu. U ljubavi
   prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Abraham je sebi uzeo jo? jednu ?enu; zvala se Ketura.

   ^2Ona mu je rodila Zimrana, Jok?ana, Medana, Midjana, Ji?baka i ?uaha.

   ^3A od Jok?ana rodili se ?eba i Dedan. Dedanovi su potomci: A?urci,
   Letu?ci i Leumci.

   ^4Sinovi su Midjanovi: Efa, Efer, Hanok, Abida i Eldaa. Sve su to
   potomci Keturini.

   ^5Abraham prenese sav svoj imutak na Izaka;

   ^6a sinovima od svojih sulo?nica dade Abraham samo darove i jo? ih za
   svoga ?ivota raza?alje po istoku - daleko od svog sina Izaka - u
   Istoèni kraj.

   ^7Ovo je duljina Abrahamova ?ivota ?to ga je pro?ivio: stotinu
   sedamdeset i pet godina.

   ^8Zatim Abraham preminu, umrije u sretnoj dobi - star i pun godina - te
   bi pridru?en svojim precima.

   ^9Njegovi sinovi, Izak i Ji?mael, sahrane ga u spilji Makpeli, na
   poljani Efrona, sina Hetita Sohara, nasuprot Mamri:

   ^10to je poljana ?to ju je Abraham kupio od Hetovih sinova. Ondje je
   sahranjen Abraham i njegova ?ena Sara.

   ^11Poslije Abrahamove smrti Bog je blagoslivljao njegova sina Izaka.
   Izak je ?ivio blizu Beer Lahaj Roja.

   ^12Ovo je povijest Abrahamova sina Ji?maela, koga je Abrahamu rodila
   Sarina slu?kinja, Egipæanka Hagara.

   ^13A ovo su sinovi Ji?maelovi, svaki po svom imenu i po svom roðenju:
   Ji?maelov prvenac Nebajot, Kedar, Adbeel, Mibsam,

   ^14Mi?ma, Duma, Masa,

   ^15Hadad, Tema, Jetur, Nafi? i Kedma.

   ^16To su Ji?maelovi sinovi i to su njihova imena prema njihovim
   naseljima i tabori?tima: dvanaest poglavica od isto toliko plemena.

   ^17A ovo je duljina Ji?maelova ?ivota: stotinu trideset i sedam godina.
   Zatim izdahnu; umrije i bi pridru?en svojim precima.

   ^18Potomstvo mu se naselilo od Havile do ?ura, koji je na istok Egiptu
   iduæi prema A?uru. Nastani?e se nasuprot svojoj braæi.

   ^19Ovo je povijest Abrahamova sina Izaka: Izak se rodio od Abrahama.

   ^20Izaku je bilo èetrdeset godina kad se o?enio Rebekom, kæerkom
   Aramejca Betuela iz Padan Arama, a sestrom Aramejca Labana.

   ^21Izak se obrati Jahvi za svoju ?enu jer je bila nerotkinja. Jahve ga
   usli?a te njegova ?ena Rebeka zaèe.

   ^22No djeca se u njezinoj utrobi tako sudarala te ona uzviknu: "Ako je
   tako, za?to æu ?ivjeti!" Ode, dakle, da se posavjetuje s Jahvom.

   ^23I Jahve joj reèe: "Dva su svijeta u utrobi tvojoj; dva æe se naroda
   iz tvog krila odijeliti. Narod æe nad narodom gospodovati, stariji æe
   slu?iti mlaðemu."

   ^24Do?lo vrijeme da rodi, kad gle - blizanci u njezinoj utrobi.

   ^25Pojavi se prvi. Bio je crven; sav runjav kao ogrtaè. Stoga mu
   nadjenu?e ime Ezav.

   ^26Potom se pojavi njegov brat. Rukom se dr?ao Ezavu za petu. Zato mu
   nadjenu?e ime Jakov. Izaku je bilo ?ezdeset godina kad su oni roðeni.

   ^27Kad su djeèaci odrasli, Ezav postane vje?t lovac, èovjek pustare.
   Jakov je bio èovjek krotak i boravio je u ?atorima.

   ^28Izaku je Ezav bio dra?i jer je volio divljaè, a Rebeka je vi?e
   voljela Jakova.

   ^29Jednom Jakov kuha?e jelo. Ezav stigne s polja, gladan.

   ^30Reèe Ezav Jakovu: "Daj mi toga crvenog variva da pojedem jer sam
   izgladnio." Stoga mu je ime Edom.

   ^31A Jakov odgovori: "Ustupi mi prije svoje prvorodstvo!"

   ^32Ezav reèe: "Evo me skoro na smrti; ?to æe mi prvorodstvo!"

   ^33Jakov nastavi: "Prije mi se zakuni!" On mu se zakune, i tako proda
   Jakovu svoje prvorodstvo.

   ^34Tada Jakov dade Ezavu kruha i èorbe od soèivice. Jeo je i pio, onda
   se digao i oti?ao. Tako Ezav pogazi svoje prvorodstvo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 U zemlji zavlada glad, razlièita od prija?nje ?to je bila za vrijeme
   Abrahama, pa Izak ode Abimeleku, kralju Filistejaca, u Geraru.

   ^2Jahve mu se ukaza i reèe: "Ne silazi u Egipat: boravi u zemlji koju
   æu ti oznaèiti.

   ^3U ovoj se zemlji nastani, ja æu s tobom biti i blagoslivljati te;
   tebi i tvome potomstvu dat æu sve ove krajeve, da izvr?im zakletvu
   kojom sam se zakleo tvome ocu Abrahamu.

   ^4Tvoje æu potomstvo umno?iti kao zvijezde na nebesima i tvome æu
   potomstvu predati sve ove krajeve, tako da æe se tvojim potomstvom
   blagoslivljati svi narodi zemlje;

   ^5a to zato ?to je Abraham slu?ao moj glas i pokoravao se mojim
   zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!"

   ^6Tako Izak ostane u Geraru.

   ^7Kad su ga mje?tani pitali o njegovoj ?eni, reèe: "Ona mi je sestra."
   Bojao se reæi: "Ona mi je ?ena", misleæi: "Mje?tani bi me mogli ubiti
   zbog Rebeke jer je lijepa."

   ^8Kako su se ondje du?e zadr?ali, kralj Filistejaca Abimelek jednom
   pogleda kroz prozor i opazi kako Izak miluje svoju ?enu Rebeku.

   ^9Nato Abimelek pozove Izaka te reèe: "Tako, ona ti je ?ena! Kako si
   mogao reæi da ti je sestra?" Izak mu odgovori: "Jer sam mislio da bih
   zbog nje mogao poginuti."

   ^10Abimelek reèe: "Za?to si nam to uèinio? Umalo netko od ljudi nije
   legao s tvojom ?enom. Tako bi na nas svalio krivnju."

   ^11Onda Abimelek izda naredbu svemu narodu: "Tko se god dotakne ovog
   èovjeka i njegove ?ene, glavu æe izgubiti."

   ^12Izak je sijao u onom kraju i one godine urodilo mu stostruko. Jahve
   ga blagoslivljao

   ^13te je èovjek bivao sve bogatiji, dok nije postao vrlo bogat.

   ^14Stekao je stada ovaca i goveda i mnogu slu?inèad, tako da su mu
   Filistejci zavidjeli.

   ^15Zato Filistejci zasu?e sve bunare ?to su ih sluge njegova oca bile
   iskopale - u vrijeme njegova oca Abrahama - i napuni?e ih zemljom.

   ^16Onda Abimelek reèe Izaku: "Idi od nas jer si postao mnogo moæniji od
   nas!"

   ^17Tako Izak ode odande, postavi svoj ?ator u gerarskoj dolini i
   nastani se ondje.

   ^18Izak opet iskopa bunare za vodu ?to su bili iskopani u vrijeme
   njegova oca Abrahama, a Filistejci ih bili zasuli poslije Abrahamove
   smrti. On ih je nazvao istim imenima kojima ih je zvao i njegov otac.

   ^19Ali kad su Izakove sluge, dok su u dolini kopale, ondje na?le bunar
   sa ?ivom vodom,

   ^20pastiri iz Gerara posvade se s Izakovim pastirima govoreæi: "Na?a je
   voda!" Bunaru je dao ime Esek, jer su se oni s njim svadili.

   ^21A kad su iskopali drugi bunar te se i zbog njega svaðali, nazva ga
   imenom Sitna.

   ^22Odatle se preseli pa iskopa drugi bunar. Zbog njega se nisu svaðali,
   pa ga nazove imenom Rehobot i protumaèi: "Jer nam je Jahve dao prostor
   da se na zemlji umno?imo."

   ^23Odande se popne u Beer ?ebu.

   ^24Iste mu se noæi uka?e Jahve i reèe: "Ja sam Bog oca tvoga Abrahama.
   Ne boj se, ja sam s tobom! Blagoslovit æu te, potomke ti umno?it, zbog
   Abrahama, sluge svojega."

   ^25Izak tu podigne ?rtvenik i zazove Jahvu po imenu; postavi ondje svoj
   ?ator, a njegove sluge poènu kopati bunar.

   ^26Uto mu doðe Abimelek iz Gerara sa svojim savjetnikom Ahuzatom i s
   Fikolom, zapovjednikom vojske.

   ^27Izak ih upita: "Za?to ste do?li k meni kad me mrzite i kad ste me
   otjerali od sebe?"

   ^28Oni odgovore: "Jasno vidimo da je Jahve s tobom. Stoga pomislismo:
   neka zakletva bude veza izmeðu nas i tebe. Daj da s tobom sklopimo
   savez:

   ^29ti nama neæe? zla nanositi, kao ?to mi tebe nismo zlostavljali, nego
   uvijek prema tebi lijepo postupali i s mirom te otpustili. A blagoslov
   Jahvin bio nad tobom."

   ^30On im priredi gozbu te su jeli i pili.

   ^31Rano ujutro jedni se drugima zakunu. Potom ih Izak otpusti i oni od
   njega odu u miru.

   ^32Toga istog dana doðu Izakove sluge i obavijeste ga o bunaru ?to su
   ga iskopali te mu reknu: "Na?li smo vodu."

   ^33On ga prozva ?iba. Zato je ime onom gradu do danas - Beer ?eba.

   ^34Kad je Ezavu bilo èetrdeset godina, uzme za ?enu Juditu, kæer Hetita
   Beerija, i Basematu, kæer Hetita Elona.

   ^35One postado?e izvor ogorèenja Izaku i Rebeki.
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 Ostarje Izak, vid mu se oèinji gasio. Zato zovne svoga starijeg sina
   Ezava i reèe mu: "Sine!" On mu odgovori: "Evo me!"

   ^2A on nastavi: "Vidi?, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti.

   ^3Zato uzmi svoju opremu, svoj tobolac i luk, pa idi u pustaru i ulovi
   mi divljaèi.

   ^4Onda mi pripremi ukusan obrok, kako volim, te mi ga donesi da
   blagujem, pa da te mognem blagosloviti prije nego umrem."

   ^5Rebeka je slu?ala dok je Izak govorio svome sinu Ezavu, i kad je Ezav
   oti?ao u pustaru da ulovi divljaèi svome ocu,

   ^6Rebeka reèe svome sinu Jakovu: "Upravo sam èula kako tvoj otac govori
   tvome bratu Ezavu:

   ^7'Donesi mi divljaèi te mi priredi ukusan obrok da blagujem pa da te
   pred licem Jahvinim blagoslovim prije nego umrem.'

   ^8A sad, sine moj, poslu?aj me i uèini kako ti naredim.

   ^9Otiði k stadu i odande mi donesi dva lijepa kozleta, a ja æu od njih
   prirediti ukusan obrok tvome ocu, kako on voli.

   ^10Onda ti donesi svome ocu da jede te tebe mogne blagosloviti prije
   nego umre."

   ^11Ali Jakov odgovori svojoj majci Rebeki: "E, ali moj je brat Ezav
   runjav, a ja sam bez dlaka!

   ^12Mo?da me se moj otac dotakne te æu u njegovim oèima ispasti
   varalicom i na se svaliti prokletstvo, a ne blagoslov."

   ^13Ali njegova mu majka odgovori: "Sine moj, tvoje prokletstvo neka
   padne na mene! Samo ti mene poslu?aj, otiði i donesi!"

   ^14Ode on, naðe i donese svojoj majci, a njegova majka priredi ukusan
   obrok, kako je njegov otac volio.

   ^15Potom Rebeka uzme najljep?e odijelo svoga starijeg sina Ezava ?to je
   u kuæi imala, pa u nj odjene svoga mlaðeg sina Jakova.

   ^16U ko?u kozleta zamota mu ruke i goli dio vrata.

   ^17Stavi zatim ukusan obrok i kruh ?to ga je pripravila na ruke svoga
   sina Jakova.

   ^18Ode on k ocu i reèe: "Oèe!" On odgovori: "Evo me. Koji si ti moj
   sin?"

   ^19A Jakov odgovori svome ocu: "Ja sam Ezav, tvoj prvoroðenac; uèinio
   sam kako si mi rekao. Sad ustaj, sjedi pa jedi moje lovine, da me onda
   mogne? blagosloviti."

   ^20Izak upita svoga sina: "Kako si tako brzo uspio, sine moj?" On
   odgovori: "Jer mi je Jahve, Bog tvoj, bio milostiv."

   ^21Potom Izak reèe Jakovu: "Primakni se, sine moj, da opipam jesi li ti
   zbilja moj sin Ezav ili nisi."

   ^22Jakov se primakne k svome ocu Izaku, koji ga opipa i reèe: "Glas je
   Jakovljev, ali su ruke Ezavove."

   ^23Nije ga prepoznao jer su mu ruke bile runjave kao i ruke njegova
   brata Ezava. Kad ga je htio blagosloviti,

   ^24upita jo? jednom: "Jesi li ti zaista moj sin Ezav?" Odgovori on:
   "Jesam."

   ^25Potom reèe Izak: "Stavi preda me da blagujem lovine svoga sina pa da
   te blagoslovi du?a moja." Jakov ga poslu?i pa je jeo. Zatim mu donese i
   vina, pa je pio.

   ^26Poslije toga reèe mu njegov otac Izak: "Primakni se, sine moj, i
   poljubi me!"

   ^27Kad se primaèe i poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odjeæe pa ga
   blagoslovi: "Gle, miris sina mog nalik je mirisu polja koje Jahve
   blagoslovi.

   ^28Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje ?ita i
   mladoga vina.

   ^29Narodi ti slu?ili, plemena ti se klanjala! Braæom svojom gospodari,
   nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko tebe
   proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!"

   ^30Tek ?to se Jakov udaljio od svoga oca Izaka - po?to je Izak
   podijelio blagoslov Jakovu - njegov brat Ezav doðe iz lova.

   ^31I on priredi ukusan obrok i donese ga svome ocu. I reèe svome ocu:
   "Ustani, oèe moj, i blaguj od lovine svoga sina da me onda mogne?
   blagosloviti!"

   ^32A njegov ga otac Izak zapita: "Tko si ti?" On odgovori: "Ja sam tvoj
   prvoroðenac Ezav!"

   ^33Izak se silno prepadne: "Pa tko je onda bio onaj ?to je divljaèi
   ulovio i meni veæ donio? Blagovao sam je prije nego si ti do?ao; onoga
   sam blagoslovio i blagoslovljen æe ostati."

   ^34Kad je Ezav èuo rijeèi svoga oca, kriknu glasno i gorko zaplaka pa
   reèe svome ocu: "I mene blagoslovi, oèe!"

   ^35A on odvrati: "Brat tvoj doðe na prijevaru i odnese tvoj blagoslov."

   ^36"Zato valjda ?to mu je ime Jakov, dvaput me veæ prevario", reèe
   Ezav. "Oduzeo mi prvorodstvo, a sad mi evo oduze i blagoslov." Onda
   doda: "Zar za me nisi saèuvao nikakva blagoslova?"

   ^37Izak odgovori Ezavu: "Njega sam veæ postavio za tvoga gospodara;
   njemu sam svu njegovu braæu predao za sluge; ?itom sam ga i vinom
   opskrbio. A ?to sad za te mogu uèiniti, sine moj?"

   ^38Ezav odgovori svome ocu: "Zar ti, oèe, raspola?e? samo jednim
   blagoslovom? Blagoslovi i mene, oèe moj!" Ezav jeca?e na sav glas.

   ^39Tada otac njegov Izak progovori i reèe: "Daleko od plodna tla dom
   tvoj æe biti, daleko od rose s neba.

   ^40Od maèa svoga æe? ?ivjeti, brata svoga æe? slu?iti. Ali jednom, kada
   se pobuni?, jaram æe? njegov stresti sa svog vrata."

   ^41Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga je otac njegov
   blagoslovio pa reèe u sebi: "Èim doðu dani ?alosti za mojim ocem, ubit
   æu ja svoga brata Jakova."

   ^42Kada su Rebeki javili te rijeèi ?to ih je izrekao njezin stariji sin
   Ezav, zovne ona svoga mlaðeg sina Jakova te mu reèe: "Pazi! Brat ti se
   Ezav nosi mi?lju kako æe te ubiti.

   ^43Ali ti, sine moj, poslu?aj mene: odmah bje?i mome bratu Labanu u
   Haran.

   ^44Ostani kod njega neko vrijeme, dok bijes brata tvoga na te jenja,

   ^45dok se srd?ba brata tvoga odvrati od tebe te on zaboravi ?to si mu
   uèinio. Ja æu onda po te poslati i odande te dovesti. Za?to da vas
   obojicu izgubim u jedan dan!"

   ^46Potom Rebeka reèe Izaku: "Moj mi je ?ivot dosadio zbog ovih ?ena
   Hetitkinja. Ako se i Jakov o?eni kojom kao ?to su ove uroðenice,
   Hetitkinjom, ?to æe mi onda ?ivot!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 Stoga Izak pozove Jakova, blagoslovi ga te mu nalo?i: "Nemoj uzimati
   ?enu od kanaanskih djevojaka.

   ^2Odmah se zaputi u Padan Aram, u dom Betuela, oca svoje majke, pa
   odande sebi uzmi ?enu, od kæeri Labana, brata svoje majke.

   ^3A Bog Svemo?ni, El-?adaj, neka te blagoslovi i neka te uèini rodnim i
   brojnim, tako da postane? mno?tvo naroda.

   ^4Neka protegne na te blagoslov Abrahamov, na te i na tvoje potomstvo,
   tako da zaposjedne? zemlju u kojoj boravi? kao prido?lica, a koju je
   Bog predao Abrahamu!"

   ^5Tako Izak otpremi Jakova, i on ode u Padan Aram Labanu, sinu Aramejca
   Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava.

   ^6Kad je Ezav vidio kako je Izak blagoslovio Jakova kad ga je otpremao
   u Padan Aram da odande sebi uzme ?enu, nareðujuæi mu kad ga je
   blagoslivljao: "Ne smije? uzeti ?enu od kanaanskih djevojaka",

   ^7i da je Jakov poslu?ao svoga oca i svoju majku te oti?ao u Padan
   Aram,

   ^8Ezav shvati koliko su djevojke kanaanske mrske njegovu ocu Izaku.

   ^9Stoga ode k Ji?maelu te se, uza ?ene koje veæ ima?e, o?eni Mahalatom,
   kæerju Ji?maela, sina Abrahamova, a sestrom Nebajotovom.

   ^10Jakov ostavi Beer ?ebu i zaputi se u Haran.

   ^11Stigne u neko mjesto i tu prenoæi, jer sunce bija?e veæ za?lo. Uzme
   jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu legne.

   ^12I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i
   anðeli Bo?ji po njima se penju i silaze.

   ^13Uza nj je Jahve te mu govori: "Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca
   Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj le?i? dat æu tebi i tvome
   potomstvu.

   ^14Tvojih æe potomaka biti kao i praha na zemlji; ra?irit æete se na
   zapad, istok, sjever i jug; tobom æe se i tvojim potomstvom
   blagoslivljati svi narodi zemlje.

   ^15Dobro znaj: ja sam s tobom; èuvat æu te kamo god poðe? te æu te
   dovesti natrag u ovu zemlju; i neæu te ostaviti dok ne izvr?im ?to sam
   ti obeæao."

   ^16Jakov se probudi od sna te reèe: "Zaista se Jahve nalazi na ovome
   mjestu, ali ja nisam znao!"

   ^17Potresen, uzviknu: "Kako je stra?no ovo mjesto! Zaista, ovo je kuæa
   Bo?ja, ovo su vrata nebeska!"

   ^18Rano ujutro Jakov uzme onaj kamen ?to ga bija?e stavio pod glavu,
   uspravi ga kao stup i po vrhu mu izlije ulja.

   ^19Ono mjesto on nazva Betel, dok je ime tome gradu prije bilo Luz.

   ^20Tada uèini zavjet: "Ako Bog ostane sa mnom i u?èuva me na ovom putu
   kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da se oblaèim,

   ^21te se zdravo vratim kuæi svoga oca, Jahve æe biti moj Bog.

   ^22A ovaj kamen koji sam uspravio kao stup bit æe kuæa Bo?ja. A od
   svega ?to mi bude? davao za te æu odlagati desetinu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 Jakov nastavi put i doðe u zemlju istoènu.

   ^2Najednom opazi studenac u polju. Tri su stada ovaca oko njega
   plandovala, jer se na tome studencu napajahu. Velik se kamen nalazio
   studencu na otvoru.

   ^3Jedino kad bi se svi pastiri ondje skupili, mogli bi odvaliti kamen s
   otvora i ovce napojiti; tada bi opet prevalili kamen na njegovo mjesto,
   na otvor studenca.

   ^4"Odakle ste, braæo moja?" - zapita ih Jakov. "Iz Harana", odgovore.

   ^5"Poznajete li", pita?e ih dalje, "Nahorova sina Labana?" "Poznajemo",
   odgovore.

   ^6"Je li zdravo?" - opet ih upita. "Zdravo je; a evo mu dolazi kæi
   Rahela sa stadom", odgovore.

   ^7"Jo? ima mnogo dana", nastavi on, "nije vrijeme spraæati blago. Za?to
   ga ne napojite i ne otjerate na pa?u?"

   ^8"Ne mo?emo dok se ne skupe svi pastiri", odgovori?e, "da odvale kamen
   s otvora studenca, tako da mognemo napojiti ovce."

   ^9Dok je on jo? s njima govorio, doðe Rahela s ovcama svoga oca. Bila
   je, naime, pastirica.

   ^10Kako Jakov ugleda Rahelu, kæer Labana, brata svoje majke, sa stadom
   svoga ujaka Labana, Jakov se primaèe i odvali kamen s otvora studenca
   te napoji stado svoga ujaka Labana.

   ^11Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda briznu u plaè.

   ^12Potom Jakov kaza Raheli da je on sestriæ njezina oca, sin Rebekin.
   Nato ona otrèa i obavijesti oca.

   ^13Kad je Laban èuo vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrèa mu u
   susret. Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju kuæu. Isprièa Labanu sve
   ?to mu se dogodilo.

   ^14A onda Laban reèe. "Zbilja si ti moja kost i moje meso!" Po?to je
   Jakov proboravio s Labanom mjesec dana,

   ^15Laban reèe Jakovu: "Zar æe? me zato ?to si mi sestriæ badava
   slu?iti! Ka?i mi koliko æe? tra?iti za najam?"

   ^16A Laban ima?e dvije kæeri. Starijoj bija?e ime Lea, a mlaðoj Rahela.

   ^17Lea imala slabe oèi, a Rahela bila stasita i lijepa.

   ^18Kako je Jakov volio Rahelu, reèe: "Slu?it æu ti sedam godina za
   tvoju mlaðu kæer Rahelu."

   ^19Laban odvrati: "Bolje je da je tebi dam nego kakvu strancu. Ostani
   sa mnom!"

   ^20Tako je Jakov slu?io za Rahelu sedam godina, ali mu se uèinile, zbog
   ljubavi prema njoj, kao nekoliko dana.

   ^21Poslije toga Jakov reèe Labanu: "Daj mi moju ?enu, jer se moje
   vrijeme navr?ilo pa bih htio k njoj."

   ^22Laban sabra sav svijet onog mjesta i priredi gozbu.

   ^23Ali naveèer uzme svoju kæer Leu pa nju uvede k Jakovu, i on priðe k
   njoj.

   ^24Laban dade svoju slu?kinju Zilpu svojoj kæeri Lei za slu?kinju.

   ^25Kad bi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov reèe Labanu: "Za?to si mi
   to uèinio! Zar te ja nisam slu?io za Rahelu? Za?to si me prevario?"

   ^26Laban odgovori: "U na?em mjestu nije obièaj da se mlaða udaje prije
   starije.

   ^27Zavr?i s njom ovu ?enidbenu sedmicu, a onda æu ti dati i drugu, za
   drugih sedam godina slu?be kod mene." Jakov pristane: navr?i onu
   ?enidbenu sedmicu.

   ^28Onda mu Laban dade i svoju kæer Rahelu za ?enu.

   ^29Laban dade svoju slu?kinju Bilhu svojoj kæeri Raheli za slu?kinju.

   ^30Jakov nato priðe Raheli. Rahelu je vi?e volio nego Leu. I tako je
   slu?io Labana jo? sedam godina.

   ^31Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je uèini plodnom, dok Rahela
   ostade nerotkinja.

   ^32Lea zaèe i rodi sina; nadjenu mu ime Ruben, a to znaèi, kako je ona
   protumaèila: "Jahve je vidio moju nevolju i stoga æe me sada mu? moj
   ljubiti."

   ^33Opet zaèe i rodi sina te izjavi: "Jahve je èuo da nisam voljena,
   stoga mi je dao i ovoga." Zato mu nadjenu ime ?imun.

   ^34Opet zaèe i rodi sina te izjavi: "Sad æe se moj mu? meni prikloniti:
   tri sam mu sina rodila." Zato mu nadjenu ime Levi.

   ^35A kad je jo? jednom zaèela i sina rodila, izjavi: "Ovaj put hvalit
   æu Jahvu." Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade raðati.
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 Vidjev?i Rahela da Jakovu ne raða djece, postade zavidna svojoj
   sestri pa reèe Jakovu: "Daj mi djecu! Inaèe æu svisnuti!"

   ^2Jakov se razljuti na Rahelu te reèe. "Zar sam ja namjesto Boga koji
   ti je uskratio plod utrobe?"

   ^3A ona odgovori: "Evo moje slu?kinje Bilhe: uði k njoj, pa neka rodi
   na mojim koljenima, da tako i ja steknem djecu po njoj."

   ^4Dade mu dakle svoju slu?kinju Bilhu za ?enu, i Jakov priðe k njoj.

   ^5Bilha zaèe te Jakovu rodi sina.

   ^6Tada Rahela reèe: "Jahve mi je dosudio pravo. Usli?ao je moj glas i
   dao mi sina." Stoga mu nadjenu ime Dan.

   ^7Rahelina slu?kinja Bilha opet zaèe i rodi Jakovu drugoga sina.

   ^8Tada Rahela reèe: "?estoko sam se borila sa sestrom, ali sam
   pobijedila." Tako mu nadjenu ime Naftali.

   ^9A vidjev?i Lea da je prestala raðati, uzme svoju slu?kinju Zilpu pa
   je dade Jakovu za ?enu.

   ^10I kad je Leina slu?kinja Zilpa rodila Jakovu sina,

   ^11Lea uskliknu: "Koje sreæe!" Tako mu nadjenu ime Gad.

   ^12Leina slu?kinja Zilpa rodi Jakovu i drugog sina,

   ^13i Lea opet uskliknu: "Blago meni! ?ene æe me zvati bla?enom!" Tako
   mu nadjenu ime A?er.

   ^14Jednoga dana, u vrijeme p?eniène ?etve, namjeri se Ruben u polju na
   ljubavèice te ih donese svojoj majci Lei. I Rahela reèe Lei: "Daj mi od
   ljubavèica svoga sina!"

   ^15A Lea odgovori: "Zar ti nije dosta ?to si mi oduzela mu?a pa jo?
   hoæe? da od mene uzme? i ljubavèice moga sina?" Rahela odgovori: "Pa
   dobro, neka s tobom noæas le?i u zamjenu za ljubavèice tvog sina."

   ^16Kad je Jakov naveèer stigao iz polja, Lea mu iziðe u susret pa reèe:
   "Treba da doðe? k meni, jer sam te unajmila za ljubavèice moga sina."
   One je noæi on s njom le?ao.

   ^17Bog usli?a Leu; ona zaèe te Jakovu rodi petog sina.

   ^18Onda Lea reèe: "Bog mi je uzvratio nagradom ?to sam ustupila svoju
   slu?kinju svome mu?u." Stoga sinu nadjenu ime Jisakar.

   ^19Lea opet zaèe i rodi Jakovu ?estoga sina.

   ^20Onda Lea reèe: "Bog me obdari dragocjenim darom; sada æe mi moj mu?
   dati darove: tÓa rodila sam mu ?est sinova." Tako mu nadjenu ime
   Zebulun.

   ^21Zatim rodi kæer te joj nadjenu ime Dina.

   ^22Uto se Bog sjeti Rahele: Bog je usli?a i otvori njezinu utrobu.

   ^23Ona zaèe i rodi sina te reèe: "Ukloni Bog moju sramotu!"

   ^24Nadjene mu ime Josip, rekav?i: "Neka mi Jahve pridoda drugog sina!"

   ^25Po?to je Rahela rodila Josipa, Jakov reèe Labanu: "Pusti me da idem
   u svoj zavièaj!

   ^26Daj mi moje ?ene za koje sam te slu?io i moju djecu da mogu otiæi:
   tÓa dobro zna? kako sam te slu?io."

   ^27A Laban mu odgovori: "Ne idi, ako si mi prijatelj. Znam da me Jahve
   blagoslivljao zbog tebe."

   ^28I nadoda: "Odredi plaæu koju ?eli? od mene, i dat æu ti."

   ^29On mu odgovori: "Ti dobro zna? ?to je moja slu?ba znaèila za te i
   kako je tvome blagu bilo sa mnom.

   ^30Malenkost ?to si je imao prije nego sam ja do?ao poveæala se vrlo
   mnogo, jer kuda god sam prolazio Jahve te blagoslivljao na mojim
   koracima. A sad je vrijeme da poradim i za svoj dom."

   ^31On upita: "Koliko da ti platim?" Jakov odgovori: "Nemoj mi platiti
   ni?ta! Ako mi uèini? ovo, opet æu na pa?u goniti i èuvati tvoje stado.

   ^32Daj da proðem danas kroz tvoje stado i od njega izluèim svaku garavu
   ovcu i svaku ?arenu ili napruganu kozu! Neka to bude moja plaæa!

   ^33A ubuduæe kad bude? svojim oèima provjeravao moju naplatu, moje æe
   po?tenje biti svjedok za mene: naðe li se meðu mojim kozama ijedna koja
   ne bude ?arena ili naprugana, ili meðu ovcama koja ne bi bila garava,
   neka se smatra ukradenom!"

   ^34Laban reèe: "Dobro, neka bude kako si kazao."

   ^35Ali toga dana Laban izluèi naprugane i ?arene jarce i sve riðaste i
   ?arene koze - svaku koja je na sebi imala bijelo - i sve garave ovce pa
   ih preda svojim sinovima.

   ^36I odande gdje je Jakov pasao ostatak Labanova stada udalji se za
   koja tri dana hoda.

   ^37A Jakov uzme zelenih mladica od topola, badema i platana; na njima
   izreza bijele pruge, otkriv?i bjeliku na mladicama.

   ^38Pruæe tako isprugano postavi u korita, u pojila iz kojih se stoka
   napajala. A kako se stoka parila kad je na vodu dolazila,

   ^39to su se jarci parili uz pruæe, pa su koze kozile prugaste, riðaste
   i ?arene kozliæe.

   ^40Tako je i ovce Jakov bio izluèio i glave im okrenuo prema prugastima
   ili posve garavima ?to su bile u Labanovu stadu. Tako je za se namicao
   posebna stada koja nije mije?ao s Labanovim stadima.

   ^41Osim toga, kad bi se god dobro uzrasla stoka parila, Jakov bi stavio
   pruæe u korita, ba? pred oèi ?ivine, tako da se pari pred pruæem.

   ^42Ali ga pred kr?ljavu marvu nije stavljao. Tako je kr?ljava zapadala
   Labana, a dobro razvijena Jakova.

   ^43Èovjek se tako silno obogatio, stekao mnogu stoku, sluge i
   slu?kinje, deve i magarad.
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 Uto Jakov dozna kako Labanovi sinovi govore: "Sve dobro na?ega oca
   uze Jakov; i od onoga ?to bi moralo pripasti na?em ocu namaknuo je sve
   ono bogatstvo."

   ^2A opazi Jakov i na Labanovu licu da se on ne dr?i prema njemu kao
   prije.

   ^3Tada Jahve reèe Jakovu: "Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj
   zavièaj, i ja æu biti s tobom!"

   ^4Jakov onda pozove Rahelu i Leu u polje, k svome stadu,

   ^5pa im reèe: "Ja vidim na licu va?ega oca da se on ne dr?i prema meni
   kao prije; ali Bog oca moga sa mnom je bio.

   ^6I same znate da sam va?ega oca slu?io koliko sam god mogao;

   ^7pa ipak je va? otac mene varao, deset mi je puta plaæu mijenjao. Ali
   Bog nije dopu?tao da mi nanese ?tetu.

   ^8Ako bi on rekao: 'Svaka ?arena neka bude tebi za naplatu', onda bi
   cijelo stado mladilo ?arene; ako bi opet rekao: 'Prugasti neka budu
   tebi za plaæu', onda bi cijelo stado mladilo prugaste.

   ^9Tako je Bog uzimao blago od va?eg oca pa ga meni davao.

   ^10Jednom, kad se stado oploðivalo, nenadano vidjeh u snu da su jarci u
   stadu, dok su se parili, bili prugasti, mjestimièno bijeli i ?areni.

   ^11Jo? u snu anðeo Bo?ji mene zovne: 'Jakove!' 'Evo me!' rekoh.

   ^12A on nastavi: 'Primijeti dobro da su jarci u stadu ?to se pare
   prugasti, mjestimièno bijeli i ?areni. Ja sam, naime, vidio sve ?to ti
   je Laban èinio.

   ^13Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao stup i
   gdje si mi uèinio zavjet. Sad ustaj i idi iz ove zemlje; vrati se u
   svoj zavièaj!'"

   ^14Nato mu Rahela i Lea odgovore: "Zar jo? imamo ba?tinskog dijela u
   svome oèinskom domu?

   ^15Zar nas otac nije smatrao tuðinkama? TÓa on je nas prodao, a onda je
   pojeo novac ?to ga je za nas dobio!

   ^16Sve bogatstvo ?to je Bog oduzeo na?em ocu zbilja je na?e i djece
   na?e. Zato izvr?i sve ?to ti je Bog rekao!"

   ^17Nato Jakov naprti na deve svoju djecu i svoje ?ene;

   ^18pred sobom potjera sve svoje blago, sva svoja dobra ?to ih je
   stekao, stoku ?to ju je namaknuo u Padan Aramu: krenu u zemlju
   kanaansku, k svome ocu Izaku.

   ^19Laban bija?e oti?ao da stri?e svoje ovce, pa Rahela prisvoji kuæne
   kumire koji su pripadali njezinu ocu.

   ^20Jakov zavara Aramejca Labana tako da nije ni slutio da æe bje?ati.

   ^21I pobjegne sa svim ?to je bilo njegovo. Ubrzo prijeðe Eufrat i
   upravi put prema brdu Gileadu.

   ^22Treæeg dana obavijeste Labana da je Jakov pobjegao.

   ^23On povede sa sobom svoje roðake te je za Jakovom i?ao u potjeru
   sedam dana hoda; sti?e ga na brdu Gileadu.

   ^24Ali se Bog ukaza Aramejcu Labanu, noæu u snu, te mu reèe. "Pazi da
   protiv Jakova ne poduzimlje? ni?ta, ni dobro ni zlo!"

   ^25Uto Laban stigne Jakova. Jakov bija?e postavio svoj ?ator na
   Glavici, a Laban se utabori na brdu Gileadu.

   ^26Onda Laban reèe Jakovu: "?to si to htio zavaravajuæi me i odvodeæi
   mi kæeri kao zarobljenice na maèu?

   ^27Za?to si potajno pobjegao, u bludnju me zaveo i nisi me obavijestio?
   Otpratio bih te s veseljem i pjesmom, uz bubnje i lire.

   ^28Nisi mi dopustio ni da izljubim svoje kæeri i svoju unuèad! Zbilja
   si ludo postupio.

   ^29U mojoj je ruci da s tobom lo?e postupim. Ali Bog tvoga oca noæas mi
   reèe: 'Pazi da protiv Jakova ne poduzme? ni?ta, ni dobro ni zlo!'

   ^30Sada dobro, oti?ao si jer si èeznuo za svojim oèinskim domom; ali
   za?to si mi kumire pokrao?"

   ^31Jakov odgovori Labanu: "Strepio sam od pomisli da bi mi mogao silom
   oteti svoje kæeri.

   ^32A kumire svoje u koga naðe?, onaj neka pogine! Ovdje pred na?om
   braæom ka?i ?to je tvoga pri meni i nosi!" Jakov nije znao da ih je
   Rahela prisvojila.

   ^33Tako Laban uðe u ?ator Jakovljev, pa u ?ator Lein, onda u ?ator
   dviju slu?kinja, ali ni?ta ne naðe. Izi?av?i iz Leina ?atora, uðe u
   ?ator Rahelin.

   ^34A Rahela bija?e uzela kumire i stavila ih u sjedalo svoje deve, a
   onda na njih sjela. Laban je premetao po svemu ?atoru, ali ih ne naðe.

   ^35Ona je, naime, rekla svome ocu: "Neka se moj gospodar ne ljuti ?to
   ne mogu pred njim ustati jer imam ono ?to je red kod ?ena." I tako je
   pretra?ivao, ali kumira nije na?ao.

   ^36Sad se Jakov ra?esti i zaðe u prepirku s Labanom. Otvoreno Jakov
   reèe Labanu: "Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja da me
   progoni??

   ^37Eto si premetnuo sve moje stvari, pa kakav si predmet na?ao od svega
   svog kuæanstva? Polo?i ga tu pred moj i svoj rod pa neka oni budu suci
   meðu nama dvojicom.

   ^38Za ovih dvadeset godina ?to sam ih s tobom proveo ni tvoje ovce ni
   tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada.

   ^39Ono ?to bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svoga
   gubitak nadoknadio. Ti si to od mene tra?io, bilo da je nestalo danju
   ili da je nestalo noæu.

   ^40Èesto sam danju skapavao od ?eði, a obnoæ od studeni. San je bje?ao
   od mojih oèiju.

   ^41Od ovih dvadeset godina ?to sam ih proveo u tvojoj kuæi èetrnaest
   sam ti godina slu?io za tvoje dvije kæeri, a ?est godina za tvoju
   stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta.

   ^42Da sa mnom nije bio Bog moga oca, Bog Abrahamov, Strah Izakov,
   otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud
   mojih ruku te je sinoæ dosudio."

   ^43Nato Laban odgovori Jakovu: "Kæeri su moje kæeri; djeca su moja
   djeca; stada su moja stada, sve ?to gleda? moje je. Ali ?to danas mogu
   uèiniti ovim svojim kæerima ili djeci koju su rodile?

   ^44Pa dobro, hajde da ti i ja napravimo ugovor, tako da bude svjedok
   izmeðu mene i tebe."

   ^45Nato Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup,

   ^46a onda reèe svojim ljudima: "Skupite kamenja!" Tako oni nakupe
   kamenja i nabace gomilu. Tu su na gomili blagovali.

   ^47Laban je nazva "Jegar sahaduta", a Jakov je nazva "Gal-ed".

   ^48Onda Laban izjavi: "Neka ova gomila danas bude svjedok izmeðu mene i
   tebe!" Stoga je nazvana Gal-ed,

   ^49ali i Mispa, jer je rekao. "Neka Jahve bude na vidu i tebi i meni
   kad jedan drugog ne budemo gledali.

   ^50Ako bude? lo?e postupao prema mojim kæerima, ili ako uzme? druge
   ?ene uz moje kæeri, sve da nitko drugi ne bude s nama, znaj da æe Bog
   biti svjedok izmeðu mene i tebe."

   ^51Potom Laban reèe Jakovu: "Ovdje je, evo, gomila; ovdje je stup koji
   sam uspravio izmeðu sebe i tebe:

   ^52ova gomila i ovaj stup neka budu jamac da ja u zloj namjeri neæu iæi
   na te iza ove gomile i da ti neæe? iæi na me iza ove gomile i ovog
   stupa.

   ^53Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu na?i suci!" Jakov se zakune
   Bogom - Strahom svoga oca Izaka.

   ^54Poslije toga Jakov prinese ?rtvu na Glavici i pozva svoje ljude da
   blaguju. Poslije objeda proveli su noæ na Glavici.
     __________________________________________________________________

  Chapter 32

   ^1 Ranim se jutrom Laban digne, izljubi svoje sinove i svoje kæeri te
   ih blagoslovi; onda se zaputi natrag u svoje mjesto.

   ^2Jakov je putovao svojim putem, kad mu u susret izaðu anðeli Bo?ji.

   ^3Kad ih Jakov opazi, reèe: "Ovo je Bo?je tabori?te!" Zato nazva ono
   mjesto Mahanajim.

   ^4Jakov po?alje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju Seir, u
   Edomsku pustaru,

   ^5i nalo?i im: "Ovako æete reæi mome gospodaru Ezavu: 'Sluga tvoj Jakov
   poruèuje ti: Boravio sam kod Labana i dosad se ondje zadr?ao.

   ^6Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i slu?kinja. Javljam to
   svome gospodaru, ne bih li na?ao naklonost u njegovim oèima.'"

   ^7Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: "Bili smo kod tvoga brata
   Ezava; on sam dolazi ti u susret sa èetiri stotine momaka."

   ^8Jakov se silno upla?i. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude,
   stada, krda i deve ?to ih je sa sobom imao.

   ^9Raèunao je: ako Ezav naiðe na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se
   tabor mogao spasiti.

   ^10Onda se Jakov pomoli: "O Bo?e oca moga Abrahama! Bo?e oca moga
   Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: 'Vrati se u svoj rodni kraj, i ja
   æu ti biti dobrostiv!'

   ^11Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome
   sluzi. TÓa samo sam sa svojim ?tapom nekoæ pre?ao ovaj Jordan, a sad
   sam narastao u dva tabora.

   ^12Izbavi me od ?aka moga brata, od ?aka Ezavovih! Inaèe se bojim da bi
   mogao doæi i umlatiti i mene, i majke, i djecu.

   ^13Ti si rekao: 'Obilnim æu te dobrima obasipati i tvoje potomstvo
   umno?iti poput pijeska u moru koji se ne da prebrojiti zbog mno?ine.'"

   ^14Ondje provede onu noæ; a onda, od onog ?to je imao pri ruci,
   pripravi dar svome bratu Ezavu:

   ^15dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova;

   ^16trideset deva dojilica s njihovim mladima; èetrdeset krava i deset
   junaca; dvadeset magarica i deset magaraca.

   ^17Stado po stado preda svojim slugama. Onda reèe svojim slugama:
   "Idite preda mnom, ali dr?ite razmak meðu stadima!"

   ^18A prvom izda naredbu rekav?i: "Kad te sretne moj brat Ezav pa te
   upita: 'Èiji si ti? Kamo ide?? Èije je ovo pred tobom?'

   ^19odgovori: 'Tvoga sluge Jakova; ovo je dar koji ?alje svome gospodaru
   Ezavu; on je tamo za nama.'"

   ^20Tako je naredio i drugome, pa treæemu i svima drugima koji su i?li
   za stadima: "Ovo i ovako reci Ezavu kad ga sretne?.

   ^21Jo? mu dodaj: 'A sluga tvoj Jakov i sam je za nama.'" Mislio je
   naime: "Ako ga unaprijed udobrostivim darovima, a onda se s njim
   suoèim, mo?da æe mi oprostiti."

   ^22Tako darovi krenu naprijed, dok je on ostao one noæi u tabori?tu.

   ^23One noæi on ustane, uzme svoje obje ?ene, obje svoje slu?kinje i
   svoje jedanaestero djece te prijeðe Jabok preko gaza.

   ^24Prebaciv?i njih na drugu stranu toka, prebaci zatim i ostalo ?to
   bija?e njegovo.

   ^25Jakov ostane sam. I neki se èovjek rvao s njim dok nije zora
   svanula.

   ^26Videæi da ga ne mo?e svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da se
   Jakovu kuk i?èa?io dok su se rvali.

   ^27Potom reèe: "Pusti me jer zora sviæe!" Ali on odgovori: "Neæu te
   pustiti dok me ne blagoslovi?."

   ^28Nato ga onaj zapita: "Kako ti je ime?" Odgovori: "Jakov."

   ^29Onaj reèe. "Vi?e se neæe? zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro
   borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si."

   ^30Onda zapita Jakov: "Reci mi svoje ime!" Odgovori onaj: "Za moje me
   ime ne smije? pitati!" I tu ga blagoslovi.

   ^31Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer - reèe - "Vidjeh Boga licem
   u lice, i na ?ivotu ostadoh."

   ^32Sunce je nad njim bilo ogranulo kad je pro?ao Penuel. Hramao je zbog
   kuka.

   ^33Zato Izraelci do dana?njeg dana ne jedu kukovnu tetivu ?to se nalazi
   na bedrenom zglobu, buduæi da je Jakovljev bedreni zglob bio i?èa?en u
   kukovnoj tetivi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 33

   ^1 Jakov podi?e oèi i opazi gdje dolazi Ezav i s njime èetiri stotine
   ljudi. Onda on podijeli svoju djecu meðu Leu, Rahelu i dvije slu?kinje;

   ^2postavi slu?kinje i njihovu djecu na èelo; iza njih Leu i njezinu
   djecu; a Rahelu i Josipa straga.

   ^3Sam proðe naprijed, nakloni se do zemlje sedam puta dok se ne primaèe
   svome bratu.

   ^4Ezav mu potrèa u susret. Zagrli ga padnuv?i mu oko vrata, poljubi ga
   i zaplaka.

   ^5Onda podi?e oèi i vidje ?ene i djecu. "Tko su ovi s tobom?" - zapita.
   On odgovori: "Djeca kojom je Bog obdario tvoga slugu."

   ^6Potom naprijed stupe slu?kinje sa svojom djecom te se duboko naklone.

   ^7Naprijed stupi i Lea sa svojom djecom te se duboko nakloni.
   Najposlije stupe naprijed Josip i Rahela te se duboko naklone.

   ^8Ezav upita: "?to kani? sa svom ovom povorkom ?to sam je sreo?"
   Odgovori: "Naæi naklonost svoga gospodara."

   ^9Ezav odgovori: "Ja imam dosta, brate moj. Neka ostane tebi ?to je
   tvoje."

   ^10A Jakov reèe: "Nemoj tako! Ako sam na?ao naklonost u tvojim oèima,
   primi dar iz moje ruke; jer meni je, ?to si me ljubezno primio, kao da
   gledam lice Bo?je.

   ^11Zato prihvati moj dar ?to sam ti ga donio; Bog mi je bio sklon te
   imam svega." Kako ga je uporno nagovarao, Ezav prihvati.

   ^12"Poðimo na put", reèe Ezav, "i ja æu s tobom putovati."

   ^13Ali mu on odvrati: "Zna moj gospodar da su djeca nejaka. Osim toga,
   valja mi se brinuti o ovcama i kravama koje doje: ako bi se tjerale
   prebrzo samo jednog dana, sve bi pocrkale.

   ^14Neka moj gospodar ide ispred svoga sluge, a ja æu iæi polako, uz
   korak marve pred sobom i uz korak djece, dok ne stignem k svome
   gospodaru u Seir."

   ^15Onda reèe Ezav: "Da ti barem ostavim nekoliko ljudi koji se sa mnom
   nalaze." Ali on odgovori: "Èemu to? Neka ja samo naðem milost u oèima
   svoga gospodara!"

   ^16Tako se Ezav onog dana zaputi natrag u Seir,

   ^17dok je Jakov oti?ao u Sukot, gdje sebi sagradi kuæu, a svom blagu
   podigne staje. Stoga je onom mjestu dano ime Sukot.

   ^18Do?av?i tako iz Padan Arama, Jakov sretno stigne u grad ?ekem, koji
   se nalazi u zemlji kanaanskoj, i postavi svoj ?ator pred gradom.

   ^19A komad zemlje na kojoj je postavio svoj ?ator kupi od sinova
   Hamora, ?ekemova oca, za stotinu kesita.

   ^20Tu podi?e ?rtvenik i nazva ga "El, Bog Izraelov".
     __________________________________________________________________

  Chapter 34

   ^1 Dina, kæi koju je Lea rodila Jakovu, iziðe da posjeti neke ?ene
   onoga kraja.

   ^2Opazi je Hivijac ?ekem, sin Hamora, poglavice kraja, pa je pograbi i
   na silu s njom le?e.

   ^3Njegovo srce prione za Dinu, Jakovljevu kæer, i on se u djevojku
   zaljubi. Nastojao je pridobiti djevojèino srce.

   ^4?ekem je govorio i svom ocu Hamoru: "Onu mi djevojku uzmi za ?enu!"

   ^5Jakov sazna da je ?ekem obe?èastio njegovu kæer Dinu. Ali kako su
   njegovi sinovi bili uz blago na polju, Jakov nije poduzimao ni?ta dok
   oni ne doðu.

   ^6Uto doðe k Jakovu ?ekemov otac Hamor da se s njim sporazumije,

   ^7upravo kad su se Jakovljevi sinovi vraæali iz polja. Kad su èuli
   vijest, ljudi su bili ojaðeni i vrlo ljuti. ?to je ?ekem uèinio -
   legav?i s Jakovljevom kæeri - u Izraelu je bila sramota. To se nije
   smjelo trpjeti.

   ^8Hamor im reèe. "Moj se sin ?ekem svom du?om zaljubio u va?u kæer.
   Dajte mu je za ?enu!

   ^9Oprijateljite se s nama: dajite nam svoje kæeri, a na?e kæeri
   uzimajte sebi!

   ^10Tako mo?ete ?ivjeti meðu nama; zemlja je pred vama da se naselite, u
   njoj se slobodno kreæete i stjeèete imovinu!"

   ^11Potom ?ekem reèe njezinu ocu i njezinoj braæi: "Da naðem milost u
   va?im oèima, dat æu vam ?to zatra?ite.

   ^12Tra?ite od mene koliko hoæete: sve ?to god zapitate dat æu, samo mi
   dajte djevojku za ?enu."

   ^13Jakovljevi sinovi odgovore ?ekemu i njegovu ocu Hamoru - govorili su
   s prijevarom jer je obe?èastio njihovu sestru Dinu -

   ^14te im reko?e: "Ne mo?emo pristati da svoju sestru damo èovjeku koji
   nije obrezan, jer bi to za nas bila sramota.

   ^15Jedino æemo je dati ako postanete kao i mi, ako obre?ete sve svoje
   mu?karce.

   ^16Onda vam mo?emo davati svoje kæeri i uzimati va?e sebi, s vama se
   naseliti i biti jedan rod.

   ^17A ako ne pristajete na obrezanje, uzet æemo svoju kæer i otiæi."

   ^18Hamoru i ?ekemu, Hamorovu sinu, njihov se zahtjev uèini povoljan.

   ^19Mladiæ nije èasio da zahtjev izvr?i, jer je èeznuo za Jakovljevom
   kæeri; a bio je najuva?eniji od svih u oèevu domu.

   ^20Tako Hamor i njegov sin ?ekem doðu u svoje gradsko vijeæe i obrate
   se svojim sugraðanima ovako:

   ^21"Ovaj je svijet prijazan; neka se meðu nama u zemlji nasele; neka se
   po njoj slobodno kreæu; ima dosta prostora u zemlji za njih; mo?emo
   uzimati njihove kæeri sebi za ?ene, a njima davati svoje.

   ^22No ljudi æe pristati da meðu nama ?ive i s nama budu jedan rod samo
   ako se svi na?i mu?karci obre?u kao ?to su oni obrezani.

   ^23Zar tako ne bi stoka koju su stekli, sve njihovo blago - bilo na?e?
   Pristanimo, pa neka se meðu nama nasele!"

   ^24Svi odrasli mu?karci koji imaju pravo izaæi na gradska vrata
   poslu?a?e Hamora i njegova sina ?ekema, pa bude obrezan svaki mu?karac
   - svaki koji ima pravo izaæi na gradska vrata.

   ^25A treæega dana, dok su oni jo? bili u bolovima, dva Jakovljeva sina,
   ?imun i Levi, Dinina braæa, pograbe svaki svoj maè i nesmetano doðu u
   grad te poubijaju sve mu?karce.

   ^26Sasijeku maèem Hamora i njegova sina ?ekema, uzmu Dinu iz ?ekemove
   kuæe i odu.

   ^27Ostali Jakovljevi sinovi doðu na ubijene i opusto?e grad ?to je
   njihova sestra bila obe?èa?æena.

   ^28?to je bilo krupne i sitne stoke i magaradi, u gradu i u polju,
   otjeraju;

   ^29opljaèkaju sva njihova dobra, a svu im djecu i ?ene - sve ?to je
   bilo po kuæama - odvedu u roblje.

   ^30Jakov reèe ?imunu i Leviju: "Uveli ste me u nepriliku omraziv?i me
   stanovnicima zemlje, Kanaancima i Peri?anima. Ako se ujedine protiv
   mene i napadnu me, dok je nas ovako malo na broj, istrijebit æe me s
   mojim domom."

   ^31Oni odgovore: "Zar da prema na?oj sestri postupaju kao prema kakvoj
   bludnici?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 35

   ^1 Bog reèe Jakovu: "Ustani, idi gore u Betel te ondje ostani! Naèini
   ondje ?rtvenik Bogu koji ti se objavio kad si bje?ao od svoga brata
   Ezava!"

   ^2I Jakov reèe svojoj obitelji i svima koji bijahu s njime: "Odbacite
   tuðe kumire koji se nalaze u va?oj sredini; oèistite se i preobucite.

   ^3Idemo gore u Betel; ondje æu naèiniti ?rtvenik Bogu, koji me usli?ao
   kad sam bio u nevolji i sa mnom bio na putu kojim sam hodio."

   ^4Oni predaju Jakovu sve tuðe kumire ?to su ih imali i nau?nice ?to su
   bile o njihovim u?ima, pa ih Jakov zakopa pod hrast kod ?ekema.

   ^5Kad su se zaputili, strah od Boga spopadne okoli?na mjesta, tako da
   nisu i?li u potjeru za Jakovljevim sinovima.

   ^6Jakov stigne u Luz, to jest Betel, u zemlji kanaanskoj, i sav puk ?to
   je bio s njim.

   ^7Ondje sagradi ?rtvenik i mjesto nazva El Betel, jer mu se ondje Bog
   objavio kad on bje?a?e pred svojim bratom Ezavom.

   ^8Tada umre Rebekina dojilja Debora te je sahrani?e pod Betelom, pod
   hrastom, koji se otad zove "Tu?ni hrast".

   ^9Bog se opet objavi Jakovu kad je stigao iz Padan Arama, te ga
   blagoslovi.

   ^10Bog mu reèe: "Ime ti je Jakov, ali se odsad neæe? zvati Jakov nego
   æe Izrael biti tvoje ime." Tako ga prozva Izraelom.

   ^11Onda mu Bog reèe: "Ja sam El ?adaj - Bog Svesilni! Budi rodan i
   mno?i se! Od tebe poteæi æe narod, mno?tvo naroda, i kraljevi iz tvog
   æe izaæi krila.

   ^12Zemlju ?to je dadoh Abrahamu i Izaku tebi predajem; i potomstvu
   tvojem poslije tebe zemlju æu ovu dati."

   ^13A onda Bog ode od njega gore.

   ^14Na mjestu gdje je Bog s njim govorio Jakov uspravi stup, stup od
   kamena; na njemu prinese ?rtvu i izli ulja.

   ^15A mjesto gdje mu je Bog govorio Jakov nazva Betel.

   ^16Potom odu iz Betela. Jo? bija?e malo puta do Efrate, a Rahela se
   naðe pri poroðaju. Napali je te?ki trudovi.

   ^17Kad su joj poroðajni bolovi bili najte?i, reèe joj babica: "Ne boj
   se jer ti je i ovo sin!"

   ^18Kad se rastavljala s du?om - jer umira?e Rahela - nadjenu sinu ime
   Ben Oni; ali ga otac prozva Benjamin.

   ^19Tako umrije Rahela. Sahrane je na putu u Efratu, to jest Betlehem.

   ^20A na njezinu grobu Jakov podigne spomenik - onaj ?to je na Rahelinu
   grobu do danas.

   ^21Izrael krenu dalje te razape svoj ?ator s onu stranu Migdal-Edera.

   ^22Dok je Izrael boravio u onom kraju, ode Ruben i legne s Bilhom,
   prile?nicom svoga oca. Sazna za to Izrael. Izrael je imao dvanaest
   sinova.

   ^23S Leom: Rubena, koji je Jakovljev prvoroðenac, ?imuna, Levija, Judu,
   Jisakara i Zebuluna;

   ^24s Rahelom: Josipa i Benjamina;

   ^25s Bilhom, Rahelinom slu?kinjom: Dana i Naftalija;

   ^26sa Zilpom, slu?kinjom Leinom: Gada i A?era. To su Jakovljevi sinovi
   ?to su mu se rodili u Padan Aramu.

   ^27Jakov doðe k svome ocu Izaku u Mamru u Kirjat Arbu, to je Hebron -
   gdje su boravili Abraham i Izak kao prido?lice.

   ^28Kad je Izaku bilo sto i osamdeset godina, umrije.

   ^29Izak izdahne i umre, starac i godinama zasiæen, te bude pridru?en
   svojim precima. Sahrane ga njegovi sinovi, Ezav i Jakov.
     __________________________________________________________________

  Chapter 36

   ^1 Ovo su potomci Ezava, koji se zvao i Edom.

   ^2Ezav je uzeo sebi ?ene od kanaanskih djevojaka: Adu, kæer Hetita
   Elona; Oholibamu, kæer Ane, unuku Sibeona Horijca;

   ^3i Basematu, kæer Ji?maelovu, sestru Nebajotovu.

   ^4Ada Ezavu rodi Elifaza, a Basemata rodi Reuela,

   ^5Oholibama rodi Jeu?a, Jalama i Koraha. To su Ezavovi sinovi koji se
   rodi?e u zemlji kanaanskoj.

   ^6Ezav uzme svoje ?ene, svoje sinove, svoje kæeri, svu èeljad svoga
   doma; svoju stoku - krupnu i sitnu; svu imovinu ?to ju je namakao u
   zemlji kanaanskoj, pa ode u zemlju seirsku, daleko od svog brata
   Jakova.

   ^7Njihov se, naime, posjed jako uveæao te nisu mogli ostati zajedno:
   kraj u kojem su boravili nije ih mogao izdr?avati zbog njihova blaga.

   ^8Tako se Ezav - Edom nazvani - naseli u brdskom kraju Seiru.

   ^9Ovo je, dakle, potomstvo Ezava, praoca Edomaca, u brdskom kraju
   Seiru.

   ^10Ovo su imena Ezavovih sinova: Elifaz, sin Ezavove ?ene Ade; Reuel,
   sin Ezavove ?ene Basemate.

   ^11Elifazovi su sinovi bili: Teman, Omar, Sefo, Gatam i Kenaz.

   ^12Timna je bila inoèa Ezavova sina Elifaza; ona je Elifazu rodila
   Amaleka. To su potomci Ezavove ?ene Ade.

   ^13A ovo su sinovi Reuelovi: Nahat, Zerah, ?ama i Miza. Oni su bili
   sinovi Ezavove ?ene Basemate.

   ^14A ovo su opet sinovi Ezavove ?ene Oholibame, Anine kæeri, unuke
   Sibeonove; ona je Ezavu rodila Jeu?a, Jalama i Koraha.

   ^15Ovo su rodovske glave Ezavovih potomaka. Potomci Ezavova prvoroðenca
   Elifaza: knez Teman, knez Omar, knez Sefo, knez Kenaz,

   ^16knez Korah, knez Gatam i knez Amalek. To su rodovski glavari
   Elifazovi u zemlji edomskoj; to su potomci Adini.

   ^17A ovo su potomci Ezavova sina Reuela: knez Nahat, knez Zerah, knez
   ?ama i knez Miza. To su rodovski glavari Reuelovi u zemlji edomskoj; to
   su potomci Ezavove ?ene Basemate.

   ^18A ovo su potomci Ezavove ?ene Oholibame: knez Jeu?, knez Jalam i
   knez Korah. To su rodovski glavari Ezavove ?ene Oholibame, kæeri Anine.

   ^19To su bili sinovi Ezava-Edoma, njihovi knezovi.

   ^20A ovo su sinovi Seira Horijca, ?itelji one zemlje: Lotan, ?obal,
   Sibeon, Ana,

   ^21Di?on, Eser i Di?an. To su koljenoviæi Horijci, sinovi Seirovi, u
   zemlji edomskoj.

   ^22Lotanovi sinovi bili su: Hori i Hemam; a sestra Lotanova bila je
   Timna.

   ^23Ovo su bili sinovi ?obalovi: Alvan, Manahat, Ebal, ?efo i Onam.

   ^24Sinovi Sibeonovi bijahu Aja i Ana. Ana je onaj koji je na?ao vruæa
   vrela u pustari dok je èuvao magarad svoga oca Sibeona.

   ^25Ovo su bila djeca Ane: sin Di?on i Anina kæi Oholibama.

   ^26Ovo su bili sinovi Di?onovi: Hemdan, E?ban, Jitran i Keran.

   ^27Ovo su bili sinovi Eserovi: Bilhan, Zaavan i Akan.

   ^28A sinovi Di?anovi bili su: Uz i Aran.

   ^29Ovo su knezovi Horijaca: knez Lotan, knez ?obal, knez Sibeon, knez
   Ana,

   ^30knez Di?on, knez Eser i knez Di?an. To su bili knezovi Horijaca,
   glavar za glavarom, u zemlji seirskoj.

   ^31Evo kraljeva koji su kraljevali u edomskoj zemlji prije nego je
   zavladao kralj sinova Izraelovih.

   ^32Beorov sin Bela vladao je u Edomu; njegov se grad zvao Dinhaba.

   ^33Kad je umro Bela, na njegovo se mjesto zakraljio Jobab, sin Zeraha
   iz Bosre.

   ^34Kad je umro Jobab, zakraljio se na njegovo mjesto Hu?am iz temanske
   zemlje.

   ^35Kad je umro Hu?am, zakraljio se na njegovo mjesto Bedadov sin Hadad,
   koji je potukao Midjance na Moapskom polju. Ime je njegovu gradu bilo
   Avit.

   ^36Kad je umro Hadad, zakraljio se na njegovo mjesto Samla iz Masreke.

   ^37Kad je umro Samla, zakraljio se na njegovo mjesto ?aul iz Rehobota
   na Rijeci.

   ^38Kad umrije ?aul, zavlada Baal Hanan, Akborov sin.

   ^39Kad je umro Baal Hanan, Akborov sin, vlada?e Hadad. Ime je njegovu
   gradu bilo Pai. ?ena mu se zvala Mehetabela. Bila je kæi Matredova, iz
   Me Zahaba.

   ^40Ovo su imena Ezavovih knezova s njihovim nazivima po rodovima i
   smje?taju: knez Timna, knez Alva, knez Jetet,

   ^41knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon,

   ^42knez Kenaz, knez Teman, knez Mibzar,

   ^43knez Magdiel i knez Iram. To su bili knezovi edomski, prema njihovim
   naseljima u zemlji koju su zaposjeli. To je Ezav, praotac Edomaca.
     __________________________________________________________________

  Chapter 37

   ^1 A Jakov se bija?e nastanio u zemlji gdje je njegov otac boravio kao
   prido?lica - u zemlji kanaanskoj.

   ^2Evo nasljedstva Jakovljeva. Kao mladiæ, u dobi od sedamnaest godina,
   Josip je èuvao stada sa svojom braæom, sinovima Bilhe i Zilpe, koje
   bijahu ?ene njegova oca. Josip je ocu svome donosio zle glasove o
   njima.

   ^3Izrael je volio Josipa vi?e nego ijednog svoga sina jer je bio dijete
   njegove staraèke dobi; i on mu napravi kiæenu haljinu.

   ^4Kako njegova braæa opaze da ga njihov otac voli vi?e od svih drugih
   svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu rijeè
   progovoriti.

   ^5Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj braæi, a oni ga zbog toga jo?
   vi?e zamrze.

   ^6"Poslu?ajte", reèe im, "san ?to sam ga usnio!

   ^7Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom moj
   snop uspravi i stade uzgor. Uto se va?i snopovi okupe okolo i duboko se
   poklone mom snopu."

   ^8Njegova ga braæa upita?e: "Kani? li nad nama zakraljevati? Hoæe? li
   nam biti gospodar?" I jo? ga vi?e zamrze zbog njegova prièanja o
   snovima.

   ^9Usni on jo? jedan san te ga isprièa svojoj braæi: "Jo? sam jedan san
   usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se
   klanjahu!"

   ^10Kad je to isprièao svome ocu, ukori ga otac i reèe mu: "?to znaèi
   taj san ?to si ga usnuo? Zar æemo doæi ja, tvoja majka i tvoja braæa pa
   ti se do zemlje klanjati?"

   ^11I dok su braæa od zavisti bila ljuta na nj, njegov je otac
   razmi?ljao o svemu.

   ^12Jednom njegova braæa odu èuvati oèeva stada blizu ?ekema.

   ^13Izrael reèe Josipu: "Tvoja braæa èuvaju stada kod ?ekema, pa hajde
   da te po?aljem k njima." On mu odgovori: "Dobro, idem."

   ^14Potom æe mu otac: "Hajde i vidi kako su ti braæa i stoka pa mi
   javi." Tako ga otpremi iz doline Hebrona, i on stigne u ?ekem.

   ^15Neki èovjek naðe ga gdje luta poljem pa ga upita: "?to tra?i??"

   ^16"Tra?im braæu", odgovori. "Mo?e? li mi kazati gdje èuvaju stada?"

   ^17A èovjek reèe: "Odavde su oti?li. Èuo sam ih gdje govore: 'Hajdemo u
   Dotan.'" Tako Josip ode za svojom braæom i naðe ih u Dotanu.

   ^18Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se pribli?io, poènu se
   dogovarati da ga ubiju.

   ^19I jedan drugom reèe: "Eno sti?e onaj sanjar!

   ^20Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu èatrnju! Mo?emo kazati da
   ga je pro?drla divlja zvijer. Vidjet æemo ?to æe biti od njegovih
   snova!"

   ^21Ali kad je to èuo Ruben, poku?a da ga izbavi iz njihovih ?aka. I
   reèe: "Nemojmo oduzimati njegova ?ivota!

   ^22Ne prolijevajte krvi" - dalje je govorio Ruben. "Bacite ga u èatrnju
   u pustari; ali ne di?ite na nj ruke!" Htio ga je tako izbaviti iz
   njihovih ?aka i odvesti ocu.

   ^23Ali kad je Josip stigao braæi, oni s Josipa svuku njegovu haljinu,
   haljinu kiæenu ?to je bila na njemu;

   ^24pograbe ga i bace u èatrnju. Èatrnja je bila prazna; nije bilo u
   njoj vode.

   ^25Potom sjednu da ruèaju. Kako podignu svoje oèi, opaze povorku
   Ji?maelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i
   mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat.

   ^26Tada reèe Juda svojoj braæi: "?to æemo postiæi ako ubijemo svog
   brata a krv njegovu sakrijemo?

   ^27Hajde da ga prodamo Ji?maelcima; ali ne di?imo na nj ruke. TÓa on je
   na? brat, na?e meso." Braæa ga poslu?aju.

   ^28Uto naiðu ljudi, midjanski trgovci. Braæa izvuku Josipa iz èatrnje i
   prodaju ga za dvadeset srebrnika Ji?maelcima, a oni Josipa dovedu u
   Egipat.

   ^29Kad se Ruben vratio k èatrnji i vidio da Josipa nema u èatrnji,
   razdere svoju odjeæu.

   ^30A kad se vratio svojoj braæi, povika: "Djeèaka nema! Kamo æu ja
   sad?"

   ^31A oni uzmu Josipovu haljinu, zakolju jedno kozle i haljinu zamoèe u
   krv.

   ^32Kiæenu haljinu otpreme ocu i poruèe: "Ovo smo na?li; gledaj je li
   ovo haljina tvoga sina ili nije."

   ^33Prepozna je on pa reèe: "Haljina je moga sina! Divlja ga je zvijer
   rastrgla! Na komade je Josip rastrgan!"

   ^34I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokornièku kostrijet oko bokova
   i dugo vremena oplakiva?e svoga sina.

   ^35Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove kæeri nastojali utje?iti, ali
   se on ne moga?e utje?iti. Govorio je: "Ne, siæi æu k svome sinu u ?eol
   tugujuæi!" Tako ga je oplakivao njegov otac.

   ^36A Midjanci ga prodaju u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu,
   zapovjedniku stra?e.
     __________________________________________________________________

  Chapter 38

   ^1 Otprilike u to vrijeme Juda ode od svoje braæe te okrenu nekom
   Adulamcu komu ime bija?e Hira.

   ^2Tu Juda zapazi kæer jednog Kanaanca - zvao se ?ua - i njome se o?eni.
   Priðe njoj

   ^3te ona zaèe i rodi sina, komu dade ime Er.

   ^4Opet ona zaèe, rodi sina i dade mu ime Onan.

   ^5Jo? jednog sina rodi te mu nadjene ime ?ela. Nalazila se u Kezibu kad
   je njega rodila.

   ^6Juda o?eni svoga prvoroðenca Era djevojkom kojoj bija?e ime Tamara.

   ^7Ali Judin prvoroðenac Er uvrijedi Jahvu i Jahve ga pogubi.

   ^8Tada reèe Juda Onanu: "Priði k udovici svoga brata, izvr?i prema njoj
   djeversku du?nost i tako oèuvaj lozu svome bratu!"

   ^9Ali Onan, znajuæi da se sjeme neæe raèunati kao njegovo, ispu?ta?e ga
   na zemlju kad god bi pri?ao bratovoj udovici, tako da ne dade potomstva
   svome bratu.

   ^10To ?to je èinio uvrijedilo je Jahvu, pa i njega pogubi.

   ^11Onda Juda reèe svojoj nevjesti Tamari: "Ostani kao udovica u domu
   svoga oca dok poodraste moj sin ?ela." Bojao se, naime, da bi i on
   mogao umrijeti kao i njegova braæa. I tako Tamara ode da ?ivi u oèevu
   domu.

   ^12Dugo vremena poslije toga umre ?uina kæi, Judina ?ena. Kad je pro?lo
   vrijeme ?alosti, Juda ode, zajedno sa svojim prijateljem Adulamcem
   Hirom, u Timnu da stri?e svoje ovce.

   ^13Obavijeste Tamaru: "Eno ti je svekar", reko?e joj, "na putu u Timnu
   da stri?e ovce."

   ^14Ona svuèe udovièko ruho, navuèe koprenu i zamota se pa sjede na
   ulazu u Enajim, ?to je na putu k Timni. Vidjela je, naime, da je ?ela
   odrastao, ali nju jo? ne uda?e za nj.

   ^15Kad je Juda opazi, pomisli da je bludnica, jer je bila pokrila lice.

   ^16Svrati se on k njoj i reèe: "Daj da ti priðem!" Nije znao da mu je
   nevjesta. A ona odgovori: "?to æe? mi dati da uðe? k meni?"

   ^17"Spremit æu ti jedno kozle od svoga stada", odgovori. "Treba da
   ostavi? jamèevinu dok ga ne po?alje?."

   ^18A on zapita: "Kakvu jamèevinu da ti ostavim?" Ona odgovori: "Svoj
   peèatnjak o vrpci i ?tap ?to ti je u ruci." Dade joj jedno i drugo, a
   onda priðe k njoj i ona po njem zaèe.

   ^19Potom ona ustade i ode; skide sa sebe koprenu i opet se odjenu u
   svoje udovièko ruho.

   ^20Uto Juda po?alje kozle po svom prijatelju Adulamcu da iskupi
   jamèevinu iz ruku ?ene, ali je nije mogao naæi.

   ^21Upita ljude u mjestu: "Gdje je bludnica ?to se nalazila uz put u
   Enajim?" Oni mu odgovore: "Ovdje nije nikad bilo bludnice."

   ^22Tako se on vrati k Judi pa reèe: "Nisam je mogao naæi. Osim toga,
   ljudi mi u mjestu reko?e da ondje nije nikad bilo bludnice."

   ^23Onda reèe Juda: "Da ne ostanemo za ruglo, neka ih dr?i! Slao sam
   joj, eto, ovo kozle, ali je ti nisi na?ao."

   ^24Otprilike poslije tri mjeseca doneso?e vijest Judi: "Tvoja nevjesta
   Tamara odala se bludni?tvu; èak je u bludnièenju i zaèela." "Izvedite
   je", naredi Juda, "pa neka se spali!"

   ^25Dok su je izvodili, ona poruèi svekru: "Zaèela sam po èovjeku èije
   je ovo." Jo? doda: "Vidi èiji je ovaj peèatnjak o vrpci i ovaj ?tap!"

   ^26Juda ih prepozna pa reèe: "Ona je pravednija nego ja, koji joj nisam
   dao svoga sina ?elu." Ali vi?e s njom nije imao posla.

   ^27Kad joj je do?lo vrijeme da rodi, poka?e se da nosi blizance.

   ^28Dok je raðala, jedan od njih pru?i ruku van. Nato babica prive?e za
   njegovu ruku crven konac govoreæi: "Ovaj je izi?ao prvi."

   ^29Ali ba? tada on uvuèe ruku te iziðe njegov brat. A ona reèe: "Kakav
   li proder napravi!" Stoga mu nadjenu ime Peres.

   ^30Poslije iziðe njegov brat koji je oko ruke imao crveni konac. Njemu
   dado?e ime Zerah.
     __________________________________________________________________

  Chapter 39

   ^1 Josipa dovedo?e u Egipat. Tu ga od Ji?maelaca koji su ga onamo
   doveli kupi Egipæanin Potifar, dvoranin faraonov i zapovjednik njegove
   tjelesne stra?e.

   ^2Jahve je bio s Josipom, zato je u svemu imao sreæu: Egipæanin ga uzme
   k sebi u kuæu.

   ^3Vidje njegov gospodar da je Jahve s njim i da svemu ?to mu ruka
   poduzme Jahve daje uspjeh;

   ^4zavolje on Josipa, uze ga za dvoranina i postavi ga za upravitelja
   svoga doma i povjeri mu sav svoj imetak.

   ^5I otkad mu je povjerio upravu svoga doma i svega svog imetka,
   blagoslovi Jahve dom Egipæaninov zbog Josipa: blagoslov Jahvin bija?e
   na svemu ?to je imao - u kuæi i u polju.

   ^6I tako sve svoje prepusti brizi Josipovoj te se vi?e ni za ?to nije
   brinuo, osim za jelo ?to je jeo. A Josip je bio mladiæ stasit i naoèit.

   ^7Poslije nekog vremena ?ena njegova gospodara zagleda se u Josipa i
   reèe mu: "Legni sa mnom!"

   ^8On se oprije i reèe ?eni svoga gospodara: "Gledaj! Otkako sam ja
   ovdje, moj se gospodar ne brine ni za ?to u kuæi; sve ?to ima meni je
   povjerio.

   ^9On u ovoj kuæi nema vi?e vlasti negoli ja i ni?ta mi ne krati, osim
   tebe, jer si njegova ?ena. Pa kako bih ja mogao uèiniti tako veliku
   opaèinu i sagrije?iti protiv Boga!"

   ^10Iako je Josipa salijetala iz dana u dan, on nije pristajao da uz nju
   legne; nije joj prilazio.

   ^11Jednog dana Josip uðe u kuæu na posao. Kako nikog od slu?inèadi nije
   bilo u kuæi,

   ^12ona ga uhvati za ogrtaè i reèe: "Legni sa mnom!" Ali on ostavi svoj
   ogrtaè u njezinoj ruci, otr?e se i pobje?e van.

   ^13Vidjev?i ona da je u njezinoj ruci ostavio ogrtaè i pobjegao van,

   ^14zovne svoje sluge te im reèe: "Gledajte! Trebalo je da nam dovede
   jednog Hebrejca da se s nama poigrava. Taj k meni doðe da sa mnom
   legne, ali sam ja na sav glas zaviknula.

   ^15A èim je èuo kako vièem, ostavi svoj ogrtaè pokraj mene i pobje?e
   van."

   ^16Uza se je dr?ala njegov ogrtaè dok mu je gospodar do?ao kuæi.

   ^17Onda i njemu kaza istu prièu: "Onaj sluga Hebrejac koga si nam doveo
   doðe k meni da sa mnom ljubaka!

   ^18Ali èim je èuo kako vièem, ostavi svoj ogrtaè pokraj mene i pobje?e
   van."

   ^19Kad je njegov gospodar èuo pripovijest svoje ?ene koja reèe: "Eto,
   tako sa mnom tvoj sluga", razgnjevi se.

   ^20Gospodar pograbi Josipa i baci ga u tamnicu - tamo gdje su bili
   zatvoreni kraljevi utamnièenici. I osta u tamnici.

   ^21Ali je Jahve bio s njim, iskaza naklonost Josipu te on naðe milost u
   oèima upravitelja tamnice.

   ^22Tako upravitelj tamnice preda u Josipove ruke sve utamnièenike koji
   su se nalazili u tamnici; i ondje se ni?ta nije radilo bez njega.

   ^23Buduæi da je Jahve bio s njim, upravitelj tamnice nije nadgledao
   ni?ta ?to je Josipu bilo povjereno: Jahve bija?e s njim, i ?to god bi
   poduzeo, Jahve bi to okrunio uspjehom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 40

   ^1 Poslije toga peharnik se i pekar egipatskog kralja ogrije?e o svoga
   gospodara, kralja egipatskog.

   ^2Faraon se razljuti na svoja dva dvoranina, glavnog peharnika i
   glavnog pekara,

   ^3te ih stavi u zatvor, u zgradu zapovjednika tjelesne stra?e - u istu
   tamnicu gdje je i Josip bio zatvoren.

   ^4Zapovjednik tjelesne stra?e odredi Josipa da ih poslu?uje. Po?to su
   proveli u zatvoru neko vrijeme,

   ^5obojica njih - peharnik i pekar egipatskog kralja, utamnièenici -
   usnu san jedne te iste noæi. Svaki je usnuo svoj san; i svaki je san
   imao svoje znaèenje.

   ^6Kad je Josip ujutro do?ao k njima, opazi da su neraspolo?eni.

   ^7Upita faraonove dvorane koji su bili s njim u zatvoru u zgradi
   njegova gospodara: "Za?to ste danas tako poti?teni?"

   ^8Odgovore mu: "Sne smo usnuli, ali nikog nema da nam ih protumaèi."
   Josip im reèe: "Zar tumaèenje ne spada na Boga? Dajte, prièajte mi!"

   ^9Onda je glavni peharnik ispripovjedio Josipu svoj san: "Sanjao sam da
   je preda mnom lozov trs.

   ^10Na trsu bile tri mladice. I tek ?to je propupao, procvjeta i na
   njegovim grozdovima sazru bobe.

   ^11Kako sam u ruci dr?ao faraonov pehar, uzmem gro?ða, istije?tim ga u
   faraonov pehar, a onda stavim pehar u faraonovu ruku."

   ^12Josip mu reèe: "Ovo ti je znaèenje: tri mladice tri su dana.

   ^13Poslije tri dana faraon æe te pomilovati i vratiti na tvoje mjesto;
   opet æe? stavljati pehar faraonu u ruku, kao i prije, dok si mu bio
   peharnik.

   ^14Kada ti bude opet dobro, sjeti se da sam i ja bio s tobom, pa mi
   uèini ovu uslugu: spomeni me faraonu i poku?aj me izvesti iz ove kuæe.

   ^15Jer, zbilja, bio sam silom odveden iz zemlje Hebreja; ni ovdje nisam
   ni?ta skrivio, a baci?e me u tamnicu."

   ^16Kad je glavni pekar vidio kako je Josip dao dobro tumaèenje, reèe
   mu: "Usnuh da su mi na glavi tri bijele ko?are.

   ^17U najgornjoj bilo svakovrsna peciva ?to ga pekar pripravlja faraonu,
   ali su ptice jele iz ko?are povrh moje glave."

   ^18Josip odgovori: "Ovo je znaèenje: tri ko?are tri su dana.

   ^19Poslije tri dana faraon æe uzdiæi tvoju glavu i o drvo te objesiti
   te æe ptice jesti meso s tebe."

   ^20I zaista, treæega dana, kad je faraon priredio gozbu za sve svoje
   slu?benike - bio mu je roðendan - iz sredine svojih slu?benika izluèi
   glavnog peharnika i glavnog pekara.

   ^21Vrati glavnog peharnika u peharnièku slu?bu te je i dalje stavljao
   pehar u faraonovu ruku,

   ^22a glavnog pekara objesi, kako je Josip protumaèio.

   ^23Ipak se glavni peharnik nije sjetio Josipa - zaboravio je na nj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 41

   ^1 Poslije dvije godine usnu faraon da stoji pokraj Nila.

   ^2Iz Nila iziðe sedam krava, lijepih i debelih; pasle su po ?a?u.

   ^3Ali odmah poslije njih iz Nila iziðe sedam drugih krava, ru?nih i
   mr?avih, te stanu uz one krave na obali Nila.

   ^4Ru?ne i mr?ave krave po?deru ono sedam lijepih i pretilih, i uto se
   faraon probudi.

   ^5Opet zaspi te usnu drugi san: sedam punih i jedrih klasova izraste na
   jednoj stabljici.

   ^6Ali, eto, poslije njih uzraste sedam klasova ?turih, istoènjakom
   opaljenih.

   ^7?turi klasovi pro?dru sedam jedrih i punih klasova. I faraon se
   probudi, i gle: bio je to san.

   ^8Ujutro faraon bija?e uznemiren u du?i, pa pozva sve èarobnjake i sve
   mudrace egipatske: isprièa im faraon svoje sne, ali mu ih nitko nije
   mogao protumaèiti.

   ^9Onda progovori faraonov glavni peharnik: "Moram danas spomenuti jedan
   svoj propust.

   ^10Jednom, kad se faraon razljutio na svoje slu?benike, mene i glavnog
   pekara stavio je u zatvor u zgradi glavnog upravitelja.

   ^11Usnusmo san iste noæi, i ja i on, ali je svaki od nas usnuo san
   drugog znaèenja.

   ^12Onda je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika stra?e.
   Isprièasmo njemu svoje sne, a on nam ih protumaèi: kaza svakom znaèenje
   njegova sna.

   ^13Kako nam ih je protumaèio, tako nam se i dogodilo: mene vrati?e na
   moje mjesto, a onoga objesi?e."

   ^14Faraon odmah po?alje po Josipa; izvuku ga br?e-bolje iz tamnice;
   o?i?aju mu kosu, obuku novo odijelo i on stupi pred faraona.

   ^15Onda faraon reèe Josipu: "Usnuo sam san, a nitko ga ne mo?e
   protumaèiti. Èuo sam o tebi da mo?e? protumaèiti san èim ga èuje?."

   ^16"Ni?ta ja ne mogu", odgovori Josip faraonu, "nego æe Bog dati pravi
   odgovor faraonu."

   ^17Onda je faraon pripovjedao Josipu: "U svom snu stojim na obali Nila.

   ^18I gle! Iz Nila iziðe sedam debelih i lijepih krava. Pasle su po
   ?a?u.

   ^19Poslije njih izaðe drugih sedam krava. Bile su mr?ave, vrlo ru?ne i
   ko?tunjave. Jo? nikad ne vidjeh onako ru?nih krava u svoj zemlji
   egipatskoj!

   ^20I sedam mr?avih i ru?nih krava pro?dru prvih sedam debelih krava.

   ^21Pa iako su ih progutale, nije se vidjelo da im je ?to u trbuhu: bile
   su ru?ne kao i prije. Uto se probudim.

   ^22Zatim sam u snu vidio kako na jednoj stabljici uzraste sedam punih i
   lijepih klasova.

   ^23Ali poslije njih uzraste sedam klasova zgrèenih, ?turih, istoènjakom
   opaljenih.

   ^24I ?turi klasovi pro?dru sedam jedrih klasova. Kazao sam ovo i
   vraèarima, ali nema nikoga da mi razjasni."

   ^25Onda Josip reèe faraonu: "Faraonov je san samo jedan: Bog javlja
   faraonu ?to kani uèiniti.

   ^26Sedam lijepih krava, to je sedam godina; sedam lijepih klasova opet
   je sedam godina. Tako je samo jedan san.

   ^27Sedam mr?avih i ru?nih krava poslije njih, a tako i sedam praznih,
   istoènjakom opaljenih klasova, oznaèuje sedam gladnih godina.

   ^28To je ono ?to sam veæ faraonu rekao: Bog objavljuje faraonu ?to kani
   uèiniti.

   ^29Dolazi, evo, sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj.

   ^30A poslije njih nastat æe sedam gladnih godina, kada æe se zaboraviti
   sve obilje u zemlji egipatskoj.

   ^31Kako glad bude harala zemljom, neæe se ni znati da je u zemlji bilo
   obilje - zbog gladi koja æe doæi - jer æe biti vrlo velika.

   ^32A ?to se faraonov san ponovio, znaèi da se Bog na to zaista odluèio
   i da æe to uskoro provesti.

   ^33Zato neka faraon izabere sposobna i mudra èovjeka te ga postavi nad
   zemljom egipatskom.

   ^34Nadalje, neka se faraon pobrine da postavi nadglednika u zemlji koji
   æe kÓupiti petinu sve ?etve u zemlji egipatskoj za sedam godina obilja.

   ^35Neka skupljaju od svakog ?ita za sedam dobrih godina ?to dolaze;
   neka s ovla?tenjem faraonovim sabiru ?ito za hranu i pohranjuju ga po
   gradovima.

   ^36Neka zalihe slu?e za hranu u zemlji za sedam godina gladi ?to æe
   snaæi zemlju egipatsku, tako da za gladi zemlja ne propadne."

   ^37Svidje se odgovor faraonu i svim njegovim slu?benicima.

   ^38Zato faraon reèe svojim slu?benicima: "Zar bismo mogli naæi drugoga
   kao ?to je on, èovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Bo?jim?"

   ^39A onda faraon reèe Josipu: "Otkako je sve to Bog tebi otkrio, nikoga
   nema sposobna i mudra kao ?to si ti.

   ^40Ti æe? biti upravitelj moga dvora: sav æe se moj narod pokoravati
   tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja æu biti veæi od tebe.

   ^41Postavljam te, evo," reèe faraon Josipu, "nad svom zemljom
   egipatskom."

   ^42Poslije toga skine faraon sa svoje ruke peèatni prsten i stavi ga
   Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjeæom od najljep?e tkanine, a o
   vrat mu objesi zlatan lanac.

   ^43Vozio se on u kolima kao njegov zamjenik, a pred njim klicahu:
   "Abrek! Na koljena!" Tako ga postavi nad svu zemlju egipatsku.

   ^44Jo? faraon reèe Josipu: "Premda sam ja faraon, neæe nitko diæi svoje
   ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj."

   ^45Faraon nazva Josipa "Safenat Paneah", a za ?enu mu dade Asenatu,
   kæer Poti-Fere, sveæenika u Onu. I Josip postade poznat po zemlji
   egipatskoj.

   ^46Josipu je bilo trideset godina kad je stupio u slu?bu faraona,
   kralja egipatskog. A oti?av?i Josip ispred faraona, putovao je po svoj
   zemlji egipatskoj.

   ^47Za sedam rodnih godina zemlja je raðala u obilju;

   ^48on je - u tih sedam godina ?to ih je egipatska zemlja u?ivala -
   kÓupio od razlièite ljetine i hranu pohranjivao u gradove, smje?tajuæi
   u svakom gradu urod iz okolnih polja.

   ^49Tako Josip nagomila mnogo ?ita, kao pijeska u moru, pa ga prestade i
   mjeriti jer mu mjere ne bija?e.

   ^50Dok jo? ne nasta gladna godina, Josip imade dva sina koje mu rodi
   Asenata, kæi Poti-Fere, sveæenika u Onu.

   ^51Prvoroðencu Josip nadjenu ime Mana?e, "jer Bog je", reèe, "dao te
   sam zaboravio svoje te?koæe i svoj oèinski dom."

   ^52Drugomu nadjenu ime Efrajim, "jer Bog me", reèe, "uèinio rodnim u
   zemlji moje nevolje."

   ^53Sedam godina obilja koje je u?ivala zemlja egipatska doðe kraju,

   ^54a primaèe se sedam gladnih godina, kako je Josip prorekao. U svim
   zemljama bija?e glad, a u svoj zemlji egipatskoj bija?e kruha.

   ^55A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad, puk zavapi faraonu za
   kruh; a faraon reèe Egipæanima: "Idite k Josipu i ?to god vam rekne,
   èinite!"

   ^56Kad se glad pro?iri po svoj zemlji, Josip rastvori skladi?ta te je
   Egipæane opskrbljivao ?itom, jer je glad postala ?estoka i u zemlji
   egipatskoj.

   ^57Sav je svijet i?ao u Egipat k Josipu da kupuje ?ita, jer je stra?na
   glad vladala po svem svijetu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 42

   ^1 Kad je Jakov èuo da u Egiptu ima ?ita, reèe svojim sinovima: "?to tu
   zurite jedan u drugoga?

   ^2Èujem da ima ?ita u Egiptu. Otiðite dolje te nam ga odande nabavite
   da ostanemo na ?ivotu i ne pomremo."

   ^3Tako desetero Josipove braæe siðe da nabavi ?ita iz Egipta.

   ^4Benjamina, Josipova pravog brata, Jakov ne posla s ostalima. "Da ga
   ne bi zadesila kakva nesreæa", govorio je.

   ^5Meðu onima koji su i?li nabavljati ?ito, jer u zemlji kanaanskoj
   vlada?e glad, bijahu i sinovi Izraelovi.

   ^6Josip je bio namjesnik u zemlji; on je dijelio ?ito svemu svijetu.
   Doðu tako i Josipova braæa i poklone mu se licem do zemlje.

   ^7Josip prepozna braæu èim ih ugleda, ali se prema njima vladao kao
   stranac i o?tro im govorio. Zapita ih: "Odakle dolazite?" Odgovore: "Iz
   zemlje kanaanske do?li smo da kupimo hrane."

   ^8Iako je Josip prepoznao svoju braæu, oni njega nisu prepoznali.

   ^9Josip se sjeti snova ?to ih je o njima sanjao. I reèe im: "Vi ste
   uhode! Do?li ste da izvidite slaba mjesta ove zemlje."

   ^10Oni mu odgovore: "Ne, gospodaru! Tvoje su sluge do?le da nabave
   hrane.

   ^11Svi smo sinovi jednog oca; po?teni smo ljudi; sluge tvoje nikad nisu
   bile uhode."

   ^12On æe im opet: "Ne, nego ste do?li da izvidite slaba mjesta ove
   zemlje."

   ^13Nato oni uzvrate: "Nas, tvojih slugu, bija?e dvanaestero braæe -
   sinovi jednog oca, u zemlji kanaanskoj; najmlaði je sad s ocem, a
   jednoga vi?e nema."

   ^14No Josip im dobaci: "Onako kako sam vam veæ rekao: vi ste uhode!

   ^15Ovako æu vas isku?ati: odavde, tako mi faraona, neæete iziæi ako va?
   najmlaði brat ne doðe ovamo!

   ^16Po?aljite jednoga izmeðu sebe da vam dovede brata, a vi ostali u
   zatvor! Tako æu isku?ati va?e rijeèi i vidjeti je li u vas istina ili
   nije. Inaèe, tako mi faraona, vi ste uhode!"

   ^17Potom ih baci u zatvor na tri dana.

   ^18Treæi im dan reèe Josip: "Izvr?ite to, i ostat æete na ?ivotu, jer
   sam ja èovjek bogobojazan.

   ^19Ako ste po?teni, neka jedan od vas ostane u zatvoru, a vi ostali
   idite i nosite ?ito svojim izgladnjelim domovima.

   ^20Poslije toga dovedite mi svoga najmlaðeg brata, tako da se obistine
   va?e rijeèi te da ne izginete." Oni pristanu.

   ^21Zatim je jedan drugom govorio : "Jao nama! Sti?e nas kazna zbog
   na?ega brata; gledali smo njegovu muku dok nas je molio za milost, ali
   ga nismo usli?ali. Stoga nas je ova nevolja sna?la."

   ^22Ruben im odvrati: "Zar vam nisam govorio: Ne ogre?ujte se o mladiæa!
   Ali vi niste slu?ali. Sad se tra?i raèun za njegovu krv."

   ^23Nisu znali da ih Josip razumije, jer su se s njim razgovarali preko
   tumaèa.

   ^24On se od njih udalji te zaplaka. Opet se vrati i razgovara?e s
   njima. Onda izdvoji ?imuna izmeðu njih i naredi da bude svezan na
   njihove oèi.

   ^25Potom Josip zapovjedi da im vreæe napune ?itom; da svakome njegov
   novac metnu u vreæu i da im daju poputninu. Tako im uèine.

   ^26Tada oni natovare ?ito na svoje magarce i krenu odande.

   ^27Kad na prenoæi?tu jedan od njih otvori svoju vreæu da nahrani
   magarca, opazi svoj novac ozgo u vreæi.

   ^28"Moj je novac vraæen!" - povika braæi. - "Evo ga u mojoj vreæi!"
   Zadrhta srce u njima. Zgleda?e se, upla?eni, i reko?e: "?to nam ovo Bog
   uradi!"

   ^29Do?av?i k svome ocu Jakovu u zemlju kanaansku, kaza?e mu sve ?to ih
   je sna?lo.

   ^30"Èovjek koji je gospodar one zemlje", reko?e, "o?tro nam je govorio
   i optu?io nas kao uhode.

   ^31Po?teni smo ljudi, kazasmo mu, i nikad nismo bili uhode.

   ^32Bilo nas je dvanaestero braæe, sinovi istog oca, ali jednoga vi?e
   nema, dok se najmlaði sad nalazi s na?im ocem u zemlji kanaanskoj.

   ^33Ali èovjek koji je gospodar one zemlje reèe nam: 'Ovim æu doznati da
   ste po?teni ljudi: ostavite jednoga brata kod mene, a vi ostali uzmite
   ?to vam treba za izgladnjele domove, pa idite.

   ^34Onda mi dovedite svoga najmlaðeg brata, tako da znam da niste uhode,
   nego po?teni ljudi. Poslije toga vratit æu vam va?eg brata, i vi æete
   se moæi slobodno kretati u ovoj zemlji.'"

   ^35Kako su praznili svoje vreæe, svaki naðe u vreæi svoju kesu.
   Opaziv?i to, zapado?e u strah - i oni i njihov otac.

   ^36"Mene vi ostavljate bez djece!" - reèe im njihov otac. - "Josipa je
   nestalo, ?imuna nema, a sad biste odveli i Benjamina. Sve se to na me
   svaljuje!"

   ^37Onda Ruben reèe svome ocu: "Ubij moja dva sina ako ti ga ja natrag
   ne dovedem! Predaj ga u moje ruke, i ja æu ti ga vratiti!"

   ^38"Moj sin neæe s vama!" - uzvrati on. - "Njegov je pravi brat veæ
   mrtav, a on je ostao sam. Ako bi ga na putu na koji æete poæi sna?la
   nesreæa, u tuzi biste otpravili moju sijedu glavu dolje u ?eol."
     __________________________________________________________________

  Chapter 43

   ^1 Stra?na glad pritisla zemlju.

   ^2Kad su pojeli hranu koju bijahu donijeli iz Egipta, njihov im otac
   reèe: "Idite opet i nabavite nam malo hrane."

   ^3Nato æe mu Juda: "Onaj nam je èovjek jasno rekao: 'Ne smijete preda
   me ako va? brat ne bude s vama.'

   ^4Ako si, dakle, voljan s nama poslati na?ega brata, mi æemo otiæi
   dolje i kupit æemo ti ?ita.

   ^5Ali ako njega ne pusti? s nama, onda mi tamo i ne idemo, jer nam je
   onaj zaprijetio: 'Ne smijete preda me ako va? brat ne bude s vama.'"

   ^6"Za?to ste mi", zapita Izrael, "nanijeli jad rekav?i onom èovjeku da
   imate jo? jednoga brata?"

   ^7Oni odgovore: "Èovjek nas je neprestano zapitkivao o nama i o na?oj
   obitelji: 'Je li vam jo? ?iv otac? Imate li jo? kojega brata?' Mi smo
   mu odgovarali na pitanja. Kako smo mogli znati da æe reæi : 'Dovedite
   svoga brata!'"

   ^8Potom Juda reèe svome ocu Izraelu: "Pusti djeèaka sa mnom pa da se
   dignemo i krenemo; tako æemo pre?ivjeti, a ne pomrijeti, i mi, i ti, i
   na?a djeca.

   ^9Ja za nj jamèim; mene dr?i odgovornim za nj. Ako ga tebi ne vratim i
   preda te ga ne dovedem, bit æu ti kriv svega vijeka.

   ^10TÓa da nismo toliko oklijevali, mogli smo se veæ i dvaput vratiti."

   ^11Njihov otac Izrael reèe im: "Kad je tako, neka bude, ali uèinite
   ovo: metnite u torbe najbiranijih proizvoda ove zemlje i ponesite na
   dar onom èovjeku: ne?to balzama, ne?to meda i mirodija, mirisne smole,
   pa lje?njaka i badema.

   ^12Sa sobom uzmite dvostruko novaca, jer treba vratiti novac koji ste
   na?li u grlima svojih vreæa. Mo?da je ono bila zabuna.

   ^13Uzmite svoga brata pa se opet zaputite onom èovjeku.

   ^14Neka Bog Svemoguæi, El ?adaj, potakne onog èovjeka na milosrðe prema
   nama te vam pusti i drugoga brata i Benjamina. A ja, moram li bez djece
   ostati, neka ostanem."

   ^15Uzmu ljudi darove; uzmu sa sobom dvostruko novaca, povedu Benjamina
   te siðu u Egipat i stupe pred Josipa.

   ^16Kad Josip ugleda s njima Benjamina, reèe upravitelju svoga
   kuæanstva: "Odvedi ljude u kuæu, zakolji jedno ?ivinèe i pripremi, jer
   æe ovi ljudi blagovati sa mnom o podne!"

   ^17Èovjek uèini kako je Josip rekao i povede ljude u Josipov dom.

   ^18Ljudi se poboja?e kad su bili povedeni u dom Josipov te reko?e:
   "Zbog novca koji se na?ao u na?im vreæama prvi put vode nas unutra tako
   da nas napadnu i zajedno s na?om magaradi uzmu za robove."

   ^19Stoga se primaknu upravitelju Josipova doma te mu, na ulazu u kuæu,
   reknu:

   ^20"Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom dolazili da nabavimo
   hrane;

   ^21i kad smo stigli na prenoæi?te i otvorili svoje vreæe, a to novac
   svakoga od nas ozgo u njegovoj vreæi, na? novac, ista svota. Sad smo ga
   donijeli sa sobom.

   ^22A ponijeli smo i drugog novca da kupimo hrane. Mi ne znamo tko nam
   je stavio novac u na?e vreæe."

   ^23"Budite mirni", reèe im on. "Ne bojte se! Bog va? i Bog va?ega oca
   stavio je blago u va?e vreæe. Va? je novac k meni stigao." Potom im
   izvede ?imuna.

   ^24Èovjek zatim uvede ljude u Josipovu kuæu; dade im vode da operu
   noge, a njihovoj magaradi baci p§iæe.

   ^25Potom priprave oni svoje darove za dolazak Josipov o podne, jer su
   èuli da æe ondje ruèati.

   ^26Kad je Josip do?ao u kuæu, dadu mu darove koje su sa sobom donijeli
   i do zemlje mu se poklone.

   ^27Upita ih on za zdravlje te æe dalje: "A je li dobro va? stari otac o
   kome ste mi govorili? Je li jo? dobra zdravlja?"

   ^28"Sluga tvoj, otac na?, dobro je i jo? je dobra zdravlja", odgovore i
   duboko se naklone iskazujuæi po?tovanje.

   ^29Podigav?i svoje oèi, Josip opazi svoga brata Benjamina - sina svoje
   majke - te upita: "Je li ovo va? najmlaði brat o kome ste mi govorili?"
   Onda nastavi: "Bog ti bio milostiv, sine moj!"

   ^30Josip se poslije toga po?uri van jer mu se srce uzbudilo zbog brata;
   bilo mu je da zaplaèe. Uðe u jednu sobu i tu se isplaka.

   ^31Onda opere lice, ponovo se javi i, svladavajuæi se, naredi:
   "Poslu?ite ruèak!"

   ^32Stavi?e njemu napose, njima napose, a napose opet Egipæanima koji su
   s njim jeli. Egipæani ne bi mogli jesti s Hebrejima, jer bi to
   Egipæanima bilo odvratno.

   ^33I kad posjeda?e pred njim, najstariji prema starosti svojoj, a
   najmlaði prema mladosti svojoj, samo se zgledahu.

   ^34I nareðiva?e on da jela ispred njega nose njima, a obrok Benjaminov
   bija?e pet puta veæi od svih ostalih. I pili su i gostili se s njim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 44

   ^1 Onda Josip naredi upravitelju svoga kuæanstva: "Napuni vreæe ovih
   ljudi hranom koliko mogu ponijeti, a novac svakog stavi u grlo njegove
   vreæe.

   ^2A moj pehar - onaj od srebra - stavi u grlo vreæe najmlaðega, zajedno
   s njegovim novcem za ?ito." On uèini kako mu je Josip naredio.

   ^3Kad je svanulo, otpreme ljude i njihove magarce.

   ^4Tek ?to su izi?li iz grada - nisu bili odmakli daleko - kad Josip
   reèe upravitelju svoga kuæanstva: "Na noge! Poði za onim ljudima! Kad
   ih stigne?, ka?i im: 'Za?to uzvraæate zlo za dobro?

   ^5Zar iz onog pehara ne pije moj gospodar i ne èita iz njega
   proricanje? Zlo ste uèinili!'"

   ^6Stigav?i ih, ponovi im te rijeèi.

   ^7Oni odgovore: "Za?to nam gospodar govori tako? Daleko bilo od slugu
   tvojih da uèine takvo ?to!

   ^8Èak i novac koji smo na?li u svojim vreæama donijeli smo ti natrag iz
   zemlje kanaanske. Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ili zlata iz
   kuæe tvoga gospodara!

   ^9Onaj u koga se od tvojih slugu naðe, neka se usmrti, a mi drugi
   postat æemo robovi tvome gospodaru."

   ^10"Premda je ono ?to predla?e? pravo", preuzme on, "ipak æe samo onaj
   u koga se ukradeno pronaðe biti moj rob, a ostali bit æete slobodni."

   ^11Br?e spusti?e vreæe na zemlju i svaki svoju otvori.

   ^12On je pretra?ivao, poèev?i s najstarijim i zavr?iv?i s najmlaðim.
   Pehar se naðe u Benjaminovoj vreæi.

   ^13Nato oni razdru svoje haljine; svaki ponovo natovari svoga magarca i
   vrate se u grad.

   ^14Kad su Juda i njegova braæa ponovo stupili u Josipov dom, jo? je on
   bio ondje. Bace se preda nj na zemlju.

   ^15Onda im Josip reèe: "Kakvo je to djelo ?to ste ga uèinili? Zar ne
   znate da se èovjek kao ?to sam ja bavi proricanjem?"

   ^16Nato Juda odgovori: "?to bismo mogli reæi svome gospodaru? ?to
   mo?emo kazati, èime li se opravdati? Bog je otkrio zlodjelo tvojih
   slugu. Evo nas za robove svome gospodaru - jednako nas kao i onog u
   koga se na?ao pehar."

   ^17"Daleko od mene da uèinim tako!" - odgovori. "Nego, onaj u koga se
   na?ao pehar bit æe moj rob, a vi drugi poðite mirno k svome ocu!"

   ^18Onda mu se Juda primaèe i reèe: "Gospodaru moj, molim te, dopusti
   sluzi svojem da rekne rijeè u?ima gospodara svojega i neka se tvoja
   srd?ba ne razlijeva na tvog slugu. TÓa ti si ravan faraonu.

   ^19Pitao je moj gospodar svoje sluge: 'Imate li oca ili jo? kojega
   brata?'

   ^20Svome smo gospodaru odgovorili: 'Imamo stara oca; on jo? ima jednog
   sina, roðena u njegovoj staraèkoj dobi. Taj je najmlaði. Njegov je
   pravi brat umro, tako da je on jedini ostao od svoje majke. Njegov ga
   otac osobito voli.'

   ^21Potom si rekao svojim slugama: 'Dovedite mi ga ovamo da ga vide moje
   oèi?'

   ^22A mi smo odgovorili svome gospodaru: 'Djeèak ne mo?e ostaviti oca;
   kad bi ga ostavio, njegov bi otac umro.'

   ^23Nato si rekao svojim slugama: 'Ako va? najmlaði brat s vama ne doðe
   ovamo, vi?e ne smijete preda me.'

   ^24Kad smo se vratili tvome sluzi, ocu mome, kazali smo mu rijeèi moga
   gospodara.

   ^25Na? nam je otac rekao: 'Idite opet i nabavite nam malo hrane!'

   ^26Odgovorili smo: 'Ne mo?emo onamo. Samo ako s nama poðe na? najmlaði
   brat, siæi æemo, jer ne smijemo pred onoga èovjeka ako ne bude s nama
   na? najmlaði brat.'

   ^27Tvoj sluga, otac moj, odvrati nam: 'Kako znate, ?ena mi je rodila
   dva sina.

   ^28Jedan je nestao, te sam zakljuèio: sigurno je rastrgan! Odonda ga
   vi?e nisam vidio.

   ^29Ako i ovoga od mene odvedete pa ga kakva nesreæa snaðe, moju æete
   sijedu glavu s tugom strovaliti dolje u ?eol.'

   ^30Ako sad doðem k tvome sluzi, ocu svome, a mladiæ - èiji je ?ivot
   tako povezan s njegovim - ne bude s nama,

   ^31on æe svisnuti kad vidi da djeèaka nema s nama; tako æe tvoje sluge
   strovaliti u tuzi sijedu glavu tvoga sluge, oca na?ega, dolje u ?eol.

   ^32Jer tvoj je sluga zajamèio ocu svome za djeèaka, rekav?i: 'Ako ti ga
   ne vratim, bit æu kriv svome ocu svega vijeka.'

   ^33Zato, molim te, neka tvoj sluga ostane kao rob mome gospodaru, a
   djeèak neka ide natrag s braæom.

   ^34Jer, kako mogu k svome ocu ako djeèaka nema sa mnom! Ne bih mogao
   gledati jad ?to bi sna?ao moga oca."
     __________________________________________________________________

  Chapter 45

   ^1 Josip se vi?e nije mogo svladavati pred onima koji su ga okru?ivali
   pa povika: "Neka svi odstupe!" Tako nitko nije ostao s Josipom kad se
   oèitovao svojoj braæi.

   ^2Briznuo je u glasan plaè, da su ga i Egipæani mogli èuti. Doznalo se
   za to i na faraonovu dvoru.

   ^3"Ja sam Josip", reèe Josip svojoj braæi. "Otac mi je, dakle, jo? na
   ?ivotu!" Ali mu braæa nisu mogla odgovoriti, toliko se zapanji?e pred
   njim.

   ^4Onda æe opet Josip svojoj braæi: "Primaknite se k meni!" Kad su se
   primakli, nastavi: "Ja sam Josip, va? brat; onaj koga ste prodali u
   Egipat.

   ^5Ali se nemojte uznemirivati i prekoravati ?to ste me ovamo prodali;
   jer Bog je onaj koji me pred vama poslao da vas odr?i u ?ivotu.

   ^6Dvije su veæ godine ?to je glad do?la na zemlju, a jo? pet godina
   neæe biti ni oranja ni ?etve u zemlji.

   ^7Zato me Bog poslao pred vama da vam se saèuva ostatak na zemlji te da
   vam ?ivot spasi velikim izbavljenjem.

   ^8Tako niste vi mene poslali ovamo nego Bog; on me postavio faraonu za
   oca, gospodara nad svim njegovim domom i vladaocem nad svom zemljom
   egipatskom.

   ^9?urite se k mome ocu te mu recite: 'Ovo ti poruèuje tvoj sin Josip:
   Bog me postavio gospodarem nad svim Egiptom; siði k meni bez
   oklijevanja.

   ^10Nastanit æe? se u kraju Go?enu. Tako æe? biti blizu mene: ti, tvoja
   djeca, tvoja unuèad, tvoje ovce i goveda i sve ?to je tvoje.

   ^11Ondje æu se za te brinuti, jer æe glad potrajati jo? pet godina.
   Tako neæe? oskudijevati ni ti, ni tvoja obitelj, niti itko tvoj.'

   ^12Ta svojim oèima mo?ete vidjeti, kao ?to vidi i moj brat Benjamin, da
   vam to moja usta govore.

   ^13Pripovjedite ocu o mome visokom polo?aju u Egiptu i sve ?to ste
   vidjeli; i brzo mi ovamo oca dovedite!"

   ^14Potom zagrli brata Benjamina te zaplaka; a plakao je i Benjamin
   obisnuv?i mu oko vrata.

   ^15Izljubi zatim svu svoju braæu, u naruèju im se rasplaka. Poslije
   toga njegova braæa zaðu s njim u razgovor.

   ^16Glas se proèuje u faraonovu dvoru: "Stigla Josipova braæa!" Bilo je
   to drago faraonu i njegovim dvoranima.

   ^17Onda faraon reèe Josipu: "Ka?i svojoj braæi neka uèine ovo:
   'Natovarite svoje ?ivine i odmah se uputite u zemlju kanaansku.

   ^18Uzmite svoga oca i svoje obitelji i k meni doðite! Ja æu vam dati
   najbolju zemlju u Egiptu te æete u?ivati od obilja ove zemlje.'

   ^19A naredi i ovo: 'Ovako uèinite: Iz zemlje egipatske potjerajte kola
   za svoju djecu i svoje ?ene, uzmite oca i doðite.

   ^20Neka vam se oèi ne rastu?uju za va?im stvarima, jer sve ?to je u
   Egiptu najbolje bit æe va?e.'"

   ^21Sinovi Izraelovi tako uèine. Po faraonovoj zapovijedi Josip im dade
   kola i popudbinu.

   ^22Svakom od njih dade nove haljine, a Benjaminu dade tri stotine
   srebrnika i petore haljine.

   ^23Isto tako po?alje svome ocu: deset magaraca natovarenih najboljim
   plodovima egipatskim i deset magarica natovarenih ?itom, kruhom i
   namirnicama ocu za put.

   ^24Isprativ?i svoju braæu na put, reèe im: "Nemojte se putem svaðati!"

   ^25I tako oni odo?e iz Egipta i stigo?e u zemlju kanaansku, k svome ocu
   Jakovu.

   ^26Kad mu reko?e: "Josip je ?iv i èak vlada nad svom zemljom
   egipatskom!", njegovo se srce skameni jer im nije mogao vjerovati.

   ^27Ali kad mu ispripovjedi?e sve ?to im je Josip rekao i kad vidje kola
   ?to ih je Josip poslao da ga prevezu, duh njihova oca Jakova o?ivje.

   ^28"Dosta", reèe Izrael. "Sin moj Josip jo? je ?iv! Moram poæi i
   vidjeti ga prije nego umrem."
     __________________________________________________________________

  Chapter 46

   ^1 Tako Izrael krene na put sa svim ?to bija?e njegovo i stigne u Beer
   ?ebu te prinese ?rtvu Bogu svoga oca Izaka.

   ^2U noænom viðenju zovne Bog Izraela: "Jakove! Jakove!" On odgovori:
   "Evo me!"

   ^3"Ja sam Bog, Bog tvoga oca. Ne boj se siæi u Egipat, jer æu ondje od
   tebe proizvesti velik narod.

   ^4Ja æu siæi u Egipat s tobom i sam æu te vratiti ovamo; a Josip æe ti
   svojom rukom oèi zaklopiti."

   ^5I Jakov krene iz Beer ?ebe. Sinovi Izraelovi postave svoga oca
   Jakova, svoju djecu i svoje ?ene u kola ?to ih je faraon poslao da ga
   prevezu.

   ^6Uzmu sa sobom svoje blago i dobra ?to ih bijahu stekli u zemlji
   kanaanskoj te stignu Jakov i sve njegovo potomstvo u Egipat.

   ^7Sa sobom je u Egipat poveo svoje sinove i unuke, svoje kæeri i kæeri
   svojih sinova, sve svoje potomstvo.

   ^8Ovo su imena Izraelaca - Jakova i njegovih potomaka - koji su stigli
   u Egipat: Jakovljev prvoroðenac Ruben.

   ^9Rubenovi sinovi: Henok, Falu, Hesron i Karmi.

   ^10Sinovi ?imunovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i ?aul, sin
   Kanaanke.

   ^11Sinovi Levijevi: Ger?on, Kehat i Merari.

   ^12Sinovi Judini: Er, Onan, ?ela, Peres i Zerah. Er i Onan umrli su u
   zemlji kanaanskoj. Peresovi sinovi bili su Hesron i Hamul.

   ^13Sinovi Jisakarovi: Tola, Fuva, Ja?ub i ?imron.

   ^14Sinovi Zebulunovi: Sered, Elon i Jahleel.

   ^15To su sinovi koje je Lea imala s Jakovom u Padan Aramu i jo? kæerka
   Dina. U svemu je, dakle, imao sinova i kæeri trideset i troje.

   ^16Sinovi Gadovi: Sifjon, Hagi, ?uni, Esbon, Eri, Arodi i Areli.

   ^17Sinovi A?erovi: Jimna, Ji?va, Ji?vi, Berija i sestra im Serah.
   Sinovi Berijini: Heber i Malkiel.

   ^18To su bili potomci Zilpe, koju je Laban darovao svojoj kæeri Lei.
   Ona je tako rodila Jakovu ?esnaest du?a.

   ^19Sinovi Jakovljeve ?ene Rahele: Josip i Benjamin.

   ^20Josipu su se u egipatskoj zemlji rodili Mana?e i Efrajim. Rodila mu
   ih je kæi onskog sveæenika Poti-Fere.

   ^21Sinovi Benjaminovi: Bela, Beker, A?bel, Gera, Naaman, Ehi, Ro?,
   Mupim, Hupim i Ard.

   ^22To su bili potomci Rahelini koje je rodila Jakovu - u svemu njih
   èetrnaest.

   ^23Danov je sin Hu?im.

   ^24Sinovi Naftalijevi: Jahseel, Guni, Jeser i ?ilem.

   ^25To su bili potomci Bilhe, koju je Laban dao svojoj kæeri Raheli. Ona
   je Jakovu rodila sedam potomaka.

   ^26Tako je sve Jakovljeve èeljadi ?to je od njega poteklo i u Egipat
   doselilo - ne ukljuèujuæi ?ena Jakovljevih sinova - u svemu ?ezdeset i
   ?est osoba.

   ^27I k tome dva sina Josipova ?to su mu se rodila u Egiptu. Prema tome,
   sve èeljadi Jakovljeva doma ?to se naseli u Egiptu bija?e sedamdeset
   du?a.

   ^28Izrael posla Judu naprijed k Josipu da se pred njim pojavi u Go?enu.
   Kad stignu u go?enski kraj,

   ^29Josip upregne svoja kola i zaputi se u Go?en - u susret svome ocu
   Izraelu. Stupiv?i preda nj, pade mu oko vrata i dugo je tako plakao.

   ^30Onda Izrael reèe Josipu: "Sada, po?to sam roðenim oèima vidio da si
   jo? ?iv, mogu umrijeti."

   ^31Zatim Josip reèe svojoj braæi i oèevoj obitelji: "Otiæi æu i
   obavijestiti faraona; reæi æu mu: 'Moja braæa i obitelj moga oca, koji
   su bili u zemlji kanaanskoj, do?li su k meni.

   ^32Oni su ljudi pastiri, uvijek su se bavili stoèarstvom; dotjerali su
   sa sobom svoja stada i sve ?to im pripada.'

   ^33Tako, kad vas faraon pozove i zapita: 'Èime se bavite?'

   ^34odgovorite: 'Ljudi smo, sluge tvoje, koji se od poèetka do sad
   bavimo stoèarstvom; i mi i na?i preci', tako da se mo?ete naseliti u
   go?enskom kraju. Svi su, naime, pastiri Egipæanima mrski."
     __________________________________________________________________

  Chapter 47

   ^1 Ode, dakle, Josip te obavijesti faraona: "Moj otac i moja braæa
   stigo?e sa svojim ovcama i govedima i sa svime ?to imaju iz zemlje
   kanaanske, i eno ih u go?enskom kraju."

   ^2I uzev?i petoricu izmeðu svoje braæe, uvede ih faraonu.

   ^3Onda faraon zapita njegovu braæu: "Èime se bavite?" Odgovore faraonu:
   "Tvoje su sluge stoèari, ba? kao ?to su bili na?i preci.

   ^4Do?li smo da potra?imo kratak boravak u ovoj zemlji", reko?e faraonu,
   "jer je nestalo pa?e za stada tvojih slugu, stra?na glad priti?te
   kanaansku zemlju. Dopusti da se tvoje sluge nastane u go?enskom kraju."

   ^5[5a] Faraon reèe Josipu: [6b] "Neka se, dakle, nastane u go?enskom
   kraju. A ako zna? da meðu njima ima prikladnih, postavi ih za
   nadglednike moga osobnog blaga." [5b] Tako, kad Jakov i njegovi sinovi
   stigo?e u Egipat i kad faraon, kralj egipatski, to èu, reèe Josipu:
   "Buduæi da su tvoj otac i tvoja braæa do?li k tebi,

   ^6[6a] egipatska ti je zemlja na raspolaganju: smjesti svoga oca i
   svoju braæu u najboljem kraju."

   ^7Josip onda dovede svoga oca Jakova faraonu. Jakov blagoslovi faraona.

   ^8A faraon upita Jakova: "Koliko ti je godina?"

   ^9Jakov odgovori faraonu: "Godina moga lutalaèkog ?ivljenja ima stotina
   i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga ?ivota; ne
   dosti?u brojem godine ?ivljenja na zemlji mojih otaca."

   ^10Poslije toga Jakov se oprosti s faraonom i ode od njega.

   ^11Tako Josip nastani svoga oca i svoju braæu dav?i im u vlasni?tvo
   najljep?i kraj egipatske zemlje, u kraju Ramsesovu, kako je faraon
   naredio.

   ^12A Josip opskrbi hranom svoga oca, svoju braæu i svu oèevu obitelj
   sve do najmanjega.

   ^13Nigdje nije bilo hrane jer je pritisla stra?na glad: izmuèi ona i
   zemlju egipatsku i zemlju kanaansku.

   ^14Josip pobra sav novac ?to se nalazio u zemlji egipatskoj i zemlji
   kanaanskoj u zamjenu za ?ito koje se prodavalo i odnese novac u
   faraonov dvor.

   ^15Kad je nestalo novca u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj, svi
   Egipæani doðu k Josipu te mu reknu: "Daj nam kruha! Za?to da pomremo
   pred tvojim oèima? Novca vi?e nema."

   ^16Josip odgovori: "Predajte svoju stoku pa æu vam dati ?ita u zamjenu
   za stoku kad je novca nestalo."

   ^17Tako su oni dovodili svoju stoku Josipu, a Josip im dava?e kruh u
   zamjenu za konje, za sitnu i krupnu stoku i za magarad. Tako ih je one
   godine opskrbljivao kruhom u zamjenu za sve njihovo blago.

   ^18Kad je ona godina pro?la, doðu k njemu i druge godine te mu reknu:
   "Ne mo?emo sakriti od svoga gospodara: novca je nestalo, blaga su veæ
   ustupljena gospodaru; drugo ni?ta ne preostaje da gospodaru ustupimo
   nego sebe i svoje oranice.

   ^19Za?to da uni?timo na tvoje oèi i sebe i svoje zemlje? Uzmi i nas i
   na?e zemlje u zakup za kruh, i tako æemo zajedno sa svojom zemljom
   postati faraonovi kmetovi; daj sjemena da pre?ivimo: da ne izginemo i
   da nam oranice ne postanu pusto?!"

   ^20Tako Josip steèe faraonu u posjed sve egipatske oranice, jer je
   svaki Egipæanin, kako ih pritisnu glad, prodao svoje njive. Tako je
   zemlja postala faraonovo vlasni?tvo,

   ^21a narod od jednog kraja Egipta do drugoga njegovim robljem.

   ^22Jedino nije preuzeo sveæenièkih imanja, jer je faraon davao
   sveæenicima odreðeni dio, i tako su ?ivjeli od prihoda ?to im ga je
   faraon davao. Stoga nisu prodali svojih imanja.

   ^23Onda Josip reèe svijetu: "Buduæi da sam danas za faraona prekupio i
   vas i va?u zemlju, evo vam sjeme pa zasijte zemlju.

   ^24A kad bude pobiranje ljetine, faraonu æete davati jednu petinu, dok
   æe èetiri petine ostajati vama: za zasijavanje polja, za hranu vama i
   onima koji su u va?im domovima i za hranu va?oj djeci."

   ^25Oni odgovore: "?ivot si nam spasio! Mi smo zahvalni svome gospodaru
   ?to mo?emo biti faraonovi robovi."

   ^26Tako Josip napravi za Egipat zemlji?ni zakon koji i danas vrijedi:
   petina pripada faraonu; jedino sveæenièka imanja nisu pre?la faraonu.

   ^27Izraelci se nastani?e u zemlji egipatskoj, u kraju go?enskom; u njem
   steko?e vlasni?tvo; bijahu rodni i broj im se veoma umno?i.

   ^28U zemlji egipatskoj po?ivje Jakov sedamnaest godina. Tako je duljina
   Jakovljeva ?ivota iznosila sto èetrdeset i sedam godina.

   ^29A kad se pribli?i vrijeme Izraelu da umre, pozva svoga sina Josipa
   te mu reèe: "Ako mi ?eli? ugoditi, stavi svoju ruku pod moje stegno kao
   jamstvo svoje odanosti meni: nemoj me sahraniti u Egiptu!

   ^30Kad legnem dolje sa svojim ocima, prenesi me iz Egipta gore i
   sahrani me u njihovu grobnicu!" "Uèinit æu kako si rekao", odgovori.

   ^31"Zakuni mi se!" - reèe. I on mu se zakle. Tada se Izrael duboko
   prignu na uzglavlju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 48

   ^1 Poslije nekog vremena jave Josipu: "Eno ti je otac obolio." Nato on
   uzme sa sobom svoja dva sina, Mana?ea i Efrajima.

   ^2Kad Jakovu reko?e: "Evo ti je do?ao sin Josip", Izrael skupi svoje
   snage i sjede na postelju.

   ^3Reèe Jakov Josipu: "Bog Svemo?ni, El ?adaj, objavi mi se u Luzu, u
   zemlji kanaanskoj; blagoslov mi dade,

   ^4a potom mi reèe: 'Uèinit æu te rodnim i mnogobrojnim, uèinit æu da
   postane? skup naroda, a tvome potomstvu poslije tebe dat æu ovu zemlju
   u posjed zauvijek.'

   ^5Sad, oba tvoja sina ?to su ti se rodila u zemlji egipatskoj, prije
   nego sam ja stigao k tebi u Egipat, neka budu moji - Efrajim i Mana?e
   neka budu moji kao i Ruben i ?imun!

   ^6A djeca ?to su ti se rodila poslije njih neka ostanu tvoja; a u svom
   nasljedstvu neka se zovu po imenu svoje braæe.

   ^7Kad sam se, naime, vraæao iz Padana, na moju ?alost, tvoja majka
   Rahela umrije na putovanju u kanaansku zemlju, tek u maloj udaljenosti
   od Efrate. Sahranio sam je ondje uz put u Efratu, sada?nji Betlehem."

   ^8Opaziv?i Izrael Josipove sinove, zapita: "Tko su ovi?"

   ^9Josip odgovori svome ocu: "Sinovi su to moji koje mi je Bog dao
   ovdje." "Dovedi mi ih da ih blagoslovim", reèe.

   ^10Izraelu oèi oslabile od starosti, nije vidio. Zato mu privede
   sinove, a on ih poljubi i zagrli.

   ^11Potom Izrael reèe Josipu: "Nisam oèekivao da æu jo? ikada vidjeti
   tvoje lice; kad, evo, Bog mi dade da vidim i tvoje potomke."

   ^12Josip ih tada skine s njegovih koljena i duboko se, sve do zemlje,
   nakloni.

   ^13Nato ih uze Josip obojicu - Efrajima svojom desnicom, Izraelu
   nalijevo, a Mana?ea svojom ljevicom, Izraelu nadesno - te ih k njemu
   primaèe.

   ^14Ali Izrael ispru?i svoju desnicu i stavi je na Efrajimovu glavu,
   premda je bio mlaði, a svoju ljevicu na glavu Mana?eovu - tako je dr?ao
   ruke unakrst - iako je Mana?e bio prvoroðenac.

   ^15Tako je davao svoj blagoslov Josipu govoreæi: "Bog, èijim su
   putovima hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je pastir bio
   otkako postah pa do danas,

   ^16anðeo koji me od svakog zla izbavljao - djecu ovu neka blagoslovi!
   Neka se ime moje i mojih preða Abrahama i Izaka po njima spominje! U
   mno?tva se mnogobrojna po zemlji razmno?ili!"

   ^17Kad je Josip vidio da je njegov otac polo?io desnicu na Efrajimovu
   glavu, njegovim se oèima to uèini krivo; zato posegne za rukom svoga
   oca da je pomakne s Efrajimove glave na glavu Mana?eovu.

   ^18"Ne tako, oèe moj," reèe Josip svome ocu, "jer ovo je prvoroðenac;
   zato stavi desnicu na njegovu glavu!"

   ^19Ali njegov otac to odbije rekav?i: "Znam ja, sine moj, znam; i od
   njega æe postati narod i bit æe velik. Ali njegov mlaði brat bit æe
   veæi od njega, a njegovo æe potomstvo biti mno?tvo."

   ^20Onoga ih, dakle, dana blagoslovi rekav?i: "Vama nek' se Izrael
   blagoslivlja govoreæi: Kao ?to je Efrajimu i Mana?eu, nek' i tebi Bog
   uèini!" Tako stavi Efrajima pred Mana?ea.

   ^21Poslije Izrael reèe Josipu: "Ja æu, evo, naskoro umrijeti; no Bog æe
   biti s vama i opet vas dovesti u zemlju va?ih otaca.

   ^22A tebi ostavljam ?ekem, ne?to vi?e nego tvojoj braæi, ?to sam ga
   svojim maèem i lukom osvojio od Amorejaca."
     __________________________________________________________________

  Chapter 49

   ^1 Jakov zatim sazva svoje sinove te reèe: "Skupite se da vam ka?em ?to
   æe vas snaæi u kasnije vrijeme:

   ^2Okupite se, èujte, sinovi Jakovljevi, èujte oca svoga Izraela!

   ^3Ti Rubene, moj prvoroðenèe, snaga ti si moja, prvenac moje mu?kosti.
   Istièe?, se ponosom, snagom se istièe?,

   ^4no, poput vode nabujao, neæe? vi?e imati prvenstva, jer na le?aj oca
   svog se pope, moj tad oskvrnu krevet.

   ^5?imun i Levi braæa su prava! Maèevi im oruðe nasilja.

   ^6Na njihova vijeæanja ja ne silazio, u njihovim zborovima udjela ne
   imao! U srd?bi su svojoj ljude ubijali; u obijesti bikove sakatili.

   ^7Prokleta im srd?ba, jer je pre?estoka! Prokleta im obijest, jer je
   preokrutna! Razdijelit æu ih po Jakovu, Izraelom raspr?iti.

   ^8Judo! Tvoja braæa slavit æe te; svagda ti je ?aka na ?iji du?mana,
   sinci oca tvoga tebi æe se klanjat.

   ^9Judo, laviæu mali! Plijenom si se, sine, udebljao; poput lava, poput
   lavice legao potrbu?ke! Tko bi ga dra?iti smio?

   ^10Od Jude ?ezlo se kraljevsko, ni palica vladalaèka od nogu njegovih
   udaljiti neæe dok ne doðe onaj kome pripada - kome æe se narodi
   pokoriti.

   ^11Svog magarca za lozu privezuje, mlado magarice svoje za èokot. U
   vinu on kupa svoju odjeæu svoju halju u krvi od gro?ða.

   ^12Oèi su mu od vina mutne, zubi bjelji od mlijeka.

   ^13Zebulun æe stanovati uz obalu morsku, luka spasa bit æe brodarima,
   uz bok njegov Sidon æe le?ati.

   ^14Jisakar je ko?èat magarac polegao meðu ogradama.

   ^15Vidje da je odmor ugodan, a zemlja lijepa, te leða svoja pod teret
   podmetnu i na tlaku pristade.

   ^16Dan æe narod svoj suditi kao svako pleme Izraelovo.

   ^17Nek' Dan zmija bude na putu, guja pokraj staze ?to æe konja za zglob
   ujesti, i njegov konjik nauznak æe pasti.

   ^18U spas tvoj se, Jahve, uzdam!

   ^19Gada æe pljaèkat razbojnici, pljaèkom æe im za petama biti.

   ^20U A?era bit æe hrane, poslastica za kraljeve.

   ^21Naftali je ko?uta lakonoga koja krasnu lanad mladi.

   ^22Josip je stablo plodno, plodno stablo kraj izvora, grane svoje grana
   preko zida.

   ^23Strijelci njega saletjeli, strijeljali ga, opljaèkali.

   ^24Ali luk mu èvrst ostaje, mi?ice mu ojaèale, rukom Jakog Jakovljeva,
   imenom Pastira, Stijene Izraela,

   ^25Bogom, Ocem tvojim, koji ti poma?e, Svesilnim koji te blagoslivlje
   blagoslovom ozgo sa nebesa, blagoslovom ozdo iz dubina, blagoslovom iz
   svih prsa, iz svih utroba!

   ^26Blagoslovom klasja i cvjetova, blagoslovom drevnih brda, ?elja
   vjeènih bre?uljaka - nek' se oni spuste na Josipa, izmeðu braæe
   posveæenog!

   ^27Benjamin je vuk grabe?ljivi, lovinu on jutrom jede, a naveèer plijen
   dijeli."

   ^28Sve su to Izraelova plemena - dvanaest ih na broj - i to im je otac
   rekao kad ih je blagoslivljao; svakoga je od njih blagoslovio njegovim
   blagoslovom.

   ^29Poslije toga im dade ovu naredbu: "Naskoro æu se pridru?iti svojim
   precima. Sahranite me kraj mojih otaca,

   ^30u spilji ?to se nalazi na polju Efrona, Hetita, u spilji na polju
   Makpeli, nasuprot Mamri, u zemlji kanaanskoj. To je ona koju je Abraham
   kupio s poljem od Hetita Efrona za mjesto sahranjivanja.

   ^31Ondje je sahranjen Abraham i njegova ?ena Sara; sahranjeni su ondje
   Izak i njegova ?ena Rebeka; ondje sam ja sahranio Leu.

   ^32Polje i spilja na njemu kupljeni su od Hetita."

   ^33Kad je Jakov tako naputio svoje sinove, povuèe noge natrag na
   postelju te izdahnu - pridru?i se svojim precima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 50

   ^1 Josip se baci na oca, suzama mu oblije lice, izljubi ga.

   ^2Poslije toga Josip naredi lijeènicima koji su se nalazili u njegovoj
   slu?bi da mu oca balzamiraju, i oni balzamira?e Izraela.

   ^3Trebalo je èetrdeset dana: toliko, naime, traje balzamiranje.
   Sedamdeset su ga dana Egipæani oplakivali.

   ^4A kad je pro?lo vrijeme oplakivanja, Josip reèe onima u dvoru
   faraonovu: "Uèinite mi milost i prenesite faraonu ovo:

   ^5Moj me otac zakleo govoreæi: 'Kad umrem, sahrani me u grob koji sam
   sebi pripravio u zemlji kanaanskoj!' Dopusti mi da odem gore i sahranim
   oca, a onda æu se vratiti."

   ^6Faraon odgovori: "Otiði gore i sahrani svoga oca kako si mu se
   zakleo."

   ^7Tako Josip ode da sahrani oca. S njim su po?li i svi faraonovi
   slu?benici - odliènici njegova dvora i svi dostojanstvenici egipatske
   zemlje;

   ^8sva Josipova obitelj, njegova braæa i oèeva porodica. Jedino su u
   go?enskom kraju ostala njihova djeca, njihove ovce i goveda.

   ^9S njim su i?la i kola i konjanici: bila je to vrlo duga povorka.

   ^10Stigav?i u Goren Haatad, s onu stranu Jordana, odr?a?e ondje veliko
   i sveèano naricanje. Josip odr?a sedmodnevnu ?alost za ocem.

   ^11Kad su stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli tugovanje u Goren
   Haatadu, reko?e: "To ti je sveèano naricanje Egipæana!" Zato nazovu to
   mjesto Abel-Misrajim. Nalazi se s onu stranu Jordana.

   ^12Jakovljevi sinovi uèine kako im je naredio otac:

   ^13odnesu ga u zemlju kanaansku te ga sahrane u spilji na polju Makpeli
   kod Mamre, polju ?to ga je Abraham kupio od Hetita Efrona za
   sahranjivanje.

   ^14Po?to je sahranio svoga oca, Josip se vrati u Egipat - on, njegova
   braæa i svi koji su s njim i?li da mu oca pokopaju.

   ^15Kad su Josipova braæa vidjela da im je otac umro, reko?e: "?to ako
   je Josip na nas ljut i poku?a uzvratiti nam za sve zlo koje smo mi
   njemu nanijeli?"

   ^16Stoga poruèe Josipu ovako: "Pred svoju smrt tvoj je otac naredio:

   ^17'Ovako recite Josipu: Oprosti braæi svojoj zlo i grijeh ?to su onako
   okrutno prema tebi postupili.' Oprosti, dakle, uvredu slugama Boga
   svoga oca!" Na te rijeèi Josip brizne u plaè.

   ^18Tada sama njegova braæa doðu k njemu, bace se preda nj te mu reknu:
   "Evo nas k tebi da budemo tvoji robovi!"

   ^19Josip im odvrati: "Ne bojte se! TÓa zar sam ja namjesto Boga!

   ^20Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono
   okrenuo na dobro: da uèini ?to se danas zbiva - da spasi ?ivot velikom
   narodu.

   ^21Zato se ne bojte! Ja æu se brinuti za vas i za va?u djecu." Tako ih
   je smirio ljubeznim rijeèima.

   ^22Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i oèevim. Po?ivje Josip
   stotinu i deset godina.

   ^23Tako je Josip gledao Efrajimovu djecu do treæeg koljena; a raðala se
   djeca i Makiru, Mana?eovu sinu, na Josipovim koljenima.

   ^24Napokon reèe Josip svojoj braæi: "Ja æu, evo, naskoro umrijeti. Ali
   æe se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju
   ?to ju je pod zakletvom obeæao Abrahamu, Izaku i Jakovu."

   ^25Tada Josip zakune Izraelove sinove: "Bog æe se vas doista sjetiti, i
   tada ponesite moje kosti odavde!"

   ^26Josip umrije kad mu bija?e sto i deset godina; balzamira?e ga i u
   Egiptu polo?i?e u lijes.
     __________________________________________________________________

Exodus
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Ovo su imena Izraelovih sinova koji su s Jakovom si?li u Egipat,
   svaki sa svojim domom:

   ^2Ruben, ?imun, Levi i Juda;

   ^3Jisakar, Zebulun i Benjamin;

   ^4Dan i Naftali; Gad i A?er.

   ^5U svemu Jakovljevih potomaka bija?e sedamdeset du?a. A Josip je veæ
   bio u Egiptu.

   ^6I umre Josip, a pomru i sva njegova braæa i sav onaj nara?taj.

   ^7Ali su Izraelci bili rodni, namno?ili se i silno ojaèali, tako da su
   napuèili zemlju.

   ^8Uto u Egiptu zavlada novi kralj koji nije poznavao Josipa.

   ^9I reèe on svome puku: "Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojan
   i moæniji od nas.

   ^10Hajde, postupimo mudro s njima: sprijeèimo im porast, da se u
   sluèaju rata ne pridru?e na?im neprijateljima, da ne udare na nas i
   napokon ne odu iz zemlje."

   ^11I postavi?e nad njima nadglednike da ih tlaèe te?kim radovima. Tako
   su faraonu sagradili gradove-skladi?ta: Pitom i Ramses.

   ^12Ali ?to su ih vi?e tlaèili, oni se jo? vi?e mno?ili, napredovali i
   ?irili se, tako da su Egipæani strahovali od Izraelaca.

   ^13I Egipæani se okrutno obore na Izraelce.

   ^14Ogorèavali su im ?ivot te?kim radovima: pravljenjem meljte i opeke,
   razlièitim poljskim poslovima i svakovrsnim naporima koje im
   nemilosrdno nametahu.

   ^15Egipatski se kralj obrati i na hebrejske babice, od kojih jednoj
   bija?e ime ?ifra, a drugoj Pua, pa im naredi:

   ^16"Kad u porodu poma?ete Hebrejkama, dobro pogledajte oba kamena
   sjedala: ako je mu?ko dijete, ubijte ga; ako je ?ensko, neka ?ivi.

   ^17Ali su se babice bojale Boga i nisu èinile kako im je naredio
   egipatski kralj, nego su ostavljale na ?ivotu mu?ku djecu.

   ^18Stoga egipatski kralj pozove babice pa im rekne: "Za?to ste tako
   radile i na ?ivotu ostavljale mu?ku djecu?"

   ^19Nato babice odgovore faraonu: "Hebrejke nisu kao egipatske ?ene. One
   su ?ivotne. Prije nego babica doðe k njima, one veæ rode."

   ^20Bog je to babicama za dobro primio. Narod se mno?io i silno
   porastao.

   ^21A kako su se babice bojale Boga, on ih obdari potomstvom.

   ^22Onda faraon izda naredbu svemu svome narodu: "Svako mu?ko dijete
   koje se rodi Hebrejima bacite u Rijeku! Na ?ivotu ostavite samo ?ensku
   djecu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Neki èovjek od Levijeva koljena ode i o?eni se djevojkom Levijkom.

   ^2?ena zaèe i rodi sina. Vidjev?i kako je krasan, krila ga je tri
   mjeseca.

   ^3Kad ga nije mogla vi?e sakrivati, nabavi ko?aricu od papirusove
   trstike, oblijepi je smolom i paklinom, u nju stavi dijete i polo?i ga
   u trstiku na obali Rijeke.

   ^4Njegova sestra stane podalje da vidi ?to æe s njime biti.

   ^5Faraonova kæi siðe k Rijeci da se kupa, dok su njezine slu?kinje
   ?etale uz obalu Rijeke. Opazi ona ko?aricu u trstici, pa po?alje
   slu?kinju da je donese.

   ^6Otvori je i pogleda, a to u njoj dijete! Mu?ko èedo. Plakalo je. Njoj
   se sa?ali na nj. "Bit æe to hebrejsko dijete", reèe.

   ^7Onda njegova sestra rekne faraonovoj kæeri: "Hoæe? li da ti potra?im
   dojilju meðu Hebrejkama da ti dijete doji?"

   ^8"Idi!" - odgovori joj faraonova kæi. Tako djevojka ode i pozove
   djetetovu majku.

   ^9"Uzmi ovo dijete", rekne joj faraonova kæi, "i odgoji mi ga, a ja æu
   te plaæati." Tako ?ena uzme dijete i othrani ga.

   ^10Kad je dijete odraslo, ona ga odvede faraonovoj kæeri, koja ga
   posini. Nadjene mu ime Mojsije, "jer sam ga", reèe, "iz vode izvadila".

   ^11Jednog dana, kad je Mojsije veæ odrastao, doðe meðu svoj narod i
   vidje njegove muke. Spazi tada kako neki Egipæanin tuèe jednoga
   Hebrejca - brata njegova.

   ^12Okrene se tamo-amo i, vidjev?i da nikoga nema, ubije Egipæanina i
   zatrpa ga u pijesak.

   ^13Izaðe on i sutradan te zateèe dva Hebrejca kako se tuku. "Za?to
   tuèe? svoga druga?" - rekne napadaèu.

   ^14Ovaj odvrati: "Tko te postavi za starje?inu i suca na?ega? Kani? li
   ubiti i mene kako si ubio onog Egipæanina?" Mojsije se upla?i pa æe u
   sebi: "Tako! Ipak se saznalo."

   ^15Kad je faraon to doèuo, htjede Mojsija pogubiti. Zato Mojsije
   pobjegne od faraona i skloni se u midjansku zemlju. Ondje sjedne kraj
   nekog studenca.

   ^16Midjanski je sveæenik imao sedam kæeri. Doðu one da zahvate vode i
   naliju pojila, da napoje stado svoga oca.

   ^17Ali doðu i pastiri te ih potjeraju. Mojsije ustane, obrani ih i
   stado im napoji.

   ^18Kad su se vratile svome ocu Reuelu, on ih zapita: "Kako ste se danas
   tako brzo vratile?"

   ^19One odgovore: "Neki Egipæanin obrani nas od pastira i jo? nam
   zahvati vode i stado nam napoji."

   ^20"Gdje je?" - zapita on svoje kæeri. "Za?to ste ostavile toga
   èovjeka? Pozovite ga na objed."

   ^21Mojsije pristane da ostane kod toga èovjeka. On o?eni Mojsija svojom
   kæeri Siporom.

   ^22A kad ona rodi sina, on mu nadjene ime Ger?on, "jer sam", reèe,
   "stranac u tuðoj zemlji".

   ^23Poslije mnogo vremena umre egipatski kralj. Izraelci su jo? stenjali
   u ropstvu. Vapili su, a njihov vapaj za pomoæ sred ropstva uzlazio je k
   Bogu.

   ^24Bog je èuo njihovo zapomaganje i sjetio se svoga Saveza s Abrahamom,
   Izakom i Jakovom.

   ^25I pogleda Bog na Izraelce i zauze se za njih.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga sveæenika. Goneæi
   tako stado po pustari, doðe do Horeba, brda Bo?jega.

   ^2Anðeo mu se Jahvin uka?e u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se
   zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara.

   ^3"Hajde da priðem, " reèe Mojsije, "i promotrim ovaj èudni prizor:
   za?to grm ne sagorijeva."

   ^4Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne:
   "Mojsije! Mojsije!" "Evo me!" - javi se.

   ^5"Ne prilazi ovamo!" - reèe. "Izuj obuæu s nogu! Jer mjesto na kojem
   stoji? sveto je tlo.

   ^6Ja sam", nastavi, "Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog
   Jakovljev." Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati.

   ^7"Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu", nastavi Jahve, "i èuo mu
   tu?bu na tlaèitelje njegove. Znane su mi muke njegove.

   ^8Zato sam si?ao da ga izbavim iz ?aka egipatskih i odvedem ga iz te
   zemlje u dobru i prostranu zemlju - u zemlju kojom teèe med i mlijeko:
   u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Peri?ana, Hivijaca i
   Jebusejaca.

   ^9Vapaji sinova Izraelovih doprije?e do mene. I sam vidjeh kako ih
   Egipæani tlaèe.

   ^10Zato, hajde! Ja te ?aljem faraonu da izbavi? narod moj, Izraelce, iz
   Egipta."

   ^11"Tko sam ja da se uputim faraonu", odgovori Mojsije Bogu, "i izvedem
   Izraelce iz Egipta!"

   ^12"Ja æu biti s tobom", nastavi. "I ovo æe ti biti znak da sam te ja
   poslao: kad izvede? narod iz Egipta, Bogu æete iskazati ?tovanje na
   ovome brdu."

   ^13Nato Mojsije reèe Bogu: "Ako doðem k Izraelcima pa im ka?em: 'Bog
   otaca va?ih poslao me k vama', i oni me zapitaju: 'Kako mu je ime?' -
   ?to æu im odgovoriti?"

   ^14"Ja sam koji jesam", reèe Bog Mojsiju. Onda nastavi: "Ovako ka?i
   Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama."

   ^15Dalje je Bog Mojsiju rekao: "Ka?i Izraelcima ovako: 'Jahve, Bog
   va?ih otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k
   vama.' To mi je ime dovijeka, tako æe me zvati od koljena do koljena."

   ^16"Idi, skupi starje?ine Izraelaca pa im ka?i: 'Jahve, Bog otaca - Bog
   Abrahamov, Izakov i Jakovljev - objavio mi se i rekao mi: Pohodio sam
   vas i razabrao ?to vam se èini u Egiptu.

   ^17Odluèio sam vas izvesti iz egipatske bijede u zemlju Kanaanaca,
   Hetita, Amorejaca, Peri?ana, Hivijaca i Jebusejaca - u zemlju kojom
   teèe med i mlijeko!'

   ^18Oni æe te poslu?ati. Onda poði sa starje?inama Izraelaca k
   egipatskom kralju i reci mu: 'Objavio nam se Jahve, Bog Hebreja. Pusti
   nas da odemo tri dana hoda u pustinju, da ondje prinesemo ?rtvu Jahvi,
   Bogu svojemu.'

   ^19Znam ja da vas egipatski kralj neæe pustiti ako ne bude natjeran
   te?kom ?akom.

   ^20Zato æu ja pru?iti svoju ?aku i pritisnuti Egipat svakovrsnim
   èudesima ?to æu ih u njemu izvesti. Poslije æe vas pustiti.

   ^21Dobro æu raspolo?iti Egipæane prema ovome narodu, pa kad poðete,
   neæete poæi praznih ruku.

   ^22Svaka æe ?ena zatra?iti od svoje susjede i stanarke u svojoj kuæi
   nakita srebrnog i zlatnog i odjeæe. To stavite na svoje sinove i kæeri.
   Tako æete oplijeniti Egipæane."
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Mojsije uzvrati: "Ali ako mi ne povjeruju i ne poslu?aju me, nego mi
   reknu: 'Jahve ti se nije objavio?'"

   ^2"?to ti je to u ruci?" - zapita ga Jahve. "?tap", odgovori.

   ^3"Baci ga na zemlju!" - naredi mu Jahve. On ga baci na zemlju, a ?tap
   se pretvori u zmiju. Mojsije pred njom uzmaèe.

   ^4Onda Jahve reèe Mojsiju: "Pru?i ruku i uhvati je za rep." I on se?e
   rukom i uhvati je za rep, a ona opet postade ?tap u njegovoj ruci.

   ^5"Tako moraju vjerovati da se Jahve, Bog njihovih otaca, Bog
   Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, tebi objavio."

   ^6Jo? mu Jahve rekne: "Uvuci ruku u njedra." On uvuèe ruku u njedra.
   Kad ju je izvukao, gle - ruka mu gubava, bijela kao snijeg.

   ^7"Stavi opet ruku u njedra!" - naredi mu Jahve. On opet ruku u njedra.
   Kad ju je iz njedara izvukao, gle - opet je bila kao i ostali dio
   tijela.

   ^8"Ako ti ne povjeruju i ne prihvate poruku prvoga znamenja, povjerovat
   æe poruci drugoga znamenja.

   ^9A ako ih oba ova znamenja ne uvjere pa ti ne povjeruju, zahvati vode
   iz Rijeke i prolij je po suhu. Voda ?to je bude? iz Rijeke uzeo na suhu
   æe se u krv pretvoriti."

   ^10"Oprosti, Gospodine!" - nastavi Mojsije Jahvi. "Ja nikad nisam bio
   èovjek rjeèit; ni prije ni sada kad govori? svome sluzi. Ja sam u
   govoru spor, a na jeziku te?ak."

   ^11"Tko je dao èovjeku usta?" - reèe mu Jahve. "Tko ga èini nijemim i
   gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Jahve!

   ^12Idi, dakle! Ja æu biti s tobom kad bude? govorio i kazivat æu ti ?to
   æe? govoriti."

   ^13"Oprosti, Gospodine", opet æe Mojsije, "ne bi li poslao koga
   drugoga!"

   ^14Razljuti se Jahve na Mojsija i reèe: "Zar Aron, Levijevac, nije tvoj
   brat? Znam da je on vrlo rjeèit. Evo, ba? ti izlazi u susret. Kad te
   vidi, obradovat æe se u srcu.

   ^15Ti govori njemu i u njegova usta stavljaj rijeèi. Ja æu biti i s
   tobom i s njime dok budete govorili; kazivat æu obojici ?to æete
   raditi.

   ^16Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on æe tebi biti mjesto
   usta, a ti æe? njemu biti mjesto Boga.

   ^17Uzmi ovaj ?tap u ruku. Njim izvodi znamenja."

   ^18Zatim se Mojsije vrati svome tastu Jitru te mu reèe: "Pusti me da se
   vratim braæi u Egipat da vidim jesu li jo? na ?ivotu." "Poði u miru!" -
   reèe Jitro Mojsiju.

   ^19I Jahve reèe Mojsiju u Midjanu: "Vrati se u Egipat, jer su pomrli
   svi ljudi koji su tra?ili tvoj ?ivot."

   ^20Tako Mojsije posadi na magarca svoju ?enu i sinove i ode u zemlju
   egipatsku. A u ruku Mojsije uze Bo?ji ?tap.

   ^21Jahve opet reèe Mojsiju: "Kad se vrati? u Egipat, pobrini se da pred
   faraonom izvede? sva èudesa za koja sam ti dao moæ, premda æu ja tvrdim
   uèiniti njegovo srce, tako te neæe pustiti narod da ode.

   ^22Tada reci faraonu: 'Ovako ka?e Jahve: Izrael je moj prvoroðenac.

   ^23Tra?im od tebe da mi pusti? sina da mi iska?e ?tovanje. Ako odbije?
   da ga pusti?, ja æu ubiti tvoga prvoroðenca.'"

   ^24Kad se na putu Mojsije zaustavi da prenoæi, navali na nj Jahve da ga
   ubije.

   ^25Ali Sipora pograbi o?tar kremen, obreza svoga sina i ko?icom se
   dotakne Mojsijevih nogu: "Zaista si mi ti krvav mu?", reèe.

   ^26I Jahve ga pusti. Ona je to zbog obrezanja rekla "krvav mu?".

   ^27Onda rekne Jahve Aronu: "Zaputi se prema pustinji, u susret
   Mojsiju!" On ode i s njim se sastane na Bo?jem brdu. Poljubi ga.

   ^28Mojsije pripovjedi Aronu sve ?to mu je Jahve povjerio i sva znamenja
   koja mu je naredio da ih uèini.

   ^29Sad odu Mojsije i Aron i skupe sve starje?ine Izraelaca.

   ^30Aron izlo?i sve ?to je Jahve govorio Mojsiju, a Mojsije izvede
   znamenja naoèigled naroda.

   ^31Narod je bio uvjeren, i po?to èu?e da je Jahve pohodio Izraelce i
   pogledao na njihove jade, popada?e nièice i pokloni?e se.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Poslije toga odu Mojsije i Aron pa reknu faraonu: "Ovako veli Jahve,
   Bog Izraelov: 'Pusti narod moj da ode i u moju èast slavi svetkovinu.'"

   ^2"Tko je taj Jahve da ga ja poslu?am", odvrati faraon, "i pustim
   Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti æu pustiti Izraelce."

   ^3"Bog Hebreja objavio nam se", reko?e. "Zato nas pusti da odemo tri
   dana hoda u pustinju i prinesemo ?rtvu Jahvi, Bogu svome, da se na nas
   ne obori pomorom ili maèem."

   ^4Nato im odvrati egipatski kralj: "Mojsije i Arone, za?to odvraæate
   svijet od njegovih du?nosti? Idite na svoj posao.

   ^5Sad kad se svjetina tako umno?ila", nastavi faraon, "vi biste ih od
   posla odvratili?"

   ^6Istoga dana izda faraon naredbu nadglednicima i bilje?nicima:

   ^7"Ne pribavljajte vi?e ovome narodu slame kao do sada. Neka idu sami i
   sebi je skupljaju.

   ^8A zahtijevajte od njih istu kolièinu opeke koju su pravili i dosad.
   Ne smanjujte je! Lijenèine su. Zato vièu: 'Hajdemo prinijeti ?rtvu Bogu
   svome!'

   ^9Navalite poslove na taj svijet: neka rade, da ne obraæaju pa?nje
   klevetama!"

   ^10Sad doðu nadglednici naroda i njegovi bilje?nici te svijetu objave:
   "Ovako poruèuje faraon: 'Neæu vam vi?e nabavljati slame.

   ^11Vi sami morate iæi i tra?iti je gdje god je mo?ete naæi. Ali zato
   neæu smanjiti va? posao.'"

   ^12Stoga se narod raziðe po svoj zemlji egipatskoj da skuplja strnjiku
   namjesto slame.

   ^13A nadglednici ih gonili: "Morate svakoga dana svr?iti jednako posla
   kao i onda dok ste slamu dobivali."

   ^14A bilje?nike koje faraonovi nadglednici bijahu postavili nad
   Izraelcima tukli su i korili: "Za?to niste ni juèer ni danas napravili
   opeke koliko i prije?"

   ^15Onda bilje?nici Izraelaca odu i potu?e se faraonu: "Za?to ovako
   postupa? sa svojim slugama?

   ^16Tvoje sluge vi?e ne dobivaju slame, a ipak se od nas tra?i:
   napravite opeku? Èak i tuku tvoje sluge, a kriv je tvoj narod!"

   ^17"Lijenèine ste vi! Lijenèine!" - odgovori faraon. "Stoga i ka?ete:
   'Hajdemo da prinesemo ?rtvu Jahvi!'

   ^18Nosite se na posao! Slama vam se neæe davati, ali morate praviti
   odreðene kolièine opeke."

   ^19Bilje?nici Izraelaca naðu se na muci zbog naredbe: "Svakodnevnu
   kolièinu opeke ne smijete smanjiti!"

   ^20Oti?av?i od faraona, naiðu na Mojsija i Arona, koji su ih èekali.

   ^21"Neka vas Jahve ima na oku i sudi vam!" - dobace im. "Omrazili ste
   nas kod faraona i njegovih dvorana; dali ste im maè u ruke da nas
   pobiju."

   ^22Mojsije se vrati Jahvi i reèe: "Za?to, Gospodine, nanosi? ?tetu
   svome puku? Za?to si me poslao?

   ^23Otkad sam ja stupio pred faraona i progovorio mu u tvoje ime, on jo?
   gore postupa s ovim narodom. A ti ni?ta ne poduzima? da izbavi? svoj
   narod."
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Jahve reèe Mojsiju: "Naskoro æe? vidjeti kako æu ja s faraonom! Pod
   jakom rukom pustit æe ih da odu; pod jakom rukom sam æe ih iz svoje
   zemlje istjerati."

   ^2Jo? reèe Bog Mojsiju: "Ja sam Jahve.

   ^3Abrahamu, Izaku i Jakovu objavljivao sam se kao El ?adaj. Ali njima
   se nisam oèitovao pod svojim imenom - Jahve.

   ^4I sklopio sam svoj Savez s njima da æu im dati kanaansku zemlju,
   zemlju gdje su ?ivjeli kao prido?lice.

   ^5A sada, po?to sam èuo uzdisaje Izraelaca koje Egipæani dr?e u
   ropstvu, sjetih se svoga Saveza.

   ^6Ka?i, dakle, Izraelcima da sam ja Jahve; da æu vas izbaviti od tereta
   ?to su vam ga Egipæani nametnuli. Oslobodit æu vas od ropstva u kojem
   vas dr?e; izbavit æu vas udarajuæi jako i ka?njavajuæi strogo.

   ^7Za svoj æu vas narod uzeti i bit æu va?im Bogom. Tada æete znati da
   sam vas ja, Jahve, va? Bog, izbavio od egipatske tlake.

   ^8Dovest æu vas u zemlju za koju sam se zakleo da æu je dati Abrahamu,
   Izaku i Jakovu i dat æu vam je u ba?tinu, ja, Jahve."

   ^9Mojsije to kaziva?e Izraelcima, ali ga ne htjedo?e slu?ati: duhovi su
   im bili pomuæeni od te?koga ropstva.

   ^10Onda Jahve reèe Mojsiju:

   ^11"Idi i reci faraonu, kralju egipatskome, da otpusti Izraelce iz
   svoje zemlje."

   ^12Mojsije prozbori Jahvi: "Kad me Izraelci nisu slu?ali, kako æe me,
   spora u govoru, saslu?ati faraon!"

   ^13Ali je Jahve govorio Mojsiju i Aronu i slao ih sad k Izraelcima, a
   sad k faraonu, kralju egipatskome, da pusti Izraelce iz Egipta.

   ^14Ovo su glave njihovih domova. Sinovi Izraelova prvoroðenca Rubena:
   Henok, Palu, Hesron i Karmi. To su obitelji potekle od Rubena.

   ^15A sinovi ?imunovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i ?aul, sin
   Kanaanke. To su obitelji potekle od ?imuna.

   ^16Ovo su imena Levijevih sinova s njihovim potomstvom: Ger?on, Kehat i
   Merari. Levi je ?ivio sto trideset i sedam godina.

   ^17Sinovi su Ger?onovi: Libni i ?imi sa svojim obiteljima.

   ^18Sinovi su Kehatovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel. Kehat je ?ivio
   sto trideset i tri godine.

   ^19Merarijevi su sinovi: Mahli i Mu?i. To su Levijeve obitelji s
   njihovim potomcima.

   ^20Amram se o?eni svojom tetkom Jokebedom, koja mu rodi Arona i
   Mojsija. Amram je ?ivio sto trideset i sedam godina.

   ^21Sinovi Jisharovi bijahu: Korah, Nefeg i Zikri.

   ^22A sinovi su Uzielovi: Mi?ael, Elsafan i Sitri.

   ^23Aron se o?eni Eli?ebom, kæerkom Aminadabovom, a sestrom Nah?onovom,
   koja mu rodi: Nadaba, Abihua, Eleazara i Itamara.

   ^24Korahovi su sinovi: Asir, Elkana i Abiasaf. To su Korahovi potomci.

   ^25Aronov sin Eleazar o?eni se jednom Putielovom kæeri, koja mu rodi
   Pinhasa. To su glave Levijevih domova prema njihovim koljenima.

   ^26To je onaj Aron i Mojsije kojima je Jahve zapovjedio da izvedu
   Izraelce iz Egipta po njihovim èetama.

   ^27To su oni isti, Mojsije i Aron, koji su govorili faraonu, kralju
   egipatskome, da pusti Izraelce iz Egipta.

   ^28U dan kad je Jahve govorio s Mojsijem u egipatskoj zemlji,

   ^29rekao mu je: "Ja sam Jahve. Izvijesti faraona, egipatskoga kralja, o
   svemu ?to ti ka?em."

   ^30Mojsije se pred Jahvom isprièavao: "Spor sam ja u govoru. Kako æe me
   faraon poslu?ati?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Mojsiju je Jahve odgovorio: "Vidi! Faraonu æu te nametnuti kao
   bo?anstvo; tvoj brat Aron bit æe tvoj prorok.

   ^2Ti kazuj sve ?to ti nareðujem, a tvoj brat Aron neka faraonu ponovi
   da pusti Izraelce te odu iz njegove zemlje.

   ^3Ja æu uèiniti da otvrdne srce faraonu i umno?it æu znakove i èudesa u
   zemlji egipatskoj.

   ^4Kako vas faraon neæe poslu?ati, ja æu staviti svoju ruku na Egipat:
   stra?no ka?njavajuæi, izbavit æu svoje èete, narod svoj, Izraelce, iz
   egipatske zemlje.

   ^5Kad pru?im svoju ruku na Egipat i izvedem Izraelce iz njihove
   sredine, tada æe Egipæani spoznati da sam ja Jahve."

   ^6Mojsije i Aron poslu?a?e: kako im je Jahve naredio, upravo tako
   uèini?e.

   ^7Mojsiju je bilo osamdeset, a Aronu osamdeset i tri godine kad su
   faraonu postavili svoje zahtjeve.

   ^8Jo? doda Jahve Mojsiju i Aronu:

   ^9"Kad faraon zatra?i od vas da izvedete kakvo znamenje, ti reci Aronu
   da uzme svoj ?tap i baci ga pred faraona, a ?tap æe se pretvoriti u
   zmiju."

   ^10Doðu Mojsije i Aron pred faraona i uèine kako im je Jahve naredio.
   Aron baci pred faraona i njegove slu?benike svoj ?tap, koji se pretvori
   u zmiju.

   ^11Zovne faraon mudrace i vraèare. I zaista, egipatski vraèari svojim
   vraèanjem uèine isto:

   ^12svaki baci svoj ?tap, koji se pretvori u zmiju. Ali Aronov ?tap
   proguta njihove ?tapove.

   ^13Faraon bija?e tvrdokorna srca: ne htjede poslu?ati Mojsija i Arona,
   kako je Jahve i kazao.

   ^14Tada Jahve reèe Mojsiju: "Faraonovo je srce okorjelo; odbija da
   pusti narod.

   ^15Ujutro poði k faraonu. Kad izaðe k vodi, stani preda nj na obali
   Rijeke. Uzmi u ruku ?tap ?to se bio u zmiju pretvorio.

   ^16Reci mu: 'Jahve, Bog Hebreja, poslao me k tebi s porukom da pusti?
   moj narod da mi iska?e ?tovanje u pustinji. Ali sve dosad ti nisi
   poslu?ao.

   ^17Ovako Jahve poruèuje: Ovim æe? spoznati da sam ja Jahve. Gledaj!
   ?tapom koji imam u ruci mlatnut æu po vodi u Rijeci i pretvorit æe se u
   krv.

   ^18Ribe æe u Rijeci pocrkati; Rijeka æe se usmrdjeti, i grstit æe se
   Egipæanima piti vodu iz Rijeke.'"

   ^19Jo? Jahve reèe Mojsiju: "Reci Aronu da uzme svoj ?tap i pru?i svoju
   ruku povrh egipatskih voda: njihovih rijeka, njihovih prokopa, njihovih
   jezeraca, svih njihovih vodenih stjeci?ta, da se pretvore u krv; po
   svoj zemlji egipatskoj neka je krv, èak i u drvenim i kamenim
   posudama."

   ^20Mojsije i Aron uèini?e kako im je Jahve naredio. Podi?e Aron svoj
   ?tap i naoèigled faraona i njegovih slu?benika mlatnu po vodi u Rijeci.
   Sva se voda u Rijeci prometnu u krv.

   ^21Ribe u Rijeci pocrka?e; Rijeka se usmrdje, tako da Egipæani nisu
   mogli piti vodu iz Rijeke; krv bija?e po svoj zemlji egipatskoj.

   ^22Ali egipatski vraèari svojim vraèanjem uèini?e isto. Tako faraon
   ostade tvrdokorna srca: nije htio poslu?ati Mojsija i Arona, kako je
   Jahve i kazao.

   ^23Faraon se okrenu i ode u svoj dvor, ne uzimajuæi ni to k srcu.

   ^24Svi su Egipæani poèeli kopati oko Rijeke tra?eæi pitke vode jer nisu
   mogli piti vode iz Rijeke.

   ^25Kad je pro?lo sedam dana kako je Jahve udario po Rijeci,

   ^26opet Jahve reèe Mojsiju: "Poði k faraonu i reci mu: 'Ovako govori
   Jahve: Pusti moj narod da ode i ?tovanje mi iska?e.

   ^27Ako odbije? da ih pusti?, svu æu ti zemlju kazniti ?abama.

   ^28Rijeka æe vrvjeti ?abama. One æe iziæi i prodrijeti u tvoj dvor, u
   lo?nicu, u tvoju postelju, u kuæe tvojih slu?benika i tvoga naroda, pod
   saèeve i naæve tvoje.

   ^29Po tebi, po tvome narodu i svim tvojim slu?benicima skakat æe
   ?abe.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Onda Jahve reèe Mojsiju: "Reci Aronu neka ispru?i svoju ruku sa
   ?tapom povrh rijeka, prokopa i jezeraca i uèini da ?abe navale na
   egipatsku zemlju."

   ^2Aron pru?i svoju ruku povrh egipatskih voda, i ?abe iziðo?e i
   prekri?e zemlju egipatsku.

   ^3Ali i vraèari uèini?e tako svojim vraèanjem, te ?abe navali?e na
   egipatsku zemlju.

   ^4Zovne sad faraon Mojsija i Arona i rekne: "Molite Jahvu da ukloni
   ?abe od mene i moga puka, a ja æu pustiti narod da prinese ?rtvu
   Jahvi."

   ^5Mojsije uzvrati faraonu: "Dostoj se odrediti mi kad hoæe? da molim za
   te, za tvoje slu?benike i za tvoj narod da se ?abe odstrane od tebe i
   tvojih domova i ostanu samo u Rijeci."

   ^6"Sutra", reèe. "Neka bude kako ka?e?", odvrati Mojsije, "da zna? kako
   nitko nije kao Jahve, Bog na?.

   ^7?abe æe otiæi od tebe, od tvojih slu?benika i tvoga naroda; ostat æe
   samo u Rijeci."

   ^8Mojsije i Aron odu od faraona, a onda Mojsije zazva Jahvu zbog ?aba
   kojima je kaznio faraona.

   ^9I Jahve usli?a Mojsija, te ?abe pocrkaju po kuæama, dvori?tima i
   njivama.

   ^10Na hrpe su ih zgrtali, zemlja se njima usmrdjela.

   ^11Kad je faraon vidio da je nastupilo olak?anje, srce mu otvrdnu te ne
   poslu?a Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao.

   ^12Onda æe opet Jahve Mojsiju: "Reci Aronu neka zamahne svojim ?tapom i
   udari po prahu na tlu neka se pretvori u komarce po svoj zemlji
   egipatskoj."

   ^13I uèine tako: zamahne Aron rukom i ?tapom te udari po prahu na tlu.
   Komarci navale na ljude i ?ivotinje. Sav prah na tlu pretvori se u
   komarce po svoj zemlji egipatskoj.

   ^14Vraèari poku?a?e da svojim vraèanjem stvore komarce, ali nisu mogli.
   Ljudi i ?ivotinje postanu plijenom komaraca.

   ^15Tada vraèari reknu faraonu: "To je prst Bo?ji!" Ali je faraonovo
   srce bilo okorjelo, pa nije poslu?ao Mojsija i Arona, kako je Jahve i
   kazao.

   ^16Onda Jahve reèe Mojsiju: "Podrani ujutro, iziði pred faraona kad
   krene k vodi, i reci mu: 'Ovako poruèuje Jahve: Pusti moj narod da ode
   i da mi ?tovanje iska?e.

   ^17Ako ne pusti? moga naroda, pripustit æu obade na te, na tvoje
   slu?benike, na tvoj puk i tvoje domove. Egipatski domovi i samo tlo na
   kojem stoje vrvjet æe od obada.

   ^18Ali æu toga dana izuzeti go?enski kraj, u kojem ?ivi moj narod, te
   se ondje obadi neæe pojaviti, tako da zna? da sam ja Jahve u sredi?tu
   zemlje.

   ^19Tu æu razliku napraviti izmeðu svoga i tvoga naroda. To æe znamenje
   biti sutra.'"

   ^20I uèini Jahve tako. Rojevi obada nalete u faraonov dvor, na domove
   njegovih slu?benika i po svoj zemlji egipatskoj. Zemlja nastrada od
   obada.

   ^21Sad faraon pozove Mojsija i Arona pa im rekne: "Idite, prinesite
   ?rtvu svome Bogu, ali u ovoj zemlji."

   ^22"Ne dolikuje da tako uèinimo", odgovori Mojsije. "?rtve koje mi
   prinosimo Jahvi, Bogu svome, za Egipæane su svetogrðe. Kad bismo,
   dakle, na njihove oèi prinosili ?rtve koje su Egipæanima svetogrdne,
   zar nas ne bi kamenovali?

   ^23Zato moramo u pustinju tri dana hoda te prinijeti ?rtvu Jahvi, Bogu
   svome, kako nam je zapovjedio."

   ^24"Pustit æu vas da odete u pustinju", odgovori faraon, "i prinesete
   ?rtvu Jahvi, svome Bogu, ali ne odlazite predaleko. Molite za me!"

   ^25Nato odvrati Mojsije: "Èim odem od tebe, zazvat æu Jahvu da sutra
   nestane obada s faraona, njegovih slu?benika i njegova puka. Ali neka
   faraon vi?e ne vara! Neka pusti narod da ide i prinese ?rtvu Jahvi."

   ^26Tako Mojsije ode od faraona i pomoli se Jahvi.

   ^27I Jahve uèini kako je Mojsije tra?io: s faraona, s njegovih
   slu?benika i s njegova puka nestane obada - ni jedan jedini nije ostao.

   ^28Ali opet ukruti faraon srce svoje i ne dopusti narodu da ode.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Tada Jahve reèe Mojsiju: "Idi k faraonu i reci mu: 'Ovako poruèuje
   Jahve, Bog Hebreja: Pusti moj narod da ode i da mi ?tovanje iska?e.

   ^2Ako ga ne pusti?, nego ga i dalje bude? zadr?avao,

   ^3ruka Jahvina udarit æe stra?nim pomorom po tvome blagu ?to je u
   polju: po konjima, magaradi, devama, krupnoj i sitnoj stoci.

   ^4Razlikovat æe Jahve stoku Izraelaca od stoke Egipæana, tako da ni?ta
   ?to pripada Izraelcima neæe stradati.'"

   ^5Jahve je odredio i vrijeme, rekav?i: "Sutra æe Jahve izvesti ovo u
   zemlji."

   ^6Sutradan Jahve tako i uèini. Sva stoka Egipæana ugine, a od stoke
   Izraelaca nije uginulo ni jedno grlo.

   ^7Faraon je istra?ivao i uvjerio se da od izraelske stoke nije uginulo
   ni jedno grlo. Ali je srce faraonovo ipak otvrdlo i nije pustio naroda.

   ^8Reèe Jahve Mojsiju i Aronu: "Zagrabite pune pregr?ti pepela iz peæi,
   pa neka ga Mojsije pred faraonovim oèima baci prema nebu.

   ^9Od toga æe nastati sitna pra?ina po svoj zemlji egipatskoj, i na
   ljudima æe i na ?ivotinjama izazivati otekline i stvarati èireve s
   kraja na kraj Egipta."

   ^10Tako oni uze?e pepela iz peæi i doðo?e pred faraona. Onda Mojsije
   rasu pepeo prema nebu, a otekline s èirevima prekri?e ljude i
   ?ivotinje.

   ^11Ni èarobnjaci se nisu mogli pojaviti pred Mojsijem, jer su i
   èarobnjaci, kao i ostali Egipæani, bili prekriveni èirevima.

   ^12Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu, pa on ne poslu?a Mojsija i
   Arona, kako je Jahve Mojsiju i rekao.

   ^13Tada Jahve reèe Mojsiju: "Podrani ujutro, iziði pred faraona i reci
   mu: 'Ovako poruèuje Jahve, Bog Hebreja: Pusti narod da ode i da mi
   ?tovanje iska?e.

   ^14Ako ih ne pusti?, sva zla svoja navalit æu ovaj put na te, na tvoje
   slu?benike i tvoj puk, tako da spozna? da nema nikoga na svoj zemlji
   kao ?to sam ja.

   ^15Da sam ruku svoju spustio i udario tebe i tvoj puk pomorom, nestalo
   bi te sa zemlje.

   ^16Po?tedio sam te da ti poka?em svoju moæ i da se hvali moje ime po
   svoj zemlji.

   ^17Ali se ti previ?e uzdi?e? nad mojim narodom i prijeèi? mu da ode.

   ^18Sutra u ovo doba pustit æu tuèu tako stra?nu kakve u Egiptu jo? nije
   bilo otkad je postao do sada.

   ^19Zato naredi da pod krov utjeraju tvoje blago i sve ?to je vani, na
   otvorenu. Sve ?to se naðe u polju, bilo èovjek bilo ?ivinèe, ne bude li
   uvedeno unutra, poginut æe kad tuèa zaspe po njima.'"

   ^20Faraonovi slu?benici, koji su se pobojali Jahvina govora, utjeraju
   svoje sluge i svoje blago unutra.

   ^21Oni koji nisu marili za Jahvinu prijetnju ostave vani i svoje sluge
   i stoku.

   ^22Onda rekne Jahve Mojsiju: "Pru?i ruku prema nebu da udari tuèa po
   svoj zemlji egipatskoj: po ljudima, ?ivotinjama i svemu bilju u zemlji
   egipatskoj."

   ^23Mojsije di?e svoj ?tap prema nebu. Jahve zagrmje i pusti tuèu i
   munje sastavi sa zemljom. Sipao je Jahve tuèu po zemlji Egipæana.

   ^24Tuèa je mlatila, kroz nju munje parale. Strahota se takva nije
   oborila na zemlju egipatsku otkako su ljudi u njoj.

   ^25Tuèa pobi po svem Egiptu sve ?to je ostalo vani, ljude i ?ivotinje;
   uni?ti sve bilje po poljima i sva stabla poljska polomi.

   ^26Samo u go?enskom kraju, gdje su ?ivjeli Izraelci, nije bilo tuèe.

   ^27Faraon posla po Mojsija i Arona pa im reèe: "Ovaj put priznajem da
   sam kriv. Jahve ima pravo, a ja i moj narod krivo.

   ^28Molite Jahvu da ustavi gromove i tuèu, a ja æu vas pustiti da idete.
   Neæete vi?e dugo ostati."

   ^29"Kad iziðem iz grada", reèe mu Mojsije, "diæi æu ruke prema Jahvi,
   pa æe gromovi prestati, a ni tuèe vi?e neæe biti, tako da zna? da
   zemlja pripada Jahvi.

   ^30Ali ni ti ni tvoji dvorani, znam ja, jo? se ne bojite Boga Jahve."

   ^31I tako propade lan i jeèam: jer jeèam bija?e u klasu, a lan u cvatu.

   ^32P?enica i ra? nisu nastradali jer su ozima ?ita.

   ^33Oti?av?i od faraona, Mojsije iziðe iz grada i podigne ruke prema
   Jahvi. Prestane grmljavina i tuèa, a ni ki?a vi?e nije padala na
   zemlju.

   ^34Kad je faraon vidio da je prestala grmljavina, tuèa i ki?a, opet
   padne u grijeh: i on i njegovi slu?benici opet otvrdnu srcem.

   ^35Otvrdnu srce faraonu i ne pusti on Izraelce, kako je Jahve i
   prorekao preko Mojsija.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Reèe Jahve Mojsiju: "Idi k faraonu. Uèinio sam da njemu i njegovim
   slu?benicima otvrdne srce da izvedem svoja znamenja meðu njima;

   ^2da mo?e? pripovjedati svome sinu i svome unuku ?to sam uèinio
   Egipæanima i kakva sam znamenja izvodio meðu njima, kako biste znali da
   sam ja Jahve."

   ^3Tako Mojsije i Aron odu k faraonu i ka?u mu: "Ovako poruèuje Jahve,
   Bog Hebreja: 'Dokle æe? odbijati da se preda mnom ponizi?? Pusti moj
   narod da mi iska?e ?tovanje.

   ^4Jer ako ne pusti? moga naroda, sutra æu navesti skakavce na tvoju
   zemlju.

   ^5Tako æe prekriti povr?inu da se zemlja od njih neæe vidjeti. Pojest
   æe ono ?to vam je iza tuèe ostalo; i ogolit æe vam sva stabla ?to po
   polju rastu.

   ^6Ispunit æe ti sav dvor, kuæe tvojih slu?benika i domove svih ostalih
   Egipæana - takvo ?to ne vidje?e ni tvoji oèevi ni oèevi tvojih oèeva u
   ovoj zemlji od svojih vremena do danas.'" Okrene se i ode od faraona.

   ^7"Dokle æe nam ovaj èovjek biti stupica?" - reko?e faraonu njegovi
   slu?benici. - "Pusti te ljude neka idu i iska?u ?tovanje Jahvi, svome
   Bogu! Zar ne vidi? kako Egipat srlja u propast?"

   ^8Dovedu Mojsija i Arona natrag k faraonu, a on im reèe: "Idite!
   Iska?ite ?tovanje Jahvi, svome Bogu! A tko æe sve iæi?"

   ^9"Svi idemo", odgovori Mojsije, "i mlado i staro. Odlazimo sa svojim
   sinovima i svojim kæerima; sa svojom krupnom i sitnom stokom, jer
   moramo odr?ati sveèanost Jahvi."

   ^10"Jahve bio s vama isto kao ?to i ja pustio da s vama poðu i djeca!"
   - odgovori im. "Oèito se vidi da vam nakana nije èista.

   ^11Neæemo tako! Nego mu?karci neka odu i ?tovanje iska?u Jahvi. To ste
   i tra?ili." I otjeraju ih od faraona.

   ^12Tada reèe Jahve Mojsiju: "Pru?i ruku povrh zemlje egipatske da
   navale skakavci na egipatsku zemlju i pojedu sve bilje ?to jo? ostade
   nakon tuèe!"

   ^13Tako Mojsije podigne svoj ?tap povrh egipatske zemlje, a Jahve
   navrati istoèni vjetar po zemlji; puhao je toga cijelog dana i cijele
   noæi. A kad je jutro svanulo, vjetar nanio skakavce.

   ^14Oni se razlete po svoj egipatskoj zemlji i padnu po svim krajevima
   Egipta u silnoj gustoæi: toliko ih mno?tvo nikad prije nije bilo niti
   æe kada biti.

   ^15Pokriju sve tlo, tako da se od njih zacrnjelo. Pojedu sve bilje u
   polju i sve plodove sa stabala ?to su bili ostali iza tuèe. Ni?ta se
   vi?e nije zelenjelo: ni stabla ni poljska trava u svem Egiptu.

   ^16Br?e-bolje dozva faraon Mojsija i Arona pa im reèe: "Sagrije?io sam
   protiv Jahve, va?ega Boga, i vas!

   ^17Oprostite mi uvredu jo? samo ovaj put i molite Jahvu, Boga svoga, da
   samo otkloni od mene ovaj smrtonosni biè!"

   ^18Kad je Mojsije oti?ao od faraona, zazva Jahvu

   ^19i Jahve promijeni vjetar u veoma jak zapadnjak, koji pothvati
   skakavce i odnese prema Crvenome moru. Ni jedan jedini skakavac nije
   ostao ni u kojem kraju Egipta.

   ^20Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu i ne pusti on Izraelaca.

   ^21"Pru?i ruku prema nebu", rekne Jahve Mojsiju, "pa neka se tmina
   spusti na egipatsku zemlju, tmina koja æe se moæi opipati."

   ^22Mojsije pru?i ruku prema nebu i spusti se gusta tmina na svu zemlju
   egipatsku: tri je dana trajala.

   ^23Tri dana nisu ljudi jedan drugoga mogli vidjeti i nitko se sa svoga
   mjesta nije micao. A u mjestima gdje su Izraelci ?ivjeli sjala
   svjetlost.

   ^24Pozva onda faraon Mojsija i reèe: "Idi i ?tovanje iska?i Jahvi! Ali
   va?a stoka, krupna i sitna, neka ostane ovdje. Va?a djeca neka idu s
   vama!"

   ^25"Ti nas sam mora? opskrbiti prinosima i ?rtvama paljenicama koje
   æemo prinijeti Jahvi, Bogu svojemu", odgovori Mojsije.

   ^26"Zato æemo sa sobom potjerati i svoja stada. Ni papak neæe ostati
   ovdje. Od njih nam valja izabrati za ?rtvovanje Jahvi, Bogu na?emu, a
   ne znamo, dok onamo ne stignemo, ?to moramo Jahvi prinijeti."

   ^27Jahve otvrdne faraonu srce i on ne pristane da odu.

   ^28"Odlazi!" - vikne faraon na Mojsija. "I da mi vi?e na oèi ne
   dolazi?! Onoga dana kad mi se opet pojavi? na oèi, zaglavit æe?!"

   ^29"Dobro si kazao!" - uzvrati Mojsije. "Lica tvoga vi?e neæu vidjeti!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 "Jo? æu samo jednom nedaæom udariti faraona i Egipat", reèe Jahve
   Mojsiju. "Poslije toga pustit æe vas odavde. I vi?e: sam æe vas odavde
   potjerati.

   ^2Ka?i svijetu neka svaki èovjek i?te od svoga susjeda i svaka ?ena od
   svoje susjede srebrnih i zlatnih dragocjenosti."

   ^3Jahve uèini te Egipæani bijahu naklonjeni narodu. Sam Mojsije postane
   vrlo uva?en u egipatskoj zemlji, u oèima faraonovih slu?benika i u
   oèima naroda.

   ^4A onda Mojsije navijesti: "Ovako poruèuje Jahve: 'O ponoæi proæi æu
   Egiptom.

   ^5Svaki æe prvoroðenac u egipatskoj zemlji umrijeti, od prvoroðenca
   faraonova, koji bi imao sjediti na njegovu prijestolju, do prvoroðenca
   ropkinje koja se nalazi uz mlinski kamen; a uginut æe i sve prvine od
   stoke.

   ^6U svoj æe zemlji egipatskoj nastati veliki jauk, kakva nije bilo niti
   æe kad poslije biti.

   ^7Meðu Izraelcima ni pas neæe zalajati na ?ivo stvorenje: ni na èovjeka
   ni na ?ivotinju.' Po tome æete znati da Jahve luèi Izraelca od
   Egipæanina.

   ^8Onda æe svi ovi tvoji dvorani k meni doæi, preda me se baciti i
   vikati: Nosi se i ti i sav puk koji za tobom ide! Poslije toga æu
   otiæi." I gnjevan ode od faraona.

   ^9"Neæe vas faraon poslu?ati", reèe Jahve Mojsiju, "a to da bi se
   umno?ila moja znamenja u zemlji egipatskoj."

   ^10Mojsije i Aron izveli su sva ta znamenja pred faraonom, ali je Jahve
   okorio srce faraonu, tako te on nije pu?tao Izraelaca da odu iz njegove
   zemlje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Jahve reèe Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj:

   ^2"Ovaj mjesec neka vam bude poèetak mjesecima; neka vam bude prvi
   mjesec u godini.

   ^3Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj: Desetog dana ovoga mjeseca
   neka svatko za obitelj pribavi jedno ?ivinèe. Tako, jedno na obitelj.

   ^4Ako je obitelj premalena da ga potro?i, neka se ona prikljuèi svome
   susjedu, najbli?oj kuæi, prema broju osoba. Podijelite ?ivinèe prema
   tome koliko koja osoba mo?e pojesti.

   ^5?ivinèe neka bude bez mane, od jedne godine i mu?ko. Mo?ete izabrati
   bilo janje bilo kozle.

   ^6Èuvajte ga do èetrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva
   izraelska zajednica zakolje kad se spusti suton.

   ^7Neka uzmu krvi i po?krope oba dovratnika i nadvratnik kuæe u kojoj se
   bude blagovalo.

   ^8Meso, peèeno na vatri, neka se pojede te iste noæi sa beskvasnim
   kruhom i gorkim zeljem.

   ^9Da ni?ta sirovo ili na vodi skuhano od njega niste jeli, nego na
   vatri peèeno: s glavom, nogama i ponutricom.

   ^10Ni?ta od njega ne smijete ostaviti za sutradan: ?to bi god do jutra
   ostalo, morate na vatri spaliti.

   ^11A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obuæom na nogama i sa ?tapom
   u ruci. Jedite ga ?urno: to je Jahvina pasha.

   ^12Te æu, naime, noæi ja proæi egipatskom zemljom i pobiti sve
   prvoroðence u zemlji egipatskoj - i èovjeka i ?ivotinju. Ja, Jahve,
   kaznit æu i sva egipatska bo?anstva.

   ^13Krv neka oznaèuje kuæe u kojima vi budete. Gdje god spazim krv,
   proæi æu vas; tako æete vi izbjeæi bièu zatornomu kad se oborim na
   zemlju egipatsku."

   ^14"Taj dan neka vam bude spomen-dan. Slavite ga kao blagdan u èast
   Jahvi. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od koljena do koljena.

   ^15Sedam dana jedite beskvasan kruh. Prvoga veæ dana uklonite kvasac iz
   svojih kuæa. Jer, tko bi god od prvoga do sedmoga dana jeo ukvasan
   kruh, taj se ima iskorijeniti izmeðu Izraelaca.

   ^16Prvoga dana dr?ite sveto zborovanje, a tako i sedmoga dana. Nikakva
   posla tih dana nemojte raditi. Jedino jelo, ?to kome treba, mo?ete
   pripraviti.

   ^17Dr?ite blagdan beskvasnog kruha! Toga sam, naime, dana izveo va?e
   èete iz zemlje egipatske. Dr?ite zato taj dan kao blagdan od koljena do
   koljena: to je vjeèna naredba.

   ^18Od veèeri èetrnaestoga dana prvoga mjeseca pa do veèeri dvadeset
   prvoga dana toga mjeseca jedite beskvasan kruh.

   ^19Sedam dana ne smije biti kvasca u va?im domovima. Tko bi god jeo
   bilo ?to ukvasano, taj neka se ukloni iz izraelske zajednice, bio
   stranac ili domorodac.

   ^20Ni?ta ukvasano ne smijete jesti: u svim svojim prebivali?tima jedite
   nekvasan kruh."

   ^21Zatim sazva Mojsije sve starje?ine Izraelaca te im reèe: "Idite i
   pribavite janje za svoje obitelji i ?rtvujte Pashu.

   ^22Onda uzmite kitu izopa, zamoèite je u krv ?to je u zdjeli i
   po?kropite krvlju iz zdjele nadvratnik i oba dovratnika. Neka nitko ne
   izlazi preko kuænih vrata do jutra.

   ^23Kad Jahve bude prolazio da pobije Egipæane, zapazit æe krv na
   nadvratniku i na oba dovratnika, pa æe mimoiæi ta vrata i neæe
   dopustiti da Zatornik uðe u va?e kuæe da hara.

   ^24Ovu uredbu dr?ite u svim vremenima kao zakon za se i djecu svoju.

   ^25I kad doðete u zemlju koju æe vam Jahve dati kako je obeæao, vr?ite
   ovaj obred.

   ^26Kad vas va?a djeca zapitaju: ?to vam taj obred oznaèuje?

   ^27odgovorite im: Ovo je pashalna ?rtva u èast Jahvi koji je prolazio
   mimo kuæe Izraelaca kad je usmræivao Egipæane, a na?e kuæe po?teðivao."
   Tada narod popada nièice i pokloni se.

   ^28Potom Izraelci odu i poslu?aju: kako je Jahve Mojsiju i Aronu
   naredio, tako i uèine.

   ^29U ponoæi Jahve pobije sve prvoroðence po zemlji egipatskoj: od
   prvoroðenca faraonova, koji je imao sjediti na prijestolju, do
   prvoroðenca su?nja u tamnici, a tako i sve prvine od stoke.

   ^30Noæu ustane faraon, on pa svi njegovi dvorani i svi Egipæani, jer se
   stra?an jauk razlijegao Egiptom: ne bija?e kuæe u kojoj nije le?ao
   mrtvac.

   ^31Faraon pozva u noæi Mojsija i Arona te im reèe: "Ustajte i odlazite
   od moga naroda i vi i va?i Izraelci! Idite! Odajte ?tovanje Jahvi, kako
   ste tra?ili.

   ^32Pokupite svoju i sitnu i krupnu stoku, kako ste zahtijevali: idite
   pa i mene blagoslovite!"

   ^33Egipæani nagonili narod da br?e ide iz zemlje, "jer izgibosmo svi",
   govorahu oni.

   ^34Tako narod ponese svoje jo? neukislo tijesto; naæve, uvijene u
   ogrtaèe, poneso?e na ramenima.

   ^35I uèini?e Izraelci kako im je Mojsije bio rekao: zatra?i?e od
   Egipæana srebrnine, i zlatnine, i odjeæe.

   ^36Jahve je uèinio te Egipæani bijahu naklonjeni narodu pa davahu. Tako
   su Egipæane oplijenili.

   ^37Poðu tako Izraelci iz Ramsesa prema Sukotu. Bilo je oko ?est stotina
   tisuæa pje?aka, osim ?ena i djece.

   ^38A mnogo i drugoga svijeta poðe s njima, i mnoga stoka, krupna i
   sitna.

   ^39Ispeku beskvasne prevrte od tijesta ?to su ga iz Egipta ponijeli:
   nije se bilo ukvasalo. A kako su bili tjerani iz Egipta, nisu mogli
   odgaðati, i tako nisu sebi spremili poputninu.

   ^40Vrijeme ?to su ga Izraelci proveli u Egiptu iznosilo je èetiri
   stotine i trideset godina.

   ^41I kad se navr?i èetiri stotine i trideset godina - toèno onoga dana
   - sve èete Jahvine iziðo?e iz zemlje egipatske.

   ^42Ona noæ koju je Jahve probdio da njih izbavi iz Egipta, odonda je
   svima Izraelcima, u sve nara?taje njihove, noæ bdjenja u èast Jahvi.

   ^43Reèe Jahve Mojsiju i Aronu: "Neka je ovo pravilo za pashalnu ?rtvu:
   ni jedan stranac ne smije od nje jesti!

   ^44Svaki rob, kupljen novcem i obrezan, mo?e je jesti.

   ^45Ni gost ni najamnik ne smiju je jesti!

   ^46Blagujte je u jednoj te istoj kuæi; iz kuæe ne smijete iznositi mesa
   niti na ?rtvi smijete koju kost slomiti.

   ^47Sva zajednica Izraelaca neka je prikazuje!

   ^48Ako bi stranac koji meðu vama boravi htio svetkovati Pashu u èast
   Jahvi, svi se njegovi mu?ki moraju obrezati. Tek tada neka pristupi i
   slavi je, jer je tada kao i domorodac zemlje. Ali neobrezani ne smije
   od nje jesti.

   ^49Neka vrijedi isto pravilo za domoroca i prido?licu koji meðu vama
   boravi."

   ^50Svi Izraelci poslu?aju: kako je Jahve naredio Mojsiju i Aronu, tako
   su i uèinili.

   ^51Toga istog dana izbavio je Jahve Izraelce u njihovim èetama iz
   zemlje egipatske.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Meni posvetite svakoga prvoroðenca! Prvenci materina krila kod
   Izraelaca, i od ljudi i od ?ivotinja, meni pripadaju!"

   ^3A onda Mojsije reèe narodu: "Sjeæajte se ovoga dana u koji ste
   izbavljeni iz Egipta, iz kuæe ropstva, jer vas Jahve izbavi odande
   svojom jakom mi?icom. Ukvasani kruh neka se ne jede!

   ^4Ovoga dana mjeseca Abiba va?e je izbavljenje.

   ^5Stoga: kad te Jahve uvede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca,
   Hivijaca i Jebusejaca, za koju se zakleo tvojim precima da æe ti je
   dati - zemlju kojom teèe med i mlijeko - ovoga mjeseca obavi ovakav
   obred:

   ^6sedam dana jedi nekvasan kruh, a sedmoga dana neka se slavi
   svetkovina u èast Jahvi.

   ^7Sedam dana neka se jede nekvasan kruh; ukvasanog kruha neka ne bude
   kod tebe; i neka se nigdje ne vidi kvasac na tvome podruèju.

   ^8Svome sinu toga dana objasni: to je za ono ?to mi je Jahve uèinio kad
   sam se iz Egipta izbavio.

   ^9Neka ti bude kao znak na tvojoj ruci i kao opomena na tvome èelu: da
   Jahvin zakon bude uvijek na tvojim ustima. Jer te rukom jakom Jahve
   izbavio iz Egipta.

   ^10Ovaj propis vr?ite svake godine u odreðeno vrijeme."

   ^11"A kada te Jahve dovede u zemlju Kanaanaca - kako vam se zakle, tebi
   i tvojim ocima - i kada ti je preda,

   ^12ustupajte Jahvi prvoroðence materinjega krila, a tako i sve prvine
   ?to ih tvoja stoka dade - svako mu?ko pripada Jahvi!

   ^13Svaku prvinu magaradi otkupi janjetom ili jaretom. Ako je ne
   otkupi?, slomi joj vrat. A svakoga prvoroðenca izmeðu svoje djece
   otkupi.

   ^14Kad te sin tvoj sutra zapita: ?to znaèi to? - odgovori mu: Rukom
   jakom izvede nas Jahve iz Egipta, iz kuæe ropstva.

   ^15Kako je faraon postao tvrdokoran pa nas nije htio pustiti, Jahve je
   poubijao sve prvoroðence u zemlji egipatskoj: prvoroðence ljudi i
   prvine stoke. Eto zato Jahvi ?rtvujem svaku mu?ku prvinu materinjega
   krila, a svakoga prvoroðenca od svojih sinova otkupljujem.

   ^16Neka ti to bude kao znak na tvojoj ruci i kao znamenje posred èela
   da nas je rukom jakom Jahve izbavio iz Egipta."

   ^17Kad je faraon dopustio da narod ode, Bog ih nije poveo prema
   filistejskoj zemlji, iako je onuda bilo najbli?e. Bog je, naime, rekao:
   "Mogao bi se narod predomisliti i vratiti u Egipat kad vidi ratovanje."

   ^18Stoga Bog povede narod zaobilaznim putem, kroz pustinju prema
   Crvenome moru. Izraelci su napustili zemlju egipatsku naoru?ani od
   glave do pete.

   ^19Mojsije ponese sa sobom Josipove kosti. Jer Josip bija?e zakleo
   Izraelce rijeèima: "Bog æe se zacijelo za vas zauzeti. Tada i moje
   kosti odavde ponesite sa sobom!"

   ^20Krenuv?i iz Sukota, utabore se u Etamu, na kraju pustinje.

   ^21Jahve je i?ao pred njima, danju u stupu od oblaka da im put
   pokazuje, a noæu u stupu od ognja da im svijetli. Tako su mogli
   putovati i danju i noæu.

   ^22I nije ispred naroda nestajao stup od oblaka danju ni stup od ognja
   noæu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Reci Izraelcima da se vrate i utabore pred Pi-Hahirotom, izmeðu
   Migdola i mora, nasuprot Baal-Sefonu. Utaborite se nasuprot ovome
   mjestu, uz more.

   ^3Faraon æe reæi: 'Izraelci lutaju krajem tamo-amo; pustinja ih
   zatvorila.'

   ^4Ja æu otvrdnuti faraonu srce, i on æe za njima poæi u potjeru. Ali ja
   æu se proslaviti nad faraonom i svom njegovom vojskom. Tako æe Egipæani
   spoznati da sam ja Jahve." Izraelci tako uèine.

   ^5Kad su egipatskom kralju kazali da je narod pobjegao, faraon i
   njegovi dvorani predomisli?e se o narodu. "?to ovo uèinismo!" - reko?e.
   "Pustismo Izraelce i vi?e nam neæe slu?iti."

   ^6Zato opremi faraon svoja kola i povede svoju vojsku.

   ^7Uze ?est stotina svojih kola sve poizbor i ostala kola po Egiptu. I u
   svima bijahu ?titono?e.

   ^8Jahve otvrdnu srce faraonu, kralju egipatskom, te on krenu u potjeru
   za Izraelcima, koji su oti?li uzdignute pesnice.

   ^9Egipæani, dakle, poðu za njima u potjeru. I dok su Izraelci
   taborovali uz more, blizu Pi-Hahirota nasuprot Baal-Sefonu, stignu ih
   svi faraonovi konji pod kolima, njegovi konjanici i njegovi ratnici.

   ^10Kako se faraon pribli?avao, Izraelci pogledaju i opaze da su
   Egipæani za njima u potjeri, pa ih obuzme velik strah. I povièu
   Izraelci Jahvi:

   ^11"Zar nije bilo grobova u Egiptu", reknu Mojsiju, "pa si nas izveo da
   pomremo u pustinji? Kakvu si nam uslugu uèinio ?to si nas izveo iz
   Egipta!

   ^12Zar ti nismo rekli ba? ovo u Egiptu: Pusti nas! Slu?it æemo
   Egipæane! Bolje nam je i njih slu?iti nego u pustinji poginuti."

   ^13"Ne bojte se!" - reèe Mojsije narodu. "Stojte èvrsto pa æete vidjeti
   ?to æe vam Jahve uèiniti da vas danas spasi: Egipæane koje danas vidite
   nikad vi?e neæete vidjeti.

   ^14Jahve æe se boriti za vas. Budite mirni!"

   ^15"Za?to zapoma?ete prema meni?" - reèe Jahve Mojsiju. "Reci
   Izraelcima da krenu na put.

   ^16A ti podigni svoj ?tap, ispru?i svoju ruku nad morem i razdijeli ga
   nadvoje da Izraelci mogu proæi posred mora po suhu.

   ^17Ja æu otvrdnuti srce Egipæana, i oni æe poæi za njima, a ja æu se
   onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i
   konjanicima.

   ^18Neka znaju Egipæani da sam ja Jahve kad se proslavim nad faraonom,
   njegovim kolima i njegovim konjanicima."

   ^19Anðeo Bo?ji, koji je i?ao na èelu izraelskih èeta, promijeni mjesto
   i stupi im za leða. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade
   im za leða.

   ^20Smjesti se izmeðu vojske egipatske i vojske izraelske te postade
   onima oblak taman, a ovima rasvjetljiva?e noæ, tako te ne mogo?e jedni
   drugima priæi cijele noæi.

   ^21Mojsije je dr?ao ruku ispru?enu nad morem dok je Jahve svu noæ na
   stranu valjao vode jakim istoènim vjetrom i more posu?io. Kad su se
   vode razdvojile,

   ^22Izraelci siðo?e u more na osu?eno dno, a vode stajahu kao bedem
   njima nadesno i nalijevo.

   ^23Egipæani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u
   more, u potjeru.

   ^24Za jutarnje stra?e pogleda Jahve iz stupa od ognja i oblaka na
   egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku.

   ^25Zakoèi toèkove njihovih kola da su se jedva naprijed micali.
   "Bje?imo od Izraelaca!" - povièu Egipæani, "jer Jahve se za njih bori
   protiv Egipæana!" Tada æe Jahve Mojsiju:

   ^26"Pru?i ruku nad more da se vode vrate na Egipæane, na njihova kola i
   konjanike."

   ^27Mojsije pru?i ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje
   korito. Kako su Egipæani, bje?eæi, jurili prema moru, Jahve ih
   strmoglavi usred voda.

   ^28Tako vode, slijevajuæi se natrag, potope kola, konjanike i svu
   vojsku faraonovu koja bija?e po?la u potjeru za Izraelcima - u more. I
   ne ostade od njih ni jedan jedini.

   ^29A Izraelci i?li suhim posred mora, vode im stale kao zid zdesna i
   slijeva.

   ^30Tako Jahve u onaj dan izbavi Izraela iz ?aka egipatskih, i vidje
   Izrael pomorene Egipæane na morskome ?alu.

   ^31Osvjedoèi se Izrael i o silnoj moæi koju Jahve pokaza nad
   Egipæanima. Narod se poboja Jahve i povjerova Jahvi i njegovu sluzi
   Mojsiju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Tada Mojsije s Izraelcima zapjeva ovu pjesmu Jahvi u slavu: "U èast
   Jahvi zapjevat æu, jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more
   je survao.

   ^2Moja je snaga, moja pjesma - Jahve jer je mojim postao izbaviteljem.
   On je Bog moj, njega ja æu slaviti, on je Bog oca moga, njega æu
   velièati.

   ^3Jahve je ratnik hrabar, Jahve je ime njegovo.

   ^4Kola faraonova i vojsku mu u more baci; cvijet njegovih ?titono?a
   More crveno proguta.

   ^5Valovi ih prekri?e; poput kamena u morske potonu?e dubine.

   ^6Desnica tvoja, Jahve, snagom se prodièi; desnica tvoja, Jahve,
   raskomada du?mana.

   ^7Velièanstvom svojim obara? ti protivnike; pu?ta? svoj gnjev i on ih
   k'o slamu pro?dire.

   ^8Od daha iz tvojih nosnica vode narasto?e, valovi se u bedem uzdigo?e,
   u srcu mora dubine se stvrdnu?e.

   ^9Mislio je neprijatelj: 'Gonit æu ih, stiæi, plijen æu podijelit',
   du?a æe moja sita ga biti; trgnut æu maè, uni?tit' ih rukom svojom.'

   ^10A ti dahom svojim dahnu, more se nad njima sklopi; k'o olovo
   potonu?e silnoj vodi u bezdane.

   ^11Tko je kao ti, Jahve meðu bogovima, tko kao ti sija u svetosti, u
   djelima stra?an, divan u èudima?

   ^12Desnicu si pru?io i zemlja ih proguta!

   ^13Milo?æu svojom vodio si ovaj narod, tobom otkupljen, k svetom tvom
   Stanu snagom si ga svojom upravio.

   ^14Kada to èu?e, prodrhta?e narodi; Filistejce muke spopado?e.

   ^15U?as je srvao edomske glavare, trepet je obuzeo moapske knezove i
   tresu se svi koji ?ive u Kanaanu.

   ^16Strah i prepast na njih se obaraju; snaga tvoje ruke skamenila ih je
   dok narod tvoj, Jahve, ne proðe, dok ne proðe narod tvoj koji si
   otkupio.

   ^17Dovest æe? ih i posaditi na gori svoje ba?tine, na mjestu koje ti,
   Jahve, svojim uèini Boravi?tem, Sveti?tem, o Jahve, tvojom rukom
   sazidanim.

   ^18Vazda i dovijeka Jahve æe kraljevati."

   ^19Kad su faraonovi konji, njegova kola i konjanici sa?li u more, Jahve
   je na njih povratio morske vode po?to su Izraelci pro?li posred mora po
   suhu.

   ^20Tada Aronova sestra, proroèica Mirjam, uze bubanj u ruku, a sve ?ene
   pridru?e joj se s bubnjem u ruci i ple?uæi.

   ^21Mirjam je zaèinjala pjesmu: "Zapjevajte Jahvi jer se slavom
   proslavio! Konja s konjanikom u more je survao."

   ^22Pokrene Mojsije Izraelce od Crvenog mora i poðu na put kroz pustinju
   ?ur. Tri su dana putovali pustinjom, a vode nisu na?li.

   ^23Doðu k Mari, ali nisu mogli piti vode kod Mare jer je bila gorka.
   Stoga se i zove Mara.

   ^24Narod je mrmljao na Mojsija i govorio: "?to æemo piti?"

   ^25A on zazva Jahvu. Jahve mu poka?e neko drvo. Baci on to drvo u vodu
   i voda postane slatka. Tu im Jahve postavi zakon i pravo i tu ih stavi
   u ku?nju.

   ^26Zatim reèe: "Bude? li zdu?no slu?ao glas Jahve, Boga svoga, vr?eæi
   ?to je pravo u njegovim oèima; bude? li pru?ao svoje uho njegovim
   zapovijedima i dr?ao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio
   na Egipæane na vas neæu pu?tati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje."

   ^27Zatim stignu u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset
   palma. Tu se, uz vodu, utabore.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Potom krenu iz Elima, i sva izraelska zajednica doðe u pustinju Sin,
   koja je izmeðu Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca nakon
   odlaska iz zemlje egipatske.

   ^2U pustinji sva izraelska zajednica poène mrmljati protiv Mojsija i
   Arona.

   ^3"Oh, da smo pomrli od ruke Jahvine u zemlji egipatskoj kad smo
   sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!" - reko?e im.
   "Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mno?tvo gladom pomorite!"

   ^4Tada reèe Jahve Mojsiju: "Uèinit æu da vam da?di kruh s neba. Neka
   narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako æu ih ku?ati
   i vidjeti hoæe li se dr?ati moga zakona ili neæe.

   ^5A ?estoga dana, kad spreme ?to su nakupili, bit æe dvaput onoliko
   koliko su skupljali za svaki dan."

   ^6Onda Mojsije i Aron progovore svim Izraelcima: "Veèeras æete poznati
   da vas je Jahve izveo iz zemlje egipatske,

   ^7a ujutro æete vidjeti svojim oèima Jahvinu slavu, jer vas je èuo
   Jahve kako ste protiv njega mrmljali. ?to smo mi da protiv nas
   mrmljate?

   ^8Veèeras æe vam Jahve dati mesa da jedete", nastavi Mojsije, "a ujutro
   kruha do mile volje, jer je Jahve èuo va?e mrmljanje protiv njega. ?to
   smo mi? Vi ne mrmljate protiv nas nego protiv Jahve."

   ^9Poslije toga rekne Mojsije Aronu: "Reci svoj izraelskoj zajednici:
   'Skupite se pred Jahvu, jer je èuo va?e mrmljanje!'"

   ^10I dok je Aron svoj izraelskoj zajednici govorio, oni se okrenu prema
   pustinji, i gle! u oblaku pojavi se Jahvina slava.

   ^11Onda se Jahve oglasi Mojsiju i reèe mu:

   ^12"Èuo sam mrmljanje Izraelaca. Ovako im reci: 'Veèeras æete jesti
   meso, a ujutro æete se nasititi kruha. Tada æete poznati da sam ja
   Jahve, Bog va?.'"

   ^13I doista! Naveèer se pojave prepelice i prekriju tabor. A ujutro
   obilna rosa sve orosila oko tabora.

   ^14Kad se prevlaka rose digla, povr?inom pustinje le?ao tanak sloj,
   ne?to poput pahuljica, kao da se slana uhvatila po zemlji.

   ^15Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: "?to je to?"
   Jer nisu znali ?to je. Onda im Mojsije reèe: "To je kruh koji vam je
   Jahve pribavio za hranu.

   ^16A ovo je zapovijed koju je Jahve izdao: 'Nakupite koliko kome treba
   za jelo - jedan gomer po osobi, svatko prema broju èlanova koji su mu u
   ?atoru.'"

   ^17Izraelci tako uradi?e. Neki nakupe vi?e, neki manje.

   ^18Kad su izmjerili na gomer, pokaza se da nije ni?ta preteklo onome
   koji bija?e nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bija?e
   nakupio manje: svatko je nakupio koliko mu je trebalo za jelo.

   ^19"Neka nitko ne ostavlja ni?ta za ujutro!" - rekne im Mojsije.

   ^20Ali oni nisu poslu?ali Mojsija; neki ostave i za sutra. A to im se
   ucrva i usmrdje. Mojsije se na njih razljuti.

   ^21Tako su skupljali svako jutro koliko je kome trebalo za jelo. I kad
   bi sunce ogrijalo, mÓana bi se rastopila.

   ^22Onda ?estoga dana nakupi?e dvostruku kolièinu hrane - po dva gomera
   na svakoga. Kad su starje?ine zajednice do?le da izvijeste Mojsija,

   ^23on im reèe: "Ovo je zapovijed Jahvina: Sutra je dan potpunog odmora,
   subota Jahvi posveæena. Ispecite ?to ?elite peæi; skuhajte ?to ?elite
   kuhati. Sve ?to vam preteèe ostavite za sutra."

   ^24Ostave to oni za sutra, kako je Mojsije naredio, i niti se usmrdjelo
   niti su se crvi pojavili.

   ^25"Jedite to danas", reèe im Mojsije, "jer je ovaj dan subota u èast
   Jahve; danas neæete naæi mÓane na polju.

   ^26?est je dana skupljajte, a sedmoga, u subotu, neæe je biti."

   ^27Bija?e nekih koji su i sedmoga dana i?li da je nakupe, ali ni?ta ne
   naðo?e.

   ^28Zato Jahve reèe Mojsiju: "Dokle æete odbijati da se pokorite mojim
   zapovijedima i mojim zakonima?

   ^29Pogledajte! Zato ?to vam je Jahve dao subotu, daje vam hrane ?estoga
   dana za dva dana. Neka svatko stoji gdje jest; neka nitko u sedmi dan
   ne izlazi iz svoga stana."

   ^30Tako se sedmoga dana narod odmarao.

   ^31Dom je Izraelov tu hranu prozvao mÓanom. Bija?e kao zrno korijandra;
   bijela, a imala je ukus medenog kolaèiæa.

   ^32Onda rekne Mojsije: "Ovo je zapovijed koju je izdao Jahve: Napunite
   tim jedan gomer i èuvajte ga za svoje potomke da vide hranu kojom sam
   vas hranio u pustinji kad sam vas izbavio iz zemlje egipatske."

   ^33I naredi Mojsije Aronu: "Uzmi jednu posudu; stavi u nju cio gomer
   mane, a onda je polo?i pred Jahvu da se saèuva za va?e potomke."

   ^34Kako je Jahve naredio Mojsiju, Aron je stavi pred Svjedoèanstvo na
   èuvanje.

   ^35Izraelci su se hranili manom èetrdeset godina, sve dok nisu do?li u
   naseljenu zemlju: jeli su manu do dolaska na granicu zemlje kanaanske.

   ^36Gomer je deseti dio efe.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Sva izraelska zajednica po Jahvinoj zapovijedi krene dalje iz
   pustinje Sina. Utabore se kod Refidima. Tu nije bilo vode da narod
   pije.

   ^2Zato narod zapodjene prepirku s Mojsijem. Vikali su: "Daj nam vode da
   pijemo!" A Mojsije im odgovori: "Za?to se sa mnom prepirete? Za?to
   ku?ate Jahvu?"

   ^3Ali je narod ?eðao za vodom, pa je mrmljao na Mojsija i govorio:
   "Za?to si nas iz Egipta izveo? Zar da nas ?eðom pomori?, nas, na?u
   djecu i na?u stoku?"

   ^4"?to æu s ovim narodom!" - zazivao je Mojsije Jahvu. "Jo? malo pa æe
   me kamenovati."

   ^5"Istupi pred narod!" - rekne Jahve Mojsiju. "Uzmi sa sobom nekoliko
   izraelskih starje?ina; uzmi u ruku ?tap kojim si udario Rijeku i poði.

   ^6A ja æu stajati pred tobom ondje, na peæini na Horebu. Udari po
   peæini: iz nje æe poteæi voda, pa neka se narod napije." Mojsije uèini
   tako naoèigled izraelskih starje?ina.

   ^7Mjesto prozovu Masa i Meriba, zbog toga ?to su se Izraelci prepirali
   i ku?ali Jahvu govoreæi: "Je li Jahve meðu nama ili nije?"

   ^8Uto doðu Amaleèani i zarate s Izraelcima kod Refidima.

   ^9A Mojsije reèe Jo?ui: "Odaberi momèad pa poði i zapodjeni borbu s
   Amaleèanima. Ja æu sutra stati na vrh brda, sa ?tapom Bo?jim u ruci."

   ^10Jo?ua uèini kako mu je Mojsije rekao te zaðe u borbu s Amaleèanima,
   a Mojsije, Aron i Hur uzaðo?e na vrh brda.

   ^11I dok bi Mojsije dr?ao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjaèavali; a
   kad bi ruke spustio, nadjaèavali bi Amaleèani.

   ^12Ali Mojsiju ruke napokon klonu. Zato uze?e kamen, stavi?e ga poda nj
   i on sjede, dok mu Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane,
   dr?ahu ruke, tako da mu izdr?a?e do sunèanog zalaska.

   ^13I Jo?ua o?tricom maèa svlada Amaleka i njegov narod.

   ^14Onda Jahve reèe Mojsiju: "Zapi?i ovo u knjigu na sjeæanje i utuvi u
   u?i Jo?ui da æu ja spomen na Amaleèane sasvim izbrisati pod nebom!"

   ^15Podi?e zatim Mojsije ?rtvenik i nazva ga : Jahve mi je stijeg!

   ^16"Jer", reèe, "Jahvin stijeg u ruku! Jahvin je boj protiv Amaleèana
   od nara?taja do nara?taja!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 A Jitro, midjanski sveæenik, tast Mojsijev, èu sve ?to uèini Bog
   Mojsiju i svemu izraelskom narodu i kako Jahve izbavi Izraelce iz
   Egipta.

   ^2Tada tast Mojsijev Jitro povede Siporu, Mojsijevu ?enu - koju Mojsije
   bija?e otpustio -

   ^3i oba njezina sina. Jednomu je bilo ime Ger?on, a to æe reæi: "Bijah
   do?ljak u tuðoj zemlji."

   ^4Drugi se zvao Eliezer, to jest: "Bog oca moga bio mi je u pomoæi i
   spasio me od faraonova maèa."

   ^5Tako Mojsijev tast Jitro povede k Mojsiju u pustinju, gdje se Mojsije
   bio utaborio na Bo?jem brdu, njegove sinove i njegovu ?enu.

   ^6Poruèi on Mojsiju: "Ja, tvoj tast Jitro, dolazim k tebi s tvojom
   ?enom i s oba njezina sina."

   ^7Izaðe Mojsije u susret svome tastu; duboko mu se nakloni i zagrli ga.
   Po?to su se upitali za zdravlje, uðu pod ?ator.

   ^8Mojsije je onda pripovijedao svome tastu o svemu ?to je Jahve uèinio
   faraonu i Egipæanima zbog Izraelaca; o svim nezgodama ?to su ih sna?le
   na putu, ali ih je Jahve od njih izbavio.

   ^9Jitro se radovao svemu dobru koje je Jahve uèinio Izraelcima i ?to ih
   je oslobodio od egipatskih ?aka.

   ^10"Neka je hvaljen Jahve koji vas je izbavio od egipatskih ?aka i od
   ?aka faraonovih", reèe Jitro.

   ^11"Sada znam da je Jahve veæi od svih bogova jer je izbavio narod
   ispod egipatske vlasti kad su s njim okrutno postupali."

   ^12Zatim Jitro, Mojsijev tast, prinese Bogu ?rtvu paljenicu i prinos.
   Uto doðe Aron i sve izraelske starje?ine da s Mojsijevim tastom blaguju
   gozbu pred Bogom.

   ^13Sutradan Mojsije sjede da kroji pravdu narodu. Narod je oko njega
   stajao od jutra do mraka.

   ^14Vidjev?i Mojsijev tast sav trud ?to ga on za narod èini, rekne mu:
   "?to to ima? toliko s narodom? I za?to ti sam sjedi?, a sav narod stoji
   oko tebe od jutra do mraka?"

   ^15"Narod dolazi k meni", odgovori Mojsije, "da se s Bogom posavjetuje.

   ^16Kad zaðu u prepirku, doðu k meni. Ja onda rasudim izmeðu jednoga i
   drugoga; izlo?im im Bo?je zakone i odredbe."

   ^17"Nije dobro kako radi?", odgovori Mojsiju tast.

   ^18"I ti i taj narod s tobom potpuno æete se iscrpsti. Taj je posao za
   te prete?ak; sam ga ne mo?e? obavljati.

   ^19Poslu?aj me. Svjetovat æu te, i Bog æe biti s tobom! Ti zastupaj
   narod pred Bogom; podastiri Bogu njihove razmirice.

   ^20Pouèavaj ih o zakonima i odredbama; svraæaj ih na put kojim moraju
   iæi, upuæuj ih na djela koja moraju vr?iti.

   ^21Onda proberi izmeðu svega puka ljude sposobne, bogobojazne i
   pouzdane, koji mrze mito, te ih postavi za glavare puku: tisuænike,
   stotnike, pedesetnike i desetnike.

   ^22Neka sude narodu u svako doba. Sve veæe sluèajeve neka preda te
   iznose, a u manjima neka sami rasuðuju. Olak?aj sebi breme: neka ga oni
   s tobom nose.

   ^23Ako tako uradi? - i Bog ti to odobri - moæi æe? izdr?ati, a sav ovaj
   narod odlazit æe kuæi u miru."

   ^24Mojsije poslu?a savjet svoga tasta i uèini sve kako ga svjetova.

   ^25Probere Mojsije sposobnih ljudi od svih Izraelaca pa ih postavi za
   glavare narodu: tisuænike, stotnike, pedesetnike i desetnike.

   ^26Oni su sudili narodu u svako doba. Te?e sluèajeve iznosili bi
   Mojsiju, a sve manje rje?avali sami.

   ^27Zatim Mojsije otpusti svoga tasta i on ode u svoju zemlju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Tri mjeseca nakon izlaska iz zemlje egipatske, istoga dana, stignu
   Izraelci u Sinajsku pustinju.

   ^2Iduæi od Refidima, doðu u Sinajsku pustinju i utabore se u pustinji.
   Postave Izraelci tabor tu pred brdom,

   ^3a Mojsije se popne k Bogu. Jahve ga zovne s brda pa mu rekne: "Ovako
   ka?i domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj:

   ^4'Vi ste vidjeli ?to sam uèinio Egipæanima; kako sam vas nosio na
   orlovskim krilima i k sebi vas doveo.

   ^5Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i dr?ali moj Savez, vi æete
   mi biti predraga svojina mimo sve narode - tÓa moj je sav svijet! -

   ^6vi æete mi biti kraljevstvo sveæenika, narod svet.' Tim rijeèima
   oslovi Izraelce."

   ^7Mojsije se vrati i sazva narodne starje?ine te im izlo?i sve ?to mu
   je Jahve naredio.

   ^8A sav narod uzvrati jednoglasno: "Vr?it æemo sve ?to je Jahve
   naredio." Onda Mojsije prenese odgovor naroda Jahvi.

   ^9Nato Jahve reèe Mojsiju: "Ja æu, evo, doæi k tebi u gustom oblaku da
   narod èuje kad budem s tobom govorio i da ti zauvijek vjeruje." Tako je
   Mojsije prenio Jahvi odgovor naroda.

   ^10"Poði k narodu", reèe Jahve Mojsiju, "i posveæuj ga danas i sutra.
   Neka opere svoju odjeæu;

   ^11neka bude gotov prekosutra, jer æe prekosutra siæi Jahve na brdo
   Sinaj naoèigled svega puka.

   ^12Postavi naokolo granicu za narod i izdaj naredbu: 'Pripazite da se
   na brdo ne penjete; da se ni podno?ja ne dotièete! Tko se god brda
   dotakne, smrt æe ga snaæi.

   ^13Nikakva ruka neka ga se ne dotakne, nego neka bude kamenjem zasut
   ili strijelom ustrijeljen: bio èovjek ili ?ivinèe, neka na ?ivotu ne
   ostane.' Na otegnuti zvuk trube neka se na brdo penju."

   ^14Mojsije siðe s brda k narodu i poèe posveæivati narod. Oni operu
   svoju odjeæu.

   ^15"Budite gotovi za prekosutra!" - rekne Mojsije narodu. "Ne primièite
   se ?eni!"

   ^16A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijeva?e,
   a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zajeèa truba, zadrhta sav puk
   koji bija?e u taboru.

   ^17Mojsije povede puk iz tabora u susret Bogu. Stado?e na podno?ju
   brda.

   ^18Brdo Sinaj zavilo se u dim jer je Jahve u obliku ognja si?ao na nj.
   Dizao se dim kao dim iz peæi. Sve se brdo silno treslo.

   ^19Zvuk trube bivao sve jaèi. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom
   odgovarao.

   ^20Jahve siðe na Sinajsko brdo, na vrhunac, i pozva Jahve Mojsija na
   vrhunac brda. Mojsije se uspe.

   ^21Sad Jahve reèe Mojsiju: "Siði i opomeni narod da ne bi provalio
   prema Jahvi da ga vidi. Mnogo bi ih poginulo.

   ^22I sami sveæenici, koji dolaze blizu Jahvi, moraju se oèistiti, da ih
   Jahve ne uni?ti."

   ^23"Narod se ne mo?e popeti na brdo Sinaj", odgovori Mojsije Jahvi,
   "jer si nas sam ti opomenuo: 'Postavi granice naokolo brda i proglasi
   ga svetim.'"

   ^24"Siði pa se opet popni zajedno s Aronom", odgovori mu Jahve. "Ali
   neka sveæenici i narod ne navaljuju da se popnu prema Jahvi da ne
   izginu."

   ^25Mojsije siðe k narodu i sve mu kaza.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Onda Bog izgovori sve ove rijeèi:

   ^2"Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz
   kuæe ropstva.

   ^3Nemoj imati drugih bogova uz mene.

   ^4Ne pravi sebi lika ni oblièja bilo èega ?to je gore na nebu, ili
   dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom.

   ^5Ne klanjaj im se niti im slu?i. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam
   ljubomoran. Ka?njavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do
   treæeg i èetvrtog koljena,

   ^6a iskazujem milosrðe tisuæama koji me ljube i vr?e moje zapovijedi.

   ^7Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne opra?ta onome
   koji uzalud izgovara ime njegovo.

   ^8Sjeti se da svetkuje? dan subotni.

   ^9?est dana radi i obavljaj sav svoj posao.

   ^10A sedmoga je dana subota, poèinak posveæen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada
   nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kæi tvoja, ni sluga
   tvoj, ni slu?kinja tvoja, ni ?ivina tvoja, niti do?ljak koji se naðe
   unutar tvojih vrata.

   ^11Ta i Jahve je ?est dana stvarao nebo, zemlju i more i sve ?to je u
   njima, a sedmoga je dana poèinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio
   dan subotni.

   ^12Po?tuj oca svoga i majku svoju da imadne? dug ?ivot na zemlji koju
   ti da Jahve, Bog tvoj.

   ^13Ne ubij!

   ^14Ne uèini preljuba!

   ^15Ne ukradi!

   ^16Ne svjedoèi la?no na bli?njega svoga!

   ^17Ne po?eli kuæe bli?njega svoga! Ne po?eli ?ene bli?njega svoga; ni
   sluge njegova, ni slu?kinje njegove, ni vola njegova, ni magarca
   njegova, niti i?ta ?to je bli?njega tvoga!"

   ^18Sav je puk bio svjedok grmljavine i sijevanja, svi èu?e zvuk trube i
   vidje?e kako se brdo dimi: gledali su i tresli se i stajali podalje.

   ^19Onda reko?e Mojsiju: "Ti nam govori, a mi æemo slu?ati. Neka nam Bog
   ne govori, da ne pomremo!"

   ^20"Ne bojte se", reèe Mojsije narodu. "Bog je do?ao da vas samo
   isku?a; da strah pred njim ostane s vama te da ne grije?ite."

   ^21Narod ostane podalje, a Mojsije pristupi gustom oblaku gdje se Bog
   nalazio.

   ^22"Ovako reci Izraelcima", progovori Jahve Mojsiju. "Sami ste vidjeli
   da sam s vama govorio s neba.

   ^23Ne pravite uza me kumira od srebra niti sebi pravite kumira od
   zlata.

   ^24Naèini mi ?rtvenik od zemlje i na njemu mi prinosi svoje ?rtve
   paljenice i ?rtve prièesnice, svoju sitnu i svoju krupnu stoku. Na
   svakome mjestu koje odredim da se moje ime spominje ja æu doæi k tebi
   da te blagoslovim.

   ^25Ako mi bude? gradio kameni ?rtvenik, nemoj ga graditi od klesanoga
   kamena, jer èim na nj spusti? svoje dlijeto, oskvrnit æe? ga.

   ^26Ne uzlazi na moj ?rtvenik po stepenicama, da se ne poka?e na njemu
   golotinja tvoja."
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 "Ovo su propisi koje treba da im izlo?i?:

   ^2Kad za roba kupi? jednoga Hebreja, neka slu?i ?est godina. Sedme
   godine neka ode, bez otkupnine, slobodan.

   ^3Ako doðe sam, neka sam i ode; ako li je o?enjen, neka s njim ide i
   njegova ?ena.

   ^4Ako mu gospodar nabavi ?enu, pa mu ona rodi bilo sinova bilo kæeri, i
   ?ena i njezina djeca neka pripadnu njezinu gospodaru, a on neka ide
   sam.

   ^5Ali ako rob otvoreno izjavi: 'Volim svoga gospodara, svoju ?enu i
   svoju djecu, neæu da budem slobodan',

   ^6neka ga onda njegov gospodar dovede k Bogu. Kad ga dovede k vratima
   ili dovratku, neka mu gospodar ?ilom probu?i uho i neka mu trajno
   ostane u slu?bi.

   ^7Kad èovjek proda svoju kæer za ropkinju, neka se ona ne oslobaða kao
   i mu?ki robovi.

   ^8Ako se ne svidi svome gospodaru, koji ju je sebi bio odredio, neka
   joj dopusti da se otkupi. Nema prava prodati je strancima kad joj nije
   bio vjeran.

   ^9A ako je odredi svome sinu, neka s njome postupa kao i sa kæeri.

   ^10Ako se o?eni drugom, ne smije prvoj uskraæivati hrane, odjeæe ili
   njezinih braènih prava.

   ^11Ne bude li joj èinio ovo troje, neka je slobodna da ode bez
   otkupnine."

   ^12"Tko god udari èovjeka pa ga usmrti, neka se smræu kazni.

   ^13Ali ako to ne uèini hotimièno, nego Bog pripusti da padne u njegovu
   ?aku, odredit æu ti mjesto kamo mo?e pobjeæi.

   ^14Tko hotimièno navali na svoga bli?njega te ga podmuklo ubije, odvuci
   ga i s moga ?rtvenika da se pogubi.

   ^15Tko udari svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smræu.

   ^16Tko otme èovjeka - bilo da ga proda, bilo da ga u svojoj vlasti
   zadr?i - neka se kazni smræu.

   ^17Tko prokune svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smræu."

   ^18"Ako se ljudi posvade, pa jedan od njih udari drugoga kamenom ili
   ?akom, ali ovaj ne pogine nego padne u postelju,

   ^19ali poslije ustane i mogne izlaziti, makar i sa ?tapom, onda onome
   koji ga je udario neka je opro?teno, samo neka mu plati njegov gubitak
   vremena i pribavi mu posvema?nje izljeèenje.

   ^20Ako tko udari batinom svoga roba ili svoju ropkinju te umru pod
   njegovom ?akom, mora snositi osvetu.

   ^21Ali ako rob pre?ivi dan-dva, neka se osveta ne provodi, jer je rob
   njegovo vlasni?tvo.

   ^22Ako se ljudi pobiju i udare trudnu ?enu te ona pobaci, ali druge
   ?tete ne bude, onda onaj koji ju je udario neka plati od?tetu koju
   zatra?i njezin mu?. On neka plati kako suci odrede.

   ^23Bude li drugog zla, neka je kazna: ?ivot za ?ivot,

   ^24oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu,

   ^25opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu.

   ^26Udari li tko svoga roba ili svoju ropkinju u oko i upropasti ga,
   neka ga oslobodi zbog oka.

   ^27Ako izbije zub svome robu - ili svojoj ropkinji - neka ga oslobodi
   zbog zuba."

   ^28"Kad goveèe ubode èovjeka ili ?enu pa ih usmrti, neka se kamenjem
   kamenuje. Njegovo se meso tada ne smije pojesti, a vlasniku njegovu
   neka je opro?teno.

   ^29Ali ako je to goveèe i prije bolo, a njegov vlasnik, iako opominjan,
   nije ga èuvao, pa ono usmrti èovjeka ili ?enu, neka se to goveèe
   kamenuje; a i njegov se vlasnik ima pogubiti.

   ^30Ako se vlasniku oznaèi otkupna cijena da svoj ?ivot iskupi, neka
   plati koliko mu se odredi.

   ^31Ubode li goveèe djeèaka ili djevojèicu, neka se prema njemu postupi
   isto prema ovome pravilu.

   ^32Ako ubode roba ili ropkinju, neka vlasnik isplati njihovu gospodaru
   trideset srebrnih ?ekela, a goveèe neka se kamenuje.

   ^33Kad tko ostavi bunar otvoren, ili tko iskopa bunar a ne pokrije ga,
   pa u nj upadne goveèe ili magare, vlasnik bunara ima dati naknadu:

   ^34neka isplati vlasniku u novcu, a uginula ?ivotinja neka njemu
   pripadne.

   ^35Kad neèije goveèe ubode goveèe drugome te ono ugine, onda neka
   prodaju ?ivo goveèe, a dobiveni novac neka podijele; i uginulo goveèe
   neka meðu sebe podijele.

   ^36Ali ako se zna da je to goveèe i prije bolo, a njegov ga gospodar
   nije èuvao, onda mora nadoknaditi goveèe za goveèe, dok æe uginulo
   ?ivinèe biti njegovo."

   ^37"Tko ukrade goveèe ili marvinèe od sitne stoke, pa bilo da ga
   zakolje, bilo da ga proda, onda za jedno goveèe neka se vrati petero
   goveda, a za malo marvinèe èetvero marvinèadi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Ako se lopov zateèe gdje probija zid, pa mu se zada smrtan udarac,
   njegovu krv ne treba osveæivati.

   ^2No ako je veæ izi?lo sunce, njegovu krv treba osvetiti. Lopov mora
   ?tetu nadoknaditi. Ako nema ni?ta, njega za njegovu kraðu treba
   prodati.

   ^3Naðe li se ukradeno ?ivinèe ?ivo u njegovu vlasni?tvu - goveèe,
   magare ili koja glava sitne stoke - treba da ga plati dvostruko."

   ^4"Tko opusto?i njivu ili vinograd pustiv?i svoju stoku da obrsti tuðe,
   neka nadoknadi onim ?to najbolje naðe na svojoj njivi i u svome
   vinogradu.

   ^5Tko zapali vatru pa ona zahvati draè te izgori ?ito u snopu, u klasu
   ili na njivi, onaj tko je vatru zapalio mora ?tetu nadoknaditi.

   ^6Kad tko polo?i kod znanca novac ili stvari na èuvanje, pa budu
   pokradene iz njegove kuæe, ako se lopov pronaðe, mora dvostruko
   platiti.

   ^7Ako se lopov ne pronaðe, vlasnik kuæe neka se primakne k Bogu, da se
   doka?e kako on nije spustio svoje ruke na dobra svoga bli?njega.

   ^8Za svaki prekr?aj pronevjere - radilo se o goveèetu, magaretu, sitnoj
   stoci, odjeæi ili bilo kojoj izgubljenoj stvari za koju se ustvrdi: to
   je ono! - treba spor iznijeti pred Boga. Onaj koga Bog proglasi krivim
   neka plati dvostruko drugome.

   ^9Kad tko povjeri svome susjedu magare, goveèe, glavu sitne stoke ili
   bilo kakvo ?ivinèe, pa ono ugine, osakati se ili ga tko odvede a da ne
   bude svjedoka,

   ^10zakletva pred Jahvom neka odluèi meðu obojicom je li èuvar posegao
   za dobrom svoga bli?njega ili nije. Neka je vlasniku to dovoljno, a
   èuvar nije du?an da nadoknaðuje.

   ^11Naðe li se da je on ukrao, mora ?tetu nadoknaditi.

   ^12Ako ga zvijer razdere, neka ga donese za dokaz, tako da za razderano
   ne daje od?tete.

   ^13Kad tko posudi ?ivinu na izor od svoga susjeda, pa se ona osakati
   ili ugine dok joj vlasnik nije bio s njom, neka plati od?tetu.

   ^14Je li vlasnik bio s njom, od?tete mu ne daje; ali ako je bila
   unajmljena na izor, neka doðe po svoju nadnicu."

   ^15"Ako tko zavede djevojku koja nije zaruèena i s njom legne, neka za
   nju dadne ?enidbenu procjenu i uzme je za ?enu.

   ^16Ako njezin otac odbije da mu je dadne, zavodnik mora odmjeriti
   srebra u vrijednosti ?enidbene procjene za djevojku.

   ^17Ne dopu?taj da vraèarica ?ivi!

   ^18Tko bi god sa ?ivinom legao, treba ga kazniti smræu.

   ^19Tko bi prinosio ?rtve kojemu kumiru - osim Jahvi jedinom - neka bude
   izruèen prokletstvu, potpuno uni?ten.

   ^20Ne tlaèi prido?licu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bili
   prido?lice u zemlji egipatskoj.

   ^21Ne cvilite udovice i siroèeta!

   ^22Ako ih ucvili? i oni zavape k meni, sigurno æu njihove vapaje
   usli?ati.

   ^23Moj æe se gnjev raspaliti i maèem æu vas pogubiti. Tako æe vam ?ene
   ostati udovice a djeca siroèad.

   ^24Ako uzajmi? novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne
   postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameæi mu kamata!

   ^25Uzme? li svome susjedu ogrtaè u zalog, mora? mu ga vratiti prije
   zalaza sunca.

   ^26TÓa to mu je jedini pokrivaè kojim omata svoje tijelo i u kojem mo?e
   leæi. Ako k meni zavapi, usli?at æu ga jer sam ja milostiv!

   ^27Ne huli Boga i ne psuj glavara svoga naroda.

   ^28Ne oklijevaj s prinosima od svoga obilja s gumna i od svoga mladog
   vina! Meni daj prvoroðenca od svojih sinova.

   ^29Isto uèini sa svojim govedima i sitnom stokom: sedam dana neka
   ostane sa svojom majkom, a osmoga dana da si ga meni dao!

   ^30Budite narod meni posveæen! Zato nemojte jesti mesa od ?ivotinje
   koju je rastrgala zvjerad nego je bacite pa?èadi!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 "Nemojte davati la?ne izjave! Ne poma?i zlikovcu svjedoèeæi krivo!

   ^2Ne povodi se za mno?tvom da èini? zlo; niti svjedoèi u parnici
   stajuæi na stranu veæine protiv pravde.

   ^3Ne smije? biti pristran prema siromahu u njegovoj parnici.

   ^4Kad nabasa? na zalutalo goveèe ili magare svoga neprijatelja, mora?
   mu ga natrag dovesti.

   ^5Ako opazi? magarca onoga koji te mrzi kako je pao pod svojim tovarom,
   nemoj ga ostaviti: zajedno s njegovim gospodarom mora? mu pomoæi da se
   digne.

   ^6Ne krnji prava svome siromahu u njegovoj parnici.

   ^7Stoj daleko od la?ne optu?be; ne ubijaj nedu?na i pravedna, jer ja
   zlikovcu ne pra?tam.

   ^8Ne primaj mita, jer mito zasljepljuje i one koji najjasnije gledaju i
   upropa?æuje pravo pravednika.

   ^9Ne ugnjetavaj prido?licu! TÓa znate kako je prido?lici; i sami ste
   bili prido?lice u zemlji egipatskoj."

   ^10"?est godina zasijavaj svoju zemlju i njezine plodove pobiri,

   ^11a sedme je godine pusti da poèiva neobraðena. Neka se s nje hrani
   sirotinja tvoga naroda, a ?to njoj ostane, neka pojede poljska ?ivina.
   Radi tako i sa svojim vinogradom i svojim maslinikom.

   ^12?est dana obavljaj svoj posao, ali sedmoga dana od posala odustani,
   da ti otpoèine vo i magarac i da odahne sin tvoje slu?kinje i
   prido?lica.

   ^13Pripazite na sve ?to sam vam rekao. Ne spominjite imena drugih
   bogova. Neka se to i ne èuje iz tvojih usta."

   ^14"Triput na godinu odr?avaj u moju èast svetkovinu.

   ^15Slavi Blagdan beskvasnoga kruha. U odreðeno vrijeme u mjesecu Abibu
   - jer si u njemu iz Egipta izi?ao - sedam dana jedi beskvasan kruh,
   kako sam ti naredio. Neka nitko ne stupa preda me praznih ruku!

   ^16Onda slavi Blagdan ?etve - prvina ?to ih donose polja koja
   zasijava?. Zatim Blagdan berbe na koncu godine, kad s polja pokupi?
   plodove svoga truda.

   ^17Triput na godinu neka svi tvoji mu?ki stupe pred Gospodara Jahvu.

   ^18Krv ?rtve koju u moju èast ?rtvuje? nemoj prinositi s ukvasanim
   kruhom; salo od ?rtve prinesene na moju svetkovinu ne ostavljaj za
   sutradan.

   ^19Donosi u kuæu Jahve, svoga Boga, najbolje prvine sa svoje zemlje. Ne
   kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke."

   ^20"?aljem, evo, svog anðela pred tobom da te èuva na putu i dovede te
   u mjesto koje sam priredio.

   ^21Po?tuj ga i slu?aj! Ne buni se protiv njega, jer vam neæe opra?tati
   prekr?aje: tÓa moje je ime u njemu.

   ^22Ako mu se bude? vjerno pokoravao i bude? vr?io sve ?to sam naredio,
   ja æu biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim
   protivnicima.

   ^23Anðeo æe moj iæi pred tobom i dovesti te do Amorejaca, Hetita,
   Peri?ana, Kanaanaca, Hivijaca i Jebusejaca da ih uni?tim.

   ^24Nemoj se klanjati njihovim kumirima niti im iskazuj ?tovanje; ne
   postupaj kako oni rade nego njihove kumire poru?i i stupove im
   porazbijaj.

   ^25Iskazujte ?tovanje Jahvi, Bogu svome, pa æu blagoslivati tvoj kruh i
   tvoju vodu i uklanjati od tebe bolest.

   ^26U tvojoj zemlji neæe biti pometkinje; ja æu uèiniti punim broj
   tvojih dana.

   ^27Pred tobom æu odaslati stravu svoju; u mete? æu baciti sav svijet
   meðu koji dospije? i uèinit æu da svi tvoji neprijatelji bje?e pred
   tobom.

   ^28Str?ljene æu pred tobom oda?iljati da ispred tebe tjeraju u bijeg
   Hivijce, Kanaance i Hetite.

   ^29Neæu ih otjerati ispred tebe u jednoj godini, da zemlja ne opusti i
   divlje se ?ivotinje ne razmno?e na tvoju ?tetu.

   ^30Tjerat æu ih ispred tebe malo-pomalo dok ti potomstvo ne odraste,
   tako da zemlju zaposjedne?.

   ^31Postavit æu ti granicu: od Crvenoga do Filistejskoga mora, od
   pustinje pa do Rijeke. Predat æu, naime, stanovni?tvo zemlje u tvoje
   ?ake, a ti ga ispred sebe tjeraj.

   ^32Ne pravi savez ni s njima ni s njihovim kumirima.

   ^33Neka ne ostanu u tvojoj zemlji da te ne navode na grijeh protiv
   mene. Ako bi ?tovao njihove kumire, to bi ti bila stupica."
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Potom reèe Mojsiju: "Uzaði k Jahvi - ti, Aron, Nadab i Abihu i
   sedamdeset izraelskih starje?ina. Poklonite se izdaljega!

   ^2Neka se sam Mojsije primakne k Jahvi! Oni neka se ne primièu, a puk
   neka se s njim ne penje."

   ^3Doðe Mojsije i kaza narodu sve rijeèi Jahvine i sve odredbe. A sav
   puk odgovori u jedan glas: "Sve rijeèi ?to ih Jahve reèe, vr?it æemo."

   ^4Tada Mojsije popi?e sve rijeèi Jahvine. A ujutro podrani te podigne
   ?rtvenik na podno?ju brda i dvanaest stupova za dvanaest plemena
   Izraelovih.

   ^5Zatim nalo?i mladim Izraelcima da prinesu ?rtve paljenice i da
   ?rtvuju Jahvi junce kao ?rtve prièesnice.

   ^6Mojsije uhvati krv; polovinu krvi ulije u posude, a polovinu izlije
   po ?rtveniku.

   ^7Prihvati zatim Knjigu Saveza pa je narodu glasno proèita, a narod
   uzvrati: "Sve ?to je Jahve rekao, izvr?it æemo i poslu?at æemo."

   ^8Mojsije potom uzme krvi te po?kropi narod govoreæi: "Ovo je krv
   Saveza koji je Jahve s vama uspostavio na temelju svih ovih rijeèi."

   ^9Onda se uspne Mojsije s Aronom, Nadabom i Abihuom i sa sedamdeset
   starje?ina Izraelovih.

   ^10Oni vidje?e Boga Izraelova: podno?je njegovim nogama kao da je bilo
   od dragoga kamena safira, sjajem nalik na samo nebo.

   ^11Ni ruke svoje nije pru?io na izabranike Izraelaca: slobodno su Boga
   motrili i jeli i pili.

   ^12Onda Jahve reèe Mojsiju: "Popni se k meni na brdo i prièekaj ondje.
   Dat æu ti kamene ploèe sa zakonom i zapovijedima koje sam za njihovu
   pouku napisao."

   ^13Ustane Mojsije i njegov pomoænik Jo?ua te se Mojsije popne na brdo
   Bo?je.

   ^14A starje?inama reèe: "Èekajte nas ovdje dok se ne vratimo. Eto je s
   vama Aron i Hur. Tko imadne kakvu razmiricu, neka se obrati na njih."

   ^15Zatim Mojsije uzaðe na brdo, a onda oblak prekri brdo.

   ^16Slava se Jahvina nastani na Sinajskom brdu i oblak ga obavija?e ?est
   dana. Sedmoga dana zovne Jahve Mojsija isred oblaka.

   ^17Slava Jahvina na vrhuncu brda bija?e oèima Izraelaca kao vatra koja
   sa?i?e. Mojsije zaðe u oblak i uspne se na brdo.

   ^18Èetrdeset dana i èetrdeset noæi boravio je Mojsije na brdu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Reci Izraelcima da me darivaju, a vi primajte darove u moju èast od
   svakoga koji daje od srca.

   ^3A primajte ove darove: zlato, srebro i tuè;

   ^4ljubièasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan;

   ^5uèinjene ovnujske ko?e, pa fine ko?e; bagremovo drvo;

   ^6ulje za svjetlo; mirodije za ulje pomazanja i miomirisno kaðenje;

   ^7oniks i drugo drago kamenje koje æe se umetnuti u opleæak i naprsnik.

   ^8Neka mi sagrade Sveti?te da mogu boraviti meðu njima.

   ^9Pri gradnji Prebivali?ta i svega u njemu postupi toèno prema uzorku
   koji ti poka?em."

   ^10"Od bagremova drva neka naprave Kovèeg: dva i po lakta dug, lakat i
   po ?irok i lakat i po visok.

   ^11Okuj ga èistim zlatom, okuj ga izvana i iznutra; a oko njega stavi
   naokolo zavr?ni pojas od zlata.

   ^12Salij za nj èetiri zlatna koluta; prikuj ih za èetiri njegove noge;
   dva koluta s jedne strane, a dva s druge.

   ^13Od bagremova drva napravi i motke te ih u zlato okuj.

   ^14Onda provuci motke kroz kolutove sa strana Kovèega da se na njima
   Kovèeg nosi.

   ^15Neka motke ostanu u kolutima Kovèega; neka se iz njih ne izvlaèe.

   ^16Svjedoèanstvo koje æu ti predati - u Kovèeg polo?i."

   ^17"Pomirili?te napravi takoðer od èistoga zlata. Neka bude dugo dva i
   pol lakta, a ?iroko lakat i pol.

   ^18Skuj i dva kerubina od zlata za oba kraja Pomirili?ta.

   ^19Napravi jednoga kerubina za jedan kraj, a drugoga kerubina za drugi
   kraj. Prièvrsti ih na oba kraja Pomirili?ta da s njim saèinjavaju jedan
   komad.

   ^20Kerubini neka dignu svoja krila uvis tako da svojim krilima
   zaklanjaju Pomirili?te. Neka budu licem okrenuti jedan prema drugome,
   ali tako da lica kerubina gledaju u Pomirili?te.

   ^21Stavi na Kovèeg Pomirili?te, a u Kovèeg polo?i ploèe Svjedoèanstva
   ?to æu ti ih dati.

   ^22Tu æu se ja s tobom sastajati i ozgo æu ti, iznad Pomirili?ta -
   izmeðu ona dva kerubina ?to su na Kovèegu ploèa Svjedoèanstva -
   saopæavati sve zapovijedi namijenjene Izraelcima."

   ^23"Napravi od bagremova drva stol dva lakta dug, lakat ?irok, a lakat
   i pol visok.

   ^24U èisto ga zlato oblo?i i naèini mu naokolo zavr?ni pojas od zlata.

   ^25Naokolo mu naèini obrub, podlanicu ?irok, a onda po obrubu stavi
   zavr?ni pojas od zlata.

   ^26Nadalje, uspravi mu èetiri koluta od zlata pa mu ih prièvrsti na
   njegova èetiri no?na ugla.

   ^27Neka su kolutovi tik pod obrubom da slu?e kao kvake motkama za
   no?enje stola.

   ^28Motke napravi od bagremova drva i u zlato ih okuj. O njima æe se
   stol nositi.

   ^29Za nj onda napravi: zdjele, varjaèe, vrèeve i pehare za izlijevanje
   prinosa. Naèini ih od èistoga zlata.

   ^30Na stol svagda stavljaj pred moje lice prineseni kruh."

   ^31"Naèini svijeænjak od èistoga zlata. Svijeænjak neka bude skovan.
   Njegovo podno?je, njegov stalak, njegove èa?e, èa?ke i latice - sve
   neka bude od jednoga komada.

   ^32?est krakova neka mu izbija sa strana: tri kraka s jedne strane
   stalka, a tri kraka s druge strane stalka.

   ^33Na jednome kraku neka budu tri èa?e u obliku bademova cvijeta, svaka
   s èa?kom i laticama. Tako za svih ?est krakova ?to budu izbijali iz
   stalka svijeænjaka.

   ^34Na samome svijeænjaku neka budu èetiri èa?e u obliku bademova
   cvijeta, svaka s èa?kom i laticama.

   ^35Èa?ka ispod dva kraka, saèinjavajuæi jedan komad s njime; onda èa?ka
   ispod druga dva kraka, od jednoga komada s njime, pa èa?ka ispod dva
   posljednja kraka, od jednoga komada s njime. Tako za svih ?est krakova
   ?to iz stalka budu izbijali.

   ^36Njihove èa?ke i njihovi krakovi saèinjavat æe jedan komad s njim -
   sve skovano u jednome komadu od èistoga zlata.

   ^37Napravi i sedam svjetiljaka za njih. Svjetiljke neka tako budu
   postavljene da osvjetljuju prostor sprijeda.

   ^38Usekaèi i pepeljare za njih neka su od èistoga zlata.

   ^39Upotrijebi talenat èistoga zlata za svijeænjak i sav njegov pribor.

   ^40Pazi! Naèini ih prema uzorku koji ti je na brdu pokazan."
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 "Prebivali?te naèini od deset zavjesa: od ljubièastog, crvenog i
   tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Na njima neka budu vezeni
   likovi kerubina - djelo umjetnika.

   ^2Du?ina svake zavjese neka je dvadeset i osam lakata, neka joj je
   ?irina èetiri lakta. Sve zavjese neka su iste mjere.

   ^3Pet zavjesa neka su sastavljene jedna s drugom, a drugih pet zavjesa
   opet jedna s drugom.

   ^4Napravi petlje od ljubièaste vune pri rubu krajnje zavjese u
   sastavljenom komadu.

   ^5Napravi pedeset petlji na rubu jednoga sastavljenog komada od
   zavjesa, a pedeset pri rubu drugoga. Neka su petlje naèinjene jedna
   spram druge.

   ^6Onda napravi pedeset kopèa od zlata. Zavjese zatim kopèama sastavi
   jednu s drugom. Tako æe Prebivali?te biti jedna cjelina.

   ^7Naèini zatim zavjese od kostrijeti za ?ator povrh Prebivali?ta.
   Naèini ih jedanaest.

   ^8Neka duljina svake zavjese bude trideset lakata, a ?irina svake
   zavjese èetiri lakta. Tih jedanaest zavjesa neka bude iste mjere.

   ^9Sastavi pet zavjesa napose, a onda opet drugih ?est zavjesa napose.
   ?estu zavjesu podvostruèi na proèelju ?atora.

   ^10U?ij pedeset petlji na rubu jednoga sastavljenog komada od zavjesa,
   a pedeset na rubu drugoga.

   ^11Izradi pedeset kopèa od tuèa, zapni kopèe za petlje da sastavi?
   ?ator u cjelinu.

   ^12A kako æe zavjese od ?atora pretjecati, neka se polovina zavjesa ?to
   preostane spu?ta na zadnjem dijelu Prebivali?ta.

   ^13Od onoga ?to preteèe na du?ini ?atorskih zavjesa neka po jedan lakat
   visi na obje strane svetoga ?atora da ga zaklanja.

   ^14Napokon napravi ?atoru pokrov od uèinjenih i u crveno obojenih
   ovnujskih ko?a, a povrh njega pokrov od finih ko?a.

   ^15Trenice ?to æe nauzgor stajati za Prebivali?te napravi od bagremova
   drva.

   ^16Svaka trenica neka bude deset lakata duga, a lakat i pol ?iroka.

   ^17Svaka trenica neka ima dva klina da je uspravno dr?e. Tako napravi
   na svakoj trenici za Prebivali?te.

   ^18Trenice za Prebivali?te postavi: dvadeset trenica s juga, prema
   podnevu;

   ^19onda pod dvadeset trenica napravi èetrdeset podno?ja od srebra, dva
   podno?ja pod prvu trenicu za njezina dva klina, i tako redom, dva
   podno?ja za dva klina svake slijedeæe trenice.

   ^20Za drugu stranu Prebivali?ta, sa sjevera: dvadeset trenica

   ^21i èetrdeset srebrnih podno?ja, dva podno?ja za dva klina prve
   trenice, i tako redom, dva podno?ja za svaku trenicu.

   ^22Na stra?njoj strani Prebivali?ta, sa zapada, postavi ?est trenica.

   ^23Napravi i dvije trenice za stra?nje uglove Prebivali?ta.

   ^24Neka budu rastavljene pri dnu, ali na vrhu kod prvoga koluta neka
   budu sastavljene. Neka tako obadvije prave dva ugla.

   ^25Neka dakle bude osam trenica s njihovim srebrnim podno?jima:
   ?esnaest podno?ja, dva podno?ja pod prvom trenicom, a dva opet podno?ja
   pod svakom slijedeæom trenicom.

   ^26Nadalje napravi prijeènice od bagremova drva: pet njih za trenice s
   jedne strane Prebivali?ta,

   ^27a pet prijeènica s druge strane Prebivali?ta; onda pet prijeènica za
   trenice Prebivali?ta straga prema zapadu.

   ^28Srednja prijeènica neka ide sredinom trenica s jednoga kraja na
   drugi.

   ^29Trenice oblo?i zlatom, a i kolutove za njih, kroz koje æe se
   prijeènice provlaèiti, naèini od zlata. Prijeènice onda oblo?i zlatom.

   ^30Tako, dakle, podigni Prebivali?te prema nacrtu koji ti je pokazan na
   brdu."

   ^31"Napravi zavjesu od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i
   prepredenog lana. Neka su na njoj izvezeni kerubini.

   ^32Objesi je na èetiri stupa od bagremova drva, zlatom oblo?ena, s
   kopèama od zlata, a na èetiri podno?ja od srebra.

   ^33Objesi zavjesu za kvake. Onda unesi Kovèeg svjedoèanstva tu za
   zavjesu. Neka ti tako zavjesa odjeljuje Sveti?te od Sveti?ta nad
   sveti?tima.

   ^34Stavi Pomirili?te na Kovèeg svjedoèanstva u Svetinji nad svetinjama.

   ^35Postavi zatim stol van pred zavjesu, a svijeænjak na ju?nu stranu
   Prebivali?ta, prema stolu. Stol stavi na sjevernu stranu.

   ^36A na ulazu u ?ator napravi zastorak od ljubièastog, crvenog i
   tamnocrvenog prediva i prepredenog lana - vezom izvezen.

   ^37Za zastorak iste?i pet stupèiæa od bagrenova drva pa ih oblo?i
   zlatom. Kopèe za njih neka budu od zlata. Salij za njih pet podno?ja od
   tuèa."
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 "Naèini ?rtvenik od bagremova drva, pet lakata dug, pet lakata ?irok
   - prava èetvorina - i tri lakta visok.

   ^2Na njegova èetiri ugla naèini rogove. Neka mu rogovi budu u jednome
   komadu s njim. I tuèem ga okuj.

   ^3Dalje, naèini za ?rtvenik posude za zgrtanje otpadaka: strugaèe,
   kotliæe, vilju?ke i kadionike. Sve potrep?tine za ?rtvenik naèini od
   tuèa.

   ^4Onda naèini za nj re?etku od tuèa, u obliku mre?ice,

   ^5a na èetiri ugla mre?icu ispod izboèine ?rtvenika, tako da zahvati do
   sredine ?rtvenika.

   ^6Napravi zatim motke za ?rtvenik, motke od bagremova drva, pa ih tuèem
   okuj.

   ^7Neka se motke provuku kroz kolutove, tako da doðu na obje strane
   ?rtvenika kad se nosi.

   ^8Naèini ga ?uplja, od dasaka: kako ti je pokazano na brdu, onako neka
   je i napravljen."

   ^9"Napravi i dvori?te Prebivali?ta. Na ju?noj strani napravi zavjese od
   prepredenog lana, sto lakata u du?inu s te strane.

   ^10Njihovih dvadeset stupova neka stoji na dvadeset podno?ja od tuèa i
   neka imaju kopèe i ?ipke od srebra.

   ^11Isto tako za sjevernu stranu naèini plahte sto lakata duge. Njihovih
   dvadeset stupova i dvadeset podno?ja od tuèa, ali kopèe i ?ipke neka su
   od srebra.

   ^12?irini dvori?ta sa zapadne strane trebat æe zavjese pedeset lakata
   duge, sa deset stupova i deset podno?ja.

   ^13?irina dvori?ta prema istoènoj strani neka bude pedeset lakata.

   ^14Nadalje, zavjese s jedne strane vrata neka su petnaest lakata duge,
   sa svoja tri stupa i njihova tri podno?ja.

   ^15A s druge strane neka su zavjese opet petnaest lakata, sa svoja tri
   stupa i njihova tri podno?ja.

   ^16Za dvori?ni ulaz: vezen zastor od dvadeset lakata, od ljubièastog,
   crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana; i sa svoja èetiri
   stupa i njihova èetiri podno?ja.

   ^17Svi stupovi naokolo dvori?ta neka su povezani srebrnim ?ipkama. Neka
   su im kopèe od srebra, a podno?ja od tuèa.

   ^18Neka je dvori?te u duljinu sto lakata, u ?irinu pedeset, a u visinu
   pet lakata. Neka su mu plahte od prepredenog lana, podno?ja od tuèa.

   ^19Sve potrep?tine u Prebivali?tu za opæu upotrebu i svi njegovi
   koèiæi, a tako i koèiæi u dvori?tu, neka su od tuèa."

   ^20"Nadalje, naredi Izraelcima da ti za svjetlo donose èistoga ulja od
   istupanih maslina, tako da svjetlo neprestano gori.

   ^21Aron i njegovi sinovi neka ga postavljaju u ?ator sastanka izvan
   zavjese ?to zaklanja Svjedoèanstvo da gori pred Jahvom od veèeri do
   jutra. Neka je to neopoziva naredba za izraelske nara?taje."
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 "A onda dovedi k sebi izmeðu Izraelaca svoga brata Arona zajedno s
   njegovim sinovima: Nadabom, Abihuom, Eleazarom i Itamarom da mi slu?e
   kao sveæenici.

   ^2Napravi svome bratu Aronu sveto ruho na èast i ukras.

   ^3Obrati se svim vje?tacima koje sam obdario mudro?æu neka naprave
   haljine Aronu da bi se posvetio i vr?io sveæenièku slu?bu u moju èast.

   ^4Neka ovu odjeæu naprave: naprsnik, opleæak, ogrtaè, ko?ulju resama
   obrubljenu, mitru i pas; neka naprave svetu odjeæu za tvoga brata Arona
   i njegove sinove da mi slu?e kao sveæenici.

   ^5Stoga neka oni primaju zlato, ljubièasto, crveno i tamnocrveno
   predivo i prepredeni lan."

   ^6"Opleæak neka naprave od zlata, od ljubièastog, crvenog i
   tamnocrvenog prediva i od prepredenog lana - vje?to izraðen.

   ^7Neka na njemu budu dvije poramenice, prièvr?æene za njegove krajeve.

   ^8Tkanica ?to bude na njemu neka je napravljena kao i on: od zlata, od
   ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i od prepredenog lana, a
   neka s njim saèinjava jedan komad.

   ^9Zatim uzmi dva draga kamena oniksa i u njih ure?i imena Izraelovih
   sinova:

   ^10?est njihovih imena na jednome dragom kamenu, a preostalih ?est
   imena na drugome dragom kamenu, prema njihovu roðenju.

   ^11Kao ?to rezbar dragulja urezuje peèate na prstene, tako ti ure?i
   imena Izraelovih sinova. Oko njih navezi zlatan obrub,

   ^12pa prièvrsti oba draga kamena za poramenice opleæka da budu
   spomen-dragulji na Izraelove sinove. Tako neka Aron nosi njihova imena
   o svoja dva ramena pred Jahvom da ih se sjeæa.

   ^13Naèini zlatne okvire

   ^14i dva lanèiæa od èistoga zlata. Naèini ih kao zasukane uzice i onda
   zasukane lanèiæe prièvrsti za okvire."

   ^15"Naprsnik za presuðivanje izradi umjetnièki; izvedi to kao i posao
   na opleæku: od zlata, od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i
   od prepredenog lana.

   ^16Neka bude èetvorinast i dvostruk; jedan pedalj neka mu je duljina, a
   pedalj ?irina.

   ^17Na njemu poredaj èetiri reda dragulja. U prvome redu neka bude:
   rubin, topaz i alem;

   ^18u drugome redu: smaragd, safir i ametist;

   ^19u treæem redu: hijacint, ahat i ledac;

   ^20a u èetvrtom redu: krizolit, oniks i jaspis. Neka budu ukovani u
   zlatne okvire.

   ^21Tih dragulja neka bude dvanaest, koliko i imena Izraelovih sinova.
   Neka budu urezani kao i peèati na prstenju, svaki s imenom jednoga od
   dvanaest plemena.

   ^22Napravi za naprsnik lanèiæe od èistoga zlata, zasukane kao uzice.

   ^23Zatim napravi za naprsnik dva kolutiæa od zlata i prièvrsti ih na
   dva gornja ugla naprsnika.

   ^24Onda prive?i dvije zlatne uzice za ta dva kolutiæa koja budu
   prièvr?æena za uglove naprsnika.

   ^25Druga dva kraja uzica prive?i za dva okvira. Sad ih tako prièvrsti
   za poramenice opleæka sprijeda.

   ^26Napravi dva kolutiæa od zlata pa ih prièvrsti za dva donja ugla
   naprsnika, uz rub iznutra koji je okrenut prema opleæku.

   ^27Napravi jo? dva kolutiæa od zlata i prièvrsti ih za donji, prednji
   kraj poramenice opleæka, uz njegov ?av povrh tkanice opleæka.

   ^28Neka se naprsnik sve?e za svoje kolutiæe s kolutiæima opleæka vrpcom
   od modroga grimiza, tako da naprsnik stoji iznad tkanice i da se ne
   mo?e odvajati od opleæka.

   ^29Neka tako Aron, kada god ulazi u Sveti?te, na svome srcu nosi imena
   sinova Izraelovih na naprsniku za presuðivanje da ih uvijek doziva u
   sjeæanje pred Jahvom.

   ^30U naprsnik za presuðivanje neka se stave i 'Urim' i 'Tumim' da i oni
   budu na Aronovu srcu kad bude dolazio pred Jahvu. Tako neka Aron uvijek
   na svom srcu pred Jahvom nosi presudu sinova Izraelovih."

   ^31"Ogrtaè za opleæak sav napravi od ljubièastog prediva.

   ^32Prorez za glavu na njemu neka bude na sredini. Rub naokolo proreza
   neka bude op?iven kao ovratnik na oklopu, tako da se ogrtaè ne podere.

   ^33Na njegovu rubu sve naokolo naèini ?ipke od ljubièastog, crvenog i
   tamnocrvenog prediva, a izmeðu njih zvonca od zlata naokolo;

   ^34zlatno zvonce pa ?ipak, zlatno zvonce pa ?ipak naokolo ogrtaèa uz
   rub.

   ^35Neka budu na Aronu dok vr?i slu?bu, da se èuje kad ulazi u Sveti?te
   pred Jahvu i kad izlazi; tako neæe umrijeti."

   ^36"Napravi potom jednu ploèu od èistoga zlata i na njoj ure?i, kao ?to
   se urezuje na peèatnom prstenu: 'Jahvi posveæen'.

   ^37Za mitru je prive?i modrom vrpcom da stoji s proèelja mitre.

   ^38Neka stoji na Aronovu èelu. Tako neka Aron na se preuzme nedostatke
   koji bi mogli okaljati sve svete prinose ?to ih Izraelci posveæuju.
   Neka uvijek stoji na njegovu èelu da za njih stjeèe blagonaklonost
   Jahvinu.

   ^39Ko?ulju s resama napravi od lana, od lana napravi i mitru, a pas
   vezom izvezi.

   ^40I za Aronove sinove napravi haljine, pasove i turbane, njima na èast
   i ukras.

   ^41U njih odjeni svoga brata Arona i njegove sinove; onda ih poma?i,
   ispuni im ruke vla?æu i posveti ih da mi slu?e kao sveæenici.

   ^42Napravi za njih gaæice od lana da im pokriju golo tijelo. Neka se?u
   od bedara do stegna.

   ^43Neka ih nosi Aron i njegovi sinovi kad ulaze u ?ator sastanka ili
   kad se primièu ?rtveniku za slu?bu u Sveti?tu da ne navuku na se
   krivnju i umru. To neka bude vjeèna naredba za nj i za njegovo
   potomstvo poslije njega."
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 "Ovo je obred koji æe? obaviti na njima da ih posveti? za moje
   sveæenike: Uzmi jednog junca i dva ovna bez mane;

   ^2onda beskvasnoga kruha, beskvasnih kolaèa zamije?enih u ulju i
   beskvasnih prevrta uljem namazanih. Napravi ih od bijeloga p?eniènog
   bra?na.

   ^3Nasla?i ih u ko?aricu i u ko?arici prinesi ih s juncem i oba ovna."

   ^4"Dovedi Arona i njegove sinove k ulazu u ?ator sastanka i operi ih u
   vodi.

   ^5Zatim uzmi odijelo i obuci Arona u ko?ulju; stavi na nj ogrtaè
   opleæka, opleæak i naprsnik i opa?i ga tkanicom opleæka.

   ^6Ustakni mu mitru na glavu; na mitru stavi sveti vijenac.

   ^7Uzmi zatim ulja za pomazanje; izlij na njegovu glavu i poma?i ga.

   ^8Onda dovedi njegove sinove; obuci ih u ko?ulje;

   ^9opa?i ih u pasove i obvij im turbane. Sveæeni?tvo neka im pripada
   vjeènom uredbom. Tako posveti Arona i njegove sinove!"

   ^10"Dovedi zatim junca pred ?ator sastanka, pa neka Aron i njegovi
   sinovi stave ruke juncu na glavu.

   ^11Onda pred Jahvom, na ulazu u ?ator sastanka, junca zakolji.

   ^12Uzmi junèeve krvi i svojim je prstom stavi na rogove ?rtvenika.
   Ostatak krvi izlij podno ?rtvenika.

   ^13Uzmi sav loj oko droba, privjesak na jetri i oba bubrega s lojem oko
   njih, pa spali na ?rtveniku.

   ^14Meso od junca, njegovu ko?u i njegovu neèist spali na vatri izvan
   tabori?ta. To je ?rtva okajnica.

   ^15Poslije toga uzmi jednoga ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi stave
   na njegovu glavu svoje ruke.

   ^16Onda ovna zakolji, uhvati mu krvi i zapljusni njome ?rtvenik sa svih
   strana.

   ^17Isijeci zatim ovna u komade, operi mu drobinu i noge i polo?i ih na
   njegove ostale dijelove i glavu.

   ^18I onda cijeloga ovna spali na ?rtveniku. ?rtva je to paljenica u
   èast Jahvi, miris ugodan, ?rtva ognjena.

   ^19Uzmi onda drugoga ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi stave svoje
   ruke ovnu na glavu.

   ^20Sad ovna zakolji; uzmi mu krvi i njome nama?i resicu desnoga Aronova
   uha, resicu desnog uha njegovim sinovima, palac na njihovoj desnoj ruci
   pa palac na njihovoj desnoj nozi. Ostatkom krvi zapljusni ?rtvenik
   naokolo.

   ^21Uzmi onda krvi ?to je ostala na ?rtveniku i ulja za pomazanje i
   po?kropi Arona i njegovo odijelo, njegove sinove i njihova odijela.
   Tako æe biti posveæen on i njegovo odijelo, njegovi sinovi i odijela
   njegovih sinova."

   ^22"Poslije toga uzmi s ovna loj, pretili rep, loj oko droba, privjesak
   s jetre, oba bubrega i loj oko njih; desno pleæe - jer je to ovan
   prinesen za sveæenièko posveæenje -

   ^23zatim jedan okrugli kruh, jedan kolaè na ulju i jednu prevrtu iz
   ko?arice beskvasnoga kruha ?to je pred Jahvom.

   ^24Sve to stavi na ruke Arona i njegovih sinova i prinesi ?rtvu
   prikaznicu pred Jahvom.

   ^25Uzmi ih onda s njihovih ruku i spali na ?rtveniku, povrh ?rtve
   paljenice, da bude Jahvi na ugodan miris. To je paljena ?rtva u èast
   Jahvi.

   ^26Zatim uzmi grudi ovna prinesena za Aronovo posveæenje i prinesi ih
   kao ?rtvu prikaznicu pred Jahvom. Neka to bude tvoj dio.

   ^27Posveti grudi ?to su bile prinesene kao ?rtva prikaznica i pleæe ?to
   je bilo prineseno kao ?rtva podizanica od ovna prinesena za posveæenje
   Arona i njegovih sinova.

   ^28Neka to bude pristojba Aronu i njegovim potomcima od Izraelaca za
   sva vremena. TÓa to je ujam koji æe Izraelci davati od svojih
   prièesnica - ujam koji Jahvi pripada.

   ^29Aronova posveæena odijela neka pripadnu njegovim sinovima poslije
   njega da u njima budu pomazani i posveæeni.

   ^30Sin koji postane sveæenikom mjesto njega, kad uðe u ?ator sastanka
   da vr?i slu?bu u Sveti?tu, neka ih nosi sedam dana."

   ^31"Uzmi onda ovna za posveæenje i skuhaj njegovo meso na posveæenome
   mjestu.

   ^32Aron i njegovi sinovi neka blaguju meso od toga ovna i kruh iz
   ko?arice na ulazu u ?ator sastanka.

   ^33Neka jedu od onoga ?to je poslu?ilo za njihovo oèi?æenje, da im se
   ruke ispune vla?æu i da budu posveæeni. Nijedan svjetovnjak neka ne
   jede od toga jer je posveæeno.

   ^34Ako bi ostalo ?to mesa od sveæenièkog posveæenja ili ?to od onoga
   kruha do ujutro, spali na vatri. Ne smije se pojesti jer je posveæeno."

   ^35"Toèno tako uèini Aronu i njegovim sinovima kako sam ti naredio.
   Posveæuj ih sedam dana.

   ^36Svakoga dana prinesi jednoga junca kao ?rtvu okajnicu - za
   pomirenje. I prinesi ?rtvu okajnicu za pomirenje oltara, zatim ga
   poma?i da bude posveæen.

   ^37Sedam dana prinosi ?rtvu pomirnicu za ?rtvenik i posveæuj ga. Tako
   æe ?rtvenik postati presvet, i sve ?to se ?rtvenika dotakne bit æe
   posveæeno."

   ^38"A ovo treba da prinosi? na ?rtveniku: dva janjca godinu dana stara,
   svaki dan bez prijekida.

   ^39Jedno janje ?rtvuj ujutro, a drugo uveèer.

   ^40Prinesi s prvim janjetom jednu desetinu efe bijeloga bra?na
   zamije?ena u èetvrtini hina istupanog ulja i ?rtvu ljevanicu od
   èetvrtine hina vina.

   ^41Drugo janje prinesi u suton. S njim prinesi ?rtvu prinosnicu s
   njezinom ?rtvom ljevanicom kao i izjutra - na ugodan miris, ?rtvu u
   èast Jahvi paljenu.

   ^42Neka to bude trajna ?rtva paljenica od koljena do koljena - na ulazu
   u ?ator sastanka, pred Jahvom. Tu æu se ja s tobom sastajati da ti
   govorim.

   ^43I s Izraelcima æu se tu sastajati, i moja æe ih slava posveæivati.

   ^44Ja æu posvetiti ?ator sastanka i ?rtvenik; posvetit æu Arona i
   njegove sinove da mi slu?e kao sveæenici.

   ^45Ja æu prebivati meðu Izraelcima i biti njihov Bog.

   ^46Upoznat æe oni tada da sam to ja, Jahve, Bog njihov koji ih je
   izbavio iz zemlje egipatske da prebivam meðu njima - ja, Jahve, Bog
   njihov."
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 "Napravi i ?rtvenik za paljenje tamjana; napravi ga od bagremova
   drva.

   ^2Neka bude lakat dug, lakat ?irok, u pravokut, i dva lakta visok. Neka
   mu ro?èiæi budu od jednoga komada s njim.

   ^3Oblo?i mu u èisto zlato: njegovu gornju plohu, njegove strane naokolo
   i njegove ro?èiæe. Naèini mu zlatan zavr?ni pojas naokolo.

   ^4Naèini mu dva zlatna koluta. Prièvrsti mu ih s dviju suprotnih strana
   ispod zavr?nog pojasa. Kroz njih æe se provlaèiti motke za no?enje.

   ^5Motke naèini od bagremova drva i zlatom ih oblo?i.

   ^6Postavi ?rtvenik pred zavjesu ?to zastire Kovèeg Svjedoèanstva -
   nasuprot Pomirili?tu nad Svjedoèanstvom - gdje æu se ja s tobom
   sastajati.

   ^7Neka na njemu Aron pali miomirisni tamjan svako jutro kad priprema
   svjetla;

   ^8neka ga Aron opet pali u suton kad svjetla zapaljuje, da to bude
   svagda?nje kadiono prino?enje pred Jahvom u sve va?e nara?taje.

   ^9Ne prinosi na njemu ni neposveæenoga tamjana, ni paljenice, ni
   prinosnice, ni ljevanice!

   ^10Jednom u godini neka Aron obavi obred pomirenja na njegovim
   ro?èiæima. Krvlju ?rtve koja se prinosi za grijeh, jednom na godinu,
   neka obavi obred pomirenja za ?rtvenik. Tako èinite u sve nara?taje.
   Jer oltar je presveta svetinja Jahvina."

   ^11Nadalje Jahve reèe Mojsiju:

   ^12"Kad bude? pravio popis Izraelaca prilikom novaèenja, neka svatko da
   Jahvi otkupninu za se kad se upi?e, da ih kakvo zlo ne snaðe zbog
   novaèenja.

   ^13Tko god potpada pod novaèenje, ovoliko neka dadne: pola ?ekela -
   prema hramskom ?ekelu, gdje je dvadeset gera u ?ekelu. To pola ?ekela
   neka bude kao prinos Jahvi.

   ^14Tko god potpada pod novaèenje, od dvadeset godina starosti pa
   navi?e, neka dadne prinos Jahvi.

   ^15Bogata? neka ne plaæa vi?e niti siromah manje od pola ?ekela kad
   daju prinos Jahvi kao otkup za se.

   ^16Uzimaj otkupni novac od Izraelaca i odreðuj ga za potrebe ?atora
   sastanka. Neka to bude Jahvi na spomen da se sjeæa Izraelaca i da im
   bude milostiv."

   ^17Reèe Jahve Mojsiju:

   ^18"Napravi umivaonik od tuèa i podno?je od tuèa za umivanje. Postavi
   ga izmeðu ?atora sastanka i ?rtvenika. Nalij u nj vode

   ^19pa neka Aron i njegovi sinovi peru svoje ruke i noge vodom iz njega.

   ^20Kad moradnu ulaziti u ?ator sastanka, ili kad se moradnu primicati
   ?rtveniku za slu?bu da spaljuju ?rtve u èast Jahvi paljene, neka se
   vodom operu da ne poginu.

   ^21Neka operu ruke svoje i noge svoje da izbjegnu smrti: to je trajna
   naredba Aronu i njegovim potomcima u sve nara?taje."

   ^22Jo? reèe Jahve Mojsiju:

   ^23"Nabavi najboljih mirodija: pet stotina ?ekela smirne samotoka, pola
   te te?ine - dvjesta pedeset - mirisavog cimeta, dvjesta pedeset
   mirisave trstike,

   ^24pet stotina - prema hramskom ?ekelu - lovorike i jedan hin maslinova
   ulja.

   ^25Od toga napravi posveæeno ulje za pomazanje; da bude smjesa kao da
   ju je pravio pomastar. Neka to bude posveæeno ulje za pomazanje.

   ^26Time onda poma?i: ?ator sastanka i Kovèeg Svjedoèanstva;

   ^27stol i sav njegov pribor; svijeænjak i sav njegov pribor; ?rtvenik
   kadioni;

   ^28?rtvenik za ?rtve paljenice i sav njegov pribor; umivaonik i njegov
   stalak:

   ^29posveti ih, i oni æe tako postati posveæeni; i ?to god ih se
   dotakne, posveæeno æe postati.

   ^30Poma?i Arona i njegove sinove i posveti ih meni za sveæenike.

   ^31Onda ka?i Izraelcima ovako: 'Ovo je moje posveæeno ulje za pomazanje
   od koljena do koljena.

   ^32Ne smije se polijevati po tijelu obiènoga èovjeka; ne smijete
   praviti drugoga ovakva sastava! To je posveæeno i neka vam bude sveto!

   ^33Tko god takvo napravi, ili tko ga stavi na kojeg svjetovnjaka, neka
   se odstrani od svog naroda!'"

   ^34Jahve jo? reèe Mojsiju: "Nabavi mirodija: natafe, ?eheleta i
   helebene. Od ovih mirodija i èistoga tamjana,

   ^35sve u jednakim dijelovima, napravi tamjan za kaðenje, smjesu
   mirodija kakvu pravi pomastar, opranu, èistu, svetu.

   ^36Od toga ne?to smrvi u prah i jedan dio stavi pred Svjedoèanstvo, u
   ?ator sastanka, gdje æu se ja s tobom sastajati. Dr?ite ovu mirodiju
   presvetom!

   ^37A miomiris koji napravi? prema ovome sastavu za svoju upotrebu ne
   smijete praviti. To dr?i za svetinju Jahvi!

   ^38Tko sebi napravi ?to takvo da mu miri?e, neka se iskorijeni iz svoga
   naroda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Pozvao sam, gledaj, po imenu Besalela, sina Urijeva, od koljena
   Hurova iz plemena Judina.

   ^3Napunio sam ga duhom Bo?jim koji mu je dao umje?nost, razumijevanje i
   sposobnost za svakovrsne poslove:

   ^4da zami?lja nacrte za radove od zlata, srebra i tuèa;

   ^5za rezanje dragulja, za umetanje; za rezbarije u drvu i poslove
   svakakve.

   ^6Dodao sam jo? Oholiaba, sina Ahisamakova iz Danova plemena; vje?tinom
   sam obdario sve sposobne ljude da mognu napraviti sve ?to sam ti
   naredio:

   ^7?ator sastanka, Kovèeg Svjedoèanstva, povrh njega Pomirili?te i sav
   namje?taj ?atora;

   ^8stol i sav njegov pribor, èisti svijeænjak sa svim njegovim priborom;

   ^9kadioni ?rtvenik, ?rtvenik za ?rtve paljenice i njegov pribor, onda
   umivaonik i njegovo podno?je;

   ^10odijela za slu?bu, posveæena odijela za sveæenika Arona i odijela za
   njegove sinove, za njihovu sveæenièku slu?bu;

   ^11pa ulje za pomazanje i miomirisni tamjan za Sveti?te. Sve neka
   naèine kako sam ti naredio."

   ^12Jahve opet reèe Mojsiju:

   ^13"Reci Izraelcima: Subote moje morate odr?avati, jer subota je znak
   izmeðu mene i vas od nara?taja do nara?taja, da budete svjesni da vas
   ja, Jahve, posveæujem.

   ^14Dr?ite, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta. Tko je oskvrne neka
   se pogubi; tko bude u njoj radio ikakav posao neka se odstrani iz svoga
   naroda.

   ^15?est dana neka se vr?e poslovi, ali sedmi dan neka bude dan
   posvema?njeg odmora, Jahvi posveæen. Tko bi u dan subotni obavljao
   kakav posao neka se pogubi.

   ^16Stoga neka Izraelci dr?e subotu - svetkujuæi je od nara?taja do
   nara?taja - kao vjeèni savez.

   ^17Neka je ona znak, zauvijek, izmeðu mene i Izraelaca. TÓa Jahve je za
   ?est dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i
   odahnuo."

   ^18Kad Jahve svr?i svoj razgovor s Mojsijem na Sinajskom brdu, dade mu
   dvije ploèe Svjedoèanstva, ploèe kamene, ispisane prstom Bo?jim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 32

   ^1 A narod, videæi gdje Mojsije dugo ne silazi s brda, okupi se oko
   Arona pa mu rekne: "Ustaj! Napravi nam boga, pa neka on pred nama ide!
   Ne znamo ?to se dogodi s tim èovjekom Mojsijem koji nas izvede iz
   zemlje egipatske."

   ^2"Poskidajte zlatne nau?nice ?to vise o u?ima va?ih ?ena, va?ih sinova
   i va?ih kæeri", odgovori im Aron, "pa ih meni donesite."

   ^3Sav svijet skine zlatne nau?nice ?to ih je o u?ima imao i donese
   Aronu.

   ^4Primiv?i zlato iz njihovih ruku, rastopi kovinu u kalupu i naèini
   saliveno tele. A oni povièu: "Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo
   iz zemlje egipatske."

   ^5Vidjev?i to Aron, sagradi pred njim ?rtvenik a onda najavi: "Sutra
   neka se priredi sveèanost u èast Jahvi!"

   ^6Sutradan rano ustanu i prinesu ?rtve paljenice i donesu ?rtve
   prièesnice. Onda svijet posjeda da jede i pije. Poslije toga ustade da
   se zabavlja.

   ^7"Po?uri se dolje!" - progovori Jahve Mojsiju. "Narod tvoj, koji si
   izveo iz zemlje egipatske, po?ao je naopako.

   ^8Brzo su za?li s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od
   rastopljene kovine, preda nj pali nièice i ?rtve mu prinijeli uz
   poklike: 'Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!'

   ^9Dobro vidim", reèe dalje Jahve Mojsiju, "da je ovaj narod tvrde ?ije.

   ^10Pusti sada neka se moj gnjev na njih raspali da ih istrijebim. Onda
   æu od tebe razviti velik narod."

   ^11Mojsije pak zapomagao pred Jahvom, Bogom svojim, i govorio: "O
   Jahve! Èemu da gnjevom plamti? na svoj narod koji si izbavio iz zemlje
   egipatske silom velikom i rukom jakom!

   ^12Za?to bi Egipæani morali reæi: 'U zloj ih je namjeri i odveo, tako
   da ih smakne u brdinama i izbri?e s lica zemlje!' Smiri svoj gnjev i
   ljutinu; odustani od zla svome narodu!

   ^13Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, slugu svojih, kojima si se samim
   sobom zakleo i obeæao im: 'Razmno?it æu va?e potomstvo kao zvijezde na
   nebu i svu zemlju ovu ?to sam obeæao dat æu va?em potomstvu i ona æe
   zavazda biti njihova ba?tina.'"

   ^14I Jahve odustane da na svoj narod svali nesreæu kojom mu bija?e
   zaprijetio.

   ^15Mojsije se okrene i siðe s brda. U rukama su mu bile dvije ploèe
   Svjedoèanstva, ploèe ispisane na objema plohama; ispisane i s jedne i s
   druge strane.

   ^16Ploèe su bile djelo Bo?je; pismo je bilo pismo Bo?je u ploèama
   urezano.

   ^17A Jo?ua èu viku naroda koji je buèio pa reèe Mojsiju: "Bojna vika u
   taboru!"

   ^18Mojsije mu odgovori: "Niti vièu pobjednici, niti tu?e pobijeðeni: tu
   ja samo pjesmu èujem."

   ^19Èim se pribli?i taboru te opazi tele i kako igraju, razgnjevi se
   Mojsije. Baci iz ruku ploèe i razbije ih na podno?ju brda.

   ^20Pograbi tele koje bijahu napravili, spali ga ognjem i u prah satre.
   Onda prah razbaca po vodi i natjera Izraelce da je piju.

   ^21"?to ti je ovaj puk uèinio", reèe Mojsije Aronu, "da si tako velik
   grijeh na nj svalio?"

   ^22"Neka se moj gospodar srd?bom ne raspaljuje", odgovori Aron. "Sam
   dobro zna? kako je ovaj narod na zlo sklon.

   ^23Reko?e mi: 'Napravi nam boga pa neka pred nama ide! Ne znamo ?to se
   dogodi s tim èovjekom Mojsijem koji nas izbavi iz zemlje egipatske.'

   ^24Na to im ja rekoh: 'Tko ima zlata, neka ga skine!' Tako mi ga
   dado?e, a ja ga bacih u vatru te izaðe ovo tele."

   ^25Kad je Mojsije vidio kako je narod postao razuzdan - tÓa Aron ih je
   pustio da padnu u idolopoklonstvo meðu svojim neprijateljima -

   ^26stade na taborskim vratima i povika: "Tko je za Jahvu, k meni!" Svi
   se sinovi Levijevi okupe oko njega.

   ^27On im reèe: "Ovako govori Jahve, Bog Izraela: 'Neka svatko pripa?e
   maè o bedro i poðe taborom od vrata do vrata pa neka ubije tko svoga
   brata, tko svoga prijatelja, tko svoga susjeda.'"

   ^28Sinovi Levijevi izvr?i?e Mojsijev nalog, i toga dana pade naroda oko
   tri tisuæe ljudi.

   ^29"Danas ste se posvetili Jahvi za slu?bu", reèe Mojsije, "tko uz
   cijenu svoga sina, tko uz cijenu svoga brata, tako da vam danas daje
   blagoslov."

   ^30Sutradan reèe Mojsije narodu: "Te?ak ste grijeh poèinili. Ipak æu se
   Jahvi popeti. Mo?da za va? grijeh opro?tenje pribavim."

   ^31Mojsije se vrati Jahvi pa reèe: "Jao! Narod onaj te?ak je grijeh
   poèinio napraviv?i sebi boga od zlata.

   ^32Ipak im taj grijeh oprosti... Ako neæe?, onda i mene izbri?i iz
   svoje knjige koju si napisao."

   ^33Nato Jahve odgovori Mojsiju: "Onoga koji je protiv mene sagrije?io
   izbrisat æu iz svoje knjige.

   ^34Nego, idi sad! Povedi narod kamo sam ti rekao. Anðeo æe moj pred
   tobom iæi. Ali u dan kad ih pohodim, zbog njihova æu ih grijeha
   kazniti."

   ^35Udari Jahve po narodu pomorom zbog teleta ?to im ga Aron naèini.
     __________________________________________________________________

  Chapter 33

   ^1 Jahve reèe Mojsiju: "Idi! Putuj odavde, ti i narod koji si izveo iz
   zemlje egipatske, u zemlju za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i
   Jakovu da æu je dati njihovim potomcima.

   ^2Pred tobom æu poslati anðela; istjerat æu Kanaance, Amorejce, Hetite,
   Peri?ane, Hivijce i Jebusejce.

   ^3Idite u zemlju kojom teèe mlijeko i med. Ja s vama neæu poæi - jer
   ste narod tvrde ?ije - da vas putem ne istrijebim."

   ^4Kad narod èu ove o?tre rijeèi, poèe tugovati. I nitko vi?e ne stavi
   na se svoga nakita.

   ^5Jer reèe Jahve Mojsiju: "Ka?i Izraelcima: 'Vi ste narod tvrde ?ije.
   Kad bih ja s vama i?ao samo èas, uni?tio bih vas. Stoga skinite svoj
   nakit, a ja æu vidjeti ?to æu s vama uèiniti.'"

   ^6Tako su od brda Horeba Izraelci bili bez nakita.

   ^7Mojsije uze ?ator i razape ga izvan tabora, daleko od tabora. I nazva
   ga ?ator sastanka. Tko bi se god htio obratiti Jahvi, po?ao bi k ?atoru
   sastanka, koji se nalazio izvan tabora.

   ^8Kad bi god Mojsije po?ao u ?ator, sav bi se narod digao; svatko bi
   stajao kod ulaza u svoj ?ator i gledao za Mojsijem dok ne bi u?ao u
   ?ator.

   ^9A kad bi Mojsije u?ao u ?ator, stup bi se oblaka spustio i ostajao na
   ulazu u ?ator dok je Jahve s Mojsijem razgovarao.

   ^10Videæi kako stup oblaka stoji na ulazu ?atora, sav bi se narod tada
   dizao i svatko bi se duboko klanjao na vratima svoga ?atora.

   ^11Tako bi Jahve razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao ?to èovjek
   govori s prijateljem. Mojsije bi se poslije vratio u tabor, ali se
   njegov pomoænik Jo?ua, sin Nunov, mlaðarac, iz ?atora ne bi micao.

   ^12Mojsije oslovi Jahvu: "Vidi, ti si meni rekao: 'Povedi ovaj narod',
   ali mi nisi objavio koga æe? sa mnom poslati. Jo? si mi rekao: 'Znam te
   po imenu, i ti u?iva? moju blagonaklonost.'

   ^13Stoga, ako u?ivam tvoju blagonaklonost, objavi mi svoje putove da te
   shvatim i da dalje u?ivam tvoju blagonaklonost. Promisli takoðer da je
   ova svjetina tvoj narod."

   ^14"Ja æu osobno s tobom poæi", odgovori Jahve, "i poèinak ti
   priu?titi."

   ^15"Ako ti ne poðe?", nadoda Mojsije, "odavde nas i ne izvodi.

   ^16TÓa kako æe se znati da u?ivamo tvoju naklonost, ja i tvoj narod? Po
   tome ?to ide? s nama. Time æemo se samo razlikovati ja i tvoj narod
   meðu svim narodima koji su na licu zemlje."

   ^17"I ovo ?to si zatra?io, uèinit æu", odgovori Jahve Mojsiju. "TÓa ti
   u?iva? moju blagonaklonost jer te po imenu poznajem."

   ^18"Poka?i mi svoju slavu", zamoli Mojsije.

   ^19"Dopustit æu da ispred tebe proðe sav moj sjaj", odgovori, "i pred
   tobom æu izustiti svoje ime Jahve. Bit æu milostiv kome hoæu da
   milostiv budem; smilovat æu se komu hoæu da se smilujem.

   ^20A ti", doda, "moga lica ne mo?e? vidjeti, jer ne mo?e èovjek mene
   vidjeti i na ?ivotu ostati.

   ^21Evo mjesta ovdje uza me", nastavi Jahve. "Stani na peæinu!

   ^22Dok moja slava bude prolazila, stavit æu te u pukotinu peæine i
   svojom te rukom zakloniti dok ne proðem.

   ^23Onda æu ja svoju ruku maknuti, pa æe? me s leða vidjeti. Ali se lice
   moje ne mo?e vidjeti."
     __________________________________________________________________

  Chapter 34

   ^1 Reèe Jahve Mojsiju: "Okle?i dvije kamene ploèe kao i prija?nje pa æu
   ja na ploèe napisati rijeèi koje su bile na prvim ploèama ?to si ih
   razbio.

   ^2Budi gotov do jutra. Onda, ujutro, popni se na brdo Sinaj i ondje
   æe?, navrh brda, stupiti preda me.

   ^3Nitko drugi neka se s tobom ne penje; neka se nitko nigdje na brdu ne
   poka?e. Neka ni ovce ni goveda ne pasu podno brda."

   ^4Mojsije okle?e dvije kamene ploèe kao i prija?nje; rano jutrom ustane
   i popne se na Sinajsko brdo, uzev?i u ruke dvije kamene ploèe, kako mu
   je Jahve naredio.

   ^5Jahve se spusti u liku oblaka, a on stade preda nj i zazva Ime:
   "Jahve!"

   ^6Jahve proðe ispred njega te se javi: "Jahve! Jahve! Bog milosrdan i
   milostiv, spor na srd?bu, bogat ljubavlju i vjerno?æu,

   ^7iskazuje milost tisuæama, podnosi opaèinu, grijeh i prijestup, ali
   krivca neka?njena ne ostavlja nego ka?njava opaèinu otaca na djeci -
   èak na unuèadi do treæega i èetvrtog koljena."

   ^8Mojsije smjesta pade na zemlju i pokloni se.

   ^9Onda reèe: "Gospodine moj! Ako sam stekao blagonaklonost u tvojim
   oèima, onda, o Gospodine, poði s nama! Premda je narod tvrde ?ije,
   oprosti na?e grijehe i na?e opaèine i primi nas za svoju ba?tinu!"

   ^10"Dobro", odgovori, "sklapam Savez. Pred cijelim tvojim pukom èinit
   æu èudesa kakva se nisu dogaðala ni u kojoj zemlji, ni u kojem narodu.
   Sav narod koji te okru?uje vidjet æe ?to mo?e Jahve, jer ono ?to æu s
   tobom uèiniti bit æe stra?no.

   ^11Vr?i, dakle, ?to ti danas nala?em! Gle, protjerat æe ispred tebe
   Amorejce, Kanaance, Hetite, Peri?ane, Hivijce i Jebusejce.

   ^12Èuvaj se da ne pravi? saveza sa stanovnicima zemlje u koju ide?; da
   ne budu zamkom u tvojoj sredini.

   ^13Nego poru?ite njihove ?rtvenike, oborite njihove stupove, poèupajte
   im a?ere!

   ^14Jer ne smije? se klanjati drugome bogu. TÓa Jahve - ime mu je
   Ljubomorni - Bog je ljubomoran.

   ^15Ne pravi saveza sa stanovnicima one zemlje da te oni, kad se odaju
   bludnosti sa svojim bogovima i ?rtve im budu prinosili, ne bi pozivali,
   a ti pristao da jede? od prinesene ?rtve;

   ^16da ne bi uzimao njihove djevojke za ?ene svojim sinovima, da one -
   odajuæi se bludni?tvu sa svojim bogovima - ne bi za sobom povele i
   tvoje sinove.

   ^17Ne pravi sebi livenih bogova!

   ^18Dr?i Blagdan beskvasnoga kruha - jeduæi beskvasni kruh sedam dana,
   kako sam ti naredio - u odreðeno vrijeme u mjesecu Abibu, jer si u
   mjesecu Abibu izi?ao iz Egipta.

   ^19Svako prvoroðenèe materinjega krila meni pripada: svako mu?ko, svaki
   prvenac tvoga i sitnoga i krupnoga blaga.

   ^20Prvenca od magarice otkupi jednim grlom sitne stoke. Ako ga ne
   otkupi?, mora? mu ?ijom zavrnuti. A sve prvoroðence od svojih sinova
   otkupljuj. Neka nitko preda me ne stupa praznih ruku!

   ^21?est dana radi, a sedmoga od poslova odustani, sve ako je u doba
   oranja ili u vrijeme ?etve.

   ^22Svetkuj Blagdan sedmica - prvine p?eniène ?etve - i Blagdan berbe na
   prekretu godine.

   ^23Triput na godinu neka se svi mu?karci pojave pred Gospodinom Jahvom,
   Bogom Izraelovim.

   ^24Jer æu protjerati narode ispred tebe i pro?iriti tvoje meðe te nitko
   neæe hlepiti za tvojom zemljom kad triput u godini bude? uzlazio da se
   poka?e? pred Jahvom, Bogom svojim.

   ^25Od ?rtve koju mi namjenjuje? ne prinosi krvi ni s èim ukvasanim;
   niti ostavljaj ?rtve prinesene na blagdan Pashe da prenoæi do jutra.

   ^26U kuæu Jahve, Boga svoga, donosi najbolje prvine plodova sa svoje
   zemlje. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke.

   ^27Zapi?i ove rijeèi", reèe Jahve Mojsiju, "jer su one temelji na
   kojima sam s tobom i s Izraelom sklopio Savez."

   ^28Mojsije ostade ondje s Jahvom èetrdeset dana i èetrdeset noæi. Niti
   je kruha jeo niti je vode pio. Tada je na ploèe ispisao rijeèi Saveza -
   Deset zapovijedi.

   ^29Napokon Mojsije siðe sa Sinajskog brda. Silazeæi s brda, nosio je u
   rukama ploèe Svjedoèanstva. Nije ni znao da iz njegova lica, zbog
   razgovora s Jahvom, izbija svjetlost.

   ^30Kad su Aron i svi Izraelci vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbija
   svjetlost, ne usudi?e se k njemu pristupiti.

   ^31Onda ih Mojsije zovnu. Tada k njemu doðo?e Aron i sve starje?ine
   zajednice. I Mojsije razgovara?e s njima.

   ^32Poslije k njemu doðo?e i svi Izraelci, pa im on priopæi sve ?to mu
   je nalo?io Jahve na Sinajskom brdu.

   ^33Kad je Mojsije zavr?io razgovor s njima, prevuèe preko svoga lica
   koprenu.

   ^34Kad bi god Mojsije ulazio pred Jahvu da s njim razgovara, koprenu bi
   skinuo dok opet ne bi izi?ao. Kad bi izlazio da Izraelcima ka?e ?to mu
   je nareðeno,

   ^35Izraelci bi vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbija svjetlost. Tada bi
   Mojsije opet prevukao koprenu preko lica dok ne uðe da s Jahvom govori.
     __________________________________________________________________

  Chapter 35

   ^1 Mojsije sazva svu zajednicu sinova Izraelovih pa im reèe: "Ovo vam
   je Jahve nalo?io da èinite:

   ^2Neka se posao obavlja ?est dana. Sedmi dan neka vam bude sveti dan,
   dan potpunog poèinka u èast Jahvi. Tko bi radio u taj dan neka se kazni
   smræu.

   ^3Na subotnji dan ni vatre ne lo?ite po svojim stanovima."

   ^4Nadalje Mojsije reèe svoj zajednici izraelskoj: "Ovo je Jahve
   naredio:

   ^5Meðu sobom pokupite prinos Jahvi! Tko god je plemenita srca neka
   Jahvi donese prinos: zlata, srebra i tuèa;

   ^6ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana;

   ^7uèinjenih ovnujskih ko?a, onda finih ko?a, bagremova drva,

   ^8ulja za svjetlo, mirodija za ulje pomazanja i miomirisni tamjan;

   ^9oniksa i drugoga dragog kamenja za umetanje u opleæak i naprsnik.

   ^10A svi koji su meðu vama vje?ti neka doðu praviti ?to je Jahve
   naredio:

   ^11Prebivali?te, njegov ?ator i pokrov; njegove kuke i trenice, njegove
   prijeènice i stupce; njegova podno?ja;

   ^12njegov Kovèeg i motke; Pomirili?te pa zavjesu za zaklon;

   ^13stol s njegovim motkama i sve njegove potrep?tine; prinesene
   hljebove;

   ^14svijeænjak za svjetlo, njegov pribor i njegove svijeæe, onda ulje za
   svjetlo;

   ^15kadioni ?rtvenik i njegove motke; ulje za pomazanje i miomirisni
   tamjan; zastorak na ulazu u Prebivali?te;

   ^16?rtvenik za ?rtve paljenice s njegovom re?etkom od tuèa; motke za nj
   i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak;

   ^17zastore za dvori?te; stupce i njihova podno?ja, pa zastor na ulazu u
   dvori?te;

   ^18koèiæe za Prebivali?te i koèiæe za dvori?te s njihovim uzicama;

   ^19sveèano ruho za vr?enje slu?be u Sveti?tu - posveæena odijela za
   sveæenika Arona i odijela za sveæenièku slu?bu njegovih sinova."

   ^20Nato se sva izraelska zajednica povuèe ispred Mojsija.

   ^21A onda svatko koga je srce vuklo i du?a poticala doðe noseæi svoj
   prinos u èast Jahvi za gradnju ?atora sastanka, za svaku slu?bu u njemu
   i za posveæena odijela.

   ^22Strèa?e se mu?evi i ?ene: svi koje je srce vuklo doneso?e zapinjaèa,
   nau?nica, prstenja, narukvica, ogrlica i svakovrsna zlatnog nakita; svi
   koji bijahu zavjetovali kakvu zlatninu u èast Jahvi.

   ^23Svi kod kojih se na?lo ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i
   prepredenog lana, uèinjenih ovnujskih ko?a ili finih ko?a doneso?e
   svoje.

   ^24Nadalje, svatko tko je mogao dati kakav dar u srebru ili tuèu donese
   to kao prinos u èast Jahvi. Svatko u koga se na?lo bagremova drva za
   upotrebu u bilo kojem poslu, donese ga.

   ^25Sve ?ene koje su bile vje?te prele su svojim rukama i donosile ?to
   bijahu oprele: ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i
   prepredenog lana.

   ^26Sve opet ?ene koje je njihovo srce poticalo zbog njihove vje?tine
   prele su kostrijet.

   ^27Glavari su donosili oniksa i drugoga dragog kamenja za umetanje u
   opleæak i naprsnik;

   ^28pa mirodije i ulje za svjetlo, ulje za pomazanje i miomirisni
   tamjan.

   ^29I tako Izraelci - svi ljudi i sve ?ene koje je srce poticalo da
   pridonesu bilo ?to poslu koji je Jahve po Mojsiju naredio da se izvr?i
   - doneso?e to kao dragovoljan prinos u èast Jahvi.

   ^30Potom reèe Mojsije Izraelcima: "Vidite! Jahve je po imenu pozvao
   Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova a iz plemena Judina.

   ^31Njega je napunio duhom Bo?jim, dao mu umje?nost, sposobnost i
   razumijevanje u svim poslovima:

   ^32da zami?lja nacrte i da radove izvodi od zlata, srebra i tuèa;

   ^33da re?e dragulje za umetanje; da urezuje u drvetu i da umje?no radi
   svaki posao.

   ^34Njemu i Oholiabu, sinu Ahisamakovu, od plemena Danova, udijeli i
   sposobnost da pouèavaju druge.

   ^35Obdari ih umje?tvom u svakom poslu rezbarskom, krojaèkom, veziljskom
   i tkalaèkom; oni tkaju tkanine od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog
   prediva i prepredenog lana, sposobni su u svakom poslu i vje?ti u
   nacrtima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 36

   ^1 Stoga neka Besalel, Oholiab i svi vje?taci koje je Jahve obdario
   vje?tinom i sposobno?æu da vje?to izvedu sve poslove oko podizanja
   Sveti?ta obave sve kako je Jahve naredio."

   ^2Mojsije onda pozva Besalela, Oholiaba i sve one ?to ih je Jahve
   obdario vje?tinom; sve koje je srce poticalo da se prihvate posla i
   izvedu ga.

   ^3Oni preuzmu od Mojsija sve prinose koje Izraelci bijahu donijeli da
   se izvedu poslovi oko podizanja Sveti?ta. Ali kako su oni i dalje
   donosili prinose jutro za jutrom,

   ^4svi majstori koji su gradili Sveti?te doðu - svaki s posla na kojem
   je radio -

   ^5i reknu Mojsiju: "Svijet donosi mnogo vi?e nego ?to je potrebno za
   izvoðenje posla koji nam je Jahve naredio da izvedemo."

   ^6Zato Mojsije izda naredbu koju po taboru proglase: "Neka vi?e nijedan
   èovjek ni ?ena ne donosi nikakva priloga za Sveti?te!" Tako ustave
   narod te nije donosio novih darova.

   ^7?to imahu bija?e dosta da se izvede sve djelo; i jo? je pretjecalo.

   ^8I tako najvje?tiji ljudi meðu radnicima naprave Prebivali?te. Naèine
   ga od deset zavjesa od prepredenog lana i ljubièastog, crvenog i
   tamnocrvenog prediva. Na njima bijahu izvezeni likovi kerubina.

   ^9Du?ina je svake zavjese iznosila dvadeset osam lakata, a ?irina svake
   zavjese èetiri lakta. Sve su zavjese bile iste mjere.

   ^10Pet zavjesa sastave jednu s drugom, a pet drugih zavjesa sastave
   opet jednu s drugom.

   ^11Na rubu posljednje od zavjesa sastavljenih u jedno naèine petlje od
   modre vune; jednako ih naèine i na rubu posljednje zavjese drugoga
   dijela;

   ^12naèine pedeset petlji na jednome komadu, a pedeset na rubu zavjese
   drugoga komada. Petlje su stajale jedna spram druge.

   ^13Onda naprave pedeset zlatnih kopèa pa sastave zavjese kopèama jednu
   s drugom. Tako je Prebivali?te bilo kao jedna cjelina.

   ^14Zatim za ?ator povrh Prebivali?ta naèine zavjese od kostrijeti;
   naèine ih jedanaest.

   ^15Du?ina svake zavjese bila je trideset lakata, a ?irina èetiri lakta.
   Tih jedanaest zavjesa bilo je iste mjere.

   ^16Sastave pet zavjesa za se, a ?est drugih opet za se.

   ^17Naprave pedeset petlji na rubu zavjese jednoga komada, a pedeset
   naèine na rubu drugoga komada.

   ^18Naèine i pedeset kopèa od tuèa da sastave ?ator zajedno, tako da
   bude jedna cjelina.

   ^19Zatim naprave pokrov za ?ator od uèinjenih ovnujskih ko?a, a povrh
   njega drugi, od finih ko?a.

   ^20Trenice nauzgor za Prebivali?te izrade od bagremova drva.

   ^21Duljina je svake trenice bila deset lakata, a ?irina lakat i pol.

   ^22Svaka je trenica imala dva klina da je dr?e uspravno. To su
   napravili na svakoj trenici za ?ator.

   ^23Trenice za Prebivali?te napravili su ovako: dvadeset trenica za
   ju?nu stranu;

   ^24napravili su èetrdeset podno?ja od srebra pod dvadeset trenica - dva
   podno?ja pod prvu trenicu za njezina dva klina i dva podno?ja pod svaku
   slijedeæu trenicu za njezina dva klina.

   ^25Za drugu, sjevernu, stranu Prebivali?ta naprave dvadeset trenica

   ^26i za njih èetrdeset podno?ja od srebra - dva podno?ja pod prvu
   trenicu, a po dva podno?ja pod svaku slijedeæu trenicu.

   ^27Prebivali?tu straga, prema zapadu, napravi?e ?est trenica.

   ^28Naprave i dvije trenice za uglove Prebivali?ta straga.

   ^29Pri dnu su bile rastavljene, ali su se pri vrhu, kod prvoga koluta,
   sastajale. Tako su ih obje postavili za dva ugla.

   ^30Bilo je osam trenica s njihovim podno?jima od srebra: ?esnaest
   podno?ja, pod svakom trenicom dva.

   ^31Naèine prijeènice od bagremova drva: pet njih za trenice s jedne
   strane Prebivali?ta,

   ^32a pet opet prijeènica za trenice s druge strane Prebivali?ta te pet
   prijeènica za trenice Prebivali?tu straga, prema zapadu.

   ^33Onda naèine sredi?nju prijeènicu ?to je prolazila sredinom trenica s
   kraja na kraj.

   ^34Trenice oblo?e zlatom, a njihove kolutove, kroz koje su prijeènice
   bile provuèene, naèine od zlata. I prijeènice oblo?e zlatom.

   ^35Naprave zavjesu od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i
   prepredenog lana; naèine je s izvezenim kerubinima.

   ^36Za nju naprave èetiri stupa od bagremova drva i oblo?e ih zlatom.
   Kuke su im bile od zlata, a saliju im i èetiri podno?ja od srebra.

   ^37Na ulazu u ?ator naprave zavjesu od ljubièastog, crvenog i
   tamnocrvenog prediva i prepredenog lana, umjetnièki protkanu, i za nju
   pet stupèiæa s njihovim kukama. Vrhove stupèiæa i njihove ?ipke oblo?e
   zlatom, dok im pet podno?ja naprave od tuèa.
     __________________________________________________________________

  Chapter 37

   ^1 Besalel napravi Kovèeg od bagremova drva, dug dva i pol lakta, ?irok
   lakat i pol, a lakat i pol visok.

   ^2Iznutra ga i izvana okuje èistim zlatom. Naokolo mu napravi zlatan
   zavr?ni pojas.

   ^3I salije mu èetiri koluta na njegova èetiri ugla: dva koluta s jedne
   strane, a dva koluta s njegove druge strane.

   ^4Napravi i motke od bagremova drva i u zlato ih okuje;

   ^5onda provuèe motke kroz kolutove Kovèegu sa strane za no?enje
   Kovèega.

   ^6Zatim napravi Pomirili?te od èistoga zlata, dva i pol lakta dugo, a
   lakat i pol ?iroko.

   ^7Napravi i dva kerubina od kovanoga zlata, na dva kraja Pomirili?ta:

   ^8jednoga kerubina na jednome kraju, a drugoga kerubina na drugome
   kraju. Kerubine na oba kraja naèini u jednome komadu s Pomirili?tem.

   ^9Kerubini imali uzdignuta i ra?irena krila, zaklanjali njima
   Pomirili?te. Bili su licem okrenuti jedan prema drugome, tako da su im
   lica gledala u Pomirili?te.

   ^10Od bagremova drva naèini stol, dva lakta dug, lakat ?irok, a lakat i
   pol visok.

   ^11Oblo?i ga èistim zlatom i od zlata mu naokolo naèini zavr?ni pojas.

   ^12I naèini mu obrub unaokolo, podlanicu ?irok. A za obrub naokolo
   naèini zlatan zavr?ni pojas.

   ^13Salije mu èetiri zlatna koluta. Kolutove onda prièvrsti za njegova
   èetiri no?na ugla.

   ^14Kolutovi su bili tik pod obrubom, kao kvake za motke, da se stol
   mo?e nositi.

   ^15Motke za no?enje stola naèinio je od bagremova drva i zlatom ih
   oblo?io.

   ^16A pribor ?to se dr?ao na stolu - njegove zdjele, varjaèe, vrèeve i
   pehare za izlijevanje prinosa - napravio je od èistoga zlata.

   ^17Od èistoga zlata naèini i svijeænjak. Svijeænjak - njegovo podno?je
   i stalak - skova. Njegove èa?e - èa?ke i latice - bile su u jednome
   komadu s njim.

   ^18?est je krakova izbijalo s njegovih strana: tri kraka svijeænjaka s
   jedne strane, a tri kraka svijeænjaka s druge strane.

   ^19Na jednome kraku bile su tri èa?e u obliku bademova cvijeta, svaka
   sa svojom èa?kom i laticama. Na drugome opet kraku bile su tri èa?e u
   obliku bademova cvijeta, svaka s èa?kom i laticama. Tako je bilo na
   svih ?est krakova ?to izbijahu iz svijeænjaka.

   ^20Na samome svijeænjaku bile su èetiri èa?e u obliku bademova cvijeta,
   svaka s èa?kom i laticama:

   ^21èa?ka, u jednom komadu s njim, pod prva dva kraka; pa konaèno èa?ka,
   u jednom komadu s njim, pod zadnja dva kraka. Tako na svih ?est krakova
   ?to su iz njega izbijali.

   ^22Njihove èa?ke i njihove peteljke bile su u jednom komadu s njim; sve
   to od èistoga kovanog zlata.

   ^23A od èistoga zlata napravi mu i sedam svjetiljaka, usekaèe i
   pepeljare.

   ^24Svijeænjak i sav njegov pribor naèini od jednoga talenta èistoga
   zlata.

   ^25Kadioni je ?rtvenik napravio od bagremova drva, lakat dug, lakat
   ?irok - u èetvorinu - a dva lakta visok. Ro?èiæi su mu bili u jednom
   komadu s njim.

   ^26Oblo?i mu èistim zlatom plohu, strane naokolo i njegove ro?èiæe.
   Naèini mu naokolo zavr?ni pojas od zlata.

   ^27Na njemu naèini i dva zlatna koluta na opreènim stranama, ispod
   zavr?nog pojasa, da slu?e motkama za kvake kad se na njima nosi.

   ^28Motke naèini od bagremova drva pa ih oblo?i zlatom.

   ^29Onda pripravi posveæeno ulje za pomazanje i èisti kad mirisni, onako
   kako ga pravi pomastar.
     __________________________________________________________________

  Chapter 38

   ^1 Od bagremova drva napravi ?rtvenik za ?rtve paljenice, pet lakata
   dug, pet lakata ?irok - u èetvorinu - a tri lakta visok.

   ^2Na njegova èetiri ugla naèini mu èetiri roga. Rogovi su bili u jednom
   komadu s njim. Onda ga oblo?i tuèem.

   ^3A naèini i sav pribor za ?rtvenik: lonce, strugaèe, kotliæe, vilju?ke
   i kadionike; sav mu je ovaj pribor naèinio od tuèa.

   ^4Za ?rtvenik zatim naèini re?etku u obliku mre?ice od tuèa ispod
   izboèine; zahvaæala mu je do sredine.

   ^5Salije èetiri koluta na èetiri ugla tuèane re?etke da slu?e kao kvake
   za motke.

   ^6Motke naèini od bagremova drva pa ih oblo?i tuèem.

   ^7Onda provuèe motke kroz kolutove na objema stranama ?rtvenika da se
   na njima nosi. Napravio ga je ?uplja - od dasaka.

   ^8A zatim, od zrcala ?ena koje su poslu?ivale na vratima ?atora
   sastanka, naèini tuèani umivaonik i tuèani stalak za nj.

   ^9Onda naèini dvori?te. Na ju?noj strani dvori?ta bijahu zavjese od
   prepredenog lana, stotinu lakata duge.

   ^10Njihovih dvadeset stupova sa dvadeset podno?ja bilo je od tuèa, dok
   su kuke na stupovima i njihove ?ipke bile od srebra.

   ^11Od stotinu lakata bile su zavjese i sa sjeverne strane. Njihovih
   dvadeset stupova sa dvadeset podno?ja bilo je od tuèa, dok su kuke na
   stupovima i njihove ?ipke bile od srebra.

   ^12Sa zapadne strane bijahu zavjese od pedeset lakata, sa deset stupova
   i deset njihovih podno?ja. Kuke su na stupovima i njihove ?ipke bile od
   srebra.

   ^13Sprijeda, s istoka, zavjese od pedeset lakata.

   ^14S jedne strane vrata zavjese su bile petnaest lakata, sa tri stupca
   i njihova tri podno?ja.

   ^15Tako i s druge strane - dakle, na obje strane dvori?nih vrata - bile
   su zavjese od petnaest lakata, sa tri stupca i njihova tri podno?ja.

   ^16Sve su zavjese oko dvori?ta bile od prepredenog lana.

   ^17Podno?ja za stupove bila su od tuèa, a kuke na stupovima i njihove
   ?ipke od srebra. Vrhovi stupova bili su srebrom oblo?eni. Sve ?ipke na
   dvori?nim stupovima bijahu od srebra.

   ^18Zavjesa na dvori?nim vratima - izvezena - bila je od ljubièastog,
   crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Dvadeset je lakata
   bila duga; visoka, po ?irini, pet lakata kao i dvori?ne zavjese.

   ^19Bila su èetiri njihova stupa sa èetiri podno?ja od tuèa. Kuke na
   stupovima bile su od srebra. Vrhovi stupova bili su srebrom oblo?eni, a
   njihove ?ipke bile su srebrne.

   ^20Svi koèiæi unutar Prebivali?ta bili su od tuèa.

   ^21To je popis stvari za Prebivali?te - Prebivali?te Svjedoèanstva,
   koji je sastavljen na zapovijed Mojsijevu trudom levita pod vodstvom
   Itamara, sina sveæenika Arona.

   ^22Besalel, Urijev sin, iz koljena Hurova od plemena Judina napravio je
   sve ?to je Jahve Mojsiju naredio.

   ^23S njim je bio Oholiab, sin Ahisamakov, iz plemena Danova, rezbar,
   krojaè i vezilac za ljubièasto, crveno i tamnocrveno predivo i
   prepredeni lan.

   ^24Sve zlato ?to je utro?eno u radove oko Sveti?ta - zlato posveæeno
   prinosom - iznosilo je: dvadeset i devet talenata i sedam stotina
   trideset ?ekela u hramskim ?ekelima.

   ^25A srebro, sabrano prigodom upisivanja zajednice -

   ^26to jest beku po glavi, odnosno pola ?ekela prema hramskom ?ekelu, od
   svakoga koji je bio upisan, od dvadeset godina pa naprijed - iznosilo
   je: stotinu talenata i tisuæu sedam stotina sedamdeset i pet ?ekela u
   hramskim ?ekelima. Bilo je upisanih: ?est stotina tri tisuæe i petsto
   pedeset.

   ^27Stotinu talenata srebra oti?lo je za salijevanje podno?ja Sveti?tu i
   zavjesi: sto podno?ja od sto talenata - talenat za podno?je.

   ^28A od tisuæu sedam stotina sedamdeset i pet ?ekela naèinio je kuke za
   stupove, oblo?io njihove vrhove i napravio ?ipke za njih.

   ^29Tuè od ?rtve prikaznice iznosio je sedamdeset talenata i dvije
   tisuæe èetiri stotine ?ekela.

   ^30Od njega je naèinio: podno?ja za ulaz u ?ator sastanka, ?rtvenik od
   tuèa s njegovom tuèanom re?etkom i sav pribor za ?rtvenik;

   ^31dalje, podno?ja oko dvori?ta, podno?ja za dvori?ni ulaz; sve koèiæe
   za Prebivali?te i sve koèiæe oko dvori?ta.
     __________________________________________________________________

  Chapter 39

   ^1 Od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva naprave lijepo
   izraðeno ruho za slu?bu u Sveti?tu; naprave svetu odjeæu Aronu, kako je
   Jahve naredio Mojsiju.

   ^2Opleæak naprave od zlata, ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva
   i prepredenog lana.

   ^3Skuju zlatne ploèice, a onda ih na niti izre?u da ih vje?taèki uvezu
   u ljubièasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan.

   ^4Za opleæak naprave poramenice koje su bile s njim sastavljene na
   svoja dva kraja;

   ^5tkanica ?to je na njemu stajala bila je napravljena od zlata,
   ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana kao i
   on, i u jednome komadu s njim, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^6Kamenje oniksa optoèe obrubom od zlata. Na njima su, kao ?to se re?u
   peèati, bila urezana imena Izraelovih sinova.

   ^7Njih stave na poramenice opleæka da budu spomen-kamenje sinovima
   Izraelovim, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^8I naprsnik izrade radovima vje?taka kao i opleæak: od zlata,
   ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana.

   ^9Naprsnik naèini?e èetverouglast, dvostruk; bio je pedalj dug, pedalj
   ?irok, a predvostruèen.

   ^10Umetnu u nj èetiri reda dragulja. Prvi red bija?e od rubina, topaza
   i alema;

   ^11drugi red od smaragda, safira i ametista;

   ^12treæi red od hijacinta, ahata i leca;

   ^13a èetvrti red od krizolita, oniksa i jaspisa. Sve je bilo zlatom
   obrubljeno.

   ^14Na kamenima su bila imena Izraelovih sinova. Na broj ih je bilo
   dvanaest, kao i njihovih imena. Bila su urezana kao i peèati - svaki
   kamen s imenom jednoga od dvanaest plemena.

   ^15Za naprsnik naprave lanèiæe od èistoga zlata kao zasukane uzice.

   ^16Naprave zatim dva zlatna okvira i dva zlatna kolutiæa pa prièvrste
   oba kolutiæa za dva gornja ugla naprsnika.

   ^17Sad prive?u ovdje zasukane uzice od zlata za dva kolutiæa ?to su
   bila prièv?æena za uglove naprsnika.

   ^18Druga dva kraja zasukanih uzica prièvrste za dva okvira. Tako ih
   pove?u za poramenice opleæka sprijeda.

   ^19Potom naèine dva zlatna kolutiæa pa ih prièvrste za dva kraja
   naprsnika uz nutarnji rub, okrenut prema opleæku.

   ^20Jo? naprave dva zlatna kolutiæa te ih prièvrste za donji, prednji
   kraj poramenice opleæka, pokraj mjesta gdje se ve?e, povrh tkanice
   opleæka.

   ^21Sve?u kolutiæe naprsnika s kolutiæima opleæka modrom vrpcom, tako da
   naprsnik stoji nad tkanicom opleæka i da se s opleæka ne mogne
   odvojiti, kako je Jahve Mojsiju naredio.

   ^22Naprave i ogrtaè za opleæak, sav satkan od ljubièastog prediva.

   ^23U sredini je ogrtaèa bio prorez kao otvor na oklopu, prorez naokolo
   op?iven, da se ogrtaè ne podere.

   ^24O donjem rubu ogrtaèa naèine ?ipke od ljubièastog, crvenog i
   tamnocrvenog prediva i prepredenog lana.

   ^25A naèine i zvonca od èistog zlata, pa zvonca prive?u meðu ?ipke; sve
   naokolo donjeg ruba ogrtaèa izmeðu ?ipaka:

   ^26zvonce pa ?ipak, zvonce pa ?ipak okolo donjeg ruba ogrtaèa za
   vr?enje slu?be, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^27Zatim od otkanog lana naèine ko?ulje Aronu i njegovim sinovima;

   ^28a naprave i mitru od lana i kape od lana; platnene gaæe naèine od
   prepredenog lana.

   ^29I pasovi su bili od prepredenog lana i od ljubièastog, crvenog i
   tamnocrvenog prediva, iglama izvezeni, kako je Jahve Mojsiju naredio.

   ^30Naèine i ploèu, sveti vijenac, od èistoga zlata i na njoj ure?u
   natpis kako se urezuje na peèatnome prstenu: "Posveæen Jahvi."

   ^31Za nju prive?u modru vrpcu da je mogu svezati na vrhu mitre, kako je
   Jahve naredio Mojsiju.

   ^32Tako su bili zavr?eni svi radovi na Prebivali?tu, ?atoru sastanka.
   Izraelci su sve naèinili onako kako je Jahve Mojsiju naredio da naèine.

   ^33Onda donesu Mojsiju Prebivali?te, ?ator i sav njegov pribor: njegove
   kuke, njegove trenice, njegove prijeènice, njegove stupove i njegova
   podno?ja;

   ^34pokrov od uèinjenih ovnujskih ko?a, pokrov od finih ko?a, zavjesu za
   zaklon;

   ^35Kovèeg svjedoèanstva s njegovim motkama i Pomirili?tem;

   ^36stol i sav njegov pribor, prinesene hljebove,

   ^37svijeænjak od èistoga zlata s njegovim svijeæama - svijeæe veæ u red
   stavljene - i sav njegov pribor i ulje za svjetlo;

   ^38zlatni ?rtvenik, ulje za pomazanje, miomirisni tamjan i zavjesu za
   ulaz ?atora;

   ^39?rtvenik od tuèa s tuèanom re?etkom; njegove motke i sav njegov
   pribor; umivaonik i njegov stalak;

   ^40zavjese za dvori?te; njihove stupove i njihova podno?ja, zavjesu za
   dvori?ni ulaz, njegova u?eta i njihove koèiæe - sav pribor za slu?bu u
   Prebivali?tu, za ?ator sastanka;

   ^41lijepo izraðeno ruho za slu?bu u Sveti?tu - svetu odjeæu za
   sveæenika Arona i odijela za sveæenièku slu?bu njegovih sinova.

   ^42Upravo kako je Jahve Mojsiju naredio, tako su Izraelci sav posao
   obavili.

   ^43Mojsije pregleda sve radove i utvrdi da su ih dovr?ili: kako je
   Jahve naredio, onako su ih i napravili. I Mojsije ih blagoslovi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 40

   ^1 Reèe Jahve Mojsiju:

   ^2"Na prvi dan prvoga mjeseca podigni Prebivali?te, ?ator sastanka.

   ^3Ondje postavi Kovèeg svjedoèanstva, onda Kovèeg zakloni zavjesom.

   ^4Potom unesi stol i ?to na nj spada poredaj; unesi i svijeænjak i
   svijeæe mu pripremi.

   ^5A zlatni ?rtvenik za kaðenje postavi pred Kovèeg svjedoèanstva. Onda
   objesi zastor nad ulazom u Prebivali?te.

   ^6Stavi ?rtvenik za ?rtve paljenice pred ulaz Prebivali?ta, ?atora
   sastanka.

   ^7Izmeðu ?atora sastanka i ?rtvenika smjesti umivaonik i u nj nalij
   vode.

   ^8Naokolo napravi dvori?te i objesi zastor nad dvori?nim ulazom.

   ^9Zatim uzmi ulja za pomazanje pa poma?i Prebivali?te i sve ?to je u
   njemu; posveti ga i sav njegov pribor, pa æe svetim postati.

   ^10Poma?i potom ?rtvenik za ?rtve paljenice i sav njegov pribor;
   posveti ?rtvenik i presvetim æe ?rtvenik postati.

   ^11Poma?i umivaonik s njegovim stalkom: posveti ga!

   ^12Dovedi zatim Arona i njegove sinove na ulaz ?atora sastanka pa ih
   operi vodom.

   ^13Stavi onda na Arona posveæenu odjeæu; poma?i ga i posveti da mi
   slu?i kao sveæenik.

   ^14Dovedi i njegove sinove, na njih stavi ko?ulje

   ^15i poma?i ih, kako si pomazao i njihova oca, da mi slu?e kao
   sveæenici. Njihovo pomazanje neka ih uvede u vjeèno sveæenstvo u sve
   njihove nara?taje."

   ^16Tako Mojsije uèini. Kako mu je Jahve naredio, sve je tako i uèinio.

   ^17Prvoga dana prvoga mjeseca druge godine Prebivali?te bi podignuto.

   ^18Ovako Mojsije namjesti Prebivali?te: razmjesti njegova podno?ja,
   onda uspravi njegove trenice, zatim postavi prijeènice i podi?e
   stupove.

   ^19Zatim raspne ?ator nad Prebivali?te, a povrh njega stavi pokrov
   ?atora, kako je Jahve Mojsiju naredio.

   ^20Uze onda Svjedoèanstvo i stavi ga u Kovèeg; na Kovèeg postavi motke;
   onda stavi Pomirili?te ozgo na Kovèeg.

   ^21Potom unese Kovèeg u Prebivali?te; objesi zavjesu za zaklon. Tako
   zastre Kovèeg svjedoèanstva, kako je Jahve i naredio Mojsiju.

   ^22Zatim postavi stol u ?ator sastanka, Prebivali?tu sa sjeverne
   strane, ali izvan zavjese.

   ^23Po njemu poreda kruhove pred Jahvom, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^24Onda smjesti svijeænjak u ?ator sastanka naprama stolu, na ju?noj
   strani Prebivali?ta.

   ^25I postavi svjetiljke pred Jahvom, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^26Zlatni ?rtvenik smjesti u ?ator sastanka, pred zavjesu.

   ^27Na njemu zapali miomirisnog tamjana, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^28Poslije toga stavi zavjesu na ulaz u Prebivali?te.

   ^29Kod ulaza u Prebivali?te, u ?ator sastanka, postavi ?rtvenik za
   ?rtve paljenice. Na njemu prinese ?rtvu paljenicu i ?rtvu od ?ita, kako
   je Jahve naredio Mojsiju.

   ^30Izmeðu ?atora sastanka i ?rtvenika smjesti umivaonik pa u nj ulije
   vode za pranje.

   ^31Iz njega su Mojsije, Aron i njegovi sinovi prali svoje ruke i svoje
   noge.

   ^32A prali su se kad su ulazili u ?ator sastanka i kad su pristupali k
   ?rtveniku, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^33Napokon Mojsije napravi dvori?te oko Prebivali?ta i ?rtvenika i
   postavi zavjesu na dvori?nim vratima. Tako Mojsije zavr?i taj posao.

   ^34A onda oblak prekri ?ator sastanka i slava Jahvina ispuni
   Prebivali?te.

   ^35Mojsije nije mogao uæi u ?ator sastanka zbog oblaka koji je na njemu
   stajao i slave Jahvine koja je ispunjala Prebivali?te.

   ^36Sve vrijeme njihova putovanja, kad god bi se oblak digao s
   Prebivali?ta, Izraelci bi krenuli;

   ^37ali ako se oblak ne bi digao, ni oni ne bi na put polazili sve do
   dana dok se ne bi digao.

   ^38Jer sve vrijeme njihova putovanja oblak Jahvin danju staja?e nad
   Prebivali?tem, a noæu bi se u oblaku pojavila vatra vidljiva svemu domu
   Izraelovu.
     __________________________________________________________________

Leviticus
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Zovnu Jahve Mojsija te mu iz ?atora sastanka reèe:

   ^2"Govori Izraelcima i ka?i im: 'Kad tko od vas ?eli prinijeti Jahvi
   ?rtvu od stoke, prinijet æe je ili od krupne ili od sitne stoke.

   ^3Ako njegov prinos za ?rtvu paljenicu bude od krupne stoke, neka
   prinese mu?ko bez mane. Neka ga dovede k ulazu u ?ator sastanka da pred
   Jahvom bude primljen.

   ^4Neka stavi svoju ruku na glavu ?rtve paljenice da mu za njegovo
   ispa?tanje bude primljena.

   ^5Neka zatim zakolje junca pred Jahvom. A Aronovi sinovi, sveæenici,
   neka prinesu krv. Neka njome zapljusnu sve strane ?rtvenika koji stoji
   pred ulazom u ?ator sastanka.

   ^6Potom neka se ?rtva sadre i rasijeèe na dijelove.

   ^7Neka sinovi Aronovi, sveæenici, nalo?e vatru na ?rtveniku i na vatru
   metnu drva.

   ^8Neka zatim sinovi Aronovi, sveæenici, nasla?u dijelove, s glavom i
   lojem, na drva ?to su na vatri na ?rtveniku.

   ^9Drobina i noge neka se operu u vodi. A onda neka sveæenik sve sa?e?e
   u kad na ?rtveniku. To je ?rtva paljenica, ?rtva paljena Jahvi na
   ugodan miris.'

   ^10Ako bi htio prinijeti za ?rtvu paljenicu od sitne stoke - od ovaca
   ili koza - neka prinese mu?ko bez mane.

   ^11Neka ga zakolje pred Jahvom, na ?rtveniku sa sjeverne strane. Neka
   zatim Aronovi sinovi, sveæenici, zapljusnu ?rtvenik krvlju sa svih
   strana.

   ^12Potom neka je rasijeku na dijelove, a sveæenik neka ih, s glavom i
   lojem, nasla?e na drva ?to su na vatri na ?rtveniku.

   ^13Drobina i noge neka se operu u vodi. Onda sveæenik neka sve prinese
   i na ?rtveniku sa?e?e. To je ?rtva paljenica, ?rtva paljena Jahvi na
   ugodan miris.

   ^14Ako bi hto prinijeti Jahvi ptice kao ?rtvu paljenicu, neka onda
   prinese grlicu ili golubiæa.

   ^15Neka ga sveæenik prinese k ?rtveniku i, zavrnuv?i mu vratom, otkine
   glavu i na ?rtveniku sa?e?e. Zatim neka mu krv iscijedi ?rtveniku sa
   strane.

   ^16Neka mu gu?u i perje ukloni i pobaca ih na istoènu stranu ?rtvenika,
   na mjesto za otpatke.

   ^17Neka ga raspori du? obaju krila, ali neka ih ne rastavlja. Onda neka
   ga sveæenik na ?rtveniku sa?e?e na drvima ?to su na vatri. To je ?rtva
   paljenica, ?rtva paljena Jahvi na ugodan miris."
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 "Kad tko ?eli prinijeti Jahvi ?rtvu prinosnicu, neka njegov dar bude
   od najboljeg bra?na; neka ga polije uljem i na nj stavi tamjana.

   ^2Neka ga onda donese Aronovim sinovima, sveæenicima. Zatim neka
   zagrabi ?aku od toga bra?na i ulja i sav tamjan, pa neka sveæenik na
   ?rtveniku to sa?e?e u kad za spomen-?rtvu. To je ?rtva paljena Jahvi na
   ugodan miris.

   ^3A ?to od ?rtve prinosnice ostane, neka pripadne Aronu i njegovim
   sinovima - najsvetije od ?rtava Jahvi paljenih.

   ^4Ako za ?rtvu prinosnicu ?eli? prinijeti tijesta peèena u peæi, neka
   to budu beskvasne pogaèe od najboljeg bra?na, zamije?ene u ulju, ili
   beskvasne prevrte uljem namazane.

   ^5Ako tvoj dar bude ?rtva prinosnica peèena na tavi, neka bude od
   najboljeg bra?na, neukvasana i u ulju zamije?ena.

   ^6U komade je izlomi i po njima ulja polij: ?rtva je to prinosnica.

   ^7Bude li tvoja prinosnica kuhana u kotlu?i, neka bude od najboljeg
   bra?na, pripravljena s uljem.

   ^8Donosi Jahvi ?rtvu prinosnicu tako pripravljenu! Neka se preda
   sveæeniku, a on æe je polagati na ?rtvenik.

   ^9Neka sveæenik odvoji od ?rtve prinosnice dio kao spomen-?rtvu, pa
   neka ga sa?e?e u kad na ?rtveniku - kao ?rtvu paljenu Jahvi na ugodan
   miris!

   ^10A ?to od ?rtve prinosnice ostane, neka pripadne Aronu i njegovim
   sinovima - najsvetije od ?rtava Jahvi paljenih.

   ^11Nikakva ?rtva prinosnica koju bude? prinosio Jahvi neka ne bude
   prireðivana s kvasom, jer ne smije? u kad sa?igati ni kvasa ni meda kao
   ?rtvu paljenicu.

   ^12Prinosite ih Jahvi kao prvine plodova, ali neka se sa ?rtvenika ne
   viju na ugodan miris.

   ^13Svaku svoju ?rtvu prinosnicu posoli. Ne ostavljaj svoje ?rtve
   prinosnice bez soli Saveza sa svojim Bogom: sa svakim svojim prinosom
   prinesi i sol.

   ^14Ako prinosi? Jahvi ?rtvu prinosnicu od prvina, prinesi tu ?rtvu od
   prvina svojih plodova u obliku klasa pr?ena na vatri ili bra?na od
   samljevenog zrnja.

   ^15Dodaj jo? ulja i na nju stavi tamjana. To je ?rtva prinosnica.

   ^16Onda neka sveæenik sa?e?e u kad za spomen-?rtvu dio kruha i ulja i
   sav tamjan kao ?rtvu Jahvi paljenu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 "Ako tko prinosi ?rtvu prièesnicu te ako prinosi goveèe - ?ensko ili
   mu?ko - neka je bez mane ?to prinosi pred Jahvom.

   ^2Neka stavi svoju ruku na glavu svoje ?rtve i zakolje je na ulazu u
   ?ator sastanka. Neka zatim Aronovi sinovi, sveæenici, zapljusnu krvlju
   sve strane ?rtvenika.

   ^3Od ?rtve prièesne, kao ?rtvu paljenu, neka prinese loj ?to omotava
   drobinu, sav loj ?to je oko drobine;

   ^4oba bubrega i loj ?to je na njima i na slabinama; pa privjesak s
   jetre: neka i njega s bubrezima izvadi.

   ^5Zatim neka Aronovi sinovi te dijelove sa?egu na ?rtveniku sa ?rtvom
   paljenicom koja bude na drvima na vatri. To neka je ?rtva paljena Jahvi
   na ugodan miris.

   ^6Ako tko prinosi za ?rtvu prièesnicu od sitne stoke Jahvi, neka
   prinese bez mane, bilo mu?ko ili ?ensko.

   ^7Ako na dar prinosi ovcu, neka je prinese pred Jahvom.

   ^8Neka stavi svoju ruku na glavu svoje ?rtve i neka je zakolje pred
   ?atorom sastanka. Zatim neka Aronovi sinovi zapljusnu njezinom krvlju
   sve strane ?rtvenika.

   ^9Od ?rtve prièesnice neka prinesu ?rtvu paljenu Jahvi: njezin loj, cio
   pretili rep, otkinuv?i ga tik uz hrptenjaèu; loj ?to omotava drobinu,
   sav loj ?to je oko drobine;

   ^10oba bubrega i loj ?to je na njima i na slabinama; pa privjesak s
   jetre: neka i njega s bubrezima izvadi.

   ^11Onda neka sveæenik to sa?e?e na ?rtveniku u kad - kao hranu vatre u
   èast Jahvi.

   ^12Ako li prinosi kozu, neka je prinese pred Jahvom:

   ^13neka stavi svoju ruku na glavu svoje ?rtve i neka je zakolje pred
   ?atorom sastanka. Neka zatim Aronovi sinovi zapljusnu njezinom krvlju
   sve strane ?rtvenika.

   ^14Onda neka od nje prinese, kao paljenu ?rtvu Jahvi, loj ?to omotava
   drobinu, sav loj ?to je oko drobine;

   ^15oba bubrega i loj ?to je na njima i na slabinama; pa privjesak s
   jetre; neka i njega s bubrezima izvadi.

   ^16Onda neka ih sveæenik sa?e?e na ?rtveniku - ?rtvu paljenu Jahvi na
   ugodan miris. Sav loj pripada Jahvi.

   ^17Neka ovo bude zakon za sva vremena svim va?im nara?tajima u kojem
   god mjestu budete boravili: nipo?to ne smijete jesti ni loja ni krvi."
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Ovako ka?i Izraelcima: 'Ako se tko nehotice ogrije?i o bilo koju
   Jahvinu zapovijed te uèini ?to je zabranjeno èiniti:

   ^3Bude li to pomazanjem posveæeni sveæenik koji pogrije?i i navuèe tako
   krivnju na narod, onda za grijeh koji uèini neka prinese Jahvi jedno
   grlo krupne stoke, jednoga junca bez mane, kao ?rtvu okajnicu.

   ^4Neka junca dovede pred Jahvu do ulaza u ?ator sastanka; neka juncu na
   glavu polo?i svoju ruku i onda junca zakolje pred Jahvom.

   ^5Zatim neka pomazanjem posveæeni sveæenik uzme krvi od junca i donese
   je u ?ator sastanka.

   ^6Onda neka sveæenik zamoèi svoj prst u krv i tom krvlju neka sedam
   puta po?kropi prednju stranu zavjese Sveti?ta, pred Jahvom.

   ^7Potom neka sveæenik stavi te krvi na rogove ?rtvenika za miomirisni
   kad koji se dimi pred Jahvom u ?atoru sastanka. Svu ostalu krv od junca
   neka izlije podno ?rtvenika za ?rtve paljenice ?to se nalazi na ulazu u
   ?ator sastanka.

   ^8Iz junca ?to ga prinosi kao ?rtvu okajnicu neka izvadi: loj ?to
   omotava drobinu, sav loj ?to je oko drobine;

   ^9oba bubrega i loj ?to je na njima i na slabinama, privjesak s jetre;
   neka i njega izvadi s bubrezima;

   ^10onako kako se uzima dio iz vola ?rtve prièesnice. Neka ih zatim
   sveæenik sa?e?e u kad na ?rtveniku za ?rtve paljenice.

   ^11Ko?u od junca, sve meso od njega, njegovu glavu, njegove noge,
   drobinu i njegovu neèist

   ^12- svega junca - neka iznese na èisto mjesto izvan tabora gdje se
   pepeo izasiplje i neka ga spali na vatri od drva; tu na pepelu neka se
   junac spali.'"

   ^13"Ako sva izraelska zajednica nehotièno pogrije?i poèiniv?i ?togod
   ?to je Jahve zabranio pa tako postanu krivi a ne budu svjesni krivnje,

   ^14onda, kad se sazna za uèinjeni prijestup, neka zajednica prinese
   jedno grlo krupne stoke - jednoga junca bez mane - kao ?rtvu okajnicu.
   Neka ga dovedu pred ?ator sastanka.

   ^15Tu pred Jahvom neka starje?ine zajednice polo?e svoje ruke juncu na
   glavu. Neka se onda junac zakolje pred Jahvom.

   ^16Neka zatim pomazanjem posveæeni sveæenik donese krvi od junca u
   ?ator sastanka;

   ^17neka sveæenik zamoèi svoj prst u krv i sedam puta po?kropi prednju
   stranu zavjese, pred Jahvom.

   ^18Neka zatim stavi krvi na rogove ?rtvenika koji se nalazi pred Jahvom
   u ?atoru sastanka. Svu ostalu krv neka izlije podno ?rtvenika za ?rtve
   paljenice ?to se nalazi na ulazu u ?ator sastanka.

   ^19S junca neka skine sav loj i sa?e?e ga u kad na ?rtveniku.

   ^20I s juncem neka uradi kako je uradio s onim juncem ?rtve okajnice -
   tako neka uèini i s tim. I po?to sveæenik nad èlanovima zajednice
   izvr?i obred pomirenja, bit æe im opro?teno.

   ^21Neka odnese junca izvan tabora i spali ga kako je spalio i prvoga
   junca. To je ?trva za prijestup zajednice."

   ^22"Ako nehotièno pogrije?i glavar i uèini ?togod ?to je Jahve, Bog
   njegov, zabranio i tako sagrije?i,

   ^23onda, kad ga obznane o prijestupu koji je poèinio, neka kao svoj
   prinos donese mu?ko jare bez mane.

   ^24Polo?iv?i svoju ruku jaretu na glavu, neka ga zakolje na mjestu gdje
   se kolju pred Jahvom ?rtve paljenice. To je ?rtva okajnica.

   ^25Sveæenik neka uzme na svome prstu krvi od ?rtve okajnice pa je stavi
   na rogove ?rtvenika za ?rtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije
   podno ?rtvenika za ?rtve paljenice.

   ^26Sav loj neka sa?e?e u kad na ?rtveniku kao i loj sa ?rtve
   prièesnice. Neka tako sveæenik nad glavarom izvr?i obred pomirenja za
   njegov grijeh, pa æe mu biti opro?teno."

   ^27"Ako tko od obiènoga puka nehotièno pogrije?i uèiniv?i ?togod ?to je
   Jahve zabranio i tako sagrije?i,

   ^28onda, kad ga obznane o prijestupu koji je poèinio, neka kao svoj
   prinos za grijeh koji je poèinio donese ?ensko jare bez mane.

   ^29Neka stavi svoju ruku na glavu okajnice i zakolje ?rtvu okajnicu na
   mjestu za ?rtve paljenice.

   ^30Neka sveæenik uzme krvi na svome prstu pa je stavi na rogove
   ?rtvenika za ?rtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno
   ?rtvenika.

   ^31Neka zatim izvadi sav njezin loj kao ?to se vadi loj iz ?rtve
   prièesnice; neka ga onda sveæenik sa?e?e u kad na ?rtveniku kao ugodan
   miris Jahvi. Kad sveæenik izvr?i nad tim èovjekom obred pomirenja, bit
   æe mu opro?teno.

   ^32Ako bi tko htio dovesti janje kao ?rtvu okajnicu, neka dovede ?ensko
   bez mane.

   ^33Polo?iv?i svoju ruku na glavu ?rtve okajnice, neka je zakolje kao
   ?rtvu okajnicu na mjestu gdje se kolju ?rtve paljenice.

   ^34Neka onda sveæenik uzme krvi od ?rtve okajnice na svome prstu pa je
   stavi na rogove ?rtvenika za ?rtve paljenice. A svu ostalu krv neka
   izlije podno ?rtvenika.

   ^35Neka zatim izvadi sav njezin loj kao ?to se vadi loj iz ?rtve
   prièesnice. Neka to sveæenik sa?e?e u kad povrh ?rtava paljenih Jahvi u
   èast. Neka tako sveæenik izvr?i nad tim èovjekom obred pomirenja za
   grijeh koji je poèinio, pa æe mu biti opro?teno."
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 "Zgrije?i li tko tako ?to èuje rijeèi proklinjanja a odbije da
   svjedoèi iako je mogao biti svjedokom jer je ili sam vidio ili doznao
   pa tako nosi krivnju na sebi;

   ^2ili ako tko dirne kakav neèist predmet, strv neèiste zvijeri, strv
   neèista ?ivinèeta ili strv neèista puzavca - i u neznanju postane
   neèist i odgovoran;

   ^3ili kad se tko dotakne neèistoæe èovjeèje, bilo to ?to mu drago od
   èega se neèistim postaje i toga ne bude svjestan, kad dozna, biva
   odgovoran;

   ^4nadalje, kad tko nepromi?ljeno izusti zakletvu na dobro ili zlo - na
   ?to se veæ èovjek nepromi?ljeno zaklinje - i toga ne bude svjestan,
   onda, kad dozna, biva odgovoran;

   ^5ako, dakle, tko postane odgovoran u bilo èemu od toga, neka prizna
   poèinjeni grijeh.

   ^6I neka prinese Jahvi kao ?rtvu naknadnicu za poèinjeni grijeh jednu
   ?enku od sitne stoke, janje ili kozle, kao ?rtvu okajnicu. Neka
   sveæenik izvr?i nad njim obred pomirenja koji æe ga osloboditi od
   njegova grijeha."

   ^7"Ako mu sredstva ne dopu?taju da pribavi glavu sitne stoke, neka
   Jahvi, kao naknadnicu za poèinjeni grijeh, prinese dvije grlice ili dva
   golubiæa; jedno kao ?rtvu okajnicu, a drugo kao ?rtvu paljenicu.

   ^8Neka ih donese sveæeniku, a on neka najprije prinese ono ?to je
   odreðeno kao ?rtva okajnica. Stisnuv?i ga za vrat, neka mu slomi ?iju,
   ali neka glave ne otkida.

   ^9Neka krvlju ?rtve po?kropi ?rtvenik sa strane, a ostatak krvi neka se
   iscijedi podno ?rtvenika. To je ?rtva okajnica.

   ^10Onda neka drugo prinese kao ?rtvu paljenicu prema propisu. Neka tako
   sveæenik nad tim èovjekom izvr?i obred pomirenja za grijeh koji je
   poèinio, i bit æe mu opro?teno.

   ^11Ako mu sredstva ne dopu?taju da pribavi dvije grlice ili dva
   golubiæa, neka Jahvi, u zadovolj?tinu za poèinjeni grijeh, prinese
   jednu desetinu efe njaboljeg bra?na. Ulja u nj neka ne ulijeva niti na
   nj tamjana stavlja jer je ?rtva okajnica.

   ^12Kada to donese sveæeniku, neka sveæenik zagrabi punu pregr?t kao
   spomen-?rtvu i na ?rtveniku sa?e?e u èast Jahvi povrh paljenih ?rtava.
   To je ?rtva okajnica.

   ^13Neka tako sveæenik izvr?i nad tim èovjekom obred pomirenja za grijeh
   koji je poèinio u bilo kojem od tih sluèajeva, pa æe mu biti opro?teno.
   Ono ostalo neka pripadne sveæeniku kao i od ?rtve prinosnice."

   ^14Jo? reèe Jahve Mojsiju:

   ^15"Ako tko poèini pronevjerenje ogrije?iv?i se nehotièno o svete
   stvari Jahvine, neka za naknadu, kao ?rtvu naknadnicu, prinese Jahvi,
   iz svoga stada, ovna bez mane, vrijedna - po tvojoj procjeni - najmanje
   dva ?ekela srebra - prema cijeni hramskog ?ekela.

   ^16Neka nadoknadi koliko se ogrije?io o svete stvari i tome doda jo?
   petinu i neka dadne sveæeniku. Neka sveæenik nad njim izvr?i obred
   pomirenja ovnom ?rtve naknadnice, i bit æe mu opro?teno.

   ^17Ako tko i ne znajuæi pogrije?i i uèini ?togod ?to je Jahve zabranio,
   kriv je, pa neka snosi posljedice svoje krivnje.

   ^18Neka sveæeniku dovede za naknadnicu iz svoga stada ovna bez mane,
   prema tvojoj procjeni. Neka sveæenik nad tim èovjekom izvr?i obred
   pomirenja za pogre?ku ?to je poèinio u neznanju, i bit æe mu opro?teno.

   ^19To je ?rtva naknadnica; on je doista bio odgovoran Jahvi."

   ^20Jahve jo? reèe Mojsiju:

   ^21"Kad se tko ogrije?i i poèini pronevjeru prema Jahvi prevariv?i
   svoga bli?njega u pologu ili pohrani, a tako i kraðom ili
   iskori?tavanjem svoga bli?njega;

   ^22ili, naðe li ?to je bilo izgubljeno pa sla?e i krivo se zakune u
   bilo kojem grijehu ?to ga èovjek mo?e uèiniti;

   ^23ako tko tako pogrije?i i kriv postane, onda ono ?to je kraðom oduzeo
   ili ?to je iskori?tavanjem namakao; ili polog ?to mu je bio povjeren;
   ili izgubljenu stvar ?to ju je na?ao;

   ^24ili ono za ?to se bio krivo zakleo - neka u cijelosti vrati i,
   dodav?i tome petinu, neka dadne onome kome pripada istoga dana kad
   spozna svoju krivnju.

   ^25Neka potom sveæeniku za naknadu, kao ?rtvu naknadnicu Jahvi, dovede
   iz svog stada jednoga ovna bez mane, prema tvojoj procjeni,

   ^26a sveæenik neka nad tim èovjekom izvr?i obred pomirenja pred Jahvom,
   i bit æe mu opro?teno, ma kakvo bilo nedjelo kojega je krivac."
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Jahve jo? reèe Mojsiju:

   ^2"Naredi Aronu i njegovim sinovima: 'Ovakav je obred za ?rtvu
   paljenicu: ?rtva paljenica neka ostane na ?eravi na ?rtveniku svu noæ
   do jutra; i vatra neka neprestano gori na ?rtveniku.

   ^3Neka sveæenik stavi na se lanenu ko?ulju, na svoje tijelo neka navuèe
   lanene gaæe; zatim neka zgrne zama?æeni pepeo u ?to je vatra pretvorila
   ?rtvu paljenicu na ?rtveniku i neka ga stavi pokraj ?rtvenika.

   ^4Potom neka svuèe svoje ruho i na se obuèe drugo te neka odnese
   zama?æeni pepeo na èisto mjesto izvan tabora.

   ^5Vatra na ?rtveniku mora uvijek gorjeti; ne smije se gasiti. Neka
   svako jutro sveæenik na nju nalo?i drva i onda na nju nasla?e ?rtvu
   paljenicu. Tu neka u kad sa?i?e loj sa ?rtava prièesnica.

   ^6Neka na ?rtveniku trajno gori vatra; neka se ne gasi.'"

   ^7"Ovo je obred za ?rtvu prinosnicu: neka je Aronovi sinovi pronose u
   nazoènosti Jahve pred ?rtvenikom.

   ^8Po?to jedan od njih zagrabi pregr?t najboljeg bra?na i ulja sa ?rtve
   prinosnice i sav tamjan ?to bude na njoj, po?to to sa?e?e na ?rtveniku
   kao spomen-?rtvu, ugodan miris Jahvi,

   ^9neka ostatak u obliku beskvasnih kruhova pojedu Aron i njegovi
   sinovi; neka ga jedu na posveæenu mjestu - u dvori?tu ?atora sastanka.

   ^10Neka se ne peèe s kvascem. To je dio ?rtava meni paljenih ?to im ga
   ja dajem - dio najsvetiji, jednako kao i ?rtva okajnica i kao ?rtva
   naknadnica.

   ^11Svaki mu?karac Aronova potomstva mo?e jesti taj dio od ?rtava
   paljenih Jahvi, i to je vjeèni zakon za sve va?e nara?taje: i tko ih se
   god dotakne, bit æe posveæen."

   ^12Jahve jo? reèe Mojsiju:

   ^13"Neka Aron i njegovi sinovi na dan svoga pomazanja prinesu Jahvi
   ovaj prinos: desetinu efe najboljeg bra?na kao redovitu ?rtvu
   prinosnicu, polovinu ujutro, a polovinu uveèer.

   ^14Neka bude pripravljena u tavi na ulju. Donesi je dobro namoèenu i
   prinesi Jahvi kao ugodan miris, kao ?rtvu prinosnicu od vi?e komada.

   ^15Neka je tako pripravi sveæenik koji od njegovih sinova bude pomazan
   da ga naslijedi. To je vjeèni zakon. Neka se ta ?rtva Jahvi sva sa?e?e!

   ^16Svaka sveæenièka ?rtva prinosnica treba da bude posve spaljena; neka
   se od nje ne jede."

   ^17Jo? reèe Jahve Mojsiju:

   ^18"Ka?i Aronu i njegovim sinovima: 'Ovo je obred ?rtvovanja za grijeh:
   ?rtva okajnica neka se zakolje pred Jahvom na mjestu gdje se kolje
   ?rtva paljenica - presveta je!

   ^19Sveæenik koji prinosi tu ?rtvu okajnicu neka od nje i jede; neka se
   ona jede na posveæenu mjestu, u dvori?tu ?atora sastanka.

   ^20Tko se god dotakne njezina mesa bit æe posveæen; ako krv po?trapa
   odijelo, po?trapani dio neka se ispere na posveæenu mjestu.

   ^21A posuda od ilovaèe u kojoj bude meso kuhano neka se razbije; a ako
   bude kuhano u posudi od tuèa, neka se istare i vodom ispere.

   ^22Svaki mu?ki od sveæenièke loze mo?e od nje jesti - presveta je!

   ^23Ali nijedna ?rtva okajnica od koje je krv donesena u ?ator sastanka
   za obred pomirenja u Sveti?tu neka se ne jede, nego na vatri spali.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 "Ovo je obred za ?rtvu naknadnicu.

   ^2Nadasve je sveta! Neka se ?rtva naknadnica zakolje na mjestu gdje se
   kolju ?rtve paljenice, a njezinom krvlju neka sveæenik zapljusne sve
   strane ?trvenika.

   ^3Zatim neka prinese sav loj s nje: pretili rep, loj ?to omotava
   drobinu,

   ^4oba bubrega i loj ?to je na njima i na slabinama; pa privjesak s
   jetre: neka i njega izvadi s bubrezima!

   ^5Neka ih sveæenik sa?e?e na ?rtveniku kao ?rtvu u èast Jahvi paljenu.
   To je ?rtva naknadnica.

   ^6Svaki mu?ki od sveæenièke loze mo?e od nje jesti. Neka je jedu na
   posveæenu mjestu - presveta je!

   ^7Kakva je ?rtva okajnica, takva je i ?rtva naknadnica; jedno je
   pravilo za njih: neka pripadne sveæeniku koji njome vr?i obred
   pomirenja.

   ^8Tako isto ko?a od ?rtve koju tko preda sveæeniku da bude prinesena za
   ?rtvu paljenicu neka pripadne sveæeniku.

   ^9Nadalje, svaka ?rtva prinosnica ?to bude peèena u peæi, kao i svaka
   ?to bude zgotovljena u kotlu?i ili na tavi, neka pripadne sveæeniku
   koji je prinosi.

   ^10A svaka ?rtva prinosnica, zamije?ena s uljem ili nasuho, neka
   pripadne svim Aronovim sinovima bez razlike!"

   ^11"Ovo je obred za ?rtvu prièesnicu koja æe se prinositi Jahvi.

   ^12Ako se prinosi u zahvalu, neka se zajedno sa ?rtvom zahvalnicom
   prinesu i beskvasne pogaèe uljem zamije?ene; beskvasne prevrte uljem
   namazane i kolaèi od najboljeg bra?na, zamije?eni uljem.

   ^13Ovaj prinos, nadopunjen kolaèima od ukvasanoga tijesta, neka se
   prinosi zajedno sa ?rtvom prièesnicom u zahvalu.

   ^14Od svake ovakve ?rtve neka se prinese po jedan kolaè na dar Jahvi.
   To neka bude za sveæenika koji zapljuskuje krv od ?rtve prièesnice.

   ^15A meso ?rtve prièesnice neka se pojede istoga dana kad bude
   ?rtvovana; neka se od nje ne ostavlja ni?ta za sutradan.

   ^16A bude li prinos ?rtva zavjetnica ili ?rtva dragovoljna, neka se
   jede na dan kad se ?rtva prinosi. ?to ostane od nje neka se jede
   sutradan.

   ^17A ?to jo? mesa od ?rtve preteèe, neka se treæi dan na vatri spali."

   ^18"Ako bi tko jeo meso ?rtve prièesnice i treæi dan, ?rtva neæe biti
   primljena niti æe onome koji je prinosi biti uraèunata. To je meso
   kvarno, i onaj koji od toga jede neka i posljedice krivnje snosi!

   ^19Meso koje se dotakne bilo èega neèista neka se ne jede nego na vatri
   spali! Inaèe, tko je god èist mo?e jesti meso.

   ^20A tko bi neèist jeo mesa od ?rtve prièesnice ?to je bila Jahvi
   prinesena takav neka se iskorijeni iz svoga naroda.

   ^21Kad se tko dotakne bilo èega neèista - bila to neèist èovjeèja,
   kakva neèista ?ivotinja ili bilo kakvo neèisto stvorenje - pa pojede
   mesa od ?rtve prièesnice koja je prinesena Jahvi takav neka se
   iskorijeni iz svoga naroda!"

   ^22Reèe Jahve Mojsiju:

   ^23"Ovako ka?i Izraelcima: 'Ne jedite loja ni volujskoga, ni ovèjega,
   ni kozjega.

   ^24Loj sa ?ivotinje koja ugine, ili koju divlje zvijeri razderu, mo?e
   se upotrijebiti za bilo ?to, ali ga ne smijete jesti.

   ^25Tko god jede loj od ?ivotinje koja se mo?e prinijeti Jahvi kao ?rtva
   paljenica takav neka se iskorijeni iz svoga naroda.

   ^26Ne smijete u?ivati krvi ni od ptica ni od stoke ni u kojem svome
   prebivali?tu.

   ^27Tko bi god u?ivao bilo kakvu krv neka se iskorijeni iz svoga
   naroda.'"

   ^28Jahve jo? reèe Mojsiju:

   ^29"Ovako ka?i Izraelcima: 'Prinos Jahvi od ?rtve prièesnice mora
   donijeti onaj koji Jahvi prinosi ?rtvu prièesnicu.

   ^30Svojim vlastitim rukama neka prinese Jahvi ?rtvu paljenicu; neka
   prinese loj i grudi; grudi neka se prinesu pred Jahvom kao ?rtva
   prikaznica.

   ^31Neka sveæenik sa?e?e loj na ?rtveniku, a grudi neka pripadnu Aronu i
   njegovim sinovima.

   ^32Desno pleæe od svojih ?rtava prièesnica dajte sveæeniku na dar.

   ^33Onome Aronovu sinu koji bude prinosio krv i loj sa ?rtve prièesnice
   neka u dio pripadne desno pleæe.

   ^34Jer ja uzimam od Izraelaca grudi od ?rtava prièesnica ?to se prinose
   kao ?rtva prikaznica i pleæe ?rtve podizanice te ih predajem sveæeniku
   Aronu i njegovim sinovima. To je trajna odredba za Izraelce.

   ^35To je dohodak Aronov i njegovih sinova od ?rtava paljenih u èast
   Jahvi; dodjeljuje im se od onog dana kad se dovedu da vr?e sveæenièku
   slu?bu u èast Jahvi.

   ^36Jahve je naredio da im se od dana kad budu pomazani to daje kao
   pristojbina od Izraelaca. To je trajna odredba za njihove nara?taje'."

   ^37To je obred za ?rtvu paljenicu, prinosnicu, okajnicu, naknadnicu,
   ?rtvu posvetnicu i ?rtvu prièesnicu

   ^38koji je Jahve naredio Mojsiju na Sinajskom brdu kad je zapovjedio
   Izraelcima da Jahvi u Sinajskoj pustinji prinose ?rtve.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Uzmi Arona, a s njim i njegove sinove; ruho, ulje pomazanja, junca
   ?rtve okajnice, dva ovna i ko?aru beskvasnih kruhova

   ^3te skupi svu zajednicu na ulazu u ?ator sastanka."

   ^4Mojsije uèini kako mu je Jahve naredio, i zajednica se sabra na ulazu
   u ?ator sastanka.

   ^5Tada Mojsije progovori zajednici: "Ovo je Jahve zpovjedio da se
   uèini."

   ^6Izvede zatim Mojsije Arona i njegove sinove pa ih u vodi opra.

   ^7Obuèe na nj haljinu, opasa ga pojasom, ogrnu ga ogrtaèem i stavi mu
   opleæak. Zatim ga opasa tkanicom opleæka i njome pritegnu uza nj
   opleæak.

   ^8Stavi mu naprsnik, a u naprsnik metnu Urim i Tumim.

   ^9Na glavu mu stavi mitru, a sprijeda na mitru postavi zlatnu ploèicu -
   sveti vijenac - kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^10Uzme zatim Mojsije ulje pomazanja te poma?e Prebivali?te i sve ?to
   je u njemu da ih posveti.

   ^11Sedam puta po?kropi njime ?rtvenik te poma?e ?rtvenik i sav njegov
   pribor, umivaonik s njegovim stalkom da ih posveti.

   ^12Izlije ulja pomazanja Aronu na glavu te ga poma?e da ga posveti.

   ^13Potom Mojsije dovede Aronove sinove; na njih obuèe haljine, pasovima
   ih opa?e i poveze im zavije, kako je Jahve Mojsiju naredio.

   ^14Dovede potom junce ?rtve okajnice. Aron i njegovi sinovi stave svoje
   ruke na glavu juncu ?rtve okajnice.

   ^15Zatim ga Mojsije zakolje. Onda uzme krvi pa je svojim prstom stavi
   na rogove oko ?rtvenika. Tako ?rtvenik oèisti. Zatim izlije krv podno
   ?rtvenika; posveti ga, izvr?iv?i na njemu obred pomirenja.

   ^16Zatim Mojsije uzme sav loj ?to je bio oko drobine, privjesak s
   jetre, oba bubrega i njihov loj, pa to sa?e?e u kad na ?rtveniku.

   ^17A ko?u od junca, njegovo meso i njegovu neèist spali u vatri izvan
   tabora, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^18Dovede potom ovna za ?rtvu paljenicu. Aron i njegovi sinovi stave
   svoje ruke ovnu na glavu.

   ^19Sad ga Mojsije zakolje. Onda krvlju zapljusne ?rtvenik sa svih
   strana.

   ^20Po?to isijeèe ovna na dijelove, Mojsije sa?e?e u kad glavu, dijelove
   i loj.

   ^21U vodi opere drobinu i noge pa u kad sa?e?e na ?rtveniku svega ovna.
   Bila je to ?rtva paljenica na ugodan miris - ?rtva u èast Jahvi paljena
   - kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^22Zatim dovede drugoga ovna, ovna za ?rtvu posvetnicu. Aron i njegovi
   sinovi stave svoje ruke ovnu na glavu.

   ^23Mojsije ga zakolje. Onda uzme krvi pa stavi na resu Aronova desnog
   uha, na palac njegove desne ruke i na palac njegove desne noge.

   ^24Potom Mojsije dovede Aronove sinove, pa im stavi iste krvi na resu
   desnog uha, na palac desne ruke i na palac desne noge. Zatim Mojsije
   krvlju zapljusne ?rtvenik sa svih strana.

   ^25Poslije toga uzme loj, pretili rep, loj ?to je bio oko drobine,
   privjesak s jetre, oba bubrega i njihov loj - i desno pleæe;

   ^26a iz ko?are beskvasnih kruhova, ?to je stajala pred Jahvom, uzme
   jednu beskvasnu pogaèu, jednu prevrtu s uljem i jedan kolaè i postavi
   ih na loj i desno pleæe.

   ^27Sve to polo?i na ruke Arona i na ruke njegovih sinova pa to prinese
   kao ?rtvu prikaznicu pred Jahvom.

   ^28Potom Mojsije opet to uzme s njihovih ruku i sa?e?e u kad na
   ?rtveniku povrh ?rtve paljenice. Bila je to ?rtva posvetnica na ugodan
   miris, ?rtva u èast Jahvi paljena.

   ^29Naposljetku Mojsije uzme grudi i prinese ih kao ?rtvu prikaznicu
   pred Jahvom. To je bila pristojbina Mojsiju od ovna ?rtve posvetnice,
   kako je Jahve Mojsiju naredio.

   ^30Zatim Mojsije uze ulja za pomazanje i krvi ?to je bila na ?rtveniku
   te po?kropi Arona i njegove haljine, a tako i njegove sinove i njihove
   haljine. Tako posveti Arona i njegove haljine; njegove sinove i njihove
   haljine.

   ^31Onda reèe Mojsije Aronu i njegovim sinovima: "Skuhajte to meso na
   ulazu u ?ator sastanka i ondje ga blagujte s kruhom ?to je u ko?ari za
   ?rtvu posvetnicu, kako sam naredio. Neka ga jedu Aron i njegovi sinovi!

   ^32A ?to od mesa i kruha ostane, spalite na vatri.

   ^33Sedam dana ne odlazite s ulaza ?atora sastanka - do dana kad se
   navr?i rok va?ega sveæenièkog posveæenja. Jer sedam dana treba za va?e
   posveæenje.

   ^34Kako se radilo danas, Jahve je naredio da se tako radi dalje, da se
   nad vama izvr?i obred pomirenja.

   ^35Zato ostanite na ulazu ?atora sastanka sedam dana, danju i noæu
   vr?eæi ?to je Jahve naredio, da ne pomrete. Takvu sam ja zapovijed
   dobio."

   ^36Aron i njegovi sinovi uèini?e sve ?to je Jahve naredio preko
   Mojsija.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Osmoga dana Mojsije pozva Arona, njegove sinove i starje?ine
   Izraelove

   ^2i reèe Aronu: "Uzmi jedno tele za ?rtvu okajnicu, jednoga ovna za
   ?rtvu paljenicu, oboje bez mane, i dovedi ih pred Jahvu.

   ^3A Izraelcima reci ovako: 'Uzmite jednoga jarca za ?rtvu okajnicu,
   tele i janje od godine, oboje bez mane, za ?rtvu paljenicu;

   ^4a junca i ovna za ?rtvu prièesnicu da ?rtvujete pred Jahvom; napokon
   prinosnicu, s uljem zamije?enu; jer æe vam se danas Jahve ukazati.'"

   ^5Dovedu oni pred ?ator sastanka ?to je Mojsije naredio; naprijed stupi
   sva zajednica i stane pred Jahvu.

   ^6"Ovo je zapovijed", reèe Mojsije, "koju je Jahve izdao. Izvr?ite je,
   da vam se poka?e slava Jahvina."

   ^7Zatim Mojsije reèe Aronu: "Stupi k ?rtveniku, prinesi svoju ?rtvu
   okajnicu i svoju ?rtvu paljenicu i tako izvr?i obred pomirenja za se i
   svoj dom; onda prinesi dar naroda i za nj izvr?i obred pomirenja, kako
   je Jahve naredio."

   ^8Aron se primaèe ?rtveniku i zakla tele ?rtve za svoj vlastiti grijeh.

   ^9Zatim mu Aronovi sinovi donesu krvi. On u nju zamoèi svoj prst i
   stavi je na rogove ?rtvenika. Potom ostalu krv izli podno ?rtvenika.

   ^10A loj, bubrege i privjesak s jetre ?rtve okajnice sa?e?e u kad na
   ?rtveniku, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^11Meso i ko?u spali na vatri izvan tabora.

   ^12Zakolje poslije toga ?rtvu paljenicu, od koje mu sinovi Aronovi
   pru?e krv. On njome zapljusne ?rtvenik sa svih strana.

   ^13Dodaju mu i ?rtvu paljenicu, dio po dio, a tako i glavu, i on je
   sa?e?e u kad na ?rtveniku.

   ^14Drobinu i noge opere pa i njih na ?rtveniku sa?e?e u kad povrh ?rtve
   paljenice.

   ^15Zatim prinese dar naroda. Uze jarca ?rtve okajnice za grijehe
   naroda, zakla ga i prinese kao ?rtvu okajnicu, isto onako kao i
   prija?nju.

   ^16Donese potom ?rtvu paljenicu i prinese je prema propisu.

   ^17Donijev?i poslije toga ?rtvu prinosnicu, od nje zagrabi pregr?t i
   sa?e?e na ?rtveniku u kad povrh jutarnje ?rtve paljenice.

   ^18Napokon zakolje junca i ovna kao ?rtvu prièesnicu za narod. Aronovi
   mu sinovi pru?e krv, a on zapljusne ?rtvenik sa svih strana;

   ^19dodaju mu i loj s junca i ovna, pretili rep, loj oko drobine,
   bubrege i privjesak s jetre.

   ^20Metnuv?i te masne dijelove na grudi, sa?ga ih u kad na ?rtveniku.

   ^21A grudi i desno pleæe Aron prinese kao ?rtvu prikaznicu pred Jahvom,
   kako je Mojsije naredio.

   ^22Tada Aron podi?e ruke spram naroda i blagoslovi ga. Po?to prinese
   ?rtvu okajnicu, paljenicu i prièesnicu, siðe.

   ^23Poslije toga Mojsije i Aron uðo?e u ?ator sastanka. Kad iziðo?e,
   blagoslovi?e narod. Slava Jahvina pokaza se svemu narodu.

   ^24Ispred Jahve izbi oganj i sa?ga ?rtvu paljenicu i masne komade na
   ?rtveniku. A sav narod, vidjev?i to, viknu od veselja i pade nièice.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 A sinovi Aronovi Nadab i Abihu uzmu svaki svoj kadionik; stave u nj
   vatre i na nju metnu tamjana da prinesu pred Jahvom neposveæenu vatru,
   koju im on ne bija?e propisao.

   ^2Ali izbije plamen ispred Jahve te ih proguta - poginu?e oni pred
   Jahvom.

   ^3Nato æe Mojsije Aronu: "To je ono ?to je Jahve navijestio: Po onima
   koji su mi blizu svetim æu se pokazati; pred svim æu se pukom
   proslaviti." Aron je ?utio.

   ^4Mojsije zovnu Mi?aela i Elsafana, sinove Aronova strica Uziela, pa im
   reèe: "Doðite i odnesite svoju braæu ispred Sveti?ta u polje izvan
   tabora!"

   ^5Oni doðu i odnesu ih u njihovim ko?uljama u polje izvan tabora, kako
   je Mojsije rekao.

   ^6Poslije toga Mojsije reèe Aronu i njegovim sinovima, Eleazaru i
   Itamaru: "Ne ra?èupavajte svoje kose niti razdirite svojih haljina da
   ne poginete i da se On ne razljuti na svekoliku zajednicu. Va?a braæa i
   sav dom Izraelov neka oplakuje one koje je vatra Jahvina sa?egla.

   ^7Ne smijete odlaziti s ulaza u ?ator sastanka da ne pomrete, jer na
   vama je Jahvino ulje pomazanja." Oni uèine po rijeèi Mojsijevoj.

   ^8Jahve reèe Aronu:

   ^9"Kad ulazite u ?ator sastanka, nemojte piti vina niti opojnoga piæa,
   ni ti ni tvoji sinovi s tobom! Tako neæete poginuti. To je trajan zakon
   za va?e nara?taje;

   ^10da mo?ete luèiti posveæeno od obiènoga, èisto od neèistoga;

   ^11da mo?ete uèiti Izraelce svim zakonima ?to ih je Jahve predao preko
   Mojsija."

   ^12Onda Mojsije rekne Aronu i njegovim pre?ivjelim sinovima, Eleazaru i
   Itamaru: "Uzimajte od ?rtve prinosnice ?to preostaje nakon prinesene
   ?rtve u èast Jahvi paljene i beskvasnu je uza ?rtvenik jedite jer je
   vrlo sveta.

   ^13Blagujte je u svetom mjestu, jer to je - tako je meni nareðeno -
   pristojbina tvoja i pristojbina tvojih sinova od ?rtava paljenih u èast
   Jahvi.

   ^14A grudi ?rtve prikaznice i pleæe ?rtve podizanice ti i tvoji sinovi
   i tvoje kæeri s tobom jedite na bilo kojem èistom mjestu. Jer to je
   dodijeljeno za pristojbinu tebi i tvojim sinovima od izraelskih ?rtava
   prièesnica.

   ^15Pleæe ?rtve podizanice i grudi ?rtve prikaznice ?to se donose
   zajedno s lojem, na vatri paljenim - po?to budu prineseni za ?rtvu
   prikaznicu pred Jahvom - neka pripadnu tebi i tvojim sinovima s tobom.
   To je, kako je Jahve naredio, trajan zakon."

   ^16Potom se Mojsije potanje raspita o jarcu ?rtve okajnice. Veæ je bio
   spaljen. On se razljuti na Eleazara i Itamara, Aronove pre?ivjele
   sinove, pa rekne:

   ^17"Za?to ste jeli ?rtvu okajnicu na svetome mjestu? Vrlo ja sveta! To
   vam je dao Jahve da uklanjate krivnju sa zajednice vr?eæi nad njom
   obred pomirenja pred Jahvom.

   ^18Buduæi da krv ?rtve nije bila unesena unutar Sveti?ta, morali ste je
   blagovati u Sveti?tu, kako mi je bilo zapovjeðeno."

   ^19Nato æe Aron Mojsiju: "Danas su, eto, prinijeli svoju ?rtvu okajnicu
   i svoju ?rtvu paljenicu pred Jahvom! ?to bi se meni dogodilo da sam ja
   danas jeo od ?rtve okajnice? Bi li to bilo milo Jahvi?"

   ^20Kad Mojsije to èu, odobri.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Jahve reèe Mojsiju i Aronu:

   ^2"Ovako ka?ite Izraelcima: 'Ovo su ?ivotinje koje izmeðu svih
   èetverono?aca na zemlji mo?ete jesti:

   ^3svaku koja ima papke, ali papke razdvojene, i koja pre?iva mo?ete
   jesti.

   ^4Ali ove, iako pre?ivaju ili papke imaju, ne smijete jesti: devu, jer
   iako pre?iva, razdvojena papka nema - za vas je neèista;

   ^5svisca, jer iako pre?iva, razdvojena papka nema - za vas je neèist;

   ^6arnebeta, iako pre?iva, razdvojena papka nema - za vas je neèist.

   ^7A svinja, iako ima papak, i to papak razdvojen, ne pre?iva - za vas
   je neèista.

   ^8Njihova mesa nemojte jesti niti se njihove strvine doticati - za vas
   su one neèiste.'"

   ^9Od svih vodenih ?ivotinja ove mo?ete jesti: sve ?to ?ivi u vodi, bilo
   u morima, bilo u rijekama, a ima peraje i ljuske mo?ete jesti.

   ^10A ?to u morima i rijekama nema peraja i ljusaka - sve ?ivotinjice u
   vodi, sva ?iva vodena biæa - neka su vam odvratna

   ^11i odvratna neka vam ostanu! Mesa od njih nemojte jesti, a njihove
   strvine dr?ite za odvratnost.

   ^12Sve, dakle, ?to je u vodi a nema peraja i ljusaka neka je za vas
   odvratno."

   ^13"Od ptica neka su vam ove odvratne i neka se ne jedu - odvratnost
   su: orao, orao strvinar i jastreb,

   ^14tetrijeb i sokol bilo koje vrste;

   ^15gavran svih vrsta;

   ^16noj, kobac i galeb; lastavica svake vrste;

   ^17sova, gnjurac, u?ara,

   ^18labud, pelikan, droplja;

   ^19roda, èaplja svake vrste; pupavac i ?i?mi?."

   ^20"Svi krilati kukci ?to hodaju èetverono?ke neka su vam odvratni!

   ^21Od svih tih krilatih kukaca ?to hodaju èetverono?ke mo?ete jesti
   samo one koji imaju na svojim no?icama listove za skakutanje po zemlji.

   ^22Od njih mo?ete jesti: svaku vrstu skakavaca, cvrèaka i zrikavaca.

   ^23A svi drugi krilati kukci na èetiri no?ice neka su vam odvratni!

   ^24I od njih æete se oneèistiti: tko se god dotakne njihove crkotine,
   neka je neèist do veèeri;

   ^25tko god ponese crkotinu bilo koje od njih, neka opere svoju odjeæu i
   neèistim se smatra do veèeri;

   ^26i ?ivotinje s nerazdvojenim papkom ?to ne pre?ivaju za vas su
   neèiste, i tko ih se dotakne neka je neèist!

   ^27Onda, èetverono?ne ?ivotinje koje hodaju na èetiri ?ape za vas su
   neèiste. Tko se dotakne njihova strva, neka je neèist do veèeri.

   ^28A onaj koji ponese njihov strv, neka opere svoju odjeæu i bude
   neèist do veèeri. Za vas su one neèiste."

   ^29"Od ?ivotinja ?to po zemlji gmi?u neka su za vas ove neèiste:
   krtica, mi? i svaka vrsta gu?tera;

   ^30zidni macaklin, kameleon, da?devnjak, zelembaæ i tin?amet.

   ^31Te su ?ivotinje od svih ?to gmi?u za vas neèiste. Tko ih se mrtvih
   dotakne neka je neèist do veèeri.

   ^32A na ?to koja od njih mrtva padne, neka je oneèi?æeno: bio to kakav
   drveni predmet ili odjeæa, ko?a ili vreæa. Svaki takav predmet koji se
   upotrebljava neka se zamoèi u vodu i ostane neèist do veèeri. Onda æe
   postati èist.

   ^33Upadne li ?to od njih u kakvu zemljanu posudu, razbijte je; sve je u
   njoj oneèi?æeno.

   ^34A bilo kakva hrana ?to se jede, ako na nju kapne voda iz te posude,
   bit æe oneèi?æena. Svaka tekuæina ?to se pije u svakoj takvoj posudi
   neka se smatra neèistom.

   ^35A sve na ?to padne bilo ?to od njihove crkotine neka je neèisto;
   bude li to peæ ili ognji?te, neka se sru?e: oneèi?æeni su za vas i neka
   neèisti budu.

   ^36A vrelo ili èatrnja koja dr?i vodu neka se smatraju èistima. Ali tko
   dirne strvinu ?ivotinje neka je neèist.

   ^37Ako ?to od njihova strva padne na ?itno sjemenje ?to æe se sijati,
   ono ostaje èisto;

   ^38ali ako se sjemenje nakvasi vodom, a onda na nj padne ?to od njihove
   crkotine, neka je za vas neèisto.

   ^39Ako ugine koja ?ivotinja ?to vam slu?i za hranu, onaj koji dotakne
   njezinu strvinu neka je neèist do veèeri;

   ^40a koji pojede od njezine strvine neka opere svoju odjeæu i bude
   neèist do veèeri; koji ponese njezinu strvinu neka opere svoju odjeæu i
   bude neèist do veèeri.

   ^41Svaka ?ivotinja ?to po tlu gmi?e odvratna je. Neka se ne jede!

   ^42Ni?ta ?to pu?e na trbuhu, ni?ta ?to god ide na èetiri noge ili na
   vi?e nogu - nikakve puzavce ?to po tlu gmi?u nemojte jesti jer su
   odvratni!

   ^43Nemojte sami sebe poganiti svim tim puzavcima ?to gmi?u; ne prljajte
   se njima, da i vi zbog njih ne postanete neèisti.

   ^44Ta ja - Jahve - Bog sam va?! Posveæujte se, dakle, da sveti budete,
   jer svet sam ja! Nijednim se puzavcem ?to po tlu gmi?e ne prljajte!

   ^45Jest, ja sam Jahve; izveo sam vas iz zemlje egipatske da vam budem
   Bog. Budite, dakle, sveti jer sam svet ja!"

   ^46To je odredba koja se odnosi na ptice i sva ?iva biæa ?to se u vodi
   kreæu i na sve stvorove koji po zemlji gmi?u.

   ^47Svrha joj je da se razlikuje neèisto od èistoga; ?ivotinja koja se
   mo?e jesti od ?ivotinje koja se ne smije jesti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Ka?i Izraelcima: 'Kad koja ?ena zatrudni i rodi mu?ko èedo, neka je
   neèista sedam dana, kako je neèista u vrijeme svoga mjeseènog pranja.

   ^3Osmoga dana neka se dijete obre?e.

   ^4A ona neka ostane jo? trideset i tri dana da se oèisti od svoje krvi;
   ne smije dirati ni?ta posveæeno niti dolaziti u Sveti?te dok se ne
   navr?i vrijeme njezina èi?æenja.

   ^5Ako rodi ?ensko èedo, neka je neèista dva tjedna, kao za svoga
   mjeseènog pranja, i neka ostane jo? ?ezdeset i ?est dana da se oèisti
   od svoje krvi.

   ^6A kad se navr?i vrijeme njezina èi?æenja - bilo za sinèiæa, bilo za
   kæerkicu - neka donese sveæeniku na ulaz u ?ator sastanka jednogodi?nje
   janje za ?rtvu paljenicu i jednoga golubiæa ili grlicu za ?rtvu
   okajnicu.

   ^7Neka on to prinese pred Jahvom i nad njom izvr?i obred pomirenja.
   Tako æe ona biti oèi?æena od svoga krvarenja. To je odredba koja se
   odnosi na ?enu kad rodi bilo mu?ko bilo ?ensko èedo.

   ^8Ali ako ne mo?e da naðe dovoljno sredstava za grlo od sitnoga stada,
   neka onda uzme dvije grlice ili dva golubiæa - jedno za ?rtvu
   paljenicu, a drugo za ?rtvu okajnicu. Neka sveæenik izvr?i nad njom
   obred pomirenja, i ona æe biti oèi?æena'."
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Reèe Jahve Mojsiju i Aronu:

   ^2"Ako se kome na ko?i pojavi oteklina ili li?aj ili bjelkasta pjega
   ?to bi bila nagovje?taj gube na ko?i njegova tijela, neka se takav
   dovede sveæeniku Aronu ili kojemu od njegovih sinova sveæenika.

   ^3Neka sveæenik pregleda zara?eno mjesto na ko?i njegova tijela. Ako je
   dlaka na zara?enom mjestu postala bijela i uèini se da je ono dublje od
   ko?e njegova tijela, onda je to guba. Po?to ga sveæenik pregleda, neka
   ga proglasi neèistim.

   ^4Ali ako se poka?e da bjelkasta pjega na ko?i njegova tijela nije
   dublja nego i ko?a, a dlaka na njoj nije pobijeljela, neka onda
   sveæenik bolesnika osami sedam dana.

   ^5Neka ga sedmoga dana opet sveæenik pregleda. Ako ustanovi svojim
   oèima da zaraza jo? postoji, ali da se po ko?i dalje ne ?iri, neka ga
   osami jo? sedam dana.

   ^6Sedmoga dana neka ga opet pregleda. Bude li zara?eno mjesto manje
   upadno, a bolest se ko?om ne bude pro?irila, neka ga proglasi èistim:
   to je samo li?aj. Po?to opere svoje haljine, bit æe èist.

   ^7Ali ako se li?aj ko?om pro?iri, po?to je sveæenik bolesnika pregledao
   i proglasio ga èistim, neka se ponovo poka?e sveæeniku.

   ^8Neka ga sveæenik pregleda. Bude li se li?aj pro?irio po ko?i, neka ga
   sveæenik proglasi neèistim: to je guba.

   ^9Ako se na èovjeku poka?e guba, neka ga dovedu sveæeniku.

   ^10Neka ga sveæenik pregleda. Ako po ko?i bude bjelkasta oteklina s
   pobijeljelom dlakom i napetim èirom,

   ^11to je duboko ukorijenjena guba po ko?i njegova tijela. Neka ga
   sveæenik proglasi neèistim. Ne treba ga osamljivati, jer je sigurno
   neèist.

   ^12Ako guba izbije po ko?i tako da bolesniku prekrije svu ko?u od glave
   do pete - sve ?to sveæenikove oèi vide -

   ^13neka sveæenik obavi pregled. Bude li guba prekrila sve njegovo
   tijelo, neka ga proglasi èistim. Buduæi da je sav pobijelio, èist je.

   ^14Ali onog dana kad se na njemu poka?e èir, bit æe neèist.

   ^15Kad sveæenik vidi taj èir, neka bolesnika proglasi neèistim: èir je
   neèista stvar, to je guba.

   ^16Ali ako se èir promijeni u bijelo, neka èovjek doðe k sveæeniku.

   ^17Sveæenik neka ga pregleda. Bude li rana postala bijela, neka
   sveæenik proglasi bolesnika èistim - èist i jest."

   ^18"Kad se kome na ko?i napne èir i zacijeli,

   ^19i ondje gdje je bio èir pojavi se bjelkasta oteklina ili mjesto
   izblijedi i postane bjelkasto, ili izbije bijelocrvenkasta pjega, neka
   se taj èovjek poka?e sveæeniku.

   ^20Neka ga sveæenik pregleda. Pronaðe li da je tu ko?a udubljenija a
   dlaka pobijeljela, neka ga sveæenik proglasi neèistim - to je onda guba
   ?to je izbila u èiru.

   ^21Ali ako sveæenik ustanovi da tu dlaka nije pobijeljela, da ko?a nije
   udubljenija nego drugdje, da mjesto tamni, neka bolesnika osami sedam
   dana.

   ^22Pro?iri li mu se bolest po ko?i, neka ga sveæenik proglasi neèistim
   - to je guba.

   ^23Ako pjega ostane na mjestu i ne pro?iri se, to je o?iljak od èira.
   Neka toga èovjeka sveæenik proglasi èistim."

   ^24"Kome na ko?i bude opeklina, pa mjesto opekline postane pjega
   bijelocrvenkasta ili bjelkasta,

   ^25neka to sveæenik pregleda. Ako dlaka na mjestu bude pobijeljela i
   uèini se da je to mjesto udubljenije od ko?e, onda je to guba ?to je u
   opeklini izbila. Neka ga sveæenik proglasi neèistim; to je guba.

   ^26Ali ako sveæenik ustanovi da dlaka nije pobijeljela, da mjesto nije
   udubljenije od ko?e i da tamni, neka ga osami sedam dana.

   ^27Sedmoga dana neka ga pregleda. Ako se pjega po ko?i pro?iri, neka ga
   sveæenik proglasi neèistim: to je guba.

   ^28Ostane li ozljeda na mjestu i pro?iri se po ko?i, to je onda
   oteklina od opekline. Neka èovjeka sveæenik proglasi èistim: to je
   o?iljak od opekline."

   ^29"Ako se na glavi ili na bradi kojega èovjeka ili ?ene poka?e bolest,

   ^30neka sveæenik bolest pregleda. Ustanovi li se da je dublje od ko?e i
   da je tu dlaka po?utjela i otanèala, neka bolesnika sveæenik proglasi
   neèistim. To je ?uga, to jest guba na glavi ili na bradi.

   ^31Ali ako sveæenik, pregledav?i oboljelo mjesto, ustanovi da nije
   dublje od ko?e, ali da tu ipak nema crne dlake, neka sveæenik odstrani
   ?ugavca sedam dana.

   ^32Sedmoga dana neka ga sveæenik pregleda. Ako se ?uga nije pro?irila
   niti dlaka po?utjela, te ako se èini da ?uga nije dublja od ko?e,

   ^33neka se bolesnik obrije - ali o?ugano mjesto da ne brije! - i neka
   ga sveæenik odstrani od drugih sedam dana.

   ^34Sedmoga dana neka opet sveæenik pregleda ?ugavo mjesto. Ako se ?uga
   ko?om ne bude pro?irila i uèini se da nije dublja od ko?e, neka tog
   bolesnika sveæenik proglasi èistim. On neka opere svoju odjeæu i bude
   èist.

   ^35Pro?iri li se ?uga po ko?i po?to je bio èistim progla?en,

   ^36neka ga sveæenik ponovo pregleda. Ako se ?uga ko?om bude pro?irila -
   sveæenik neka vi?e i ne tra?i ?ute dlake - bolesnik ja neèist.

   ^37Ali ako opazi da je ?uga stala i da je nikla crna dlaka, ?uga je
   zacijeljela - on je èist. Neka ga sveæenik proglasi èistim."

   ^38"Ako se na ko?i kojeg èovjeka ili ?ene poka?u pjege te ako su te
   pjege bijele,

   ^39neka ih sveæenik pregleda. Ako te pjege po ko?i budu tamnobijele,
   onda je to osip ?to je izbio po ko?i: bolesnik je èist."

   ^40"Ako èovjeku opadne kosa s glave, oæelavio mu je zatiljak, ali je
   èist.

   ^41Ako mu sprijeda opadne kosa s glave, oæelavio je na èelu, ali je
   èist.

   ^42Ali ako se po æelavu zatiljku ili po oæelavljelu èelu pojavi
   crvenkastobijela bolest, to je guba ?to je izbila po njegovu æelavom
   zatiljku ili oæelavljelu èelu.

   ^43Neka ga sveæenik pregleda. Ako ustanovi da je osip na æelavu
   zatiljku ili po oæelavljelu èelu bjelkastocrvenkast - naizgled kao i
   guba na ko?i tijela -

   ^44èovjek se ogubavio, neèist je. Sveæenik ga mora proglasiti neèistim
   - guba mu je na glavi."

   ^45"Onaj koji se bude ogubavio, neka nosi rasparanu odjeæu; kosa neka
   mu je ra?èupana; gornju usnu neka prekrije i vièe: "Neèist! Neèist!"

   ^46Sve dok na njemu bude bolest, neka neèistim ostane, a kako je
   neèist, neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora."

   ^47"Kad se zaraza gube poka?e na odijelu, bilo vunenu bilo lanenu,

   ^48na osnovi ili na potki od lana ili vune; ili na ko?i; ili na bilo
   kakvu predmetu od ko?e;

   ^49pa ako mrlja na odijelu ili ko?i, na osnovi ili na potki, ili na
   bilo kakvu predmetu od ko?e, bude zelenkasta ili crvenkasta, to je guba
   i neka se sveæeniku poka?e.

   ^50Neka sveæenik, po?to pregleda ?to je zara?eno, to stavi na osamu
   sedam dana.

   ^51Onda neka sedmoga dana zarazu pregleda. Ako se zaraza pro?iri po
   odijelu, po osnovi ili potki, ili po ko?i, ili po kakvu god predmetu od
   ko?e, to je zarazna guba. Stvar je neèista.

   ^52To odijelo - bilo osnova bilo potka, od vune ili lana - ili kakav
   ko?ni predmet za koji je zaraza prionula, gubom se zarazio; neka na
   vatri izgori.

   ^53Ali ako sveæenik opazi da se zaraza nije pro?irila na odijelu - na
   osnovi ni na potki - niti na bilo kakvu ko?nom predmetu,

   ^54onda neka naredi da se zara?ena stvar opere. Neka je zatim stavi
   nasamo drugih sedam dana.

   ^55A ako, po?to je stvar bila oprana, sveæenik opazi da se zara?eno
   mjesto nije promijenilo, ipak, mada se bolest nije ra?irila, stvar je
   neèista. Neka se na vatri spali: trula je i iznutra i izvana.

   ^56Opazi li sveæenik da se bolest smanjuje nakon pranja, neka to mjesto
   izre?e, bilo ono na odijelu ili na ko?i, na osnovi ili na potki.

   ^57Ako se na odijelu opet pojavi, u osnovi ili potki, ili bilo kakvu
   ko?nom predmetu, onda je to zaraza, i zara?eni predmet neka u vatri
   izgori.

   ^58Ako li bolest nestane s odijela - osnove ili potke - ili bilo kakva
   ko?noga predmeta po?to je bio opran, neka se opere opet, pa neka je
   èist."

   ^59To su propisi za bolest gube na odijelu od vune ili lana - u osnovi
   ili potki - ili bilo kakvu predmetu od ko?e da se proglase èistim ili
   neèistim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Neka ovo bude obred za gubavca na dan njegova èi?æenja: neka se
   dovede sveæeniku;

   ^3neka sveæenik iziðe iz tabora i obavi pregled. Ako ustanovi da je
   gubavac od gube ozdravio,

   ^4neka naredi da se za èovjeka koji se ima èistiti uzmu dvije ptice,
   èiste i ?ive, cedrovine, grimiznog prediva i izopa.

   ^5Neka zatim sveæenik naredi da se jedna ptica zakolje nad ?ivom vodom
   u zemljanoj posudi.

   ^6Potom neka uzme ?ivu pticu, a onda zajedno ?ivu pticu, cedrovinu,
   grimizno predivo i izop zamoèi u krv ptice ?to je bila zaklana povrh
   ?ive vode.

   ^7Sada neka sedam puta po?kropi onoga koji se od gube èisti, a onda ga
   èistim proglasi. Poslije toga neka pusti ?ivu pticu na otvorenu polju.

   ^8Onaj koji se èisti neka opere svoju odjeæu, obrije sve svoje dlake i
   u vodi se okupa. Tako neka je èist. Poslije toga neka uðe u tabor, ali
   sedam dana neka stanuje izvan svoga ?atora.

   ^9Sedmi dan neka obrije sve svoje dlake: kosu, bradu i obrve; neka
   obrije sve ostale svoje dlake. Po?to u vodi opere svoju odjeæu i okupa
   se, neka je èist.

   ^10Osmoga dana neka uzme mu?ko janje bez mane, jedno ?ensko janje od
   godine dana, takoðer bez mane, tri desetine efe najboljeg bra?na
   zamije?ena u ulju za ?rtvu prinosnicu i jedan log ulja.

   ^11Sveæenik koji vr?i èi?æenje neka ih stavi pred Jahvu na ulazu u
   ?ator sastanka s èovjekom koji se ima èistiti.

   ^12Neka zatim sveæenik uzme jedno mu?ko janje pa ga s ono ulja u logu
   prinese kao ?rtvu naknadnicu. Neka ih prinese pred Jahvom kao ?rtvu
   prikaznicu.

   ^13Neka janje zakolje ondje gdje se kolju ?rtve okajnice i ?rtve
   paljenice - na svetome mjestu, jer ?rtva naknadnica kao i okajnica
   pripada sveæeniku: vrlo je sveta!

   ^14Potom neka sveæenik uzme krvi od ?rtve naknadnice, pa neka njome
   nama?e resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga
   koji se èisti.

   ^15Poslije toga neka uzme log s uljem i izlije na dlan svoje lijeve
   ruke.

   ^16Zamoèiv?i sveæenik svoj desni prst u ulje na svojoj lijevoj ruci,
   neka uljem sa svoga prsta obavi ?kropljenje pred Jahvom sedam puta.

   ^17Od ulja ?to mu preostane u ruci neka sveæenik, po krvi od ?rtve
   naknadnice, poma?e resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne
   noge onoga koji se èisti.

   ^18Ostatak ulja sa svoje ruke neka sveæenik metne na glavu onoga koji
   se èisti. Tako æe sveæenik nad njim izvr?iti obred pomirenja pred
   Jahvom.

   ^19Neka sveæenik poslije toga prinese ?rtvu okajnicu i nad onim koji se
   èisti neka obavi obred pomirenja za njegovu neèistoæu. Napokon neka
   zakolje ?rtvu paljenicu,

   ^20a onda neka sveæenik ?rtvu paljenicu i ?rtvu prinosnicu podigne na
   ?rtvenik. Kad tako sveæenik nad njim obavi obred pomirenja, neka je
   èist.

   ^21Ako bude siroma?an te ne mogne to priskrbiti, neka uzme samo jedno
   mu?ko janje za ?rtvu naknadnicu i neka se ono prinese kao ?rtva
   prinosnica da se nad tim èovjekom izvr?i obred pomirenja. I neka uzme
   samo desetinu efe najboljeg bra?na zamije?ena u ulju za ?rtvu
   prinosnicu, jedan log ulja,

   ^22k tome dvije grlice ili dva golubiæa - prema svojim moguænostima -
   jedno za ?rtvu okajnicu, a drugo za ?rtvu paljenicu.

   ^23Osam dana nakon svoga oèi?æenja neka ih donese sveæeniku na ulaz u
   ?ator sastanka pred Jahvu.

   ^24Neka sveæenik uzme janje za ?rtvu naknadnicu i log s uljem pa ih
   prinese pred Jahvom kao ?rtvu prikaznicu.

   ^25Neka se onda zakolje janje ?rtve naknadnice, a sveæenik neka uzme
   njegove krvi i neka njome nama?e resicu desnoga uha, palac desne ruke i
   palac desne noge onoga koji se èisti.

   ^26Poslije toga neka sveæenik izlije ulje na dlan svoje lijeve ruke.

   ^27A onda neka od ulja ?to mu je na dlanu lijeve ruke obavi ?kropljenje
   sedam puta prstom svoje desne ruke pred Jahvom.

   ^28Od ulja iz svoje ruke neka sveæenik, po krvi ?rtve naknadnice,
   nama?e resicu desnog uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga
   koji se èisti.

   ^29Ostatak ulja ?to bude na dlanu neka sveæenik stavi na glavu onoga
   koji se èisti, vr?eæi nad njim obred pomirenja pred Jahvom.

   ^30Neka zatim prinese jednu od dviju grlica ili jednoga od dvaju
   golubiæa - ?to je veæ mogao pribaviti -

   ^31kao ?rtvu okajnicu, a drugu kao ?rtvu paljenicu zajedno sa ?rtvom
   prinosnicom. Neka tako sveæenik izvr?i obred pomirenja pred Jahvom nad
   onim koji se èisti."

   ^32To je propis za onoga koji je gubom zara?en a ne mo?e priskrbiti sve
   za svoje oèi?æenje.

   ^33Jahve reèe Mojsiju i Aronu:

   ^34"Kad uðete u kanaansku zemlju koju æu vam dati u posjed, a ja pustim
   gubu na koju kuæu u zemlji ?to je budete zaposjeli,

   ^35onda onaj èija je kuæa neka doðe sveæeniku i ka?e: 'Èini mi se da je
   moja kuæa zara?ena gubom.'

   ^36Neka sveæenik naredi da se kuæa isprazni prije nego on doðe da
   bolest pregleda, da ne bi sve ?to je u kuæi bilo progla?eno neèistim;
   poslije toga neka sveæenik uðe da kuæu pregleda.

   ^37Ako nakon pregleda zapazi da je bolest na kuænim zidovima od
   zelenkastih ili crvenkastih udubina i prièini mu se da idu dublje od
   povr?ine zida,

   ^38neka sveæenik iziðe iz kuæe na kuæna vrata i neka kuæu zatvori sedam
   dana.

   ^39Sedmi dan neka sveæenik opet doðe i pregleda: ako se bolest bude
   pro?irila po zidovima kuæe,

   ^40neka sveæenik naredi da se povadi zara?eno kamenje i baci na koje
   neèisto mjesto izvan grada.

   ^41Zatim neka zapovjedi da se svi unutarnji zidovi kuæe ostru?u i da se
   sastrugani prah baci na koje neèisto mjesto izvan grada.

   ^42Onda neka se uzme drugo kamenje i umetne namjesto onoga kamenja.
   Potom neka se uzme druga ?buka i kuæa ponovo o?buka.

   ^43Ako se po?ast na kuæi opet pojavi po?to je kamenje bilo povaðeno i
   kuæa ostrugana i opet o?bukana,

   ^44neka sveæenik ode da pregleda: bude li se bolest po kuæi pro?irila,
   to je onda u kuæi zarazna guba; kuæa je neèista.

   ^45Neka se kuæa poru?i, a njezino kamenje, njezina drvena graða i sva
   ?buka s kuæe neka se odnese izvan grada na koje neèisto mjesto.

   ^46Tko uðe u kuæu dok je zatvorena, neka je neèist do veèeri.

   ^47Tko u kuæi legne, mora oprati svoju odjeæu. I tko u kuæi objeduje,
   mora svoju odjeæu oprati.

   ^48Ako li sveæenik doðe i vidi da se bolest po kuæi nije pro?irila
   po?to je kuæa opet bila o?bukana, neka sveæenik kuæu proglasi èistom,
   jer se bolest izlijeèila.

   ^49A za oèi?æenje kuæe neka uzme: dvije ptice, cedrovine, grimizna
   prediva i izopa.

   ^50Jednu od ptica neka zakolje nad ?ivom vodom u zemljanoj posudi.

   ^51Potom neka uzme: cedrovinu, izop, grimizno predivo i pticu ?ivu te
   ih zamoèi u krv ptice zaklane i u ?ivu vodu pa kuæu po?kropi sedam
   puta.

   ^52Oèistiv?i tako od grijeha kuæu krvlju ptice, ?ivom vodom, ?ivom
   pticom, cedrovinom, izopom i grimiznim predivom,

   ^53neka pticu ?ivu pusti izvan grada na otvorenu polju. Kad tako obavi
   obred pomirenja nad kuæom, bit æe èista."

   ^54To je propis za svaku vrst gube i ?uge,

   ^55za gubu odjeæe ili kuæe,

   ^56za otekline, li?aje ili pjege.

   ^57On odreðuje vrijeme neèistoæe i èistoæe. To je zakon o gubi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Jahve reèe Mojsiju i Aronu:

   ^2"Govorite Izraelcima i ka?ite im: 'Kad koji èovjek imadne izljev iz
   svoga tijela, njegov je izljev neèist.

   ^3Evo u èemu je njegova neèistoæa ako ima taj izljev: ispusti li
   njegovo tijelo izljev ili ga zadr?i, on je neèist.

   ^4Svaka postelja na koju legne onaj koji ima izljev neka je neèista; i
   svaki predmet na koji sjedne neka je neèist.

   ^5A svaki koji se dotakne njegove posteljine neka opere svoju odjeæu, u
   vodi se okupa i neèistim ostane do veèeri.

   ^6Tko god sjedne na predmet na kojemu je sjedio onaj koji je imao
   izljev neka opere svoju odjeæu, u vodi se okupa i neèistim ostane do
   veèeri.

   ^7Tko se dotakne tijela onoga koji je imao izljev neka opere svoju
   odjeæu, u vodi se okupa i do veèeri neèistim ostane.

   ^8Ako onaj koji ima izljev pljune na koga tko je èist neka taj opere
   svoju odjeæu, u vodi se okupa i neèistim ostane do veèeri.

   ^9Neka je neèisto i svako sjedalo na koje za vo?nje sjedne onaj koji
   ima izljev;

   ^10i tko se dotakne èega ?to je pod tim bolesnikom bilo neka je neèist
   do veèeri. Tko ponese ?togod takvo neka svoju odjeæu opere, u vodi se
   okupa i ostane neèistim do veèeri.

   ^11A svaki koga se onaj koji ima izljev dotakne neopranih ruku neka
   svoju odjeæu opere, u vodi se okupa i ostane neèistim do veèeri.

   ^12Zemljana posuda koje se dotakne onaj s izljevom neka se razbije, a
   svaki drveni sud neka se vodom ispere.

   ^13Kad se onaj koji ima izljev od toga izlijeèi, neka onda nabroji
   sedam dana za svoje oæi?æenje; neka opere svoju odjeæu, okupa se u
   ?ivoj vodi i neka je èist.

   ^14Osmoga pak dana neka uzme dvije grlice ili dva golubiæa, doðe pred
   Jahvu na ulaz u ?ator sastanka pa ih sveæeniku preda.

   ^15Neka ih sveæenik prinese jedno kao ?rtvu okajnicu, a drugo kao ?rtvu
   paljenicu. Time æe sveæenik izvr?iti obred pomirenja nad tim èovjekom
   za njegov izljev.

   ^16Kad èovjek imadne sjemeni izljev, neka u vodi okupa cijelo svoje
   tijelo i ostane neèistim do veèeri.

   ^17Svaka haljina i svaka ko?a na koju dospije takav sjemeni izljev neka
   se u vodi opere i ostane neèistom do veèeri.

   ^18Ako koja ?ena legne s kojim èovjekom i on ispusti sjeme, neka se
   okupaju u vodi i budu neèisti do veèeri'."

   ^19"Kad ?ena imadne krvarenje, izljev krvi iz svoga tijela, neka ostane
   u svojoj neèistoæi sedam dana; tko se god nje dotakne neka je neèist do
   veèeri.

   ^20Na ?to god bi legla za svoje neèistoæe neka je neèisto; na ?to god
   sjedne neka je neèisto.

   ^21Tko se dotakne njezine posteljine neka opere svoju odjeæu, u vodi se
   okupa i do veèeri ostane neèistim.

   ^22Tko god dotakne bilo koji predmet na kojemu je ona sjedila neka
   svoju odjeæu opere, u vodi se okupa i neèist ostane do veèeri.

   ^23A ako bi se dotakao èega ?to je bilo na njezinoj postelji ili na
   predmetu na kojem je ona sjedila, neka je neèist do veèeri.

   ^24Ako koji èovjek s njom legne, njezina neèistoæa za nj prianja, pa
   neka je neèist sedam dana. Svaka postelja na koju on legne neka je
   neèista.

   ^25Ako ?ena imadne krvarenje dulje vremena izvan svoga mjeseènog
   pranja, ili ako se njezino mjeseèno pranje produ?uje, neka se smatra
   neèistom sve vrijeme krvarenja kao da su dani njezina mjeseènog pranja.

   ^26Svaka postelja na koju legne za sve vrijeme svoga krvarenja bit æe
   joj kao i postelja za njezina mjeseènog pranja. I svaki predmet na koji
   sjedne neka postane neèistim kao ?to bi bio neèist u vrijeme njezina
   mjeseènog pranja.

   ^27A svatko tko ih se dotakne neka je neèist; neka opere svoju odjeæu,
   okupa se u vodi i ostane neèistim do veèeri.

   ^28Ako ozdravi od svog krvarenja, neka namiri sedam dana, a poslije
   toga neka je èista.

   ^29Osmoga dana neka uzme dvije grlice ili dva golubiæa te ih donese
   sveæeniku na ulaz u ?ator sastanka.

   ^30Neka jedno sveæenik prinese kao ?rtvu okajnicu, a drugo kao ?rtvu
   paljenicu. Tako æe sveæenik obaviti pred Jahvom obred pomirenja nad
   njom, za njezino neèisto krvarenje."

   ^31"Odvraæajte Izraelce od njihovih neèistoæa, da ne bi zbog njih
   pomrli oskvrnjujuæi moje Prebivali?te koje se nalazi meðu njima.

   ^32To je propis za èovjeka koji ima izljev; za onoga koga èini neèistim
   sjemeni izljev;

   ^33za ?enu u vrijeme neèistoæe njezina mjeseènog pranja; za svakoga -
   bilo mu?ko bilo ?ensko - tko imadne izljev, a tako i za èovjeka koji
   legne s oneèi?æenom ?enom."
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Poslije smrti dvojice Aronovih sinova, koji su poginuli prinoseæi
   pred Jahvom neposveæenu vatru, progovori Jahve Mojsiju.

   ^2Jahve reèe Mojsiju: "Ka?i svome bratu Aronu da ne ulazi u svako doba
   u Sveti?te iza zavjese, pred Pomirili?te koje se nalazi na Kovèegu, da
   ne pogine. Jer ja æu se pojavljivati nad Pomirili?tem u oblaku.

   ^3Neka Aron ulazi u Sveti?te ovako: s juncem za ?rtvu okajnicu i ovnom
   za ?rtvu paljenicu.

   ^4Neka se obuèe u posveæenu ko?ulju od lana; na svoje tijelo neka
   navuèe gaæe od lana; neka se opa?e lanenim pasom, a na glavu stavi
   mitru od lana. To je posveæeno ruho koje ima obuæi po?to se okupa u
   vodi.

   ^5Od zajednice izraelske neka primi dva jarca za ?rtvu okajnicu i
   jednoga ovna za ?rtvu paljenicu.

   ^6Po?to Aron prinese junca za ?rtvu okajnicu za svoj grijeh i izvr?i
   obred pomirenja za se i za svoj dom,

   ^7neka uzme oba jarca i postavi ih pred Jahvu na ulaz u ?ator sastanka.

   ^8Neka Aron baci kocke za oba jarca te jednoga odredi kockom Jahvi, a
   drugoga Azazelu.

   ^9Jarca na kojega je kocka pala da bude Jahvi neka Aron prinese za
   ?rtvu okajnicu.

   ^10A jarac na kojega je kocka pala da bude Azazelu neka se smjesti ?iv
   pred Jahvu, da se nad njim obavi obred pomirenja i otpremi Azazelu u
   pustinju.

   ^11Zatim neka Aron prinese junca za ?rtvu okajnicu za svoj grijeh; i
   obavi obred pomirenja za se i za svoj dom: i neka zakolje toga junca za
   ?rtvu okajnicu za svoj grijeh.

   ^12Potom neka uzme kadionik pun u?arena ugljevlja sa ?rtvenika ispred
   Jahve i dvije pune pregr?ti miomirisnoga tamjana u prah smrvljenoga.
   Neka to unese iza zavjese.

   ^13Sad neka stavi tamjan na vatru pred Jahvom da oblak od tamjana
   zastre Pomirili?te ?to je na Svjedoèanstvu. Tako neæe poginuti.

   ^14Poslije toga neka uzme krvi od junca i svojim prstom po?kropi
   istoènu stranu Pomirili?ta; a ispred Pomirili?ta neka svojim prstom
   po?kropi sedam puta tom krvlju.

   ^15Neka potom zakolje jarca za ?rtvu okajnicu za grijeh naroda; neka
   unese njegovu krv za zavjesu te s njegovom krvi uèini kako je uèinio s
   krvlju od junca: neka njome po?kropi po Pomirili?tu i pred njim.

   ^16Tako æe obaviti obred pomirenja nad Sveti?tem zbog neèistoæa
   Izraelaca, zbog njihovih prijestupa i svih njihovih grijeha. A tako
   neka uèini i za ?ator sastanka ?to se meðu njima nalazi, sred njihovih
   neèistoæa.

   ^17Kad on uðe da obavi obred pomirenja u Sveti?tu, neka nikoga drugog
   ne bude u ?atoru sastanka dok on ne iziðe. Obaviv?i obred pomirenja za
   se, za svoj dom i za svu izraelsku zajednicu,

   ^18neka ode k ?rtveniku koji se nalazi pred Jahvom te nad ?rtvenikom
   obavi obred pomirenja. Neka uzme krvi od junca i krvi od jarca pa stavi
   na rogove oko ?rtvenika.

   ^19Neka svojim prstom po?kropi ?rtvenik istom krvlju sedam puta. Tako
   æe ga oèistiti od neèistoæa Izraelaca i posvetiti.

   ^20Kad svr?i obred pomirenja Sveti?ta, ?atora sastanka i ?rtvenika,
   neka primakne jarca ?ivoga.

   ^21Neka mu na glavu Aron stavi obje svoje ruke i nad njim ispovjedi sve
   krivnje Izraelaca, sve njihove prijestupe i sve njihove grijehe.
   Polo?iv?i ih tako jarcu na glavu, neka ga po?alje u pustinju s jednim
   prikladnim èovjekom.

   ^22Tako æe jarac na sebi odnijeti sve njihove krivnje u pusti kraj.
   Otpremiv?i jarca u pustinju,

   ^23neka se Aron vrati u ?ator sastanka, sa sebe svuèe lanenu odjeæu u
   koju se bio obukao kad je ulazio u Sveti?te i neka je ondje ostavi.

   ^24Neka potom opere svoje tijelo vodom na posveæenu mjestu, na se obuèe
   svoju odjeæu te iziðe da prinese svoju ?rtvu paljenicu i ?rtvu
   paljenicu naroda i obavi obred pomirenja za se i za narod.

   ^25Loj sa ?rtve okajnice neka sa?e?e u kad na ?rtveniku.

   ^26Onaj koji je odveo jarca Azazelu neka opere svoju odjeæu, svoje
   tijelo u vodi okupa i poslije toga mo?e opet doæi u tabor.

   ^27A junca ?rtve okajnice i jarca ?rtve okajnice od kojih je krv bila
   donesena u Sveti?te da se obavi obred pomirenja neka odnesu izvan
   tabora pa neka na vatri spale njihove ko?e, njihovo meso i njihovu
   neèist.

   ^28Tko ih bude spaljivao, neka opere svoju odjeæu, svoje tijelo okupa u
   vodi i poslije toga mo?e opet doæi u tabor.

   ^29Ovaj zakon neka za vas trajno vrijedi. U sedmom mjesecu, deseti dan
   toga mjeseca, postite i ne obavljajte nikakva posla: ni domorodac ni
   stranac koji meðu vama boravi.

   ^30Jer toga dana nad vama se ima izvr?iti obred pomirenja da se
   oèistite od svih svojih grijeha te da pred Jahvom budete èisti.

   ^31Neka je to za vas subotnji poèinak kad postite. Trajan je to zakon.

   ^32Neka obred pomirenja obavi onaj sveæenik koji bude pomazan i
   posveæen za vr?enje sveæenièke slu?be namjesto svoga oca. Neka se obuèe
   u posveæeno laneno ruho;

   ^33on neka obavi obred pomirenja za posveæeno Sveti?te, za ?ator
   sastanka i za ?rtvenik. Zatim neka izvr?i obred pomirenja nad
   sveæenicima i nad svim narodom zajednice.

   ^34Tako neka to bude za vas trajan zakon; jednom na godinu neka se nad
   Izraelcima obavi obred pomirenja za sve njihove grijehe." Mojsije je
   uèinio kako mu je Jahve naredio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Govori Aronu, njegovim sinovima i svima Izraelcima te im reci: 'Evo
   ?to je zapovjedio Jahve:

   ^3svaki onaj od Izraelova doma koji u taboru ili izvan tabora zakolje
   vola, ili ovcu, ili kozu,

   ^4a ne donese ih na ulaz u ?ator sastanka da se prinesu na dar Jahvi
   pred njegovim Prebivali?tem, svaki takav neka je odgovoran: prolio je
   krv i neka se odstrani iz svoga naroda.'

   ^5Zato neka Izraelci svoje ?rtve koje bi htjeli klati vani u polju
   dovedu na ulaz u ?ator sastanka, k sveæeniku, i neka ih prinose kao
   ?rtve prièesnice.

   ^6Neka sveæenik izlije krv po Jahvinu ?rtveniku koji se nalazi na ulazu
   u ?ator sastanka, a loj spali na ugodan miris Jahvi,

   ^7tako da ubuduæe ne prinose svojih ?rtava klanica jarcima s kojima se
   odaju bludu. Neka je ovo trajan zakon za njih i njihove nara?taje.

   ^8I ka?i im: 'Svaki pojedinac od Izraelova doma, ili stranac koji meðu
   vama boravi, koji prinese paljenicu ili klanicu

   ^9a ne donese je na ulaz u ?ator sastanka da se prinese Jahvi, taj neka
   se odstrani iz svoga naroda.'"

   ^10"Nadalje, protiv svakoga pojedinca od Izraelova doma, a tako i
   protiv svakoga prido?lice meðu vama koji bi blagovao bilo kakvu krv, ja
   æu se okrenuti, svakoga tko blaguje krv odstranit æu iz njegova naroda.

   ^11Jer je ?ivot ?ivoga biæa u krvi. Tu krv ja sam vama dao da na
   ?rtveniku njome obavljate obred pomirenja za svoje ?ivote. Jer krv je
   ono ?to ispa?ta za ?ivot.

   ^12Zato sam kazao Izraelcima: neka nitko od vas ne jede krvi; neka ni
   stranac koji meðu vama bude ne jede krvi.

   ^13Tko god, Izraelac ili stranac koji meðu vama boravi, uhvati u lovu
   kakvu zvijer ili pticu ?to se mo?e jesti neka joj prolije krv i zatrpa
   zemljom.

   ^14Jer ?ivot svakoga ?ivog biæa jest njegova krv. Zato sam i rekao
   Izraelcima: ne smijete jesti krvi ni od kakva ?ivog biæa, jer ?ivot
   svakoga ?ivog biæa jest njegova krv. Tko god je bude jeo, neka se
   odstrani.

   ^15Tko bi god, Izraelac ili stranac, jeo ?to je uginulo ili ?to su
   zvijeri rastrgale neka opere svoju odjeæu, u vodi se okupa i ostane
   neèistim do veèeri. Tada æe postati èist.

   ^16Ali ako je ne opere i ne okupa svoga tijela, neka snosi posljedice
   svoje krivnje."
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Govori Izraelcima i reci im: 'Ja sam Jahve, Bog va?.

   ^3Nemojte raditi kako se radi u zemlji egipatskoj, gdje ste boravili;
   niti radite kako se radi u zemlji kanaanskoj, kamo vas vodim; ne
   povodite se za njihovim obièajima!

   ^4Vr?ite moje naredbe; vr?ite moje zapovijedi; prema njima hodite. Ja
   sam Jahve, Bog va?.

   ^5Zato dr?ite moje zakone i moje naredbe; tko ih vr?i - u njima æe naæi
   ?ivot. Ja sam Jahve!

   ^6Neka se nitko od vas ne pribli?uje svojoj krvnoj rodbini da otkriva
   njezinu golotinju. Ja sam Jahve!

   ^7Ne otkrivaj golotinje svoga oca ni golotinje svoje majke. Majka ti
   je, ne otkrivaj njezine golotinje!

   ^8Ne otkrivaj golotinje ?ene svoga oca! I to je golotinja tvoga oca!

   ^9Ne otkrivaj golotinje svoje sestre - kæeri svoga oca ili kæeri svoje
   majke - bila roðena u kuæi ili izvan nje!

   ^10Ne otkrivaj golotinje kæeri svoga sina niti golotinje kæeri svoje
   kæeri! TÓa njihova je golotinja tvoja vlastita golotinja.

   ^11Ne otkrivaj golotinje kæeri ?ene svoga oca! Jer, roðena od tvog oca,
   ona ti je sestra.

   ^12Ne otkrivaj golotinje sestre svoga oca! Ona je krv tvoga oca.

   ^13Ne otkrivaj ni golotinje sestre svoje majke! Ta i ona je krv tvoje
   majke!

   ^14Ne otkrivaj golotinje svoga strica! To jest, nemoj se pribli?avati
   njegovoj ?eni. Ta ona je tvoja strina.

   ^15Ne otkrivaj golotinje svoje snahe! Ona je ?ena tvoga sina. Ne
   otkrivaj golotinje njezine.

   ^16Ne otkrivaj golotinje ?ene svoga brata! Ta to je golotinja tvoga
   brata.

   ^17Ne otkrivaj golotinje koje ?ene i njezine kæeri! Nemoj se ?eniti
   kæerju njezina sina niti kæerju njezine kæeri te im golotinju
   otkrivati. Oni su krvna rodbina. To bi bila pokvarenost.

   ^18Ne uzimaj sebi koju ?enu u isto vrijeme kad i njezinu sestru da je
   ljubomorom ?alosti? otkrivajuæi golotinju ovoj preko nje za njezina
   ?ivota!

   ^19Ne pribli?uj se ni jednoj ?eni kad je u neèistoæi svoga mjeseènog
   pranja da joj otkriva? golotinju!

   ^20Ne lijegaj sa ?enom bli?njega svoga; od nje bi postao neèist.

   ^21Ne smije? dopu?tati da koje tvoje dijete bude ?rtvovano Moleku; ne
   smije? tako obe?èa?æivati ime Boga svoga. Ja sam Jahve!

   ^22Ne lijegaj s mu?karcem kako se lije?e sa ?enom! To bi bila grozota.

   ^23Da nisi legao ni s jednom ?ivotinjom - od nje bi postao neèist. ?ena
   ne smije stati pred ?ivotinju da se s njom pari. To bi bila krajnja
   opaèina.

   ^24Nièim se od toga nemojte oneèi?æavati! Ta svim su se tim
   oneèi?æavali narodi koje ja ispred vas tjeram.

   ^25I zemlja je postala neèista. Zato æu kazniti njezinu opaèinu, i
   zemlja æe ispljuvati svoje stanovnike.

   ^26Vi pak dr?ite moje zakone i moje naredbe: ni jedne od tih opaèina
   nemojte poèinjati - ni vi ni stranac koji meðu vama boravi.

   ^27Sve je te zloæe poèinjao svijet koji je bio u toj zemlji prije vas
   te je zemlja postala neèista.

   ^28Neæe li, ako je uèinite neèistom, zemlja ispljuvati i vas kako je
   ispljuvala narod koji je bio prije vas?

   ^29Jest, svi koji bi poèinili bilo koju od tih zloæa bit æe odstranjeni
   iz svoga naroda.

   ^30Zato dr?ite moje zapovijedi; nemojte se podavati ni jednome od onih
   odvratnih obièaja ?to su se odr?avali prije vas; tako se njima neæete
   oneèistiti. Ja sam Jahve, Bog va?!'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Govori svoj zajednici Izraelaca i reci im: 'Sveti budite! Jer sam
   svet ja, Jahve, Bog va?!

   ^3Svoje se majke i svoga oca svaki bojte! Subote moje dr?ite! Ja sam
   Jahve, Bog va?!

   ^4Ne obraæajte se na ni?tavila! Ne pravite sebi lijevanih kumira! Ja
   sam Jahve, Bog va?!

   ^5Kad prinosite Jahvi ?rtvu prièesnicu, prinesite je tako da budete
   primljeni.

   ^6Neka se pojede na dan kad je prinosite ili sutradan. ?to preostane za
   prekosutra neka se spali na vatri.

   ^7Kad bi se jelo od toga jela treæi dan, bilo bi odvratno i ?rtva ne bi
   bila primljena.

   ^8A onaj koji je ipak jede neka snosi posljedice svoje krivnje. Buduæi
   da je oskvrnuo ono ?to je Jahvi posveæeno, neka se takav odstrani iz
   svoga naroda.

   ^9Kad ?etvu ?anjete po svojoj zemlji, ne ?anjite dokraja svoje njive;
   niti pabirèite ostatke poslije svoje ?etve.

   ^10Ne paljetkuj svoga vinograda; ne kupi po svom vinogradu palih boba
   nego ih ostavljaj sirotinji i strancu! Ja sam Jahve, Bog va?.

   ^11Nemojte krasti; nemojte lagati i varati svoga bli?njega.

   ^12Nemojte se krivo kleti mojim imenom i tako oskvrnjivati ime svoga
   Boga. Ja sam Jahve!

   ^13Ne iskori?æuj svoga bli?njega niti ga pljaèkaj! Radnikova zarada
   neka ne ostane pri tebi do jutra.

   ^14Nemoj psovati gluhoga niti pred slijepca stavljaj zapreku. Svoga se
   Boga boj! Ja sam Jahve!

   ^15Ne poèinjajte nepravde u osudama! Ne budi pristran prema neznatnome,
   niti popu?taj pred velikima; po pravdi sudi svome bli?njemu!

   ^16Ne raznosi klevete meðu svojim narodom; ne izvrgavaj pogibli krv
   svoga bli?njega. Ja sam Jahve!

   ^17Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Du?nost ti je koriti svoga
   sunarodnjaka. Tako neæe? pasti u grijeh zbog njega.

   ^18Ne osveæuj se! Ne gaji srd?be prema sinovima svoga naroda. Ljubi
   bli?njega svoga kao samoga sebe. Ja sam Jahve!

   ^19Dr?ite moje zapovijedi! Ne daj svome blagu da se pari s drugom
   vrstom. Svoga polja ne zasijavaj dvjema vrstama sjemena. Ne stavljaj na
   se odjeæe od dvije vrste tkanine.

   ^20Ako bi tko legao s ropkinjom koja je zaruèena za drugoga, a ona ne
   bude ni otkupljena ni osloboðena, treba ga kazniti, ali ne smræu, jer
   ona nije slobodna.

   ^21Neka on na ulazu u ?ator sastanka prinese Jahvi ?rtvu naknadnicu, to
   jest jednoga ovna kao ?rtvu naknadnicu.

   ^22Neka sveæenik tim ovnom ?rtve naknadnice izvr?i nad tim èovjekom
   obred pomirenja pred Jahvom za poèinjeni grijeh. I grijeh koji je
   poèinio bit æe mu opro?ten.

   ^23Kad uðete u zemlju i zasadite bilo kakvu voæku, smatrajte njezine
   plodove za neobrezane. Tri godine neka vam budu neobrezani: neka se ne
   jedu.

   ^24Èetvrte godine neka se svi njezini plodovi posvete na svetkovinu
   zahvale Jahvi.

   ^25Istom pete godine jedite njezin plod i ubirite sebi njezin urod. Ja
   sam Jahve, Bog va?!

   ^26Ni?ta s krvlju nemojte jesti! Ne gatajte! Ne èarajte!

   ^27Ne zaokru?ujte kose na svojim sljepooènicama; ne ?i?ajte okrajka
   svoje brade.

   ^28Ne urezujte zareza na svome tijelu za pokojnika; niti na sebi
   usijecajte kakvih biljega. Ja sam Jahve!

   ^29Ne obe?èa?æuj svoje kæeri dajuæi je za javnu bludnicu. Tako se
   zemlja neæe podati bludnosti niti æe se napuniti pokvareno?æu.

   ^30Dr?ite moje subote; ?tujte moje Sveti?te. Ja sam Jahve!

   ^31Ne obraæajte se na zazivaèe duhova i vraèare; ne pitajte ih za
   savjet. Oni bi vas opoganili. Ja sam Jahve, Bog va?!

   ^32Ustani pred sijedom glavom; po?tuj lice starca; boj se svoga Boga.
   Ja sam Jahve!

   ^33Ako se stranac nastani u va?oj zemlji, nemojte ga ugnjetavati.

   ^34Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi ga
   kao sebe samoga. TÓa i vi ste bili stranci u egipatskoj zemlji. Ja sam
   Jahve, Bog va?.

   ^35Ne poèinjajte nepravde u osudama, u mjerama za duljinu, te?inu i
   obujam.

   ^36Neka su vam mjerila toèna; utezi jednaki; efa prava; prav hin. Ja
   sam Jahve, Bog va?, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske.

   ^37Dr?ite sve moje zakone i sve moje naredbe; vr?ite ih. Ja sam
   Jahve!'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Ka?i Izraelcima: 'Tko god, Izraelac, ili stranac koji ?ivi s
   Izraelcima, ustupi svoje èedo Moleku, mora se smaknuti; narod zemlje
   neka ga kamenuje.

   ^3Ja æu se okrenuti protiv toga èovjeka i odstraniti ga iz njegova
   naroda, jer je on, ustupiv?i svoje èedo Moleku, okaljao moje Sveti?te i
   obe?èastio moje sveto ime.

   ^4A ako narod zatvori svoje oèi nad tim èovjekom kad svoje èedo ustupi
   Moleku te ga ne smakne,

   ^5ja æu se suprotstaviti tome èovjeku i njegovoj obitelji; odstranit æu
   ih iz njihova naroda, njega i sve koji poslije njega poðu za Molekom da
   se podaju bludu s Molekom.

   ^6Ako se tko obrati na zazivaèe duhova i vraèare da se za njima poda
   javnom bludu, ja æu se okrenuti protiv takva èovjeka i odstranit æu ga
   iz njegova naroda.

   ^7Posveæujte se da budete sveti! TÓa ja sam Jahve, Bog va?.

   ^8Dr?ite moje zakone i vr?ite ih. Ja, Jahve, posveæujem vas'."

   ^9"Tko god prokune svoga oca i svoju majku, neka se smakne. Jer je oca
   svoga i majku svoju prokleo, neka njegova krv padne na nj.

   ^10Èovjek koji poèini preljub sa ?enom svoga susjeda neka se kazni
   smræu - i preljubnik i preljubnica.

   ^11Èovjek koji bi legao sa ?enom svoga oca - otkrio bi golotinju svoga
   oca - neka se oboje kazne smræu, krv njihova neka padne na njih.

   ^12Legne li tko sa svojom snahom, neka se oboje kazne smræu. Uèinili su
   rodoskvrnuæe i neka krv njihova padne na njih.

   ^13Ako bi mu?karac legao s mu?karcem kao ?to se lije?e sa ?enom,
   obojica bi poèinila odvratno djelo. Neka se smaknu i krv njihova neka
   padne na njih.

   ^14Èovjek koji se o?eni kæerju i njezinom majkom - krajnja je to
   pokvarenost! - neka se u vatri spali i on i one, da meðu vama ne bude
   pokvarenosti.

   ^15Èovjek koji bi spolno opæio sa ?ivotinjom ima se smaknuti. ?ivotinju
   ubijte!

   ^16Ako bi se ?ena primakla bilo kakvoj ?ivotinji da se s njom pari,
   ubij i ?enu i ?ivotinju. Neka se smaknu i njihova krv neka padne na
   njih.

   ^17Èovjek koji bi se o?enio svojom sestrom, kæerju svoga oca ili kæerju
   svoje majke te vidio njezinu golotinju, a ona vidjela njegovu - pogrdno
   je to djelo! - neka se istrijebe pred oèima naroda. Otkrio je golotinju
   svoje sestre, pa neka snosi i posljedice svoje krivnje.

   ^18Èovjek koji bi legao sa ?enom za njezina mjeseènog pranja te otkrio
   njezinu golotinju - razgolio izvor njezine krvi i ona sama otkrila
   izvor svoje krvi - neka se oboje odstrane iz svoga naroda.

   ^19Ne otkrivaj golotinje sestre svoje majke niti sestre svoga oca - to
   je otkrivanje golotinje svoga roda, neka snose posljedice svoje
   krivnje.

   ^20Èovjek koji bi legao sa svojom strinom otkrio bi golotinju svoga
   strica. Neka snose posljedice svoga grijeha: neka umru bez poroda.

   ^21Èovjek koji bi se o?enio ?enom svoga brata - golotinju bi svoga
   brata otkrio - i to je neèisto. Neka ostanu bez poroda."

   ^22"Zato dr?ite sve moje zakone, sve moje naredbe i vr?ite ih da vas ne
   ispljune zemlja u koju vas vodim da se u njoj nastanite.

   ^23Nemojte ?ivjeti po zakonima naroda koje ja ispred vas tjeram. TÓa
   oni su èinili sve to, i zato mi se zgadili.

   ^24A vama sam ja rekao: vi æete zaposjesti njihovu zemlju; vama æu je
   predati u posjed - zemlju kojom teèe mlijeko i med. Ja sam Jahve, va?
   Bog, koji sam vas odvojio od tih naroda.

   ^25Pravite, dakle, razliku izmeðu èiste ?ivotinje i neèiste; izmeðu
   èiste ptice i neèiste. Nemojte sami sebe opoganjivati ni ?ivotinjom, ni
   pticom, ni bilo èim ?to zemljom pu?e: ?to sam vam ja odluèio kao
   neèisto.

   ^26Budite mi dakle sveti, jer sam ja, Jahve, svet; ja sam vas odvojio
   od tih naroda da budete moji.

   ^27Èovjek ili ?ena koji meðu vama postanu zazivaèi duhova ili vraèari
   neka se kazne smræu; neka se kamenuju i neka njihova krv padne na
   njih."
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Jahve jo? reèe Mojsiju: "Govori sveæenicima, Aronovim sinovima, i
   reci im: Neka se nitko ne okalja dodirom pokojnika u svome narodu,

   ^2osim svoje najbli?e rodbine: svoje majke, svoga oca, svoga sina,
   svoje kæeri i svojega brata.

   ^3I svojom sestrom, djevicom, koja mu je takoðer najbli?a, jer nije
   bila udata, mo?e se okaljati.

   ^4Ali neka se ne okalja svojom svojtom i tako se oskvrne.

   ^5Neka ne briju glave; neka ne ?i?aju okrajke svojih brada niti prave
   ureze na svome tijelu.

   ^6Neka budu posveæeni svome Bogu; neka ne oskvrnjuju ime svoga Boga,
   jer oni prinose ?rtve u èast Jahvi paljene, hranu Boga svoga. Zato
   moraju biti sveti.

   ^7Neka se ne ?ene javnom bludnicom i obe?èa?æenom ?enom; niti se smiju
   ?eniti onom koju je njezin mu? otpustio. Jer je sveæenik posveæen svome
   Bogu.

   ^8Svetim ga dr?i, jer on prinosi hranu tvoga Boga. Neka ti je svet, jer
   sam svet ja, Jahve, koji vas posveæujem.

   ^9Ako se kæi kojeg sveæenika oskvrne podav?i se javnom bludni?tvu, ona
   oca svoga skvrne, pa se mora na vatri spaliti."

   ^10"A sveæenik koji je najveæi meðu svojom braæom, na èiju je glavu
   bilo izliveno ulje pomazanja i koji je posveæen da nosi svetu odjeæu,
   neka ne ide ra?èupane kose niti razdire svoje odjeæe.

   ^11Neka ne ulazi nijednom mrtvacu; ne smije se okaljati ni za svojim
   ocem ni za svojom majkom.

   ^12Neka ne izlazi iz Sveti?ta, tako da ne oskvrne Sveti?te svoga Boga,
   jer na sebi nosi posveæenje uljem pomazanja Boga svoga. Ja sam Jahve!

   ^13Neka za ?enu uzme djevicu.

   ^14Udovicom, otpu?tenicom, obe?èa?æenom i bludnicom ne smije se ?eniti.
   Jedino djevicom izmeðu svoga naroda neka se ?eni;

   ^15tako neæe oskvrnuti svoga potomstva meðu svojim narodom, jer ja,
   Jahve, njega posveæujem."

   ^16Jahve reèe Mojsiju:

   ^17"Reci Aronu: 'Nitko od tvojih potomaka, za njihovih nara?taja, koji
   imadne kakvu tjelesnu manu ne smije se primaknuti da prinosi hranu
   svoga Boga.

   ^18Ni jedan na kome bude mane ne smije se primaknuti: nitko koji je
   slijep ili sakat; nitko izoblièen ili iznaka?ena kojeg uda;

   ^19nitko tko ima slomljenu nogu ili ruku;

   ^20ni poguren, ni kr?ljav, ni bolesnih oèiju, ni li?ajav, ni krastav,
   niti u?kopljenik.

   ^21Dakle, ni jedan od potomaka sveæenika Arona koji imadne manu neka se
   ne primièe da prinosi u èast Jahvi paljenu ?rtvu; buduæi da ima manu,
   neka se ne primièe da prinosi hranu svoga Boga.

   ^22Mo?e blagovati hranu svoga Boga i od ?rtava presvetih, i svetih,

   ^23ali neka ne dolazi k zavjesi niti se ?rtveniku primièe jer ima manu.
   Neka ne skvrne mojih svetih stvari, jer sam ih ja, Jahve, posvetio.'"

   ^24Mojsije to kaza Aronu, njegovim sinovima i svim Izraelcima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Reci Aronu i njegovim sinovima da sveto postupaju sa svetim
   prinosima Izraelaca; neka ne oskvrnjuju moje sveto ime koje oni - ta
   moje je! - moraju svetiti. Ja sam Jahve!

   ^3Reci im: 'Ako se ikad tko od va?ih nara?taja primakne u stanju
   neèistoæe k svetim prinosima ?to ih Izraelci posveæuju Jahvi, taj æe
   biti uklonjen od moje nazoènosti. Ja sam Jahve!'

   ^4Neka nitko od Aronovih potomaka koji bude gubav ili imadne izljev ne
   blaguje svetih prinosa dok ne postane èist. Onaj koji se dotakne bilo
   èega ?to je mrtvo tijelo okaljalo ili onaj koji iz sebe prospe sjemeni
   izljev;

   ^5onaj koji se dotakne kakva puzavca koji ga oneèisti; ili èovjeka od
   kojega se okalja bilo kakvom neèistoæom -

   ^6onaj koji se dotakne èega takva neka je neèist do veèeri i neka ne
   blaguje svetih prinosa dok ne okupa svoje tijelo u vodi.

   ^7Èim sunce zaðe, èist je. Poslije toga mo?e blagovati od svetih
   prinosa jer mu je to hrana.

   ^8Neka ne jede ni strva ni ?to je zvjerad rastrgla. Time bi se okaljao.

   ^9Neka dr?e moje naredbe, da ne navuku na se krivnju i zbog nje,
   oskvrnuv?i se, ne poginu. Ta ja, Jahve, njih posveæujem."

   ^10"Neka nijedan svjetovnjak ne blaguje od prinosa; ni ukuæanin ni
   sveæenikov sluga ne smije jesti od svetoga prinosa.

   ^11Ali ako sveæenik steèe koga novcem u svoje vlasni?tvo, taj to mo?e
   jesti kao onaj ?to se rodi u njegovoj kuæi; oni mogu jesti od njegove
   hrane.

   ^12Ako se sveæenikova kæi uda za svjetovnjaka, ne smije blagovati od
   podizanih svetih prinosa.

   ^13Ali ako sveæenikova kæi obudovi ili bude otpu?tena, a nema djece pa
   se vrati u oèevu kuæu, mo?e se hraniti oèevom hranom kao u svojoj
   mladosti. Nikakav svjetovnjak ne smije ?to od toga jesti.

   ^14Bude li tko iz neznanja jeo sveti prinos, neka ga nadoknadi
   sveæeniku dodajuæi petinu.

   ^15Neka ne oskvrnjuju svetih prinosa ?to ih Izraelci Jahvi podi?u.

   ^16Jeduæi ih, navukli bi na se krivnju koja bi ih obvezivala na
   nadoknadu, jer ja, Jahve, posvetio sam te prinose."

   ^17Jahve reèe Mojsiju:

   ^18"Govori Aronu, njegovim sinovima i svim Izraelcima i reci im: 'Svaki
   èovjek doma Izraelova ili stranac u Izraelu koji donosi svoj prinos kao
   zavjet ili kao dragovoljan dar da se prinese Jahvi kao ?rtva paljenica
   - da bude primljen -

   ^19mora prinijeti mu?ko bez mane, bilo to goveèe, ovca ili koza.

   ^20Nikakvo s manom na njemu nemojte prinositi jer vam to neæe biti
   primljeno.

   ^21Ako tko prinosi Jahvi ?rtvu prièesnicu da izvr?i kakav zavjet ili
   uèini dragovoljan prinos, bilo od krupne ili sitne stoke, ta ?ivotinja,
   da bude primljena, mora biti bez mane; nikakve mane na njoj ne smije
   biti.

   ^22Nikakvu slijepu, ili hromu, ili osakaæenu, gu?avu, ?ugavu ili
   krastavu ?ivotinju, nikakvu takvu Jahvi nemoj prinositi niti ikakvu
   takvu na ?rtvenik kao paljenu ?rtvu Jahvi polagati.

   ^23Junca ili ovcu s kakvim udom protegnutim ili prikaæenim mo?e?
   prinijeti kao dragovoljan prinos, ali kao ?rtva zavjetnica neæe biti
   primljena.

   ^24Jahvi nemojte prinositi ?ivotinje sa zgnjeèenim, stuèenim,
   rastrgnutim ili odsjeèenim mo?njama. To u svoj zemlji ne èinite

   ^25niti takvo ?to primajte od stranca da to prinesete kao hranu svoga
   Boga. S manom su jer su osakaæene. Zato vam neæe biti primljene.'"

   ^26Jahve reèe Mojsiju:

   ^27"Kad se tele oteli, janje se ojanji ili se kozle okozi, sedam dana
   neka ostane uza svoju majku. Od osmoga dana mo?e biti primljeno kao
   paljena ?rtva Jahvi.

   ^28Ne koljite krave ni ovce u isti dan s njezinim mladim.

   ^29Kad Jahvi ?rtvujete ?rtvu zahvalnicu, ?rtvujte je tako da budete
   primljeni.

   ^30Neka se ?rtva blaguje onoga istog dana; od nje ni?ta ne ostavljajte
   za ujutro. Ja sam Jahve!"

   ^31"Moje zapovijedi dr?ite i vr?ite ih. Ja sam Jahve!

   ^32Ne oskvrnjujte moga svetog imena, nego neka budem progla?en svetim
   meðu Izraelcima - ja, Jahve, koji vas posveæujem.

   ^33Ja koji sam vas izbavio iz zemlje egipatske da budem va? Bog, ja,
   Jahve."
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Ka?i Izraelcima i reci im: Blagdani Jahvini koje imate sazivati jesu
   sveti zborovi. Ovo su moji blagdani:

   ^3?est dana neka se posao obavlja, a sedmi je dan subota - dan potpunog
   odmora, dan svetoga zbora, kad ne smijete raditi nikakva posla. Gdje
   god boravili, subota je Jahvina."

   ^4"A ovo su blagdani Jahvini - sveti zborovi - koje imate proglasiti u
   njihovo odreðeno vrijeme:

   ^5U prvom mjesecu èetrnaestoga dana u suton jest Pasha u èast Jahvi;

   ^6petnaestoga dana toga mjeseca jest Blagdan beskvasnih kruhova u èast
   Jahvi - sedam dana jedite beskvasan kruh.

   ^7Prvoga dana neka vam bude sveti zbor; nikakva te?aèkog posla nemojte
   raditi.

   ^8Sedam dana prinosite paljenu ?rtvu u èast Jahvi, a sedmoga dana neka
   opet bude sveti zbor; nikakva te?aèkog posla ne radite."

   ^9Jahve reèe Mojsiju:

   ^10"Ka?i Izraelcima i reci im: 'Kad uðete u zemlju koju vam dajem i u
   njoj ?etvu po?anjete, prvi snop svoje ?etve donesite sveæeniku.

   ^11Neka ga on prinese kao ?rtvu prikaznicu pred Jahvom da budete
   primljeni. Sutradan po suboti neka ga sveæenik prinese kao ?rtvu
   prikaznicu.

   ^12A u dan kad budete prinosili snop kao ?rtvu prikaznicu, prinesite
   Jahvi jednogodi?njeg janjca bez mane kao ?rtvu paljenicu.

   ^13Uz to ?rtva prinosnica neka bude: dvije desetine efe najboljeg
   bra?na zamije?ena u ulju, kao paljena ?rtva Jahvi na ugodan miris; a s
   njom ljevanica od vina neka bude èetvrt hina.

   ^14Prije toga dana - dok ne donesete prinose svoga Boga - ne smijete
   jesti ni kruha, ni pr?ena zrnja, ni svje?a klasja. To je trajan zakon
   za va?e nara?taje gdje god vi boravili.'"

   ^15"A poèev?i od sutra?njega dana po suboti - dana u koji donesete snop
   za ?rtvu prikaznicu - nabrojte punih sedam tjedana.

   ^16Onda na dan po sedmoj suboti, na Pedesetnicu, prinesite Jahvi novu
   ?rtvu.

   ^17Donesite iz svojih stanova po dva kruha za ?rtvu prikaznicu. Neka
   svaki bude od dvije desetine efe najboljeg bra?na; neka budu ispeèeni
   ukvas, kao prvine Jahvi.

   ^18S kruhom prinesite sedam jednogodi?njih janjaca bez mane, jednoga
   junca i dva ovna kao ?rtvu paljenicu Jahvi zajedno sa ?rtvom
   prinosnicom i ljevanicom, ?rtvom paljenom na ugodan miris Jahvi.

   ^19Prinesite i jednoga jarca kao ?rtvu okajnicu, a dva janjca od godine
   dana za ?rtvu prièesnicu.

   ^20Neka ih sveæenik prinese pred Jahvom kao ?rtvu prikaznicu povrh
   kruha od prvina. Uz oba janjca, i ovo je Jahvi sveto i neka pripadne
   sveæeniku.

   ^21Toga istog dana sazovite zbor. Neka vam to bude posveæen zbor -
   nikakva te?aèkog posla ne radite. To je trajan zakon za va?e nara?taje
   gdje god vi boravili.

   ^22Kad budete ?eli ?etvu sa svoje zemlje, nemoj ?eti dokraja svoje
   njive niti pabirèiti poslije svoje ?etve. Ostavi to sirotinji i
   strancu. Ja sam Jahve, Bog va?."

   ^23Jahve reèe Mojsiju:

   ^24"Govori Izraelcima i reci: 'Sedmoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu,
   neka vam je potpun odmor, progla?en glasom trube, sveti zbor.

   ^25Nikakva te?kog posla ne radite; u èast Jahvi paljenu ?rtvu
   prinesite.'"

   ^26Reèe Jahve Mojsiju:

   ^27"Povrh toga, u deseti dan toga sedmog mjeseca pada Dan pomirenja.
   Neka vam to bude prigoda za sveti zbor; postite i prinesite u èast
   Jahvi paljenu ?rtvu.

   ^28Toga dana nemojte raditi nikakva posla. To je, naime, Dan pomirenja,
   kada æe se za vas obaviti obred pomirenja pred Jahvom, Bogom va?im.

   ^29Jest, tko god ne bude postio toga dana, neka se odstrani iz svoga
   naroda.

   ^30A tko bi god radio kakav posao na taj dan, toga æu ja istrijebiti iz
   njegova naroda.

   ^31Nikakva posla nemojte raditi. To je trajan zakon za va?e nara?taje
   gdje god vi boravili.

   ^32Neka vam je to subotnji poèinak. Postite! Naveèer devetoga dana u
   mjesecu - od veèeri do veèeri - prestanite raditi."

   ^33Jahve reèe Mojsiju:

   ^34"Reci Izraelcima: 'Od petnaestoga dana toga sedmog mjeseca neka se
   sedam dana dr?i Blagdan sjenica u èast Jahvi.

   ^35Prvoga dana, u dan svetoga zbora, nikakva te?aèkog posla nemojte
   raditi.

   ^36Sedam dana prinosite paljenu ?rtvu u èast Jahvi. Osmi dan neka vam
   bude sveti zbor, kada æete u èast Jahvi prinijeti paljenu ?rtvu. To je
   sveèani zbor; nikakva te?aèkog posla nemojte obavljati.'"

   ^37"To su blagdani Jahvini koje imate sazvati - sveti zborovi odreðeni
   za prino?enje ?rtava u èast Jahvi; ?rtava paljenica, prinosnica, ?rtava
   klanica i ljevanica; svaku na njezin pravi dan,

   ^38povrh Jahvinih subota, povrh vlastitih prinosa, povrh svojih
   zavjetnih i dragovoljnih darova koje inaèe prinosite Jahvi."

   ^39"Osim toga, petnaestoga dana mjeseca sedmoga, po?to pokupite sa
   zemlje plodove, svetkujte Jahvin blagdan sedam dana. Na prvi dan i na
   osmi dan neka je potpun poèinak.

   ^40Uzmite veæ prvoga dana lijepih plodova, palmovih grana, granèica s
   lisnatih drveta i potoène vrbovine pa se veselite u nazoènosti Jahve,
   Boga svoga, sedam dana.

   ^41Svetkujte tako blagdan u èast Jahvi sedam dana svake godine. Neka je
   to trajan zakon za va?e nara?taje. Svetkujte taj blagdan sedmoga
   mjeseca.

   ^42Sedam dana stanujte u sjenicama. Svi Izraelovi domoroci neka
   proborave u sjenicama,

   ^43da va?i potomci znaju kako sam ja uèinio da Izraelci ?ive u
   sjenicama kad sam ih izbavio iz zemlje egipatske. Ja sam Jahve, Bog
   va?."

   ^44I tako Mojsije objavi Izraelcima Jahvine blagdane.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Naredi Izraelcima da ti za svijeænjak donose èistoga ulja od
   istupanih maslina, da se uvijek odr?ava svjetlo.

   ^3Neka ga Aron svagda sprema pred Jahvom od veèeri do jutra u ?atoru
   sastanka, pred zavjesom Svjedoèanstva. Neka je ovo trajan zakon va?im
   nara?tajima.

   ^4Neka Aron neprekidno odr?ava svjetlila na èistome svijeænjaku pred
   Jahvom."

   ^5"Potom uzmi najboljeg bra?na i od njega ispeci dvanaest pogaèa. Neka
   u svakoj pogaèi budu dvije desetine efe.

   ^6Onda ih poredaj u dva reda - po ?est u redu - na èistome stolu ?to je
   pred Jahvom.

   ^7Na svaki red stavi èistoga tamjana. Neka to bude hrana prinesena kao
   spomen - paljena ?rtva Jahvi.

   ^8Svake subote, bez prijekida, neka se postavljaju pred Jahvu. To neka
   Izraelci vr?e zbog vjeènoga Saveza.

   ^9Neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima. Oni ih imaju blagovati na
   posveæenu mjestu. To je njemu vrlo svet dio Jahvinih paljenih ?rtava.
   To neka bude trajna odredba."

   ^10A sin jedne Izraelke, komu otac bija?e Egipæanin, iziðe meðu
   Izraelce i zametne u taboru svaðu s nekim Izraelcem.

   ^11Uto sin Izraelke pogrdi Ime i opsuje ga. Tada ga dovedu Mojsiju. -
   Mati mu se zvala ?elomit, a bila je kæi Dibrijeva iz plemena Danova. -

   ^12Stave ga u zatvor dok im se ne oèituje volja Jahvina.

   ^13Onda Jahve reèe Mojsiju:

   ^14"Izvedi psovaèa iz tabora. Potom svi oni koji su ga èuli neka stave
   svoje ruke na njegovu glavu. A onda neka ga sva zajednica kamenuje.

   ^15Poslije toga æe? ovako prozboriti Izraelcima: Tko god opsuje Boga
   svoga neka snosi svoju krivnju;

   ^16tko izgovori hulu na ime Jahvino neka se smakne - neka ga sva
   zajednica kamenuje; bio stranac ili domorodac, ako pohuli ime Jahvino,
   mora mrijeti.

   ^17Ako èovjek zada smrtan udarac drugome, mora se smaknuti.

   ^18Tko usmrti ?ivinèe mora ga nadomjestiti: ?ivot za ?ivot.

   ^19Tko ozlijedi svoga bli?njega neka mu se uèini kako je on uèinio:

   ^20lom za lom, oko za oko, zub za zub - rana koju je on zadao drugome
   neka se zada i njemu.

   ^21Tko usmrti ?ivinèe mora ga nadoknaditi, ali tko ubije èovjeka mora
   umrijeti.

   ^22Neka vam je jednak sud i strancu i domorocu. Jer ja sam Jahve, Bog
   va?."

   ^23Po?to je Mojsije to izlo?io Izraelcima, oni izvedu psovaèa izvan
   tabora i zaspu ga kamenjem. Uèine, dakle, Izraelci kako je Jahve
   Mojsiju naredio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Jahve reèe Mojsiju na Sinajskom brdu:

   ^2"Govori Izraelcima i ka?i im: Kad uðete u zemlju koju vam dajem, neka
   ta zemlja odr?ava Jahvin subotni poèinak.

   ^3?est godina zasijavaj svoju njivu, ?est godina svoj vinograd obrezuj
   i beri njegov plod.

   ^4Ali sedme godine neka i zemlja u?iva subotnji poèinak, Jahvinu
   subotu: svoje njive ne zasijavaj niti obrezuj svoga vinograda.

   ^5?to samo od sebe uzraste na tvojoj njivi nemoj ?eti niti beri gro?ðe
   s neobrezane loze. Neka to bude zemlji godina poèivanja.

   ^6Zemlji?ni poèinak neka vam priskrbi prehranu: tebi, tvome sluzi,
   tvojoj slu?kinji, tvome najamniku koji s tobom ?ivi;

   ^7a i tvojoj stoci i zvjeradi u tvojoj zemlji neka njezini plodovi
   slu?e za hranu."

   ^8"Nabroj sedam sedmica takvih godina, sedam puta sedam godina. Sedam
   sedmica godina iznosit æe ti èetrdeset devet godina.

   ^9A onda zaori u trubu! U sedmome mjesecu, desetoga dana toga mjeseca,
   na Dan pomirenja, zatrubite u trubu ?irom svoje zemlje.

   ^10Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom proglasite oslobaðanje
   svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude jubilej, oprosna godina.
   Neka se svatko va? vrati na svoju oèevinu; neka se svatko vrati k svome
   rodu!

   ^11Ta pedesetogodi?njica neka vam je jubilejska godina: nemojte sijati,
   nemojte ?eti ?to samo od sebe uzraste niti berite gro?ðe s neobrezane
   loze.

   ^12Jer jubilej vam mora biti svet! Hranite se onim ?to njiva donese od
   sebe.

   ^13Te jubilejske godine neka se svatko vrati na svoju oèevinu.

   ^14Zato, kad prodajete imanje svome sunarodnjaku ili kupujete od svoga
   sunarodnjaka, nemojte nanositi ?tete svome bratu!

   ^15Od svoga sunarodnjaka kupuj, odbiv?i samo broj godina poslije
   jubileja, a on neka ti proda prema broju proizvodnih godina.

   ^16?to vi?e godina, vi?e i cijenu povisi; ?to manje godina, neka je i
   cijena manja. Jer, ono ?to ti on prodaje jest broj ljetina.

   ^17Neka nitko od vas ne nanosi ?tete svome sunarodnjaku, nego se boj
   Boga svoga! Jer ja sam Jahve, Bog va?.

   ^18Vr?ite moje zakone i moje naredbe; vjerno ih provodite u djelo pa
   æete u sigurnosti ?ivjeti na zemlji.

   ^19Zemlja æe davati svoj rod, jest æete do sitosti i ?ivjet æete u
   sigurnosti.

   ^20Ako biste rekli: 'Èime æemo se hraniti te sedme godine kad ne budemo
   ni sijali ni brali plodova?'

   ^21evo, blagoslov æu svoj pustiti na vas: ?esta godina rodom æe roditi
   za tri godine.

   ^22Kad budete sijali osme godine, hranit æete se starim prihodom sve do
   devete godine; dok ne doðe njezin prihod, jest æete stari."

   ^23"Zemlja se ne smije prodati potpuno, jer zemlja pripada meni, dok
   ste vi samo stranci i gosti kod mene.

   ^24Zato u svakome kraju gdje imate zemlji?ne posjede morate dopustiti
   otkupljivanje zemlje.

   ^25Ako tvoj brat zapadne u ?kripac te moradne prodati dio svoje
   oèevine, neka doðe njegov najbli?i izbavitelj i otkupi ?to je njegov
   brat prodao.

   ^26Ako nema koga da mu ga otkupi, a poslije i sam postane imuæan te
   stekne sredstva da je otkupi,

   ^27neka prebroji godine od prodaje, isplati kupcu svotu za preostalo
   vrijeme i vrati se na svoju oèevinu.

   ^28Ako nema sredstava da je vrati, onda prodano neka ostane u rukama
   kupca do jubilejske godine. A stupiv?i u jubilej, neka se vrati na
   svoju oèevinu.

   ^29Ako tko proda stojnu kuæu u gradu zidom obzidanu, mo?e je otkupiti
   dokle se ne navr?i godina poslije prodaje; otkupni rok neka je, dakle,
   jedna godina.

   ^30Ako je ne otkupi u roku od godine, onda kuæa u gradu zidom opasana
   prelazi potpuno kupcu i njegovim potomcima: ni za jubileja neka se ne
   vraæa.

   ^31Ali kuæe po selima ?to nemaju zidova oko sebe neka se smatraju kao
   posjedi u polju; mogu se otkupljivati. U jubileju kupac mora iz njih
   iziæi.

   ^32Kuæe koje u levitskim gradovima pripadaju levitima mogu leviti
   otkupiti u svako vrijeme.

   ^33Ako se koji levit ne poslu?i svojim pravom otkupa, onda æe kuæa ?to
   bude prodana u gradu njegova vlasni?tva biti za jubileja vraæena. Jer
   kod Izraelaca kuæe u gradovima levita njihovo su vlasni?tvo.

   ^34Neograðena zemlja oko njihovih gradova ne mo?e se prodati, jer je
   ona njihovo vlasni?tvo za sva vremena."

   ^35"Ako tvoj brat zapadne u ?kripac i ne mogne odr?avati svoje odnose s
   tobom, primi ga; i neka s tobom ?ivi kao stranac ili gost.

   ^36Ne uzimaj od njega ni lihve ni kamata. Boga se svoga boj, i neka
   tvoj brat ?ivi s tobom!

   ^37Ne uzajmljuj mu novac na kamate niti mu lihvarski davaj svoju hranu.

   ^38Ja, Jahve, Bog va?, izbavio sam vas iz zemlje egipatske da vam dadem
   zemlju kanaansku i budem va? Bog.

   ^39Ako li tvoj brat padne u ?kripac dok je s tobom u urednim odnosima
   te se moradne tebi prodati, nemoj ga prisiliti da slu?i kao rob; neka
   bude kod tebe kao najamnik ili nadnièar.

   ^40Neka slu?i kod tebe do jubilejske godine.

   ^41Onda neka bude slobodan da ode od tebe - i on i njegova djeca s
   njim; neka ide natrag svome rodu i opet zaposjedne svoju djedovinu.

   ^42TÓa oni su moji slu?benici, ja sam ih izbavio iz zemlje egipatske;
   oni se ne smiju prodavati kao robovi.

   ^43Nemoj s njim grubo postupati! Boga se svoga boj!

   ^44A robove i ropkinje, bude? li ih htio imati, mo?ete kupiti, i mu?ke
   i ?enske, od naroda koji su oko vas.

   ^45Mo?ete ih kupovati i od prido?lica koji s vama borave; od njihovih
   obitelji ?to ?ive s vama i roðeni su u va?oj zemlji. Takvi mogu postati
   va?im vlasni?tvom.

   ^46Njih mo?ete predati u nasljedstvo svojoj djeci da ih zavazda
   naslijede u ba?tinu. Prema njima mo?ete postupati kao prema robovima.
   Ali prema svojoj braæi, Izraelcima, nitko ne smije grubo postupati.

   ^47Ako se stranac s tobom nastanjen obogati, a tvoj brat, u svojim
   odnosima prema njemu, zapadne u ?kripac te se proda strancu koji je s
   tobom nastanjen ili kojemu god potomku stranèeve obitelji,

   ^48on ima pravo i nakon prodaje biti otkupljen. Neka ga otkupi netko od
   njegove braæe;

   ^49ili neka ga otkupi njegov stric, njegov roðak ili bilo tko od
   njegove obitelji koji bude od njegove krvi. Ili, ako ima sredstava,
   neka se sam otkupi.

   ^50Sa svojim kupcem neka proraèuna vrijeme od godine kad mu se prodao
   do jubilejske godine. Cijena za njegovo osloboðenje neka bude prema
   broju godina. Vrijeme ?to ga je proveo sa svojim vlasnikom neka se
   procijeni kao vrijeme jednog najamnika.

   ^51Ako ostaje jo? mnogo godina, neka isplati za svoju otkupninu u
   omjeru svoje prodajne svote.

   ^52A ako ostaje samo nekoliko godina do jubilejske godine, neka
   izraèuna pa isplati za svoj otkup prema godinama slu?be.

   ^53Prema njemu neka bude kao prema najamniku koji se iznajmljuje od
   godine na godinu. Neka se na tvoje oèi s njim ne postupa grubo.

   ^54Ne bude li iskupljen ovako, onda i on i njegova djeca s njim neka
   odu u jubilejskoj godini.

   ^55Jer Izraelci su moji slu?benici; oni su moji slu?benici koje sam ja
   izveo iz zemlje egipatske, ja, Jahve, Bog va?."
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 "Ne pravite sebi kumira; ne podi?ite sebi ni kipa ni spomen-stupa;
   ne postavljajte u svojoj zemlji kamenja s likovima da pred njih padate.

   ^2Odr?avajte moje subote; po?tujte moje Sveti?te - jer ja sam Jahve,
   Bog va?."

   ^3"Budete li ?ivjeli prema mojim zakonima, odr?avali moje zapovijedi i
   u djelo ih provodili,

   ^4davat æu vam ki?e u pravo vrijeme te æe zemlja raðati rodom a stabla
   po polju donositi plodove.

   ^5Vr?idba æe vam stizati berbu, a berba stizati sjetvu. Jest æete kruh
   svoj do sitosti i u svojoj æete zemlji ?ivjeti u sigurnosti.

   ^6Zemlji æu dati mir; tako æete poèivati a da vas nitko ne pla?i.
   ?tetne æu ?ivotinje iz zemlje ukloniti; maè neæe prolaziti va?om
   zemljom.

   ^7U bijeg æete nagoniti svoje neprijatelje, a oni æe padati pred vama
   od maèa.

   ^8Petorica vas nagonit æe u bijeg stotinu njih, a stotina vas nagonit
   æe u bijeg deset tisuæa njih. Da, va?i æe neprijatelji padati pred vama
   od maèa.

   ^9K vama æu se okrenuti te vas rodnima èiniti i razmna?ati. Dr?at æu
   svoj Savez s vama.

   ^10Starom æete se zalihom hraniti; ?tovi?e, trebat æe vam zalihe
   ispra?njavati da mognete sasipati novo ?ito.

   ^11Meðu vama æu postaviti svoje Prebivali?te i neæu vas odbaciti;

   ^12meðu vama æu hoditi i bit æu vam Bog, a vi æete mi biti narod.

   ^13Ja, Jahve, Bog va?, izveo sam vas iz zemlje egipatske da im vi?e ne
   budete roblje; polomio sam palice va?ih jarmova i uèinio da hodate
   uspravno."

   ^14"Ali ako me ne poslu?ate i u djelo ne provedete sve ove moje
   zapovijedi;

   ^15ako odbacite moje zakone, pogazite moje naredbe i prekr?ite moj
   Savez, ne provodeæi u djelo sve moje zapovijedi,

   ^16evo ?to æu ja uèiniti vama: podvrgnut æu vas strepnji, iznemoglosti
   i groznici ?to oèi tro?e a ?ivot gase.

   ^17Sjetve æete svoje uzalud sijati - neprijatelji va?i njima æe se
   hraniti. Ja æu se protiv vas okrenuti, a va?i æe vas neprijatelji
   ametice tuæi. Oni koji vas mrze gospodarit æe nad vama. Bje?at æete i
   onda kad vas nitko ne bude progonio.

   ^18Pa ako me i unatoè tome ne poslu?ate, ja æu vas sedmerostruko
   ka?njavati za va?e grijehe.

   ^19Slomit æu ja va?u drsku silu. Va?a æu nebesa uèiniti poput gvo?ða, a
   zemlju va?u poput tuèa.

   ^20Uzalud æe se tro?iti va?a snaga. Zemlja vam vi?e neæe davati svoga
   roda niti æe stabla na zemlji donositi svojih plodova.

   ^21Budete li se jo? i dalje protivili, ne htjednete li me poslu?ati,
   sedmerostruko æu jo? na vama povisiti rane za va?e grijehe.

   ^22Na vas æu pustiti ?umsku zvjerad da vas li?i djece, blago vam podavi
   a vas prorijedi tako da vam putovi postanu pusti.

   ^23Ako vas ni to ne popravi nego nastavite ?ivljenje koje se meni
   protivi,

   ^24onda æu se i ja suprotstaviti vama i sam æu vas jo? sedmerostruko
   udariti za va?e grijehe.

   ^25Na vas æu dovesti maè neka se iskali osvetom za Savez. A kad se
   zbijete u svoje gradove, poslat æu na vas kugu i bit æete predani u
   ruke neprijatelju.

   ^26Jo? kad vam obustavim namicanje kruha, deset ?ena moæi æe vam peæi
   kruh u jednoj peæi i na mjeru æe vam kruh davati. Jest æete, ali se
   neæete nasititi.

   ^27Ako me ni tada ne poslu?ate nego mi se dalje budete suprotstavljali,

   ^28i ja æu se vama suprotstaviti - sedmerostruko æu vas kazniti za va?e
   grijehe.

   ^29Jest æete meso od svojih sinova, jest æete meso od svojih kæeri.

   ^30Poru?it æu va?e idolske uzvi?ice; oborit æu va?e kadione ?rtvenike,
   zgrnut æu va?a mrtva trupla na trupla va?ih kumira i odbacit æu vas.

   ^31Gradove æu va?e pretvoriti u ru?evine; sveti?ta æu va?a opusto?iti,
   va? ugodni miris neæu vi?e mirisati.

   ^32Zemlju æu ja pretvoriti u zgari?te tako da æe se va?i neprijatelji
   koji se u njoj nastane zaprepastiti nad njom.

   ^33Vas æu rasijati po narodima; izvuæi æu protiv vas maè iz korica tako
   da æe vam se zemlja pretvoriti u pustaru a gradovi u ru?evine.

   ^34Tada æe zemlja namiriti svoje subote za sve vrijeme dok bude pusta i
   vi budete u zemlji svojih neprijatelja. Otpoèinut æe tada zemlja i moæi
   æe namiriti svoje subote.

   ^35Sve dok bude pusta, imat æe poèinak koji nije imala za va?ih subota
   dok ste vi u njoj stanovali.

   ^36A onima od vas koji na ?ivotu ostanu po zemljama svojih
   neprijatelja, njima æu strah u srce utjerati. U bijeg æe ih nagoniti
   ?u?taj lista ?to zatrepti. Bje?at æe kao ?to se bje?i od maèa; padat
   æe, iako ih nitko neæe progoniti.

   ^37Spoticat æe se jedan o drugoga kao kad se bje?i ispred maèa, premda
   ih nitko neæe progoniti. Neæete se odr?ati pred svojim neprijateljima;

   ^38izginut æete meðu narodima - pro?drijet æe vas zemlja va?ih
   neprijatelja.

   ^39A koji od vas pre?ive venut æe u zemljama svojih neprijatelja zbog
   svojih opaèina; venut æe i zbog opaèina svojih otaca.

   ^40Priznat æe tada svoju opaèinu i opaèinu svojih otaca ?to su je
   protiv mene poèinili izdajom, ?to su mi se protivili.

   ^41I ja sam sa morao suprotstaviti njima i odvesti ih u zemlju njihovih
   neprijatelja." "Onda æe se napokon njihovo tvrdokorno srce poniziti;
   ispa?tat æe oni svoju krivnju.

   ^42Tada æu se ja sjetiti svoga Saveza s Jakovom i svoga Saveza s
   Izakom; sjetit æu se svoga Saveza s Abrahamom - zemlje æu se sjetiti.

   ^43Zemlja æe, ostavljena od njih, namiriti svoje subote kad ostane
   pusta zbog njih. A oni æe ispa?tati svoju krivnju ?to su odbacili moje
   zapovijedi; ?to su prezreli moje zakone.

   ^44Ali ni onda dok budu u zemlji svojih neprijatelja, neæu ih zabaciti
   niti æu ih prezreti tako da ih posve uni?tim i da prekr?im svoj Savez s
   njima. TÓa ja sam Jahve, Bog njihov.

   ^45Radi njih sjetit æu se Saveza s njihovim precima koje sam izveo iz
   zemlje egipatske naoèigled naroda da budem njihov Bog, ja Jahve."

   ^46To su odredbe, uredbe i zakoni koje je Jahve uglavio izmeðu sebe i
   Izraelaca po Mojsiju na Sinajskome brdu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Govori Izraelcima i reci im: 'Ako tko za?eli podmiriti Jahvi zavjet
   ?to vrijedi koliko èovjek,

   ^3neka ti je mjerilo: mu?karca od dvadeset do ?ezdeset godina starosti
   procijeni pedeset ?ekela u srebru, prema hramskom ?ekelu,

   ^4a ?ensku procijeni trideset ?ekela.

   ^5A za dob od pet do dvadeset godina neka tvoja procjena bude: za
   mu?karca dvadeset ?ekela, a za ?ensku deset ?ekela.

   ^6Je li dob od jednoga mjeseca do pet godina, neka ti je procjena: za
   mu?ko pet ?ekela u srebru, a procjena za ?ensko tri ?ekela u srebru.

   ^7Bude li u starosti od ?ezdeset godina ili vi?e, neka ti je procjena:
   za mu?karca petnaest ?ekela, a za ?ensku deset ?ekela.

   ^8Ali ako je tko siroma?an te ne mo?e platiti svoju cijenu, neka ga
   dovedu pred sveæenika i neka ga sveæenik procijeni. Ali neka sveæenik
   procijeni prema onome ?to zavjetovalac mo?e dati.

   ^9Ako zavjetovani prinos bude od ?ivotinja koje se mogu Jahvi
   prinositi, svaki takav prinos Jahvi bit æe posveæena stvar.

   ^10Neka se ne nadomje?ta niti zamjenjuje za ?to drugo - bilo dobro za
   lo?e, bilo lo?e za dobro. Ako li se napravi zamjena jednoga ?ivinèeta
   za drugo, onda æe i zavjetovano i ono koje ga je zamijenilo biti
   posveæena stvar.

   ^11Bude li zavjetovani prinos od neèiste ?ivotinje koja se ne mo?e
   Jahvi prinositi, neka se takvo ?ivinèe dovede k sveæeniku

   ^12pa neka ga on procijeni. Bilo skupo, bilo jeftino, kako sveæenik
   procijeni, neka tako bude.

   ^13Za?eli li ga tko otkupiti, neka doda njegovoj procjeni jednu petinu.

   ^14Ako tko posveti svoju kuæu zavjetovav?i je Jahvi, neka sveæenik
   procijeni da li je dobra ili lo?a. Kako sveæenik prosudi, neka tako
   ostane.

   ^15Ako onaj koji je svoju kuæu zavjetovao za?eli da je otkupi, neka
   dometne jednu petinu svoti na koju je procijenjena pa neka bude
   njegova.

   ^16Ako tko zavjetuje Jahvi dio zemlji?ta od svoga vlasni?tva, procijeni
   ga prema njegovu usjevu: za jedan homer jeèmena sjemena pedeset ?ekela
   u srebru.

   ^17Zavjetuje li zemlji?te za jubilejske godine, neka ostane prema ovoj
   procjeni.

   ^18Ali ako zemlji?te zavjetuje poslije jubilejske godine, neka sveæenik
   proraèuna cijenu prema godinama ?to preostaju do jubilejske godine i
   prema tome smanji procjenu.

   ^19Ako onaj tko je zemlji?te zavjetovao za?eli da ga otkupi, neka doda
   jednu petinu svoti na koju je procijenjeno pa neka mu ostane.

   ^20Ako zemlji?te ne otkupi nego ga proda drugome, ne mo?e se vi?e
   otkupiti.

   ^21Kad zemlji?te bude osloboðeno u jubilejskoj godini, neka se posveti
   Jahvi kao zavjetovano zemlji?te i postane sveæenikov posjed.

   ^22Zavjetuje li tko Jahvi kupljeno zemlji?te koje nije dio njegove
   oèevine,

   ^23neka mu sveæenik proraèuna razmjernu procjenu do jubilejske godine.
   I toga istog dana neka isplati iznos kao stvar posveæenu Jahvi.

   ^24U jubilejskoj godini zemlji?te se ima vratiti onome od koga je
   kupljeno - kome pripada zemlji?no vlasni?tvo.

   ^25Svaka procjena neka se vr?i prema hramskom ?ekelu: dvadeset gera
   jedan ?ekel.

   ^26Ali neka nitko ne zavjetuje prvinu od stoke. TÓa prvina ionako
   pripada Jahvi - Jahvina je, pa bila od sitnoga bila od krupnoga blaga.

   ^27Bude li od neèiste stoke, mo?e se otkupiti prema procjeni,
   dometnuv?i petinu cijene. Ako se ne otkupi, neka se prema procjeni
   proda.

   ^28Ali ni?ta od 'herema', od onog ?to je Jahvi izruèeno, bio to èovjek
   ili ?ivinèe ili njegovo ba?tinjeno zemlji?te, ni?ta ?to je tko Jahvi
   zavjetom posvetio, ne mo?e se niti prodati niti otkupiti. Svaka
   zavjetom posveæena stvar najveæa je Jahvina svetinja.

   ^29Nijedno ljudsko biæe koje bude 'heremom' - prokletstvom - udareno ne
   smije se otkupljivati: mora se smaknuti.

   ^30Svaka desetina sa zemlji?ta, bilo od poljskih usjeva bilo od plodova
   sa stabala, pripada Jahvi; to je Jahvi posveæeno.

   ^31Ako bi tko htio otkupiti koji dio svoje desetine, mora tome dodati
   jednu petinu cijene.

   ^32Svaka desetina od krupnoga i sitnoga blaga, to jest svako deseto od
   svega ?to prolazi ispod pastirskog ?tapa, neka bude posveæeno Jahvi.

   ^33Neka se ne gleda je li dobro ili rðavo; i neka se ne zamjenjuje. Ako
   se ipak zamijeni, neka je onda i jedno i drugo posveæeno i ne smije se
   otkupljivati.'"

   ^34To su zapovijedi koje je Jahve izdao Mojsiju za Izraelce na
   Sinajskome brdu.
     __________________________________________________________________

Numbers
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 U Sinajskoj pustinji, u ?atoru sastanka, reèe Jahve Mojsiju prvoga
   dana drugoga mjeseca, druge godine po izlasku iz zemlje egipatske:

   ^2"Obavite popis sve zajednice izraelske po rodovima i porodicama,
   navodeæi imena svih mu?karaca, glavu po glavu.

   ^3Od dvadeset godina navi?e, za borbu sposobne u Izraelu, ti i Aron
   pobilje?ite prema njihovim jedinicama.

   ^4Neka s vama bude po jedan èovjek od svakoga plemena, glavari svoga
   pradjedovskog doma.

   ^5Ovo su imena ljudi koji æe vam pomagati: Elisur, sin ?edeurov, za
   pleme Rubenovo;

   ^6?elumiel, sin Suri?adajev, za pleme ?imunovo;

   ^7Nah?on, sin Aminadabov, za pleme Judino;

   ^8Netanel, sin Suarov, za pleme Jisakarovo;

   ^9Eliab, sin Helonov, za pleme Zebulunovo.

   ^10Za Josipove sinove: Eli?ama, sin Amihudov, za pleme Efrajimovo;
   Gamliel, sin Pedahsurov, za pleme Mana?eovo;

   ^11Abidan, sin Gidonijev, za pleme Benjaminovo;

   ^12Ahiezer, sin Ami?adajev, za pleme Danovo;

   ^13Pagiel, sin Okranov, za pleme A?erovo;

   ^14Elijasaf, sin Deuelov, za pleme Gadovo;

   ^15Ahira, sin Enanov, za pleme Naftalijevo."

   ^16To bijahu sazivaèi zajednice, knezovi pradjedovskih plemena i
   glavari rodova izraelskih.

   ^17Mojsije i Aron onda uzmu one ljude ?to su po imenu bili odreðeni

   ^18te prvoga dana drugoga mjeseca sazovu svu zajednicu. Tada se u popis
   prema rodovima i porodicama po redu unosio broj osoba starijih od
   dvadeset godina.

   ^19Kako je Jahve naredio Mojsiju, tako ih je on pobilje?io u Sinajskoj
   pustinji.

   ^20Kad se utvrdi potomstvo Rubena, Izraelova prvoroðenca, prema
   njegovim rodovima i porodicama, pribilje?i?e, glavu po glavu, imena
   svih mu?karaca od dvadeset godina navi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^21Popisanih od Rubenova plemena bilo je èetrdeset i ?est tisuæa i pet
   stotina.

   ^22Bili su popisani ?imunovi potomci prema njihovim rodovima i
   porodicama: pribilje?i?e se, glava po glava, imena svih mu?karaca od
   dvadeset godina navi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^23Popisanih od ?imunova plemena bilo je pedeset i devet tisuæa i tri
   stotine.

   ^24Kad se utvrdi potomstvo sinova Gadovih prema njihovim rodovima i
   porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena onih od dvadeset
   godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^25Popisanih od Gadova plemena bilo je èetrdeset i pet tisuæa i ?est
   stotina i pedeset.

   ^26Kad se utvrdi potomstvo sinova Judinih prema njihovim rodovima i
   porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena onih od dvadeset
   godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^27Popisanih od Judina plemena bilo je sedamdeset i èetiri tisuæe i
   ?est stotina.

   ^28Kad se utvrdi potomstvo sinova Jisakarovih prema njihovim rodovima i
   porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena onih od dvadeset
   godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^29Popisanih od Jisakarova plemena bilo je pedeset i èetiri tisuæe i
   èetiri stotine.

   ^30Kad se utvrdi potomstvo sinova Zebulunovih prema njihovim rodovima i
   porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena onih od dvadeset
   godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^31Popisanih od Zebulunova plemena bilo je pedeset i sedam tisuæa i
   èetiri stotine.

   ^32Josipovi sinovi: Kad se utvrdi potomstvo sinova Efrajimovih, prema
   njihovim rodovima i porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena
   onih od dvadeset godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^33Popisanih od Efrajimova plemena bilo je èetrdeset tisuæa i pet
   stotina.

   ^34Kad se utvrdi potomstvo sinova Mana?eovih, prema njihovim rodovima i
   porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena onih od dvadeset
   godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^35Popisanih od Mana?eova plemena bilo je trideset i dvije tisuæe i
   dvjesta.

   ^36Kad se utvrdi potomstvo sinova Benjaminovih, prema njihovim rodovima
   i porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena onih od dvadeset
   godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^37Popisanih od Benjaminova plemena bilo je trideset i pet tisuæa i
   èetiri stotine.

   ^38Kad se utvrdi potomstvo sinova Danovih, prema njihovim rodovima i
   porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena onih od dvadeset
   godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^39Popisanih od Danova plemena bilo je ?ezdeset i dvije tisuæe i sedam
   stotina.

   ^40Kad se utvrdi potomstvo sinova A?erovih, prema njihovim rodovima i
   porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena onih od dvadeset
   godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^41Popisanih od A?erova plemena bila je èetrdeset i jedna tisuæa i pet
   stotina.

   ^42Kad se utvrdi potomstvo sinova Naftalijevih, prema njihovim rodovima
   i porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena onih od dvadeset
   godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^43Popisanih od Naftalijeva plemena bilo je pedeset i tri tisuæe i
   èetiri stotine.

   ^44To su oni koje popisa?e Mojsije i Aron sa dvanaest knezova
   izraelskih, po jedan na svaki pradjedovski dom.

   ^45Bili su popisani svi Izraelci, prema pradjedovskim domovima, od
   dvadeset godina i vi?e, svi za borbu sposobni u Izraelu.

   ^46Bilo je, dakle, svih popisanih ?est stotina i tri tisuæe i pet
   stotina i pedeset.

   ^47Meðu te nisu se ubrojili Levijevci prema svojem pradjedovskom
   plemenu.

   ^48Jahve je, naime, rekao Mojsiju:

   ^49"Nipo?to nemoj popisivati Levijeva plemena niti ga unosi u popis
   Izraelaca.

   ^50Nego ti sam odredi Levijevce za slu?bu u Prebivali?tu svjedoèanstva;
   za sav njegov namje?taj i sve ?to na nj spada; neka oni nose
   Prebivali?te i sav njegov namje?taj; neka oni u njemu poslu?uju i oko
   njega tabore.

   ^51Kad se Prebivali?te mora premje?tati, neka ga Levijevci rastave; a
   kad se s Prebivali?tem treba utaboriti, neka ga Levijevci opet podignu.
   Svjetovnjak koji bi mu se primakao neka se pogubi.

   ^52Neka Izraelci logoruju svatko u svome taboru; svatko kod svoje
   zastave, po èetama.

   ^53Levijevci neka borave oko Prebivali?ta svjedoèanstva, da se gnjev ne
   obori na izraelsku zajednicu. Neka tako Levijevci stra?u stra?e oko
   Prebivali?ta svjedoèanstva."

   ^54Izraelci uèine kako je Jahve Mojsiju naredio. U svemu tako urade.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Jahve reèe Mojsiju i Aronu:

   ^2"Neka Izraelci logoruju svatko kod svoje zastave, pod znakovima
   svojih pradjedovskih domova; neka se utabore oko ?atora sastanka, ali
   malo podalje.

   ^3Sprijeda, s istoène strane, zastava Judina tabora, prema njihovim
   èetama. Glavar je Judinih potomaka Nah?on, sin Aminadabov.

   ^4Njegova vojska broji sedamdeset i èetiri tisuæe i ?est stotina
   popisanih.

   ^5Do njega neka taboruje Jisakarovo pleme. Glavar je Jisakarovih
   potomaka Netanel, sin Suarov.

   ^6Njegova vojska broji pedeset èetiri tisuæe i èetiri stotine
   popisanih.

   ^7Onda pleme Zebulunovo. Glavar je Zebulunovih potomaka Eliab, sin
   Helonov.

   ^8Njegova vojska broji pedeset i sedam tisuæa i èetiri stotine
   popisanih.

   ^9Prema njihovim èetama, svih je upisanih u Judinu taboru sto osamdeset
   i ?est tisuæa i èetiri stotine. Neka oni prvi stupaju!

   ^10S juga je zastava tabora Rubenova, prema njihovim èetama. Glavar je
   Rubenovih potomaka Elisur, sin ?edeurov.

   ^11Njegova vojska broji èetrdeset i ?est tisuæa i pet stotina
   popisanih.

   ^12Do njega neka taboruje pleme ?imunovo. Glavar je ?imunovih potomaka
   ?elumiel, sin Suri?adajev.

   ^13Njegova vojska broji pedeset i devet tisuæa i tri stotine popisanih.

   ^14Onda pleme Gadovo. Glavar je Gadovih potomaka Elijasaf, sin Deuelov.

   ^15Njegova vojska broji èetrdeset i pet tisuæa ?est stotina i pedeset
   popisanih.

   ^16Prema njihovim èetama, svih je upisanih u taboru Rubenovu sto
   pedeset i jedna tisuæa èetiri stotine i pedeset. Neka oni stupaju
   drugi!

   ^17Potom neka ide ?ator sastanka, tako da tabor levitski bude usred
   drugih tabora. Kako taboruju, onako neka i stupaju: svatko pod svojom
   zastavom.

   ^18Sa zapada, zastava tabora Efrajimova, prema njihovim èetama. Glavar
   je Efrajimovih potomaka Eli?ama, sin Amihudov.

   ^19Njegova vojska broji èetrdeset tisuæa i pet stotina popisanih.

   ^20Do njega je pleme Mana?eovo. Glavar je Mana?eovih potomaka Gamliel,
   sin Pedahsurov.

   ^21Njegova vojska broji trideset i dvije tisuæe i dvjesta popisanih.

   ^22Onda je pleme Benjaminovo. Glavar je potomaka Benjaminovih Abidan,
   sin Gidonijev.

   ^23Njegova vojska broji trideset i pet tisuæa i èetiri stotine
   popisanih.

   ^24Prema njihovim èetama, svih je upisanih u Efrajimovu taboru sto i
   osam tisuæa i sto. Oni neka stupaju treæi!

   ^25Sa sjevera, zastava tabora Danova, prema njihovim èetama. Glavar je
   Danovih potomaka Ahiezer, sin Ami?adajev.

   ^26Njegova vojska broji ?ezdeset i dvije tisuæe i sedam stotina
   popisanih.

   ^27Do njega neka se utabori pleme A?erovo. Glavar je A?erovih potomaka
   Pagiel, sin Okranov.

   ^28Njegova vojska broji èetrdeset i jednu tisuæu i pet stotina
   popisanih.

   ^29Onda pleme Naftalijevo. Glavar je Naftalijevih potomaka Ahira, sin
   Enanov.

   ^30Njegova vojska broji pedeset i tri tisuæe i èetiri stotine
   popisanih.

   ^31Svih je popisanih u taboru Danovu sto pedeset i sedam tisuæa i ?est
   stotina. Neka oni stupaju posljednji pod svojim zastavama."

   ^32To su popisani Izraelci prema pradjedovskim domovima. Svih je
   upisanih u taborima, po njihovim èetama, ?est stotina i tri tisuæe i
   pet stotina i pedeset.

   ^33Levijevci nisu bili upisivani s Izraelcima, kako je Jahve naredio
   Mojsiju.

   ^34U svemu su Izraelci uèinili kako je Jahve naredio Mojsiju. Tako su
   taborovali pod svojim zastavama i tako i?li, svatko prema svom rodu i
   porodici.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Ovo je potomstvo Aronovo i Mojsijevo iz vremena kad je Jahve Mojsiju
   govorio na Sinajskom brdu.

   ^2Ovo su bila imena Aronovih sinova: prvoroðenac Nadab, zatim Abihu,
   Eleazar i Itamar.

   ^3To su imena Aronovih sinova, sveæenika pomazanih, za sveæeni?tvo
   posveæenih.

   ^4Ali Nadab i Abihu umrije?e pred Jahvom kad su u Sinajskoj pustinji
   pred njim prinosili neposveæenu vatru. Kako nisu imali sinova, to su
   Eleazar i Itamar slu?ili kao sveæenici u nazoènosti svoga oca Arona.

   ^5Jahve reèe Mojsiju:

   ^6"Dozovi pleme Levijevo neka stane pred sveæenika Arona. Neka mu
   poslu?uju;

   ^7neka vr?e njegovu du?nost i du?nost sve zajednice pred ?atorom
   sastanka, slu?eæi Prebivali?tu.

   ^8Neka se brinu za sav namje?taj u ?atoru sastanka, za du?nost sinova
   izraelovih, i obavljaju slu?bu u Prebivali?tu.

   ^9Podaj levite Aronu i njegovim sinovima. Neka mu ih Izraelci potpuno
   daruju.

   ^10Arona i njegove sinove postavi da vr?e svoju sveæenièku slu?bu. A
   svjetovnjak koji bi se tome pribli?io neka se pogubi."

   ^11Jahve reèe Mojsiju:

   ^12"Ja, evo, uzimam Levijevce izmeðu Izraelaca namjesto svih
   prvoroðenaca - onih koji otvaraju materinju utrobu kod Izraelaca. Moji
   su, dakle, Levijevci!

   ^13Meni, naime, pripada svaki prvoroðenac. Onoga dana kad sam pobio sve
   prvence u zemlji egipatskoj, sebi sam posvetio sve prvoroðence u
   Izraelu - i od ljudi i od stoke. Oni su moji. Ja sam Jahve."

   ^14Jahve reèe Mojsiju u Sinajskoj pustinji:

   ^15"Popi?i Levijevce po njihovim porodicama i rodovima; popi?i sve
   mu?karce od jednoga mjeseca i vi?e."

   ^16Na zapovijed Jahvinu Mojsije ih popisa, kako mu je bilo nareðeno.

   ^17Ovo su poimenice bili sinovi Levijevi: Ger?on, Kehat i Merari.

   ^18A ovo su imena Ger?onovih sinova po njihovim rodovima: Libni i ?imi.

   ^19A sinovi su Kehatovi po svojim rodovima: Amram, Jishar, Hebron i
   Uziel.

   ^20Sinovi su Merarijevi po svojim rodovima: Mahli i Mu?i. To su
   Levijevi rodovi po svojim porodicama.

   ^21Od Ger?ona lozu vuèe rod Libnijev i rod ?imijev. To su rodovi
   Ger?onovaca.

   ^22Njih je u popisu svih mu?karaca od jednoga mjeseca navi?e ubilje?eno
   sedam tisuæa i pet stotina.

   ^23Rodovi Ger?onovaca taborovali su za Prebivali?tem prema zapadu.

   ^24Glava porodice Ger?onovaca bija?e Elijasaf, sin Laelov.

   ^25Ger?onovci su se u ?atoru sastanka brinuli za Prebivali?te, za ?ator
   i njegov krov, za zavjese na ulazu u ?ator sastanka;

   ^26onda za dvori?ne zavjese, za zavjesu na ulazu u dvori?te ?to je oko
   Prebivali?ta i ?rtvenika, za njihova u?eta i za sve ?to spada na tu
   slu?bu.

   ^27Od Kehata potjeèe rod Amramov, rod Jisharov, rod Hebronov i rod
   Uzielov. To su rodovi Kehatovaca.

   ^28Kad se popisa?e svi mu?karci od jednoga mjeseca navi?e, bilo ih je
   osam tisuæa i ?est stotina. Oni su se brinuli za Sveti?te.

   ^29Rodovi Kehatovaca taborovali su s ju?ne strane Prebivali?ta.

   ^30Glava rodova u domu Kehatovu bija?e Elisafan, sin Uzielov.

   ^31Oni su se brinuli za Kovèeg, stol, svijeænjak, ?rtvenik i sveti
   pribor kojim su se slu?ili i, konaèno, za zavjesu i za sve ?to joj
   pripada.

   ^32Vrhovni poglavar levita bio je Eleazar, sin sveæenika Arona. On je
   vr?io nadzor nad onima koji su se brinuli za Sveti?te.

   ^33Od Merarija potjeèe rod Mahlijev i rod Mu?ijev. To su Merarijevi
   rodovi.

   ^34Njih je u popisu svih mu?karaca od jednoga mjeseca i vi?e ubilje?eno
   ?est tisuæa i dvije stotine.

   ^35Glava rodova u domu Merarijevu bija?e Suriel, sin Abihajilov. Oni su
   taborovali sa sjeverne strane Prebivali?ta.

   ^36Merarijevci su se brinuli za trenice Prebivali?ta, za njegove
   prijeènice, za stupce i njihova podno?ja, za sav njegov pribor i za sve
   ?to spada na njegovu slu?bu.

   ^37Povrh toga, za stupove uokolo predvorja, njihova podno?ja, koèiæe i
   u?eta.

   ^38Pred Prebivali?tem prema istoku, pred ?atorom sastanka s istoène
   strane, utaborivali se Mojsije, Aron i njihovi sinovi, kojima je u ime
   Izraelaca bila povjerena slu?ba u Sveti?tu. Svjetovnjak koji bi se
   pribli?io imao se pogubiti.

   ^39Svih popisanih Levijevaca od jednoga mjeseca navi?e, koje je na
   Jahvinu zapovijed po njihovim rodovima popisao Mojsije i Aron, bija?e
   dvadeset i dvije tisuæe.

   ^40Jahve rekne Mojsiju: "Popi?i sve mu?ke prvoroðence izraelske od
   jednoga mjeseca navi?e te naèini popis njihovih imena.

   ^41I levite dodijeli meni - ja sam Jahve - namjesto svih prvoroðenaca
   izraelskih, a stoku levitsku namjesto sve prvenèadi stoke izraelske."

   ^42Tako Mojsije popi?e sve prvoroðence izraelske, kako mu je Jahve
   naredio.

   ^43Svih mu?kih prvoroðenaca od jednoga mjeseca navi?e bija?e u popisu
   imena dvadeset i dvije tisuæe i dvije stotine sedamdeset i tri.

   ^44Tada Jahve reèe Mojsiju:

   ^45"Uzmi levite namjesto svih prvoroðenaca izraelskih, a stoku levitsku
   namjesto stoke njihove; leviti neka budu moji. Ja sam Jahve.

   ^46A za otkupninu dvjesta sedamdeset i triju izraelskih prvoroðenaca
   ?to ih je vi?e nego levita,

   ^47uzmi pet ?ekela po glavi, uzmi ih prema hramskom ?ekelu: dvadeset
   gera - jedan ?ekel.

   ^48Onda podaj taj novac Aronu i njegovim sinovima za otkupninu onih
   kojih je odvi?e."

   ^49Tako Mojsije primi taj novac kao otkupninu za prvoroðence koji su
   nadilazili broj onih koje su leviti otkupili.

   ^50Od izraelskih je prvoroðenaca primio u srebru tisuæu trista ?ezdeset
   i pet ?ekela hramske mjere.

   ^51Po nalogu Jahvinu Mojsije predade novac te otkupnine Aronu i
   njegovim sinovima, kako je Jahve Mojsiju naredio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Jahve reèe Mojsiju i Aronu:

   ^2"Izdvojite izmeðu sinova Levijevih glavare Kehatovih sinova po
   rodovima i porodicama njihovim:

   ^3od trideset godina navi?e, sve do pedeset godina - sve koji mogu uæi
   u red da vr?e slu?be u ?atoru sastanka.

   ^4A slu?ba je Kehatovih sinova u ?atoru sastanka: briga za svetinje nad
   svetinjama.

   ^5Kad se tabor di?e na put, neka uðu Aron i njegovi sinovi te skinu
   za?titnu zavjesu i njom pokriju Kovèeg svjedoèanstva.

   ^6Neka onda na nj stave pokrivalo od fine ko?e, a po njemu neka
   razastru platno, potpuno ljubièasto. Potom neka Kovèegu namjeste motke.

   ^7Po stolu prino?enja neka prostru ljubièasto platno. Onda neka na nj
   stave zdjele, ?lice, krèage i vrèeve za ljevanice. Kruh neprekidnog
   prino?enja neka takoðer bude na njemu.

   ^8To neka prekriju tamnocrvenim platnom, a preko njega neka prebace
   pokrivalo od fine ko?e. Potom neka stolu namjeste motke.

   ^9Neka zatim uzmu ljubièasto platno i pokriju svijeænjak za svjetlo i
   njegove svjetiljke, njegove usekaèe, njegove lugare i sve posude za
   ulje kojima se ono poslu?uje.

   ^10Neka ga stave sa svim njegovim priborom na pokrivalo od fine ko?e pa
   polo?e na nosiljku.

   ^11Po zlatnom ?rtveniku neka razastru ljubièasto platno i prekriju ga
   pokrivalom od fine ko?e. Potom neka mu namjeste motke.

   ^12Neka sad uzmu sav pribor ?to se upotrebljava za slu?bu u Sveti?tu pa
   ga stave na ljubièasto platno i onda prekriju pokrivaèem od fine ko?e.
   Zatim neka sve to polo?e na nosiljku.

   ^13Neka pometu pepeo sa ?rtvenika i po njemu razastru crveno platno.

   ^14Na nj neka postave sav pribor ?to se upotrebljava za slu?bu:
   kadionike, vilju?ke, lopatice i zdjele - sve posuðe za ?rtvenik. Po
   njemu onda neka razastru pokrivalo od fine ko?e. Zatim neka namjeste
   motke.

   ^15Po?to Aron i njegovi sinovi zavr?e pokrivanje Sveti?ta i svega
   svetog posuða, u èasu kad imadne tabor krenuti na put, neka doðu
   potomci Kehatovi da to ponesu. No svetih se predmeta ne smiju doticati
   da ne poginu. To je du?nost Kehatovih potomaka u ?atoru sastanka.

   ^16A Eleazar, sin sveæenika Arona, neka se brine za ulje svijeænjaka,
   za mirisni kad, za trajnu prinosnicu i za ulje pomazanja; neka se brine
   za sve Prebivali?te, za sve ?to je u njemu - za Sveti?te i njegovo
   posuðe."

   ^17Jahve reèe Mojsiju i Aronu:

   ^18"Ne dopustite da nestane pleme rodova Kehatovih izmeðu levita.

   ^19Ovako postupajte s njima, da ?ive i ne izginu primièuæi se najveæim
   svetinjama: neka doðu Aron i njegovi sinovi da postave svakoga od njih
   na njegovu slu?bu i uz njegovu du?nost.

   ^20Oni neka ne ulaze ni da zaèas pogledaju Sveti?te da ne bi poginuli."

   ^21Jahve reèe Mojsiju:

   ^22"Popi?i i Ger?onove sinove po njihovim porodicama i njihovim
   rodovima, od trideset godina navi?e, sve do pedesete godine;

   ^23popi?i ih sve koji mogu iæi u red da vr?e slu?bu u ?atoru sastanka.

   ^24A ovo je slu?ba rodova Ger?onovaca pri radu i preno?enju:

   ^25neka nose zavjese Prebivali?ta, ?ator sastanka s njegovim krovom,
   pokrivalo od fine ko?e ?to je povrh njega, i zavjesu na ulazu u ?ator
   sastanka;

   ^26onda, dvori?ne zavjese, zavjesu s vrata na ulazu u predvorje ?to
   opkoljuje Prebivali?te i ?rtvenik, konopce i sav pribor za njihovu
   slu?bu; ?to god treba oko tih stvari raditi, neka uèine.

   ^27Neka Ger?onovci obavljaju sve svoje du?nosti - sve ?to imaju nositi
   i sve ?to imaju raditi - po nalogu Arona i njegovih sinova. Njihovoj
   brizi povjerite sve ?to treba da nose.

   ^28To je slu?ba rodova Ger?onovaca u ?atoru sastanka. Njihova slu?ba
   neka bude pod vodstvom Itamara, sina sveæenika Arona."

   ^29"Sinove Merarijeve popi?i po rodovima i porodicama njihovim.

   ^30Popi?i ih od trideset godina navi?e, sve do pedeset godina, koji
   mogu uæi u red da vr?e slu?bu u ?atoru sastanka.

   ^31Za sve njihove slu?be u ?atoru sastanka du?nost im je da nose
   trenice za Prebivali?te, njegove prijeènice, njegove stupce i njegova
   podno?ja;

   ^32stupce ?to okru?uju predvorje, njihova podno?ja, njihove koèiæe,
   njihove konopce, sa svim priborom za njihovu slu?bu. Poimenièno
   popi?ite predmete ?to su im povjereni da ih nose.

   ^33To je slu?ba rodova Merarijevaca u svemu ?to imaju èiniti u ?atoru
   sastanka pod vodstvom Itamara, sina sveæenika Arona."

   ^34Mojsije, Aron i glavari zajednice popisali su Kehatove sinove po
   njihovim rodovima i porodicama -

   ^35sve koji mogu uæi u red da vr?e slu?bu u ?atoru sastanka, od
   trideset godina navi?e, sve do pedeset godina.

   ^36I popisanih po njihovim rodovima bija?e dvije tisuæe sedam stotina i
   pedeset.

   ^37To je popis rodova Kehatovaca, svih koji su slu?ili u ?atoru
   sastanka, a koje popisa Mojsije i Aron na zapovijed ?to je Jahve dade
   Mojsiju.

   ^38Popisanih sinova Ger?onovih po njihovim rodovima i porodicama,

   ^39od trideset godina navi?e, sve do pedeset godina, svih koji mogu uæi
   u red da vr?e slu?bu u ?atoru sastanka -

   ^40popisanih, dakle, po njihovim rodovima i porodicama bija?e dvije
   tisuæe ?est stotina i pedeset.

   ^41To je popis rodova Ger?onovaca, svih koji su slu?ili u ?atoru
   sastanka, a koje popisa Mojsije i Aron na Jahvinu zapovijed.

   ^42Popis rodova Merarijevih sinova po njihovim rodovima i porodicama,

   ^43od trideset godina navi?e, sve do pedeset godina, svih koji mogu uæi
   u red da vr?e slu?bu u ?atoru sastanka -

   ^44popisanih, dakle, po njihovim rodovima bija?e tri tisuæe dvjesta.

   ^45To je popis Merarijevaca ?to su ga sastavili Mojsije i Aron na
   zapovijed koju je Jahve dao Mojsiju.

   ^46Svih, dakle, popisanih levita koje su popisali Mojsije, Aron i
   glavari izraelski po njihovim rodovima i porodicama, od trideset godina
   navi?e do pedeset godina -

   ^47svih koji su u?li u slu?bu poslu?ivanja i slu?bu preno?enja u ?atoru
   sastanka -

   ^48bilo je osam tisuæa pet stotina i osamdeset.

   ^49Na zapovijed koju je Jahve dao Mojsiju svakoga su unijeli u popis
   prema onom u èemu je slu?io i ?to je prenosio. Popisali su ih kako je
   Jahve zapovjedio Mojsiju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Naredi Izraelcima da iz tabora odstrane svakoga gubavca, svakoga
   koji imadne izljev i svakoga koji se oneèisti mrtvim tijelom.

   ^3Odstranite i mu?ke i ?enske! Izvan tabora ih istjerajte da ne
   oneèiste svoje tabore u kojima ja boravim meðu njima."

   ^4Izraelci tako uèine: istjeraju ih iz tabora. Kako je Jahve rekao
   Mojsiju, tako Izraelci uèine.

   ^5Jahve reèe Mojsiju:

   ^6"Ka?i Izraelcima: Kad koji èovjek ili ?ena poèini bilo kakav grijeh
   na ?tetu èovjeka ogrije?iv?i se protiv Jahve, i osjeti se krivim,

   ^7neka prizna poèinjeni grijeh, nadoknadi ?tetu ?to bolje mo?e te jo?
   doda tome petinu i dadne onome kome je nanio nepravdu.

   ^8Ako èovjek ne bi imao bli?eg roðaka kome bi se nadoknada mogla
   uruèiti, du?na nadoknada pripada Jahvi za sveæenika, ne raèunajuæi u to
   pomirbenoga ovna kojim æe sveæenik izvr?iti nad krivcem obred
   pomirenja.

   ^9I svaka podizanica od svih posveæenih stvari ?to ih Izraelci
   sveæeniku donose njemu pripada.

   ^10Svakome idu stvari koje je posvetio; i neka sveæeniku bude ono ?to
   njemu tko dadne."

   ^11Jahve reèe Mojsiju:

   ^12"Govori Izraelcima i reci im: Ako nekome ?ena poðe stranputicom te
   mu se iznevjeri

   ^13i netko s njom legne, ali to ostane sakriveno oèima njezina mu?a i
   ?ena ostane neotkrivena iako se oskvrnula te protiv nje ne bude
   svjedoka buduæi da u èinu nije bila uhvaæena -

   ^14i sad mu?a obuzme duh ljubomore i on postane ljubomoran na svoju
   ?enu koja se oskvrnula; ili ako ga spopadne duh ljubomore te postane
   ljubomoran na svoju ?enu a da se ona nije oskvrnula -

   ^15neka taj mu? dovede svoju ?enu sveæeniku. Neka za nju donese prinos:
   desetinu efe jeèmenog bra?na. Neka po njemu ne polijeva ulja niti na nj
   stavlja tamjana, jer to je prinosnica za ljubomoru, spomen-prinosnica
   da podsjeti na grijeh.

   ^16Neka sveæenik povede tu ?enu i postavi je pred Jahvu.

   ^17Sad neka sveæenik uzme posveæene vode u kakvu zemljanu posudu i,
   uzev?i pra?ine ?to je na podu Prebivali?ta, neka je sveæenik ubaci u
   vodu.

   ^18Po?to je sveæenik postavio ?enu pred Jahvu, neka joj otkrije glavu a
   na njezine ruke stavi spomen-prinosnicu, to jest ?itnu prinosnicu za
   ljubomoru, s sveæenik neka dr?i u ruci vodu gorèine i prokletstva.

   ^19Zatim neka sveæenik ?enu zakune. Neka joj reèe: 'Ako nikad èovjek s
   tobom nije le?ao te ako nisi i?la stranputicom i oskvrnula se dok si
   bila pod vla?æu svoga mu?a, budi po?teðena od ove vode gorèine i
   prokletstva!

   ^20Ali ako si i?la stranputicom dok si bila pod vla?æu svoga mu?a te se
   oskvrnula; ako je koji èovjek osim tvoga mu?a legao s tobom ...'

   ^21Ovdje neka sveæenik zakune ?enu ovom kletvom: neka joj rekne: Jahve
   te postavio za prokletstvo i kletvu meðu tvojim narodom, uèinio da ti
   uvene rodnica i da ti se utroba nadme!

   ^22Neka ova voda prokletstva zaðe u tvoju utrobu! Trbuh ti se od nje
   naduo, a rodnica uvenula! - A ?ena neka poprati: Amen! Amen!

   ^23Potom neka ta prokletstva sveæenik napi?e na list pa ih ispere u
   vodu gorèine.

   ^24Onda neka ?enu napoji vodom gorèine i prokletstva, da bi se voda
   gorèine po njoj razi?la i napunila je gorko?æu.

   ^25Neka sveæenik onda uzme iz ?enine ruke prinosnicu za ljubomoru,
   prinese je pred Jahvom kao ?rtvu prikaznicu te je donese na ?rtvenik.

   ^26Zagrabiv?i od prinosnice punu pregr?t kao spomen-?rtvu, neka to
   sa?e?e u kad na ?rtveniku. Napokon, neka ?enu napoji vodom.

   ^27Po?to je napoji vodom, bude li oskvrnuta iznevjeriv?i se svome mu?u,
   voda prokletstva uæi æe u nju i napunit æe je gorèinom; njezina æe se
   utroba naduti a rodnica uvenuti - ta æe ?ena postati prokletstvom u
   svome narodu.

   ^28A ako ?ena ne bude oskvrnuta nego nevina, neæe joj biti ni?ta i imat
   æe djece.

   ^29To je obred u sluèaju ljubomore, kad ?ena poðe stranputicom i
   oskvrne se dok je pod vla?æu svoga mu?a;

   ^30ili kad kojega èovjeka obuzme duh ljubomore te postane ljubomoran na
   svoju ?enu. Neka, dakle, postavi svoju ?enu pred Jahvu, a sveæenik neka
   nad njom izvr?i sav ovaj obred.

   ^31Neka je mu? slobodan od krivnje, a ?ena neka snosi svoju krivnju."
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Govori Izraelcima i reci im: 'Ako tko, bilo èovjek ili ?ena, polo?i
   nazirejski zavjet te se posveti Jahvi,

   ^3neka se suzdr?ava od vina i svakoga opojnog piæa. Neka ne pije ni
   ukiseljena vina niti ukiseljena opojnog piæa; a niti kakva soka od
   gro?ða neka ne pije; neka ne jede gro?ða, ni svje?a ni suha.

   ^4Sve vrijeme svoga nazireata ne smije jesti ni?ta ?to raða lozov trs -
   od zelena gro?ða do komine.'

   ^5Sve dok traje njegov nazirejski zavjet, neka britva ne prelazi preko
   njegove glave; dok se ne navr?i vrijeme ?to ga je Jahvi zavjetovao,
   neka bude posveæen i pusti kose da mu slobodno rastu na glavi.

   ^6Za sve vrijeme svoga zavjeta Jahvi neka se ne primièe nikakvu
   mrtvacu.

   ^7Neka se ne oneèi?æuje ni zbog svoga oca, ni zbog svoje majke, svoga
   brata ili svoje sestre ako bi umrli, jer na svojoj glavi nosi
   posveæenje svoga Boga.

   ^8Sve vrijeme svoga nazireata on je posveæen Jahvi.

   ^9Umre li tko nenadanom smræu pokraj njega, oneèistiv?i tako njegovu
   posveæenu glavu, neka na dan svoga oèi?æenja obrije svoju glavu - neka
   je obrije sedmoga dana.

   ^10A osmoga dana neka donese sveæeniku, na ulazu u ?ator sastanka,
   dvije grlice ili dva golubiæa.

   ^11Neka sveæenik prinese jedno kao ?rtvu okajnicu, a drugo kao ?rtvu
   paljenicu, zatim neka nad njim izvr?i obred pomirenja zbog ljage kojom
   se okaljao uz mrtvaca. Toga dana neka posveti svoju glavu;

   ^12neka zavjetuje Jahvi dane svoga nazireata; neka donese
   jednogodi?njeg janjca kao ?rtvu naknadnicu. Prija?nje vrijeme neka se
   ne raèuna, jer je njegov nazireat bio oskvrnjen.

   ^13Ovo je obred za nazirejca: na dan kad se navr?i vrijeme njegova
   nazireata, neka ga dovedu na ulaz ?atora sastanka.

   ^14Kao svoj prinos neka Jahvi donese: jednogodi?njeg janjca bez mane za
   ?rtvu paljenicu; jednogodi?nje ?ensko janje, bez mane, za ?rtvu
   okajnicu; jednoga ovna, bez mane, za ?rtvu prièesnicu;

   ^15nadalje, ko?aru neukvasanih pogaèa od najboljeg bra?na, u ulju
   zamije?enih i neukvasanih kolaèa, namazanih uljem, s njihovim
   prinosnicama i ljevanicama.

   ^16Sveæenik, po?to to donese pred Jahvu, neka prinese njegovu okajnicu
   i paljenicu.

   ^17Zatim neka prinese ovna Jahvi kao ?rtvu prièesnicu zajedno s ko?arom
   neukvasanih pogaèa. I njegovu prinosnicu i njegovu ljevanicu neka
   prinese sveæenik.

   ^18Na ulazu u ?ator sastanka neka nazirejac obrije svoju posveæenu
   glavu i, uzev?i uvojke sa svoje posveæene glave, neka ih stavi na vatru
   ?to gori pred ?rtvom prièesnicom.

   ^19Zatim neka sveæenik uzme kuhano pleæe ovna, jednu neukvasanu pogaèu
   iz ko?are i jedan neukvasani kolaè i stavi to na ruke nazirejcu po?to
   ovaj obrije svoje posveæene kose.

   ^20Neka to sveæenik prinese kao ?rtvu prikaznicu pred Jahvom. To je
   svetinja ?to pripada sveæeniku, osim grudi prikaznice i stegna
   podizanice. Poslije toga nazirejac mo?e piti vina."

   ^21Ovo je obred nazirejca, ne raèunajuæi ono ?to bi jo? mogla prinijeti
   njegova ruka. Ako je povrh svoga nazireata obeæao kakav dar, neka povrh
   obreda svoga nazireata uèini kako je zavjetovao.

   ^22Jahve reèe Mojsiju:

   ^23"Reci Aronu i njegovim sinovima: 'Ovako blagoslivljajte Izraelce
   govoreæi im:

   ^24Neka te blagoslovi Jahve i neka te èuva!

   ^25Neka te Jahve licem svojim obasja, milostiv ti bude!

   ^26Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!' Tako neka
   stavljaju moje ime nad sinove Izraelove, i ja æu ih blagoslivljati."
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 U onaj dan kad Mojsije zavr?i podizanje Prebivali?ta i kad ga pomaza
   i posveti sa svim njegovim posuðem, a tako i ?rtvenik sa svim njegovim
   priborom,

   ^2pristupe glavari izraelski, starje?ine njihovih pradjedovskih domova,
   to jest knezovi plemenski koji su vodili popisivanje,

   ^3i dovedu svoje prinose pred Jahvu: ?estora teretna kola i dvanaest
   volova - jedna kola za dvojicu glavara i vola za svakoga pojedinoga.
   Dovedu ih pred Prebivali?te.

   ^4Tada Jahve progovori Mojsiju:

   ^5"Primi to od njih za upotrebu pri slu?bi u ?atoru sastanka; onda to
   podaj svakome levitu prema njegovoj slu?bi."

   ^6Mojsije uze kola i volove pa ih dade levitima.

   ^7Dvoja kola i èetiri vola dade Ger?onovcima prema njihovoj slu?bi,

   ^8a èetvera kola i osam volova dade Merarijevcima prema njihovoj slu?bi
   pod vodstvom Itamara, sina sveæenika Arona.

   ^9Kehatovcima nije dao ni?ta, jer je njihova zadaæa bila nositi
   posveæene predmete na ramenima.

   ^10Tada glavari prinesu prinos za posvetu ?rtvenika na dan njegova
   pomazanja. Dok su glavari prinosili svoje prinose pred ?rtvenik,

   ^11Jahve progovori Mojsiju: "Svakoga dana neka po jedan glavar donese
   svoj prinos za posvetu ?rtvenika!"

   ^12Prvoga dana donese svoj prinos Nah?on, sin Aminadabov, od plemena
   Judina.

   ^13Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset ?ekela
   i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset ?ekela, prema hramskom ?ekelu;
   jedno i drugo bija?e napunjeno najboljim bra?nom, zamije?enim u ulju,
   za prinosnicu.

   ^14Onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana;

   ^15jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^16jedan jarac za ?rtvu okajnicu,

   ^17a za ?rtvu prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Nah?ona, Aminadabova sina.

   ^18Drugoga dana donese svoj prinos Netanel, sin Suarov, glavar
   Jisakarovaca.

   ^19Za svoj prinos donio je: jednu srebrnu zdjelu te?ku sto trideset
   ?ekela, jedan srebrni kotliæ od sedamdeset ?ekela, prema hramskom
   ?ekelu; oboje puno najboljeg bra?na, zamije?ena u ulju, za prinosnicu;

   ^20onda jednu zlatnu posudicu od deset ?ekela punu tamjana;

   ^21jednog junca, jednoga ovna, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^22jednog jarca za okajnicu,

   ^23a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Netanela, Suarova sina.

   ^24Treæega dana donese svoj prinos glavar Zebulunovaca, Eliab, sin
   Helonov.

   ^25Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset ?ekela
   i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset ?ekela, prema hramskom ?ekelu;
   oboje puno najboljeg bra?na, zamije?ena u ulju, za prinosnicu;

   ^26jedna zlatna posudica puna tamjana;

   ^27jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^28jedan jarac za okajnicu,

   ^29a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Eliaba, Helonova sina.

   ^30Èetvrtog dana donese svoj prinos glavar Rubenovaca, Elisur, sin
   ?edeurov.

   ^31Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset
   ?ekela, jedan srebrni kotliæ od sedamdeset ?ekela, prema hramskom
   ?ekelu; oboje puno najboljeg bra?na, zamije?ena u ulju, za prinosnicu;

   ^32onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana;

   ^33jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^34jedan jarac za okajnicu,

   ^35a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Elisura, ?edeurova sina.

   ^36Petoga dana donese svoj prinos glavar ?imunovaca, ?elumiel, sim
   Suri?adajev.

   ^37Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset
   ?ekela, jedan srebrni kotliæ od sedamdeset ?ekela, prema hramskom
   ?ekelu; oboje napunjeno najboljim bra?nom, zamije?enim u ulju, za
   prinosnicu;

   ^38onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana;

   ^39jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^40jedan jarac za okajnicu,

   ^41a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos ?elumiela, Suri?adajeva sina.

   ^42?estoga dana donese svoj prinos glavar Gadovaca, Elijasaf, sin
   Deuelov.

   ^43Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset
   ?ekela, jedan srebrni kotliæ od sedamdeset ?ekela, prema hramskom
   ?ekelu; oboje napunjeno najboljim bra?nom, zamije?enim u ulju, za
   prinosnicu;

   ^44onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana;

   ^45jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^46jedan jarac za okajnicu,

   ^47a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Elijasafa, Deuelova sina.

   ^48Sedmoga dana donese svoj prinos glavar Efrajimovaca, Eli?ama, sin
   Amihudov.

   ^49Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset ?ekela
   i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset ?ekela, prema hramskom ?ekelu;
   oboje puno najboljeg bra?na, zamije?ena u ulju, za prinosnicu;

   ^50onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana;

   ^51jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu,

   ^52jedan jarac za okajnicu,

   ^53a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Eli?ama, Amihudova sina.

   ^54Osmoga dana donese svoj prinos glavar Mana?eovaca, Gamliel, sin
   Pedahsurov.

   ^55Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset ?ekela
   i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset ?ekela, prema hramskom ?ekelu;
   oboje napunjeno najboljim bra?nom, zamije?enim u ulju, za prinosnicu;

   ^56onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana;

   ^57jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^58jedan jarac za okajnicu,

   ^59a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Gamliela, Pedahsurova sina.

   ^60Devetoga dana donese svoj prinos glavar Benjaminovaca, Abidan, sin
   Gidonijev.

   ^61Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset ?ekela
   i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset ?ekela, prema hramskom ?ekelu;
   oboje napunjeno najboljim bra?nom, zamije?enim u ulju, za prinosnicu;

   ^62onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana,

   ^63jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^64jedan jarac za okajnicu,

   ^65a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Abidana, Gidonijeva sina.

   ^66Desetoga dana donese svoj prinos glavar Danovaca, Ahiezer, sin
   Ami?adajev.

   ^67Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset ?ekela
   i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset ?ekela, prema hramskom ?ekelu;
   oboje napunjeno najboljim bra?nom, zamije?enim u ulju, za prikaznicu;

   ^68onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana;

   ^69jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^70jedan jarac za okajnicu,

   ^71a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Ahiezera, Ami?adajeva sina.

   ^72Jedanaestoga dana donese svoj prinos glavar A?erovaca, Pagiel, sin
   Okranov.

   ^73Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset ?ekela
   i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset ?ekela, prema hramskom ?ekelu;
   oboje napunjeno najboljim bra?nom, zamije?enim u ulju, za prinosnicu;

   ^74onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana;

   ^75jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^76jedan jarac za okajnicu,

   ^77a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Pagiela, Okranova sina.

   ^78Dvanaestoga dana donese svoj prinos glavar Naftalijevaca, Ahira, sin
   Enanov.

   ^79Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset ?ekela
   i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset ?ekela, prema hramskom ?ekelu;
   oboje napunjeno najboljim bra?nom, zamije?enim u ulju, za prinosnicu;

   ^80onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana;

   ^81jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^82jedan jarac za okajnicu,

   ^83a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Ahire, Enanova sina.

   ^84To su bili prinosi glavara izraelskih za posvetu ?rtvenika na dan
   kad bija?e pomazan: dvanaest srebrnih zdjela, dvanaest srebrnih kotliæa
   i dvanaest zlatnih posudica.

   ^85Svaka srebrna zdjela te?ila je sto trideset ?ekela; svaki kotliæ
   sedamdeset ?ekela. Svega srebra u posuðu bilo je dvije tisuæe i èetiri
   stotine hramskih ?ekela.

   ^86Zlatnih posudica punih tamjana bilo je dvanaest, svaka posudica
   te?ila je deset hramskih ?ekela. Sve zlato u posudicama te?ilo je sto
   dvadeset ?ekela.

   ^87Sve stoke za paljenicu: dvanaest junaca, dvanaest ovnova, dvanaest
   jednogodi?njih janjaca s njihovim prinosima. Za okajnicu dvanaest
   jaraca.

   ^88Sve stoke za prièesnicu: dvadeset i èetiri vola, ?ezdeset ovnova,
   ?ezdeset kozliæa i ?ezdeset janjaca od godine dana. To je bio prinos za
   posvetu ?rtvenika po?to bija?e pomazan.

   ^89Kad bi Mojsije ulazio u ?ator sastanka da razgovara s Njim, slu?ao
   bi glas kako mu govori ozgo s Pomirili?ta ?to je bilo na Kovèegu
   svjedoèanstva, meðu dva kerubina. Tada bi mu govorio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Govori Aronu i reci mu: 'Kad bude? palio svjetionice, neka sedam
   svjetionica svijetli na prednjoj strani svijeænjaka.'"

   ^3Aron i uèini tako: smjesti svjetionice na prednju stranu svijeænjaka,
   kako je Jahve Mojsiju naredio.

   ^4Svijeænjak bija?e skovan od zlata; skovan od svoga podno?ja do svoje
   èa?ke. Svijeænjak je bio napravljen prema uzorku ?to ga je Jahve
   pokazao Mojsiju.

   ^5Jahve reèe Mojsiju:

   ^6"Uzmi levite izmeðu Izraelaca i oèisti ih!

   ^7Ovako s njima postupi da ih oèisti?: po?kropi ih vodom za okajavanje;
   a oni neka se obriju po svemu svome tijelu, neka operu svoju odjeæu i
   bit æe èisti.

   ^8Neka zatim uzmu jednog junca i prinosnicu od najboljeg bra?na,
   zamije?ena u ulju. A ti uzmi drugog junca za okajnicu.

   ^9Dovedi onda levite pred ?ator sastanka i skupi svu izraelsku
   zajednicu.

   ^10Kad dovede? levite pred Jahvu, neka Izraelci stave na njih svoje
   ruke.

   ^11Neka zatim Aron prinese levite, kao prikaznicu pred Jahvom, u ime
   Izraelaca. Tako æe njihov posao biti da slu?e Jahvi.

   ^12Neka potom leviti stave svoje ruke juncima na glave; onda jednoga
   prinesi kao okajnicu, a drugoga kao paljenicu Jahvi, da se izvr?i obred
   pomirenja nad levitima.

   ^13Staviv?i levite pred Arona i njegove sinove, prika?i ih Jahvi ?rtvom
   prikaznicom.

   ^14Odvoji tako levite izmeðu Izraelaca da budu moji.

   ^15Poslije toga, po?to ih oèisti? i prinese? ?rtvom prikaznicom, neka
   leviti uðu u slu?bu ?atora sastanka.

   ^16Jer oni su izmeðu Izraelaca meni potpuno darovani; njih sam sebi
   uzeo namjesto svih koji otvaraju majèinu utrobu, svih izraelskih
   prvoroðenaca.

   ^17Svako, naime, prvoroðenèe meðu Izraelcima, kako èedo tako i ?ivinèe,
   moje je; sebi sam ih posvetio onoga dana kad sam pobio svu prvoroðenèad
   u zemlji egipatskoj.

   ^18Tako sam uzeo levite namjesto svih izraelskih prvoroðenaca.

   ^19I predao sam levite izmeðu Izraelaca kao dar Aronu i njegovim
   sinovima da mjesto Izraelaca obavljaju slu?bu u ?atoru sastanka; da nad
   njima obavljaju obred pomirenja, tako da kakva nedaæa ne bi pogodila
   Izraelce ?to bi se pribli?ili Sveti?tu."

   ^20Mojsije, Aron i sva izraelska zajednica uèine tako s levitima; kako
   je Jahve naredio Mojsiju za levite, tako im Izraelci i uèine.

   ^21Leviti se oèiste i operu svoju odjeæu; onda ih Aron prinese pred
   Jahvu ?rtvom prikaznicom. Aron nad njima obavi obred pomirenja da ih
   oèisti.

   ^22Poslije toga uðu leviti u slu?bu u ?ator sastanka, u nazoènosti
   Arona i njegovih sinova. Kako je Jahve naredio Mojsiju za levite, tako
   su s njima i uradili.

   ^23Jahve reèe Mojsiju:

   ^24"I ovo se tièe levita: od dvadeset i pet godina navi?e neka leviti
   po redu preuzimaju slu?bu u ?atoru sastanka.

   ^25A kad kome bude pedeset godina, neka istupi iz slu?be i neka vi?e ne
   slu?i.

   ^26Ali mo?e pomagati svojoj braæi u vr?enju njihovih du?nosti u ?atoru
   sastanka, no sam ne mora vr?iti slu?be. Tako postupi prema levitima za
   njihove du?nosti!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Prvoga mjeseca druge godine nakon izlaska iz zemlje egipatske Jahve
   reèe Mojsiju u Sinajskoj pustinji:

   ^2"Neka Izraelci slave Pashu u njezino vrijeme.

   ^3Slavite je u njezino vrijeme, u suton, èetrnaestoga dana ovoga
   mjeseca; slavite je prema svim njezinim propisima i obièajima."

   ^4Tako Mojsije reèe Izraelcima da slave Pashu.

   ^5I oni su je slavili u Sinajskoj pustinji, u suton, prvoga mjeseca,
   èetrnaestoga dana u mjesecu. Kako je god Jahve Mojsiju naredio, tako su
   Izraelci i uèinili.

   ^6A bija?e ljudi oneèi?æenih mrtvacem; ti nisu mogli slaviti Pashu
   onoga dana. Doðu tako pred Mojsija i Arona istoga dana

   ^7pa reknu: "Mrtvacem smo se oneèistili; ipak, za?to bi nam bilo
   uskraæeno prinositi Jahvi ?rtvu u njezino vrijeme usred Izraelovih
   sinova?"

   ^8Mojsije im reèe: "Strpite se da èujem ?to æe Jahve za vas odrediti."

   ^9I Jahve reèe Mojsiju:

   ^10"Ovako ka?i Izraelcima: 'Kad se tko izmeðu vas ili va?ih potomaka
   oneèisti mrtvacem ili je na daleku putu, neka ipak slavi Pashu Jahvi.

   ^11Neka je slave u suton èetrnaestog dana drugoga mjeseca. Neka je
   blaguju s neukvasanim kruhom i gorkim zeljem;

   ^12neka ni?ta od nje ne ostavljaju za ujutro; neka ni jedne kosti na
   njoj ne lome. Neka je slave prema propisima Pashe.

   ^13Onaj koji je èist a ne bude na putovanju pa ipak propusti proslaviti
   Pashu, neka se iskorijeni iz svoga naroda. Buduæi da nije prinio Jahvi
   ?rtve u njezino vrijeme, takav neka snosi svoju krivnju.

   ^14Ako s vama boravi stranac i Pashu prinosi Jahvi, neka je prinosi
   prema propisima i obièajima njezinim. Neka bude jedan zakon za vas, bio
   to stranac ili domorodac.'"

   ^15Na dan kad je podignuto Prebivali?te oblak prekri Prebivali?te,
   ?ator svjedoèanstva. Od veèeri do jutra stajao je u obliku ognja nad
   Prebivali?tem.

   ^16Tako ga je oblak neprestano zaklanjao, a noæu bija?e poput ognja.

   ^17Kad bi se god oblak digao sa ?atora, Izraelci bi poslije toga
   krenuli. A gdje bi oblak stao, tu bi se i Izraelci utaborili.

   ^18Na zapovijed Jahvinu Izraelci su kretali na put i na Jahvinu se
   zapovijed utaborivali. Sve vrijeme ?to bi oblak stajao nad
   Prebivali?tem oni su taborovali.

   ^19Ako bi oblak dugo stajao nad Prebivali?tem, Izraelci su slu?ali
   Jahvin nalog i ne bi polazili na put.

   ^20Ali ako bi se dogodilo da oblak ostane nad Prebivali?tem malo
   vremena, oni bi se na Jahvinu zapovijed utaborili i na Jahvinu
   zapovijed opet krenuli na put.

   ^21Ako bi se oblak digao po?to se zadr?ao od veèeri do jutra, oni bi
   tada ujutro krenuli na put. Danju ili noæu, kad bi se oblak digao, oni
   bi krenuli na put.

   ^22Dva dana ili mjesec ili godinu - dok bi oblak ostajao nad
   Prebivali?tem - Izraelci su taborovali, ne kreæuæi na put, a èim bi se
   digao, oni bi krenuli.

   ^23Po zapovijedi Jahvinoj stajahu u taboru i po zapovijedi Jahvinoj
   kretahu na put. Dr?ali su se Jahvina naloga, kako Jahve bija?e
   zapovjedio Mojsiju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Napravi sebi dvije trube; napravi ih od kovana srebra. Neka ti slu?e
   za sazivanje zajednice i za pokretanje tabora.

   ^3Kad se u njih zatrubi, neka se sva zajednica skupi k tebi na ulazu u
   ?ator sastanka.

   ^4Ako li se zatrubi u jednu, neka se k tebi skupe glavari izraelski,
   tisuænici.

   ^5Kad popratite trubljenje bojnim poklikom, neka krenu logori utaboreni
   na istoènoj strani.

   ^6Kad popratite trubljenje bojnim poklikom po drugi put, neka krenu
   logori utaboreni s ju?ne strane: neka se trubljenje poprati bojnim
   poklikom da oni krenu.

   ^7Trubite i da skupite zajednicu, ali bez bojnog poklika.

   ^8Neka u trube trube sveæenici, sinovi Aronovi. Neka vam to bude
   trajnom uredbom za va?e nara?taje.

   ^9Kad u svojoj zemlji poðete u rat na neprijatelja koji vas pritisne,
   zaorite na trube s bojnim poklikom, i Jahve, Bog va?, sjetit æe se vas
   i bit æete izbavljeni od svojih neprijatelja.

   ^10Na dan svoje sveèanosti, svojih blagdana ili svojih mjeseèevih
   mlaðaka, dok prinosite svoje paljenice i prièesnice, trubite u trube.
   Neka to za vas bude spomen pred Bogom va?im. Ja sam Jahve, Bog va?."

   ^11Druge godine drugoga mjeseca dvadesetog dana u mjesecu di?e se oblak
   iznad Prebivali?ta svjedoèanstva.

   ^12Tada se Izraelci zapute iz Sinajske pustinje na svoja putovanja.
   Oblak se zaustavi u pustinji Paranu.

   ^13Tako na Jahvinu zapovijed danu Mojsiju krenu?e prvi put.

   ^14Prva je krenula zastava tabora Judinih sinova u svojim èetama. Nad
   njihovom vojskom bija?e Nah?on, sin Aminadabov;

   ^15nad vojskom plemena Jisakarovaca staja?e Netanel, sin Suarov,

   ^16a nad vojskom plemena Zebulunovaca bija?e Eliab, sin Helonov.

   ^17Zatim, po?to je rastavljeno Prebivali?te, krenu?e Ger?onovci i
   Merarijevci noseæi Prebivali?te.

   ^18Potom krenu zastava tabora Rubenova u svojim èetama. Nad njihovom
   vojskom bija?e Elisur, sin ?edeurov;

   ^19nad vojskom plemena ?imunovaca stajao je ?elumiel, sin Suri?adajev;

   ^20nad vojskom plemena Gadovaca bio je Elijasaf, sin Deuelov.

   ^21Potom krenu?e Kehatovci noseæi posveæene predmete. Tako je
   Prebivali?te bilo podignuto prije njihova dolaska.

   ^22Onda krenu zastava tabora Efrajimovaca u svojim èetama. Nad njihovom
   vojskom bija?e Eli?ama, sin Amihudov,

   ^23nad vojskom plemena Mana?eovaca staja?e Gamliel, sin Pedahsurov;

   ^24nad vojskom plemena Benjaminovaca bija?e Abidan, sin Gidonijev.

   ^25A kao zalazna stra?a za sve tabore krenu, u svojim èetama, zastava
   tabora Danovaca. Nad njihovom je vojskom stajao Ahiezer, sin
   Ami?adajev.

   ^26Nad vojskom plemena A?erovaca bio je Pagiel, sin Okranov;

   ^27a nad vojskom plemena Naftalijevaca bio je Ahira, sin Enanov.

   ^28Takav je bio red putovanja Izraelaca svrstanih u svoje èete. Tako su
   putovali.

   ^29Mojsije reèe Hobabu, sinu Midjanca Reuela, Mojsijeva tasta:
   "Zaputili smo se u kraj o kojemu je Jahve rekao: 'Dat æu vam ga!' Poði
   s nama i dobro æemo ti èiniti, jer je Jahve obeæao sreæu Izraelu."

   ^30"Ne idem", odgovori mu, "nego se vraæam u svoju zemlju; k svojima se
   vraæam."

   ^31"Molim te, ne ostavljaj nas!" - reèe. "Buduæi da zna? gdje nam se
   treba u pustinji utaboriti, valjat æe? nam kao oèi.

   ^32Ako s nama poðe?, dobroèinstva koja nam Jahve bude udijelio s tobom
   æemo dijeliti."

   ^33Od Jahvina brda putovali su tri dana hoda. Kovèeg Jahvina saveza
   i?ao je pred njima ta tri dana hoda da im potra?i mjesto odmora.

   ^34Danju je opet Jahvin oblak bio nad njima, kako bi se iz tabora
   zaputili.

   ^35Kad bi Kovèeg polazio, Mojsije bi rekao: "Ustani, Jahve!
   Neprijatelji tvoji neka se raspr?e! Koji tebe mrze nek' bje?e pred
   tobom!"

   ^36A kad bi se zaustavljao, popratio bi: "Vrati se, o Jahve! Izraelu ti
   si tisuæe bezbrojne!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 I stade narod zlobno mrmljati u Jahvine u?i. Kad to èu Jahve, planu
   gnjevom. Jahvin oganj izbi meðu njima i spali jedan kraj tabora.

   ^2Narod zavapi Mojsiju, a Mojsije se pomoli Jahvi i oganj se uti?a.

   ^3Ono se mjesto prozva Tabera, jer je Jahvin oganj ondje zaplamtio na
   njih.

   ^4Svjetinu koja se oko njih skupila obuzme pohlepa za jelom. Izraelci
   se opet upuste u jadikovanje govoreæi: "Tko æe nas nasititi mesom?

   ^5Sjeæamo se kako smo u Egiptu jeli badava ribe, krastavaca, dinje,
   prÓase, luka i èe?njaka.

   ^6Sad nam ?ivot vene; nema nièega, osim mÓane, pred na?im oèima."

   ^7MÓana je bila kao zrno korijandera i nalik na bdelij.

   ^8Narod i?ao naokolo, skupljao je, a onda tro kamenom na kamenoj ploèi
   ili stÓupao u stÓupi. Kuhao ju je u loncu i od nje pravio kolaèe. Okus
   joj bija?e kao okus kolaèa zgotovljena u ulju.

   ^9Kad bi se noæu spu?tala rosa po tabori?tu, s njome bi se spustila i
   mÓana.

   ^10Mojsije je slu?ao kako jadikuje narod u svojim obiteljima, svatko na
   ulazu u svoj ?ator. Gnjev Jahvin ?estoko planu i Mojsije se ra?alosti.

   ^11"Za?to zlostavlja? slugu svoga?" - upravi Mojsije rijeè Jahvi.
   "Za?to nisam stekao milost u tvojim oèima kad si na me uprtio teret
   svega ovog naroda?

   ^12Zar je od mene potekao sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad
   veli?: 'Nosi ga u svome krilu, kao ?to dojilja nosi dojenèe, u zemlju
   ?to sam je pod zakletvom obeæao njihovim oèevima!'

   ^13Odakle meni meso da ga dam svemu ovom puku koji plaèe oko mene
   govoreæi: 'Daj nam mesa da jedemo!'

   ^14Ja sam ne mogu nositi sav ovaj narod. Prete?ko je to za me.

   ^15Ako æe? ovako sa mnom postupati, radije me ubij, ako sam stekao
   milost u tvojim oèima, da vi?e ne gledam svoga jada."

   ^16Onda Jahve reèe Mojsiju: "Skupi mi sedamdeset mu?eva izmeðu
   starje?ina izraelskih za koje zna? da su starje?ine narodu i njegovi
   nadglednici. Dovedi ih u ?ator sastanka pa neka ondje zauzmu svoja
   mjesta s tobom.

   ^17Ja æu siæi i ondje s tobom govoriti; uzet æu ne?to duha koji je na
   tebi i stavit æu ga na njih. Tako æe s tobom nositi teret naroda da ga
   ne nosi? sam.

   ^18Nadalje, ka?i narodu: Za sutra se posvetite i jest æete mesa, jer
   ste mrmljali u u?i Jahvi govoreæi: 'Tko æe nas nasititi mesa? U Egiptu
   nam je bilo dobro.' Jahve æe vam, dakle, dati mesa da jedete.

   ^19Neæete ga jesti samo jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset
   dana, ni dvadeset dana,

   ^20nego cio mjesec, sve dok vam ne izbije na nosnice i ne ogadi vam se,
   jer ste odbacili Jahvu koji je meðu vama mrmljajuæi pred njim rijeèima:
   'Za?to smo uopæe odlazili iz Egipta!'"

   ^21"Naroda u kojemu se nalazim", odgovori Mojsije, "ima ?est stotina
   tisuæa pje?aka, a ti ka?e?: 'Mesa æu im dati da jedu mjesec dana.'

   ^22Mo?e li im se naklati sitne i krupne stoke da im dostane? Mogu li im
   se sve ribe iz mora zgrnuti da im bude dosta?"

   ^23Jahve reèe Mojsiju: "Zar je ruka Jahvina tako kratka? Sad æe?
   vidjeti hoæe li se obistiniti moja rijeè ili neæe."

   ^24Mojsije izaðe i kaza narodu Jahvine rijeèi. Onda skupi sedamdeset
   mu?eva izmeðu narodnih starje?ina i smjesti ih oko ?atora.

   ^25Jahve siðe u oblaku i poèe s njim govoriti. Zatim uze od duha koji
   bija?e na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starje?ina. Kad duh
   poèinu na njima, poèe?e prorokovati, ali to vi?e nikad ne uèini?e.

   ^26Dvojica ostado?e u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a drugome
   Medad. Duh je i na njima poèinuo - bili su i oni meðu upisanima, premda
   nisu do?li u tabor - te poèe?e u taboru prorokovati.

   ^27Neki mladiæ otrèa te javi Mojsiju: "Eldad i Medad", reèe, "prorokuju
   u taboru!"

   ^28Jo?ua, sin Nunov, koji je poslu?ivao Mojsija od svoje mladosti,
   prozbori i reèe: "Mojsije, gospodaru moj, u?utkaj ih!"

   ^29Mojsije mu odgovori: "Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod
   Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!"

   ^30Potom se Mojsije i starje?ine izraelske vrate u tabor.

   ^31Tada Jahve zapovjedi te zapuhnu vjetar i nanese prepelice od mora i
   sasu ih na tabor, na dan hoda i s ove i s one strane tabora, na dva
   lakta iznad zemlje.

   ^32Narod je ustao te je toga cijeloga dana, svu noæ i cio sutra?nji dan
   skupljao prepelice. Onaj tko ih je skupio najmanje imao je deset
   homera.

   ^33Zatim ih razastrije?e oko tabora. Meso jo? bija?e meðu njihovim
   zubima - jo? ga nisu pro?vakali - kadli planu Jahvin gnjev protiv
   naroda: Jahve udari narod stra?nim pomorom.

   ^34Ono se mjesto prozva Kibrot Hataava, jer su ondje pokopali one koji
   se bijahu polakomili.

   ^35Iz Kibrot Hataave narod se zaputi u Haserot. I utabori se u
   Haserotu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 A Mirjam i Aron uze?e rogoboriti protiv Mojsija zbog ?ene Ku?anke
   kojom se o?enio; jer bija?e uzeo za ?enu jednu Ku?anku.

   ^2"Zar je samo Mojsiju govorio Jahve?" - reko?e mu. "Zar i nama nije
   govorio?" Jahve to èu.

   ^3Mojsije je bio veoma skroman èovjek, najskromniji èovjek na zemlji.

   ^4I odmah reèe Jahve Mojsiju, Aronu i Mirjami: "Vas se troje pojavite u
   ?atoru sastanka." Njih se troje pojavi.

   ^5U stupu oblaka siðe Jahve te stade na ulazu u ?ator. Zovnu Arona i
   Mirjamu. Kad njih dvoje istupi naprijed,

   ^6reèe Jahve: "Saslu?ajte rijeèi moje: Naðe li se meðu vama prorok, u
   viðenju njemu ja se javljam, u snu njemu progovaram.

   ^7Ali nije tako sa slugom mojim Mojsijem. Od svih u kuæi mojoj
   najvjerniji je on.

   ^8Iz usta u usta njemu ja govorim, oèevidno?æu, a ne zagonetkama, i lik
   Jahvin on smije gledati. Kako se onda niste bojali govoriti protiv
   sluge moga Mojsija?"

   ^9Uskipjev?i gnjevom na njih, Jahve ode.

   ^10Èim se od ?atora oblak udaljio, gle! Mirjam ogubavi, kao snijegom
   posuta. Aron se okrenu prema Mirjami, a to guba na njoj.

   ^11Tada rekne Aron Mojsiju: "Gospodaru moj, ne svaljuj na nas kazne za
   grijeh koji smo u ludosti poèinili i kojega smo krivci.

   ^12Ne daj da ona ostane kao mrtvo dijete kojemu je veæ na izlasku iz
   majèine utrobe meso napol uni?teno!"

   ^13Tada zavapi Mojsije Jahvi: "Bo?e, molim te, ozdravi je!"

   ^14"Da joj je otac njezin pljunuo u lice", reèe Jahve Mojsiju, "zar se
   ne bi morala stidjeti sedam dana? Neka i ona bude odvojena izvan tabora
   sedam dana, pa neka se poslije opet pripusti."

   ^15Tako je Mirjam bila odvojena izvan tabora sedam dana. Narod nije na
   put polazio dok Mirjam nije opet bila pripu?tena.

   ^16Poslije toga narod krenu iz Haserota i utabori se u pustinji Paranu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Po?alji ljude, po jednoga èovjeka iz pojedinog pradjedovskog
   plemena, da izvide kanaansku zemlju, koju dajem Izraelcima. Po?aljite
   sve njihove glavare!"

   ^3Na Jahvinu zapovijed Mojsije ih posla iz pustinje Parana. Svi ti
   ljudi bijahu glavari Izraelaca.

   ^4A ovo su njihova imena: ?amua, sin Zakurov, od plemena Rubenova;

   ^5?afat, sin Horijev, od plemena ?imunova;

   ^6Kaleb, sin Jefuneov, od plemena Judina;

   ^7Jigal, sin Josipov, od plemena Jisakarova;

   ^8Ho?ea, sin Nunov, od plemena Efrajimova;

   ^9Palti, sin Rafuov, od plemena Benjaminova;

   ^10Gadiel, sin Sodijev, od plemena Zebulunova;

   ^11Gadi, sin Susijev, od plemena Josipova, od plemena Mana?eova;

   ^12Amiel, sin Gemalijev, od plemena Danova;

   ^13Setur, sin Mikaelov, od plemena A?erova;

   ^14Nahbi, sin Vofsijev, od plemena Naftalijeva;

   ^15Geuel, sin Makijev, od plemena Gadova.

   ^16To su imena ljudi koje je Mojsije poslao da izvide zemlju. A Ho?eu,
   sina Nunova, Mojsije prozva Jo?uom.

   ^17Posla ih Mojsije da izvide kanaansku zemlju pa im reèe: "Idite gore
   u Negeb, onda se popnite na brdo.

   ^18Razgledajte zemlju kakva je. Je li narod koji u njoj ?ivi jak ili
   slab, malobrojan ili mnogobrojan?

   ^19Kakva je zemlja u kojoj ?ivi: dobra ili rðava? Kakvi su gradovi u
   kojima borave: otvoreni ili utvrðeni?

   ^20Kakvo je tlo: plodno ili mr?avo? Ima li po njemu drveæa ili nema?
   Odva?ni budite i ponesite plodova te zemlje." Bilo je upravo vrijeme
   ranog gro?ða.

   ^21Odu oni gore da izvide zemlju od pustinje Sina do Rehoba, koji je na
   ulazu u Hamat.

   ^22Popnu se u Negeb i doðu do Hebrona, gdje su se nalazili Ahiman,
   ?e?aj i Talmaj, Anakovi potomci. - Hebron je osnovan sedam godina prije
   nego Soan u Egiptu. -

   ^23Kada stigo?e u Dolinu E?kol, odreza?e ondje lozu s grozdom i
   poneso?e ga, udvoje, na motki; poneso?e i mogranja i smokava.

   ^24Ono se mjesto prozva Dolina E?kol zbog grozda koji su ondje Izraelci
   odrezali.

   ^25Nakon èetrdeset dana vrate se iz zemlje koju su izviðali.

   ^26Odu k Mojsiju i Aronu i svoj izraelskoj zajednici u Kade?, u
   Paranskoj pustinji. Podnesu njima i svoj zajednici izvje?taj, a onda im
   poka?u plodove zemlje.

   ^27Izvijeste ga oni: "I?li smo u zemlju u koju si nas poslao. Zaista
   njome teèe med i mlijeko. Evo njezinih plodova.

   ^28Ali je jak narod koji u onoj zemlji ?ivi, gradovi su utvrðeni i vrlo
   veliki. A vidjesmo ondje i potomke Anakove.

   ^29Amaleèani borave u negepskom kraju: Hetiti, Jebusejci i Amorejci
   ?ive u brdu; a Kanaanci se nalaze uz more i du? Jordana."

   ^30Kaleb u?utka narod oko Mojsija i progovori: "Krenimo ne oklijevajuæi
   i zauzmimo je, jer je mo?emo nadvladati!"

   ^31Ali ljudi ?to su s njim i?li odvrati?e: "Ne mo?emo iæi na onaj narod
   jer je jaèi od nas."

   ^32I poènu ozlogla?ivati Izraelcima zemlju koju su izviðali: "Zemlja
   kroz koju smo pro?li da je izvidimo zemlja je ?to pro?dire svoje
   stanovni?tvo. Sav narod ?to ga u njoj vidjesmo ljudi su krupna stasa.

   ^33Vidjesmo ondje i divove - Anakovo potomstvo od divova. Èinilo nam se
   da smo prema njima kao skakavci. Takvi bijasmo i njima."
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Tada zagraja sva zajednica i poèe vikati. I te noæi narod plaka?e.

   ^2Svi su Izraelci mrmljali protiv Mojsija i Arona. Sva im je zajednica
   govorila: "Kamo sreæe da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo
   pomrli u ovoj pustinji!

   ^3Za?to nas Jahve vodi u tu zemlju da padnemo od maèa a ?ene na?e i
   djeca da postanu roblje! Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u
   Egipat!"

   ^4Jedan je drugome govorio: "Postavimo sebi voðu i vratimo se u
   Egipat!"

   ^5Mojsije i Aron pado?e nièice pred svom okupljenom izraelskom
   zajednicom.

   ^6A Jo?ua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji bijahu meðu onima ?to
   su izviðali zemlju, razdera?e svoju odjeæu.

   ^7Zatim reko?e svoj zajednici izraelskoj: "Zemlja kroz koju smo pro?li
   da je istra?imo izvanredno je dobra.

   ^8Ako nam Jahve bude dobrostiv, u tu æe nas zemlju dovesti i dat æe nam
   je. To je zemlja u kojoj teèe med i mlijeko.

   ^9Samo, nemojte se buniti protiv Jahve! Ne bojte se naroda one zemlje:
   tÓa on je zalogaj za nas. Oni su bez za?tite, a s nama je Jahve! Ne
   bojte ih se!"

   ^10I dok je sva zajednica veæ mislila da ih kamenuje, pokaza se Slava
   Jahvina u ?atoru sastanka svima sinovima Izraelovim.

   ^11Tada reèe Mojsiju: "Dokle æe me taj narod prezirati? Dokle mi neæe
   vjerovati unatoè svim znamenjima ?to sam ih meðu njima izvodio?

   ^12Udarit æu ih pomorom i istrijebiti, a od tebe æu uèiniti narod veæi
   i moæniji od njega."

   ^13Onda Mojsije reèe Jahvi: "Egipæani su shvatili da si ti, svojom
   moæi, izveo ovaj narod izmeðu njih.

   ^14Oni su to kazali ?iteljima one zemlje. Veæ su saznali da si ti,
   Jahve, usred ovog naroda, kojemu se oèituje? licem u lice, i da ti,
   Jahve, u oblaku stoji? nad njima; da obdan u stupu od oblaka, a obnoæ u
   stupu od ognja ide? pred njima.

   ^15Zato, ako pobije? ovaj narod kao jednoga èovjeka, narodi koji su
   èuli glas o tebi reæi æe:

   ^16'Jahve je bio nemoæan da dovede ovaj narod u zemlju koju mu je pod
   zakletvom obeæao, i zato ih je poubijao u pustinji.'

   ^17Zato neka se snaga moga Gospodina uzvisi, kako si najavio rekav?i:

   ^18'Jahve je spor na srd?bu, a bogat milosrðem; podnosi opaèinu i
   prijestup, ali krivca ne ostavlja neka?njena, nego opaèinu otaca
   ka?njava na djeci do treæega i èetvrtog koljena.'

   ^19Oprosti krivnju ovome narodu po velièini svoga milosrða, kao ?to si
   vodio ovaj narod od Egipta dovde."

   ^20"Opra?tam po rijeèi tvojoj", reèe Jahve.

   ^21"Ali ipak, tako ja ?iv bio i slave se Jahvine napunila sva zemlja,

   ^22ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja ?to sam ih
   izveo u Egiptu i u pustinji, pa me ipak isku?avali veæ deset puta ne
   hoteæi poslu?ati moj glas,

   ^23neæe vidjeti zemlje ?to sam je pod zakletvom obeæao njihovim ocima;
   nitko od onih koji me preziru neæe je vidjeti.

   ^24A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukèiji duh i jer mi bija?e
   poslu?an, njega æu ja dovesti u zemlju u koju je i?ao i njegovi æe je
   potomci zaposjesti! Neka Amaleèani i Kanaanci samo ostanu u dolini.

   ^25Sutra se vratite i krenite u pustinju put Crvenog mora."

   ^26Jo? reèe Jahve Mojsiju i Aronu:

   ^27"Dokle æe ta opaka zajednica mrmljati protiv mene? Èuo sam tu?be ?to
   ih Izraelci na me di?u.

   ^28Ka?i im: Tako ja ?iv bio, objavljuje Jahve, kako ste na moje u?i
   govorili, tako æu vam i uèiniti.

   ^29U ovoj pustinji popadat æe va?a mrtva tijela: svih vas koji ste
   ubilje?eni u bilo koji va? popis od dvadeset godina pa naprijed, koji
   ste rogoborili protiv mene.

   ^30Neæete uæi u zemlju na koju sam svoju ruku digao da vas u njoj
   nastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jo?ue, sina Nunova.

   ^31A va?u djecu, o kojoj ka?ete da bi postala roblje, njih æu uvesti da
   nastane zemlju ?to ste je vi prezreli.

   ^32A vi? Neka vam tjelesa popadaju u ovoj pustinji!

   ^33Va?i sinovi neka lutaju pustinjom èetrdeset godina, neka trpe zbog
   va?e nevjere dok vam ne ispropadaju tjelesa u ovoj pustinji.

   ^34Prema broju dana u koje ste istra?ivali zemlju - dana èetrdeset, za
   svaki dan jednu godinu - ispa?tajte svoje opaèine èetrdeset godina.
   Iskusite ?to znaèi mene napustiti.

   ^35Ja, Jahve, to ka?em: tako æu postupiti s ovom opakom zajednicom ?to
   se sjatila protiv mene. U ovoj istoj pustinji neka zavr?i! Tu neka
   izgine."

   ^36A oni ljudi koje Mojsije bija?e poslao da istra?e zemlju i koji su
   nakon povratka potakli svu zajednicu da rogobori protiv njega
   ozlogla?ujuæi zemlju;

   ^37oni, dakle, ljudi koji su zlobno ozloglasili zemlju bijahu pomoreni
   pred Jahvom.

   ^38Od onih ljudi koji su i?li da istra?e zemlju ostado?e na ?ivotu
   jedino Jo?ua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov.

   ^39Kad je Mojsije prenio te rijeèi svim Izraelcima, narod se uvelike
   ra?alosti.

   ^40I uraniv?i ujutro poènu se uspinjati na vrh brda govoreæi. "Evo
   uzlazimo na mjesto o kojem je govorio Jahve jer smo zgrije?ili."

   ^41A Mojsije rekne: "Za?to kr?ite zapovijed Jahvinu? Neæete uspjeti.

   ^42Ne penjite se, da vas ne potuku va?i neprijatelji, jer Jahve nije
   meðu vama.

   ^43Ta ondje se pred vama nalaze Amaleèani i Kanaanci te æete od maèa
   pasti jer ste se odvratili od Jahve i jer Jahve neæe biti s vama."

   ^44Ali se oni prkosno penjahu prema vrhu brda, iako se ni Kovèeg saveza
   Jahvina ni Mojsije nisu micali iz tabora.

   ^45Amaleèani i Kanaanci koji su ?ivjeli na onome brdu spuste se, udare
   po njima i raspr?e ih sve do Horme.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Govori Izraelcima i reci im: 'Kad uðete u zemlju gdje æete boraviti
   i koju vam ja dajem,

   ^3pa budete prinosili Jahvi paljenu ?rtvu, paljenicu ili klanicu,
   zavjetnicu ili dragovoljnu ?rtvu, ili ?rtvu prigodom svojih svetkovina
   - praveæi tako od krupne ili sitne stoke ugodan miris Jahvi -

   ^4neka prinositelj prinese svoj dar Jahvi: prinosnicu od desetine efe
   najboljeg bra?na, zamije?ena u èetvrtini hina ulja.

   ^5Uz paljenicu ili uz klanicu prinesi èevrtinu hina vina za ljevanicu
   na svako janje.

   ^6Povrh ovna prinesi kao prinosnicu dvije desetine efe najboljeg
   bra?na, zamije?ena u jednoj treæini hina ulja;

   ^7i vina za ljevanicu prinesi treæinu hina na ugodan miris Jahvi.

   ^8Ako Jahvi prinosi? junca kao paljenicu ili kao klanicu da izvr?i?
   zavjet ili kao prièesnicu,

   ^9neka se onda uz junca prinesu tri desetine efe najboljeg bra?na,
   zamije?ena u pola hina ulja,

   ^10a za ljevanicu prinesi pola hina vina kao paljenu ?rtvu na ugodan
   miris Jahvi.

   ^11Neka se tako postupi uza svakoga vola i uza svakoga ovna, uza svaku
   glavu sitne stoke, ovce ili koze:

   ^12koliko ih god prinesete, za svako pojedino tako uèinite, veæ prema
   njihovu broju.

   ^13Svaki domorodac neka postupa ovako kad prinosi ?rtvu paljenu na
   ugodan miris Jahvi.

   ^14I ako koji stranac koji ?ivi meðu vama, ili æe biti meðu va?im
   potomcima, htjedne prinijeti ?rtvu paljenu na ugodan miris Jahvi, neka
   radi kako i vi radite.

   ^15Neka je jedan zakon i za vas i za stranca koji s vama boravi. To je
   trajan zakon za va?e nara?taje: pred Jahvom, kako je s vama, tako neka
   bude i sa strancem.

   ^16Jedan zakon i jedno pravo neka vrijedi za vas i za stranca koji s
   vama boravi.'"

   ^17Jahve reèe Mojsiju:

   ^18"Govori Izraelcima i reci im: 'Kad doðete u zemlju u koju vas vodim

   ^19i budete jeli kruh te zemlje, prinesite podizanicu Jahvi.

   ^20Kao prvinu iz svojih naæava prinesite jedan kolaè kao podizanicu;
   prinesite ga kao i podizanicu s gumna.

   ^21Od prvine svojih naæava davajte Jahvi podizanicu od nara?taja do
   nara?taja.'"

   ^22"Ako nehotice pogrije?ite te ne budete obdr?avali koju od zapovijedi
   ?to ih je Jahve objavio po Mojsiju -

   ^23sve ?to vam je Jahve zapovjedio po Mojsiju, odonda kad vam je izdao
   zapovijedi pa dalje od koljena do koljena -

   ^24onda: ako je to poèinjeno nepa?njom zajednice, neka sva zajednica
   prinese jednoga junca kao paljenicu na ugodan miris Jahvi s propisanom
   prikaznicom i ljevanicom i jednoga jarca kao okajnicu.

   ^25Neka sveæenik obavi obred pomirenja nad svom izraelskom zajednicom,
   pa æe im biti opro?teno. Bila je samo nepa?nja, a oni su prinijeli svoj
   dar - paljenu ?rtvu Jahvi - i okajnicu pred Jahvom za svoju nepa?nju.

   ^26Bit æe opro?teno svoj izraelskoj zajednici, a tako i strancu koji
   meðu njima boravi, jer se sav narod iz nepa?nje ogrije?io.

   ^27Pogrije?i li iz nepa?nje pojedinac, neka prinese jedno ?ensko kozle
   od godine dana kao okajnicu.

   ^28Neka sveæenik obavi obred pomirenja pred Jahvom nad osobom koja je
   nehotice pogrije?ila od nepa?nje. Kad nad njom obavi obred pomirenja,
   bit æe joj opro?teno.

   ^29Kada tko pogrije?i nepa?njom, neka vam jedan zakon vrijedi i za
   domoroca i za stranca koji boravi meðu vama.

   ^30Ali onaj koji ne?to uèini naumice, bio on domorodac ili stranac, taj
   na Jahvu huli. Takav neka se istrijebi izmeðu svoga naroda

   ^31jer je prezreo Jahvinu rijeè i prekr?io njegovu zapovijed. Neka se
   takav iskorijeni. Neka njegova krivnja padne na nj!"

   ^32Kad su Izraelci bili u pustinji, naðu èovjeka kako kupi drva u
   subotnji dan.

   ^33I oni koji su ga na?li da kupi drva dovedu ga Mojsiju i Aronu i svoj
   zajednici.

   ^34Stave ga pod stra?u, jer jo? nije bilo odreðeno ?to treba s njim
   uèiniti.

   ^35"Toga èovjeka treba pogubiti!" - reèe Jahve Mojsiju. "Neka ga
   kamenjem zaspe izvan tabora sva zajednica."

   ^36Sva ga zajednica izvede izvan tabora i zasu ga kamenjem te on
   poginu, kako je Jahve zapovjedio Mojsiju.

   ^37Reèe Jahve Mojsiju:

   ^38"Govori Izraelcima i reci im: neka od nara?taja do nara?taja prave
   rese na skutovima svojih haljina, a za resu svakoga skuta neka
   privezuju ljubièastu vrpcu.

   ^39Imat æete rese zato da vas pogled na njih sjeæa svih Jahvinih
   zapovijedi. Vr?ite ih, a ne zanosite se svojim srcem i svojim oèima,
   ?to vas tako lako zavode na bludnost.

   ^40Tako æete se sjeæati svih mojih zapovijedi, vr?it æete ih i bit æete
   posveæeni svome Bogu.

   ^41Ja sam Jahve, Bog va?, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske da vam
   budem Bogom. Ja, Jahve, Bog va?."
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Korah, sin Jisharov, sin Kehatov, sin Levijev, pa Datan i Abiram,
   sinovi Eliabovi, i On, sin Peletov - potomci Rubenovi -

   ^2ustanu protiv Mojsija zajedno sa dvjesta pedeset Izraelaca, glavara
   zajednice, uglednih na skup?tini i ljudi na glasu.

   ^3Oni se sjate oko Mojsija i Arona govoreæi im: "Vi prelazite mjeru!
   Sva je zajednica, svi njezini èlanovi, posveæena i meðu njima je Jahve.
   Za?to se onda uzvisujete iznad zajednice Jahvine!"

   ^4Kad to èu Mojsije, pade nièice.

   ^5Zatim reèe Korahu i svoj njegovoj dru?ini: "Sutra æe Jahve pokazati
   tko je njegov i tko je posveæen, kome dopu?ta da mu se pribli?i. Koga
   sebi izabere, k sebi æe ga i pustiti.

   ^6Uèinite ovo: uzmite kadionike, Korah i sva njegova dru?ina;

   ^7sutra stavite u njih vatre i metnite odozgo tamjana pred Jahvom. Koga
   Jahve odabere, taj neka bude posveæen. Vi prelazite mjeru, Levijevci!"

   ^8Potom Mojsije reèe Korahu: "Poslu?ajte, Levijevci!

   ^9Zar vam je malo ?to vas je Bog Izraelov izdvojio iz Izraelove
   zajednice da vas pribli?i k sebi te da vr?ite slu?bu u Jahvinu
   prebivali?tu i da stojite pred zajednicom slu?eæi joj?

   ^10Promaknuo je tebe i s tobom svu tvoju braæu Levijevce, a vi jo?
   tra?ite i sveæeni?tvo!

   ^11Ti i sva tvoja dru?ina, dakle, sjatili ste se protiv Jahve; jer ?to
   je Aron da protiv njega rogoborite?"

   ^12Zatim posla Mojsije po Datana i Abirama, sinove Eliabove, ali oni
   odgovore: "Neæemo doæi!

   ^13Zar je malo ?to si nas odveo iz zemlje kojom teèe med i mlijeko da
   nas pobije? u ovoj pustinji, pa hoæe? da nasilno zagospodari? nad nama?

   ^14Nisi nas uveo u zemlju kojom teèe med i mlijeko i nisi nam dao u
   posjed njive i vinograde! Misli? li iskopati oèi ovim ljudima? Neæemo
   doæi!"

   ^15Mojsije se vrlo razljuti i reèe Jahvi: "Ne obaziri se na njihovu
   prinosnicu! Ni jednoga njihova magarca nisam prisvojio niti sam
   ijednoga od njih o?tetio."

   ^16Zatim Mojsije reèe Korahu: "Ti i sva tvoja dru?ina stupite sutra
   pred Jahvu; ti, i oni, i Aron.

   ^17Neka svaki uzme svoj kadionik, stavi u nj tamjana i neka svaki
   donese svoj kadionik pred Jahvu - dvjesta i pedeset kadionika. A i ti i
   Aron donesite svaki svoj kadionik."

   ^18Svaki uzme svoj kadionik, stavi u nj vatre, onda odozgo metne
   tamjana i stane s Mojsijem i Aronom kod ulaza u ?ator sastanka.

   ^19Kad, naprama njima, sabra Korah svu zajednicu na ulazu u ?ator
   sastanka, onda se svoj zajednici pokaza slava Jahvina.

   ^20I reèe Jahve Mojsiju i Aronu:

   ^21"Odvojite se od te zajednice da je odmah satrem!"

   ^22Oni popado?e nièice i povika?e: "Bo?e! Bo?e ?ivotnog duha u svakome
   tijelu! Zar æe? se razgnjeviti na svu zajednicu kad je samo jedan
   sagrije?io!"

   ^23Onda Jahve reèe Mojsiju:

   ^24"Reci toj zajednici: 'Uklonite se iz okolice prebivali?ta Koraha,
   Datana i Abirama!'"

   ^25Mojsije ustade i poðe k Datanu i Abiramu. Za njim krenu?e izraelske
   starje?ine.

   ^26Zatim ovako progovori zajednici: "Odstupite od ?atora tih opakih
   ljudi! Ne dotièite se nièega ?to je njihovo, da ne budete uni?teni zbog
   svih njihovih grijeha."

   ^27Tako se oni udalje iz okolice prebivali?ta Korahova, Datanova i
   Abiramova. Uto izaðu Datan i Abiram te stanu na ulazu svojih ?atora sa
   svojim ?enama, svojim sinovima i svojom nejaèadi.

   ^28"Po ovom æete vidjeti", reèe Mojsije, "da me Jahve poslao da vr?im
   sva ova djela, a da ih ne èinim sam od sebe:

   ^29ako ovi ljudi umru kao ?to umru i svi ljudi; ako ih pohodi sudbina
   kakva pohodi sve ljude, onda me Jahve nije poslao.

   ^30Ali ako Jahve uèini neèuveno: ako zemlja rastvori svoje ralje i
   proguta ih sa svim ?to je njihovo te ?ivi siðu u ?eol, onda znajte da
   su ovi ljudi prezreli Jahvu."

   ^31A kad on zavr?i sve te rijeèi, tlo se pod njima raspukne;

   ^32zemlja rastvori svoje ralje i proguta ih s njihovim domovima, sa
   svim Korahovim ljudima i svim njihovim imanjem.

   ^33?ivi siðu u ?eol, oni i sve njihovo. Onda se nad njima zemlja
   zatvori i oni i?èeznu iz zbora.

   ^34Na njihov vrisak svi Izraelci ?to su stajali oko njih pobjego?e
   govoreæi: "Da i nas zemlja ne proguta!"

   ^35Ali sukne oganj od Jahve te pro?dre dvjesta i pedeset ljudi koji su
   prinosili tamjan.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Ka?i Eleazaru, sinu sveæenika Arona, da ukloni kadionike - jer su
   posveæeni - iz toga zgari?ta, a neposveæenu vatru iz njih neka razaspe
   podalje.

   ^3Kadionici onih koji su sagrije?ili i grijehom ?ivot pokopali neka se
   prekuju u ploèice za oblaganje ?rtvenika. Doneseni su, naime, pred
   Jahvu, pa su posveæeni. Neka budu opomenom Izraelcima!"

   ^4Tako sveæenik Eleazar uze kadionike od tuèa ?to su ih prinosili oni
   koji izgorje?e; prekova?e ih u ploèice za oblaganje ?rtvenika.

   ^5One su opomena Izraelcima da se nitko nepozvan - nitko tko nije od
   Aronova potomstva - ne smije pribli?iti da pali tamjan pred Jahvom,
   kako mu se ne bi dogodilo kao Korahu i njegovoj dru?ini, prema onom ?to
   je kazao Jahve po Mojsiju.

   ^6Sutradan je sva zajednica rogoborila protiv Mojsija i Arona. "Pobili
   ste Jahvin narod!" - govorili su.

   ^7Dok se zajednica skupljala protiv Mojsija i Arona, oni se okrenu?e
   prema ?atoru sastanka, i gle! oblak ga prekri i slava se Jahvina
   pokaza.

   ^8Tada Mojsije i Aron odo?e pred ?ator sastanka.

   ^9I Jahve reèe Mojsiju:

   ^10"Udaljite se od te zajednice; u tili æu je èas uni?titi!" Oni pado?e
   nièice.

   ^11Zatim Mojsije reèe Aronu: "Uzmi kadionik, stavi u nj vatre sa
   ?rtvenika, metni tamjana, a onda se ?uri do zajednice da obavi? nad
   njom obred pomirenja. Gnjev je Jahvin veæ izbio i zlo je poèelo!"

   ^12Aron uze ?to mu je Mojsije rekao te otrèa usred zbora, a kad tamo:
   pomor meðu narodom veæ poèeo. Stavi tamjana te obavi obred pomirenja
   nad narodom.

   ^13Zatim stade izmeðu mrtvih i ?ivih i zlo se ustavi.

   ^14Bilo ih je mrtvih od toga zla èetrnaest tisuæa i sedam stotina, osim
   onih koji su poginuli zbog Koraha.

   ^15Aron se vrati k Mojsiju na ulaz u ?ator sastanka: pomor se ustavi.

   ^16Jahve reèe Mojsiju:

   ^17"Razlo?i Izraelcima te od njih uzmi po jedan ?tap za svaki
   predjedovski dom; uzmi od svih njihovih starje?ina za njihove
   pradjedovske domove dvanaest ?tapova. Ime svakoga napi?i na njegovu
   ?tapu.

   ^18A kako ima po jedan ?tap za svakoga starje?inu pradjedovskih domova,
   Aronovo ime napi?i na Levijevu ?tapu.

   ^19Onda ih pohrani u ?ator sastanka pred Svjedoèanstvo; ondje gdje se s
   tobom sastajem.

   ^20?tap onoga èovjeka koga izaberem propupat æe. Tako æu maknuti od
   sebe rogoborenje Izraelaca kojim prigovaraju vama."

   ^21Mojsije tako kaza Izraelcima. Sve njihove starje?ine dado?e mu ?tap,
   po jedan ?tap za svakoga starje?inu - dakle, dvanaest ?tapova za
   njihove pradjedovske domove. Meðu njihovim ?tapovima bio je i ?tap
   Aronov.

   ^22Mojsije pohrani ?tapove pred Jahvu u ?atoru svjedoèanstva.

   ^23Kad sutradan Mojsije uðe u ?ator svjedoèanstva, gle: ?tap Arona iz
   doma Levijeva propupao! Potjerala mladica, procvjetao cvijet i sazreli
   bademi.

   ^24Tada iznese Mojsije ispred Jahve sve ?tapove sinovima Izraelovim.
   Oni ih razgleda?e, a onda svatko uze svoj ?tap.

   ^25Jahve reèe Mojsiju: "Opet stavi Aronov ?tap pred Svjedoèanstvo, neka
   se èuva za znak buntovnim sinovima. Dokonèaj tako njihovo rogoborenje
   protiv mene da ne izginu."

   ^26I uèini Mojsije: kako mu je Jahve zapovjedio, tako uèini.

   ^27"Izgibosmo!" - reko?e Izraelci Mojsiju. "Propadosmo! Svi odreda
   propadosmo!

   ^28Tko god priðe Jahvinu prebivali?tu, umire ... Zar æemo svi
   izginuti?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Tada Jahve reèe Aronu: "Ti, tvoji sinovi i tvoj pradjedovski dom s
   tobom bit æete odgovorni za grijehe u Sveti?tu; ti i tvoji sinovi s
   tobom bit æete odgovorni za grijehe svoga sveæeni?tva.

   ^2Pridru?i k sebi i svoju braæu od Levijeva plemena - tvoga
   pradjedovskog doma - neka ti se prikljuèe da ti poslu?uju, tebi i
   tvojim sinovima s tobom, pred ?atorom svjedoèanstva.

   ^3Neka stoje na slu?bu tebi i svemu ?atoru, ali neka se ne pribli?uju
   pokuæstvu u Sveti?tu niti ?rtveniku, da ne poginu i oni i vi.

   ^4Neka su, dakle, tebi pridru?eni i neka preuzmu brigu za ?ator
   sastanka, svaku slu?bu oko ?atora. I neka se ni jedan svjetovnjak ne
   pribli?uje vama,

   ^5a vi vr?ite slu?bu u Sveti?tu i slu?bu oko ?rtvenika da se vi?e ne
   izlijeva gnjev na Izraelce.

   ^6Uzeh, evo, va?u braæu levite izmeðu Izraelaca vama za dar; kao
   darovani pripadaju Jahvi da obavljaju slu?bu oko ?atora sastanka.

   ^7Ti i tvoji sinovi s tobom preuzmite sveæenièke poslove oko svega ?to
   spada na ?rtvenik i iza zavjese. Slu?bu koju dajem na dar va?em
   sveæeni?tvu vi obavljajte. A svjetovnjak koji se primakne neka se
   pogubi."

   ^8Jo? reèe Jahve Aronu: "Tebi, evo, povjeravam brigu o onom ?to se meni
   prinosi. Sve ?to Izraelci posveæuju dodjeljujem tebi i tvojim sinovima
   kao ba?tinu trajnim zakonom.

   ^9Ovo neka pripadne tebi od svetinja nad svetinjama: od paljenih ?rtava
   svi njihovi darovi, za sve njihove prinosnice, za sve njihove okajnice
   i za sve njihove naknadnice ?to ih budu meni uzvraæali; ta vrlo sveta
   stvar neka pripadne tebi i tvojim sinovima!

   ^10Blagujte ih kao najveæe svetinje! Svaki mu?karac mo?e ih jesti. Neka
   ti budu svete!

   ^11I ovo neka bude za te: ono ?to se uzima od izraelskih prinosa da se
   prinese kao prikaznica - trajnim zakonom predajem tebi, tvojim sinovima
   i tvojim kæerima s tobom. Svatko tko u tvome domu bude èist mo?e od
   toga jesti.

   ^12Najbolje od novoga ulja i najbolje od novoga vina i ?ita - prvine
   koje se prinose Jahvi - predajem tebi.

   ^13Prvi rodovi svega u njihovoj zemlji ?to ih budu donosili Jahvi neka
   budu tvoji. Tko je god èist u tvome domu mo?e ih jesti.

   ^14Sve ?to u Izraelu bude odreðeno za 'herem' neka je tvoje.

   ^15Svako prvoroðenèe svih biæa - kako ljudi tako i ?ivotinja - ?to se
   prinose Jahvi neka bude tvoje. Samo pusti da se otkupi prvenac od ljudi
   i prvenèe od neèiste stoke.

   ^16Kad budu stari mjesec dana, pusti da ih otkupljuju. A njihovu
   otkupnu cijenu odredi: pet srebrnih ?ekela, prema hramskom ?ekelu, a to
   je dvadeset gera.

   ^17Ali prvenèe kravlje, prvenèe ovèje i prvenèe kozje neka se ne
   otkupljuje. Oni su svetinja. Krv njihovu izlij na ?rtvenik, a pretilinu
   njihovu sa?e?i u kad kao ?rtvu spaljenu na ugodan miris Jahvi.

   ^18Njihovo meso neka pripadne tebi; kao i grudi ?rtve prikaznice i
   desno pleæe.

   ^19Sve posveæene prinose ?to ih Izraelci podi?u Jahvi predajem trajnim
   zakonom tebi, tvojim sinovima i tvojim kæerima s tobom. To je savez
   osoljen, trajan pred Jahvom, tebi i tvome potomstvu s tobom."

   ^20"Nemoj imati ba?tine u zemlji njihovoj", reèe Jahve Aronu, "niti
   sebi stjeèi posjeda meðu njima! Ja sam tvoj dio i tvoja ba?tina meðu
   Izraelcima."

   ^21"Levijevim sinovima, evo, predajem u ba?tinu sve desetine u Izraelu
   za njihovu slu?bu - za slu?bu ?to je obavljaju u ?atoru sastanka.

   ^22A Izraelci neka se vi?e ne primièu ?atoru sastanka, da ne navuku na
   se grijeh i ne poginu.

   ^23Neka samo leviti obavljaju slu?bu u ?atoru sastanka; i neka oni budu
   odgovorni za svoj grijeh. Trajna je to odredba za va?e nara?taje; meðu
   Izraelcima neka nemaju posjeda,

   ^24jer ja im predajem u posjed desetine ?to ih Izraelci prinose na dar
   Jahvi. Stoga sam za njih rekao: neka oni nemaju posjeda meðu
   Izraelcima."

   ^25Jahve reèe Mojsiju:

   ^26"Levitima govori i reci im: 'Kad od Izraelaca primate desetinu, koju
   ja od njih dajem vama u ba?tinu, od toga onda vi prinesite podizanicu
   Jahvi: desetinu od desetine.

   ^27Prinos æe vam biti zaraèunan kao da je prinos s gumna i Óotoka iz
   badnja.

   ^28Tako isto prinosite podizanicu Jahvi i od svih svojih desetina ?to
   ih primate od Izraelaca. Od toga davajte podizanicu Jahvinu sveæeniku
   Aronu.

   ^29Od svih darova koje budete primali podi?ite podizanicu Jahvi; od
   svega ono najbolje - onaj dio koji treba posveæivati.'

   ^30Jo? im reci: 'Po?to od toga prinesete najbolji dio, neka se to
   levitima uraèuna kao prihod s gumna i prihod iz badnja.

   ^31Na svakome ga mjestu mo?ete jesti, i vi i va?i ukuæani, jer to vam
   je nagrada za va?u slu?bu u ?atoru sastanka.

   ^32Po?to prinesete njegov najbolji dio, neæete navuæi na se grijeha;
   svetinja Izraelaca neæete oskvrnjivati te neæete ginuti.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Jahve reèe Mojsiju i Aronu:

   ^2"Ovo je zakonska odredba ?to ju je Jahve naredio: Reci Izraelcima
   neka ti dovedu crvenu junicu, zdravu, na kojoj nema mane i na koju jo?
   nije stavljan jaram.

   ^3A vi je predajte sveæeniku Eleazaru. Neka se zatim izvede izvan
   tabora i zakolje pred njim.

   ^4Sveæenik Eleazar neka uzme njezine krvi na svoj prst pa njome
   po?kropi sedam puta prema proèelju ?atora sastanka.

   ^5Neka se onda junica spali na njegove oèi; neka joj se spale: ko?a,
   meso, krv i neèist.

   ^6Potom neka sveæenik uzme cedrovine, izopa i crvenoga prediva pa ih
   baci usred vatre gdje se krava spaljuje.

   ^7Neka sveæenik opere svoju odjeæu, a svoje tijelo u vodi okupa.
   Poslije toga neka se sveæenik vrati u tabor, ali neka je neèist do
   veèeri.

   ^8I onaj koji ju je spaljivao neka svoju odjeæu opere i okupa svoje
   tijelo u vodi te bude neèist do veèeri.

   ^9A jedan èist èovjek neka pokupi pepeo od junice pa ga pohrani izvan
   tabora na èisto mjesto da se èuva izraelskoj zajednici za vodu
   oèi?æenja. To je ?rtva okajnica.

   ^10I onaj koji skupi pepeo od junice neka opere svoju odjeæu i bude
   neèist do veèeri. Neka to bude trajan zakon i za Izraelce i za stranca
   koji meðu njima boravi."

   ^11"Tko se dotakne mrtva ljudskog tijela neka je neèist sedam dana.

   ^12Takav neka se opere tom vodom treæega dana i sedmoga dana pa æe biti
   èist. Ako se ne opere treæega dana i sedmoga dana, neæe biti èist.

   ^13Tko se dotakne mrtvaca, tijela preminula èovjeka, a ne opere se,
   oskvrnjuje Jahvino prebivali?te. Takav neka se iskorijeni iz Izraela.
   Buduæi da vodom za oèi?æenje nije bio poliven, neèist je; njegova je
   neèistoæa jo? na njemu."

   ^14"Ovo je zakon kad koji èovjek umre u ?atoru; tko god uðe u ?ator i
   tko god bude u ?atoru neka je neèist sedam dana.

   ^15Svaka otvorena posuda koja ne bude zatvorena poklopcem neka je
   neèista.

   ^16A na otvorenu polju tko se god dotakne poginuloga od maèa, ili
   mrtvaca, ili ljudskih kostiju, ili groba neka je neèist sedam dana.

   ^17Neka se za onoga koji se oneèistio uzme pepela od ?ivotinje spaljene
   za okajnicu i na nj, u kakvu sudu, nalije ?ive vode.

   ^18Onda neka èist èovjek uzme izopa, zamoèi ga u vodu te po?kropi po
   ?atoru, po svemu posuðu, po ljudima koji su tu bili, po onome koji se
   dotakao kostiju, ili ubijenoga, ili preminuloga, ili groba.

   ^19Neka èisti èovjek ?kropi neèistoga treæega i sedmoga dana. Tako æe
   ga na sedmi dan oèistiti. Taj onda neka opere svoju odjeæu, okupa se u
   vodi i neka je naveèer èist.

   ^20A bude li tko neèist pa se ne oèisti, neka se iskorijeni iz
   zajednice, jer je oskvrnuo Jahvino sveti?te; vodom za oèi?æenje nije
   bio poliven; neèist je!

   ^21Neka im i ovo bude trajnim zakonom: i onaj koji je ?kropio vodom za
   oèi?æenje neka opere svoju odjeæu; i onaj koji je dirnuo vodu za
   oèi?æenje neka je neèist do veèeri.

   ^22Èega se god neèisti dotakne neka je neèisto; a osoba koja se njega
   dotakne neka je neèista do veèeri."
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Potom stigo?e Izraelci, sva zajednica, u pustinju Sin u prvome
   mjesecu. Narod se nastani u Kade?u. Ondje umrije Mirjam i ondje je
   sahrani?e.

   ^2Nije bilo vode za zajednicu. Stoga se udru?e protiv Mojsija i protiv
   Arona.

   ^3Narod se poèe svaðati s Mojsijem i govoriti: "Da smo bar izginuli kad
   su nam i braæa poginula pred Jahvom!

   ^4Za?to ste doveli Jahvinu zajednicu u ovu pustinju da ovdje pomremo i
   mi i na?a stoka?

   ^5Za?to ste nas izveli iz Egipta da nas dovedete u ovo nesretno mjesto;
   mjesto u kojem nema ni ?ita, ni smokava, ni loze, ni mogranja? Nema ni
   vode da pijemo."

   ^6Mojsije i Aron odu ispred zajednice do ulaza u ?ator sastanka i padnu
   nièice. Tada im se pokaza slava Jahvina.

   ^7I Jahve reèe Mojsiju:

   ^8"Uzmi ?tap pa ti i tvoj brat Aron skupite zajednicu. Onda, na njihove
   oèi, progovorite peæini da ustupi svoje vode. Iz peæine im izvedi vodu
   te napoj zajednicu i njezino blago."

   ^9Mojsije uzme ?tap ispred Jahve kako mu je naredio.

   ^10Zatim Mojsije i Aron skupe zbor pred peæinu pa im Mojsije rekne:
   "Èujte, buntovnici! Hoæemo li vam iz ove peæine izvesti vodu?"

   ^11Zatim Mojsije podigne ruku i dvaput udari ?tapom o peæinu: voda
   provali u obilju, pa su mogli piti i zajednica i njezino blago.

   ^12Potom æe Jahve Mojsiju i Aronu: "Buduæi da se niste pouzdavali u me
   i niste me svetim oèitovali u oèima sinova Izraelovih, neæete uvesti
   ovaj zbor u zemlju koju im dajem."

   ^13To su Meripske vode, kraj njih su se Izraelci prepirali s Jahvom, a
   on se pokazao svetim.

   ^14Iz Kade?a po?alje Mojsije glasnike: "Kralju Edoma. Ovako veli tvoj
   brat Izrael: 'Ti zna? sve jade koji su nas sna?li.

   ^15Na?i se preci spusti?e u Egipat. U Egiptu smo proboravili mnogo
   vremena. Egipæani su s nama i s na?im precima lo?e postupali.

   ^16Stoga smo vapili Jahvi, i on èu na? glas i posla anðela koji nas
   izbavi iz Egipta. Evo nas sad u Kade?u, gradu uz rub tvoga podruèja.

   ^17Pusti nas da proðemo kroz tvoju zemlju. Neæemo iæi preko polja ni
   vinograda niti æemo piti vodu iz bunara; iæi æemo Kraljevskim putem, ne
   skreæuæi ni desno ni lijevo, dok ne proðemo tvoje podruèje."

   ^18Edom mu odgovori: "Ne prolazi preko moje zemlje, jer eto me s maèem
   preda te!"

   ^19"Iæi æemo utrenikom", reko?e Izraelci, "a budemo li pili tvoje vode,
   mi i na?a stada, za to æemo ti platiti. Ni?ta vi?e, samo da proðemo
   pje?ice."

   ^20"Ne prolazi!" - odgovori. I Edom mu izaðe u susret s mnogo ljudi i s
   velikom silom.

   ^21Tako Edom nije dopustio Izraelu da proðe kroz njegovo podruèje i
   Izrael se okrenu od njega.

   ^22Zaputiv?i se od Kade?a, stigo?e Izraelci, sva zajednica, k brdu
   Horu.

   ^23Kod brda Hora, uz meðu edomsku, reèe Jahve Mojsiju i Aronu:

   ^24"Neka se Aron pridru?i svojim precima! Neæe uæi u zemlju koju dajem
   Izraelcima, jer ste se oprli mojoj zapovijedi kod Meripskih voda.

   ^25Uzmi Arona i njegova sina Eleazara, pa ih izvedi na brdo Hor.

   ^26I svuci Aronu njegove haljine pa ih obuci njegovu sinu Eleazaru.
   Aron æe se pridru?iti precima, umrijet æe ondje."

   ^27Mojsije uèini kako naredi Jahve. Pred svom zajednicom pope?e se na
   brdo Hor.

   ^28Mojsije svuèe s Arona njegove haljine te ih obuèe njegovu sinu
   Eleazaru. Ondje navrh brda umrije Aron. Zatim se Mojsije i Eleazar
   spusti?e s brda.

   ^29Sva zajednica vidje da je Aron preminuo i sav dom Izraelov
   oplakiva?e Arona trideset dana.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Kralj Arada, Kanaanac koji je ?ivio u Negebu, èu da Izrael dolazi
   Atarimskim putem, pa navali na Izraela i neke njegove zarobi.

   ^2Tada se Izrael ovako zavjetova Jahvi: "Ako u moje ruke izruèi? ovaj
   narod, potpuno æu uni?titi njegove gradove."

   ^3Jahve usli?a glas Izraela i predade mu Kanaance. A Izrael njih i
   njihove gradove 'heremom' uni?ti. Stoga se ono mjesto prozva Horma.

   ^4Od brda Hora zapute se prema Crvenom moru da zaobiðu zemlju edomsku.
   Narod putem postane nestrpljiv.

   ^5I poène govoriti i protiv Boga i protiv Mojsija: "Za?to nas izvedoste
   iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to
   bijedno jelo veæ se ogadilo du?ama na?im."

   ^6Onda Jahve po?alje na narod ljute zmije; ujedale ih one, tako te
   pomrije mnogo naroda u Izraelu.

   ^7Doðe narod k Mojsiju pa reèe: "Sagrije?ili samo kad smo govorili
   protiv Jahve i protiv tebe. Pomoli se Jahvi da ukloni zmije od nas!"
   Mojsije se pomoli za narod,

   ^8i Jahve reèe Mojsiju: "Napravi otrovnicu i stavi je na stup: tko god
   bude ujeden, ostat æe na ?ivotu ako je pogleda."

   ^9Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga
   ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio.

   ^10Poðu Izraelci i utabore se u Obotu.

   ^11Potom se zapute iz Obota i utabore se kraj Ije-Abarima, u pustinji
   ?to je nasuprot Moabu, sa strane sunèeva izlaska.

   ^12Odande otputuju te se utabore u dolini Zaredu.

   ^13Odande krenu i utabore se s onu stranu Arnona, koji je u pustinji a
   izvire u podruèju Amorejaca. Jer je Arnon granica moapska izmeðu
   Moabaca i Amorejaca.

   ^14Zato se veli u "Knjizi Jahvinih vojni": "Vaheb kod Sufe i doline
   arnonske

   ^15i padine doline ?to se naginje prema mjestu Aru i naslanja se na
   granicu moapsku ..."

   ^16Odande odo?e u Beer. To je bunar o kojem je Jahve rekao Mojsiju:
   "Skupi narod da im dam vode!"

   ^17Tada Izrael zapjeva ovu pjesmu: "Prokljuèaj, studenèe! A vi ga
   uznosite:

   ^18knezovi ga iskopali, prvaci narodni izdubli ?ezlom, ?tapom svojim."
   Iz pustinje odu u Matanu,

   ^19iz Matane u Nahaliel, a iz Nahaliela u Bamot;

   ^20iz Bamota u dolinu ?to se stere u moapskom polju, prema vrhuncu
   Pisge, s koje se pru?a vidik na pustaru.

   ^21Sad Izrael posla glasnike Sihonu, amorejskome kralju, s porukom:

   ^22"Pusti da proðem preko tvoje zemlje. Neæemo zalaziti u polja i u
   vinograde, niti æemo piti vode iz bunara. Iæi æemo Kraljevskim putem
   dok ne proðemo tvoje podruèje."

   ^23Ali Sihon ne dopusti Izraelu da proðe njegovim podruèjem, nego skupi
   sav svoj narod te izaðe u pustinju da presretne Izraelce. Stigav?i do
   Jahze, zavojuje na Izraela.

   ^24Ali ga Izrael potuèe o?trim maèem i osvoji njegovu zemlju od Arnona
   do Jaboka, do Amonaca, jer je Az le?ao na granici Amonaca.

   ^25Izrael zauzme sve one gradove i Izrael se nastani u svim onim
   gradovima Amorejaca; u He?bonu i svim njegovim naseljima.

   ^26Kako je He?bon bio glavni grad Sihona, amorejskog kralja, koji je
   ratovao protiv prija?njega moapskoga kralja te osvojio svu njegovu
   zemlju do Arnona,

   ^27ka?u zato pjesnici: "Hrabro, o He?bone, dobro sazdani, èvrsto
   posaðeni grade Sihonov!

   ^28Iz He?bona oganj suknu, plamen iz grada Sihonova, sa?ga Ar moapski,
   pro?drije visove arnonske.

   ^29Te?ko tebi, Moabe! Propao si, narode Kemo?ev! Od sinova bjegunce
   uèini, a od kæeri svojih ropkinje Sihonu, kralju amorejskom.

   ^30Pobili smo ih; propao je He?bon do Dibona: sve smo razorili do
   Nofaha, ?to je blizu Medebe ..."

   ^31Tako se Izrael nastani u zemlji Amorejaca.

   ^32Mojsije se uputi da izvidi Jazer. Potom zauzmu njegova naselja a
   rastjeraju Amorejce koji bijahu ondje.

   ^33Okrenu se onda i poðu prema Ba?anu. A ba?anski kralj Og presrete ih
   sa svim svojim narodom da zapodjene boj kod Edreja.

   ^34Ali Jahve reèe Mojsiju: "Ne boj ga se! Predao sam u tvoje ruke
   njega, sav njegov narod i njegovu zemlju. Postupi s njim kako si
   postupio s amorejskim kraljem Sihonom koji je boravio u He?bonu."

   ^35I potuko?e ga, i sinove njegove, i sav njegov narod, tako da nitko
   ne uteèe. Potom zaposjedo?e njegovu zemlju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Poslije toga Izraelci otputuju i utabore se na Moapskim poljanama, s
   onu stranu Jordana, nasuprot Jerihonu.

   ^2Balak, sin Siporov, vidje sve ?to Izrael uèini Amorejcima.

   ^3Moab se uvelike poboja toga naroda jer je bio brojan. Moaba obuze
   strah od Izraelaca.

   ^4Zato reèe Moab midjanskim starje?inama: "Sad æe ova rulja oko nas sve
   popasti kao ?to vol popase travu po polju." Balak, sin Siporov, bija?e
   moapski kralj u ono vrijeme.

   ^5On po?alje glasnike Bileamu, sinu Beorovu, u Petoru, koji se nalazi
   na Rijeci, u zemlji Amonaca. Pozove ga rekav?i: "Evo je do?ao neki
   narod iz Egipta; evo je prekrio lice zemlje i naselio se uza me.

   ^6Zato doði i prokuni mi ovaj narod jer je jaèi od mene. Tako æu ga
   moæi svladati i istjerati iz zemlje. A znam da je blagoslovljen onaj
   koga blagoslovi?, a proklet onaj koga prokune?."

   ^7Starje?ine moapske i starje?ine midjanske krenu s nagradom za
   vraèanje u svojim rukama. Stignu Bileamu i prenesu mu Balakovu poruku.

   ^8On im rekne: "Prenoæite ovdje te æu vam odgovoriti prema onome ?to mi
   Jahve ka?e." Tako moapski knezovi ostanu kod Bileama.

   ^9Bog doðe Bileamu i upita: "Tko su ti ljudi s tobom?" Bileam odgovori
   Bogu:

   ^10"Poslao ih k meni Balak, sin Siporov, moapski kralj, s porukom:

   ^11'Evo je neki narod do?ao iz Egipta i prekrio lice zemlje. Doði da ga
   prokune?. Tako æu ga moæi svladati i protjerati.'"

   ^12Ali Bog reèe Bileamu: "Nemoj iæi s njima! Nemoj proklinjati onaj
   narod jer je blagoslovljen."

   ^13Ujutro Bileam ustane te æe Balakovim knezovima: "Odlazite u svoju
   zemlju jer mi ne da Jahve da poðem s vama."

   ^14Moapski se knezovi dignu, odu Balaku pa mu reknu: "Bileam nije htio
   poæi s nama."

   ^15Balak opet po?alje knezove, brojnije i uglednije od prvih.

   ^16Oni doðu Bileamu i reknu mu: "Ovako je poruèio Balak, sin Siporov:
   'Ne skanjuj se nego doði k meni.

   ^17Bogato æu te nagraditi i uèinit æu sve ?to mi ka?e?. Doði, molim te,
   i prokuni mi ovaj narod!'"

   ^18Ali Bileam odgovori Balakovim slugama: "Da mi Balak dadne svoju kuæu
   punu srebra i zlata, ne bih mogao prestupiti zapovijedi Jahve, Boga
   svoga, da uèinim i?ta, bilo veliko bilo malo.

   ^19Ali provedite ovdje i vi noæ da doznam ?to æe mi Jahve jo? kazati."

   ^20Noæu Bog doðe Bileamu pa mu rekne: "Ako su ti ljudi do?li da te
   pozovu, ustani, poði s njima! Ali da èini? samo ?to ti ja reknem!"

   ^21Ustane Bileam ujutro, osamari svoju magaricu i ode s moapskim
   knezovima.

   ^22No Bo?ja srd?ba usplamtje ?to je on po?ao. Zato anðeo Jahvin stade
   na put da ga sprijeèi. On je jahao na svojoj magarici, a pratila ga
   njegova dva momka.

   ^23Kad magarica opazi anðela Jahvina kako stoji na putu s isukanim
   maèem u ruci, skrene sa staze i poðe preko polja. Bileam poèe tuæi
   magaricu da je vrati na put.

   ^24Anðeo Jahvin tada stade na uskom prolazu, meðu vinogradima, a bija?e
   ograda i s ove i s one strane.

   ^25Magarica, spaziv?i Jahvina anðela, stisne se uza zid i o zid
   pritisne Bileamovu nogu. On je opet poèe tuæi.

   ^26Anðeo Jahvin poðe naprijed te stade na usko mjesto gdje nije bilo
   prostora da se provuèe ni desno ni lijevo.

   ^27Kad je magarica ugledala Jahvina anðela, legne pod Bileamom. Bileam
   pobjesni i poèe tuæi magaricu ?tapom.

   ^28Tada Jahve otvori usta magarici te ona progovori Bileamu: "?to sam
   ti uèinila da si me tukao tri puta?"

   ^29Bileam odgovori magarici: "?to sa mnom zbija? ?alu! Da mi je maè u
   ruci, sad bih te ubio!"

   ^30A magarica uzvrati Bileamu: "Zar ja nisam tvoja magarica na kojoj si
   jahao svega svoga vijeka do danas? Jesam li ti obièavala ovako?" -
   "Nisi!" - odgovori on.

   ^31Tada Jahve otvori oèi Bileamu i on opazi anðela Jahvina kako stoji
   na putu s golim maèem u ruci. Pognu on glavu i pade nièice.

   ^32Onda æe mu anðeo Jahvin: "Za?to si tukao svoju magaricu veæ tri
   puta? TÓa ja sam istupio da te sprijeèim, jer te put meni naoèigled
   vodi u propast.

   ^33Magarica me opazila i preda mnom se uklonila sva tri puta. Da mi se
   nije uklanjala, veæ bih te ubio, a nju ostavio na ?ivotu."

   ^34Onda æe Bileam anðelu Jahvinu: "Sagrije?io sam! Nisam znao da ti
   preda mnom stoji? na putu. Ali sad, ako je zlo u tvojim oèima, ja æu se
   vratiti."

   ^35Ali anðeo Jahvin odvrati Bileamu: "Idi s tim ljudima, ali samo ono
   govori ?to ti ja ka?em." Tako Bileam ode s Balakovim knezovima.

   ^36Kad je Balak èuo da Bileam dolazi, iziðe mu u susret do grada Moaba
   ?to se nalazi na granici Arnona, na kraju podruèja.

   ^37"Zar nisam uporno po te slao i pozivao te? Za?to mi nisi do?ao?"
   reèe Balak Bileamu. "Zar te zaista ne mogu bogato nagraditi?"

   ^38"Evo sam ti do?ao", reèe Bileam Balaku. "Ali hoæu li ti moæi sada
   ?to kazati? Samo ?to mi Bog stavi na jezik, to æu govoriti."

   ^39Poðe zatim Bileam s Balakom i doðo?e u Kirjat Husot.

   ^40?rtvova Balak i krupne i sitne stoke te od toga pru?i Bileamu i
   knezovima koji su ga pratili.

   ^41Sutradan uze Balak Bileama i odvede ga gore na Bamot-Baal, odakle
   moga?e vidjeti krajnji dio naroda.
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 I Bileam reèe Balaku: "Ovdje mi naèini sedam ?rtvenika; ovdje mi
   pripravi sedam junaca i sedam ovnova."

   ^2Balak uèini kako je Bileam rekao. A onda Balak i Bileam prinesu po
   jednoga junca i ovna na svakome ?rtveniku.

   ^3Potom æe Bileam Balaku: "Ti stoj kod svoje paljenice, a ja idem ne
   bih li se sreo s Jahvom, pa ?to mi oèituje, kazat æu ti." I ode na
   osamljeno mjesto.

   ^4I Bog srete Bileama, koji mu reèe: "Sedam sam ?rtvenika podigao i
   prinio na svakome po jednoga junca i ovna."

   ^5A Jahve stavi rijeèi u usta Bileamu te mu zapovjedi: "Vrati se Balaku
   i ovako govori."

   ^6Bileam se vrati k njemu, a on staja?e uza svoju paljenicu i s njim
   svi knezovi moapski.

   ^7Tada on poèe svoju pjesmu i reèe: "Iz Arama dovede me Balak, kralj
   Moaba, iz strana istoènih: 'Doði, prokuni mi Jakova, doði, gromom udri
   Izraela!'

   ^8Kako mogu proklinjati koga Bog ne proklinje? Kako gromom udarati koga
   Jahve ne udara?

   ^9Jer s vrha hridi ja ga gledam, s visoka ga motrim brijega. Gle naroda
   koji odvojeno ?ivi, meðu narode on se ne broji.

   ^10Prah Jakovljev tko æe prebrojiti; pijesak Izraela tko æe izmjeriti!
   O, da mi je umrijeti smræu pravednika! O, da svr?etak moj bude kao
   njegov!"

   ^11"?to mi to uradi!" - reèe Balak Bileamu. "Dovedoh te da prokune?
   moje neprijatelje, a kad tamo, ti ih blagoslovom obasu!"

   ^12On odgovori: "Zar mi nije du?nost kazati ?to mi Jahve stavlja u
   usta?"

   ^13"Hajde sa mnom na drugo mjesto, odakle ga mo?e? svega vidjeti"
   zamoli ga Balak. "Odavde mu vidi? samo jedan kraj, a ne vidi? ga svega.
   Odande mi ga prokuni!"

   ^14Povede ga zatim na Sede Sofim, na vrh Pisge. Tu sagradi sedam
   ?rtvenika i na svakom ?rtveniku prinese po jednoga junca i ovna.

   ^15Bileam tada rekne Balaku: "Stoj ovdje kraj svoje paljenice, a ja
   odoh onamo na susret Bogu."

   ^16Jahve sretne Bileama; stavi rijeèi u njegova usta te mu zapovjedi:
   "Vrati se k Balaku i tako govori!"

   ^17I vrati se on Balaku, koji staja?e uza svoju paljenicu i s njim
   moapski knezovi. Balak ga zapita: "?to je Jahve rekao?"

   ^18Tada Bileam zapoèe svoju pjesmu i reèe: "Ustani, Balaèe, i poslu?aj!
   Uhom me posluhni, sine Siporov!

   ^19Bog nije èovjek da bi slagao, nije sin Adama da bi se kajao. Zar on
   kada rekne, a ne uèini, zar obeæa, pa ne ispuni?

   ^20Gle, primih od Boga da blagoslovim, blagoslovit æu i povuæ' neæu
   blagoslova.

   ^21U Jakovu nesreæe ne nazreh, nit' nevolje vidjeh u Izraelu. Jahve,
   Bog njegov, s njime je, poklik kralju u njemu odzvanja.

   ^22Iz Egipta Bog ga je izveo, on je njemu k'o rozi bivola.

   ^23Gatanja nema protiv Jakova nit' protiv Izraela vraèanja. I kada budu
   rekli Jakovu i Izraelu: '?to radi Bog?'

   ^24gle, ustat æe narod k'o lavica, diæi æe se poput lava: leæi neæe dok
   plijen ne proguta, dok ne popije krv pobijenih."

   ^25Zatim Balak reèe Bileamu: "Nemoj ga ni kletvom kleti, ali ni
   blagoslovom blagoslivljati."

   ^26Bileam odvrati Balaku. "Zar ti nisam rekao: sve ?to Jahve ka?e, to
   æu èiniti."

   ^27Potom Balak reèe Bileamu: "Hajde! Odvest æu te na drugo mjesto.
   Mo?da æe Bogu biti pravo da mi ga odande prokune?."

   ^28I odvede Balak Bileama na vrh Peora, odakle se pru?a vidik na
   pustaru.

   ^29"Sagradi mi ovdje sedam ?rtvenika", reèe Bileam Balaku. "Nadalje,
   pripremi mi ovdje sedam junaca i sedam ovnova."

   ^30Balak uèini kako je Bileam rekao i prinese po jednoga junca i ovna
   na svakome ?rtveniku.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Kad opazi Bileam da je Jahvi drago ?to on blagoslivlja Izraela, ne
   htjede vi?e ni iæi kao prije u potragu za znamenjima, nego se licem
   okrenu prema pustari.

   ^2Bileam podi?e oèi i vidje Izraela utaborena po njegovim plemenima. Na
   nj siðe Duh Bo?ji

   ^3i on poèe svoju pjesmu te reèe: "Proroèanstvo Bileama, sina Beorova,
   proroèanstvo èovjeka pronicava pogleda,

   ^4proroèanstvo onoga koji rijeèi Bo?je slu?a, koji vidi viðenja
   Svesilnoga, koji pada i oèi mu se otvaraju.

   ^5Kako su lijepi ti ?atori, Jakove, i stanovi tvoji, Izraele!

   ^6Kao dolovi ?to se steru, kao vrtovi uz obalu rijeke, kao aloje ?to ih
   Jahve posadi, kao cedri pokraj voda!

   ^7Iz potomstva junak mu izlazi, nad mnogim on vlada narodima. Kralj æe
   njegov nadvisit' Agaga, uzdi?e se kraljevstvo njegovo.

   ^8Iz Egipta Bog ga izveo, on je njemu k'o rozi bivola. On pro?dire
   narode du?manske, on njihove kosti drobi.

   ^9Skupio se, polegao poput lava, poput lavice: tko ga podiæi smije?
   Blagoslovljen bio tko te blagoslivlje, proklet da je tko tebe
   proklinje!"

   ^10I usplamtje srd?bom Balak na Bileama i udari rukom o ruku. "Pozvao
   sam te da prokune? moje neprijatelje", reèe Balak Bileamu, "a kad tamo,
   ti ih blagoslovi evo triput!

   ^11Nosi se odmah u svoj kraj. Bio sam rekao: dostojno æu te poèastiti!
   A eto, Jahve te li?i èasti."

   ^12Nato Bileam odgovori Balaku: "Zar nisam rekao i tvojim glasnicima
   koje si k meni poslao:

   ^13'Da mi Balak dadne svoju kuæu punu srebra i zlata, ne bih mogao
   prestupiti zapovijed Jahvinu i po svojoj volji èiniti bilo dobro, bilo
   zlo; ono ?to ka?e Jahve, to æu i ja reæi.'

   ^14A sada, kad, evo, odlazim k svome narodu, hajde da ti objavim ?to æe
   ovaj narod uèiniti tvome narodu u buduænosti!"

   ^15I poèe svoju pjesmu i reèe: "Proroèanstvo Bileama, sina Beorova,
   proroèanstvo èovjeka pronicava pogleda,

   ^16proroèanstvo onoga koji rijeèi Bo?je slu?a, koji poznaje mudrost
   Svevi?njega, koji vidi viðenja Svesilnoga, koji pada i oèi mu se
   otvaraju.

   ^17Vidim ga, ali ne sada: motrim ga, al' ne iz blizine: od Jakova
   zvijezda izlazi, od Izraela ?ezlo se di?e. On Moabu razbija bokove i
   svu djecu ?etovu zatire!

   ^18Edom æe njegovim postati posjedom, a Seir zemljom osvojenom. Razvija
   snagu svoju Izrael,

   ^19Jakov vlada nad neprijateljima i uni?tava pre?ivjele iz Ira."

   ^20Bileam se zagleda u Amaleka te poèe svoju pjesmu i reèe: "Amalek je
   prvenac meðu narodima, ali vjeèna propast njegov je svr?etak."

   ^21Onda se zagleda u Kenijce te poèe svoju pjesmu i reèe: "Tvrd je stan
   tvoj, Kajine, na timoru ti gnijezdo savijeno!

   ^22Al' gnijezdo pripada Beoru; dokle æe? A?uru robovati?"

   ^23Opet poèe svoju pjesmu i reèe: "Narodi pomorski sabiru se sa
   sjevera,

   ^24a brodovlje od strane Kitima. Podjarmljuju A?ur, podjarmljuju Heber,
   pa i njega æe propast stiæi vjeèita."

   ^25Potom ustade Bileam te se uputi natrag u svoj kraj. A i Balak ode
   svojim putem.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Dok je Izrael boravio u ?itimu, narod se upusti u blud s Moapkama.

   ^2One pozivahu narod na ?rtvovanje svojim bogovima, a narod sudjelova?e
   u njihovim gozbama i klanja?e se njihovim bogovima.

   ^3Tako se Izrael osramoti s Baalom peorskim. I Jahve planu gnjevom na
   Izraela.

   ^4"Pokupi sve narodne glavare", reèe Jahve Mojsiju. "Objesi ih Jahvi
   usred bijela dana da se Jahvin gnjev odvrati od Izraela."

   ^5Onda Mojsije rekne izraelskim sucima: "Neka svatko pobije one svoje
   ljude koji su se osramotili s Baalom peorskim."

   ^6Ba? tada neki Izraelac doðe i dovede k svojoj braæi jednu Midjanku
   naoèigled Mojsija i naoèigled sve izraelske zajednice koja zaplaka na
   ulazu u ?ator sastanka.

   ^7Kad to opazi Pinhas, sin Eleazara, sina sveæenika Arona, ustade
   ispred zajednice: uze koplje u ruku

   ^8i poðe za Izraelcem u odaje i probode ih oboje, Izraelca i ?enu; nju
   kroza slabine. Tako pomor Izraelaca prestade.

   ^9A onih koji su od pomora pomrli bilo je dvadeset i èetiri tisuæe.

   ^10Jahve reèe Mojsiju:

   ^11"Pinhas, sin Eleazara, sina sveæenika Arona, odvratio je moj gnjev
   od Izraelaca, obuzet meðu njima mojim revnovanjem. Zato u svome
   revnovanju nisam istrijebio izraelskoga naroda.

   ^12Ka?i mu dakle: 'S njime, evo, sklapam savez mira.

   ^13Neka to bude za nj i njegove potomke poslije njega savez vjeènoga
   sveæeni?tva, jer je revnovao za svoga Boga i izvr?io pomirenje za
   izraelski narod.'"

   ^14Ime Izraelcu koji je bio ubijen - onome ?to je ubijen s Midjankom -
   bija?e Zimri. Bio je sin Salua, glavara jedne od ?imunovih porodica.

   ^15A ime ubijene ?ene Midjanke bija?e Kozbi. Bila je kæi Surova. Sur je
   bio glavar jednog plemena, jedne porodice u Midjanu.

   ^16Jahve reèe Mojsiju:

   ^17"Navali na Midjance i potuci ih,

   ^18jer su i oni navaljivali na vas svojim lukav?tinama kad su lukavo
   radili protiv vas u sluèaju Peora i svoje sestre Kozbi, kæeri glavara
   midjanskoga, koja je zaglavila u vrijeme pomora nastalog zbog Peora."
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 Poslije toga zla Jahve reèe Mojsiju i Eleazaru, sinu sveæenika
   Arona:

   ^2"Obavite popis sve zajednice sinova Izraelovih, po njihovim
   porodicama, popi?ite sve, od dvadeset godina pa navi?e, koji su u
   Izraelu sposobni za borbu."

   ^3Mojsije, dakle, i sveæenik Eleazar popi?u ih na Moapskim poljanama,
   uz Jordan blizu Jerihona,

   ^4sve od dvadeset godina pa navi?e, kako je Jahve naredio Mojsiju i
   Izraelcima. Sinovi Izraelovi koji su iza?li iz zemlje egipatske bili
   su:

   ^5Izraelov prvoroðenac Ruben. Sinovi Rubenovi: od Henoka rod
   Henokovaca; od Palua rod Paluovaca;

   ^6od Hesrona rod Hesronovaca i od Karmija rod Karmijevaca.

   ^7To su rodovi Rubenovaca. Njih je bilo èetrdeset i tri tisuæe sedam
   stotina i trideset.

   ^8Paluov sin bija?e Eliab,

   ^9a sinovi Eliabovi: Nemuel, Datan i Abiram. Taj Datan i Abiram bijahu
   ugledni èlanovi zajednice koji se podigo?e protiv Mojsija i Arona u
   buni Korahovoj, kad se pobuni?e protiv Jahve.

   ^10Nato je zemlja rastvorila svoje ralje i progutala ih zajedno s
   Korahom, kad je smrt pograbila tu skupinu i oganj pro?dro dvjesta i
   pedeset ljudi. Tako su postali opomenom.

   ^11No sinovi Korahovi ne izginu?e.

   ^12Sinovi ?imunovi po svojim rodovima: od Nemuela rod Nemuelovaca; od
   Jamina rod Jaminovaca; od Jakina rod Jakinovaca;

   ^13od Zeraha rod Zerahovaca i od ?aula rod ?aulovaca.

   ^14To su rodovi ?imunovaca, njih dvadeset i dvije tisuæe i dvjesta.

   ^15Sinovi Gadovi po svojim rodovima: od Sefona rod Sefonovaca; od
   Hagija rod Hagijevaca; od ?unija rod ?unijevaca;

   ^16od Oznija rod Oznijevaca; od Erija rod Erijevaca;

   ^17od Aroda roda Arodovaca i od Arelija rod Arelijevaca.

   ^18To su rodovi Gadovih potomaka. Njih je upisano èetrdeset tisuæa i
   pet stotina.

   ^19Judini sinovi: Er i Onan. I Er i Onan umrije?e u zemlji kanaanskoj.

   ^20Sinovi Judini po svojim rodovima bijahu: od ?ele rod ?elinaca; od
   Peresa rod Peresovaca i od Zeraha rod Zerahovaca.

   ^21Peresovi su sinovi opet bili: od Hesrona rod Hesronovaca i od Hamula
   rod Hamulovaca.

   ^22To su Judini rodovi. Njih je upisano sedamdeset i ?est tisuæa i
   petsto.

   ^23Sinovi Jisakarovi, prema svojim rodovima: od Tole rod Tolinaca; od
   Puve rod Puvinaca;

   ^24od Ja?uba rod Ja?ubovaca i od ?imrona rod ?imronovaca.

   ^25To su Jisakarovi rodovi. Njih je upisano ?ezdeset i èetiri tisuæe i
   trista.

   ^26Sinovi Zebulunovi, po svojim rodovima: od Sereda rod Seredovaca; od
   Elona rod Elonovaca i od Jahleela rod Jahleelovaca.

   ^27To su rodovi Zebulunovaca. Njih je upisano ?ezdeset tisuæa i pet
   stotina.

   ^28Sinovi Josipovi, po svojim rodovima: Mana?e i Efrajim.

   ^29Sinovi Mana?eovi: od Makira rod Makirovaca. Makiru se rodio Gilead.
   Od Gileada rod Gileadovaca.

   ^30Ovo su bili sinovi Gileadovi: od Jezera rod Jezerovaca; od Heleka
   rod Helekovaca;

   ^31od Asriela rod Asrielovaca; od ?ekema rod ?ekemovaca;

   ^32od ?emide rod ?emidinaca i od Hefera rod Heferovaca.

   ^33Heferov sin Selofhad nije imao sinova, nego kæeri. Imena
   Selofhadovih kæeri bila su: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa.

   ^34To su Mana?eovi rodovi. Njih je upisano pedeset i dvije tisuæe i
   sedam stotina.

   ^35Ovo su opet sinovi Efrajimovi, po svojim rodovima: od ?utelaha rod
   ?utelahovaca; od Bekera rod Bekerovaca i od Tahana rod Tahanovaca.

   ^36Ovo su sinovi ?utelahovi: od Erana rod Eranovaca.

   ^37To su rodovi Efrajimovih sinova. Njih je upisano trideset i dvije
   tisuæe i pet stotina. To su sinovi Josipovi, po svojim rodovima.

   ^38Sinovi Benjaminovi, po svojim rodovima: od Bele rod Belinaca; od
   A?bela rod A?belovaca; od Ahirama rod Ahiramovaca;

   ^39od ?efufama rod ?efufamovaca i od Hufama rod Hufamovaca.

   ^40Belini sinovi bili su: Ard i Naaman. I tako, od Arda rod Ardovaca, a
   od Naamana rod Naamanovaca.

   ^41To su sinovi Benjaminovi, po svojim rodovima. Njih je upisano
   èetrdeset i pet tisuæa i ?est stotina.

   ^42Ovo su sinovi Danovi, po svojim rodovima: od ?uhama rod ?uhamovaca.
   To su sinovi Danovi, prema svojim rodovima.

   ^43Od svih rodova ?uhamovaca bilo je upisano ?ezdeset i èetiri tisuæe i
   èetiri stotine.

   ^44Sinovi A?erovi, po svojim rodovima: od Jimne rod Jimninaca; od
   Ji?vija rod Ji?vijevaca i od Berije rod Berijevaca.

   ^45Od sinova Berijinih: od Hebera rod Heberovaca i od Malkiela rod
   Malkielovaca.

   ^46A?erovoj kæeri bilo je ime Serah.

   ^47To su rodovi A?erovih sinova. Njih je upisano pedeset i tri tisuæe i
   èetiri stotine.

   ^48Sinovi Naftalijevi, po svojim rodovima: od Jahseela rod
   Jahseelovaca; od Gunija rod Gunijevaca;

   ^49od Jesera rod Jeserovaca i od ?ilema rod ?ilemovaca.

   ^50To su rodovi Naftalijevaca. Po njihovim rodovima upisano ih je
   èetrdeset i pet tisuæa i èetiri stotine.

   ^51Bilo je, dakle, upisanih Izraelaca ?est stotina i jedna tisuæa i
   sedam stotina i trideset.

   ^52Jahve reèe Mojsiju:

   ^53"Tima neka se razdijeli zemlja u ba?tinu prema broju osoba.

   ^54Veæem broju poveæaj njegovu ba?tinu, a manjem smanji njegovu
   ba?tinu; neka se svakomu dadne njegova ba?tina prema broju upisanih.

   ^55Ali zemlja neka se podijeli kockom: neka se primi u ba?tinu prema
   djedovskim plemenskim imenima.

   ^56Ba?tina se ima podijeliti kockom svakom plemenu prema njegovoj
   velièini."

   ^57Ovo je popis Levijevaca, po njihovim rodovima: od Ger?ona rod
   Ger?onovaca; od Kehata rod Kehatovaca i od Merarija rod Merarijevaca.

   ^58Ovo su rodovi Levijevaca: rod Libnijevaca, rod Hebronovaca, rod
   Mahlijevaca, rod Mu?ijevaca i rod Korahovaca. Kehatu se rodio Amram.

   ^59Amramovoj ?eni bija?e ime Jokebeda. Bila je kæi Levijeva, koja se
   Leviju rodila u Egiptu. Ona je Amramu rodila: Arona, Mojsija i njihovu
   sestru Mirjam.

   ^60Aronu se rodili: Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar.

   ^61Nadab i Abihu poginuli su kad su prinosili neposveæenu vatru pred
   Jahvom.

   ^62Svih je popisanih mu?karaca od jednog mjeseca pa navi?e bilo
   dvadeset i tri tisuæe. Oni nisu bili popisani s Izraelcima i nije im
   bila dodijeljena ba?tina meðu Izraelcima.

   ^63To su, dakle, oni koje je popisao Mojsije i sveæenik Eleazar; oni su
   obavili ovaj popis Izraelaca uz Jordan, na Moapskim poljanama nasuprot
   Jerihonu.

   ^64Meðu njima nije bilo ni jednoga od onih koje su popisali Mojsije i
   sveæenik Aron kad su popisivali Izraelce u Sinajskoj pustinji.

   ^65Jer Jahve bija?e za njih rekao: "Neka pomru u pustinji i neka nitko
   od njih ne ostane, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jo?ue, sina Nunova!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 Tada pristupi?e kæeri Selofhada, sina Heferova, sina Gileadova, sina
   Makirova, sina Mana?eova iz roda Josipova sina Mana?ea. A imena kæeri
   bila su: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa.

   ^2One stanu pred Mojsija, pred sveæenika Eleazara, pred glavare i svu
   zajednicu na ulazu u ?ator sastanka pa reknu:

   ^3"Na? je otac umro u pustinji. Nije pripadao dru?ini ?to se pobunila
   protiv Jahve - Korahovoj dru?ini - nego je umro od svoga vlastitoga
   grijeha. Sinova nije imao.

   ^4Za?to bi se odstranilo ime na?ega oca iz njegova roda? Buduæi da nije
   imao sina, daj nama posjed meðu braæom na?ega oca!"

   ^5Mojsije iznese njihov sluèaj pred Jahvu.

   ^6A Jahve reèe Mojsiju:

   ^7"Selofhadove kæeri pravo ka?u. Treba svakako da im dadne? posjed koji
   æe biti njihova ba?tina meðu braæom njihova oca. Prenesi na njih
   ba?tinu njihova oca.

   ^8Nadalje, reci Izraelcima: 'Kad koji èovjek umre a ne imadne sina,
   prenesite njegovu ba?tinu na njegovu kæer.

   ^9Ne imadne li ni kæeri, predajte ba?tinu njegovoj braæi.

   ^10Ako ne imadne ni braæe, njegovu ba?tinu podajte braæi njegova oca.

   ^11Ako mu otac ne imadne braæe, ba?tinu njegovu podajte najbli?em
   roðaku njegova roda: neka je on uzme u posjed.' Neka to bude zakonska
   odredba Izraelcima, kako je Jahve naredio Mojsiju."

   ^12Jahve reèe Mojsiju: "Popni se na ovo brdo Abarim i razgledaj zemlju
   koju dajem Izraelcima.

   ^13A kad bude? razgledao, pridru?it æe? se svojim precima i ti, kako se
   pridru?io i tvoj brat Aron.

   ^14Jer ste se u pobuni zajednice u pustinji Sin usprotivili mojim
   ustima umjesto da vodom oèitujete moju svetost pred njihovim oèima."
   (To su Meripske vode kod Kade?a u Sinskoj pustinji.)

   ^15A Jahvi Mojsije progovori ovako:

   ^16"Neka Jahve, Bog duhova u svakom tijelu, postavi èovjeka nad ovom
   zajednicom

   ^17koji æe pred njom izlaziti; koji æe pred njom stupati; koji æe je
   izvoditi i uvoditi tako da Jahvina zajednica ne bude kao stado ?to nema
   pastira."

   ^18"Uzmi Jo?uu, sina Nunova!" - reèe Jahve Mojsiju. "To je èovjek u
   kome ima duha. Na nj polo?i ruku svoju!

   ^19Onda ga odvedi pred sveæenika Eleazara i pred svu zajednicu te mu na
   njihove oèi daj naredbe!

   ^20Predaj mu dio svoje vlasti da ga slu?a sva zajednica sinova
   Izraelovih.

   ^21Neka pristupa k sveæeniku Eleazaru, koji æe za nj tra?iti odluke
   Urima pred Jahvom. Na njegovu zapovijed neka izlaze i na njegovu
   zapovijed neka ulaze, oni i svi Izraelci s njim - sva zajednica."

   ^22Mojsije uèini kako mu je Jahve naredio: uzme Jo?uu te ga postavi
   pred sveæenika Eleazara i pred svu zajednicu.

   ^23Polo?i zatim na nj svoje ruke i dade mu svoje naredbe, kako je Jahve
   zapovjedio preko Mojsija.
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Naredi Izraelcima i reci im: 'Toèno u odreðeno vrijeme prinosite mi
   moje prinose, moju hranu - ?rtve paljene meni na ugodan miris.'

   ^3Reci im: Ovo su ?rtve paljene koje æete prinositi Jahvi: Svaki dan
   dva jednogodi?nja janjca bez mane kao trajnu paljenicu.

   ^4Jedno janje prinosite jutrom, a drugo janje prinosite u suton.

   ^5A za prinosnicu desetinu efe najboljeg bra?na, zamije?ena u èetvrtini
   hina èistoga ulja.

   ^6Trajna je to paljenica koja je veæ bila prinesena na Sinajskom brdu -
   ?rtva spaljena na ugodan miris Jahvi.

   ^7Njezina ljevanica neka se sastoji od èetvrtine hina za svako janje.
   Ljevanica vina neka se Jahvi izlijeva u Sveti?tu.

   ^8Drugo janje prinosite u suton. Prinosi ga kao i jutarnju prinosnicu i
   njezinu ljevanicu: kao ?rtvu spaljenu Jahvi na ugodan miris."

   ^9"Na subotnji dan: dva jednogodi?nja janjeta bez mane i dvije desetine
   efe najboljeg bra?na, zamije?ena s uljem, za prinosnicu, s njezinom
   ljevanicom.

   ^10Neka se subotnja paljenica svake subote dodaje trajnoj paljenici i
   njezinoj ljevanici."

   ^11"Na poèetku va?ih mjeseci prinosite Jahvi za paljenicu: dva junca,
   jednoga ovna i sedam jednogodi?njih janjaca bez mane.

   ^12Za pojedinog junca kao prinosnicu: tri desetine najboljeg bra?na
   zamije?ena s uljem; za svakog ovna kao prinosnicu: dvije desetine efe
   najboljeg bra?na zamije?ena s uljem.

   ^13Za svako janje jednu desetinu efe najboljeg bra?na zamije?ena s
   uljem kao prinosnicu. To je paljenica spaljena na ugodan miris Jahvi.

   ^14Njihove ljevanice neka budu: na junca polovica hina vina; na ovna
   treæina hina; na janje èetvrtina hina. To neka bude mjeseèna paljenica
   na mlaðak svakog mjeseca u godini.

   ^15Povrh trajne paljenice neka se Jahvi prinosi jedan jarac kao
   okajnica s njezinom ljevanicom."

   ^16"Prvoga mjeseca, èetrnaestoga dana u mjesecu, Jahvina je Pasha,

   ^17a petnaestoga dana toga mjeseca jest blagdan. Neka se sedam dana
   jedu beskvasni hljebovi.

   ^18Prvog dana neka bude sveti saziv. Nikakva te?aèkog posla nemojte
   raditi.

   ^19Prinesite Jahvi ?rtvu paljenu, ?rtvu paljenicu: dva junca, jednoga
   ovna i sedam jednogodi?njih janjaca. Neka vam budu bez mane.

   ^20Njihova prinosnica, od najboljeg bra?na zamije?ena s uljem, neka
   bude: tri desetine efe na junca, dvije desetine efe na ovna,

   ^21a na svakoga od onih sedam janjaca neka bude jedna desetina efe.

   ^22Neka bude jedan jarac kao okajnica, da se nad vama izvr?i obred
   pomirenja.

   ^23Ovo prinosite povrh jutarnje paljenice, koje se prinosi kao trajna
   paljenica.

   ^24Tako èinite svaki dan za sedam dana; to je hrana, ?rtva paljena na
   ugodan miris Jahvi. To neka se prinosi povrh trajne paljenice i njezine
   ljevanice.

   ^25Sedmoga dana neka vam bude sveti savez. Nikakva te?aèkog posla
   nemojte raditi!"

   ^26"I na Dan prvina - na svoj Blagdan sedmica - kad budete Jahvi
   prinosili prinosnicu, imajte sveti saziv: nikakva te?aèkog posla
   nemojte raditi.

   ^27Za paljenicu na ugodan miris Jahvi prinesite dva junca, jednoga ovna
   i sedam jednogodi?njih janjaca.

   ^28Njihova prinosnica, od najboljeg bra?na zamije?ena s uljem, neka
   bude: na pojedinog junca tri desetine efe, na pojedinoga ovna dvije
   desetine efe,

   ^29a jedna desetina efe na svakoga od onih sedam janjaca.

   ^30Neka bude i jedan jarac kao okajnica, da se nad vama izvr?i obred
   pomirenja.

   ^31Prinosite ih povrh trajne paljenice i njezine prinosnice, a neka vam
   budu bez mane one i njihove ljevanice."
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 "U sedmome mjesecu, na prvi dan mjeseca, imajte sveti saziv. Nikakva
   te?aèkog posla nemojte raditi. Neka vam to bude Dan sazivanja.

   ^2Za paljenicu na ugodan miris Jahvi prinesite: jednoga junca, jednoga
   ovna i sedam jednogodi?njih janjaca bez mane.

   ^3Njihova prinosnica, od najboljeg bra?na zamije?ena s uljem, neka
   bude: tri desetine efe na junca, dvije desetine efe na ovna

   ^4i jedna desetina efe na svakoga od onih sedam janjaca.

   ^5Neka bude jedan jarac kao okajnica, da se nad vama izvr?i obred
   pomirenja.

   ^6Neka to bude povrh paljenice o mlaðaku mjesecu i njezine prinosnice,
   povrh trajne paljenice i njezine prinosnice i povrh njihovih propisanih
   ljevanica, ?rtva spaljena na ugodan miris Jahvi."

   ^7"A desetoga dana toga sedmog mjeseca imajte sveti saziv. Postite i
   nemojte raditi nikakva posla.

   ^8Prinesite paljenicu Jahvi na ugodan miris: jednoga junca, jednoga
   ovna i sedam jednogodi?njih janjaca. Neka su vam bez mane.

   ^9Njihova prinosnica, od najboljeg bra?na zamije?ena s uljem, neka
   bude: tri desetine efe na junca, dvije desetine na jednoga ovna

   ^10i jedna desetina efe na svakoga od onih sedam janjaca.

   ^11Jedan jarac neka se prinese kao okajnica. To je povrh okajnice na
   Dan pomirenja, povrh trajne paljenice i njezine prinosnice i njihovih
   ljevanica."

   ^12"Na petnaesti dan sedmoga mjeseca imajte sveti saziv. Nikakva
   te?aèkog posla nemojte raditi. Sedam dana svetkujte sveèanost Jahvi.

   ^13A za paljenicu, spaljenu na ugodan miris Jahvi, prinesite: trinaest
   junaca, dva ovna i èetrnaest jednogodi?njih janjaca. Neka su bez mane.

   ^14Njihova prinosnica, od najboljeg bra?na zamije?ena s uljem, neka
   bude: tri desetine efe na svakoga od trinaest junaca, dvije desetine
   efe na svakoga od dvaju ovnova

   ^15i jedna desetina efe na svako pojedino od èetrnaestero janjadi. Neka
   se nadoda jedan jarac kao okajnica.

   ^16To neka bude povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezine
   ljevanice.

   ^17Drugog dana: dvanaest junaca, dva ovna, èetrnaest jednogodi?njih
   janjaca bez mane.

   ^18Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema
   broju junaca, ovnova i janjaca.

   ^19Prinesite jednoga jarca kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine
   prinosnice i njezinih ljevanica.

   ^20Treæeg dana: jedanaest junaca, dva ovna, èetrnaest jednogodi?njih
   janjaca bez mane.

   ^21Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema
   broju junaca, ovnova i janjaca.

   ^22Prinesite jednoga jarca kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine
   prinosnice i njezine ljevanice.

   ^23Èetvrtog dana: deset junaca, dva ovna, èetrnaest jednogodi?njih
   janjaca bez mane.

   ^24Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema
   broju junaca, ovnova i janjaca.

   ^25Jednog jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine
   prinosnice i njezine ljevanice.

   ^26Petog dana: devet junaca, dva ovna, èetrnaest jednogodi?njih janjaca
   bez mane.

   ^27Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema
   broju junaca, ovnova i janjaca.

   ^28Prinesite jednog jarca kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine
   prinosnice i njezine ljevanice.

   ^29?estog dana: osam junaca, dva ovna, èetrnaest jednogodi?njih janjaca
   bez mane.

   ^30Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema
   broju junaca, ovnova i janjaca.

   ^31Jednoga jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine
   prinosnice i njezinih ljevanica.

   ^32Sedmog dana: sedam junaca, dva ovna, èetrnaest jednogodi?njih
   janjaca bez mane.

   ^33Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema
   broju junaca, ovnova i janjaca.

   ^34Jednog jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine
   prinosnice i njezine ljevanice.

   ^35Osmog dana imajte sveèani zbor. Nikakva te?aèkog posla nemojte
   raditi.

   ^36A za paljenicu, spaljenu na ugodan miris Jahvi, prinesite: jednog
   junca, jednoga ovna i sedam jednogodi?njih janjaca bez mane.

   ^37Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema
   broju junaca, ovnova i janjaca.

   ^38Jednog jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine
   prinosnice i njezine ljevanice.

   ^39Na svoje odreðene blagdane prinesite to Jahvi osim svojih zavjetnica
   i svojih dragovoljnih ?rtava, svojih paljenica, prinosnica, ljevanica i
   svojih prièesnica."
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 Sve kako mu je Jahve naredio Mojsije kaza Izraelcima.

   ^2Zatim reèe Mojsije glavarima plemena Izraelovih: "Ovo je Jahve
   naredio.

   ^3Ako koji èovjek uèini zavjet ili se uz zakletvu obve?e da æe se
   neèega odreæi, neka ne kr?i svoje rijeèi; neka izvr?i sve ?to iz
   njegovih usta izaðe!

   ^4Ako koja ?ena uèini Jahvi zavjet ili se obve?e da æe se neèega odreæi
   dok je jo? mlada, u oèevu domu,

   ^5a otac joj sazna za zavjet i obeæanje kojim se obvezala pa joj ni?ta
   ne rekne, tada su valjani svi njezini zavjeti i valjano je svako
   obeæanje kojim se obvezala.

   ^6Ali ako joj se otac usprotivi kad sazna, nikakav njezin zavjet ni
   njezino obeæanje kojim se vezala ne vrijedi. Jahve æe joj oprostiti jer
   joj se otac usprotivio.

   ^7Ako se uda dok je pod svojim zavjetima ili pod obeæanjem koje je
   nepromi?ljeno izi?lo iz njezinih usta,

   ^8pa njezin mu? sazna i po?to je saznao ni?ta joj ne rekne, tada
   vrijede njezini zavjeti i vrijede obeæanja kojima se obvezala.

   ^9No ako se njezin mu? usprotivi kad o tom sazna, ukida se time njezin
   zavjet i obeæanje ?to je nepromi?ljeno izi?lo iz njezinih usta. I Jahve
   æe joj oprostiti.

   ^10A zavjet udovice ili ?ene otpu?tene i sve obveze koje je na se
   preuzela vrijede za nju.

   ^11Ako se zavjetuje ili se obve?e zakletvom na obeæanje dok je u kuæi
   svoga mu?a,

   ^12pa njezin mu? sazna i ni?ta joj ne rekne, ne usprotivi joj se, svaki
   je njezin zavjet valjan i valjano je svako obeæanje kojim se obvezala.

   ^13Ali ako ih njezin mu? proglasi ni?tetnim kad o njima sazna, tada
   ni?ta ?to je izi?lo iz njezinih usta, njezini zavjeti ili preuzete
   obveze neæe vrijediti. Mu? ih je njezin poni?tio, i Jahve æe joj
   oprostiti.

   ^14Svaki zavjet i svaku zakletvu koja obvezuje ?enu na neko mrtvenje
   njezin mu? mo?e uzdr?ati na snazi ili poni?titi.

   ^15Ako joj mu? od dana do dana ni?ta ne rekne, time potvrðuje sve
   njezine zavjete i sva njezina obeæanja kojima se obvezala; on ih je
   uèinio valjanima ako ni?ta nije rekao kad je o njima èuo.

   ^16Ali ako ih poni?ti kasnije, po?to je o njima veæ èuo, neka snosi
   njezinu krivnju."

   ^17To su uredbe koje je Jahve Mojsiju izdao za mu?a i njegovu ?enu i za
   oca i njegovu kæer, koja, jo? mlada, ?ivi u kuæi oèevoj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Iskali osvetu Izraelaca na Midjancima, a poslije toga pridru?it æe?
   se svojim precima."

   ^3A Mojsije reèe narodu: "Opremite ljude izmeðu sebe za pohod na
   Midjance,

   ^4da na Midjancima izvr?e Jahvinu osvetu. Na vojnu opremite po jednu
   tisuæu od svakoga izraelskog plemena!"

   ^5I tako su iz izraelskih porodica - tisuæu po plemenu - za vojnu
   skupili dvanaest tisuæa.

   ^6Posla ih Mojsije - tisuæu po plemenu - na vojnu zajedno s Pinhasom,
   sinom sveæenika Eleazara. On je nosio posveæene stvari i trube.

   ^7Oni zavojuju na Midjance, kako je Jahve naredio Mojsiju, i pobiju sve
   mu?karce.

   ^8Meðu ostalima pobili su i midjanske kraljeve: Evija, Rekema, Sura,
   Hura i Rebu - pet midjanskih kraljeva. Maèem pogube i Bileama, Beorova
   sina.

   ^9Odvedu tada Izraelci u ropstvo midjanske ?ene s njihovom djecom i svu
   njihovu stoku, krupnu i sitnu, i zaplijene sve njihovo blago.

   ^10Ognjem spale sve gradove njihove u kojima se ?ivjeli i sva njihova
   naselja,

   ^11a sve njihovo uzmu za plijen i pljaèku, i ljude i ?ivotinje.

   ^12Onda u tabor na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu,
   dovedu Mojsiju, sveæeniku Eleazaru i svoj izraelskoj zajednici
   zarobljenike, plijen i pljaèku.

   ^13Mojsije, sveæenik Eleazar i svi glavari zajednice izaðu im u susret
   izvan tabora.

   ^14Mojsije se razljuti na zapovjednike vojske, tisuænike i satnike,
   koji se bijahu vratili s toga bojnog pohoda.

   ^15Reèe im: "?to! Na ?ivotu ste ostavili sve ?enskinje!

   ^16A ba? su ?ene, po nagovoru Bileamovu, zavele Izraelce da u Peorovu
   sluèaju istupe protiv Jahve. Tako doðe pomor na Jahvinu zajednicu.

   ^17Stoga svu mu?ku djecu pobijte! A ubijte i svaku ?enu koja je poznala
   mu?karca!

   ^18A sve mlade djevojke koje nisu poznale mu?karca ostavite na ?ivotu
   za se.

   ^19Vi pak proboravite izvan tabora sedam dana; svi vi koji ste koga
   ubili i koji ste se ubijenoga dotakli. Èistite se i vi i va?i
   zarobljenici treæega i sedmoga dana;

   ^20oèistite svu odjeæu, sve mje?ine, sve od kostrijeti napravljeno i
   sve drvene predmete."

   ^21Zatim sveæenik Eleazar progovori borcima koji su se vratili iz boja:
   "Ovo je odredba koju je izdao Jahve Mojsiju:

   ^22'Zlato, srebro, bakar, gvo?ðe, mjed i olovo -

   ^23sve ?to podnosi vatru - provucite kroz vatru i bit æe oèi?æeno.'
   Ipak, neka se oèisti i vodom oèi?æenja. A sve ?to ne podnosi vatru
   provucite kroz vodu.

   ^24Sedmoga dana operite svoju odjeæu i bit æete èisti. Poslije toga
   mo?ete se vratiti u tabor."

   ^25Jahve reèe Mojsiju:

   ^26"Ti, sveæenik Eleazar i obiteljske starje?ine zajednice napravite
   popis ratnoga plijena, ljudstva i stoke,

   ^27a onda ratni plijen podijeli napola: na borce koji su i?li u borbu i
   na svu ostalu zajednicu.

   ^28Od boraca koji su i?li u borbu ustavi ujam za Jahvu: jednu glavu od
   svakih pet stotina, bilo ljudi, bilo krupnog blaga, magaradi ili sitne
   stoke.

   ^29Uzmi to od njihove polovice i podaj sveæeniku Eleazaru kao
   podizanicu za Jahvu.

   ^30A od polovice ?to zapadne druge Izraelce uzmi po glavu od pedeset,
   bilo ljudi, bilo krupnog blaga, magaradi ili sitne stoke - od svih
   ?ivotinja - pa ih podaj levitima koji vode brigu o Jahvinu
   prebivali?tu."

   ^31Mojsije i sveæenik Eleazar uèine kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^32Ratnoga je plijena bilo, osim pljaèke ?to su vojnici napljaèkali:
   ?est stotina sedamdeset i pet tisuæa grla sitne stoke,

   ^33sedamdeset i dvije tisuæe grla krupne stoke,

   ^34?ezdeset i jedna tisuæa magaradi,

   ^35a ljudskih du?a - ?ena koje nisu poznale mu?karca - bija?e u svemu
   trideset i dvije tisuæe.

   ^36Prema tome, polovica ?to je dodijeljena onima koji su i?li u borbu
   bila je: tri stotine trideset i sedam tisuæa i pet stotina grla sitne
   stoke;

   ^37ujam za Jahvu od sitne stoke ?est stotina sedamdeset i pet grla;

   ^38krupne je stoke bilo trideset i ?est tisuæa grla, a njihov ujam za
   Jahvu sedamdeset i dva grla;

   ^39magaradi je bilo trideset tisuæa i pet stotina, a njihov ujam za
   Jahvu ?ezdeset i jedno.

   ^40Ljudskih je du?a bilo ?esnaest tisuæa, a njihov ujam za Jahvu
   trideset i dvije osobe.

   ^41Ujam predade Mojsije sveæeniku Eleazaru za podizanicu Jahvi, kako je
   Jahve naredio Mojsiju.

   ^42A od polovice koja je zapala druge Izraelce i koju Mojsije odijeli
   od one ?to je pripala ljudima koji su se borili -

   ^43dakle, polovica ?to je pripala zajednici iznosila je: trista
   trideset i sedam tisuæa i pet stotina grla sitne stoke,

   ^44a krupne stoke trideset i ?est tisuæa grla;

   ^45magaradi trideset tisuæa i pet stotina,

   ^46a ljudskih du?a ?esnaest tisuæa.

   ^47Tako, od polovice ?to je pripala Izraelcima Mojsije ostavi po jedno
   od pedeset, i od ljudstva i od stoke, te ih predade levitima koji su se
   brinuli o Jahvinu prebivali?tu, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^48Onda pristupi?e k Mojsiju vojnièki zapovjednici, tisuænici i
   satnici,

   ^49i reko?e mu: "Tvoje sluge prebrojile su borce ?to bijahu pod na?im
   zapovjedni?tvom i od nas nitko nije izgubljen.

   ^50Uz to smo donijeli svoje darove Jahvi: narukvica, orukvica,
   prstenja, nau?nica i ogrlica - na kakvu je tko zlatninu veæ nai?ao - da
   se nad nama obavi obred pomirenja pred Jahvom."

   ^51Mojsije i sveæenik Eleazar prime od njih to zlato, to jest sve te
   izraðene predmete.

   ^52Bilo je svega zlata ?to su kao svoju podizanicu Jahvi donijeli
   tisuænici i satnici: ?esnaest tisuæa sedam stotina i pedeset ?ekela.

   ^53Svaki je vojnik za se zadr?ao svoj plijen.

   ^54Tako Mojsije i sveæenik Eleazar uzmu zlato od tisuænika i satnika te
   ga donesu u ?ator sastanka na spomen Izraelcima pred Jahvom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 32

   ^1 Rubenovci i Gadovci imaðahu mnogo, vrlo mnogo blaga. Opaze, meðutim,
   da je zemlja jazerska i zemlja gileadska pogodna za stoèarstvo.

   ^2Zato Gadovci i Rubenovci doðu k Mojsiju, sveæeniku Eleazaru i
   glavarima zajednice pa reknu:

   ^3"Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, He?bon, Eleale, Sebam, Nebo i Beon -

   ^4kraj ?to ga Jahve osvoji pred izraelskom zajednicom - kraj je pogodan
   za stoèarstvo; a sluge tvoje bave se stoèarstvom.

   ^5Ako smo stekli blagonaklonost u tvojim oèima", nastave, "neka se ovaj
   kraj dade u posjed tvojim slugama. Ne ?alji nas preko Jordana!"

   ^6Mojsije odgovori Gadovcima i Rubenovcima: "Zar da va?a braæa idu u
   rat, a vi da ostanete ovdje?

   ^7Za?to odvraæate srca Izraelaca da ne prijeðu u zemlju koju im je
   Jahve predao?

   ^8Tako su uèinili i va?i oèevi kad sam ih poslao iz Kade? Barnee da
   izvide zemlju.

   ^9Popeli su se do E?kola i razgledali zemlju, ali su onda ubili
   srèanost u Izraelcima da ne odu u zemlju koju im je Jahve dao.

   ^10Onog dana Jahve planu gnjevom. Zakle se i reèe:

   ^11'Ljudi ?to su izi?li iz Egipta, kojima je dvadeset ili vi?e godina,
   jer me nisu vjerno slijedili, nikad neæe vidjeti zemlju ?to sam je pod
   zakletvom obeæao Abrahamu, Izaku i Jakovu!'

   ^12Jahvu su jedino vjerno slijedili Keni?anin Kaleb, sin Jefuneov, i
   sin Nunov Jo?ua.

   ^13Jahve je gnjevom planuo na Izraelce pa ih je pustinjom povlaèio
   èetrdeset godina, sve dok ne pomrije sav nara?taj ?to je u oèima
   Jahvinim zlo postupio.

   ^14A sad vi - gre?ni nara?taj - ustajete namjesto svojih oèeva da jo?
   poveæate srd?bu Jahvinu na Izraela.

   ^15Ako se od njega odvratite, on æe jo? produ?iti va? boravak u
   pustinji; tako æete upropastiti sav taj narod."

   ^16Onda se oni primaknu k njemu i reknu: "Mi bismo ovdje podigli torove
   za svoje blago i gradove za svoju nejaèad,

   ^17a sami æemo pograbiti oru?je i poæi na èelu Izraelaca dok ih ne
   dovedemo na njihovo mjesto. Na?a nejaèad neka ostane - zbog
   stanovni?tva ove zemlje - u utvrðenim gradovima.

   ^18Mi se svojim kuæama neæemo vraæati sve dok svaki Izraelac ne
   zaposjedne svoju ba?tinu.

   ^19S njima neæemo dijeliti svoje posjede s onu stranu Jordana niti
   dalje, jer æe nas zapasti na?a ba?tina s ovu stranu, na istok od
   Jordana."

   ^20Mojsije im reèe: "Ako tako uradite, ako poðete pred Jahvom u boj;

   ^21ako vi svi naoru?ani prijeðete Jordan pred Jahvom dok on ne rastjera
   ispred sebe svoje neprijatelje:

   ^22tada, kad zemlja bude pokorena Jahvi, vi æete se moæi vratiti. Tako
   æete biti osloboðeni odgovornosti prema Jahvi i prema Izraelu, a ova æe
   zemlja postati pred Jahvom va?e vlasni?tvo.

   ^23Ali ako tako ne uradite, sagrije?it æete protiv Jahve i znajte da æe
   vas stiæi kazna za va? grijeh.

   ^24Sazidajte, dakle, gradove za svoju nejaèad i torove za svoju stoku,
   ali izvr?ite ?to ste obeæali."

   ^25Gadovci i Rubenovci odgovore Mojsiju: "Tvoje æe sluge uèiniti kako
   gospodar na? nala?e.

   ^26Na?a nejaèad, na?e ?ene, na?a stoka i sve na?e blago neka ostanu
   ondje u gileadskim gradovima,

   ^27a tvoje sluge, svi koji su za boj sposobni, poæi æe pred Jahvom u
   boj, kako na? gospodar nala?e."

   ^28Tada za njih Mojsije izda nalog sveæeniku Eleazaru, Nunovu sinu
   Jo?ui i glavarima obitelji izraelskih plemena.

   ^29I reèe im Mojsije: "Ako Gadovci i Rubenovci, svi oni koji nose
   oru?je, s vama prijeðu Jordan da se bore pred Jahvom i zemlja bude
   pokorena vama, onda im dajte gileadsku zemlju u vlasni?tvo.

   ^30Ali ako ne prijeðu naoru?ani s vama, neka dobiju ba?tinu meðu vama u
   zemlji kanaanskoj."

   ^31Nato odgovore Gadovci i Rubenovci: "?to je god Jahve rekao tvojim
   slugama, to æemo uèiniti.

   ^32Mi æemo naoru?ani prijeæi pred Jahvom u zemlju kanaansku, ali neka
   nam bude posjed na?e ba?tine s ove strane Jordana."

   ^33I tako njima - Gadovcima, Rubenovcima i polovici plemena Mana?ea,
   sina Josipova - dadne kraljevstvo amorejskoga kralja Sihona i
   kraljevstvo ba?anskoga kralja Oga, zemlju s gradovima u njihovim
   granicama, gradove okolne zemlje.

   ^34Gadovci sagrade: Dibon, Atarot i Aroer,

   ^35Atrot ?ofan, Jazer, Jogbohu,

   ^36Bet Nimru i Bet Haran, utvrðene gradove i torove za stada.

   ^37Rubenovci sagrade: He?bon, Eleale, Kirjatajim,

   ^38Nebo, Baal Meon - nazivi su izmijenjeni - i ?ibmu. Oni prozovu
   svojim imenima gradove koje su oni podigli.

   ^39Sinovi Makira, sina Mana?eova, odu u Gilead, osvoje ga i protjeraju
   Amorejce koji bijahu ondje.

   ^40Mojsije preda Gilead Mana?eovu sinu Makiru, i on se u njemu nastani.

   ^41A Mana?eov sin Jair ode te zauzme njihova sela pa ih prozva "Jairova
   sela".

   ^42Potom ode Nobah i zauzme Kenat i njegova podruèja te ga nazove
   svojim imenom "Nobah".
     __________________________________________________________________

  Chapter 33

   ^1 Ovo su postaje Izraelaca ?to ih prijeðo?e kad iziðo?e iz zemlje
   egipatske u svojim èetama pod vodstvom Mojsijevim i Aronovim.

   ^2Na zapovijed Jahvinu Mojsije je bilje?io polazne toèke njihova
   putovanja. Ovo su njihove postaje prema njihovim polaznim toèkama.

   ^3Iz Ramsesa krenu?e u prvome mjesecu. Bio je petnaesti dan prvoga
   mjeseca - sutradan poslije Pashe - kad se Izraelci zaputi?e uzdignutih
   pesnica i naoèigled sviju Egipæana,

   ^4dok su Egipæani pokopavali one koje je Jahve izmeðu njih pobio, to
   jest sve prvoroðence, i tako nad njihovim bo?anstvima izvr?io pravdu.

   ^5Krenu dakle Izraelci iz Ramsesa i utabore se u Sukotu.

   ^6Zatim odu iz Sukota i utabore se u Etamu, ba? na rubu pustinje.

   ^7Poðu iz Etama, a onda okrenu prema Pi Hahirotu, koji se nalazi
   nasuprot Baal Sefona. Tabore postave pred Migdolom.

   ^8Krenu od Pi Hahirota i prijeðu posred mora u pustinju. I?li su tri
   dana pustinjom Etanom, a onda se utabore u Mari.

   ^9Zatim odu iz Mare i stignu u Elim. U Elimu je bilo dvanaest
   izvor-voda i sedamdeset palma. Tu su se utaborili.

   ^10Potom krenu iz Elima te se utabore uz Crveno more.

   ^11A oti?av?i od Crvenog mora, utabore se u pustinji Sinu.

   ^12Potom odu iz pustinje Sina i postave tabore u Dofki.

   ^13Oti?av?i iz Dofke, utabore se u Alu?u.

   ^14Krenu iz Alu?a i utabore se u Refidimu. Tu narod nije imao vode da
   pije.

   ^15Odu iz Refidima te se utabore u Sinajskoj pustinji.

   ^16Krenu iz Sinajske pustinje te se utabore u Kibrot Hataavi.

   ^17Odu iz Kibrot Hataave te se utabore u Haserotu.

   ^18Onda odu iz Haserota i utabore se u Ritmi.

   ^19Krenu iz Ritme i utabore se u Rimon Peresu.

   ^20Odu iz Rimon Peresa i utabore se u Libni.

   ^21Iz Libne odu i utabore se u Risi.

   ^22Odu iz Rise te se utabore u Kehelati.

   ^23Odu iz Kehelate i utabore se na brdu ?eferu.

   ^24Odu s brda ?efera i utabore se u Haradi.

   ^25Odu iz Harade i utabore se u Makhelotu.

   ^26Odu iz Makhelota te se utabore u Tahatu.

   ^27Odu iz Tahata i utabore se u Tarahu.

   ^28Iz Taraha odu i utabore se u Mitki.

   ^29Odu iz Mitke i utabore se u Ha?moni.

   ^30Iz Ha?mone odu i utabore se u Moserotu.

   ^31Odu iz Moserota i utabore se u Bene Jaakanu.

   ^32Odu iz Bene Jaakana i utabore se u Hor Gidgadu.

   ^33Odu iz Hor Gidgada i utabore se u Jotbati.

   ^34Odu iz Jotbate i utabore se u Abroni.

   ^35Iz Abrone odu i utabore se u Esion Geberu.

   ^36Iz Esion Gebera odu i utabore se u pustinji Sinu, to jest u Kade?u.

   ^37Iz Kade?a krenu te se utabore na brdu Horu, na granici zemlje
   edomske.

   ^38Na zapovijed Jahvinu sveæenik se Aron pope na brdo Hor i tu umre na
   prvi dan petoga mjeseca, u èetrdesetoj godini nakon izlaska Izraelaca
   iz egipatske zemlje.

   ^39Aronu je bilo stotinu dvadeset i tri godine kad je preminuo na brdu
   Horu.

   ^40Aradski kralj, Kanaanac, koji je ?ivio u kanaanskom kraju Negebu,
   èuo je o dolasku Izraelaca.

   ^41S brda Hora odu te se utabore u Salmoni.

   ^42Odu iz Salmone i utabore se u Punonu.

   ^43Odu iz Punona i utabore se u Obotu.

   ^44Odu iz Obota i utabore se na moapskom podruèju u Ije-Abarimu.

   ^45Odu iz Ije-Abarima i utabore se u Dibon Gadu.

   ^46Iz Dibon Gada odu i utabore se u Almon Diblatajimu.

   ^47Iz Almon Diblatajima odu i utabore se na Abarimskim bregovima, pred
   Nebom.

   ^48Odu s Abarimskih bregova i utabore se na Moapskim poljanama, uz
   Jordan, nasuprot Jerihonu;

   ^49taborovali su uz Jordan od Bet Haje?imota sve do Abel Ha?itima na
   Moapskim poljanama.

   ^50Na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu, Jahve reèe
   Mojsiju:

   ^51"Ovako reci Izraelcima: 'Kad prijeðete preko Jordana u zemlju
   kanaansku,

   ^52potjerajte ispred sebe sve stanovnike te zemlje, uni?tite sve
   njihove slike; uni?tite sve njihove salivene kumire i sve njihove
   uzvi?ice poru?ite.

   ^53Onda zaposjednite zemlju i u njoj se nastanite, jer sam vam je
   predao da je zaposjednete.

   ^54Zemlju razdijelite kockom meðu svoje rodove. Brojnijem poveæajte
   dio, a manjem smanjite. Gdje god kocka padne, bilo za koga, neka je to
   njegovo, a prema otaèkim plemenima dijelite im ba?tinu.

   ^55Ako stanovnike zemlje ispred sebe ne potjerate, onda æe oni koje od
   njih na ?ivotu ostavite biti trnje u va?im oèima i bodljike u va?im
   bokovima; dosaðivat æe vam u zemlji u kojoj budete ?ivjeli

   ^56i postupit æu s vama kako sam mislio postupiti s njima.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 34

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Izdaj Izraelcima naredbu i reci im: 'Kad uðete u kanaansku zemlju,
   ta æe vam zemlja pripasti u ba?tinu, zemlja kanaanska sa svojim
   granicama.

   ^3Ju?na strana protezat æe vam se od pustinje Sina uz Edom. Ju?na æe
   vam granica poèeti s kraja Slanog mora na istoènoj strani.

   ^4Onda æe vam granica skrenuti na jug, prema Akrabimskoj strmini, i
   nastaviti se preko Sina. Doprijet æe na jugu do Kade? Barnee; zatim æe
   izaæi prema Hasar Adaru i nastaviti se do Asmone.

   ^5Od Asmone granica æe skrenuti prema Egipatskom potoku i izaæi æe na
   more.

   ^6Zapadna granica bit æe vam Veliko more; neka vam je to granica prema
   zapadu.

   ^7A ovo æe vam biti sjeverna granica: od Velikog mora povucite crtu na
   brdo Hor;

   ^8s brda Hora onda potegnite crtu do ulaza u Hamat; zavr?etak granice
   bit æe Sedada.

   ^9Onda æe se granica protegnuti do Zifrona i zavr?iti u Hasar Enanu. To
   æe vam biti sjeverna granica.

   ^10Za svoju istoènu granicu povucite crtu od Hasar Enana do ?efama.

   ^11Granica æe se spu?tati od ?efama do Rible, istoèno od Ajina. Odande
   æe se granica spustiti i doprijeti do istoène obale Kineretskog jezera.

   ^12Iza toga spustit æe se granica niz Jordan da zavr?i u Slanome moru.
   To æe biti va?a zemlja sa svojim granicama naokolo.'"

   ^13Tada Mojsije naredi Izraelcima: "To je zemlja koju æete kockom
   dobiti u ba?tinu, a za koju je zapovjedio Jahve da je dobije devet
   plemena i polovica jednog plemena.

   ^14Jer pleme Rubenovaca prema svojim porodicama, zatim pleme Gadovaca
   prema svojim porodicama veæ primi?e svoju ba?tinu, kao ?to je svoju
   ba?tinu primila i polovica plemena Mana?eova.

   ^15Ta dva plemena i pol primila su svoje ba?tine s one strane Jordana,
   nasuprot Jerihonu, s istoène strane."

   ^16Jahve reèe Mojsiju:

   ^17"Ovo su imena ljudi koji æe vam zemlju podijeliti: sveæenik Eleazar
   i Nunov sin Jo?ua;

   ^18i od svakoga plemena uzmi po jednoga glavara za razdiobu zemlje.

   ^19Ovo su imena tih ljudi: Kaleb, sin Jefuneov; od plemena Judina;

   ^20?emuel, sin Amihudov, od plemena ?imunova;

   ^21Elidad, sin Kislonov, od plemena Benjaminova;

   ^22knez Buki, sin Joglijev, od plemena Danovaca.

   ^23Od sinova Josipovih: knez Haniel, sin Efodov, od plemena
   Mana?eovaca;

   ^24knez Kemuel, sin ?iftanov, od plemena Efrajimovaca;

   ^25knez Elisafan, sin Parnakov, od plemena Zebulunovaca;

   ^26knez Paltiel, sin Azanov, od plemena Jisakarovaca;

   ^27knez Ahihud, sin ?elomijev, od plemena A?erovaca;

   ^28knez Pedahel, sin Amihudov, od plemena Naftalijevaca."

   ^29To su oni kojima je Jahve nalo?io da Izraelcima izdijele ba?tinu u
   zemlji kanaanskoj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 35

   ^1 Reèe Jahve Mojsiju na Moapskim poljanama kod Jordana, nasuprot
   Jerihonu:

   ^2"Naredi Izraelcima da ustupe levitima od ba?tine koju posjeduju
   gradove gdje æe stanovati i pa?njake oko gradova. To dajte levitima.

   ^3Neka gradovi budu njima za stanovanje, a okolni pa?njaci neka budu za
   njihova goveda, njihovo blago i sve njihove ?ivotinje.

   ^4Pa?njaci uz gradove koje ustupite levitima neka zahvate od gradskih
   zidina van do tisuæu lakata naokolo.

   ^5Izmjerite od grada van dvije tisuæe lakata s istoène strane, dvije
   tisuæe lakata s ju?ne strane, dvije tisuæe lakata sa zapadne strane i
   sa sjeverne strane dvije tisuæe lakata, tako da grad bude u sredini. To
   neka im budu gradski pa?njaci.

   ^6Od gradova koje budete dali levitima ?est æe ih biti
   gradovi-utoèi?ta, koje æete ustupiti da ubojica mo?e tamo pobjeæi.
   Ovima dodajte jo? èetrdeset i dva grada.

   ^7Tako æe svih gradova koje ustupite levitima biti èetrdeset i osam
   gradova s njihovim pa?njacima.

   ^8A gradove koje budete izdvajali od vlasni?tva Izraelaca, od onih koji
   ih imaju mnogo uzmite vi?e, a manje od onih koji imaju malo. Neka
   svatko ustupi gradove levitima prema omjeru ba?tine koju bude primio."

   ^9Nadalje reèe Jahve Mojsiju:

   ^10"Govori Izraelcima i reci im: 'Kad prijeðete preko Jordana u zemlju
   kanaansku,

   ^11oznaèite sebi gradove koji æe vam slu?iti kao gradovi-utoèi?ta, kamo
   mo?e pobjeæi ubojica koji nehotice koga ubije.

   ^12Ti gradovi neka vam budu utoèi?te od osvetnika, tako da ubojica ne
   moradne poginuti dok ne stane na sud pred zajednicu.

   ^13Od gradova koje ustupite bit æe vam ?est gradova za utoèi?te.

   ^14Dodijelite tri grada s onu stranu Jordana, a tri grada u zemlji
   kanaanskoj. Neka to budu gradovi-utoèi?ta.

   ^15Tih ?est gradova neka budu za utoèi?te kako Izraelcima tako i
   strancu i do?ljaku koji meðu njima borave, kamo mo?e pobjeæi tko god
   ubije koga nehotice.

   ^16Ali ako tko udari koga gvozdenim predmetom te ga usmrti, to je onda
   ubojica. Ubojica mora glavom platiti.

   ^17Udari li ga iz ruke kamenom od kojega èovjek mo?e poginuti i zbilja
   pogine, to je opet ubojica. Ubojica mora glavom platiti.

   ^18Ili ako ga udari iz ruke kakvim drvenim predmetom od kojega mo?e
   umrijeti i zbilja umre, i to je ubojica. Ubojica mora glavom platiti.

   ^19Krvni osvetnik mora sam ubojicu usmrtiti. Kad ga sretne, neka ga
   ubije.

   ^20Nadalje, ako tko koga gurne iz mr?nje ili na nj ne?to baci namjerno
   te ga usmrti,

   ^21ili ga udari rukom iz zlobe te udareni umre, napadaè mora zaglaviti
   - on je ubojica. Krvni osvetnik neka ubojicu ubije èim ga sretne.

   ^22No gurne li ga sluèajno, ne iz neprijateljstva, ili ne?to na nj
   baci, ali ne iz zasjede,

   ^23ili iz nepa?nje na njega obori kakav kamen od kojega èovjek mo?e
   poginuti te ga usmrti, a nije mu bio neprijatelj niti mu je zlo ?elio -

   ^24tada neka zajednica prosudi izmeðu ubojice i krvnog osvetnika prema
   ovim pravilima:

   ^25Zajednica mora izbaviti ubojicu iz ruku krvnog osvetnika; onda neka
   ga zajednica vrati u grad-utoèi?te kamo je pobjegao; tu neka on ostane
   do smrti velikoga sveæenika koji je bio pomazan svetim uljem.

   ^26Ali ako ubojica ikad izaðe izvan granice utoèi?ta kamo je pobjegao,

   ^27pa na nj nabasa krvni osvetnik izvan granica njegova grada-utoèi?ta
   te krvni osvetnik ubije ubojicu, to mu se ne raèuna u krvoproliæe,

   ^28jer ubojica mora ostati u gradu-utoèi?tu do smrti velikoga
   sveæenika. A poslije smrti velikoga sveæenika mo?e se vratiti na svoj
   posjed.

   ^29Neka vam takvi budu sudbeni postupci od nara?taja do nara?taja svuda
   gdje budete boravili.

   ^30Za svako ubojstvo èovjeka kazna smrti nad ubojicom mo?e se izvr?iti
   na dokaz svjedoka. Nitko se ne mo?e smræu kazniti na dokaz samo jednog
   svjedoka.

   ^31Ne smijete primati otkupnine za ?ivot ubojice koji je zaslu?io smrt:
   on mora umrijeti.

   ^32Niti smijete primati otkupnine od bilo koga koji, po?to je pobjegao
   u svoj grad-utoèi?te, hoæe da se vrati i da ?ivi na svome tlu prije
   smrti velikoga sveæenika.

   ^33Nemojte oskvrnjivati zemlje u kojoj ?ivite. A krvoproliæem zemlja se
   oskvrnjuje. Za zemlju na kojoj je krv prolivena pomirenje se ne mo?e
   pribaviti, osim krvlju onoga koji ju je prolio.

   ^34Ne smije se obe?èa?æivati zemlja u kojoj ?ivite i usred koje ja
   boravim, jer ja, Jahve, prebivam meðu sinovima Izraelovim.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 36

   ^1 Tada pristupe obiteljski glavari od roda sinova Gileada, sina
   Makirova, sina Mana?eova, jednoga roda Josipovih sinova, te pred
   Mojsijem i starje?inama, glavarima obitelji,

   ^2reknu: "Jahve je naredio na?emu gospodaru da kockom dade ovu zemlju u
   ba?tinu Izraelcima; nadalje, na?em je gospodaru naredio Jahve da
   ba?tinu na?ega brata Selofhada dade njegovim kæerima.

   ^3Ali ako se one udaju za koga iz drugog izraelskoga plemena, onda æe
   njihova ba?tina biti otrgnuta od na?e djedovske ba?tine i biti
   prikljuèena ba?tini plemena kojemu one pripadnu. Tako æe se okrnjiti
   ba?tina koja kockom pripadne nama.

   ^4A kada nastupi jubilej Izraelcima, ba?tina æe se tih ?ena dodati
   ba?tini plemena kojemu pripadnu. Tako æe njihova ba?tina biti oduzeta
   od ba?tine na?ega pradjedovskog plemena."

   ^5I po zapovijedi Jahvinoj Mojsije naredi Izraelcima: "Pleme Josipovih
   sinova pravo govori.

   ^6Ovo nareðuje Jahve za Selofhadove kæeri: Neka se one udaju za onoga
   koji im se uèini dobar, samo neka se udaju u rod svoga oèinskoga
   plemena.

   ^7Ba?tina Izraelaca ne smije se prenositi iz jednoga plemena u drugo; i
   svaki Izraelac mora ostati privezan uz pradjedovsku ba?tinu svoga
   plemena.

   ^8Zato se svaka djevojka koja steèe ba?tinu u izraelskim plemenima mora
   udati za nekoga u plemenu kojemu pripada rod joj oèev, tako da bi svaki
   Izraelac saèuvao ba?tinu svoga oca.

   ^9Tako se ba?tina neæe prenositi iz jednoga plemena u drugo, nego æe
   svako izraelsko pleme prianjati uza svoju ba?tinu."

   ^10Kako je Jahve Mojsiju naredio, tako su i uèinile kæeri Selofhadove:

   ^11Mahla, Tirsa, Hogla, Milka i Noa, kæeri Selofhadove, uda?e se za
   sinove svojih strièeva.

   ^12Kako su se udale u rod potomstva Mana?ea, Josipova sina, njihova je
   ba?tina ostala u plemenu kojemu pripada?e rod im oèev.

   ^13To su zapovijedi i zakoni koje je Jahve preko Mojsija izdao
   Izraelcima na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu.
     __________________________________________________________________

Deuteronomy
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Ovo su rijeèi ?to ih je Mojsije upravio svemu Izraelu s onu stranu
   Jordana - u pustinji, u Arabi nasuprot Sufu, izmeðu Parana i Tofela,
   Labana, Hazerota i Di Zahaba -

   ^2od Horeba do Kade? Barnee, Seirskom gorom, jedanaest dana hoda.

   ^3Bilo je to godine èetrdesete, prvog dana mjeseca jedanaestoga, kad
   Mojsije reèe Izraelcima sve ?to mu je Jahve za njih nareðivao.

   ^4Po?to je porazio amorejskoga kralja Sihona, koji je ?ivio u He?bonu,
   i ba?anskoga kralja Oga, koji je ?ivio u A?tarotu i Edreju,

   ^5dakle s onu stranu Jordana, u zemlji moapskoj, poèe Mojsije razlagati
   ovaj Zakon. Govora?e on:

   ^6"Jahve, Bog na?, reèe nam na Horebu: 'Dosta ste boravili na ovome
   brdu.

   ^7Krenite na put! Idite u gorski kraj Amorejaca i svih njihovih
   susjeda, u Arabu, u Gorje, u ?efelu i u Negeb, na morsku obalu, u
   zemlju kanaansku i u Libanon, sve do Velike rijeke, rijeke Eufrata.

   ^8Eto, pred vas stavljam ovu zemlju. Idite, dakle, i zauzmite zemlju za
   koju se Jahve zakle ocima va?im, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da æe je
   dati njima i njihovu potomstvu poslije njih.'

   ^9Tada sam vam rekao: 'Ne mogu vas voditi sam.

   ^10Jahve, Bog va?, toliko vas je razmno?io da vas danas ima kao
   zvijezda na nebu.

   ^11Neka vas Jahve, Bog va?ih otaca, umno?i jo? tisuæu puta! Neka vas
   blagoslivlja kako vam je obeæao!

   ^12Ali kako bih ja sam mogao nositi va? teret, va?e breme i va?e
   sporove?

   ^13Izaberite stoga iz svojih plemena ljude pametne, iskusne i ugledne
   da vam ih postavim za poglavare.'

   ^14Vi ste mi odgovorili: 'Dobro je ?to predla?e?.'

   ^15Zato sam uzeo prvake iz va?ih plemena, ljude pametne i ugledne, te
   ih postavio za poglavare: tisuænike, stotnike, pedesetnike, desetnike i
   va?e plemenske nadglednike.

   ^16U to isto vrijeme nalo?io sam i va?im sucima: 'Saslu?ajte svoju
   braæu; sudite pravedno izmeðu èovjeka i njegova brata ili prido?lice.

   ^17U suðenju nemojte biti pristrani; saslu?avajte maloga kao i
   velikoga. Ne bojte se nikoga! TÓa sud je Bo?ji! Ako vam koji sluèaj
   bude prete?ak, iznesite ga meni, da ga ja razvidim.'

   ^18Tako sam vam onda nalo?io sve ?to vam je èiniti.

   ^19Krenusmo iz Horeba i, na putu u gorske krajeve Amorejaca, kako nam
   je naredio Jahve, Bog na?, prijeðosmo svu onu veliku i stra?nu pustinju
   koju ste vidjeli. Stigosmo u Kade? Barneu.

   ^20Tada vam rekoh: 'Do?li ste u gorski kraj Amorejaca, koji nam Jahve,
   Bog na?, daje.

   ^21Eto, Jahve, Bog tvoj, stavio je preda te tu zemlju. Ustaj!
   Zaposjedni je, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih. Ne boj se! Ne
   strahuj!'

   ^22Svi ste onda do?li k meni i rekli: 'Po?aljimo pred sobom ljude da
   izvide zemlju i jave nam o putu kojim æemo iæi i o gradovima u koje
   æemo doæi.'

   ^23Svidje mi se ?to rekoste. Zato uzeh dvanaest ljudi izmeðu vas, po
   jednoga iz svakog plemena.

   ^24Krenuli su na pogorje, stigli do E?kolske doline te izvidjeli kraj.

   ^25I nabra?e plodova one zemlje, doneso?e ih k nama i javi?e: 'Zemlja
   koju nam daje Jahve, Bog na?, dobra je.'

   ^26Ali vi niste htjeli onamo; pobunili ste se protiv naredbe Jahve,
   Boga svoga.

   ^27Rogoborili ste u svojim ?atorima i govorili: 'U svojoj mr?nji na nas
   Jahve nas je izveo iz zemlje egipatske da nas preda u ruke Amorejaca,
   kako bi nas posve uni?tili.

   ^28Kamo da idemo? Na?a su braæa ubila u nama srèanost kad reko?e: Narod
   je i veæi i jaèi nego mi; gradovi su veliki, i zidine im se?u do
   nebesa. A vidjeli smo ondje i Anakovce.'

   ^29'Ne bojte se!' - rekoh vam. - 'Ne pla?ite ih se!

   ^30Jahve, Bog va?, koji ide pred vama, borit æe se za vas kako je to
   uèinio na va?e oèi u Egiptu.'

   ^31A vidio si, uostalom, i u pustinji, gdje te Jahve, Bog tvoj,
   cijeloga puta ?to ste ga prevalili dok ste stigli do ovoga mjesta,
   nosio kao ?to èovjek nosi svoga sinèiæa.

   ^32Ali, unatoè tome, vi niste imali pouzdanja u Jahvu, Boga svoga,

   ^33u onoga koji je na putu i?ao pred vama da vam potra?i mjesto za
   taborovanje - u ognju obnoæ da vam osvijetli put kojim æete iæi, a
   obdan u oblaku.

   ^34Jahve èu graju va?u i zakle se u svojoj srd?bi:

   ^35'Ni jedan jedini od ovih ljudi, od ovoga opakog nara?taja, neæe
   vidjeti ove dobre zemlje za koju sam se zakleo da æu je dati va?im
   ocima.

   ^36Izuzimam Kaleba, sina Jefuneova. On æe je vidjeti; njemu i njegovim
   potomcima dat æu zemlju kojom je i?ao, jer je vjerno slijedio Jahvu.'

   ^37Zbog vas se Jahve i na mene razljutio te mi rekao: 'Ni ti onamo
   neæe? uæi.

   ^38Uæi æe onamo Jo?ua, sin Nunov, koji te slu?i. Njega ti osokoli, jer
   æe on uvesti Izraela u posjed.

   ^39A i va?i mali?ani, o kojima rekoste da æe postati roblje, sinovi
   va?i koji jo? ne znaju razlikovati dobro i zlo, oni æe u nju uæi; njima
   æu je u posjed dati.

   ^40A vi se okrenite i zaputite u pustinju, prema Crvenome moru!'

   ^41Vi ste mi tada odgovorili rijeèima: 'Sagrije?ili smo protiv Jahve.
   Poæi æemo gore i boriti se kako nam je Jahve, Bog na?, zapovjedio.'
   Svaki od vas dohvati svoje oru?je i nepromi?ljeno poðe gore u brda.

   ^42Onda mi Jahve reèe: 'Ka?i im: Ne idite gore i ne stupajte u borbu da
   vas ne poraze va?i neprijatelji jer ja nisam meðu vama.'

   ^43Tako sam vam i govorio, ali niste poslu?ali. Oprli ste se zapovijedi
   Jahvinoj i, puni drskosti, krenuli u brda.

   ^44Ali Amorejci, koji ?ive u onome gorju, udari?e na vas, pogna?e vas,
   za vama se natisnu?e kao pèele te su vas tukli od Seira do Horme.

   ^45Vrativ?i se, plakali ste pred Jahvom, ali Jahve nije slu?ao va?ega
   jauka niti je okrenuo svoga uha k vama.

   ^46U Kade?u vam valjade ostati dugo vremena, onoliko koliko ste veæ
   ostali.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Onda se okrenusmo i poðosmo u pustinju prema Crvenome moru, kako mi
   je Jahve naredio. Dugo smo se vrtjeli oko gore Seira.

   ^2I reèe mi Jahve:

   ^3'Dosta ste se vrtjeli oko ovoga brda. Okrenite prema sjeveru!'

   ^4I narodu nalo?i ovako: 'Sad æete proæi preko podruèja svoje braæe,
   potomaka Ezavovih, koji ?ive u Seiru. Oni se vas boje, ali vi dobro
   pripazite;

   ^5s njima ne zameæite boja jer vam neæu dati ni stope njihove zemlje:
   goru Seir predao sam Ezavu u vlasni?tvo.

   ^6Hranu od njih kupujte za novac da imate ?to jesti; i vodu za piæe
   kupujte od njih za novac.'

   ^7Ta Jahve te, Bog tvoj, blagoslovio u svim djelima tvojih ruku; on je
   bdio nad tvojim putovanjem onom velikom pustinjom; ovih èetrdeset
   godina Jahve, Bog tvoj, bija?e s tobom i ni?ta ti nije nedostajalo.

   ^8Tako smo svoju braæu, potomke Ezavove ?to ?ive u Seiru, zaobi?li
   putem ?to vodi u Arabu, Elat i Esjon Geber, a onda udarismo prema
   Moapskoj pustinji.

   ^9Tada mi zapovjedi Jahve: 'Nemoj uznemirivati Moapce niti s njima
   zameæi boja, jer ni?ta od njihove zemlje neæu dati u tvoje vlasni?tvo:
   Lotovim sinovima predao sam Ar u posjed.'

   ^10Prije su ondje ?ivjeli Emijci. Bio je to moæan narod i brojan;
   krupna stasa kao i Anakovci.

   ^11Poput Anakovaca, i njih smatraju Refaimcima, ali ih Moapci nazivaju
   Emijcima.

   ^12Isto su tako u Seiru ?ivjeli prije Horijci, ali su ih Ezavovi
   potomci izvlastili, istrijebili ih i naselili se na njihovo, kako je,
   uostalom, uèinio Izrael sa zemljom - ba?tinom svojom - koju mu je Jahve
   predao.

   ^13'A sada ustanite i prijeðite preko potoka Zereda!' I prijeðosmo
   potok Zered.

   ^14Vrijeme ?to smo i?li od Kade? Barnee pa dok smo pre?li preko potoka
   Zereda iznosilo je trideset i osam godina - sve dok nije izumro iz
   tabora sav onaj nara?taj ljudi sposobnih za borbu, kako im se Jahve i
   zakleo.

   ^15I zbilja! Ruka Jahvina bila je protiv njih: istrebljivala ih je
   isred tabora dok ih nije nestalo.

   ^16I tako, kad je smrt istrijebila iz naroda sve ljude sposobne za
   borbu,

   ^17reèe mi Jahve:

   ^18'Danas prelazi? moapsku zemlju Ar.

   ^19A onda æe? se pribli?iti Amoncima. Nemoj ih uznemirivati niti s
   njima zameæi boja. Ni?ta, naime, od zemlje Amonaca neæu ustupiti tebi u
   vlasni?tvo jer sam je veæ predao u posjed Lotovim potomcima.'

   ^20I nju smatraju refaimskom zemljom. U njoj su prije ?ivjeli Refaimci,
   koje Amonci zovu Zamzumijcima.

   ^21Bio je to narod moæan i brojan; krupna stasa kao i Anakovci. No
   Jahve ih uni?ti pred Amoncima - koji ih izvlasti?e i naseli?e se na
   njihovo,

   ^22kako je, uostalom, uèinio i potomcima Ezavovim, koji su nastanjeni u
   Seiru, kad je pred njima uni?tio Horijce, koje su oni otjerali s
   posjeda i do danas ?ive na njihovim mjestima.

   ^23I Avijce, koji su ?ivjeli po zaseocima sve do Gaze, istrijebi?e
   Kaftorci koji su do?li iz Kaftora te se naseli?e na njihovo mjesto.

   ^24'Ustajte! Na put krenite i prijeðite preko potoka Arnona. U ruke ti,
   eto, predajem Amorejca Sihona, kralja he?bonskoga, i njegovu zemlju.
   Poèni s osvajanjem; izazovi ga na boj!

   ^25Od danas poèinjem ugoniti strah i trepet pred tobom u narode koji su
   pod svim nebesima, tako da æe strepiti i tresti se pred tobom kad god
   èuju glas o tebi.'

   ^26Tada sam iz pustinje Kedmot uputio glasnike kralju he?bonskom Sihonu
   s miroljubivim rijeèima:

   ^27'Pusti da proðem preko tvoje zemlje. Samo æu proæi putem, ne
   skreæuæi ni desno ni lijevo.

   ^28Hranu mi prodavaj za novac da mogu jesti; i vodu za piæe davaj mi za
   novac. Pusti me samo da pje?ice proðem,

   ^29da prijeðem preko Jordana u zemlju koju nam daje Jahve, Bog na? -
   kao ?to su mi dopustili potomci Ezavovi, nastanjeni u Seiru, i Moapci,
   ?to ?ive u Aru.'

   ^30Ali he?bonski kralj Sihon ne htjede nas pustiti preko svoga; jer
   Jahve, Bog tvoj, duh mu zaslijepi a srce otvrdnu, da ga preda u tvoje
   ?ake, gdje je i danas.

   ^31Tada mi reèe Jahve: 'Eto sam poèeo da ti izruèujem Sihona i njegovu
   zemlju. Poèni osvajanje da mu zemljom zagospodari?.'

   ^32Kod Jahasa presrete nas Sihon.

   ^33Navali on i sav njegov narod. Ali Jahve, Bog na?, predade nam ga,
   tako da potukosmo njega, njegove sinove i sav njegov narod.

   ^34Tada osvojismo sve njegove gradove i prokletstvom udarismo sve
   gradove s ljudima, ?enama i djecom, ni?ta ne ?tedeæi,

   ^35izuzev stoke, koju uzesmo kao plijen, skupa s plijenom iz gradova
   ?to smo ih osvojili.

   ^36Od Aroera, koji se nalazi na obali potoka Arnona, i od grada koji je
   u njegovoj dolini pa do Gileada nije bilo grada koji bi nam odolio: sve
   nam ih je Jahve, Bog na?, predao.

   ^37Jedino se nisi primicao zemlji Amonaca, kraju uz potok Jabok, i
   gradovima u pogorju, kako je Jahve, Bog na?, odredio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Tada se okrenusmo i poðosmo prema Ba?anu. Presrete nas ba?anski
   kralj Og sa svim svojim narodom i nametnu nam boj kod Edreja.

   ^2Tada mi Jahve reèe: 'Ne boj ga se! TÓa u tvoje sam ruke predao njega,
   sav njegov narod i njegovu zemlju. Uèini s njim kako si uèinio sa
   Sihonom, kraljem amorejskim, koji je ?ivio u He?bonu.'

   ^3Tako je Jahve, Bog na?, u ruke na?e predao i ba?anskoga kralja Oga sa
   svim njegovim narodom. Tukli smo ga tako da mu nitko na ?ivotu nije
   ostao.

   ^4Osvojili smo tada sve njegove gradove. Nije bilo grada koji im nismo
   oteli - ?ezdeset gradova, zapravo svu argopsku krajinu, Ogovo
   kraljevstvo u Ba?anu.

   ^5Svi su oni gradovi bili utvrðeni visokim zidinama, vratima i
   prijevornicama. Uz njih je bilo veoma mnogo otvorenih zaselaka.

   ^6Udarismo ih prokletstvom - kako smo uèinili i sa Sihonom, kraljem
   he?bonskim - zatrv?i svaki grad, ljude, ?ene i djecu.

   ^7A svu stoku i plijen po tim gradovima zadr?asmo za se.

   ^8Tako smo u ono vrijeme iz ruku dvaju amorejskih kraljeva uzeli zemlju
   ?to se nalazi s onu stranu Jordana, od potoka Arnona do brda Hermona (

   ^9Sidonci zovu Hermon Sirjon, a Amorejci ga zovu Senir):

   ^10sve gradove po Visoravni, sav Gilead i sav Ba?an, sve do Salke i
   Edreja - gradove Ogova kraljevstva u Ba?anu. (

   ^11Ba?anski kralj Og jedini je od preostalih Refaimovaca. Krevet
   njegov, odar od ?eljeza, jo? se nalazi u Rabi, gradu sinova Amonovih:
   deset je lakata - obiènih lakata - dug, a èetiri lakta ?irok.)

   ^12To je, dakle, bila zemlja koju smo zauzeli u ono vrijeme, poèev od
   Aroera, koji je na potoku Arnonu. Polovicu gileadskog pogorja s
   njegovim gradovima dao sam Rubenovcima i Gadovcima.

   ^13Ostatak Gileada i sav Ba?an, Ogovo kraljevstvo, dodijelio sam
   polovini Mana?eova plemena. (Sva argopska krajina i sav Ba?an zove se
   zemlja refaimska.

   ^14Mana?eov sin Jair zauzeo je svu argopsku krajinu do meðe Ge?urovaca
   i Maakinovaca. On ta mjesta ba?anska nazva svojim imenom, pa se jo? i
   danas zovu Jairova Sela.)

   ^15Makiru sam dodijelio Gilead.

   ^16Rubenovcima i Gadovcima dao sam od Gileada do potoka Arnona -
   sredina potoka jest meða - i do potoka Jaboka, amonske granice.

   ^17A granicom su slu?ile Araba i Jordan od Kinereta do mora uz Arabu -
   Slanog mora - na podno?ju obronaka Pisge prema istoku.

   ^18U ono vam vrijeme naredih: 'Jahve, Bog va?, daje vam ovu zemlju u
   posjed. Svi vi koji ste od boja poðite naoru?ani pred svojom braæom
   Izraelcima.

   ^19Jedino ?ene va?e, djeca va?a i stoka va?a - znam da imate mnogo
   stoke - neka ostanu u va?im gradovima ?to vam ih dodijelih

   ^20dokle Jahve ne dadne miran boravak i va?oj braæi kao i vama; tako da
   i oni zauzmu zemlju ?to im je Jahve, Bog va?, daje s onu stranu
   Jordana. Istom onda neka se svaki od vas vrati na posjed ?to sam vam ga
   dodijelio.'

   ^21U ono sam vrijeme naredio Jo?ui: 'Svojim si oèima vidio ?to je sve
   Jahve, Bog va?, uèinio onoj dvojici kraljeva. Tako æe Jahve uèiniti sa
   svim kraljevstvima preko kojih bude? prelazio.

   ^22Ne bojte se njih! TÓa Jahve, Bog va?, bori se za vas.'

   ^23Tada zamolih milost u Jahve:

   ^24'Gospodine moj, Jahve! Ti si poèeo pokazivati svome sluzi svoju
   velièajnost i svoju moæ. TÓa koji bog, na nebu ili na zemlji, mo?e
   izvesti takva djela i èudesa kao ?to su tvoja!

   ^25Dopusti mi da odem onamo i pogledam onu bla?enu zemlju preko
   Jordana, onaj krasni gorski kraj i Libanon!'

   ^26Ali je Jahve, zbog vas, bio na me ljut, pa me nije usli?ao. 'Dosta',
   reèe mi Jahve, 'ne govori mi vi?e o tom!

   ^27Popni se na vrhunac Pisge i upri oèi svoje na zapad, sjever, jug i
   istok. Razmotri dobro oèima svojim, jer preko Jordana neæe? prijeæi.

   ^28Uputi Jo?uu, osokoli ga i ohrabri! On neka ide na èelu ovoga naroda;
   neka ih on uvede u posjed zemlje koju vidi?.'

   ^29Tako smo ostali u toj dolini kraj Bet Peora."
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 "A sada, Izraele, poslu?aj zakone i uredbe kojima vas uèim da biste
   ih vr?ili i tako po?ivjeli te uni?li i zaposjeli zemlju koju vam daje
   Jahve, Bog otaca va?ih.

   ^2Niti ?to nadodajite onome ?to vam zapovijedam niti ?to od toga
   oduzimljite; vr?ite zapovijedi Jahve, Boga svoga, ?to vam ih dajem.

   ^3Vidjeli ste svojim oèima ?to je Jahve uèinio s Baal Peorom: jer
   Jahve, Bog tvoj, iskorijenio je iz tvoje sredine svakoga koji je
   slijedio Baal Peora.

   ^4A svi vi koji se èvrsto dr?ite Jahve, Boga svoga, ?ivi ste i danas.

   ^5Ja sam vas, eto, pouèio o zakonima i uredbama, kako mi je Jahve, Bog
   moj, naredio da ih vr?ite u zemlji u koju idete da je zaposjednete.

   ^6Dr?ite ih i vr?ite: to æe u oèima naroda biti va?a mudrost i va?a
   razboritost. Kad oni èuju za sve ove zakone, reæi æe: 'Samo je jedan
   narod mudar i pametan, a to je ovaj veliki narod.'

   ^7Jer koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao
   ?to je Jahve, Bog na?, nama kad god ga zazovemo?

   ^8Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravedne kao
   ?to je sav ovaj Zakon koji vam ja danas iznosim?

   ^9Zato pazi i dobro se èuvaj da ne zaboravi? dogaðaje ?to si ih svojim
   oèima vidio; neka ti ne i?èeznu iz srca ni jednoga dana tvoga ?ivota;
   naprotiv, pouèi o njima svoje sinove i sinove svojih sinova.

   ^10Onog dana kad si stajao na Horebu pred Jahvom, Bogom svojim, Jahve
   mi je rekao: 'Skupi mi narod! Hoæu da èuju moje rijeèi, da me se nauèe
   bojati sve vrijeme ?to budu ?ivjeli na zemlji te da o njima pouèe i
   svoju djecu.'

   ^11Vi ste se onda primakli i stali pod brdo. S usplamtjeloga brda
   plamen je sukljao do sred neba zamraèena tmastim oblakom.

   ^12Isred ognja Jahve je govorio vama; èuli ste zvuk rijeèi, ali lika
   niste nazreli - ni?ta osim glasa.

   ^13Objavio vam je svoj Savez i nalo?io vam da ga vr?ite - Deset
   zapovijedi, ?to ih ispisa na dvije kamene ploèe.

   ^14A meni je Jahve naredio da vas pouèim o zakonima i uredbama ?to æete
   ih vr?iti u zemlji u koju odlazite da je zaposjednete.

   ^15Pazite dobro! Onoga dana kad vam je Jahve, Bog va?, govorio isred
   ognja na Horebu, niste vidjeli nikakva lika,

   ^16da se ne biste pokvarili te da ne biste pravili sebi kakva klesana
   lika, kipa mu?koga ili ?enskoga oblièja,

   ^17ni oblièja kakve ?ivotinje ?to je na zemlji, ni oblièja kakve ptice
   ?to pod nebom lijeta,

   ^18ni oblièja bilo èega ?to po zemlji gmi?e, ni oblièja kakve ribe ?to
   je u vodi pod zemljom

   ^19i da se ne bi, kad digne? svoje oèi prema nebu te vidi? sunce,
   mjesec i zvijezde - svu nebesku vojsku - dao zavesti da im se klanja? i
   da im iskazuje? ?tovanje. Njih je Jahve, Bog tvoj, dao svim narodima,
   svugdje pod nebom.

   ^20A vas je uzeo Jahve i izveo vas iz Egipta - iz one peæi ra?arene -
   da postanete narod njegove ba?tine, to ?to ste danas.

   ^21Ali se zbog vas Jahve na me razljutio i zakleo da ja neæu prijeæi
   preko Jordana i uniæi u bla?enu zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u
   ba?tinu.

   ^22Tako, ja æu umrijeti u ovoj zemlji; ja preko Jordana neæu prijeæi. A
   vi æete prijeæi i zaposjesti onu krasnu zemlju.

   ^23Zato pazite da ne zaboravljate Saveza ?to ga je Jahve, Bog va?,
   sklopio s vama te sebi ne pravite klesanih likova bilo èega ?to je
   Jahve, Bog tvoj, zabranio.

   ^24Jer Jahve, Bog tvoj, oganj je ?to pro?dire; on je Bog ljubomoran.

   ^25Kad budete izrodili djecu i unuèad i budete dulje u onoj zemlji
   proboravili, a pokvarite se praveæi sebi bilo kakve klesane likove i
   èineæi zlo u oèima Jahve, Boga svojega, tako da ga na srd?bu izazovete,

   ^26znajte - uzimam za svjedoke protiv vas nebesa i zemlju - da æe vas
   brzo nestati sa zemlje u koju idete preko Jordana da je zaposjednete:
   neæete dugo u njoj ?ivjeti nego æete biti iskorijenjeni.

   ^27Jahve æe vas raspr?iti po narodima i ostat æe vas samo malen broj
   meðu narodima meðu koje vas Jahve odvede.

   ^28Ondje æete se klanjati bogovima ?to su ih ljudske ruke naèinile od
   drveta i kamena, bogovima koji ne mogu ni vidjeti ni èuti, ni jesti ni
   mirisati.

   ^29Ondje æe? tra?iti Jahvu, Boga svoga. I naæi æe? ga ako ga bude?
   tra?io svim srcem svojim i svom du?om svojom.

   ^30U nevolji tvojoj snaæi æe te sve to, ali u posljednje vrijeme ti æe?
   se obratiti Jahvi, Bogu svomu, i poslu?ati njegov glas.

   ^31TÓa Jahve, Bog tvoj, Bog je milosrdan; neæe te on zapustiti ni
   upropastiti niti æe zaboraviti Saveza ?to ga je pod zakletvom sklopio s
   ocima tvojim.

   ^32Ispitaj samo prija?nja vremena ?to su protekla prije tebe, sve otkad
   je Bog stvorio èovjeka na zemlji: je li ikad, s jednoga kraja nebesa do
   drugoga, bilo ovako velièanstvena dogaðaja? Je li se ?to takvo èulo?

   ^33Je li ikad koji narod èuo glas Boga gdje govori isred ognja kao ?to
   si ti èuo i na ?ivotu ostao?

   ^34Ili, poku?a li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod isred drugog
   naroda ku?njama, znakovima, èudesima i ratom, jakom rukom i ispru?enom
   mi?icom, uza silne strahote, kao ?to je sve to, na va?e oèi, uèinio za
   vas Jahve, Bog va?, u Egiptu?

   ^35Tebi je to pokazano da zna? da je Jahve pravi Bog i da nema drugoga
   uz njega.

   ^36S neba ti se oglasio svojim glasom da te pouèi; dopustio ti je da
   vidi? njegov veliki oganj na zemlji; i isred ognja èuo si njegove
   rijeèi.

   ^37Zbog toga ?to je ljubio oèeve tvoje, izabrao je poslije njih njihovo
   potomstvo; on, glavom, izveo te iz Egipta svojom silnom moæi;

   ^38ispred tebe rastjerao je narode, i brojnije i jaèe od tebe, da te
   dovede u njihovu zemlju i preda je tebi u ba?tinu, kao ?to je i danas.

   ^39Danas, dakle, spoznaj i zasadi u svoje srce: Jahve je Bog gore na
   nebu i ovdje na zemlji - drugoga nema.

   ^40Dr?i njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas da
   dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo po?ivi? na zemlji
   koju ti Jahve, Bog tvoj, daje zauvijek."

   ^41Tada Mojsije izabra tri grada preko Jordana, na istoènoj strani,

   ^42kamo æe se moæi skloniti ubojica koji nehotice ubije svoga bli?njega
   a da prije nije imao mr?nje prema njemu: da bi, bje?eæi u koji od ovih
   gradova, mogao spasiti svoj ?ivot.

   ^43To su: Bezer u pustinji, u zemlji Mi?oru, za Rubenovce; Ramot u
   Gileadu za Gadovce, i Golan u Ba?anu za Mana?eovce.

   ^44Ovo je Zakon ?to ga je Mojsije postavio pred Izraelce;

   ^45ovo su upute, zakoni i uredbe ?to ih je Mojsije dao Izraelcima kad
   su izi?li iz Egipta,

   ^46s one strane Jordana, u dolini nasuprot Bet Peoru, u zemlji
   amorejskoga kralja Sihona, koji je ?ivio u He?bonu i koga su potukli
   Mojsije i Izraelci po?to iziðo?e iz Egipta.

   ^47Njegovu su zemlju zauzeli i zemlju ba?anskoga kralja Oga, dvaju
   amorejskih kraljeva koji su ?ivjeli preko Jordana na istoku,

   ^48od Aroera, koji se nalazi na obali potoka Arnona, do brda Sirjona,
   to jest Hermona,

   ^49i svu Arabu preko Jordana, s istoka do mora u Arabi, pod obroncima
   Pisge.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Mojsije sazva sav Izrael te im reèe: "Èuj, Izraele, naredbe i
   zapovijedi ?to ih danas izrièem u tvoje u?i! Nauèite ih, dr?ite i
   vr?ite.

   ^2Jahve, Bog na?, sklopio je s nama Savez na Horebu.

   ^3Nije Jahve sklopio taj Savez s na?im oèevima, nego ba? s nama svima
   koji smo danas ovdje ?ivi.

   ^4Licem je u lice Jahve govorio s vama na brdu isred ognja.

   ^5Ja sam u ono vrijeme stajao izmeðu Jahve i vas da vam objavim Jahvine
   rijeèi, jer se vi, u strahu od ognja, niste htjeli peti na brdo. Rekao
   je:

   ^6'Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz
   kuæe ropstva.

   ^7Nemoj imati drugih bogova uz mene!

   ^8Ne pravi sebi lika ni oblièja bilo èega ?to je gore na nebu, ili
   dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom.

   ^9Ne klanjaj im se niti im slu?i. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam
   ljubomoran. Ka?njavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do
   treæeg i èetvrtog koljena,

   ^10a iskazujem milosrðe tisuæama koji me ljube i vr?e moje zapovijedi.

   ^11Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne opra?ta onome
   koji uzalud izgovara ime njegovo.

   ^12Dan subotnji obdr?avaj i svetkuj, kako ti je naredio Jahve, Bog
   tvoj.

   ^13?est dana radi i obavljaj sav svoj posao.

   ^14A sedmoga je dana subota, poèinak posveæen Jahvi, Bogu tvome. Tada
   nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kæi tvoja, ni sluga
   tvoj, ni slu?kinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo
   ?ivinèe tvoje, niti do?ljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogne
   otpoèinuti i sluga tvoj, i slu?kinja tvoja kao i ti.

   ^15Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande
   izbavio Jahve, Bog tvoj, rukom jakom i ispru?enom mi?icom. Zato ti je
   zapovjedio Jahve, Bog tvoj, da dr?i? dan subotnji.

   ^16Po?tuj oca svoga i majku svoju, kako ti je Jahve, Bog tvoj,
   zapovjedio, da dugo ?ivi? i dobro ti bude na zemlji koju ti Jahve, Bog
   tvoj, daje.

   ^17Ne ubij!

   ^18Ne uèini preljuba!

   ^19Ne ukradi!

   ^20Ne svjedoèi la?no na bli?njega svoga!

   ^21Ne po?eli ?ene bli?njega svoga! Ne po?eli kuæe bli?njega svoga, ni
   njive njegove, ni sluge njegova, ni slu?kinje njegove, ni vola njegova,
   ni magarca njegova, niti i?ta ?to je bli?njega tvoga.'

   ^22Te je rijeèi na brdu, isred ognja, oblaka i guste tmine, jakim
   glasom upravio Jahve svemu va?em zboru. Ni?ta nije dodavao nego ih je
   ispisao na dvije kamene ploèe te ih predao meni.

   ^23A onda, kad èuste glas iz tmine, dok je brdo plamtjelo u ognju, k
   meni pristupi?e svi va?i plemenski glavari i va?e starje?ine

   ^24pa reko?e: 'Jahve, Bog na?, oèitovao nam je, eto, svoju slavu i
   svoju velièajnost; èuli smo njegov glas isred ognja; danas smo vidjeli
   da èovjek mo?e ostati na ?ivotu iako mu Bog govori.

   ^25A sad, za?to da umremo? Ovaj bi nas veliki oganj mogao pro?drijeti;
   budemo li dalje slu?ali glas Jahve, Boga svoga, mogli bismo umrijeti.

   ^26Jer, koji je smrtnik ikad slu?ao glas Boga ?ivoga kako govori isred
   ognja - kao mi - i ostao na ?ivotu?

   ^27Ti se primakni i slu?aj sve ?to æe ti reæi Jahve, Bog na?. A onda ti
   nama ka?i sve ?to tebi Jahve, Bog na?, rekne, i mi æemo to poslu?ati i
   izvr?iti.'

   ^28Jahve je èuo va?e rijeèi kad ste mi govorili pa mi reèe: 'Èuo sam
   rijeèi ?to ih je taj narod tebi upravio. Sve ?to su rekli dobro je.

   ^29Kad bi samo njihova srca bila takva da me se uvijek boje i dr?e sve
   moje zapovijedi, da tako vazda budu sretni, oni i njihovo potomstvo!

   ^30Hajde, reci im: Vratite se u svoje ?atore!

   ^31A ti ostani ovdje kod mene; kazat æu ti sve zapovijedi, zakone i
   uredbe kojima æe? ih pouèiti i koje æe oni vr?iti u zemlji ?to im je
   dajem u posjed.'

   ^32Pazite, dakle, da radite kako vam je Jahve, Bog va?, nalo?io! Ne
   skreæite ni desno ni lijevo.

   ^33Slijedite potpuno put koji vam je Jahve, Bog va?, oznaèio, da tako
   uzmognete ?ivjeti, imati sreæu i dug ?ivot u zemlji koju æete
   zaposjesti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Ovo su zapovijedi, zakoni i uredbe koje mi Jahve, Bog va?, zapovjedi
   da vas u njima pouèim, kako biste ih vr?ili u zemlji u koju odlazite da
   je zaposjednete;

   ^2da se svega svog vijeka boji? Jahve, Boga svoga, ti, sin tvoj i sin
   tvoga sina, vr?eæi sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove ?to ti
   ih danas propisujem, pa da ima? dug ?ivot.

   ^3Slu?aj, Izraele, dr?i ih i vr?i da ti dobro bude i da se razmno?i? u
   zemlji kojom teèe med i mlijeko, kao ?to ti je obeæao Jahve, Bog otaca
   tvojih.

   ^4Èuj, Izraele! Jahve je Bog na?, Jahve je jedan!

   ^5Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom du?om svojom i
   svom snagom svojom!

   ^6Rijeèi ove ?to ti ih danas nareðujem neka ti se ure?u u srce.

   ^7Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjedi? u svojoj
   kuæi i kad ide? putem; kad lije?e? i kad ustaje?.

   ^8Prive?i ih na svoju ruku za znak i neka ti budu kao zapis meðu oèima!

   ^9Ispi?i ih na dovratnicima kuæe svoje i na vratima svojim!

   ^10A kad te Jahve, Bog tvoj, dovede u zemlju za koju se zakleo tvojim
   ocima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da æe je tebi dati - u velike i lijepe
   gradove kojih nisi zidao;

   ^11u kuæe pune svakog dobra kojih nisi punio; na iskopane èatrnje kojih
   nisi kopao; u vinograde i maslinike kojih nisi sadio - i sit se
   najede?:

   ^12pazi da ne zaboravi? Jahvu koji te izveo iz zemlje egipatske, iz
   kuæe ropstva.

   ^13Boj se Jahve, Boga svoga; njemu iskazuj ?tovanje; njegovim imenom
   pola?i prisegu.

   ^14Ne idite za drugim bogovima izmeðu bogova drugih naroda ?to su oko
   vas.

   ^15Jer je Jahve, Bog tvoj, ?to stoji u sredini tvojoj, ljubomoran Bog;
   gnjev bi Jahve, Boga tvoga, usplamtio protiv tebe i istrijebio te sa
   zemlje.

   ^16Ne isku?avajte Jahvu, Boga svoga, kao ?to ste ga isku?avali kod
   Mase.

   ^17Toèno vr?ite zapovijedi Jahve, Boga svoga, upute njegove i zakone
   njegove koje je izdao.

   ^18Èini ?to je pravo i dobro u oèima Jahve da ti dobro bude i da se
   domogne? dobre zemlje za koju se Jahve zakleo tvojim ocima

   ^19da æe iz nje protjerati sve tvoje neprijatelje ispred tebe; tako je
   obeæao Jahve.

   ^20A kad te sutra zapita tvoj sin: ?to su te upute, zakoni i uredbe ?to
   ih je Jahve, Bog na?, vama propisao -

   ^21ka?i svome sinu: 'Bili smo faraonovi robovi u Egiptu, ali nas je
   Jahve izveo iz Egipta jakom rukom.

   ^22Na na?e je oèi Jahve uèinio velike i stra?ne znakove i èudesa protiv
   Egipta, protiv faraona i protiv svega doma njegova,

   ^23a nas je odande izveo da nas dovede i dade nam zemlju koju je
   zakletvom obeæao ocima na?im.

   ^24I naredio nam je Jahve da sve ove naredbe vr?imo u strahopo?tovanju
   prema Jahvi, Bogu svome, da bismo uvijek bili sretni i da ?ivimo kao
   ?to je to danas.'

   ^25Na?a æe, dakle, pravednost biti: dr?ati i vr?iti sve ove zapovijedi
   pred Jahvom, Bogom na?im, kako nam je naredio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Kad te Jahve, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ide? da je zaposjedne?
   i kad ispred tebe otjera mnoge narode: Hetite, Girga?ane, Amorejce,
   Kanaance, Peri?ane, Hivijce i Jebusejce - sedam naroda brojnijih i
   jaèih od tebe -

   ^2te kad ih Jahve, Bog tvoj, preda tebi i ti ih porazi?, udari ih
   prokletstvom; nemoj sklapati s njima saveza niti im iskazuj milosti.

   ^3Ne sklapaj ?enidbe s njima, ne udavaj svoje kæeri za njihova sina
   niti ?eni svoga sina njihovom kæeri;

   ^4jer bi ona odvratila od mene sina tvoga; drugim bi bogovima on
   slu?io; Jahve bi se razgnjevio protiv vas i brzo bi te istrijebio.

   ^5Nego ovako uèinite prema njima: poru?ite njihove ?rtvenike,
   porazbijajte njihove stupove, njihove a?ere poèupajte a njihove kumire
   spalite.

   ^6TÓa ti si narod posveæen Jahvi, Bogu svome; tebe je Jahve, Bog tvoj,
   izabrao da meðu svim narodima koji su na zemlji bude? njegov predragi
   vlastiti narod.

   ^7Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zato ?to biste vi bili brojniji od
   svih naroda - vi ste zapravo najmanji -

   ^8nego zato ?to vas Jahve ljubi i dr?i zakletvu kojom se zakleo va?im
   ocima. Stoga vas je Jahve izveo jakom rukom i oslobodio vas iz kuæe
   ropstva, ispod vlasti faraona, kralja egipatskoga.

   ^9Zato znaj da je Jahve, Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran, koji dr?i
   svoj Savez i milost svoju iskazuje do tisuæu koljena onima koji ga
   ljube i dr?e njegove zapovijedi.

   ^10A onima koji ga mrze uzvraæa izravno njima samima; uni?tava bez
   odgaðanja onoga koji ga mrzi: uzvraæa izravno njemu samomu.

   ^11Stoga dr?i zapovijedi, zakone i uredbe koje ti danas nala?em da ih
   vr?i?.

   ^12A za nagradu - bude? li slu?ao ove naloge, dr?ao ih te izvr?avao -
   Jahve, Bog tvoj, dr?at æe ti Savez svoj i milost za koje se zakleo
   tvojim ocima.

   ^13Ljubit æe te, blagoslivljati i razmna?ati; blagoslivljat æe plod
   utrobe tvoje i rod zemlje tvoje: ?ito tvoje, vino tvoje, ulje tvoje,
   mlad krava tvojih i prirast stoke tvoje u zemlji za koju se zakleo
   ocima tvojim da æe je tebi dati.

   ^14Bit æe? blagoslovljen nad sve narode; neæe u tebe biti ni neplodna
   ni neplodne, ni meðu tvojom èeljadi ni meðu stokom tvojom.

   ^15Jahve æe od tebe maknuti svaku bolest; neæe na te pustiti ni jedno
   od stra?nih zala egipatskih za koja zna? nego æe njima pritiskati one
   koji te mrze.

   ^16Uni?tavaj sve narode koje ti Jahve, Bog tvoj, bude predavao. Neka ih
   ne sa?aljuje oko tvoje. Nemoj se klanjati njihovim kumirima, jer bi ti
   to bilo zamkom.

   ^17Mo?da æe? u svome srcu reæi: 'Oni su narodi brojniji od mene, kako
   æu ih onda protjerati?'

   ^18Ne boj ih se! Sjeti se ?to je Jahve, Bog tvoj, uèinio faraonu i
   svemu Egiptu!

   ^19Pomisli na velike ku?nje ?to si ih vidio na svoje oèi; na one
   znakove i èudesa pa na jaku ruku i ispru?enu mi?icu kojima te Jahve,
   Bog tvoj, izveo. Tako æe Jahve, Bog tvoj, uèiniti sa svim narodima
   kojih se pla?i?.

   ^20Povrh toga, meðu njih æe Jahve, Bog tvoj, slati str?ljene dok ne
   izginu koji bi preostali i sakrili se pred tobom.

   ^21Ne strepi, dakle, pred njima! TÓa Jahve, Bog tvoj, u sredini je
   tvojoj, Bog silan i strahovit.

   ^22Malo æe pomalo Jahve, Bog tvoj, ispred tebe uni?titi one narode; i
   neæe? ih moæi ujedanput sve istrijebiti da se zvijeri ne bi protiv tebe
   razmno?ile.

   ^23Ali Jahve, Bog tvoj, tebi æe ih predati i meðu njih unositi stravu
   dok ne budu uni?teni.

   ^24I njihove æe kraljeve predati u tvoje ruke da zatre? ime njihovo pod
   nebom. Nijedan se neæe odr?ati pred tobom dok ih ne uni?ti?.

   ^25Likove njihovih kumira spali! Ne hlepi za srebrom i zlatom ?to je na
   njima; ne uzimlji ga da ne bude? njime zaveden; jer bi to bilo gadno
   Jahvi, Bogu tvome.

   ^26Ne unosi gnusobe u svoju kuæu da ne bude? udaren prokletstvom kao i
   ona; duboko je prezri i grozi se od nje jer je prokleta.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Dr?ite i vr?ite sve zapovijedi koje vam danas nareðujem da biste
   ?ivjeli i raznmo?ili se i da biste u?li i zaposjeli zemlju koju je
   Jahve pod zakletvom obeæao ocima va?im.

   ^2Sjeæaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih
   èetrdeset godina da te ponizi, isku?a i dozna ?to ti je u srcu: hoæe?
   li dr?ati zapovijedi njegove ili neæe?.

   ^3Poni?avao te i glaðu morio, a onda te hranio manom - za koju nisi
   znao ni ti ni tvoji oci - da ti poka?e kako èovjek ne ?ivi samo o kruhu
   nego da èovjek ?ivi o svemu ?to izlazi iz usta Jahvinih.

   ^4Tvoja se odjeæa na tebi nije izderala niti su ti noge oticale ovih
   èetrdeset godina.

   ^5Priznaj onda u svome srcu da te Jahve, Bog tvoj, odgaja i popravlja,
   kao ?to èovjek odgaja sina svoga.

   ^6I dr?i zapovijedi Jahve, Boga svoga, hodeæi putovima njegovim i
   bojeæi se njega!

   ^7TÓa Jahve, Bog tvoj, vodi te u dobru zemlju: zemlju potoka i vrela,
   dubinskih voda ?to izviru u dolinama i bregovima;

   ^8zemlju p?enice i jeèma, loze, smokava i ?ipaka, zemlju meda i
   maslina;

   ^9zemlju u kojoj neæe? sirotinjski jesti kruha i gdje ti ni?ta neæe
   nedostajati; zemlju gdje kamenje ima ?eljeza i gdje æe? iz njezinih
   brdina vaditi mjed.

   ^10Do sita æe? jesti i blagoslivljati Jahvu, Boga svoga, zbog dobre
   zemlje koju ti je dao.

   ^11Èuvaj se da ne zaboravi? Jahvu, Boga svoga, zanemarujuæi njegove
   zapovijedi, njegove uredbe i njegove zakone koje ti danas dajem.

   ^12I po?to se najede? do sitosti, posagradi? lijepe kuæe i u njima se
   nastani?;

   ^13kad ti se krupna i sitna stoka namno?i; kad se nakupi? srebra i
   zlata i kada sve tvoje uznapreduje,

   ^14nemoj da se uznese srce tvoje i da zaboravi? Jahvu, Boga svoga, koji
   te izveo iz zemlje egipatske, iz kuæe ropstva;

   ^15koji te proveo kroz onu veliku i stra?nu pustinju, kroz zemlju
   plamenih zmija i ?tipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveo
   vodu iz stijene tvrde kao kremen;

   ^16koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima, da te
   ponizi i da te isku?a te da na kraju bude? sretan.

   ^17Ne reci tada u svome srcu: svojom sam moæi i snagom svojih ruku sebi
   namakao ovo bogatstvo.

   ^18Sjeti se Jahve, Boga svoga! TÓa on ti je dao snagu da stjeèe?
   bogatstvo da tako ispuni - kao ?to je danas - svoj Savez za koji se
   zakleo tvojim ocima.

   ^19Ako li zaboravi? Jahvu, Boga svoga, i poðe? za drugim bogovima te
   njima bude? iskazivao ?tovanje, njima se klanjao, kunem vam se danas da
   æete zacijelo izginuti;

   ^20poput naroda koje æe Jahve pogubiti pred vama, tako æe i vas nestati
   jer niste poslu?ali glasa Jahve, Boga svoga.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Slu?aj, Izraele! Danas prelazi? preko Jordana da sebi podvrgne?
   narode i veæe i brojnije nego ?to si ti; velike gradove, s utvrdama do
   nebesa;

   ^2narod velik i gorostasan poput Anakovaca, koje veæ poznaje? i o
   kojima si slu?ao: 'Tko da odoli Anakovcima?'

   ^3Znaj dakle danas da Jahve, Bog tvoj, ide pred tobom. On je vatra ?to
   pro?dire; on æe ih oboriti, tebi ih podvrgnuti. A ti æe? ih onda
   rastjerati i ubrzo pobiti, kako ti je Jahve i rekao.

   ^4Po?to ih otjera ispred tebe Jahve, Bog tvoj, nemoj reæi u srcu svome:
   'Jahve me uveo da zaposjednem ovu zemlju zbog moje pravednosti.'
   Naprotiv, zbog opaèina onih naroda Jahve ih tjera ispred tebe.

   ^5Ne ide? ti da zaposjedne? njihovu zemlju zbog svoje pravednosti i
   èestitosti svoga srca, nego zato ?to Jahve, Bog tvoj, zbog opaèine onih
   naroda tjera njih ispred tebe da tako odr?i rijeè kojom se zakleo
   tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu.

   ^6Znaj, dakle, da ti Jahve, Bog tvoj, ne daje ovu dobru zemlju u posjed
   zbog tvoje pravednosti, jer si ti narod tvrde ?ije!

   ^7Sjeæaj se i ne zaboravljaj kako si u pustinji ljutio Jahvu, Boga
   svoga. Od dana kad ste iza?li iz zemlje egipatske do dolaska na ovo
   mjesto, Jahvi ste se opirali.

   ^8Na Horebu ste rasrdili Jahvu i Jahve je na vas tako planuo da vas je
   htio uni?titi.

   ^9Popeo sam se na brdo da primim kamene ploèe, ploèe Saveza ?to ga s
   vama sklopi Jahve. Na brdu sam ostao èetrdeset dana i èetrdeset noæi:
   niti sam jeo kruha niti pio vode.

   ^10I dade mi Jahve dvije kamene ploèe, ispisane prstom Bo?jim, na
   kojima bijahu sve rijeèi ?to vam ih je Jahve isred ognja na brdu rekao
   na dan zbora.

   ^11Kad je pro?lo èetrdeset dana i èetrdeset noæi, Jahve mi dade dvije
   kamene ploèe - ploèe Saveza.

   ^12I reèe mi Jahve: 'Ustaj! ?urno siði odavde, jer se pokvario narod
   tvoj koji si izveo iz Egipta. Brzo su za?li s puta koji sam im oznaèio:
   veæ su sebi napravili livenog kumira.'

   ^13Jo? mi reèe Jahve: 'Promatrao sam taj narod. Zbilja je to narod
   tvrde ?ije!

   ^14Pusti me da ih uni?tim i njihovo ime izbri?em pod nebesima, a od
   tebe da uèinim narod i jaèi i brojniji nego ?to je ovaj!'

   ^15Okrenuh se i siðoh niz brdo, a brdo svejednako plamtjelo u ognju.
   Dvije ploèe Saveza bijahu mi u rukama.

   ^16Pogledah: zbilja ste sagrije?ili protiv Jahve, Boga svoga. Salili
   ste sebi tele od kovine. Tako ste brzo za?li s puta ?to vam ga Jahve
   bija?e oznaèio.

   ^17Pograbih dvije ploèe te ih bacih od sebe objema rukama - razbih
   ploèe pred va?im oèima.

   ^18Onda se nièice bacih pred Jahvu. Èetrdeset dana i èetrdeset noæi -
   kao i prije - niti sam jeo kruha niti pio vode zbog svih grijeha koje
   ste poèinili radeæi zlo u oèima Jahve i srdeæi ga.

   ^19Jer se bojah srd?be i gnjeva kojim je Jahve usplamtio na vas da vas
   zatre. Ali me i tada Jahve usli?a.

   ^20I na Arona se Jahve silno rasrdio, htio ga uni?titi. Tada se zauzeh
   i za Arona.

   ^21Va? grijeh, tele ?to bijaste naèinili, uzeh i sa?egoh ga u vatri. U
   prah ga satrh i prah mu bacih u potok ?to teèe s brda.

   ^22Kod Tabere, kod Mase i Kibrot Hataave srdili ste Jahvu.

   ^23Kad vas je Jahve slao od Kade? Barnee govoreæi: 'Idite gore i uzmite
   zemlju koju sam vam dao', pobunili ste se protiv rijeèi Jahve, Boga
   svoga; u nj se niste pouzdavali niti ste slu?ali njegov glas.

   ^24Nepokorni bijaste Jahvi otkad vas poznajem.

   ^25Zato sam pao nièice i le?ao pred Jahvom èetrdeset dana i èetrdeset
   noæi, jer Jahve bija?e rekao da æe vas uni?titi.

   ^26Jahvu sam molio i rekao: 'Gospodine moj, Jahve! Ne uni?tavaj naroda
   svoga, ba?tine svoje koju si izbavio u svojoj velièajnosti i svojom
   moænom rukom izveo iz Egipta.

   ^27Sjeti se slugu svojih: Abrahama, Izaka i Jakova, a ne obaziri se na
   tvrdokornost ovoga naroda, na njegovu opaèinu, na grijeh njegov,

   ^28da se ne rekne u zemlji iz koje si nas izbavio: Jahve ih nije mogao
   uvesti u zemlju koju im je obeæao, ili ih je mrzio pa ih je zato odveo
   da ih pomori u pustinji.

   ^29A oni su tvoj narod, tvoja ba?tina, oni koje si izveo svojom velikom
   moæi i ispru?enom mi?icom.'
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 U to vrijeme Jahve mi reèe: 'Iskle?i dvije kamene ploèe kao i
   prija?nje pa se popni k meni na brdo; a napravi i drveni kovèeg.

   ^2Na ploèe æu napisati rijeèi koje su bile na prvim ploèama ?to si ih
   razbio. A onda ih polo?i u kovèeg.'

   ^3Naèinih kovèeg od bagremovine, isklesah dvije kamene ploèe kao ?to
   bijahu prve, pa se, s dvjema ploèama u ruci, popeh na brdo.

   ^4I napisa na te ploèe, kao i prije, Deset rijeèi koje vam je Jahve
   rekao na brdu, isred ognja, na dan zbora. Onda ih Jahve dade meni.

   ^5Okrenuh se i siðoh s brda. Polo?ih ploèe u kovèeg koji bijah
   napravio. I stado?e ondje, kako mi je Jahve naredio.

   ^6Od Beerota sinova Jaakanovih odo?e Izraelci u Moseru. Ondje umrije
   Aron i ondje bi pokopan. Sveæenikom mjesto njega postade njegov sin
   Eleazar.

   ^7Odande odo?e u Gudgodu; iz Gudgode u Jotbatu, u kraj bogat potocima.

   ^8U to vrijeme odvoji Jahve pleme Levijevo da nosi Kovèeg saveza
   Jahvina; da pred Jahvom stoji u njegovoj slu?bi te da u njegovo ime
   blagoslivlja, kako radi i danas.

   ^9Stoga Levi nema udjela ni ba?tine sa svojom braæom: Jahve je njegova
   ba?tina, kako mu je Jahve, Bog tvoj, i rekao.

   ^10Na brdu sam ostao, kao i prvi put, èetrdeset dana i èetrdeset noæi.
   I usli?a me Jahve i taj put; nije htio da te uni?ti,

   ^11nego mi Jahve reèe: 'Ustaj! Idi pred ovim narodom da uðu i
   zaposjednu zemlju za koju sam se zakleo njihovim ocima da æu im je
   dati.'

   ^12Dakle, Izraele, ?to od tebe tra?i Jahve, Bog tvoj? Samo to da se
   boji? Jahve, Boga svoga; da po svim putovima njegovim hodi?; da ga
   ljubi? i slu?i? Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom du?om
   svojom;

   ^13da dr?i? Jahvine zapovijedi i njegove zakone ?to ti ih danas za
   tvoje dobro dajem.

   ^14Evo, Jahvi, Bogu tvome, pripada nebo i nebo nad nebesima, zemlja i
   sve ?to je na njoj.

   ^15Ali Jahvi samo va?i oci omilje?e i poslije njih izabrao je vas,
   potomke njihove, izmeðu svih naroda, kako je i danas.

   ^16Srce svoje obre?ite; ?iju vi?e ne ukruæujte!

   ^17Jer Jahve, Bog va?, Bog je nad bogovima, Gospodar nad gospodarima,
   Bog velik, jak i stra?an, koji nije pristran i ne da se podmititi;

   ^18daje pravdu siroti i udovici; ljubi prido?licu, daje mu hranu i
   odjeæu.

   ^19Ljubite i vi prido?licu, jer ste i sami bili prido?lice u zemlji
   egipatskoj.

   ^20Boj se Jahve, Boga svojeg; njemu slu?i; uza nj se priljubi; njegovim
   imenom prise?i.

   ^21On je tvoja slava, Bog tvoj, koji je radi tebe uèinio velika i
   èudesna djela ?to su ih vidjele tvoje oèi.

   ^22Tvojih otaca, kad su se spustili u Egipat, bje?e samo sedamdeset, a
   sad je Jahve, Bog tvoj, uèinio te vas ima kao zvijezda na nebu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Ljubi, dakle, Jahvu, Boga svoga, i vr?i u sve dane njegove naredbe,
   njegove zakone, uredbe i zapovijedi.

   ^2Vi, a ne va?i sinovi, koji nisu ni upoznali ni vidjeli pouke Jahve,
   Boga va?ega, danas ste se osvjedoèili o njegovoj velièajnosti, o
   njegovoj moænoj ruci, ispru?enoj mi?ici,

   ^3o znamenjima njegovima i o djelima ?to ih uèini usred Egipta na
   faraonu, kralju egipatskom, i na svoj zemlji njegovoj;

   ^4?to je uèinio egipatskoj vojsci, njihovim konjima i kolima; kako ih
   je preplavio vodama Crvenog mora kad su vas progonili i kako ih je
   zatro do dana?njeg dana;

   ^5?to je za vas radio u pustinji dok ne stigoste do ovoga mjesta;

   ^6?to je uèinio s Datanom i Abiramom, sinovima Eliaba, Rubenova
   potomka, kad zemlja rastvori ralje svoje te ih proguta sred svega
   Izraela, njih i njihove obitelji, njihove ?atore i sve ?to imahu.

   ^7Va?e su oèi vidjele sva ta velika djela ?to ih je Jahve uèinio.

   ^8Zato dr?ite sve zapovijedi ?to vam ih danas nareðujem da budete jaki
   te uzmete u posjed zemlju u koju idete da je osvojite;

   ^9napokon, da dugo ?ivite u zemlji za koju se zakleo Jahve ocima va?im
   da æe je dati njima i njihovu potomstvu - zemlju kojom teèe med i
   mlijeko.

   ^10Jer zemlja u koju ide? da je zaposjedne? nije kao zemlja egipatska
   iz koje ste iza?li, gdje si, posijav?i sjeme, morao svoj usjev svojom
   nogom natapati kao ?to se natapa povrtnjak.

   ^11Zemlja u koju idete da je zaposjednete zemlja je bregova i dolova i
   natapa je da?d nebeski;

   ^12zemlja nad kojom Jahve, Bog tvoj, bdi; na kojoj oèi Jahve, Boga
   tvoga, uvijek poèivaju, od poèetka do svr?etka godine.

   ^13Zato, ako doista poslu?ate zapovijedi koje vam danas izdajem i
   budete ljubili Jahvu, Boga svoga, i slu?ili mu svim srcem svojim i svom
   du?om svojom,

   ^14davat æu va?oj zemlji ki?u u pravo vrijeme: u jesen i u proljeæe, i
   moæi æe? sabirati svoje ?ito, svoje vino i svoje ulje;

   ^15travu æu davati po tvome polju tvome blagu. Tako æe? jesti i biti
   sit.

   ^16Pazite da se va?e srce ne zavede, da ne poðete stranputicom, da
   drugim bogovima ne iskazujete ?tovanje i da im se ne klanjate.

   ^17Jer tada bi na vas Jahve usplamtio gnjevom: nebesa bi zatvorio; ki?e
   ne bi bilo; zemlja ne bi davala roda i vas bi brzo nestalo s te dobre
   zemlje koju vam Jahve daje.

   ^18Utisnite ove moje rijeèi u svoje srce i svoju du?u; kao znak ih
   prive?ite na svoju ruku; neka vam budu kao zapis meðu oèima!

   ^19Pouèite u njima svoje sinove; izgovarajte ih kad sjedite u svojoj
   kuæi i kad idete putem; kad lije?ete i kad ustajete.

   ^20Ispi?ite ih na dovratnike svoje kuæe i na svoja vrata

   ^21da va?i dani i dani va?ih sinova u zemlji za koju se Jahve zakleo
   va?im ocima da æe im je dati - budu brojni kao dani nebesa nad zemljom.

   ^22Ako budete vjerno dr?ali sve ove zapovijedi koje vam nareðujem,
   vr?ili ih i ljubili Jahvu, Boga svoga, hodili svim njegovim putovima i
   èvrsto se priljubili uz njega,

   ^23Jahve æe ispred vas protjerati sve te narode i vi æete s posjeda
   odagnati narode brojnije i jaèe od sebe.

   ^24Svako mjesto na koje stupi va?a noga bit æe va?e; od pustinje i
   Libanona, od Rijeke, rijeke Eufrata, do Zapadnog mora sterat æe se va?e
   podruèje.

   ^25Nitko se neæe odr?ati pred vama; strah i trepet ra?irit æe Jahve,
   Bog va?, po svoj zemlji u koju stupite, kako vam je rekao.

   ^26Gledajte! Nudim vam danas blagoslov i prokletstvo:

   ^27blagoslov, budete li slu?ali zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje vam
   danas dajem;

   ^28a prokletstvo, ne budete li slu?ali zapovijedi Jahve, Boga svoga,
   nego saðete s puta koji vam danas odreðujem te poðete za drugim
   bogovima kojih niste poznavali.

   ^29Kada te Jahve, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ide? da je
   zaposjedne?, tada nad gorom Gerizimom izreci blagoslov, a prokletstvo
   nad gorom Ebalom.

   ^30Te se gore izdi?u, kako znate, s onu stranu Jordana, za putom prema
   zapadu, u zemlji Kanaanaca, koji ?ive u Arabi, nasuprot Gilgalu, uz
   Hrast More.

   ^31Eto æete prijeæi preko Jordana da zaposjednete zemlju koju vam daje
   Jahve, Bog va?. Zaposjednite je i nastanite se u njoj.

   ^32Ali dr?ite i vr?ite sve zakone i uredbe koje vam danas izla?em.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Ovo su zakoni i uredbe ?to vam ih valja dr?ati i vr?iti u zemlji
   koju vam Jahve, Bog otaca va?ih, daje u posjed za sve dane ?to budete
   ?ivjeli na zemlji.

   ^2Sravnite sa zemljom sva mjesta na kojima su narodi koje æete
   protjerati iskazivali ?tovanje svojim bogovima, nalazila se ona na
   visokim brdima, na humovima ili pod kakvim zelenim drvetom.

   ^3Poru?ite njihove ?rtvenike, porazbijajte njihove stupove, spalite im
   a?ere; smrvite kipove njihovih bogova, zatrite im imena s onih mjesta.

   ^4Jahvi, Bogu svome, nemojte onako iskazivati ?tovanje.

   ^5Jahvu, Boga svoga, tra?ite jedino na mjestu koje je on odabrao, sred
   svih va?ih plemena, da ondje stavi svoje ime i da ondje prebiva;

   ^6onamo donosite svoje paljenice i svoje klanice, svoje desetine i
   darove svojih ruku, svoje zavjetne i dragovoljne prinose i prvine od
   svoga krupnoga i sitnoga blaga.

   ^7Blagujte ondje, vi i va?e obitelji, u nazoènosti Jahve, Boga svoga;
   veselite se svime ?to su va?e ruke namaknule i ?to vam je Jahve, Bog
   va?, blagoslovom udijelio.

   ^8Nemojte raditi èak ni kako radimo ovdje danas - svatko ?to se njemu
   èini dobro -

   ^9jer jo? niste stigli u Poèivali?te, u ba?tinu koju ti daje Jahve, Bog
   tvoj.

   ^10Ali kad prijeðete preko Jordana i nastanite se u zemlji koju vam
   Jahve, Bog va?, daje u ba?tinu, kad vas smiri od svih neprijatelja koji
   budu oko vas te budete ?ivjeli bez straha,

   ^11onda æete donositi sve ?to vam nareðujem: svoje paljenice, svoje
   klanice, svoje desetine, darove svojih ruku i sve svoje izabrane
   zavjetnice koje budete zavjetovali Jahvi - na mjesto koje Jahve, Bog
   va?, odabere da ondje nastani svoje ime.

   ^12Veselite se tada pred Jahvom, Bogom svojim, vi, va?i sinovi i kæeri,
   va?e sluge i slu?kinje i levit koji bude u va?im gradovima, jer on nema
   s vama udjela ni ba?tine.

   ^13Pazi da ne prinosi? svojih ?rtava paljenica na bilo kojem mjestu ?to
   ga zamijeti?,

   ^14nego samo na mjestu ?to ga odabere Jahve, u jednome od tvojih
   plemena. Tu prinosi svoje paljenice i tu obavljaj sve ?to ti nareðujem.

   ^15Ali svaki put kad ti srce za?eli, mo?e? zaklati i jesti mesa u svim
   svojim gradovima, prema blagoslovu koji ti Jahve, Bog tvoj, bude davao.
   I neèist i èist mo?e ga jesti, kao da je od srne ili jelena.

   ^16Ali krvi nemojte blagovati; istoèite je na zemlju kao vodu.

   ^17Po svojim gradovima nemojte jesti desetine svoga ?ita, svoga vina,
   svoga ulja ni prvine svoga krupnog ili sitnog blaga; niti i?ta od
   svojih zavjetovanih i od svojih dragovoljnih prinosa, ni od prinosa
   svojih ruku,

   ^18nego æe? to blagovati pred Jahvom, Bogom svojim, u mjestu koje
   Jahve, Bog tvoj, odabere, ti, tvoj sin, tvoja kæi, tvoj sluga, tvoja
   slu?kinja i levit koji bude u tvojim gradovima. Proveseli se u
   nazoènosti Jahve, Boga svoga, svime ?to ti ruka namakne.

   ^19Pazi da nikad ne zaboravi? levita dok si na svojoj zemlji.

   ^20Kad ti Jahve, Bog tvoj, pro?iri tvoje podruèje, kao ?to ti je rekao,
   i ti rekne?: 'Ja bih jeo mesa' - jer ?eli? jesti mesa - mo?e? ga jesti
   koliko ti du?a ?eli.

   ^21Bude li mjesto koje Jahve, Bog tvoj, odabere da u njemu svoje ime
   smjesti daleko od tebe, onda mo?e? zaklati bilo ?to od svoje krupne ili
   sitne stoke ?to ti je Jahve dadne - kako sam ti veæ naredio - te jesti
   u bilo kojem svome gradu koliko ti du?a ?eli.

   ^22Jedi ga ipak onako kako se jede srna ili jelen: neka ga jedu zajedno
   èisti i neèisti.

   ^23Samo, pazi da ne jede? krvi! Ta krv je ?ivot. Ne smije? jesti ?ivot
   s mesom.

   ^24Ne blaguj je; istoèi je na zemlju kao vodu.

   ^25Ne smije? je jesti, da bude dobro i tebi i tvojim sinovima poslije
   tebe kad èini? ?to je pravo u oèima Jahvinim.

   ^26Ali svoje posveæene prinose i svoje zavjetne prinose uzmi i nosi na
   mjesto koje Jahve odabere.

   ^27Tu prinesi svoje paljenice, meso i krv, na ?rtveniku Jahve, Boga
   svoga. Ali krv od svojih klanica istoèi na ?rtvenik Jahve, Boga svoga,
   a meso pojedi.

   ^28Dr?i i vr?i sve ove naredbe ?to ti ih propisujem, da bude dobro
   zauvijek tebi i tvojim sinovima poslije tebe kad èini? ?to je dobro i
   pravedno u oèima Jahve, Boga svoga.

   ^29A kad Jahve, Bog tvoj, istrijebi narode na koje ide? da ih otjera? s
   posjeda ispred sebe i kad ih otjera? te se u njihovoj zemlji nastani?,

   ^30èuvaj se da ne padne? u zamku; ne poði za njima po?to budu uni?teni
   ispred tebe. Ne istra?uj o njihovim bogovima i ne govori: 'Kako su oni
   narodi ?tovali svoje bogove, tako æu i ja.'

   ^31Nemoj onako postupati prema Jahvi, Bogu svome. TÓa Jahvi je zazorno
   i mrsko sve ?to su oni èinili svojim bogovima. Èak su svoje sinove i
   kæeri spaljivali u èast svojim bogovima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Sve ?to vam nareðujem dr?ite; tomu ni?ta ne domeæi i ni?ta ne
   oduzimaj.

   ^2Ako se u tvojoj sredini pojavi kakav prorok ili èovjek sa
   snoviðenjima pa ti iznese kakvo znamenje ili èudo;

   ^3i to se znamenje ili èudo o kojem ti je govorio ispuni i onda ti on
   rekne: 'Poðimo sad za drugim bogovima kojih dosad ne poznaje? i njima
   iskazujmo ?tovanje',

   ^4nemoj slu?ati rijeèi toga proroka ni sne toga sanjaèa: tÓa to vas
   isku?ava Jahve, Bog va?; hoæe da dozna ljubite li zbilja Jahvu, Boga
   svoga, svim srcem svojim i svom du?om svojom.

   ^5Idite samo za Jahvom, Bogom svojim; njega se bojte; njegove
   zapovijedi vr?ite; njegov glas slu?ajte; njemu ?tovanje iskazujte; uz
   njega se priljubite.

   ^6A onaj prorok ili sanjaè neka se pogubi jer je poticao na otpad od
   Jahve, Boga va?ega, koji vas je izveo iz zemlje egipatske i otkupio vas
   iz kuæe ropstva. Onaj te htio zavesti s puta kojim ti je Jahve, Bog
   tvoj, naredio da ide?. Tako treba da iskorijeni? zlo iz svoje sredine.

   ^7Kad bi te brat tvoj, sin majke tvoje, ili sin tvoj vlastiti, kæi
   tvoja, ?ena u tvom naruèju ili prijatelj tvoj koji ti je kao i ?ivot,
   potajno zavodio govoreæi: 'Hajde da iskazujemo ?tovanje drugim
   bogovima', kojih ne poznaje? ni ti niti su ih poznavali tvoji oci,

   ^8bogovima onih naroda ?to oko vas budu, bilo tebi blizu bilo od tebe
   daleko, od jednoga kraja zemlje do drugoga -

   ^9nemoj pristati niti ga slu?aj! Neka ga tvoje oko ne sa?aljuje; ne
   ?tedi ga i ne sakrivaj ga

   ^10nego ga ubij! Neka se najprije tvoja ruka digne na nj da ga usmrti?,
   a onda ruka svega naroda.

   ^11Zaspi ga kamenjem dok ne umre, jer je ku?ao da te odvrati od Jahve,
   Boga tvoga, koji te izvede iz zemlje egipatske, iz kuæe ropstva.

   ^12Sav æe se Izrael, kad to èuje, napuniti strahom te vi?e neæe
   poèinjati takva zla u tvojoj sredini.

   ^13Ako u kojem tvome gradu ?to ti ga Jahve, Bog tvoj, dadne da se u
   njemu nastani?, èuje? gdje govore:

   ^14'Pojavile se ni?tarije iz tvoje sredine i zavedo?e ?itelje svoga
   grada kazujuæi: Hajde da slu?imo drugim bogovima! - kojih vi inaèe ne
   poznajete -

   ^15tada dobro istra?i, raspitaj se i temeljito izvidi. Bude li istina i
   doista se ta grozota uèinila u tvojoj sredini,

   ^16onda posijeci o?trim maèem stanovni?tvo toga grada, izvr?i nad njim
   kleto uni?tenje i nad svime ?to bude u njemu.

   ^17Snesi onda sav plijen nasred trga te spali grad sa svim plijenom kao
   paljenicu Jahvi, Bogu svome. Neka zauvijek ostane ru?evina i neka se
   vi?e nikada ne sazida.

   ^18Od onoga ?to je bilo prokletstvom udareno neka ni?ta ne prione za
   tvoju ruku, da Jahve odustane od ?estine svoga gnjeva; da ti iska?e
   milosrðe, smiluje ti se i razmno?i te, kako se zakleo tvojim ocima

   ^19ako ti bude? slu?ao glas Jahve, Boga svoga, dr?eæi sve njegove
   zapovijedi koje ti danas nareðujem i vr?eæi ?to je pravo u oèima Jahve,
   Boga tvoga.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Vi ste sinovi Jahve, Boga svoga. Nemojte na sebi praviti ureza ni
   podstriga na èelu za pokojnikom.

   ^2TÓa ti si narod posveæen Jahvi, Bogu svome; Jahve je odabrao tebe
   izmeðu svih naroda na zemlji da bude? njegov narod, njegova predraga
   svojina.

   ^3Ni?ta odvratno nemojte jesti.

   ^4Ovo su ?ivotinje koje mo?ete jesti: vol, ovca, koza,

   ^5jelen, srna, srndaæ, kozorog, antilopa, bivol i divokoza;

   ^6mo?ete jesti svaku ?ivotinju koja ima razdvojene papke - nadvoje
   posve razdvojene - i koja pre?iva.

   ^7Samo od pre?ivaèa ili od ?ivotinja s razdvojenim èaporcima ne mo?ete
   jesti ove : devu, arnebeta i svisca. Te, naime, iako pre?ivaju, nemaju
   razdvojenih papaka; neka su za vas neèiste.

   ^8A svinja, premda ima papke razdvojene, ne pre?iva: neka je za vas
   neèista. Njezina mesa nemojte jesti niti se njezina strva doticati.

   ^9A od svega ?to u vodi ?ivi ovo mo?ete jesti: ?to god ima ljuske i
   peraje, mo?ete jesti.

   ^10A ?to nema ljusaka i peraja, ne smijete jesti. To neka je za vas
   neèisto.

   ^11Svaku èistu pticu mo?ete jesti.

   ^12Ali ovih ne smijete jesti: orla strvinara i jastreba,

   ^13tetrijeba, sokola bilo koje vrste;

   ^14gavrana bilo koje vrste;

   ^15noja, kopca, galeba ni kraguja bilo koje vrste;

   ^16sove, jejine i labuda;

   ^17pelikana, bijelog strvinara i gnjurca;

   ^18rode, èaplje bilo koje vrste; pupavca i ?i?mi?a.

   ^19Svi krilati kukci neka su za vas neèisti - ne smijete ih jesti.

   ^20Sve krilato èisto mo?ete jesti.

   ^21Ne smijete jesti ni?ta ?to crkne. Daj to prido?lici koji boravi u
   tvojim gradovima neka jede ili pak prodaj tuðincu. Jer ti si narod
   posveæen Jahvi, Bogu svome. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke!

   ^22Odvajaj desetinu dohotka svake godine od svega ?to tvoj usjev u
   polju donese.

   ^23A onda blaguj desetine svoga ?ita, svoga vina, svoga ulja i prvine
   svoje krupne i sitne stoke u nazoènosti Jahve, Boga svoga, na mjestu
   koje on odabere da svoje ime ondje nastani; da se tako nauèi? zauvijek
   bojati se Jahve, Boga svoga.

   ^24Bude li ti put predug te ne mogne? donijeti desetine - jer je mjesto
   ?to ga Jahve odabere da u njemu nastani svoje ime previ?e daleko od
   tebe - tada, kad te Jahve, Bog tvoj, blagoslovi,

   ^25prodaj to za novac, uzmi novac u ruku pa idi u mjesto ?to ga odabere
   Jahve, Bog tvoj.

   ^26Ondje za novac kupi ?to ?eli?: goveèe, sitno ?ivinèe, vino ili
   opojno piæe - ?to god ti du?a za?eli. Ondje u nazoènosti Jahve, Boga
   svoga, blaguj i veseli se ti i tvoji ukuæani.

   ^27Ne zanemaruj levita koji bude u tvojim gradovima, jer on nema udjela
   ni ba?tine s tobom.

   ^28Na kraju svake treæe godine iznesi svu desetinu svoga prihoda od te
   godine i polo?i je na svoja vrata.

   ^29Pa neka doðe levit - jer nema udjela ni ba?tine s tobom - do?ljak,
   sirota i udovica koji budu ?ivjeli u tvom gradu i neka jedu i neka se
   nasite. Tako æe te blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svim poslovima ?to
   ih tvoja ruka poduzme.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Na zavr?etku sedme godine opra?taj dugove.

   ^2Ovako neka bude opra?tanje: neka svatko oprosti du?niku svoje
   potra?ivanje; neka ne utjeruje duga od svoga bli?njega ni od svoga
   brata kad se jednom proglasi Jahvino otpu?tanje dugova.

   ^3Mo?e? tra?iti od tuðina, ali ono ?to se tvoga naðe kod tvoga brata
   treba da otpusti?,

   ^4da ne bude siromaha kod tebe. TÓa Jahve æe te obilno blagoslivljati u
   zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u ba?tinu da je zaposjedne?,

   ^5samo ako bude? dobro slu?ao glas Jahve, Boga svoga, dr?eæi i vr?eæi
   sve ove zapovijedi ?to ti ih danas nareðujem.

   ^6Jahve, Bog tvoj, blagoslivljat æe te kako ti je obeæao te æe? moæi
   zajmove davati mnogim narodima, a sam ih neæe? morati uzimati; i nad
   mnogim æe? narodima vladati, dok oni nad tobom neæe gospodariti.

   ^7Naðe li se kod tebe kakav siromah, netko od tvoje braæe u kojem god
   gradu u zemlji ?to ti je Jahve, Bog tvoj, dadne, ne budi tvrda srca
   niti zatvaraj svoje ruke prema svome siroma?nome bratu,

   ^8nego mu ?irom rastvori svoju ruku i spremno mu daj ?to mu nedostaje.

   ^9Èuvaj se da ti se u srcu ne porodi opaka misao te rekne?: 'Sedma se
   godina, godina otpu?tanja dugova, veæ pribli?uje' - i da prijekim okom
   pogleda? svoga siroma?nog brata i ni?ta mu ne dadne?. On bi zazvao
   Jahvu protiv tebe i grijeh bi bio na tebi.

   ^10Daj mu rado, a ne da ti srce bude zlovoljno kad mu daje?, jer æe te
   zbog toga blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svakom poslu tvome i u
   svakom pothvatu ruku tvojih.

   ^11Kako siromaha nikad neæe nestati iz zemlje, zapovijedam ti: ?irom
   otvaraj svoju ruku svome bratu, svome siromahu i potrebitu u zemlji
   svojoj.

   ^12Ako se tebi proda brat tvoj - Hebrejac ili Hebrejka - neka ti slu?i
   ?est godina, a sedme ga godine otpusti od sebe slobodna.

   ^13Kad ga slobodna od sebe otpusti?, ne ?alji ga praznih ruku.

   ^14Daruj ga èime izmeðu stoke svoje, s gumna svoga i iz badnja svoga;
   èime te veæ Jahve, Bog tvoj, blagoslovio, od toga i njemu daj.

   ^15Sjeæaj se kako si bio rob u zemlji egipatskoj i kako te Jahve, Bog
   tvoj, otkupio. Zato ti ovo zapovijedam danas.

   ^16Ali ako ti on ka?e: 'Neæu da odlazim od tebe', jer voli tebe i dom
   tvoj i jer mu je kod tebe bilo dobro -

   ^17uzmi tada ?ilo i probu?i mu uho na vratima, i neka ti bude robom
   zauvijek! Tako isto uèini i sa svojom slu?kinjom.

   ^18Kad ga bude? otpu?tao od sebe slobodna, neka ti ne bude te?ko, jer
   je zavrijedio dvostruku najamnièku plaæu za ?est godina ?to ti je
   slu?io. Zato æe te Jahve, Bog tvoj, blagosloviti u svemu ?to bude?
   radio.

   ^19Sve mu?ke prvine ?to ih omladi tvoja krupna i sitna stoka posveti
   Jahvi, Bogu svome! Stoga vola prvenca nemoj uprezati niti striæi
   prvenca od svoje sitne stoke.

   ^20Blaguj ga ti i tvoj dom svake godine u nazoènosti Jahve, Boga svoga,
   u mjestu ?to ga odabere Jahve.

   ^21Ali ako bi imali kakvu manu, ako bi bili hromi ili slijepi ili imali
   kakvu god ru?nu manu, nemoj ih ?rtvovati Jahvi, Bogu svomu!

   ^22Pojedi ih u svojoj kuæi. I neèist i èist mogu ih jesti, kao srnu i
   jelena.

   ^23Jedino krvi njihove ne smije? jesti! Istoèi je na zemlju kao vodu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Dr?i mjesec Abib i slavi Pashu u èast Jahvi, Bogu svome, jer te
   Jahve, Bog tvoj, u mjesecu Abibu izveo noæu iz Egipta.

   ^2Kao pashu u èast Jahvi, Bogu svome, ?rtvuj ovce i goveda u mjestu
   koje Jahve odabere da u njemu nastani ime svoje.

   ^3Ni?ta ukvasano nemoj s njome jesti; nego sedam dana jedi beskvasan
   kruh - kruh nevoljnièki - buduæi da si u ?urbi izi?ao iz zemlje
   egipatske: da se svega svog vijeka sjeæa? dana kad si izi?ao iz zemlje
   egipatske.

   ^4Neka se sedam dana u tebe ne vidi kvasac na svemu tvome podruèju i
   ni?ta od mesa ?rtve ?to je zakolje? naveèer prvoga dana ne smije ostati
   preko noæi do jutra.

   ^5Nije ti dopu?teno ?rtvovati pashu u bilo kojem gradu ?to ti ga dadne
   Jahve, Bog tvoj,

   ^6nego u mjestu koje odabere Jahve, Bog tvoj, da ondje nastani ime
   svoje; samo tu ?rtvuj pashu u predveèerje, o zalasku sunca, jer u to si
   vrijeme izi?ao iz Egipta.

   ^7Skuhaj je i pojedi na mjestu koje odabere Jahve, Bog tvoj. Ujutro se
   onda okreni i zaputi svojim ?atorima.

   ^8?est dana jedi beskvasan kruh, a sedmoga dana neka bude sveèani zbor
   u èast Jahvi, Bogu tvome. Posla nikakva ne radi!

   ^9Nabroj sedam tjedana; a tih sedam tjedana uzmi brojiti kad srp poène
   ?eti klasje.

   ^10Tada dr?i Blagdan sedmica u èast Jahvi, Bogu svome, prinoseæi
   dragovoljni prinos iz svoje ruke, kako te veæ Jahve, Bog tvoj, bude
   blagoslovio.

   ^11I proveseli se tada u nazoènosti Jahve, Boga svoga - na mjestu ?to
   ga Jahve, Bog tvoj, odabere da ondje nastani ime svoje - ti, sin tvoj i
   kæi tvoja, sluga tvoj i slu?kinja tvoja, levit koji bude u tvome gradu,
   do?ljak, sirota i udovica ?to budu kod tebe.

   ^12Sjeæaj se da si i sam bio rob u Egiptu. Zato dr?i i vr?i ove uredbe.

   ^13Blagdan sjenica slavi sedam dana po?to pokupi? plodove sa svoga
   gumna i iz svoga badnja.

   ^14Proveseli se na svoj blagdan ti, sin tvoj, kæi tvoja, sluga tvoj,
   slu?kinja tvoja, levit i do?ljak, sirota i udovica ?to se naðe u tvome
   gradu.

   ^15Svetkuj u èast Jahvi, Bogu svome, sedam dana na mjestu koje odabere
   Jahve, jer æe te Jahve, Bog tvoj, blagoslovom obasipati u svim tvojim
   ?etvama, u svakom poslu ruku tvojih, da bude? potpuno veseo.

   ^16Triput u godini neka se poka?u svi tvoji mu?karci pred Jahvom, Bogom
   tvojim, na mjestu koje on odabere: na Blagdan beskvasnog kruha, na
   Blagdan sedmica i na Blagdan sjenica. Ali neka nitko ne doðe pred Jahvu
   praznih ruku,

   ^17nego neka svatko prinese ?to mo?e, prema blagoslovu koji ti je
   udijelio Jahve, Bog tvoj.

   ^18U svakom gradu koji ti dade Jahve, Bog tvoj, postavi suce i
   nadglednike za svoja plemena da narodom pravedno upravljaju.

   ^19Ne iskrivljuj pravde; ne budi pristran; ne primaj mita, jer mito
   zasljepljuje oèi mudrih, a ugro?ava stvar pravednih.

   ^20Te?i za samom pravdom, da dugo ?ivi? i zaposjedne? zemlju koju ti
   Jahve, Bog tvoj, daje.

   ^21Ne postavljaj a?ere ni od kakva drveta oko ?rtvenika Jahve, Boga
   svoga, koji podigne?;

   ^22i ne podi?i stupova, jer su na zazor Jahvi, Bogu tvome.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Ne ?rtvuj Jahvi, Bogu svome, ni vola ni ovna koji bi na sebi imao
   manu ili kakvo zlo, jer bi to bilo ru?no pred Jahvom, Bogom tvojim.

   ^2Ako se u tvojoj sredini - u bilo kojem tvojem gradu ?to ti ga dade
   Jahve, Bog tvoj - naðe èovjek ili ?ena da uèini ?to je zlo u oèima
   Jahve, Boga tvoga, i kr?i njegov Savez:

   ^3oti?av?i da iskazuje ?tovanje drugim bogovima te se pokloni njima,
   suncu, mjesecu ili bilo èemu od nebeske vojske, a ?to sam ja zabranio,

   ^4i tebi se to javi i ti to èuje?, onda pomno istra?i; i bude li istina
   i doista se ta grozota uèinila u Izraelu,

   ^5onda toga èovjeka ili tu ?enu koji uèini?e takvu opaèinu izvedi na
   gradska vrata te ih kamenuj da poginu.

   ^6Na smrt osuðeni neka se pogubi na iskaz dvojice ili trojice svjedoka.
   Na rijeè jednoga svjedoka ne smije se pogubiti.

   ^7Neka najprije svjedoci dignu ruku na nj da ga smaknu, a poslije toga
   neka je digne sav narod. Tako æe? iskorijeniti zlo iz svoje sredine.

   ^8Bude li ti prete?ko ?togod rasuditi: ubojstvo, sukob o pravima, kakvu
   ozljedu ili svaðu u tvome gradu, tada ustani i poði u mjesto ?to ga
   odabere Jahve, Bog tvoj.

   ^9Obrati se sveæenicima, levitima i sucu koji bude za ono vrijeme. Njih
   pitaj, oni æe ti rasuditi.

   ^10I uèini onako kako ti budu kazali u mjestu koje Jahve odabere. Pazi:
   sve uèini kako te upute.

   ^11Uradi prema uputi koju ti dadnu i prema presudi koju donesu. Od
   presude koju ti ka?u ne odstupaj ni desno ni lijevo.

   ^12Ako bi se tko drsko odupro i ne bi poslu?ao ni sveæenika koji ondje
   stoji da slu?i Jahvi, Bogu tvome, ni suca, neka se taj èovjek pogubi.
   Tako æe? iskorijeniti zlo iz Izraela,

   ^13a sav æe se narod, kad sazna, bojati i vi?e se neæe drsko odupirati.

   ^14Kad stigne? u zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje; kad je
   zaposjedne? i u njoj se nastani?, pa onda ka?e?: '?elim da nad sobom
   postavim kralja, kako ga imaju svi drugi narodi oko mene' -

   ^15tada æe? onoga koga Jahve, Bog tvoj, odabere, sebi postaviti za
   kralja. Nekoga od svoje braæe postavi sebi za kralja, a ne smije?
   postavljati nad sobom tuðina koji ti nije brat.

   ^16Samo neka ne dr?i mnogo konja i ne ?alje naroda u Egipat da poveæa
   broj konja. Jer vam je Jahve rekao: 'Ovim se putem nikada vi?e ne
   vraæajte!'

   ^17I neka nema mnogo ?ena da mu srce ne poðe stranputicom; i neka sebi
   ne gomila srebra ni zlata!

   ^18A kad sjedne na kraljevsko prijestolje, neka sebi na svitak prepi?e
   ovaj Zakon od sveæenika Levijevaca.

   ^19Neka ga dr?i uza se; neka ga èita sve vrijeme svoga ?ivota da nauèi
   bojati se Jahve, Boga svoga, dr?ati sve rijeèi ovoga Zakona i vr?iti
   ove odredbe;

   ^20da se svojim srcem ne uzdigne iznad svoje braæe i da ne skrene od
   ove zapovijedi ni desno ni lijevo, kako bi dugo kraljevao, on i sinovi
   njegovi, u Izraelu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Sveæenici Levijevci - sve pleme Levijevo - neka nemaju udjela ni
   ba?tine s Izraelom; neka ?ive od ?rtava paljenih Jahvi i od njegove
   ba?tine.

   ^2Neka, dakle, nemaju ba?tine meðu svojom braæom: Jahve je njihova
   ba?tina, kako im je i rekao.

   ^3Ovo neka bude sveæenièka pristojba od naroda - od onih koji ?rtve
   prinose, bilo to goveèe ili ?to od sitne stoke: sveæeniku treba dati
   pleæe, vilice i ?eludac.

   ^4Davaj mu i prvine od svoga ?ita, od svoga vina, od svoga ulja i
   prvine od vune svojih ovaca,

   ^5jer je njega odabrao Jahve, Bog tvoj, od svih tvojih plemena; njega i
   njegove sinove, da zauvijek stoje pred Jahvom, Bogom tvojim, te da
   obavljaju slu?bu i blagoslivljaju u ime Jahve.

   ^6Ako bi koji levit ?to boravi u nekom tvome gradu, bilo gdje u
   Izraelu, svom du?om za?elio da doðe u mjesto ?to ga Jahve odabere,

   ^7mo?e tu slu?bovati u ime Jahve, Boga svoga, kao i druga njegova braæa
   Levijevci koji stoje ondje pred Jahvom.

   ^8Neka jede jednak dio kao i drugi, bez obzira na prodanu oèevinu.

   ^9Kad uðe? u zemlju koju ti daje Jahve, Bog tvoj, nemoj se priuèavati
   na odvratne èine onih naroda.

   ^10Neka se kod tebe ne naðe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina
   ili svoju kæer; tko bi se bavio gatanjem, èaranjem, vraèanjem i
   èarobnja?tvom;

   ^11nitko tko bi bajao, zazivao duhove i du?e predaka ili se obraæao na
   pokojnike.

   ^12Jer tko god takvo ?to èini gadi se Jahvi; zbog takvih odvratnosti
   njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj.

   ^13Budi posve vjeran Jahvi, Bogu svome.

   ^14Narodi koje æe? naskoro otjerati s posjeda slu?aju vraèare i gatare,
   ali tebi to Jahve, Bog tvoj, ne dopu?ta.

   ^15Proroka kao ?to sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braæe, podignut
   æe ti Jahve, Bog tvoj: njega slu?ajte!

   ^16Posve onako kako si i tra?io od Jahve, Boga svoga, na Horebu, na dan
   zbora, kada si govorio: 'Neæu vi?e da slu?am glas Jahve, Boga svoga,
   niti ?elim vi?e gledati taj silni oganj da ne poginem!'

   ^17Nato mi reèe Jahve: 'Pravo su rekli.

   ^18Podignut æu im proroka izmeðu njihove braæe, kao ?to si ti. Stavit
   æu svoje rijeèi u njegova usta da im ka?e sve ?to mu zapovjedim.

   ^19A ne bude li tko poslu?ao mojih rijeèi ?to ih prorok bude govorio u
   moje ime, taj æe odgovarati preda mnom.

   ^20A prorok koji bi se usuðivao govoriti ?to u moje ime ?to ja ne budem
   zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav
   prorok neka se pogubi.'

   ^21Mo?da æe? reæi u svome srcu: 'Kako æemo raspoznati rijeè koju Jahve
   nije izrekao?'

   ^22Kad prorok govori u ime Jahve pa to ne bude i rijeè se ne ispuni,
   onda je to rijeè koje Jahve nije kazao. U drskosti je taj prorok
   govorio. Nemoj od njega strahovati.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Kad Jahve, Bog tvoj, istrijebi narode èiju zemlju tebi daje te kad
   ih istjera? i nastani? se u njihovim gradovima i domovima,

   ^2u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u ba?tinu, odvoji tri grada.

   ^3Naèini put onamo, a onda podruèje zemlje koju ti Jahve, Bog tvoj,
   daje u ba?tinu podijeli natroje, tako da svaki ubojica mo?e onamo
   uteæi.

   ^4Ovo je sluèaj u kojemu ubojica mo?e onamo pobjeæi i spasiti svoj
   ?ivot: kad tko ubije svoga bli?njega nehotice, a da ga prije nije
   mrzio;

   ^5primjerice, kad ode sa svojim bli?njim u ?umu da sijeèe drva, zamahne
   sjekirom u ruci da obori drvo, gvo?ðe odleti s dr?alice i pogodi
   njegova druga te on pogine: takav ubojica neka uteèe u jedan od tih
   gradova i spasit æe ?ivot.

   ^6Inaèe bi krvni osvetnik, progoneæi u svom bijesu ubojicu - kad bi put
   bio predug - mogao gonjenoga stiæi i pogubiti ga, iako taj nije
   zaslu?io smrt buduæi da ubijenoga nije otprije mrzio.

   ^7Stoga ti nala?em: tri grada odvoji!

   ^8A kad Jahve, Bog tvoj, pro?iri tvoje podruèje, kao ?to se zakleo
   ocima tvojim, i dadne ti svu zemlju koju je obeæao tvojim ocima,

   ^9bude? li dr?ao i vr?io sve ove zapovijedi ?to ti ih danas nala?em i
   ljubio Jahvu, Boga svoga, te hodio njegovim putovima sve vrijeme - onda
   ovim gradovima dodaj jo? tri grada:

   ^10tako se neæe prolijevati nedu?na krv u tvojoj zemlji koju ti Jahve
   daje u ba?tinu i neæe? se krvlju okaljati.

   ^11Ali ako tko mrzi svoga bli?njega i vreba ga, skoèi na nj i ubije ga,
   a zatim pobjegne u jedan od tih gradova,

   ^12onda neka starje?ine onoga grada izvedu ubojicu i predaju ga u ruke
   krvnom osvetniku da ga pogubi.

   ^13Neka ga oko tvoje ne sa?aljuje! Tako æe? u Izraelu iskorijeniti
   prolijevanje nedu?ne krvi i bit æe? sretan.

   ^14Nemoj pomicati susjedova meða?a kojim su stari razmeða?ili tvoj
   posjed ?to æe? ga naslijediti u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u
   ba?tinu.

   ^15Neka ne ustaje jedan jedini svjedok protiv èovjeka ni za koju
   krivnju i ni za kakav zloèin. Kakav god bio prekr?aj, neka presuda
   poèiva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka.

   ^16Ako kakav krivi svjedok ustane protiv koga optu?ujuæi ga za pobunu,

   ^17onda obojica koja se parbe neka stupe pred Jahvu, pred sveæenika i
   suce koji budu vr?ili slu?bu u to vrijeme.

   ^18Neka suci provedu temeljitu istragu. Bude li se pokazalo da je
   svjedok la?an i da je la?no svjedoèio protiv svoga brata,

   ^19uèinite mu onako kako je on kanio svome bratu. Iskorijeni zlo iz
   svoje sredine!

   ^20Drugi æe, kad o tome èuju, pobojati se te vi?e neæe èiniti takva zla
   u tvojoj sredini.

   ^21Neka ti se oko ne sa?aljuje! ?ivot za ?ivot; oko za oko; zub za zub;
   ruka za ruku; noga za nogu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Ako poðe? u rat na svoje neprijatelje te vidi? konje, kola i narod
   brojniji od sebe, ne boj ih se! TÓa s tobom je Jahve, Bog tvoj, koji te
   izveo iz zemlje egipatske.

   ^2Prije boja neka sveæenik istupi i govori narodu.

   ^3Neka im ka?e: 'Èuj, Izraele! Danas polazite u boj na neprijatelje
   svoje. Neka vam srca ne klonu! Ne pla?ite se! Ne bojte se! Ne dr?æite
   pred njima!

   ^4TÓa Jahve, Bog va?, ide s vama da se bori za vas protiv va?ih
   neprijatelja i da vas spasi.'

   ^5Potom neka narodu progovore nadglednici: 'Ima li koga da je sagradio
   novu kuæu a nije se u nju uselio? Neka se vrati kuæi svojoj da ne
   pogine u boju pa da se tko drugi u nju ne useli.

   ^6Ima li koga da je zasadio vinograd a jo? ga nije brao? Neka se vrati
   domu svome da u boju ne pogine te da mu drugi roda ne obere.

   ^7Ima li koga da se zaruèio a nije se o?enio? Neka se vrati domu svome
   da u boju ne pogine te da mu tko drugi zaruènice ne odvede.'

   ^8Neka nadglednici nastave te narodu ka?u: 'Tko se boji i kome srce
   trne, neka se vrati domu svome da ne trne srce njegovoj braæi kao
   njemu.'

   ^9Kad nadglednici zavr?e govor narodu, neka vojni zapovjednici stanu na
   èelo naroda.

   ^10Kada doðe? pod koji grad da na nj navali?, najprije mu ponudi mir.

   ^11Ako ti odgovori mirom i otvori ti vrata svoja, sav narod ?to se naðe
   u njemu podvrgni tlaki neka za te radi.

   ^12Ali ako odbije tvoj mir i zarati s tobom, opsjedni ga.

   ^13Kad ti ga Jahve, Bog tvoj, preda u ruke, sve njegove mu?karce pobij
   o?trim maèem!

   ^14A ?ene, djecu, stoku, sve ?to bude u gradu - sav plijen - uzmi sebi
   i u?ivaj plijen od svojih neprijatelja ?to ti ga daje Jahve, Bog tvoj.

   ^15Tako èini sa svim gradovima koji budu vrlo daleko od tebe, koji ne
   budu gradovi ovih naroda odavde.

   ^16U gradovima onih naroda koje ti Jahve, Bog tvoj, preda u ba?tinu
   ni?ta ne ostavljaj na ?ivotu

   ^17nego ih udari 'heremom' - kletim uni?tenjem: Hetite i Amorejce,
   Kanaance i Peri?ane, Hivijce i Jebusejce, kako ti je Jahve, Bog tvoj,
   naredio,

   ^18tako da vas ne nauèe èiniti sve one odvratnosti ?to ih èine svojim
   bogovima te da ne sagrije?ite protiv Jahve, Boga svoga.

   ^19Kad navali? na kakav grad pa ga moradne? dugo opsjedati da ga
   osvoji?, nemoj uni?tavati njegovih stabala zasijecajuæi u njih
   sjekirom. Mo?e? im jesti plod, a nemoj ih sjeæi. Jer poljska stabla
   nisu ljudi da bi ispred tebe mogla bje?ati u utvrdu.

   ^20Jedino stabla za koja zna? da nisu voæke mo?e? ni?titi; njih mo?e?
   sjeæi i od njih praviti naprave za opsadu grada koji je u ratu protiv
   tebe dok ne padne.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Ako se u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje da je zaposjedne? naðe
   tko ubijen gdje u polju le?i - a ne zna se tko ga je ubio -

   ^2onda neka odu tvoje starje?ine i suci te izmjere udaljenost od
   ubijenoga do okolnih gradova.

   ^3Tako æe ustanoviti koji je grad najbli?e ubijenom. Starje?ine toga
   grada neka tada uzmu junicu ?to jo? nije radila: ?to jo? pod jarmom
   nije vukla.

   ^4Neka zatim starje?ine onoga grada stjeraju junicu u kakav nepresu?ni
   potok, na mjesto koje se ne obraðuje i ne zasijava, i ondje, na potoku,
   neka junicu zakolju.

   ^5Zatim neka doðu sveæenici, potomci Levijevi. Jer njih je odabrao
   Jahve, Bog tvoj, da mu slu?e i da u ime Jahvino blagoslivljaju; na
   njihovu se rijeè rje?ava svaki spor i svako nasilje.

   ^6Zatim sve starje?ine iz onoga grada koji bude najbli?i ubijenome neka
   operu ruke u potoku nad zaklanom junicom.

   ^7Potom neka izjave: 'Na?e ruke nisu prolile ove krvi niti smo svojim
   oèima i?ta vidjeli.

   ^8Zakrili, Jahve, svoj narod Izrael koji si oslobodio; ne dopusti da se
   prolijeva nedu?na krv u tvome izraelskom narodu!' Tako æe biti
   za?tiæeni od krvi.

   ^9A ti æe? ukloniti prolijevanje nedu?ne krvi iz svoje sredine ako
   uèini? ?to je pravo u Jahvinim oèima.

   ^10Kad ode? u rat na svoje neprijatelje pa ih Jahve, Bog tvoj, preda u
   ruke tvoje te ih zarobi?,

   ^11ako meðu zarobljenicima opazi? lijepu ?enu i u nju se zagleda?,
   mo?e? je uzeti za ?enu.

   ^12Dovedi je svojoj kuæi pa neka obrije glavu, obre?e nokte

   ^13i odbaci haljine u kojima je zarobljena. Neka provede mjesec dana u
   tvome domu oplakujuæi svoga oca i svoju majku. Poslije toga mo?e? joj
   pristupiti kao mu? i neka ti postane ?enom.

   ^14Ako ti poslije ne bi bila po volji, pusti je kuda joj drago. Za
   novac je ne smije? prodati niti s njom postupiti kao s ropkinjom jer ti
   je bila ?ena.

   ^15Ako koji èovjek imadne dvije ?ene: jednu koja mu je draga, a drugu
   koja mu je mrska, te mu i draga i mrska rode sinove, ali prvoroðenac
   bude od one koja mu je mrska,

   ^16onda, kad doðe dan da podijeli svoju imovinu meðu svoje sinove, ne
   smije postupiti prema prvoroðencu od drage na ?tetu sina od mrske, koji
   je prvenac,

   ^17nego mora za prvoroðenca priznati sina od mrske i njemu dati
   dvostruk dio od svega ?to ima. Jer on je prvina njegove snage - njemu
   pripada pravo prvorodstva.

   ^18Ako tko imadne opaka i nepokorna sina koji neæe da slu?a ni oca ni
   majke - pa ni onda po?to ga kazne -

   ^19neka ga njegov otac i njegova mati odvedu starje?inama svoga grada,
   na vrata svoga mjesta,

   ^20i neka ka?u gradskim starje?inama: 'Ovaj na? sin opak je i
   nepokoran; neæe da nas slu?a; ni?tarija je i pijanica.'

   ^21Potom neka ga svi ljudi, njegovi sugraðani, kamenjem zasiplju dok ne
   pogine. Tako æe? iskorijeniti zlo iz svoje sredine: sav æe Izrael to
   èuti i bojat æe se.

   ^22Ako tko uèini grijeh koji zaslu?uje smrt te bude pogubljen vje?anjem
   o stablo,

   ^23njegovo mrtvo tijelo neka ne ostane na stablu preko noæi nego ga
   pokopaj istoga dana, jer je obje?eni prokletstvo Bo?je. Tako neæe?
   okaljati svoje zemlje, koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u ba?tinu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Kad vidi? kako luta vol ili ovca tvoga brata, nemoj proæi mimo njih
   nego ih otjeraj svome bratu.

   ^2Ako ti brat nije blizu ili ga ne zna?, kuæi ih svojoj dotjeraj pa
   neka ostanu kod tebe dokle brat tvoj ne doðe po njih. Tada mu ih vrati.

   ^3Tako èini s njegovim magarcem, s njegovim ogrtaèem i sa svime ?to
   brat tvoj izgubi, a ti naðe?. Nije ti dopu?teno prolaziti mimo njegovo.

   ^4Kad opazi? kako se magarac tvoga brata ili njegov vol svalio na putu,
   ne kloni se nego mu pomozi da ih podigne.

   ^5?ena ne smije na se stavljati mu?ke odjeæe, a mu?karac se ne smije
   oblaèiti u ?enske haljine. Tko bi to èinio bio bi odvratan Jahvi, Bogu
   svome.

   ^6Ako putem naiðe? na ptièje gnijezdo sa ptiæima ili s jajima, na
   stablu ili na zemlji, a majka bude le?ala sa ptiæima ili na jajima,
   nemoj uzimati majke sa ptiæima:

   ^7pusti majku na slobodu, a ptiæe uzmi. Tako æe? imati sreæu i dug
   ?ivot.

   ^8Kad gradi? novu kuæu, na krovu naèini ogradu da svoju kuæu, kad bi
   tko s nje pao, ne okalja? krvlju.

   ^9Po svome vinogradu nemoj sijati drugog usjeva da ne bi bila posveæena
   èitava ljetina: i plod sjemena i rod vinograda.

   ^10Ne upre?i u plug vola i magarca zajedno.

   ^11Ne oblaèi se u tkaninu otkanu od vune i lana zajedno.

   ^12Na èetiri roglja ogrtaèa kojim se zaogræe? napravi rese.

   ^13Ako koji èovjek uzme ?enu i uðe k njoj, ali je potom zamrzi,

   ^14pripi?e joj ru?noæe i ozloglasi je govoreæi: 'O?enih se njome, ali
   kad joj priðoh, ne naðoh u nje znakova djevièanstva' -

   ^15neka tada djevojèin otac i majka uzmu dokaz djevojèina djevièanstva
   te ga iznesu pred gradske starje?ine na vrata.

   ^16Potom neka progovori starje?inama djevojèin otac: 'Ovome sam èovjeku
   dao svoju kæer za ?enu, ali mu je omrzla.

   ^17Stoga joj pripisuje sva?ta ru?no i tvrdi: nisam u tvoje kæeri na?ao
   znakove djevièanstva. Ali evo djevièanskih znakova moje kæeri!' I neka
   razastru plahtu pred gradskim starje?inama.

   ^18Neka tada starje?ine onoga grada uzmu mu?a pa ga kazne;

   ^19neka ga, zato ?to je pronio ru?an glas o jednoj izraelskoj djevici,
   udare globom od stotinu srebrnika pa ih dadnu ocu mlade ?ene. I neka mu
   ona i dalje bude ?enom da je ne mo?e pustiti dok je ?iv.

   ^20Ali ako optu?ba - da se na mladoj ?eni nije na?lo djevièanstvo -
   bude istinita,

   ^21neka djevojku izvedu na kuæna vrata njezina oca pa neka je ljudi
   njezina grada kamenjem zasiplju dok ne umre, jer je poèinila besramnost
   u Izraelu odajuæi se bludu u oèevu domu. Tako æe? iskorijeniti zlo iz
   svoje sredine.

   ^22Ako se koji èovjek zateèe gdje le?i sa ?enom udatom za drugoga, neka
   oboje - i èovjek koji je le?ao sa ?enom i sama ?ena - budu smaknuti.
   Tako æe? iskorijeniti zlo iz Izraela.

   ^23Ako mladu djevicu zaruèenu za nekoga u gradu sretne drugi èovjek i s
   njom legne,

   ^24oboje ih dovedite vratima toga grada pa ih kamenjem zasipljite dok
   ne umru: djevojku ?to nije zvala u pomoæ u gradu, a èovjeka ?to je
   oskvrnuo ?enu bli?njega svoga. Tako æe? iskorijeniti zlo iz svoje
   sredine.

   ^25Ako èovjek u polju naiðe na zaruèenu djevojku i silom legne s njom,
   onda neka se pogubi samo taj ?to je s njom legao;

   ^26a djevojci nemoj ni?ta: nema na njoj krivnje kojom bi zaslu?ivala
   smrt. Jer to je kao da navali tko na bli?njega svoga i ubije ga.

   ^27On ju je zatekao u polju; i premda je zaruèena djevojka zapomagala,
   nije bilo nikoga da joj priskoèi u pomoæ.

   ^28Ako èovjek naiðe na mladu djevicu koja nije zaruèena te je pograbi i
   s njom legne, pa budu uhvaæeni na djelu,

   ^29tada èovjek koji je s njom le?ao neka djevojèinu ocu dade pedeset
   srebrnika. A buduæi da ju je oskvrnuo, neka je uzme za ?enu da je ne
   mo?e pustiti dok je ?iv.
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Neka se nitko ne ?eni ?enom oca svoga i neka ne odgræe oèeva
   pokrivaèa.

   ^2Neka se u Jahvinu zajednicu ne prima onaj komu je stuèena mo?njica
   ili odrezano udo.

   ^3Ni mje?anac neka se ne prima u Jahvinu zajednicu; neka se njegovi ne
   primaju u zajednicu Jahvinu ni do desetog koljena.

   ^4Neka ne ulazi u Jahvinu zajednicu ni Amonac ni Moabac; nitko od
   njihovih, èak ni u deseto koljeno, ne smije nikad u zajednicu Jahvinu.

   ^5A sve zato ?to nisu iza?li pred vas s kruhom i vodom kad bijaste na
   putu izi?av?i iz Egipta; i ?to su za novce najmili sina Beorova,
   Bileama iz Petora u Aram Naharajimu, da te prokune.

   ^6Ali Jahve, Bog tvoj, ne htjede usli?ati Bileama nego ti Jahve, Bog
   tvoj, prometnu prokletstvo u blagoslov jer te ljubi Jahve, Bog tvoj.

   ^7Nikad ne promièi njihovo blagostanje i njihovo dobro u sve dane svoje
   dovijeka.

   ^8Nemoj prezirati Edomca, jer je on brat tvoj. Ne preziri ni
   Egipæanina, jer si bio do?ljak u zemlji njegovoj.

   ^9Njihovi potomci u treæem nara?taju mogu se primiti u Jahvinu
   zajednicu.

   ^10Kad poðe? s taborom na svoje neprijatelje, èuvaj se od svakoga zla.

   ^11Ako je meðu tvojima tko postao neèist zbog noænog izljeva, neka
   iziðe iz tabora i neka se ne vraæa u nj.

   ^12A predveèer neka se u vodi opere te u smiraje mo?e opet u tabor.

   ^13Imaj izvan tabora mjesto gdje æe? iæi napolje.

   ^14Sa svojom opremom nosi i lopaticu: njome æe?, kad ide? napolje,
   iskopati rupu i poslije zatrpati svoju neèist.

   ^15TÓa Jahve, Bog tvoj, ide posred tvoga tabora da te ?titi i da ti
   predaje neprijatelje. Stoga i tvoj tabor treba da bude svet: neka Jahve
   ne zapazi u tebe ni?ta nedolièno, da se ne bi odvratio od tebe.

   ^16Ne smije? gospodaru izruèivati roba koji je od svoga gospodara
   utekao k tebi.

   ^17Neka boravi s tobom u tvojoj sredini, u mjestu ?to ga odabere u
   jednome od tvojih gradova gdje mu se svidi. Nemoj s njime lo?e
   postupati.

   ^18Neka ne bude sveti?ne bludnice meðu izraelskim kæerima i neka ne
   bude sveti?nog bludnika meðu izraelskim sinovima!

   ^19Ne donosi u Dom Jahve, Boga svoga, ni za kakav zavjet bludnièine
   plaæe ni pasjeg novca, jer je oboje odvratno Jahvi, Bogu tvome.

   ^20Ne tra?i kamata od svoga brata, niti kamata za novac, niti kamata na
   jestvine, niti kamata na bilo ?to gdje se obièno tra?e.

   ^21Od tuðinca mo?e? tra?iti kamate, ali ih od svoga brata nemoj
   tra?iti, da ti Jahve, Bog tvoj, udijeli blagoslov u svakom pothvatu
   tvoje ruke u zemlji u koju ide? da je zaposjedne?.

   ^22Kad zavjetuje? kakav zavjet Jahvi, Bogu svome, ne oklijevaj da ga
   ispuni?. Zacijelo æe ga Jahve, Bog tvoj, od tebe tra?iti; i bio bi ti
   grijeh.

   ^23Ako se ne zavjetuje?, neæe ti biti grijeh.

   ^24Ali ispuni ono ?to prijeðe preko tvojih usana, zavjet koji si svojim
   ustima slobodno uèinio Jahvi, Bogu svome.

   ^25Ako uðe? u vinograd svoga susjeda, slobodno ti je zobati gro?ða do
   mile volje, ali u svoj sud ne smije? stavljati.

   ^26Ako uðe? u ?ito svoga susjeda, mo?e? kidati klasove rukom, ali ne
   smije? prinositi srpa susjedovu ?itu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Kada tko uzme ?enu i s njome postupi kao mu?, a potom na njoj
   otkrije ?to ru?no te ona vi?e ne nalazi milosti u njegovim oèima i on
   joj napi?e otpusno pismo, uruèi joj ga i potjera je iz svoje kuæe,

   ^2a ona izaðe iz njegove kuæe, ode i poðe za drugoga

   ^3pa omrzne i tome drugomu te joj i on napi?e otpusno pismo, uruèi joj
   ga i otjera je iz svoje kuæe - ili pak umre taj koji ju je drugi uzeo -

   ^4tada je, po?to se tako oskvrnula, ne mo?e opet uzeti za ?enu onaj
   prvi mu? koji je bija?e otpustio. Bilo bi to odvratno pred Jahvom; ne
   smije? uvaljivati u grijeh zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u
   ba?tinu.

   ^5Kad se tko netom o?eni, neka ne ide u vojsku; neka mu se ne
   dodjeljuje nikakva slu?ba, nego, osloboðen, neka ostane kod kuæe godinu
   dana da razveseljuje ?enu koju je doveo.

   ^6Neka se ne uzima u zalog ?rvanj, ni gornji ni donji: tÓa time bi se u
   zalog uzimao sam ?ivot.

   ^7Ako se naðe tko da otme koga izmeðu svoje braæe Izraelaca te postupi
   s njim kao s robom ili ga proda, taj otmièar neka se smakne! Tako æe?
   iskorijeniti zlo iz svoje sredine.

   ^8Javi li se guba, pazi da bri?no dr?i? i vr?i? sve ?to vas pouèe
   levitski sveæenici. Dr?ite i vr?ite ?to njima naredim.

   ^9Sjeæaj se ?to je Jahve, Bog tvoj, uèinio Mirjami na putu kad ste
   izi?li iz Egipta.

   ^10Kada bli?njemu svome daje? bilo kakav zajam, nemoj ulaziti u njegovu
   kuæu da mu uzme? zalog.

   ^11Stoj vani, a èovjek komu si dao zajam neka ti iznese zalog van.

   ^12A ako on bude siromah, nemoj lijegati s njegovim zalogom;

   ^13o zalasku sunca mora? mu vratiti zalog da on mogne spavati u svome
   ogrtaèu i tebe blagoslivljati. To æe ti biti dobro djelo pred Jahvom,
   Bogom tvojim.

   ^14Nemoj zakidati jadnoga i bijednog najamnika, bio on tvoj sunarodnjak
   ili do?ljak iz kojega grada u tvojoj zemlji.

   ^15Svaki dan daj mu zaradu prije nego sunce zaðe, jer je siromah i za
   njom uzdi?e. Tako neæe na te vapiti Jahvi i neæe? sagrije?iti.

   ^16Neka se oèevi ne osuðuju na smrt zbog sinova ni sinovi zbog oèeva;
   neka svatko za svoj grijeh gine.

   ^17Ne izvræi pravice do?ljaku ni siroti i ne uzimaj u zalog haljine
   udovici.

   ^18Sjeæaj se da si bio rob u Egiptu i da te odande izbavio Jahve, Bog
   tvoj; zato ti nala?em da ovu zapovijed vr?i?.

   ^19Kad ?anje? ?ito na svojoj njivi pa zaboravi? koji snop na njivi, ne
   vraæaj se po nj; neka ostane do?ljaku, siroti i udovici da te Jahve,
   Bog tvoj, blagoslovi u svakom pothvatu ruku tvojih.

   ^20Kad jednom omlati? svoje masline, vi?e iza sebe ne pretra?uj; neka
   to ostane do?ljaku, siroti i udovici.

   ^21Kad obere? svoj vinograd, ne paljetkuj iza sebe; neka to bude za
   do?ljaka, sirotu i udovicu.

   ^22Sjeæaj se kako si bio rob u zemlji egipatskoj; zato ti nareðujem da
   ovu zapovijed vr?i?.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Kad nastane svaða meðu ljudima i doðu na sud da im se sudi, neka se
   dade pravo onome koji je prav, a krivac neka se osudi.

   ^2Ako krivac zaslu?i da bude i?iban, neka mu sudac naredi da legne i tu
   pred njim neka mu odbroje onoliko udaraca koliko odgovara njegovoj
   krivnji.

   ^3Do èetrdeset udaraca mo?e mu se dati, ali ne vi?e, da modrica ne bi
   bila prevelika te se ne bi ponizio tvoj brat pred tobom kad bi mu
   udarali vi?e udaraca.

   ^4Ne zavezuj usta volu kad vr?e.

   ^5Kad braæa stanuju zajedno pa jedan od njih umre a da nije imao sina,
   ?ena pokojnoga neka se ne preudaje izvan kuæe, nego neka k njoj
   pristupi njezin djever i uzme je sebi za ?enu te izvr?i djeversku
   du?nost.

   ^6A prvi sin koga ona rodi neka ostane na ime njegova pokojnoga brata
   da njegovo ime ne izumre u Izraelu.

   ^7Ako, meðutim, onaj èovjek ne ?eli da se o?eni svojom snahom, onda
   njegova snaha neka doðe na vrata pred starje?ine i ka?e: 'Neæe djever
   moj da saèuva ime bratu svome u Izraelu; neæe da mi uèini djeversku
   du?nost.'

   ^8Neka ga pozovu starje?ine njegova grada i pitaju. Bude li uporan i
   ka?e: 'Ne ?elim se njom ?eniti',

   ^9neka njegova snaha k njemu pristupi na oèi starje?ine pa mu skine s
   noge sandalu, pljune mu u lice i ka?e ove rijeèi: 'Ovako se radi
   èovjeku koji neæe da podigne doma svome bratu!'

   ^10Taj neka se prozove u Izraelu 'Dom bosoga'.

   ^11Ako se dvojica potuku, pa ?ena jednoga poðe da izbavi svoga mu?a iz
   ?aka onoga koji ga tuèe i pru?i ona svoju ruku i onoga uhvati za sram,

   ^12odsijeci joj ruku i neka je ne sa?aljuje oko tvoje.

   ^13U torbi nemoj nositi dvojak uteg, veæi i manji.

   ^14U svojoj kuæi opet nemoj dr?ati dvojaku efu: veæu i manju.

   ^15Neka ti je uteg potpun i toèan i neka ti je efa potpuna i toèna, da
   dugo ?ivi? na zemlji koju ti daje Jahve, Bog tvoj.

   ^16TÓa Jahvi je, Bogu tvome, odvratan tko to èini, tko god èini
   nepravdu.

   ^17Sjeæaj se onoga ?to ti je uèinio Amalek dok ste bili na putu po?to
   ste izi?li iz Egipta;

   ^18kako te doèeka na putu i pobi u tvom zaleðu sve nemoæne kad si bio
   umoran i iscrpljen jer se nije Boga bojao.

   ^19I zato kad te Jahve, Bog tvoj, smiri od svih tvojih neprijatelja
   naokolo u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u ba?tinu, izbri?i pod
   nebom spomen na Amaleka. Ne zaboravi!
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 Kad stigne? u zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u ba?tinu, kad je
   zaposjedne? i u njoj se nastani?,

   ^2uzmi ne?to prvina od svakoga ploda ?to ga bude? dobivao od zemlje
   koju ti Jahve, Bog tvoj, daje: stavi ih u ko?aru, otiði u mjesto ?to ga
   Jahve, Bog tvoj, odabere da u njemu nastani svoje ime.

   ^3Stupi k sveæeniku koji bude tada vr?io slu?bu i reci: 'Priznajem
   danas pred Jahvom, Bogom svojim, da sam stigao u zemlju za koju se
   Jahve zakleo na?im ocima da æe je nama dati.'

   ^4Zatim æe sveæenik uzeti iz tvoje ruke ko?aru i polo?iti je pred
   ?rtvenik Jahve, Boga tvoga.

   ^5Ti onda nastavi i reci pred Jahvom, Bogom svojim: 'Moj je otac bio
   aramejski lutalac koji je sa malo èeljadi si?ao u Egipat da se skloni.
   Ali je ondje postao velikim, brojnim i moænim narodom.

   ^6Egipæani su s nama postupali lo?e; tlaèili su nas i nametnuli nam
   te?ko ropstvo.

   ^7Vapili smo Jahvi, Bogu otaca svojih. Jahve je èuo vapaj na?; vidje
   na? jad, na?u nevolju i na?u muku.

   ^8Iz Egipta nas izvede Jahve moænom rukom i ispru?enom mi?icom, velikom
   strahotom, znakovima i èudesima.

   ^9I dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju kojom teèe
   med i mlijeko.

   ^10I sad, evo, donosim prvine plodova sa tla ?to si mi ga, Jahve, dao.'
   Stavi ih pred Jahvu, Boga svoga, i pred Jahvom, Bogom svojim, duboko se
   nakloni.

   ^11A onda zajedno s levitom i do?ljakom koji bude kod tebe u?ivaj sva
   dobra kojima je Jahve, Bog tvoj, obasuo tebe i dom tvoj.

   ^12A kad treæe godine - godine desetine - zavr?i? odjeljivanje sve
   desetine od svoga prihoda i dade? levitu, do?ljaku, siroti i udovici po
   tvojim gradovima da jedu do sitosti,

   ^13tada pred Jahvom, Bogom svojim, izjavi: 'Iz kuæe sam uklonio ono ?to
   je bilo posveæeno. Dao sam jo? i levitu, do?ljaku, siroti i udovici,
   prema svim tvojim zapovijedima koje si mi izdao. Ni jedne tvoje
   zapovijedi nisam prekr?io ni zaboravio.

   ^14Od toga nisam ni?ta jeo u ?alosti; od toga nisam ni?ta ?rtvovao u
   neèistoæi, niti sam od toga ?to dao mrtvacu; slu?ao sam glas Jahve,
   Boga svoga; u svemu sam uèinio kako si mi naredio.

   ^15Pogledaj s nebesa, iz svoga svetog prebivali?ta, i blagoslovi narod
   svoj izraelski i zemlju koju si nam dao, zemlju kojom teèe med i
   mlijeko - kako si se zakleo ocima na?im.'

   ^16Jahve, Bog tvoj, nareðuje ti danas da vr?i? ove zakone i uredbe.
   Dr?i ih, dakle, i vr?i svim srcem svojim i svom du?om svojom.

   ^17Danas si ugovorio s Jahvom da æe ti on biti Bog, a ti da æe? iæi
   njegovim putovima, dr?ati njegove zakone, njegove zapovijedi i njegove
   uredbe i slu?ati njegov glas.

   ^18Danas je Jahve ugovorio s tobom da æe? ti biti njegov narod, njegova
   predraga svojina, kako ti je obeæao, i da æe? dr?ati sve njegove
   zapovijedi.

   ^19On æe te uzvisiti èa?æu, imenom i slavom nad sve narode koje je
   stvorio; i ti æe? biti narod posveæen Jahvi, Bogu svome, kako ti je
   rekao."
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 Potom Mojsije i starje?ine izraelske nalo?e narodu: "Vr?ite sve
   zapovijedi ?to vam ih danas nareðujem.

   ^2Onog dana kad prijeðete preko Jordana u zemlju ?to ti je daje Jahve,
   Bog tvoj, podigni sebi veliko kamenje; kreèom ga okreèi

   ^3i na njemu ispi?i sve rijeèi ovoga Zakona u trenutku kad bude? ulazio
   u zemlju ?to ti je daje Jahve, Bog tvoj, u zemlju kojom teèe med i
   mlijeko, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih.

   ^4Kada, dakle, prijeðe? preko Jordana, onda to kamenje, kako ti danas
   zapovijedam, podigni na brdu Ebalu i okreèi ga kreèom.

   ^5Ondje sagradi i ?rtvenik Jahvi, Bogu svome - ?rtvenik od kamenja na
   koje nisi spu?tao gvo?ða.

   ^6?rtvenik Jahvi, Bogu svome, sagradi od neklesana kamena. Na njemu
   prinosi paljenice Jahvi, Bogu svome.

   ^7Prinosi i prièesnice i ondje ih blaguj, radujuæi se pred Jahvom,
   Bogom svojim.

   ^8Ispi?i na tom kamenju sve rijeèi ovoga Zakona: ure?i ih dobro."

   ^9Zatim Mojsije i levitski sveæenici reko?e svemu Izraelu: "Pozor,
   Izraele, i slu?aj! Danas si postao narodom Jahve, Boga svoga.

   ^10Zato slu?aj glas Jahve, Boga svoga, i vr?i zapovijedi njegove i
   zakone njegove koje ti danas nareðujem."

   ^11Onoga dana naredi Mojsije narodu:

   ^12"Kad prijeðete preko Jordana, neka ova plemena: ?imun, Levi, Juda,
   Jisakar, Josip i Benjamin stanu na brdu Gerizimu da blagoslivljaju
   narod.

   ^13A ova neka stanu na brdu Ebalu da proklinju: Ruben, Gad, A?er,
   Zebulun, Dan i Naftali.

   ^14Neka onda Levijevci preuzmu rijeè i jakim glasom reknu svim
   Izraelcima:

   ^15'Proklet bio tko naèini kumira, klesana ili livena - zazor Jahvi,
   djelo rukotvorca, sve ako ga stavi i na potajno mjesto.' - I sav narod
   neka odgovori: 'Amen!'

   ^16'Proklet bio koji vrijeða oca svoga i majku svoju!' - I sav narod
   neka reèe: 'Amen!'

   ^17'Proklet bio koji pomakne meða? susjedov!' - I sav narod neka reèe:
   'Amen!'

   ^18'Proklet bio koji slijepca zavede na stranputicu!' - I sav narod
   neka reèe: 'Amen!'

   ^19'Proklet bio koji krnji prava do?ljaka, sirote i udovice!' - I sav
   narod neka reèe: 'Amen!'

   ^20'Proklet bio koji legne sa ?enom oca svoga, jer je razgrnuo pokrivaè
   oca svoga!'- I sav narod neka reèe: 'Amen!'

   ^21'Proklet bio koji legne s bilo kakvom ?ivotinjom!' - I sav narod
   neka reèe: 'Amen!'

   ^22'Proklet bio koji legne sa svojom sestrom, bila ona kæi njegova oca
   ili kæi njegove majke.' - I sav narod neka reèe: 'Amen!'

   ^23'Proklet bio koji legne s punicom svojom!' - I sav narod neka reèe:
   'Amen!'

   ^24'Proklet bio koji ubije bli?njega svoga iz potaje!' - I sav narod
   neka reèe: 'Amen!'

   ^25'Proklet bio koji primi mito da smrt donese nevinome!' - I sav narod
   neka reèe: 'Amen!'

   ^26'Proklet bio koji ne bude dr?ao rijeèi ovoga Zakona i vr?io ih!' - I
   sav narod neka reèe: 'Amen!'
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 Ako zbilja poslu?a? glas Jahve, Boga svoga, dr?eæi i vr?eæi sve
   njegove zapovijedi ?to ti ih danas nareðujem, Jahve, Bog tvoj, uzvisit
   æe te nad sve narode na zemlji.

   ^2Svi ovi blagoslovi siæi æe na te i stiæi æe te ako bude? slu?ao glas
   Jahve, Boga svoga.

   ^3Blagoslovljen æe? biti u gradu, blagoslovljen u polju.

   ^4Blagoslovljen æe biti plod utrobe tvoje, rod zemlje tvoje, plod blaga
   tvoga: mlad krava tvojih i prirast stada tvoga.

   ^5Blagoslovljen æe biti tvoj ko? i naæve tvoje.

   ^6Blagoslovljen æe? biti kad ulazi?, blagoslovljen kad izlazi?.

   ^7Neprijatelje tvoje koji se dignu protiv tebe Jahve æe polo?iti preda
   te potuèene; jednim æe putem izaæi na te, a na sedam putova razbje?at
   æe se ispred tebe.

   ^8Jahve æe narediti da blagoslov bude s tobom u ?itnicama tvojim i u
   svakom pothvatu ruke tvoje i blagoslivljat æe te u zemlji koju ti
   Jahve, Bog tvoj, daje.

   ^9Jahve æe od tebe uèiniti narod sebi posveæen, kako ti se zakleo, ako
   bude? dr?ao zapovijedi Jahve, Boga svoga, i hodio njegovim putovima.

   ^10Svi narodi zemlje vidjet æe da je nada te zazvano ime Jahvino te æe
   strahovati od tebe.

   ^11Jahve æe te obasuti obilnim dobrima: porodom utrobe tvoje,
   prira?tajem blaga tvoga i rodom s tla tvoga u zemlji za koju se Jahve
   zakleo ocima tvojim da æe ti je dati.

   ^12Jahve æe ti otvoriti svoju bogatu riznicu - nebo - da daje ki?u
   tvojoj zemlji u pravo vrijeme i blagoslovi svaki pothvat ruku tvojih.
   Mnogim æe? narodima u zajam davati, a sam neæe? uzimati u zajam.

   ^13Jahve æe te dr?ati na proèelju, a ne u zaèelju; uvijek æe? biti na
   vrhu, nikad na dnu, ako bude? slu?ao zapovijedi Jahve, Boga svoga, ?to
   ti ih danas nareðujem da ih dr?i? i vr?i?.

   ^14Ni od jedne rijeèi ?to vam je danas nala?em nemoj odstupati ni desno
   ni lijevo iduæi za drugim bogovima i iskazujuæi im ?tovanje.

   ^15Ali ako ne bude? slu?ao glasa Jahve, Boga svoga, ne dr?eæi i ne
   vr?eæi svih njegovih zapovijedi i svih njegovih zakona ?to ti ih danas
   nareðujem, sva æe ova prokletstva doæi na te i stiæi æe te:

   ^16Proklet æe? biti u gradu, proklet u polju.

   ^17Proklet æe biti ko? tvoj i naæve tvoje.

   ^18Proklet æe biti plod utrobe tvoje i rod zemlje tvoje, mlad krava
   tvojih i prira?taj stada tvoga.

   ^19Proklet æe? biti kad ulazi?, proklet kad izlazi?.

   ^20Jahve æe na te pu?tati prokletstvo, zabunu i kletvu u svemu na ?to
   pru?i? ruku svoju da uradi?, sve dok ne bude? satrt i brzo ne propadne?
   zbog zloæe svojih djela kojima si me napustio.

   ^21Kugu æe Jahve za te privezati dok te ne nestane sa zemlje u koju
   ide? da je zaposjedne?.

   ^22Jahve æe te udariti su?icom, groznicom, upalom, ?egom i su?om,
   medljikom i snijeti; to æe te goniti dok te ne nestane.

   ^23Nebesa nad tvojom glavom postat æe mjedena, a tlo pod tvojim nogama
   postat æe gvozdeno.

   ^24Ki?u tvoje zemlje Jahve æe pretvarati u pijesak i pra?inu da na te
   pada s nebesa dok te ne uni?ti.

   ^25Jahve æe od tebe uèiniti pobijeðenoga pred tvojim neprijateljima;
   jednim æe? putem prema njima izlaziti, a na sedam putova bje?at æe?
   ispred njih. Stra?ilo æe? postati za sva zemaljska kraljevstva.

   ^26I mrtvo tijelo tvoje postat æe hranom svim pticama nebeskim i svoj
   zvjeradi zemaljskoj. Nikoga neæe biti da ih pla?i.

   ^27Jahve æe te udarati egipatskim pri?tevima, èirevima, krastama i
   svrabom, od kojih se neæe? moæi izlijeèiti.

   ^28Jahve æe te udarati bjesnilom, sljepoæom i ludilom;

   ^29u po bijela dana tumarat æe? kao ?to tumara slijepac po mraku; neæe?
   imati uspjeha u svojim pothvatima; sve vrijeme svoje bit æe?
   izrabljivan i pljaèkan, a neæe biti nikoga da te spasi.

   ^30Sa ?enom æe? se zaruèivati, ali æe je drugi posjedovati. Kuæu æe?
   graditi, ali u njoj neæe? stanovati. Vinograd æe? zasaðivati, ali ga
   neæe? brati.

   ^31Tvoga æe vola na tvoje oèi zaklati, ali ti od njega neæe? jesti;
   tvoga æe magarca ispred tebe otimati, ali ti ga neæe vraæati; stado æe
   tvoje neprijatelju tvome predavati, a neæe biti nikoga da ti pritekne u
   pomoæ.

   ^32Sinovi tvoji i kæeri tvoje bit æe predavani drugome narodu. Oèi æe
   tvoje svaki dan kapati gledajuæi za njima, ali ruka tvoja neæe moæi
   ni?ta.

   ^33Narod koji i ne poznaje? jest æe plod sa zemlje tvoje i svu muku
   tvoju, dok æe? ti sve vrijeme svoje biti izrabljivan i ga?en.

   ^34Ludovat æe? od prizora ?to æe ih oèi tvoje gledati.

   ^35Jahve æe te udarati ljutim pri?tevima po koljenima i po stegnima -
   od stopala nogu tvojih do tjemena na glavi tvojoj - od kojih se neæe?
   moæi izlijeèiti.

   ^36Jahve æe odvesti i tebe i tvoga kralja, koga bude? postavio nad
   sobom, meðu narod nepoznat i tebi i tvojim ocima te æe? ondje
   iskazivati ?tovanje drugim bogovima, drvenim i kamenim.

   ^37Bit æe? na zgra?anje, porugu i ruglo svim narodima meðu koje te
   Jahve odvede.

   ^38Mnogo æe? sjemena bacati u polje, ali æe? malo ?eti jer æe ti urod
   skakavci ogolijevati.

   ^39Vinograde æe? saditi i obraðivati, ali vina neæe? piti niti æe? ?to
   brati jer æe ih crv izjedati.

   ^40Imat æe? masline po svemu svome podruèju, ali se uljem neæe? mazati
   jer æe ti masline opadati.

   ^41Sinove æe? i kæeri raðati, ali tvoji neæe biti jer æe u su?anjstvo
   odlaziti.

   ^42Sva tvoja stabla i rod sa zemlje tvoje postat æe plijenom kukaca.

   ^43Do?ljak koji bude u sredini tvojoj uzdizat æe se nada te, a ti æe?
   padati sve ni?e i ni?e.

   ^44On æe uzaimati tebi, a ne ti njemu; on æe biti glava, a ti rep.

   ^45Sva æe te ova prokletstva snalaziti, progoniti i doseæi dok te ne
   uni?te, jer nisi slu?ao glasa Jahve, Boga svoga, ni dr?ao zapovijedi
   njegovih i zakona njegovih koje ti je dao.

   ^46Ona æe slu?iti za èudesni znak na tebi i tvome potomstvu zauvijek.

   ^47Buduæi da nisi htio slu?iti Jahvi, Bogu svome, vesela i radosna srca
   zbog obilja svega,

   ^48slu?it æe? neprijatelju svome, koga æe Jahve poslati na te, u gladu
   i ?eði, golotinji i oskudici svakoj. Na tvoju æe ?iju navaljivati jaram
   od gvo?ða dok te ne satre.

   ^49Jahve æe iz daljine, s kraja zemlje, dovesti na te narod koji æe
   sletjeti kao orao. Bit æe to narod kojemu jezika neæe? razumjeti;

   ^50narod bezdu?an, koji neæe pokazivati obzira prema starima ni
   smilovanja prema mladima.

   ^51On æe ti jesti mlado od tvoga blaga i rod tvoje njive dok te ne
   uni?ti; neæe ti ostavljati ni ?ita, ni vina, ni ulja, ni mlado od
   krave, ni prira?taj od stada, sve dok te ne upropasti.

   ^52Opsjedat æe te u svim tvojim gradovima ?irom zemlje tvoje dok ne
   obori visoke i utvrðene bedeme u koje si polagao nadu svoju; opsjednut
   æe te u svim gradovima tvojim ?irom zemlje tvoje koju ti dadne Jahve,
   Bog tvoj.

   ^53U tjeskobi i jadu, kojima æe te neprijatelj tvoj pritisnuti, jest
   æe? plod utrobe svoje - meso sinova svojih i kæeri svojih koje ti dadne
   Jahve, Bog tvoj.

   ^54Èovjek najnje?niji i najmek?i u tebe zlobnim æe okom gledati na
   vlastitog brata, ?enu u svome naruèju i djecu svoju ?to mu preostanu,

   ^55ne hoteæi ni s jednim od njih dijeliti mesa sinova svojih koje bude
   jeo, jer zbog tjeskobe i jada, kojima æe te neprijatelj tvoj pritiskati
   po svim gradovima tvojim, drugo mu neæe preostajati.

   ^56I ?ena najnje?nija i najmek?a ?to bude u tebe - toliko nje?na i
   tankoæutna da se ne usuðuje spustiti stopala na zemlju - zlobnim æe
   okom gledati na mu?a u svome naruèju, i na sina svoga, i na kæer svoju,

   ^57i na posteljicu svoju ?to joj iziðe izmeðu nogu, i na djecu ?to ih
   ima roditi, jer æe ih potajno jesti, oskudna u svemu, zbog nevolje i
   jada kojim æe te neprijatelj tvoj pritisnuti po svim gradovima tvojim.

   ^58Ako ne bude? dr?ao i vr?io rijeèi ovoga Zakona ?to su napisane u
   ovoj knjizi, ne po?tujuæi ovo slavno i stra?no Ime - Jahvu, Boga svoga
   -

   ^59Jahve æe tebe i tvoje potomstvo te?ko o?inuti velikim i dugotrajnim
   bièevima, pogubnim i dugim bolestima.

   ^60Pustit æe na te sva zla egipatska kojih si se pla?io, i ona æe se
   prilijepiti za te.

   ^61A i svaku drugu bolest i biè, koji nije naveden u knjizi ovoga
   Zakona, Jahve æe na te pu?tati dok te ne uni?ti.

   ^62Ostat æe vas samo malo, vas ?to brojni bijaste kao zvijezde nebeske,
   a sve zato ?to nisi slu?ao glasa Jahve, Boga svoga.

   ^63Kako se Jahve nad vama radovao usreæujuæi vas i mno?eæi, tako æe se
   Jahve radovati nad vama ru?eæi vas i uni?tavajuæi da se iskorijenite sa
   zemlje u koju idete da je zaposjednete.

   ^64Jahve æe vas razbacati po svim narodima, s kraja na kraj zemlje;
   ondje æe? iskazivati ?tovanje drugim bogovima: drvenim i kamenim - koji
   su bili nepoznati i tebi i tvojim ocima.

   ^65Ali meðu tim narodima neæe? imati mira; ni tvome stopalu neæe biti
   poèivali?ta, nego æe ti ondje Jahve dati srce uznemireno, oèi utonule,
   du?u tjeskobnu.

   ^66?ivot tvoj visjet æe o niti; bojat æe? se i danju i noæu i neæe?
   biti siguran za ?ivot svoj.

   ^67U strahu koji æe ti stezati srce i od prizora ?to æe ga oèi tvoje
   gledati, jutrom æe? govoriti: 'Oh, da je veæ veèer!' a naveèer æe?
   govoriti: 'Oh, da je veæ jutro!'

   ^68U Egipat æe te na galijama natrag odvesti Jahve putem za koji sam ti
   rekao da ga vi?e ne smije? vidjeti. Ondje æete se vi sami prodavati
   svojim neprijateljima za robove i ropkinje, ali neæe biti kupca."

   ^69To su rijeèi Saveza ?to ga propisa Jahve Mojsiju da ga sklopi s
   Izraelcima u zemlji moapskoj, povrh Saveza ?to ga je s njima sklopio na
   Horebu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 Mojsije sazva sav Izrael pa im reèe: "Vidjeli ste na roðene oèi sve
   ?to je Jahve uèinio u zemlji egipatskoj faraonu, svim slu?benicima
   njegovim i svoj zemlji njegovoj:

   ^2velike ku?nje ?to su ih vidjele tvoje oèi, silne znakove i èudesa!

   ^3Ali vam ne dade Jahve do danas razuma da shvatite, oèiju da vidite ni
   u?iju da èujete.

   ^4Vodio sam vas pustinjom èetrdeset godina; odjeæa se na vama nije
   izderala niti su se sandale na va?im nogama raskidale.

   ^5Kruha niste jeli; vina ni drugoga opojnog piæa niste pili, da biste
   znali da sam ja Jahve, Bog va?.

   ^6Kad stigoste na novo mjesto, Sihon, kralj he?bonski, i Og, kralj
   ba?anski, iziðo?e pred nas u boj, ali smo ih potukli.

   ^7Zauzeli smo njihovu zemlju te je predali u ba?tinu Rubenovcima,
   Gadovcima i polovini plemena Mana?eova.

   ^8Dr?ite i vr?ite rijeèi ovog Saveza da uspijevate u svemu ?to
   poduzmete.

   ^9Danas stojite svi pred Jahvom, Bogom svojim: va?i plemenski glavari,
   va?e starje?ine i va?i nadglednici, svi mu?evi Izraela,

   ^10djeca va?a, ?ene va?e i do?ljak koji je u tvome taboru - od onoga
   koji ti sijeèe drva do onoga koji ti nosi vodu -

   ^11da stupite u Savez s Jahvom, Bogom svojim, u Savez zakletvom
   potvrðen, ?to ga Jahve, Bog tvoj, danas s tobom sklapa

   ^12da danas od tebe uèini svoj narod i da ti on bude Bog, kako ti je
   rekao i kako se zakleo tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu.

   ^13I ne sklapam danas ovaj Savez sa zakletvom samo s vama

   ^14nego i sa svakim koji danas stoji ovdje s nama pred Jahvom, Bogom
   na?im, i sa svakim koji danas nije ovdje s nama.

   ^15Sami znate kako smo boravili u zemlji egipatskoj i kako smo pro?li
   posred naroda kroz koje ste morali proæi.

   ^16Vidjeli ste njihove rugobe, njihove kumire od drveta i kamena,
   srebra i zlata ?to ih imaju.

   ^17Neka ne bude meðu vama èovjeka ni ?ene, roda ni plemena kojemu bi se
   srce danas odvratilo od Jahve, Boga na?ega, pa da ide iskazivati
   ?tovanje bogovima onih naroda. Neka ne bude meðu vama korijena koji
   raða otrovom i pelinom.

   ^18Neka se nitko, èuv?i rijeèi ovog prokletstva, ne nada blagoslovu
   kazujuæi u svome srcu: 'Bit æe mi dobro ako po?ivim i po prohtjevima
   srca svoga. Nek' povodanj uta?i ?eð!'

   ^19Takvome neæe Jahve nikad oprostiti, nego æe se gnjev i ljubomornost
   Jahvina izliti na tog èovjeka, tako da æe se sve prokletstvo zapisano u
   ovoj knjizi na nj oboriti te æe Jahve izbrisati ime njegovo pod nebom.

   ^20Prema svim prokletstvima ovog Saveza, zapisanima u knjizi ovoga
   Zakona, Jahve æe ga odstraniti, na njegovu propast, od svih plemena
   izraelskih.

   ^21Kasniji nara?taj, sinovi va?i poslije vas, i stranci koji doðu iz
   daleke zemlje, kad vide zla ove zemlje i bolesti ?to æe ih Jahve
   pustiti na nju, reæi æe:

   ^22'Sva je zemlja njegova samo sumpor i sol; niti se ?to sije niti ?to
   klija; nikakva travka na njoj ne raste; jednaka je sru?enoj Sodomi i
   Gomori, Admi i Sebojimu, ?to ih Jahve sru?i u svojoj ljutini i gnjevu.'

   ^23I svi æe narodi pitati: 'Za?to uèini Jahve ovako ovoj zemlji? Kakva
   je morala biti ?estina toga silnoga gnjeva?'

   ^24Onda æe im se reæi: 'Jer su ostavili Savez ?to ga je Jahve, Bog
   otaca njihovih, bio sklopio s njima kad ih je izveo iz zemlje
   egipatske;

   ^25i jer su oti?li da iskazuju ?tovanje drugim bogovima i njima se
   klanjali, bogovima kojih nisu poznavali i kojih im on nije odredio.

   ^26Zato se Jahvin gnjev izlio na ovu zemlju i palo na nju sve
   prokletstvo zapisano u ovoj knjizi.

   ^27Jahve ih je i?èupao iz njihove zemlje u ljutini, srd?bi i velikom
   gnjevu te ih bacio u drugu zemlju. Tako je i danas.'

   ^28?to je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu na?emu, a objava nama i
   sinovima na?im zauvijek da vr?imo sve rijeèi ovoga Zakona.
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 Kad te sve ove rijeèi, blagoslov i prokletstvo ?to ih danas preda te
   stavih, snaðu i ti ih uzme? k srcu meðu svim narodima meðu koje te
   Jahve, Bog tvoj, bude protjerao

   ^2i obrati? se k Jahvi, Bogu svome, i poslu?a? - i ti i tvoji sinovi -
   glas njegov iz svega srca svoga i iz sve du?e svoje u svemu ?to sam ti
   danas naredio,

   ^3tada æe Jahve, Bog tvoj, vratiti tvoje izgnanike; smilovat æe se tebi
   i opet æete sabrati izmeðu svih naroda meðu koje te bude rastjerao
   Jahve, Bog tvoj.

   ^4Ako bi se koji izgnanik tvoj nalazio i na kraju svijeta, i odande æe
   te sabrati Jahve, Bog tvoj - odande æe te uzeti.

   ^5Jahve, Bog tvoj, dovest æe te u zemlju koju su posjedovali oci tvoji
   da je ti zaposjedne?; uèinit æe te sretnijim i brojnijim od oèeva
   tvojih.

   ^6Jahve, Bog tvoj, obrezat æe tvoje srce, srce tvoga potomstva, tako da
   ljubi? Jahvu, Boga svoga, iz svega srca svoga i iz sve du?e svoje i da
   ?ivi?.

   ^7Jahve, Bog tvoj, svalit æe sva ova prokletstva na neprijatelje tvoje,
   na mrzitelje tvoje koji su te progonili.

   ^8A ti æe? ponovo slu?ati glas Jahvin i vr?iti sve njegove zapovijedi
   koje ti danas dajem.

   ^9Jahve, Bog tvoj, obilno æe te nagraðivati u svakom pothvatu ruku
   tvojih, u plodu utrobe tvoje, u plodu stoke tvoje i u urodu tvoga
   plodnog tla; jer Jahve æe se opet radovati nad tvojim dobrom, kao ?to
   se radovao nad dobrom otaca tvojih,

   ^10kad poslu?a? glas Jahve, Boga svoga, dr?eæi njegove zapovijedi i
   njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obrati?
   Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom du?om svojom.

   ^11Ova zapovijed ?to ti je danas dajem nije za te prete?ka niti je od
   tebe predaleko.

   ^12Nije na nebesima da bi rekao: 'Tko æe se za nas popeti na nebesa,
   skinuti nam je te nam je objaviti da je vr?imo?'

   ^13Nije ni preko mora da bi mogao reæi: 'Tko æe preko mora za nas poæi,
   donijeti nam je te nam je objaviti da je vr?imo?'

   ^14Jer, Rijeè je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je
   vr?i?.

   ^15Gledaj! Danas preda te stavljam: ?ivot i sreæu, smrt i nesreæu.

   ^16Ako poslu?a? zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje ti danas dajem - ako
   ih poslu?a? ljubeæi Jahvu, Boga svoga, hodeæi njegovim putovima, vr?eæi
   njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, ?ivjet æe? i
   razmno?it æe te Jahve, Bog tvoj, i blagoslovit æe te u zemlji u koju
   ulazi? da je zaposjedne?.

   ^17Ali ako se srce tvoje odvrati i ne poslu?a?, nego zastrani? i bude?
   se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao ?tovanje,

   ^18ja vam danas izjavljujem da æete zaista propasti; neæete dugo
   ?ivjeti na zemlji u koju æete, pre?av?i Jordan, uæi da je zaposjednete.

   ^19Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas
   stavljam: ?ivot i smrt, blagoslov i prokletstvo. ?ivot, dakle, biraj,

   ^20ljubeæi Jahvu, Boga svoga, slu?ajuæi njegov glas, prianjajuæi uz
   njega, da ?ivi? ti i tvoje potomstvo. TÓa on je ?ivot tvoj, tvoj dugi
   vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Jahve zakle
   ocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da æe im je dati."
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 Mojsije doðe da upravi ove rijeèi svemu Izraelu:

   ^2"Meni je danas sto dvadeset godina", - reèe im. "Ne mogu vi?e
   izlaziti i ulaziti. A Jahve mi je rekao: 'Neæe? prijeæi ovog Jordana!'

   ^3Sam Jahve, Bog tvoj, pred tobom æe prijeæi; on æe pred tobom potuæi
   one narode da ih otjerate s posjeda. Jo?ua æe pred tobom iæi, kako je
   Jahve rekao.

   ^4Jahve æe postupiti s njima kako je postupio sa Sihonom i Ogom,
   amorejskim kraljevima, i njihovom zemljom kad ih uni?ti.

   ^5Pred vas æe ih Jahve polo?iti, a vi æete s njima postupati prema svim
   naredbama koje sam vam dao.

   ^6Ohrabrite se i budite odluèni! Ne bojte se i nemojte prÓedati pred
   njima. TÓa sam Jahve, Bog tvoj, ide s tobom; neæe te zapustiti niti æe
   te ostaviti."

   ^7Tada Mojsije zovnu Jo?uu pa mu reèe pred svim Izraelom: "Ohrabri se i
   budi odluèan! Jer ti æe? iæi s ovim narodom u zemlju za koju se Jahve
   zakle ocima njihovim da æe im je dati; ti æe? im je predavati u
   ba?tinu.

   ^8Sam Jahve ide pred tobom; on æe s tobom biti; neæe te zapustiti niti
   æe te ostaviti. Ne boj se i ne dr?æi!"

   ^9Mojsije napisa ovaj Zakon i predade ga sveæenicima, sinovima
   Levijevim, koji su nosili Kovèeg saveza Jahvina, i svim izraelskim
   starje?inama.

   ^10Mojsije im naredi: "Svake sedme godine - godine oprosne - na Blagdan
   sjenica,

   ^11kad doðe sav Izrael da vidi lice Jahve, Boga tvoga, na mjestu koje
   on odabere, proèitaj ovaj Zakon u nazoènosti svega Izraela.

   ^12Saberi narod - ljude, ?ene, djecu i do?ljaka ?to bude u tvojim
   gradovima - da èuju i da nauèe bojati se Jahve, Boga va?ega, pa da dr?e
   i vr?e sve rijeèi ovog Zakona.

   ^13Sinovi njihovi, koji to jo? ne znaju, èut æe i nauèit æe bojati se
   Jahve, Boga va?ega, sve vrijeme dok budete ?ivjeli na zemlji ?to æete
   je, pre?av?i Jordan, zaposjesti."

   ^14Jahve reèe Mojsiju: "Evo se bli?i vrijeme tvoje smrti. Zovni Jo?uu i
   naðite se u ?atoru sastanka da mu dam zapovijedi." Mojsije i Jo?ua doðu
   u ?ator sastanka.

   ^15U ?atoru poka?e se Jahve u stupu od oblaka. Stup od oblaka stajao je
   na ulazu u ?ator.

   ^16Jahve reèe Mojsiju: "Evo æe? naskoro poèinuti sa svojim ocima. A
   narod æe se ovaj diæi da èini blud iduæi za tuðim bogovima one zemlje u
   koju æe naskoro uæi; mene æe napustiti i prekr?it æe moj Savez ?to ga s
   njim sklopih.

   ^17I onda æe se izliti moj gnjev na nj. Ostavit æu ih tada i sakriti od
   njih svoje lice da budu pro?dirani. Snaæi æe ih mnoga zla i nevolje i
   onda æe reæi: 'Zar me ne snalaze ove nevolje zbog toga ?to Bog moj nije
   u mojoj sredini?'

   ^18A ja æu sasvim sakriti svoje lice u taj dan, zbog svega zla ?to ga
   budu èinili okreæuæi se drugim bogovima.

   ^19Pi?ite sada sebi ovu pjesmu. Neka je nauèe Izraelci! Stavi je u
   njihova usta da mi ova pjesma bude svjedokom protiv Izraelaca.

   ^20Kad ih dovedem u zemlju kojom teèe med i mlijeko i za koju se zakleh
   ocima njihovim i kad se najedu, nasite i ugoje, okrenut æe se oni
   drugim bogovima i njima æe iskazivati ?tovanje; mene æe prezreti i
   prekr?iti moj Savez.

   ^21A kad ih snaðu mnoge nesreæe i nevolje, ova pjesma, jer je njihovo
   potomstvo neæe nikada zaboraviti, pru?it æe svjedoèanstvo protiv njih.
   Jer znam ja njihove osnove i ?to veæ danas snuju, prije nego sam ih i
   doveo u zemlju koju im pod zakletvom obeæah."

   ^22Toga dana napisa Mojsije ovu pjesmu i nauèi Izraelce pjesmi.

   ^23Nunovu sinu Jo?ui nalo?i: "Ohrabri se i budi odluèan! Jer ti æe?
   uvesti Izraelce u zemlju za koju sam im se zakleo. I ja æu biti s
   tobom."

   ^24Kad Mojsije napisa rijeèi ovoga Zakona u knjigu,

   ^25tada naredi Levijevcima, koji su nosili Kovèeg saveza Jahvina:

   ^26"Uzmite knjigu ovoga Zakona i polo?ite je uz Kovèeg saveza Jahvina.
   Neka ondje bude svjedokom protiv tebe!

   ^27TÓa znam ja tvoju buntovnost i tvoju tvrdu ?iju. Evo i danas, dok
   jo? s vama ?ivim, bunite se protiv Jahve. A kako li neæete kad ja
   umrem!

   ^28Saberite k meni sve starje?ine svojih plemena i svoje nadglednike da
   na njihove u?i ka?em ove rijeèi te da protiv njih uzmem za svjedoke
   nebo i zemlju.

   ^29Jer znam ja da æete se nakon moje smrti izopaèiti i skrenuti s puta
   koji sam vam odredio; nesreæa æe vas snaæi u buduæim vremenima kad
   budete èinili ?to je Jahvi nemilo i gnjevili ga djelima ruku svojih."

   ^30A onda, na u?i sve zajednice izraelske, Mojsije izgovori do kraja
   rijeèi ove pjesme:
     __________________________________________________________________

  Chapter 32

   ^1 "Slu?ajte, nebesa, sad æu govoriti; èuj, zemljo, rijeèi usta mojih!

   ^2Nek' mi nauk da?di poput ki?e, kao rosa rijeè nek' moja pada, kao
   ki?ica po mladoj zeleni, kao pljusak po travi velikoj!

   ^3Jer, Jahvino æu ime uznositi, a vi Boga na?eg velièajte!

   ^4On je Stijena, djelo mu je savr?eno, jer pravi su svi njegovi putovi.
   Bog je on vjeran i bez zloæe, pravedan je on i pravièan.

   ^5Oni mu se iznevjeri?e - nisu mu sinovi, veæ nakaze sinovske, porod
   izopaèen i prepreden.

   ^6Tako li uzvraæa? Jahvi, narode glupi i bezumni! Nije li on Otac tvoj,
   Stvoritelj, koji te sazdao, po kom postoji??

   ^7Spomeni se dana pradavnih, promotri godine od nara?taja do nara?taja.
   Oca svoga pitaj, i pouèit æe te, pitaj starije, pa æe ti kazati.

   ^8Kad je Vi?nji ba?tinu dijelio narodima, kad je razmje?tao sinove
   èovjeèje, odredi im meðe po broju Bo?jih sinova:

   ^9tad Jahvu njegov narod zapade, Jakov bi njegova ba?tina.

   ^10U zemlji stepskoj on ga je na?ao, u pustinjskoj jezivoj pusto?i.
   Obujmio ga, gajio ga i èuvao k'o zjenu oka svoga.

   ^11Poput orla ?to bdi nad gnijezdom, nad svojim orliæima lebdeæi, tako
   on krila ?iri, uzima ga, pa ga na svojim nosi perima.

   ^12Jahve sam njega je vodio, tuðeg boga s njim ne bija?e.

   ^13Povede ga po visoèjima zemlje, nahrani ga plodovima poljskim, dade
   mu meda iz peæine i ulja iz tvrde stijene;

   ^14kravljeg masla i ovèjeg mlijeka s pretilinom jaganjaca, ovnova
   ba?anskih i jaraca, sa salom ?itnih bubrega, i napoji ga pjenu?avom
   krvlju gro?ða.

   ^15Jeo je Jakov i nasitio se, ugojio se Je?urun pa se uzritao. Udebljao
   si se, utovio, usalio. Odbacio je Boga koji ga stvori i prezreo Stijenu
   svog spasenja.

   ^16Tuðim bozima uèini?e ga ljubomornim, razjari?e ga gnusobama.

   ^17?rtvovahu zlodusima koji Bog nisu, bogovima kojih ne poznavahu
   prije, do?ljacima koji stigo?e nedavno i koje oci njihovi ne ?tovahu.

   ^18Odnemaruje? Stijenu ?to te na svijet dade, ne sjeæa? se vi?e Boga
   koji te rodi!

   ^19Vidje to Jahve i u gnjevu svojem odbaci sinove svoje i kæeri.

   ^20Lice æu im svoje sakriti, reèe, i vidjet æu ?to æe biti od njih. Jer
   izopaèeno je to koljeno, sinovi u kojima vjernosti nema.

   ^21Ni?tavnim me bogom na ljubomor potako?e, razdra?i?e me ni?tavilima
   svojim, i ja æu njih ljubomornim uèinit', pukom ni?tavnim, razdra?it æu
   ih glupim nekim narodom!

   ^22Da, moga gnjeva po?ar je usplamtio i gorjet æe do dubina ?eolskih;
   pro?drijet æe zemlju i sve ?to ona raða, sa?eæi joj brda do temelja.

   ^23Nevolje na njih æu svaliti, na njih æu svoje istro?iti strijele.

   ^24Od gladi æe umirati, ognjica i po?ast njih æe trovati. Poslat æu na
   njih zub zvjerinji i otrov zmija ?to prahom gmi?u.

   ^25Vani æe maè zatirati djecu, a strava æe vladati unutra. Ginut æe
   jednako momak i djevojka, dojenèe i starac sjedokos.

   ^26Rekoh: U prah æu ih smrviti, zbrisati im spomen izmed ljudi.

   ^27Ali se bojah ruga du?manskoga: mogli bi im prevarit' se protivnici,
   pa da ka?u: 'Pobjeda je na?a, nije to Jahvina izvela ruka.'

   ^28Jer narod je to neupuæen, o?troumlja u njih nema.

   ^29Da su mudri, veæ bi se i dosjetili, razabrali ?to ih oèekuje.

   ^30Kako da jedan tisuæu u bijeg nagna, i deset tisuæa da dvojica gone,
   da ih Stijena njina nije prodala, da ih Jahve nije izruèio?

   ^31Al' stijena im nije poput na?e Stijene; osuðeni su na?i
   neprijatelji.

   ^32Jer trs je njihov od sodomskog trsa i od vinograda gomorskih; gro?ðe
   im je gro?ðe otrovno, grozdovi im grozdovi gorèine;

   ^33njihovo je vino otrov zmijski, ?estok jed otrovnice ljute.

   ^34Al' nije li on u mene poput dragulja, zapeèaæen u mojim riznicama?

   ^35Moja je odmazda i nagrada u vrijeme kad im noga posrne. Jer blizu je
   dan njihove propasti, udes njihov brzo im se bli?i!

   ^36(Pravdu æe Jahve dati svome puku, sa?alit se nad slugama svojim.)
   Vidjet æe da im gine snaga, da je i robu i slobodnu kraj.

   ^37Tad æe reæi: 'Ta gdje su bozi njihovi, gdje stijena kojom se
   zaklanjahu?

   ^38Oni ?to su jeli salo njihovih klanica i pili vino njihovih
   ljevanica?' Neka se dignu i neka vam pomognu, nek' vam budu zakloni?te!

   ^39Vidite sada da ja, ja jesam, i da drugog Boga pored mene nema! Ja
   usmræujem i o?ivljujem; ja udaram i iscjeljujem (i nitko se iz ruke
   moje ne izbavlja).

   ^40Da, svoju ruku ja di?em prema nebu i ka?em: Ne bio ja ?iv vjeèito

   ^41ako nao?triv?i maè svoj blistavi ne uzmem sud u svoje ruke da svojim
   odmazdim du?manima, da naplatim onima koji mene mrze.

   ^42Strijele svoje opojit æu krvlju i maè moj najest æe se mesa, krvi
   ubijenih i zarobljenih, glava du?manskih vrhovnika.

   ^43Klièite, o nebesa, s njime, obo?avajte ga, sinovi Bo?ji! Klièite,
   puci, s njegovim narodom, uznosite snagu njegovu, poslanici Jahvini.
   Jer æe krv slugu svojih osvetiti, istom mjerom vratit' du?manima,
   naplatit æe od onih koji njega mrze, oèistit' od grijeha zemlju svog
   naroda."

   ^44Doðe Mojsije s Jo?uom, sinom Nunovim, te izgovori u u?i naroda
   rijeèi ove pjesme.

   ^45Kad Mojsije izgovori sve ove rijeèi svemu Izraelu,

   ^46reèe im: "U srca svoja usadite sve rijeèi koje danas uzimam za
   svjedoka protiv vas; naredite sinovima svojim da ih dr?e vr?eæi sve
   rijeèi ovoga Zakona.

   ^47TÓa nije to za vas prazna rijeè jer ona je va? ?ivot. Zbog ove
   rijeèi ?ivjet æete dugo na zemlji koju æete, pre?av?i Jordan,
   zaposjesti."

   ^48Toga istog dana Jahve reèe Mojsiju:

   ^49"Popni se na goru Nebo u Abarskom gorju - ono je u moapskoj zemlji
   nasuprot Jerihonu - pa pogledaj zemlju kanaansku ?to æu je dati u
   posjed Izraelcima.

   ^50Onda umri na gori na koju se uspne? i pridru?i se svojim precima kao
   ?to je i tvoj brat Aron, koji je umro na brdu Horu, bio pridru?en
   svojima.

   ^51A to zato ?to ste mi se iznevjerili sred Izraelaca kod Meriba
   Kade?a, kod voda u pustinji Sinu: niste oèitovali moju svetost meðu
   Izraelcima.

   ^52Zato æe? samo izdaleka vidjeti onu zemlju, ali u nju neæe? uæi - u
   zemlju koju dajem Izraelcima."
     __________________________________________________________________

  Chapter 33

   ^1 Ovo je blagoslov kojim Mojsije - èovjek Bo?ji - blagoslovi Izraelce
   pred svoju smrt.

   ^2Reèe on: "Doðe Jahve sa Sinaja, sa Seira im se pokaza i s gore Parana
   zasja. Zbog njih doðe od kade?kih zborova, sa svoga juga sve do
   Obronaka.

   ^3Ipak ti ljubi? narode, svi sveti njihovi u tvojoj su ruci. Pred
   tvojim su le?ali nogama, i?li tobom predvoðeni."

   ^4(Mojsije nam je odredio zakon.) "Zbor Jakovljev njegovom posta
   ba?tinom;

   ^5i bje kralj u Je?urunu kad se sakupi?e glavari narodni, kad se
   sjedini?e plemena Jakovljeva.

   ^6Nek' ?ivi Ruben i nikad nek' ne izumre, nek' ?ivi ?aèica njegovih!

   ^7Evo ?to reèe za Judu: Usli?aj, Jahve, glas Judin i privedi ga k
   njegovu narodu. Nek mu ruke njegovo brane pravo, pomozi mu protiv
   du?mana njegovih.

   ^8O Leviju reèe: Daj Leviju tvoje Urime i tvoje Tumime èovjeku milosti
   svoje, koga si u Masi isku?ao, s kojim si se preo kod voda meripskih.

   ^9O ocu svome i majci reèe on: Nisam ih vidio! Braæe svoje ne poznaje,
   na svoju se djecu ne osvræe, jer tvoju rijeè on je vr?io i tvojega se
   dr?ao Saveza.

   ^10On uèi Jakova tvojim odredbama i Izraela tvojemu Zakonu. On podi?e
   kad k tvojim nosnicama i paljenicu na ?rtvenik ti stavlja.

   ^11O Jahve, snagu mu blagoslovi, milostivo primi djelo ruku njegovih.
   Slomi bedra njegovih neprijatelja; mrzitelji njegovi nek' vi?e ne
   ustanu.

   ^12O Benjaminu reèe: Jahvin je on ljubimac i u miru svagda poèiva.
   Vi?nji ga ?titi svih njegovih dana, izmeðu njegovih prebiva bregova.

   ^13O Josipu reèe: Zemlju mu je Jahve blagoslovio; njegovo je najbolje
   od onog ?to daje rosa nebeska i ?to se u bezdanima dolje krije!

   ^14Najbolje od onog ?to daruje sunce i ?to mlaðak novi nosi,

   ^15prvine s drevnih planina i najbolje s vjeènih bre?uljaka,

   ^16ponajbolji rod zemlje i svega ?to je na njoj i milost Onog ?to
   prebiva u grmu. Nek' sve to doðe na glavu Josipovu, na tjeme posveæenog
   izmeðu sve braæe!

   ^17K'o prvenac bika on je velièanstven, rozi su mu rogovi bivolji,
   njima on nabada narode sve do krajeva zemaljskih. Takva su mno?tva
   Efrajimova, takve su tisuæe Mana?eove.

   ^18O Zebulunu reèe: Bio sretan, Zebulune, u pohodima, i ti, Jisakare, u
   ?atorima svojim!

   ^19Na brdu gdje dolaze zazivati narodi za uspjeh prinose oni prave
   ?rtve jer si?u obilje mora i blago skriveno u pijesku.

   ^20O Gadu reèe: Nek' je blagoslovljen tko Gada ra?iri! Poput lavice on
   poèiva razderav?i mi?icu i glavu.

   ^21Prvine je tad sebi dodijelio jer vidje da mu je saèuvan dio
   glavarev. Na èelu svega naroda on je do?ao, pravdu Jahvinu izvr?iv?i i
   odluke njegove s Izraelom.

   ^22O Danu reèe: Dan je laviæ ?to skaèe iz Ba?ana.

   ^23O Naftaliju reèe: Naftali, milostima nasiæen, Jahvinim ispunjen
   blagoslovom: more i jug njegovo su vlasni?tvo.

   ^24O A?eru reèe: Blagoslovljen bio A?er meðu sinovima! Nek' miljenik
   bude meðu braæom svojom, i nek' noge svoje u ulje umaèe!

   ^25Nek' ti zasuni budu od gvo?ða i mjedi i nek' ti mir traje koliko i
   ?ivot!

   ^26Nitko nije kao Bog Je?urunov: po nebesima u pomoæ ti jezdi i po
   oblacima u svom velièanstvu!

   ^27Bog vjeèni tvoje je utoèi?te, a na zemlji drevna njegova mi?ica pred
   tobom goni neprijatelja; on dovikuje: 'Uni?ti!'

   ^28U sigurnosti prebiva Izrael, a Jakovljev je izvor na osami u zemlji
   ?ita i vina, gdje nebesa rosom da?de.

   ^29Blago tebi, Izraele! Koji narod k'o tebe Jahve spasava? On ?tit je
   tvoj ?to te brani i maè tvoj slavodobitni, du?mani ti se ulaguju, al'
   ti æe? im gazit' po leðima."
     __________________________________________________________________

  Chapter 34

   ^1 Poslije toga ode Mojsije s Moapskih poljana na brdo Nebo, na vrhunac
   Pisge nasuprot Jerihonu, gdje mu Jahve pokaza svu zemlju: Gilead do
   Dana,

   ^2sav Naftali, kraj Efrajimov i Mana?eov, svu Judinu krajinu do
   Zapadnog mora;

   ^3zatim Negeb, podruèje doline Jerihona - grada palmi - do Soara.

   ^4Potom mu reèe Jahve: "Ovo je zemlja za koju sam se zakleo Abrahamu,
   Izaku i Jakovu da æu je dati tvome potomstvu. Dopustio sam da je
   pogleda? svojim oèima, ali ti onamo neæe? prijeæi."

   ^5I Mojsije, sluga Jahvin, umrije ondje u zemlji moapskoj po Jahvinoj
   zapovijedi.

   ^6I ukopa ga on u dolini u zemlji nasuprot Bet Peoru. Do dana
   dana?njega nitko nije doznao za njegov grob.

   ^7Mojsiju bija?e sto dvadeset godina kad umrije. Oko mu nije oslabilo
   niti mu je snaga popustila.

   ^8Izraelci oplakivahu Mojsija na Moapskim poljanama trideset dana.
   Potom proðo?e i dani oplakivanja - tugovanja za Mojsijem.

   ^9A Jo?ua, sin Nunov, bio je ispunjen duhom mudrosti jer Mojsije bija?e
   na nj polo?io svoje ruke. Njega su Izraelci slu?ali i èinili kako je
   Jahve naredio Mojsiju.

   ^10Ne pojavi se vi?e prorok u Izraelu ravan Mojsiju - njega je Jahve
   poznavao licem u lice! -

   ^11po svim onim znakovima i èudesima u zemlji egipatskoj za koja ga je
   Jahve slao da ih uèini na faraonu, na svim slu?benicima njegovim i na
   svoj zemlji njegovoj,

   ^12po onoj moænoj ruci njegovoj i po svim onim velikim zastra?nim
   djelima koja uèini na oèi svega Izraela.
     __________________________________________________________________

Joshua
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Poslije smrti Mojsija, sluge Jahvina, reèe Jahve Jo?ui, sinu Nunovu,
   pomoæniku Mojsijevu:

   ^2"Moj je sluga Mojsije umro; zato sada ustani, prijeði preko toga
   Jordana, ti i sav taj narod, u zemlju koju dajem sinovima Izraelovim.

   ^3Svako mjesto na koje stupi va?a noga dajem vam, kao ?to obeæah
   Mojsiju.

   ^4Od pustinje i od Libanona pa do Velike rijeke, rijeke Eufrata, i sve
   do Velikog mora na sunèanom zapadu - sve æe to biti va?e podruèje.

   ^5Nitko neæe odoljeti pred tobom u sve dane tvog ?ivota; ja æu biti s
   tobom, kao ?to sam bio s Mojsijem, i nikada te neæu napustiti niti æu
   te ostaviti.

   ^6Budi odva?an i hrabar jer æe? ti uvesti narod ovaj da primi u ba?tinu
   zemlju za koju se zakleh ocima njihovim da æu im je dati.

   ^7Samo budi odva?an i hrabar da sve uèini? vjerno prema naredbama koje
   ti je dao Mojsije, sluga moj. Ne skreæi od toga ni desno ni lijevo da
   bi ti bilo sretno sve ?to poduzme?.

   ^8Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmi?ljaj o njoj danju i
   noæu, kako bi vjerno dr?ao sve ?to je u njoj napisano: samo æe? tada
   biti sretan i uspjet æe? u pothvatima. Nisam li ti zapovjedio:

   ^9odva?i se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god poðe?,
   s tobom je Jahve, Bog tvoj."

   ^10Tada zapovijedi Jo?ua glavarima narodnim:

   ^11"Proðite kroz tabor i proglasite puku ovu zapovijed: 'Spremite sebi
   bra?nenice jer æete za tri dana prijeæi preko Jordana da biste primili
   u posjed zemlju koju vam Jahve, Bog va?, daje u ba?tinu.'"

   ^12Zatim reèe Jo?ua plemenu Rubenovu i Gadovu i polovini plemena
   Mana?eova:

   ^13"Sjetite se onoga ?to vam je zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin, kada
   vam je rekao: 'Jahve, Bog va?, hoæe da poèinete i daje vam ovu zemlju.

   ^14Va?e ?ene, djeca i stada mogu ostati u zemlji koju vam je dao
   Mojsije s onu stranu Jordana. Vi pak ratnici, za boj spremni, morate
   naoru?ani poæi pred svojom braæom da im pomognete,

   ^15sve dok Jahve ne dade da poèinu i va?a braæa, kao i vi, i dok ne
   zaposjednu zemlju koju im daje Jahve, Bog va?. Tada se mo?ete vratiti u
   zemlju koja vam pripada i koju vam je dao Jahvin sluga Mojsije, na
   drugoj strani Jordana, prema istoku sunca.'"

   ^16Oni odgovore Jo?ui: "Sve ?to nam zapovjedi?, uèinit æemo, i kuda nas
   god po?alje?, poæi æemo.

   ^17Kao ?to smo slu?ali Mojsija, tako æemo se pokoravati i tebi. Samo
   neka Jahve, Bog tvoj, bude s tobom kao ?to bija?e s Mojsijem!

   ^18Tko se god usprotivi tvome glasu i ne poslu?a tvojih rijeèi u svemu
   ?to mu zapovjedi? neka bude pogubljen. Samo ti budi odva?an i hrabar!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Jo?ua, sin Nunov, posla potajno iz ?itima dvojicu uhoda s nalogom:
   "Idite, izvidite podruèje, osobito Jerihon." Oni odu i stignu u kuæu
   bludnice koja se zvala Rahaba i ondje prenoæe.

   ^2To bude javljeno kralju jerihonskom: "Evo, stigo?e noæas ovamo neki
   ljudi od sinova Izraelovih da izvide zemlju."

   ^3Tada kralj jerihonski poruèi Rahabi: "Izvedi ljude koji su do?li k
   tebi, koji su u?li u tvoj dom, jer su do?li uhoditi svu zemlju."

   ^4Ali ?ena uze ona dva èovjeka, sakri ih i reèe: "Istina, ti su ljudi
   do?li k meni, ali ja nisam znala odakle su.

   ^5Kada se u sumrak zatvarahu gradska vrata, oni odo?e i ja ne znam kamo
   su krenuli. Po?urite za njima jer ih jo? mo?ete stiæi."

   ^6A ona ih bija?e izvela na krov i sakrila pod netrveni lan ?to ga je
   ondje razastrla.

   ^7I po?ure se ljudi u potjeru za njima, prema Jordanu, sve do prijelaza
   preko rijeke; a kad je potjera izi?la, zatvore se za njima gradska
   vrata.

   ^8Dok jo? oni gore ne bijahu zaspali, popne se Rahaba k njima na krov

   ^9i reèe im: "Znam da vam je Jahve dao ovu zemlju, jer nas je sve
   uhvatio strah od vas i prezaju od vas svi ?itelji ovoga kraja.

   ^10Jer èusmo kako je Jahve isu?io vodu Crvenoga mora pred vama kada ste
   iza?li iz Egipta, i ono ?to ste uèinili dvojici kraljeva amorejskih s
   druge strane Jordana, Sihonu i Ogu, koje pogubiste.

   ^11Kad smo èuli sve to, zastalo nam srce i nitko da smogne snage da vam
   se suprotstavi jer Jahve, Bog va? - on je Bog gore na nebesima i dolje
   na zemlji.

   ^12Zakunite mi se, dakle, Jahvom da æete i vi uèiniti milost domu oca
   moga, kao ?to i ja uèinih milost vama, i dajte mi pouzdan znak

   ^13da æete ostaviti na ?ivotu moga oca i moju majku, braæu moju i
   sestre moje i sve njihovo i da æete nas izbaviti od smrti."

   ^14Odgovori?e joj ljudi: "?ivotom svojim jamèimo za vas, samo ako nas
   ne izdate. Kad nam Jahve dade zemlju, iskazat æemo ti milost i
   vjernost."

   ^15Rahaba ih zatim spusti po konopu kroz prozor jer joj je kuæa bila uz
   bedem i ona je do bedema stanovala.

   ^16Jo? im reèe: "Poðite prema gori da vas potjera ne naðe i krijte se
   ondje tri dana dok se progonitelji ne vrate, a onda idite svojim
   putem."

   ^17Ljudi joj odgovore: "Evo, ovako æemo ti ispuniti zakletvu kojom si
   nas zaklela:

   ^18kad uðemo u zemlju, poslu?i se ovim znakom: prive?i ovu crvenu vrpcu
   za prozor kroz koji nas spu?ta? i sakupi kod sebe, u kuæi, svoga oca, i
   svoju majku, i svoju braæu, i svu svoju rodbinu.

   ^19Tko god od vas stupi van preko praga tvoje kuæe, krv njegova na
   glavu njegovu: nije krivnja na nama - sam je krivac svojoj smrti; a tko
   ostane s tobom u kuæi, krv njegova neka padne na glave na?e - mi æemo
   biti krivci ako ga se tko rukom dotakne.

   ^20Ako pak izda? ovu na?u stvar, slobodni smo od zakletve kojom si nas
   zaklela."

   ^21A ona odgovori: "Neka bude kako rekoste!" Tada ih pusti i oni odo?e,
   a ona zaveza na prozor crvenu vrpcu.

   ^22Oni odo?e i doðo?e u goru i ondje ostado?e tri dana dok se ne vrati
   potjera; tra?ila ih je potjera na svim putovima, ali ih nije nigdje
   na?la.

   ^23Tada se vrate i one dvije uhode: siðu s gore, prijeðu preko rijeke i
   doðu k Jo?ui, sinu Nunovu, te ga izvijeste o svemu ?to im se dogodilo.

   ^24I reko?e Jo?ui: "Jahve nam je svu tu krajinu predao u ruke; sve je
   njezine stanovnike uhvatio strah pred nama."
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Urani Jo?ua i sa svim sinovima Izraelovim krene od ?itima. I stignu
   do Jordana pa ondje prije prelaza prenoæe.

   ^2Poslije tri dana proðu starje?ine kroz tabor i zapovjede puku:

   ^3"Èim ugledate Kovèeg saveza Jahve, Boga va?ega, i sveæenike levite
   koji ga nose, krenite svi sa svoga mjesta i poðite za njim.

   ^4Tako æete znati put kojim vam je iæi, jer tim putem jo? nikada niste
   i?li. Ali izmeðu vas i Kovèega neka bude razmak do dvije tisuæe lakata.
   I da mu se niste pribli?ili."

   ^5A Jo?ua zapovjedi narodu: "Posvetite se za sutra, jer æe sutra Jahve
   uèiniti èudesa meðu vama."

   ^6A sveæenicima Jo?ua zapovjedi: "Dignite Kovèeg saveza i nosite ga
   pred narodom." I digo?e Kovèeg saveza i ponije?e ga pred narodom.

   ^7Jahve reèe Jo?ui: "Danas te poèinjem uzvisivati pred oèima svega
   Izraela, neka znaju da sam s tobom kao ?to bijah s Mojsijem.

   ^8Ti pak zapovjedi sveæenicima koji nose Kovèeg saveza:' Kada stignete
   do voda jordanskih, u Jordanu se samom zaustavite.'"

   ^9Tada reèe Jo?ua Izraelcima: "Priðite i èujte rijeèi Jahve, Boga
   svojega."

   ^10I reèe Jo?ua: "Po ovomu æete spoznati da je meðu vama Bog ?ivi: on
   æe goniti ispred vas Kanaance, Hetite, Hivijce, Peri?ane, Girga?ane,
   Amorejce i Jebusejce.

   ^11Evo, Kovèeg saveza Gospodara sve zemlje proæi æe pred vama preko
   Jordana.

   ^12Izaberite odmah dvanaest ljudi iz plemena Izraelovih, po jednoga iz
   svakoga plemena.

   ^13Èim stopala sveæenika koji nose Kovèeg Jahve, Gospodara sve zemlje,
   stupe u Jordan, razdijelit æe se voda Jordana, i ona ?to teèe odozgo
   ustavit æe se kao nasip.'"

   ^14Kad je narod krenuo iz svojih ?atora da prijeðe preko Jordana,
   ponesu sveæenici Kovèeg saveza pred njim.

   ^15A kad su nosaèi Kovèega stigli do Jordana i kada su sveæenici koji
   su nosili Kovèeg zagazili u vodu na obali - a bilo je vrijeme ?etve kad
   se Jordan prelijeva preko svojih obala -

   ^16voda ?to je tekla odozgo daleko se, poput nasipa, ustavila kod grada
   Adame, koji se nalazi kraj Sartana; a voda ?to je otjecala dolje u
   Arabsko ili Slano more sasvim je otekla i narod je prelazio prema
   Jerihonu.

   ^17Sveæenici koji su nosili Kovèeg saveza Jahvina stajahu na suhu usred
   Jordana i prela?a?e Izrael po suhu sve dok sav narod ne prijeðe preko
   rijeke.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Po?to je sav narod pre?ao preko Jordana, reèe Jahve Jo?ui:

   ^2"Izaberite iz naroda dvanaest ljudi, od svakoga plemena po jednoga,

   ^3i zapovjedite im: 'Dignite odavde, iz sredine Jordana - s mjesta gdje
   stoje noge sveæenika - dvanaest kamenova koje æete ponijeti sa sobom i
   polo?iti na mjestu gdje budete noæas prenoæili.'"

   ^4Tada pozva Jo?ua dvanaest ljudi koje je bio izabrao izmeðu sinova
   Izraelovih, iz svakoga plemena po jednoga èovjeka,

   ^5i reèe im: "Idite pred Kovèeg Jahve, Boga svoga, u sredinu Jordana, i
   neka svaki donese na svojim ramenima po jedan kamen prema broju plemena
   Izraelovih.

   ^6To æe biti na spomen meðu vama. Kad vas jednoga dana budu pitala va?a
   djeca: '?to vam znaèe ovi kamenovi?'

   ^7reæi æete im: 'Voda se Jordana razdijelila pred Kovèegom saveza
   Jahvina kad je prelazio preko Jordana.' I ovo æe kamenje biti vjeèni
   spomen sinovima Izraelovim."

   ^8Izraelci uèine kako im je zapovjedio Jo?ua, uzmu dvanaest kamenova iz
   sredine Jordana, prema broju plemena Izraelovih, kako je Jahve naredio
   Jo?ui: prenesu ih do svoga noæi?ta i polo?e ondje.

   ^9Zatim Jo?ua postavi usred Jordana dvanaest kamenova na mjesta gdje su
   stajale noge sveæenika koji su nosili Kovèeg saveza. Ondje stoje i
   danas.

   ^10Sveæenici koji su nosili Kovèeg saveza stajali su usred Jordana, sve
   dok se nije izvr?ilo sve ?to je Jahve zapovjedio Jo?ui da narod izvr?i,
   sasvim onako kao ?to Mojsije bija?e naredio Jo?ui. A narod je ?urno
   prelazio.

   ^11Po?to je sav narod pre?ao, prijeðu i sveæenici s Kovèegom saveza
   Jahvina i krenu pred narodom.

   ^12Tada sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Mana?eova u
   bojnoj opremi stanu na èelo sinova Izraelovih, kao ?to im bija?e
   zapovjedio Mojsije.

   ^13Oko èetrdeset tisuæa naoru?anih ljudi pre?lo je pred Jahvom da se
   bori na Jerihonskim poljanama.

   ^14Toga dana uzvisi Jahve Jo?uu pred svim Izraelom i svi ga se bojahu,
   kao nekoæ Mojsija, u sve dane njegova ?ivota.

   ^15Jahve reèe Jo?ui:

   ^16"Zapovjedi sveæenicima koji nose Kovèeg saveza neka izaðu iz
   Jordana."

   ^17Tada Jo?ua zapovjedi sveæenicima: "Izaðite iz Jordana!"

   ^18A èim su sveæenici koji su nosili Kovèeg saveza Jahvina iza?li isred
   Jordana i stali nogama na suho, vrate se vode Jordana na svoje mjesto i
   poteku kao i prije preko svojih obala.

   ^19Narod je iza?ao iz Jordana desetog dana prvoga mjeseca. Tada se
   utaborio u Gilgalu, istoèno od Jerihona.

   ^20A onih dvanaest kamenova ?to su ih uzeli sa sobom iz Jordana, Jo?ua
   postavi u Gilgalu.

   ^21Tada reèe Izraelcima: "Ako potomci va?i upitaju jednoga dana svoje
   oèeve: '?to znaèi ovo kamenje?' -

   ^22vi ih pouèite ovako: 'Izrael je ovdje po suhu pre?ao preko Jordana

   ^23jer je Jahve, Bog va?, osu?io pred vama vodu Jordana dok ne
   prijeðoste, kao ?to je uèinio Jahve, Bog va?, s Morem crvenim kad ga je
   osu?io pred nama dok ne prijeðosmo.

   ^24A sve to, da bi znali svi narodi zemlje koliko je moæna ruka
   Jahvina, i vi sami da se svagda bojite Jahve, Boga svoga.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Po?to su èuli svi kraljevi amorejski na zapadnoj strani Jordana i
   svi kraljevi kanaanski koji bijahu uz more da je Jahve osu?io Jordan
   pred Izraelcima dok ne prijeðo?e, zastade im srce i nestade im juna?tva
   pred Izraelcima.

   ^2U to vrijeme Jahve reèe Jo?ui: "Naèini sebi kamene no?eve i ponovo
   obre?i Izraelce."

   ^3Jo?ua naèini sebi kamene no?eve i obreza Izraelce na bre?uljku
   Aralotu.

   ^4A evo za?to ih je Jo?ua obrezao: sve ljudstvo ?to je izi?lo iz
   Egipta, sve ?to moga?e nositi oru?je, pomrlo je na putu kroz pustinju.

   ^5Svi oni bijahu obrezani, ali nije bio obrezan nitko koji se rodio na
   putu kroz pustinju, poslije izlaska iz Egipta,

   ^6jer su èetrdeset godina Izraelci lutali pustinjom dok ne pomrije?e
   svi za oru?je sposobni koji bijahu izi?li iz Egipta; nisu slu?ali glasa
   Jahvina te im se Jahve zakleo da njihove oèi neæe vidjeti zemlju koju
   je obeæao njihovim ocima - zemlju u kojoj teèe mlijeko i med.

   ^7Na njihovo je mjesto podigao sinove njihove i njih je Jo?ua obrezao:
   nisu bili obrezani jer se na putu nije obrezivalo.

   ^8Kad je bio obrezan sav narod, poèivali su u taboru sve dok nisu
   ozdravili.

   ^9Tada reèe Jahve Jo?ui: "Danas skidoh s vas sramotu egipatsku." I
   prozva se ono mjesto Gilgal sve do na?ih dana.

   ^10Izraelci se, dakle, utabori?e u Gilgalu i ondje na Jerihonskim
   poljanama proslavi?e Pashu uveèer èetrnaestoga dana u mjesecu.

   ^11A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su od uroda
   one zemlje: beskvasna kruha i pr?ena zrnja.

   ^12I mÓana je prestala padati èim su poèeli jesti plodove zemlje. Tako
   Izraelci nisu vi?e imali mane, nego su se te godine hranili plodovima
   zemlje kanaanske.

   ^13Kad se Jo?ua pribli?io gradu Jerihonu, podi?e oèi i ugleda èovjeka
   kako pred njim stoji s isukanim maèem u ruci. Jo?ua mu pristupi i upita
   ga: "Jesi li ti s nama ili s na?im neprijateljima?"

   ^14A on odgovori: "Ne, ja sam voða vojske Jahvine i upravo sam do?ao
   ..." Tada Jo?ua pade nièice, pokloni mu se i reèe: "?to zapovijeda?
   Gospodaru, sluzi svome?"

   ^15A voða vojske Jahvine odgovori Jo?ui: "Skini obuæu s nogu svojih,
   jer je sveto mjesto na kojem stoji?." I Jo?ua uèini tako.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 A Jerihon staja?e silno utvrðen i zatvoren pred sinovima Izraelovim.
   Nitko nije izlazio niti je tko ulazio.

   ^2Tada Jahve reèe Jo?ui: "Evo, predajem ti u ruke Jerihon i kralja
   njegova s ratnicima.

   ^3Svi vi ratnici obiðite oko grada jedanput na dan. Tako èinite ?est
   dana.

   ^4A sedam sveæenika neka nose pred Kovèegom sedam truba od ovnujskih
   rogova. Sedmoga dana obiðite sedam puta oko grada, a sveæenici neka
   trube u trublje.

   ^5Pa kad ote?uæi zatrube u rog ovnujski, neka sav narod, èim èuje glas
   trube, podigne silnu bojnu viku. I sru?it æe se gradski bedemi, a narod
   neka tada ulazi svaki odande gdje se naðe."

   ^6Jo?ua, sin Nunov, pozva k sebi sveæenike i reèe im: "Uzmite Kovèeg
   saveza, a sedam sveæenika neka ponese sedam truba od rogova ovnujskih
   pred Kovèegom Jahvinim."

   ^7A narodu reèe: "Poðite i obiðite oko grada, a ratnici neka idu pred
   Kovèegom Jahvinim."

   ^8I bi kako je Jo?ua zapovjedio narodu. Poðe sedam sveæenika noseæi
   trube od rogova ovnujskih: trubili su u rogove, a Kovèeg Jahvin iða?e
   za njima.

   ^9Ratnici poðo?e pred sveæenicima koji su trubili u trube, a zalaznica
   krenu za Kovèegom. Stupali su tako dok se glas truba razlijegao.

   ^10A narodu bija?e zapovjedio Jo?ua govoreæi: "Ne vièite i ne dajte
   glasa od sebe i nijedna rijeè neka se ne èuje iz va?ih usta dok vam ne
   ka?em: 'Vièite!' Tada neka odjekne bojna vika."

   ^11I naredi da Kovèeg Jahvin obiðe jednom oko grada pa da se vrate u
   tabor i ondje prenoæe.

   ^12Sutradan urani Jo?ua, a sveæenici ponesu Kovèeg saveza.

   ^13A sedam sveæenika koji su nosili sedam truba od rogova ovnujskih
   poðu pred Kovèegom Jahvinim. Iduæi trubili su u trube, ratnici iðahu
   pred njima, a zalaznica pak za Kovèegom Jahvinim dok su trube
   odjekivale.

   ^14Tako i drugog dana obiðu jednom oko grada pa se vrate natrag u
   tabor. Tako su èinili ?est dana.

   ^15A sedmoga dana zorom ustanu i obiðu oko grada istim onakvim redom
   sedam puta. Samo su toga dana obi?li oko grada sedam puta.

   ^16Za sedmog obilaska sna?no zatrube sveæenici u rogove, a Jo?ua reèe
   narodu: "Klièite bojne poklike jer vam je Jahve predao grad!

   ^17Grad neka bude 'herem' Jahvi - uklet i predan uni?tenju sa svime ?to
   je u njemu. Samo bludnica Rahaba da ostane ?iva i svi koji budu s njom
   u kuæi, jer je ona sakrila uhode koje smo poslali.

   ^18A èuvajte se svega ukletog u gradu da i sami ne budete prokleti ?to
   ste uzeli ukleto, jer biste time navukli prokletstvo na tabor i
   unesreæili ga.

   ^19Zato sve srebro i zlato, sve bakreno i ?eljezno posuðe neka bude
   posveæeno Jahvi i pohranjeno u riznicu."

   ^20Tada povika narod i odjeknu?e trube. Kada se zaori glas truba i
   bojni povici naroda, pado?e bedemi i narod prodrije u grad, svatko
   odande gdje se na?ao, i osvoji?e ga.

   ^21I tada izvr?i?e kletvu ni?teæi o?tricom maèa sve ?to bija?e u gradu:
   mu?ko i ?ensko, staro i mlado, volove, ovce i magarad.

   ^22A onoj dvojici ?to su uhodili zemlju reèe Jo?ua: "Idite u kuæu one
   bludnice pa izvedite ?enu sa svima njezinima, kako joj se zakleste."

   ^23I mladi ljudi, uhode, odo?e te izvedo?e Rahabu, njezina oca i
   njezinu majku, braæu i svu rodbinu. Izvedo?e sve njezine i smjesti?e ih
   izvan izraelskog tabora.

   ^24Spali?e grad i sve ?to bija?e u njemu: uze?e samo srebro, zlato,
   tuèano i ?eljezno posuðe i stavi?e u riznicu Doma Jahvina.

   ^25Ali bludnicu Rahabu, svu njenu obitelj i sve njihovo po?tedi Jo?ua.
   Ona ostade meðu Izraelcima sve do danas, jer je sakrila glasnike koje
   je poslao Jo?ua da uhode Jerihon.

   ^26Tada izreèe Jo?ua ovu kletvu: "Proklet bio pred licem Jahve èovjek
   koji poku?a da ponovo gradi Jerihon: gradio mu temelje na svom prvencu,
   podizao mu vrata na svome mezimcu!"

   ^27Jahve je bio s Jo?uom te se pronio glas o njemu po svoj zemlji.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Ali se sinovi Izraelovi te?ko ogrije?i?e o "herem", jer je Akan, sin
   Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina, uzeo od
   ukletih stvari, i Jahve se razgnjevi na sinove Izraelove.

   ^2Jo?ua pak posla ljude iz Jerihona u Aj, koji le?i istoèno od Betela,
   i reèe im: "Uziðite onamo, izvidite kraj!" Ljudi odo?e te izvidje?e Aj.

   ^3Vrativ?i se k Jo?ui, reko?e mu: "Ne treba da onamo uzlazi sav narod;
   dvije do tri tisuæe ljudi neka idu da osvoje Aj. Ne muèi onamo sav
   narod, jer je ondje malo svijeta."

   ^4Poðe onamo oko tri tisuæe ljudi od svega naroda, ali su morali
   pobjeæi pred onima iz Aja.

   ^5Ajani pobi?e oko trideset i ?est ljudi i tjerali su ih ispred svojih
   vrata do ?ebarima: pobili su ih na strmini. Klonu tada srce narodu kao
   da mu je voda u ?ilama.

   ^6Razdrije Jo?ua haljine svoje i baci se nièice pred Kovèegom Jahvinim,
   i ostade tako do veèeri, on i starje?ine u Izraelu, posuv?i glave
   pepelom.

   ^7Tada reèe Jo?ua: "Jao, Gospode Jahve, za?to si preveo ovaj narod
   preko Jordana? Da nas preda? u ruke Amorejaca da nas pobiju? Kamo sreæe
   da smo stali s onu stranu Jordana!

   ^8Oprosti, Gospode! ?to drugo da reèem kad je Izrael okrenuo leða pred
   svojim neprijateljima?

   ^9Ako to èuju Kanaanci i ostali ?itelji zemlje, udru?it æe se protiv
   nas da zbri?u ime na?e sa zemlje. ?to æe?, dakle, uèiniti za veliko ime
   svoje?"

   ^10A Jahve odgovori Jo?ui: "Ustani! Za?to si pao nièice?

   ^11Izrael je sagrije?io: prekr?ili su Savez kojim sam ih vezao. Zaista,
   uze?e ukleto, porobi?e, posakriva?e i prisvoji?e.

   ^12I zato Izraelci ne mogu izdr?ati pred svojim neprijateljima, okreæu
   leða pred protivnicima jer su postali ukleti. Ja ne mogu vi?e biti s
   vama ako iz svoje sredine ne maknete proklete.

   ^13Ustani! Sazovi narod na posveæenje i reci mu: Posvetite se za sutra,
   jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Kletva je u tebi, Izraele; i
   neæe? izdr?ati pred svojim neprijateljima sve dok ne odstranite kletvu
   iz svoje sredine.'

   ^14Zato sutra zorom pristupite pleme za plemenom; iz plemena koje
   odredi Jahve priæi æe rod za rodom, a onda iz roda koji oznaèi Jahve
   pristupit æe obitelj po obitelj, a iz obitelji koju oznaèi Jahve
   pristupit æe èovjek za èovjekom.

   ^15I tko se tada naðe s ukletom stvari, neka se spali on i sve ?to mu
   pripada, jer je prekr?io Savez Jahvin i osramotio Izraela."

   ^16Urani Jo?ua ujutro i pozva Izraela po plemenima; pristupi?e i otkri
   se pleme Judino.

   ^17Potom pristupi rod za rodom iz plemena Judina i pronaðe se rod
   Zerahov. Pristupi?e obitelji roda Zerahova, domaæin jedan za drugim, i
   pronaðo?e obitelj Zabdijevu.

   ^18Naposljetku naredi Jo?ua da pristupi obitelj Zabdijeva, mu?karac
   jedan za drugim, i prona?ao se Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina
   Zerahova, od plemena Judina.

   ^19Tada reèe Jo?ua Akanu: "Sine moj, daj slavu Jahvi, Bogu Izraelovu, i
   priznaj mu ?to si uèinio; objasni ?to si uèinio i nemoj mi ni?ta
   tajiti."

   ^20Akan reèe Jo?ui: "Zaista, ja sagrije?ih Jahvi, Bogu Izraelovu, i evo
   ?to sam uèinio:

   ^21vidjeh u plijenu lijep ?inearski pla?t, dvije stotine srebrnjaka i
   zlatnu ?ipku vrijednu pedeset srebrnjaka, pa se polakomih i uzeh sebi.
   Eno je sve zakopano usred moga ?atora, a srebro je odozdo."

   ^22Tada uputi Jo?ua poslanike, koji otrèa?e u ?ator. I gle, sve bija?e
   zakopano u ?atoru, a odozdo srebro.

   ^23Uzmu sve iz ?atora i donesu Jo?ui i starje?inama Izraelovim i
   prostrije?e sve pred Jahvu.

   ^24Tada uze Jo?ua Akana, sina Zerahova, i srebro, pla?t i zlatnu ?ipku,
   i sve sinove i kæeri njegove, volove njegove i magarad, i ovce, ?ator
   njegov i sve ?to bija?e njegovo te ga izvede u dolinu Akor. Pratio ih
   sav Izrael.

   ^25Reèe Jo?ua: "Kako si ti nas unesreæio, tako danas tebe unesreæio
   Jahve!" I kamenova ga sav Izrael.

   ^26Potom navali?e na njega gomilu kamenja, koje stoji do danas. Tako se
   Jahve ubla?i od svoga ?estoka gnjeva. Zbog toga se dogaðaja prozva ono
   mjesto dolina Akor i tako se zove do danas.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Tada reèe Jahve Jo?ui: "Ne boj se i ne strahuj! Uzmi sa sobom sve
   ratnike, ustani i navali na Aj. Gle, predajem ti u ruke ajskoga kralja,
   njegov narod, grad i zemlju njegovu.

   ^2Uèini s Ajem i s njegovim kraljem kao ?to si uèinio s Jerihonom i
   njegovim kraljem; ali vam je slobodno da prigrabite plijen iz njega i
   njegovu stoku. Postavi gradu zasjedu s leða."

   ^3Spremi se Jo?ua da navali na Aj i svi ratnici s njime. Izabrao je
   trideset tisuæa junaka i poslao ih noæu;

   ^4dade im zapovijed: "Pazite! Poæi æete u zasjedu gradu s leða, ali da
   ne budete predaleko od grada i budite svi spremni.

   ^5A ja i sav narod koji me prati primaknut æemo se gradu; i kada ljudi
   iz Aja izaðu pred nas, mi æemo kao i prije pobjeæi ispred njih.

   ^6Oni æe onda navaliti za nama dok ih ne odvedemo od grada jer æe
   misliti: 'Bje?e ispred nas kao i prije.'

   ^7Tada provalite iz zasjede i zauzmite grad: Jahve, Bog va?, predat æe
   vam ga u ruke.

   ^8Kad jednom osvojite grad, spalite ga ognjem. Uèinite to po Jahvinoj
   zapovijedi. Pazite, to vam zapovjedih."

   ^9Jo?ua ih posla i oni odo?e u zasjedu te se smjesti?e izmeðu Betela i
   Aja, gradu sa zapada. A Jo?ua provede noæ meðu narodom.

   ^10Uraniv?i, Jo?ua ujutro prebroja narod i poðe sa starje?inama
   Izraelovim pred narodom na Aj.

   ^11Svi ratnici krenu s njim i kad se primaknu gradu, utabore se Aju sa
   sjevera, tako da je izmeðu njih i mjesta bila ravnica.

   ^12Jo?ua uze oko pet tisuæa ljudi i namjesti zasjedu izmeðu Betela i
   Aja, gradu sa zapadne strane.

   ^13A narod se smjesti u tabor, koji je bio na sjeveru grada, dok je
   njegova zalaznica bila na zapadu grada. Jo?ua opet provede noæ usred
   naroda.

   ^14Kad je sve to vidio ajski kralj, po?uri se te izaðe on i sav njegov
   narod niz obronak prema Arabi u boj protiv Izraela. A nisu ni slutili
   da je iza grada namje?tena zasjeda.

   ^15Tada Jo?ua i sav Izrael nagnu bje?ati kao da su ih pobijedili. I
   bje?ali su putem prema pustinji.

   ^16Ajani nato pozva?e sve iz grada i dado?e se za njima u potjeru te,
   goneæi Jo?uu, odvoje se od grada.

   ^17I ne ostade nitko u Aju i Betelu da nije po?ao za Izraelcima.
   Ostavili su grad otvoren i gonili Izraelce.

   ^18Tada reèe Jahve Jo?ui: "Zamahni kopljem ?to ti je u ruci prema Aju:
   predajem ti ga u ruke." I podi?e Jo?ua koplje ?to mu bje?e u ruci i
   zamahnu prema gradu.

   ^19I tek ?to je podigao ruku, dignu se ljudi iz zasjede i potrèe prema
   gradu, osvoje ga i umah ga ognjem zapale.

   ^20Kada se oni iz Aja obazre?e, imado?e ?to vidjeti: dim se dizao iz
   grada prema nebu. I nitko od njih nije imao kuda uteæi ni tamo ni amo.
   Tada se narod koji je bje?ao prema pustinji okrenuo prema
   progoniteljima.

   ^21Vidjev?i Jo?ua i sav Izrael da je zasjeda zauzela grad i da se di?e
   dim iz grada, vrate se i udare na ljude iz Aja.

   ^22Njihovi su im iza?li u susret iz grada, i tako se oni iz Aja naðo?e
   posred Izraelaca, opkoljeni i s jedne i s druge strane: bi?e pobijeni
   tako te ni jedan ne ostade ?iv niti uteèe.

   ^23A kralja Aja uhvati?e ?iva i dovedo?e ga Jo?ui.

   ^24Kad su Izraelci pobili sve stanovnike Aja na otvorenu polju i u
   pustinji, kuda su ih gonili, i kada svi pado?e od maèa, vrati?e se
   Izraelci u Aj i sasjeko?e maèem sve ?to bje?e u njemu.

   ^25Bilo je dvanaest tisuæa onih koji su izginuli toga dana, ljudi i
   ?ena - sav Aj.

   ^26Jo?ua nije spu?tao ruke kojom bija?e zamahnuo kopljem sve dok nisu
   poubijani svi stanovnici Aja.

   ^27Samo stoku i plijen iz onoga grada razdijele meðu sobom Izraelci,
   kao ?to je Jahve zapovjedio Jo?ui.

   ^28Jo?ua spali Aj i uèini ga za sve vijeke ru?evinom, pustim mjestom do
   danas.

   ^29Kralja ajskoga objesi o drvo do veèeri. O zapadu sunèanom zapovjedi
   Jo?ua te skinu?e truplo s drveta, baci?e ga pred gradska vrata i
   nabaca?e na nj veliku gomilu kamenja, koja stoji i danas.

   ^30Tada podi?e Jo?ua ?rtvenik Jahvi, Bogu Izraelovu, na gori Ebalu,

   ^31kao ?to je zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin, svim sinovima
   Izraelovim i kako je napisano u Mojsijevoj knjizi Zakona: ?rtvenik od
   grubog kamena, neklesanog ?eljezom. Na njemu bi prinesena Jahvi ?rtva
   paljenica i prièesnica.

   ^32Tu na kamenju Jo?ua prepi?e Zakon Mojsijev koji bje?e napisan za
   sinove Izraelove.

   ^33I sav Izrael i njegove starje?ine, glavari narodni i suci, do?ljaci
   i domaæi, stanu s obje strane Kovèega prema sveæenicima i levitima koji
   su nosili Kovèeg saveza Jahvina - polovina prema gori Gerizimu, a
   polovina prema gori Ebalu - da bi se blagoslovio puk Izraelov prema
   obredu koji zapovjedi Mojsije.

   ^34Tada proèita Jo?ua svaku rijeè Zakona, blagoslov i prokletstvo, sve
   kako je napisano u knjizi Zakona.

   ^35Nije Jo?ua propustio nijedne Mojsijeve naredbe, nego ih je sve
   proèitao pred saborom svih Izraelaca, pred ?enama, djecom i do?ljacima
   koji su i?li s njima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 O tim su dogaðajima èuli svi kraljevi s onu stranu Jordana - u
   Gorju, u ?efeli i du? èitave obale Velikoga mora sve do Libanona:
   Hetiti, Amorejci, Kanaanci, Peri?ani, Hivijci, Jebusejci -

   ^2pa se svi udru?i?e da slo?no udare protiv Jo?ue i Izraela.

   ^3A stanovnici Gibeona, pouèeni onim ?to Jo?ua uèini Jerihonu i Aju,

   ^4dosjete se lukavstvu. Uzmu hiniti da su putnici: bace na svoje
   magarce stare vreæe i vinske mje?ine, poderane i zakrpane.

   ^5Obuli su na noge rabljenu i pokrpanu obuæu i vrgli na se staru
   odjeæu. Sav kruh ?to su ga ponijeli na put bija?e suh i razdrobljen.

   ^6Stigo?e Jo?ui u gilgalski tabor i reko?e njemu i ljudima Izraelcima:
   "Dolazimo iz daleke zemlje, sklopite savez s nama."

   ^7Ali ljudi Izraelci ka?u tim Hivijcima: "Tko zna ne ?ivite li mo?da
   meðu nama? Kako æemo, dakle, sklopiti savez s vama?"

   ^8A oni odgovore Jo?ui: "Tvoje smo sluge!" Jo?ua ih upita: "Tko ste i
   odakle dolazite?"

   ^9Odgovore: "Daleka je zemlja iz koje dolaze tvoje sluge u ime Jahve,
   Boga tvojega: èuli smo za slavu njegovu i za sve ?to je uèinio u Egiptu

   ^10i za ono ?to je uèinio dvojici kraljeva amorejskih koji su vladali s
   onu stranu Jordana - Sihonu, kralju he?bonskom, i Ogu, kralju ba?anskom
   u A?tarotu.

   ^11Tada nam reko?e na?e starje?ine i svi u na?oj zemlji: 'Opskrbite se
   hranom za put, poðite im u susret i recite im: Va?e smo sluge, sklopite
   dakle savez s nama.'

   ^12Evo na?ega kruha: vruæ smo ponijeli na put od kuæa svojih kada smo
   krenuli k vama, a sada je, evo, suh i razdrobljen.

   ^13A ovo su vinski mjehovi: nove smo ih nalili, pa su se, evo, veæ
   poderali; i haljine na?e i obuæa veæ su tro?ni od dalekog puta."

   ^14I povjerova?e im ljudi po putnoj opskrbi, ne pitajuæi Jahvu ?to æe
   im reæi.

   ^15Jo?ua uglavi s njima mir i sklopi savez s njima da æe ih po?tedjeti.
   I glavari se na to zakunu.

   ^16A poslije tri dana, po?to su sklopili s njima savez, saznalo se da
   su im susjedi i da ?ive usred Izraela.

   ^17Tada krenu Izraelci iz tabora i stignu u njihove gradove, a to su
   bili Gibeon, Kefira, Beerot i Kirjat Jearim.

   ^18Ali ih nisu napali sinovi Izraelovi, jer su im se glavari zajednice
   zakleli Jahvom, Bogom Izraelovim. Ali sva zajednica poèe rogoboriti
   protiv glavara.

   ^19Tada svi glavari reko?e zajednici: "Mi smo im se zakleli Jahvom,
   Bogom Izraelovim, i zato ih ne smijemo dirati.

   ^20Evo ?to æemo: pustimo ih da ?ive, kako nas ne bi stigla srd?ba zbog
   zakletve kojom smo se zakleli."

   ^21Jo? dometnu?e glavari: "Neka ?ive i neka budu drvosjeèe i vodono?e
   svoj zajednici." Sva zajednica prihvati ?to reko?e glavari.

   ^22Jo?ua pozva Gibeonce i reèe im: "Za?to nas prevariste govoreæi:
   'Vrlo smo daleko od vas', kad eto ?ivite usred nas?

   ^23Zato æe sada na vama biti kletva i nikada neæe nestati meðu vama
   ropstva: bit æete drvosjeèe i vodono?e za Dom Boga moga."

   ^24Oni odgovore Jo?ui: "Sa svih strana dolazili su glasovi nama,
   slugama tvojim, kako je Jahve, Bog tvoj, odredio Mojsiju, sluzi svomu,
   da æe vam dati svu zemlju i da æe istrijebiti ispred vas sve stanovnike
   ove zemlje; silno smo se upla?ili od vas za svoje ?ivote i zato smo
   uèinili ovo.

   ^25I sada smo, evo, u tvojim rukama: uèini s nama ?to misli? da je
   dobro i pravo."

   ^26A on im je uèinio ovako: izbavio ih iz ruku sinova Izraelovih te ih
   nisu pobili.

   ^27I od toga dana naredi im Jo?ua da sijeku drva i nose vodu, sve do
   danas, za zajednicu i za ?rtvenik Jahvin na mjestu koje se god izabere.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 A kad èu jeruzalemski kralj Adoni-Sedek da je Jo?ua zauzeo Aj i da
   ga je izruèio "heremu", kletom uni?tenju, kao ?to je uèinio s Jerihonom
   i njegovim kraljem, i da su stanovnici Gibeona uèinili mir s Izraelom i
   ukljuèili se meðu njih,

   ^2vrlo se upla?i, jer je Gibeon bio znaèajan kao kakav kraljevski grad,
   veæi od Aja, a svi ?itelji njegovi bijahu ratnici.

   ^3Zato jeruzalemski kralj Adoni-Sedek poruèi Hohamu, kralju hebronskom,
   Piramu, kralju jarmutskom, Jafiji, kralju laki?kom, i Debiru, kralju
   eglonskom:

   ^4"Doðite k meni i pomozite mi da udarimo na Gibeon, jer je uèinio mir
   s Jo?uom i Izraelcima!"

   ^5Udru?i se tada pet kraljeva amorejskih: kralj jeruzalemski, kralj
   hebronski, kralj jarmutski, kralj laki?ki i kralj eglonski; krenu oni i
   sva njihova vojska, opsjednu grad Gibeon i poènu ga napadati.

   ^6Tada Gibeonci poruèi?e Jo?ui u tabor u Gilgalu: "Ne napu?taj svojih
   slugu, nego se po?uri k nama da nas izbavi? i da nam pomogne?, jer su
   se protiv nas udru?ili svi amorejski kraljevi koji ?ive u Gorju."

   ^7I poðe Jo?ua iz Gilgala, a s njim i svi ratnici, sve vrsni junaci.

   ^8A Jahve reèe Jo?ui: "Ne boj se! Ja sam ih predao u tvoje ruke i
   nijedan od njih neæe se odr?ati pred tobom."

   ^9I udari na njih Jo?ua iznenadno, po?to je svu noæ i?ao od Gilgala.

   ^10I smete ih Jahve pred Izraelcima, koji ih te?ko porazi?e kod Gibeona
   i potjera?e prema strmini kojom se uzlazi u Bet-Horon. Tukli su ih sve
   do Azeke i do Makede.

   ^11A dok su bje?ali pred Izraelom uz bethoronsku strminu, bacao je
   Jahve s neba na njih tuèu kamenja sve do Azeke te su ginuli. I poginulo
   ih je vi?e od tuèe kamene nego ?to su ih pobili sinovi Izraelovi svojim
   maèevima.

   ^12Onoga dana kada Jahve predade Amorejce sinovima Izraelovim, obrati
   se Jo?ua Jahvi i povièe pred Izraelcima: "Stani, sunce, iznad Gibeona,
   i mjeseèe, iznad dola Ajalona!"

   ^13I stade sunce i zaustavi se mjesec sve dok se nije narod osvetio
   neprijateljima svojim. Ne pi?e li to u knjizi Pravednika? I stade sunce
   nasred neba i nije se nagnulo k zapadu gotovo cio dan.

   ^14Nije bilo takva dana ni prije ni poslije da bi se Jahve odazvao
   glasu èovjeèjem. Tako je Jahve vojevao za Izraela.

   ^15Potom se vrati Jo?ua i sav Izrael s njim u tabor gilgalski.

   ^16A onih pet kraljeva uteèe i sakri se u peæinu kod Makede.

   ^17Javi?e Jo?ui: "Otkriveno je pet kraljeva sakrivenih u peæini kod
   Makede."

   ^18A Jo?ua reèe: "Navalite veliko kamenje peæini na otvor i postavite
   ljude pred nju da je èuvaju.

   ^19A vi se drugi ne zadr?avajte, nego tjerajte svoje neprijatelje i
   tucite ih s leða; ne dajte im da uðu u svoje gradove, jer ih Jahve, Bog
   va?, predade u va?e ruke."

   ^20A kad Jo?ua i sinovi Izraelovi okonèa?e bitku te?kim pokoljem -
   utekla im je samo nekolicina pre?ivjelih u tvrde gradove -

   ^21vrati se narod zdrav i èitav k Jo?ui u tabor u Makedi. I nitko vi?e
   ni da pisne protiv sinova Izraelovih.

   ^22Tada reèe Jo?ua: "Otvorite ulaz u peæinu i odande mi izvedite onih
   pet kraljeva."

   ^23I uèine tako, izvedu k njemu iz peæine onih pet kraljeva: kralja
   jeruzalemskoga, kralja hebronskoga, kralja jarmutskoga, kralja laki?kog
   i kralja eglonskog.

   ^24A kad ih izvedo?e, pozva Jo?ua sve Izraelce i reèe vojskovoðama koji
   su ga pratili: "Priðite i stanite svojim nogama na vratove ovih
   kraljeva." Oni pristupe i stanu im svojim nogama na vratove.

   ^25Reèe Jo?ua: "Ne bojte se i ne pla?ite se! Hrabri budite i odluèni,
   jer æe tako Jahve uèiniti sa svim va?im neprijateljima s kojima se
   budete borili."

   ^26Potom Jo?ua naredi da ih pogube i objese na pet stabala; i visjeli
   su ondje do veèeri.

   ^27A o zalasku sunèanom zapovjedi Jo?ua te ih skido?e s drveæa i baci?e
   u istu onu peæinu u koju se bijahu sklonili te na otvor navali?e golemo
   kamenje, koje je i danas ondje.

   ^28Istoga dana zauze Jo?ua Makedu: udari na grad o?tricom maèa i pogubi
   kralja njegova i sve ?ivo u gradu izruèi "heremu", kletom uni?tenju, ne
   pu?tajuæi da itko utekne. I uèini s kraljem makedskim kao ?to je uèinio
   s kraljem jerihonskim.

   ^29Ode zatim Jo?ua i sav Izrael iz Makede u Libnu i udari na nju.

   ^30I nju Jahve i njena kralja predade u ruke Izraelu, koji o?tricom
   maèa pobi sve ?ivo u njoj; ne po?tedje nikoga, a s kraljem Libne uèini
   ?to i s kraljem jerihonskim.

   ^31Potom ode Jo?ua i svi Izraelci iz Libne u Laki?, opsjede ga i
   napade.

   ^32Jahve predade Laki? u ruke Izraela, koji ga osvoji sutradan: pobi?e
   o?tricom maèa sve ?ivo u njemu, onako kao ?to su uèinili s Libnom.

   ^33Tada ustade Horam, kralj Gezera, da pomogne Laki?u, ali Jo?ua porazi
   njega i njegov narod tako te nitko ne pre?ivje.

   ^34Jo?ua krenu zatim sa svim Izraelcima od Laki?a na Eglon. Opsjedo?e
   grad i napado?e ga.

   ^35Osvoji?e ga jo? istoga dana i pobi?e sve o?tricom maèa. Sve ?ivo
   izruèi?e kletom uni?tenju, kako su uèinili s Laki?em.

   ^36Onda Jo?ua sa svim Izraelom krenu od Eglona na Hebron i napade ga.

   ^37Osvoji?e ga i pobi?e sve o?tricom maèa, kralja i stanovni?tvo u svim
   mjestima koja mu pripadaju, ne po?tedjev?i nikoga. Uèini s njime kao s
   Eglonom. Grad sa svim svojim stanovni?tvom bi izruèen kletom uni?tenju.

   ^38Napokon krenu Jo?ua i sav Izrael s njim na Debir i napado?e ga.

   ^39Osvoji?e ga i razori?e; kralja njegova i ?itelje okolnih mjesta
   pobi?e o?tricom maèa. Kletom uni?tenju izruèi?e sve njegovo
   stanovni?tvo. Ne po?tedje?e nikoga. I uèini Jo?ua s Debirom i njegovim
   kraljem kao ?to je uèinio s Hebronom i njegovim kraljem, s Libnom i
   njezinim kraljem.

   ^40Tako je Jo?ua zauzeo sav onaj kraj: Gorje i Negeb, ?efelu i Visoèje
   - i sve njihove kraljeve. Ne ostavi pre?ivjelih, veæ izruèi kletom
   uni?tenju sve ?to je disalo, kako je zapovjedio Jahve, Bog Izraelov.

   ^41I pobi ih Jo?ua sve od Kade? Barnee do Gaze i sav kraj Go?en do
   Gibeona.

   ^42Sve tamo?nje kraljeve i zemlje njihove zauze Jo?ua ujedanput, jer se
   za Izraela borio Jahve, Bog Izraelov.

   ^43Naposljetku se Jo?ua i sav Izrael vrati?e u tabor u Gilgalu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Kad je sve to èuo Jabin, kralj od Hasora, obavijesti Jobaba, kralja
   od Madona, i kralja od ?imrona, i kralja od Ak?afa,

   ^2i kraljeve na sjeveru, u Gorju, i u Arabi ju?no od Kinereta, i u
   ?efeli, i na uzvi?icama Dora prema moru;

   ^3Kanaance na istoku i zapadu, Amorejce, Hetite, Peri?ane i Jebusejce u
   planinama, Hivijce pod Hermonom u zemlji Mispi.

   ^4Svi oni izaðu sa svim svojim èetama, s mno?tvom ?to ga bija?e kao
   pijeska na obali morskoj i s mnogim konjima i kolima.

   ^5Udru?e se, dakle, svi ti kraljevi i utabore se zajedno na vodama
   Meroma da se bore protiv Izraela.

   ^6Tada Jahve reèe Jo?ui: "Ne boj se njih, jer æu sutra u ovo doba
   uèiniti te æe svi biti pobijeni pred Izraelom; konje njihove osakati, a
   bojna im kola ognjem spali."

   ^7Jo?ua povede na njih sve svoje ratnike, iznenada ih napade na vodama
   Meroma i udari na njih.

   ^8I Jahve ih dade u ruke Izraelcima te ih oni pobi?e i protjera?e sve
   do Velikog Sidona i do Misrefot Majima i do ravnice Mispe na istoku; i
   porazi?e ih tako te nitko ne pre?ivje.

   ^9Jo?ua uèini kako mu je Jahve zapovjedio: konje im osakati, a kola im
   ognjem spali.

   ^10U to se vrijeme vrati Jo?ua i zauze Hasor, a njegova kralja pogubi
   maèem. Hasor je nekoæ bio glavni grad svima tim kraljevstvima.

   ^11Pobili su sve o?tricom maèa, izvr?ujuæi "herem", kletvu. Ne ostade
   ni?ta ?ivo, a Hasor spali?e ognjem.

   ^12Sve gradove onih kraljeva pokori Jo?ua i pobi kraljeve o?tricom
   maèa, izvr?ujuæi "herem", kletvu, kao ?to je bio zapovjedio Mojsije,
   sluga Jahvin.

   ^13Od ostalih gradova koji se dizahu na svojim bre?uljcima Izraelci
   nisu spalili ni jednoga, osim Hasora, koji spali Jo?ua.

   ^14Sav plijen iz tih gradova i stoku razdijeli?e sinovi Izraelovi meðu
   sobom, a sve ljude pobi?e o?tricom maèa, istrijebi?e ih i ni ?ive du?e
   ne ostade.

   ^15Sve ?to Jahve bija?e zapovjedio svome sluzi Mojsiju, zapovjedio je
   Mojsije Jo?ui, a Jo?ua sve izvr?io, ne izostaviv?i ni?ta od svega ?to
   Jahve bija?e zapovjedio Mojsiju.

   ^16Tako je Jo?ua zauzeo svu zemlju: Gorje, sav Negeb i svu zemlju
   Go?en, ?efelu, Arabu, Izraelsko gorje i njegove bre?uljke,

   ^17od gore Halaka, koja se di?e prema Seiru, pa do Baal Gada, u ravnici
   libanonskoj pod gorom Hermonom; zarobio je sve njihove kraljeve, pobio
   ih i pogubio.

   ^18Dugo je vremena ratovao Jo?ua s tim kraljevima.

   ^19Nije bilo ni jednoga grada koji je sklopio mir s sinovima
   Izraelovim, osim Hivijaca, koji su ?ivjeli u Gibeonu: sve ih zauze?e
   ratom.

   ^20Jahve im bija?e otvrdnuo srca te su iza?li u boj protiv Izraela i
   pali pod "herem", kletvu bez smilovanja, da budu istrijebljeni, kako je
   to Jahve bio zapovjedio Mojsiju.

   ^21U ono vrijeme doðe Jo?ua i istrijebi Anakovce iz Gorja, iz Hebrona,
   iz Debira, iz Anaba, iz svega gorja Judina i iz svega gorja Izraelova:
   predade ih "heremu", uni?tenju, njih i sve njihove gradove.

   ^22Tako ne ostade nijedan Anakovac u svoj zemlji sinova Izraelovih,
   osim u Gazi, u Gatu i A?dodu.

   ^23Jo?ua zauze svu zemlju, kao ?to je Jahve bio rekao Mojsiju, i dade
   je u ba?tinu Izraelu podijeliv?i je po plemenima. I konaèno zemlja
   poèinu od rata.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Ovo su zemaljski kraljevi ?to su ih pobijedili Izraelci i osvojili
   njihovu zemlju s onu stranu Jordana k istoku, od potoka Arnona do gore
   Hermona, sa svom Arabom na istoku:

   ^2Sihon, kralj amorejski, koji je stolovao u He?bonu; njegovo se
   kraljevstvo protezalo od Aroera, koji le?i na rubu doline potoka
   Arnona, sredinom doline i polovinom Gileada pa do potoka Jaboka, gdje
   je granièilo s Amoncima;

   ^3i na istoku mu bila Araba do Keneretskog mora s jedne strane i sve do
   Arabskog ili Slanog mora prema Bet Haje?imotu; i dalje na jugu do
   obronaka Pisge.

   ^4Meða?io s njime Og, kralj ba?anski, jedan od posljednjih Refaimaca;
   stolovao je u A?tarotu i Edreju.

   ^5A vladao je gorom Hermonom i Salkom, èitavim Ba?anom sve do ge?urske
   i maakadske meðe te drugom polovinom Gileada sve do granice Sihona,
   kralja he?bonskoga.

   ^6Mojsije, sluga Jahvin, i sinovi Izraelovi sve su ih pobili i predao
   je Mojsije, sluga Jahvin, tu zemlju u posjed plemenu Rubenovu i Gadovu
   plemenu te polovini plemena Mana?eova.

   ^7A ovo su zemaljski kraljevi ?to su ih pobijedili Jo?ua i sinovi
   Izraelovi s ovu stranu Jordana k zapadu, od Baal Gada u libanonskoj
   ravnici pa do gore Halaka, koja se di?e prema Seiru, a tu je zemlju
   Jo?ua dao u ba?tinu plemenima Izraelovim prema njihovim dijelovima,

   ^8u Gorju, u ?efeli, u Arabi i po obroncima, u Pustinji te u Negebu:
   zemlju hetitsku, amorejsku i kanaansku, peri?ansku, hivijsku i
   jebusejsku:

   ^9jerihonski kralj, jedan; kralj Aja kod Betela, jedan;

   ^10jeruzalemski kralj, jedan; hebronski kralj, jedan;

   ^11jarmutski kralj, jedan; laki?ki kralj, jedan;

   ^12eglonski kralj, jedan; gezerski kralj, jedan;

   ^13debirski kralj, jedan; gederski kralj, jedan;

   ^14hormski kralj, jedan; aradski kralj, jedan;

   ^15kralj Libne, jedan; adulamski kralj, jedan;

   ^16makedski kralj, jedan; betelski kralj, jedan;

   ^17kralj Tapuaha, jedan; heferski kralj, jedan;

   ^18afeèki kralj, jedan; ?aronski kralj, jedan;

   ^19madonski kralj, jedan; hasorski kralj, jedan;

   ^20?imron-meronski kralj, jedan; ah?afski kralj, jedan;

   ^21tanaaèki kralj, jedan; megidski kralj, jedan;

   ^22kede?ki kralj, jedan; kralj Jokneama na Karmelu, jedan;

   ^23dorski kralj u pokrajini dorskoj, jedan; gojski kralj u Gilgalu,
   jedan;

   ^24tir?ki kralj, jedan. U svemu trideset i jedan kralj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Kad je Jo?ua ostario i odmakao u svojim godinama, reèe mu Jahve:
   "Veæ si star i vreme?an, a ostalo je mnogo zemlje da se osvoji.

   ^2Evo podruèja ?to jo? preostaju: sve pokrajine filistejske i sva
   zemlja ge?urska;

   ^3od ?ihora, ?to je pred Egiptom, sve do granice Ekrona na sjeveru, a
   raèuna se kao podruèje Kanaanaca; pet kne?evina filistejskih: Gaza,
   A?dod, A?kelon, Git i Ekron; zatim Avijci

   ^4na jugu. Sva zemlja kanaanska od Are koja pripada Sidoncima, pa do
   Afeka i do meðe amorejske;

   ^5onda zemlja Giblijaca i sav Libanon prema istoku, od Baal Gada u
   podno?ju gore Hermona do Lebo Hamata.

   ^6Sve stanovnike gorja, od Libanona do Misrefota na zapadu - sve
   Sidonce otjerat æu ispred sinova Izraelovih. Samo razdijeli Izraelu
   zemlju u ba?tinu, kao ?to sam ti zapovjedio.

   ^7Razdijeli, dakle, tu zemlju u ba?tinu meðu devet plemena i polovinu
   plemena Mana?eova."

   ^8Druga polovina plemena Mana?eova, a s njome pleme Rubenovo i Gadovo,
   primi?e svoju ba?tinu koju im je predao Mojsije preko Jordana, na
   istoku. Mojsije, sluga Jahvin, dodijelio im je ovako:

   ^9od Aroera, koji se nalazi uz obalu potoka Arnona, i od grada usred
   doline, svu visoravan od Medebe do Dibona;

   ^10sve gradove Sihona, kralja amorejskoga, koji je vladao u He?bonu,
   sve do meðe sinova Amonovih;

   ^11i Gilead, i krajinu ge?ursku i maakansku sa svom gorom Hermonom, i
   sav Ba?an do Salke;

   ^12a u Ba?anu sve kraljevstvo Oga, koji je vladao u A?tarotu i Edreju i
   bio posljednji potomak Refaima. Mojsije ih je pobijedio i protjerao.

   ^13Ali sinovi Izraelovi nisu protjerali Ge?urce i Maakance, pa tako
   ostado?e Ge?urci i Maakanci usred Izraela sve do dana?njega dana.

   ^14Samo plemenu Levijevu ne dade ba?tine: Jahve, Bog Izraelov, njegova
   je ba?tina, kao ?to je rekao.

   ^15Mojsije dade plemenu sinova Rubenovih dijelove po njihovim
   porodicama.

   ^16Primili su zemlju od Aroera, koji le?i uz obalu potoka Arnona, i od
   grada koji je u sredini doline i svu visoravan kod Medebe;

   ^17He?bon sa svim njegovim gradovima koji le?e na visoravni: Dibon,
   Bamot Baal, Bet Baal Meon;

   ^18Jahas, Kedemot, Mefaat;

   ^19Kirjatajim, Sibmu i Seret Ha?ahar na gori iznad doline;

   ^20Bet Peor, A?dot Hapisgu, Bet Haje?imot;

   ^21sve gradove na visoravni i sve kraljevstvo Sihona, amorejskog
   kralja, koji je vladao u He?bonu. Mojsije ga je pobijedio kao i knezove
   midjanske: Avija, Rekema, Sura, Hura, Reba, podanike Sihonove, koji su
   ?ivjeli u toj zemlji;

   ^22i vraèa Bileama, sina Beorova, ubili su sinovi Izraelovi o?tricom
   maèa s ostalim ?rtvama.

   ^23Meða sinova Rubenovih bija?e Jordan. To je bila ba?tina sinova
   Rubenovih po njihovim porodicama: gradovi i sela njihova.

   ^24Onda dade Mojsije plemenu Gadovu, sinovima Gadovim, dijelove po
   porodicama njihovim.

   ^25Primili su u posjed: Jazer i sve gradove gileadske, polovinu zemlje
   sinova Amonovih sve do Aroera, nasuprot Rabi,

   ^26i od He?bona do Ramat Hamispe i Betonima, i od Mahanajima do
   pokrajine Lo-Debar;

   ^27a u dolini: Bet Haram, Bet Nimru, Sukot i Safon, to jest ostatak
   kraljevstva Sihona, kralja he?bonskoga; Jordan s obalom sve do kraja
   Kineretskoga mora, na istoènoj strani Jordana.

   ^28To je ba?tina sinova Gadovih, po njihovim porodicama, gradovi i sela
   njihova.

   ^29Mojsije je dao dio polovini plemena Mana?eova po njegovim
   porodicama.

   ^30Dobili su u posjed zemlju od Mahanajima, sav Ba?an, sve kraljevstvo
   Oga, kralja ba?anskoga, i sva Sela Jairova ?to su u Ba?anu - ?ezdeset
   gradova.

   ^31A polovina Gileada, A?tarot i Edrej, gradovi kraljevstva Ogova u
   Ba?anu, pripali su sinovima Makira, sina Mana?eova, i to polovini
   sinova Makirovih po njihovim porodicama.

   ^32Tako je Mojsije bio podijelio ba?tine na Moapskim poljanama, s druge
   strane Jordana, istoèno od Jerihona.

   ^33Levijevu plemenu ne dade Mojsije ba?tine: Jahve, Bog Izraelov,
   njihova je ba?tina, kao ?to im je sam rekao.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Ovo je ?to su dobili u ba?tinu sinovi Izraelovi u zemlji kanaanskoj
   - ?to su im razdijelili u ba?tinu sveæenik Eleazar i Jo?ua, sin Nunov,
   i glavari porodica izraelskih plemena.

   ^2?drijebom su razdijelili ba?tinu, kao ?to je Jahve odredio preko
   Mojsija, meðu devet plemena i polovinu desetoga plemena.

   ^3Mojsije je odredio ba?tinu dvama plemenima i polovini desetog plemena
   s onu stranu Jordana, a levitima nije dao ba?tine meðu njima.

   ^4Jer bijahu dva plemena sinova Josipovih: Mana?eovo i Efrajimovo. A
   levitima nisu dali dijela u zemlji nego gradove za prebivanje i
   pa?njake za njihovu stoku i za blago njihovo.

   ^5Kako je Jahve zapovjedio Mojsiju, tako su uèinili sinovi Izraelovi
   pri diobi zemlje.

   ^6Sinovi Judini pristupe k Jo?ui u Gilgalu, a Kaleb, sin Jefuneov,
   Keni?anin, reèe mu: "Ti zna? ?to je Jahve rekao Mojsiju, èovjeku
   Bo?jem, za mene i za tebe u Kade? Barnei.

   ^7Bilo mi je èetrdeset godina kad me posla Mojsije, sluga Jahvin, iz
   Kade? Barnee da uhodim zemlju. I donio sam mu izvje?æe kako sam
   najbolje znao.

   ^8Braæa koja su po?la sa mnom upla?ila su srce naroda, ali sam ja vr?io
   volju Jahve, Boga svojega.

   ^9I onoga se dana zakle Mojsije: 'Zemlja kojom je stupala noga tvoja
   pripast æe tebi i sinovima tvojim u vjeènu ba?tinu, jer si vr?io volju
   Jahve, Boga mojega.'

   ^10I vidi?, Jahve me saèuvao u ?ivotu, kao ?to je rekao. Veæ je pro?lo
   èetrdeset i pet godina kako je Jahve to obeæao Mojsiju, dok je Izrael
   jo? i?ao pustinjom; sada mi je osamdeset i pet godina,

   ^11ali sam jo? i danas sna?an kao ?to sam bio onoga dana kad me Mojsije
   poslao kao uhodu. Kao nekoæ, i sada je moja snaga u meni, za borbu, da
   odem i da se vratim.

   ^12Daj mi sada ovo gorje, koje mi je Jahve obeæao onoga dana. Sam si
   èuo onoga dana. Ondje su Anakovci, a i gradovi su im veliki i tvrdi.
   Ako je Jahve sa mnom, protjerat æu ih, kako je to obeæao Jahve."

   ^13Tada ga Jo?ua blagoslovi i dade Kalebu, sinu Jefuneovu, Hebron u
   ba?tinu.

   ^14Hebron je pripao u ba?tinu Kalebu, sinu Jefuneovu, Keni?aninu, sve
   do danas, jer je Kaleb vr?io volju Jahve, Boga Izraelova.

   ^15Hebron se prije zvao Kirjat Arba; a Arba bija?e velik èovjek meðu
   Anakovcima. I poèinu zemlja od rata.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Dio ?to je pripao plemenu sinova Judinih, po njihovim porodicama,
   bija?e prema granici edomskoj, na jug do Sinske pustinje, na krajnjem
   jugu.

   ^2A ju?na im meða i?la od kraja Slanoga mora od zaljeva ?to je na jugu;

   ^3izlazila je onda ju?no od Akrabimskog uspona, pru?ala se preko Sina i
   uzlazila ju?no od Kade? Barnee, prelazila Hesron, penjala se k Adari i
   odatle okretala prema Karkai,

   ^4potom prelazila Asmon i dopirala do Potoka egipatskog i najposlije
   izbijala na more. To vam je ju?na meða.

   ^5Na istoku je meða bila: Slano more do u?æa Jordana. Sjeverna je meða
   poèinjala od Slanog mora kod u?æa Jordana.

   ^6Odatle je meða uzlazila u Bet-Hoglu, tekla sjeverno uz Bet-Arabu,
   i?la gore na Kamen Bohana, sina Rubenova.

   ^7Meða se zatim dizala od Akorske doline prema Debiru, okretala na
   sjever prema Gelilotu, koji le?i naprama Adumimskom usponu, ju?no od
   Potoka; dalje je meða prolazila prema vodama En-?eme?a te izlazila kod
   En-Rogela.

   ^8Odatle se preko doline Ben-Hinom s juga dizala k Jebusejskom obronku,
   to jest k Jeruzalemu. Potom se uspinjala na vrh gore koja prema zapadu
   gleda na dolinu Hinon i le?i na sjevernom kraju doline Refaima.

   ^9S vrha te gore zavijala je meða na izvor Neftoah te izlazila prema
   gradovima u gori Efronu da zatim okrene k Baali, to jest Kirjat
   Jearimu.

   ^10Od Baale meða je okretala na zapad prema gori Seiru i onda,
   prolazeæi sjeverno od gore Jearima, to jest Kesalona, spu?tala se u
   Bet-?eme? te i?la k Timni.

   ^11Dalje je meða tekla k sjevernom obronku Ekrona, okretala prema
   ?ikronu, prelazila visove Baale, pru?ala se do Jabneela da konaèno
   izbije na more.

   ^12Zapadna je meða Veliko more s obalom. To su bile zemlje sinova
   Judinih, unaokolo, po porodicama njihovim.

   ^13Kaleb, sin Jefuneov, primi dio meðu sinovima Judinim, kako je Jahve
   naredio Jo?ui. Dao mu je Kirjat Arbu, glavni grad sinova Anakovih -
   Hebron.

   ^14Kaleb protjera odatle tri sina Anakova: ?e?aja, Ahimana i Talmaja,
   potomke Anakove.

   ^15Odatle krenu na stanovnike Debira, koji se nekoæ zvao Kirjat Sefer.

   ^16Tada reèe Kaleb: "Tko pokori i zauzme Kirjat Sefer, dat æu mu svoju
   kæer Aksu za ?enu."

   ^17Zauze ga Otniel, sin Kenaza, brata Kalebova; i dade mu Kaleb svoju
   kæer Aksu za ?enu.

   ^18Kad je pri?la mu?u, on je nagovori da u svoga oca zatra?i polje. Ona
   siðe s magarca, a Kaleb je upita: "?ta hoæe??"

   ^19Ona odgovori: "Daj mi blagoslov! Kad si mi dao kraj u Negebu, daj mi
   i koji izvor vode." I on joj dade Gornje i Donje izvore.

   ^20To je bila ba?tina plemena sinova Judinih po porodicama njihovim.

   ^21Meða?ni su gradovi plemena sinova Judinih, du? edomske meðe prema
   jugu, bili: Kabseel, Eder, Jagur;

   ^22Kina, Dimona, Adada;

   ^23Kede?, Hasor Jitnan;

   ^24Zif, Telem, Bealot;

   ^25Novi Hasor, Kirjat Hesron (to jest Hasor);

   ^26Amam, ?ema, Molada;

   ^27Hasar Gada, He?mon, Bet-Pelet;

   ^28Hasar ?ual, Beer ?eba s pripadnim podruèjima;

   ^29Baala, Ijim, Esem;

   ^30Eltolad, Kesil, Horma;

   ^31Siklag, Madmana, Sansana;

   ^32Lebaot, ?elhim, En Rimon: svega dvadeset i devet gradova s njihovim
   selima.

   ^33U Dolini: E?taol, Sora, A?na;

   ^34Zanoah, En Ganim, Tapuah, Haenam;

   ^35Jarmut, Adulam, Soko, Azeka;

   ^36?aarajim, Aditajim, Hagedera i Gederotajim: èetrnaest gradova s
   njihovim selima.

   ^37Senan, Hada?a, Migdal-Gad;

   ^38Dilean, Hamispe, Jokteel;

   ^39Laki?, Boskat, Eglon;

   ^40Kabon, Lahmas, Kitli?;

   ^41Gederot, Bet-Dagon, Naama, Makeda: ?esnaest gradova s njihovim
   selima.

   ^42Libna, Eter, A?an;

   ^43Jiftah, A?na, Nesib;

   ^44Keila, Akzib i Mare?a: devet gradova s njihovim selima.

   ^45Ekron s naseljima i selima njegovim;

   ^46od Ekrona pa do Mora, sve ?to se nalazi pokraj A?doda, s njihovim
   selima;

   ^47A?dod s naseljima i selima njegovim, Gaza s naseljima i selima
   njegovim do Egipatskog potoka i Velikog mora, koje je meða.

   ^48A u Gori: ?amir, Jatir, Soko;

   ^49Dana, Kirjat Sefer (to je Debir);

   ^50Anab, E?temoa, Anim;

   ^51Go?en, Holon, Gilo: jedanaest gradova s njihovim selima.

   ^52Arab, Duma, E?ean;

   ^53Janum, Bet-Tapuah, Afeka,

   ^54Humta, Kirjat Arba (to jest Hebron), Sior: devet gradova s njihovim
   selima.

   ^55Maon, Karmel, Zif, Juta;

   ^56Jizreel, Jokdeam, Zanoah;

   ^57Hakajin, Gibea, Timna: deset gradova s njihovim selima.

   ^58Halhul, Bet-Sur, Gedor;

   ^59Maarat, Bet-Anot, Eltekon: ?est gradova s njihovim selima. Tekoa,
   Efrata (to jest Betlehem), Peor, Etan, Kulon, Tatam, Sores, Karem,
   Galim, Beter, Manah: jedanaest gradova s njihovim selima.

   ^60Kirjat Baal (to jest Kirjat Jearim) i Haraba: dva grada s njihovim
   selima.

   ^61U pustinji: Bet Haaraba, Midin, Sekaka;

   ^62Hanib?an, Slani grad i En-Gedi: ?est gradova s njihovim selima.

   ^63A Jebusejce koji su ?ivjeli u Jeruzalemu nisu mogli protjerati
   sinovi Judini. Tako su ostali sa sinovima Judinim u Jeruzalemu sve do
   danas.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Sinovima Josipovim pripao je ?drijebom posjed: od Jordana kod
   Jerihona, od Jerihonskih voda na istok, pa pustinjom k Betelskoj gori;

   ^2od Betel-Luza meða se nastavljala podruèjem Arkijaca do Atarota.

   ^3Potom se spu?tala na zapad do jafletske meðe, sve do Donjeg
   Bet-Horona i do Gezera, odakle je izlazila na more.

   ^4To je bila ba?tina Josipovih sinova: Mana?ea i Efrajima.

   ^5Podruèje sinova Efrajimovih po njihovim porodicama bilo je ovo: meða
   ba?tine njihove prema istoku i?la je od Atrot Adara pa do Gornjega
   Bet-Horona.

   ^6Odatle se pru?ala do mora ... (i?la na) Mikmetat na sjeveru i
   zavijala dalje na istok prema Taanat ?ilu i prolazila s istoène strane
   do Janoaha.

   ^7Od Janoaha spu?tala se u Atarot i Naarat i onda, dotièuæi se
   Jerihona, udarala na Jordan.

   ^8Od Tapuaha i?la je ta meða prema zapadu do potoka Kane te izbijala na
   more. To je bila ba?tina plemena sinova Efrajimovih po njihovim
   porodicama.

   ^9A Efrajimovi su sinovi imali sve te gradove s njihovim selima i jo?
   odvojene gradove usred ba?tine sinova Mana?eovih.

   ^10Ali nisu uspjeli otjerati Kanaanaca koji su ?ivjeli u Gezeru. Tako
   su Kanaanci ostali meðu sinovima Efrajimovim do danas, ali im bija?e
   nametnuta tlaka.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 ?drijebom je dopao i dio plemenu Mana?eovu, jer je Mana?e bio
   prvenac Josipov. Makiru, prvencu Mana?eovu, ocu Gileadovu - bija?e on
   ratnik bez premca - pripade Gilead i Ba?an.

   ^2Dobili su svoj dio i ostali sinovi Mana?eovi po svojim porodicama:
   sinovi Abiezerovi, sinovi Helekovi, sinovi Asrielovi; sinovi ?ekemovi,
   sinovi Heferovi i sinovi ?emidini. To su mu?ki potomci Mana?ea, sina
   Josipova, po svojim porodicama.

   ^3A Selofhad, sin Hefera, sina Gileada, sina Makira, sina Mana?eova,
   nije imao sinova nego samo kæeri. Evo im imena: Mahla, Noa, Hogla,
   Milka i Tirsa.

   ^4One doðo?e pred sveæenika Eleazara i pred Jo?uu, sina Nunova, i pred
   glavare govoreæi: "Jahve je zapovjedio Mojsiju da se i nama dade
   ba?tina meðu na?om braæom." I dado?e im po Jahvinoj zapovijedi ba?tinu
   meðu braæom njihova oca.

   ^5Tako je dopalo Mana?eu deset dijelova, povrh gileadske i ba?anske
   zemlje, koje su s onu stranu Jordana.

   ^6Kæeri Mana?eove dobi?e ba?tinu meðu njegovim sinovima, a zemlja
   gileadska pripala je drugim sinovima Mana?eovim.

   ^7Meða je Mana?eova i?la od A?era do Mikmetata, koji le?i nasuprot
   ?ekemu, a zatim zavijala desno prema Ja?ibu na izvoru Tapuahu.

   ^8Pokrajina Tapuah pripada?e Mana?eu, ali sam Tapuah na meði Mana?eovoj
   pripada?e sinovima Efrajimovim.

   ^9Meða je silazila do potoka Kane. Ju?no od potoka bili su i ovi
   gradovi ?to su Efrajimovim sinovima pripadali izmeðu Mana?eovih
   gradova; a zemlja se Mana?eova nalazila na sjeveru i izbijala na more.

   ^10Podruèje s juga pripadalo je Efrajimu, na sjeveru Mana?eu, a more im
   bi meða; na sjeveru su granièili s A?erom, a s Jisakarom na istoku.

   ^11Mana?eu pripadahu u Jisakaru i A?eru: Bet-?ean sa svojim selima,
   Jibleam sa svojim selima, stanovnici Dora sa svojim selima, stanovnici
   En-Dora sa svojim selima, stanovnici Taanaka sa svojim selima,
   stanovnici Megida sa svojim selima; dakle: tri podruèja.

   ^12Ali Mana?eovi sinovi nisu mogli osvojiti te gradove i zato su
   Kanaanci ostali u tom kraju.

   ^13Ali kad su ojaèali sinovi Izraelovi, nametnu?e Kanaancima tlaku, ali
   ih nisu uspjeli protjerati.

   ^14Obrate se tada Josipovi sinovi Jo?ui i upitaju: "Za?to si nam dao u
   ba?tinu prema jednom ?drijebu, samo jedan dio, kad smo mnogobrojni i
   Jahve nas dosad blagoslivljao?"

   ^15Jo?ua im odgovori: "Kad ste narod mnogobrojan, poðite u ?umu i
   krèite ondje sebi zemlje u peri?koj i refaimskoj krajini, ako vam je
   pretijesna gora Efrajimova."

   ^16A sinovi Josipovi reko?e: "Gora nam ova neæe biti dosta, a svi
   Kanaanci koji ?ive u ravnici imaju ?eljezna kola, oni ?to su u
   Bet-?eanu i selima njegovim i oni koji su u dolini jizreelskoj."

   ^17Tada odgovori Jo?ua domu Josipovu, i Efrajimu i Mana?eu: "Vi ste
   brojan narod i imate silnu snagu. Zato neæe? dobiti samo jedan ?drijeb:

   ^18neka gora bude tvoja. Ako je ?umovita, iskrèi je pa æe obronci biti
   posjed doma tvoga. Istjerat æe? sigurno Kanaance ako i imaju ?eljezna
   kola, ako i jesu jaki."
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Sabrala se zajednica sinova Izraelovih u ?ilo, i ondje razape?e
   ?ator sastanka. Sva im se zemlja pokorila.

   ^2Ali ostade meðu sinovima Izraelovim jo? sedam plemena koja nisu
   primila svoje ba?tine.

   ^3Tada im reèe Jo?ua: "Dokle æete oklijevati da poðete i zaposjednete
   zemlju koju vam je dao Jahve, Bog va?ih otaca?

   ^4Izaberite po tri èovjeka iz svakoga plemena, a ja æu ih poslati da
   popi?u svu zemlju za diobu. Kad se vrate k meni,

   ^5razdijelit æu zemlju na sedam dijelova. Neka Juda ostane na svome
   podruèju na jugu, a Josipov dom neka ostane u svome kraju na sjeveru.

   ^6A vi raspi?ite zemlju na sedam dijelova i donesite mi amo da bacim
   ?drijeb za vas ovdje pred Jahvom, Bogom na?im.

   ^7Leviti neæe imati dijela meðu vama jer je sveæeni?tvo Jahvino njihova
   ba?tina; a Gad, Ruben i polovina plemena Mana?eova primili su svoju
   ba?tinu na istoènoj strani Jordana - onu koju im je dao Mojsije, sluga
   Jahvin."

   ^8Spreme se ti ljudi na put, a Jo?ua zapovjedi onima koji su po?li
   popisati zemlju: "Idite i obiðite svu zemlju i opi?ite je, pa se onda
   vratite k meni da bacim ?drijeb ovdje pred Jahvom u ?ilu."

   ^9Odo?e oni ljudi, proðo?e zemljom i u knjigu popisa?e sve gradove u
   sedam dijelova, pa se vrati?e k Jo?ui u tabor u ?ilu.

   ^10A Jo?ua baci za njih ?drijeb u ?ilu pred Jahvom i ondje razdijeli
   Jo?ua zemlju sinovima Izraelovim po njihovim dijelovima plemenskim.

   ^11I pade ?drijeb na pleme sinova Benjaminovih po njihovim porodicama:
   utvrdi se da je njihov dio izmeðu dijela sinova Judinih i sinova
   Josipovih.

   ^12Sjeverna im se meða protezala od Jordana te i?la uza sjeverni
   obronak Jerihona, uspinjala se sa zapada na goru i zavr?avala se u
   pustinji Bet-Avenu.

   ^13Odatle je i?la k Luzu, k ju?nom obronku Luza, to jest Betela;
   spu?tala se zatim u Atrot-Adar, kraj brda koje je ju?no od Donjeg
   Bet-Horona.

   ^14Meða se dalje savijala i okretala sa zapada prema jugu, od gore koja
   se di?e nasuprot Bet-Horonu s juga, i svr?avala se kod Kirjat Baala,
   danas Kirjat Jearima, grada sinova Judinih. To je zapadna strana.

   ^15Ju?na se strana poèinjala od granice Kirjat Jearima, pa se pru?ala
   na zapad k vrelu Neftoahu;

   ^16potom se spu?tala meða do kraja gore koja je prema dolini
   Ben-Hinomu, na sjeveru refaimske nizine, silazila zatim u dolinu Hinom
   uz Jebusejski obronak i dosegla do izvora Rogela.

   ^17Zatim se savijala od sjevera te izlazila na En-?eme? i doticala
   Gelilot, koji se di?e prema Adumimskom usponu, i silazila na Kamen
   Bohana, sina Rubenova.

   ^18Prolazila je zatim obronkom sa sjeverne strane prema Bet-Haarabi i
   silazila do Arabe.

   ^19Dalje je tekla meða uz obronak Bet-Hogle prema sjeveru i svr?avala
   se na sjevernom Jeziku Slanog mora, do ju?nog kraja Jordana. To je
   ju?na meða.

   ^20Jordan je pak bio meða s istoène strane. To je ba?tina sinova
   Benjaminovih, s njihovim meðama unaokolo po porodicama njihovim.

   ^21Gradovi plemena sinova Benjaminovih po porodicama njihovim jesu:
   Jerihon, Bet-Hogla, Emek Kesis;

   ^22Bet-Haaraba, Samarajim, Betel;

   ^23Avim, Para, Ofra;

   ^24Kefar Haamona, Ofni i Gaba: dvanaest gradova s njihovim selima.

   ^25Gibeon, Rama, Beerot;

   ^26Mispe, Kefira i Mosa;

   ^27Rekem, Jirpeel, Tarala;

   ^28Sela Haelef, Jebus (to je Jeruzalem), Gibat i Kirjat: èetrnaest
   gradova s njihovim selima. To je ba?tina sinova Benjaminovih po
   porodicama njihovim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Drugi ?drijeb izaðe za ?imuna, za pleme sinova ?imunovih po
   porodicama njihovim: njihova je ba?tina bila usred sinova Judinih.

   ^2Dodijeljena im je kao ba?tina: Beer ?eba, ?eba, Molada;

   ^3Hasar ?ual, Bala, Esem;

   ^4Eltolad, Betul, Horma,

   ^5Siklag, Bet-Hamarkabot, Hasar Susa,

   ^6Bet-Lebaot i ?aruhen: trinaest gradova i njihova sela.

   ^7Ajin, Rimon, Eter i A?an: èetiri grada s njihovim selima.

   ^8I sva naselja ?to su oko tih gradova, do Baalat Beera, Ramat Negeba.
   To je ba?tina plemena sinova ?imunovih po porodicama njihovim.

   ^9Ba?tina je sinova ?imunovih bila od dijela sinova Judinih, jer dio
   dodijeljen sinovima Judinim bija?e za njih prevelik. Zato su sinovi
   ?imunovi dobili svoju ba?tinu usred njihova podruèja.

   ^10Treæi ?drijeb izaðe za sinove Zebulunove po porodicama njihovim:
   njihovo je podruèje sezalo do Sarida,

   ^11odakle im se meða na zapadu penjala do Marale, doticala Dabe?et i
   dopirala do potoka koji je nasuprot Jokneamu.

   ^12Od Sarida je meða okretala prema istoku, sve do meðe Kislot Tabora,
   odakle je izlazila do Dabrata i uspinjala se do Jafije.

   ^13A odatle je i?la opet prema istoku, na Git Hefer i na Ita Kasin,
   izlazila na Rimon i vraæala se do Nee.

   ^14Onda je okretala sa sjevera oko Hanatona i zavr?avala se u dolini
   Jiftah-Elu.

   ^15Pa Katat, Nahalal, ?imron, Jidalu i Betlehem: dvanaest gradova s
   njihovim selima.

   ^16To je bila ba?tina sinova Zebulunovih po porodicama njihovim: ti
   gradovi s njihovim selima.

   ^17Èetvrti je ?drijeb iza?ao za Jisakara, za sinove Jisakarove po
   njihovim porodicama.

   ^18A posjed im je bio: Jizreel, Hakesulot, ?unem;

   ^19Hafarajim, ?ion, Anaharat;

   ^20Harabit, Ki?jon, Ebes;

   ^21Remet i En-Ganim, En-Hada i Bet-Pases.

   ^22Potom meða dotièe Tabor, ?ahasimu i Bet-?eme? i izlazi na Jordan:
   ?esnaest gradova s njihovim selima.

   ^23To je ba?tina plemena sinova Jisakarovih po porodicama njihovim: ti
   gradovi s njihovim selima.

   ^24Peti ?drijeb iziðe za pleme sinova A?erovih po njihovim porodicama.

   ^25Njihova je zemlja bila: Helkat, Hali, Beten, Ak?af,

   ^26Alamelek, Amad, Mi?al. Na zapadu je meða doticala Karmel i ?ihor
   Libnat.

   ^27Zatim je okretala prema sunèanom istoku do Bet-Dagona i doticala se
   Zebuluna i doline Jiftahela sa sjevera; protezala se dalje Bet-Haemekom
   i Neielom i dosezala slijeva Kabul,

   ^28pa Abdon, Rehob, Hamon i Kanu sve do Velikog Sidona.

   ^29Meða je tada zavijala prema Rami i do tvrdoga grada Tira te je
   okretala prema Hosi i izlazila na more. Obuhvaæala je Mehaleb, Akzib,

   ^30Ako, Afek i Rehob: dvadeset i dva grada s njihovim selima.

   ^31To je ba?tina plemena sinova A?erovih po porodicama njihovim: ti
   gradovi i njihova sela.

   ^32?esti ?drijeb izaðe za sinove Naftalijeve po njihovim porodicama.

   ^33Njihova meða ide od Helefa i od Hrasta u Saananimu, od Adami
   Hanekeba i Jabneela do Lakuma i izbija na Jordan.

   ^34Potom meða okreæe na zapad k Aznot Taboru i pru?a se odande prema
   Hukoku; na jugu se dotièe Zebuluna, na zapadu A?era, na istoku Jordana.

   ^35Utvrðeni gradovi bijahu Hasidim, Ser, Hamat, Rakat, Kineret;

   ^36Adama, Rama, Hasor,

   ^37Kede?, Edrej, En-Hasor;

   ^38Jiron, Migdal-El, Horem, Bet-Anat, Bet-?eme?: devetnaest gradova s
   njihovim selima.

   ^39To je ba?tina plemena Naftalijevih sinova po porodicama njihovim: ti
   gradovi i njihova sela.

   ^40Izaðe sedmi ?drijeb za pleme sinova Danovih po porodicama njihovim.

   ^41Podruèje ba?tine njihove bilo je: Sora, E?taol, Ir ?eme?,

   ^42?aalabin, Ajalon, Jitla,

   ^43Elon, Timna, Ekron,

   ^44Elteke, Gibeton, Baalat,

   ^45Jehud, Bene-Berak, Gat-Rimon,

   ^46Me-Hajarkon i Harakon s podruèjem prema Jafi.

   ^47Ali podruèje sinova Danovih bilo je za njih pretijesno; zato udare
   Danovi sinovi na Le?em, osvoje ga i sve pobiju o?tricom maèa;
   zaposjednu grad, nastane se u njemu i Le?em prozovu Dan, po imenu Dana,
   oca svoga.

   ^48To je ba?tina plemena sinova Danovih po porodicama njihovim: ti im
   gradovi i sela njihova.

   ^49Kada zavr?e diobu zemlje ?drijebom i utvrde njezine meðe, dadu
   Izraelci Jo?ui, sinu Nunovu, ba?tinu u svojoj sredini.

   ^50Po zapovijedi Jahvinoj dali su mu grad koji je sebi ?elio:
   Timnat-Serah u Efrajimovoj gori; on utvrdi taj grad i nastani se u
   njemu.

   ^51To su ba?tine koje su sveæenik Eleazar i Jo?ua, sin Nunov, i glavari
   izraelskih plemena podijelili ?drijebom meðu plemena izraelska u ?ilu,
   pred Jahvom, na vratima ?atora sastanka. Tako je zav?ena razdioba
   zemlje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Jahve reèe Jo?ui:

   ^2"Ka?i sinovima Izraelovim i reci im: 'Odredite sebi gradove-utoèi?ta
   za koje sam vam govorio preko Mojsija,

   ^3da bi onamo mogao pobjeæi ubojica koji nehotice ubije koga i da vam
   budu utoèi?ta od krvnoga osvetnika.

   ^4Ako ubojica utekne u koji od tih gradova, neka stane pred gradska
   vrata i neka starje?inama toga grada iznese svoju stvar. Oni neka ga
   prime u svoj grad i odrede mu mjesto gdje æe prebivati meðu njima.

   ^5Ako ga krvni osvetnik progoni, ne smiju izruèiti ubojicu u njegove
   ruke: tÓa nehotice je ubio svoga bli?njega, a ne iz mr?nje.

   ^6Ubojica neka ostane u tom gradu sve dok ne stupi pred sud zajednice
   ili do smrti velikoga sveæenika koji bude u ono vrijeme. Tada neka se
   ubojica vrati i neka ode u svoj grad i svome domu - u grad iz kojega je
   utekao.'"

   ^7I posvete Kede? u Galileji, u Naftalijevoj gori; ?ekem u Efrajimovoj
   gori; Kirjat-Arbu, to jest Hebron, u Judinoj gori.

   ^8S druge strane Jordana, istoèno od Jerihona, odrede Beser u pustinji,
   u ravnici plemena Rubenova, i Ramot u Gileadu od plemena Gadova, i
   Golan u Ba?anu od plemena Mana?eova.

   ^9To su bili gradovi odreðeni svim Izraelcima i do?ljacima koji borave
   meðu njima: ovamo je mogao uteæi svaki koji nehotice drugoga ubije, a
   da sam ne pogine od osvetnièke ruke dok ne izaðe na sud, pred
   zajednicu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Poðo?e tada glavari levitskih obitelji k sveæeniku Eleazaru i Jo?ui,
   sinu Nunovu, i plemenskim glavarima Izraela.

   ^2I reko?e im u ?ilu, u zemlji kanaanskoj: "Jahve je zapovjedio preko
   Mojsija da nam se dadu gradovi gdje æemo ?ivjeti i pa?njaci oko njih za
   na?u stoku."

   ^3Izraelci dado?e levitima od svoje ba?tine, po zapovijedi Jahvinoj,
   ove gradove s njihovim pa?njacima.

   ^4Iziðe, dakle, ?drijeb za porodice Kehatove: levitima, potomcima
   sveæenika Arona, pripade trinaest gradova od plemena Judina, ?imunova i
   Benjaminova;

   ^5ostalim sinovima Kehatovim pripalo je ?drijebom po porodicama deset
   gradova od plemena Efrajimova i Danova i od polovine plemena Mana?eova.

   ^6Sinovi Ger?onovi dobi?e po porodicama trinaest gradova od plemena
   Jisakarova, A?erova i Naftalijeva i od polovine plemena Mana?eova u
   Ba?anu.

   ^7Merarijevim sinovima po njihovim porodicama pripalo je dvanaest
   gradova od plemena Rubenova, Gadova i Zebulunova.

   ^8Tako Izraelci ?drijebom dodijeli?e levitima te gradove s pa?njacima,
   kako bija?e zapovjedio Jahve preko Mojsija.

   ^9Od plemena sinova Judinih i od plemena sinova ?imunovih dodijeljeni
   su bili ovi gradovi koji se poimence navode:

   ^10sinovima Aronovim u levitskim porodicama Kehatovim, jer je prvi
   ?drijeb bio za njih,

   ^11pripade Kirjat-Arba, glavni grad Anakovaca, to jest Hebron, u
   Judinoj gori, s pa?njacima unaokolo.

   ^12Ali polja oko toga grada sa selima unaokolo bila su veæ dana u
   ba?tinu Kalebu, sinu Jefuneovu.

   ^13Sinovima sveæenika Arona pripade grad-utoèi?te Hebron s pa?njacima i
   Libna s pa?njacima;

   ^14Jatir s pa?njacima, E?temoa s pa?njacima,

   ^15Holon s pa?njacima, Debir s pa?njacima,

   ^16A?an s pa?njacima, Juta s pa?njacima, Bet-?eme? s pa?njacima. Dakle,
   devet gradova od ona dva plemena.

   ^17Od plemena Benjaminova: Gibeon s pa?njacima, Geba s pa?njacima,

   ^18Anatot s pa?njacima, Almon s pa?njacima. Dakle, èetiri grada.

   ^19Tako su sveæenici, sinovi Aronovi, dobili svega trinaest gradova s
   njihovim pa?njacima.

   ^20Ostalim levitima u porodicama sinova Kehatovih ?drijebom su pripali
   gradovi plemena Efrajimova.

   ^21Dali su im grad-utoèi?te ?ekem s pa?njacima njegovim na Efrajimovoj
   gori, zatim Gezer s pa?njacima,

   ^22Kibsajim s pa?njacima, Bet-Horon s pa?njacima. Dakle, èetiri grada.

   ^23Od plemena Danova dobili su: Elteku s pa?njacima i Gibeton s
   pa?njacima,

   ^24Ajalon s pa?njacima i Gat-Rimon s pa?njacima. Dakle, èetiri grada.

   ^25Od polovine plemena Mana?eova: Tanak s pa?njacima i Jibleam s
   pa?njacima. Dakle, dva grada.

   ^26U svemu: deset su gradova s pa?njacima dobile porodice ostalih
   sinova Kehatovih.

   ^27Ger?onovim sinovima, porodicama levitskim, dado?e od polovine
   plemena Mana?eova grad-utoèi?te Golan u Ba?anu i A?tarot s njihovim
   pa?njacima. Dakle, dva grada.

   ^28Od plemena Jisakarova: Ki?on s pa?njacima, Dabrat s pa?njacima,

   ^29Jarmut s pa?njacima i En-Ganim s pa?njacima. Dakle, èetiri grada.

   ^30Od plemena A?erova: Mi?al s pa?njacima, Abdon s pa?njacima,

   ^31Helkat s pa?njacima i Rehob s pa?njacima. Dakle, èetiri grada.

   ^32Od plemena Naftalijeva: grad-utoèi?te Kede? u Galileji s pa?njacima,
   Hamot Dor s pa?njacima i Kartan s pa?njacima. Dakle, tri grada.

   ^33Svega Ger?onovih gradova po porodicama njihovim bija?e trinaest
   gradova s pa?njacima.

   ^34Porodicama sinova Merarijevih, preostalim levitima, dali su od
   plemena Zebulunova: Jokneam s pa?njacima, Kartu s pa?njacima,

   ^35Rimon s pa?njacima, Nahalal s pa?njacima. Dakle, èetiri grada.

   ^36S onu stranu Jordana od plemena Rubenova dado?e im grad-utoèi?te
   Beser s pa?njacima na pustinjskoj visoravni, Jahas s pa?njacima,

   ^37Kedemot s pa?njacima, Mefaat s pa?njacima. Dakle, èetiri grada.

   ^38Od plemena Gadova: grad-utoèi?te Ramot u Gileadu s pa?njacima,
   Mahanajim s pa?njacima,

   ^39He?bon s pa?njacima, Jazer s pa?njacima. Dakle, èetiri grada.

   ^40U svemu bija?e dodijeljeno ?drijebom porodicama sinova Merarijevih,
   preostalim levitima, dvanaest gradova.

   ^41Tako usred ba?tine sinova Izraelovih bija?e èetrdeset i osam
   levitskih gradova s pa?njacima.

   ^42Svaki je taj grad imao pa?njake unaokolo. Tako je bilo sa svima
   spomenutim gradovima.

   ^43Tako je Jahve predao Izraelcima svu zemlju za koju se zakleo da æe
   je dati ocima njihovim. Primili su je u posjed i nastanili se u njoj.

   ^44I dade im Jahve da otpoèinu u miru na svim meðama, kako se bija?e
   zakleo njihovim ocima. Nitko im od njihovih neprijatelja ne bija?e
   kadar odoljeti. Sve im je njihove neprijatelje predao Jahve u ruke.

   ^45Od svih obeæanja ?to ih je Jahve dao domu Izraelovu nijedno ne osta
   neispunjeno. Sve se ispunilo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Tada sazove Jo?ua sinove Rubenove i Gadove i polovinu plemena
   Mana?eova

   ^2i reèe im: "Izvr?ili ste sve ?to vam je Mojsije, sluga Jahvin,
   zapovjedio i poslu?ali ste me u svemu ?to sam vam zapovjedio.

   ^3Niste ostavili svoje braæe unatoè dugom vojevanju do dana?njega dana
   i vr?ili ste vjerno zapovijedi Jahve, Boga svojega.

   ^4Sada je Jahve, Bog va?, dao mir braæi va?oj, kako im bija?e obeæao.
   Vratite se sada u svoje ?atore, u zemlju koju vam je dao Mojsije, sluga
   Jahvin, u ba?tinu s onu stranu Jordana.

   ^5Samo pazite da vr?ite zapovijedi i Zakon ?to vam ga dade Mojsije,
   sluga Jahvin: da ljubite Jahvu, Boga svojega, da uvijek idete putovima
   njegovim, da èuvate zapovijedi njegove, da se dr?ite uz njega i da mu
   slu?ite svim srcem i svom du?om."

   ^6I blagoslovi ih Jo?ua i otpusti, a oni se zatim vrate u svoje ?atore.

   ^7Mojsije bija?e jednoj polovini plemena Mana?eova dao ba?tinu u
   Ba?anu; a drugoj polovini dade je Jo?ua usred njihove braæe zapadno od
   Jordana. Otpu?tajuæi ih u njihove ?atore, Jo?ua ih blagoslovi.

   ^8I reèe im: "Vratite se u svoje ?atore s velikim blagom i s mnogom
   stokom, sa srebrom, zlatom, tuèem, ?eljezom i haljinama u izobilju i
   podijelite plijen od neprijatelja svojih s braæom svojom."

   ^9Vrati?e se sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena
   Mana?eova; odo?e od sinova Izraelovih iz ?ila u zemlji kanaanskoj da
   krenu u zemlju gileadsku, na svoju ba?tinu koju su zaposjeli, kako im
   je zapovjedio Jahve preko Mojsija.

   ^10Kad su stigli do jordanskog podruèja u zemlji kanaanskoj, podigo?e
   sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Mana?eova ?rtvenik na
   Jordanu, ?rtvenik velik, izdaleka se vidio.

   ^11Èuli Izraelci gdje se govori: "Evo, sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i
   polovina plemena Mana?eova podigo?e ?rtvenik prema zemlji kanaanskoj,
   kod Jordana, na izraelskoj strani."

   ^12Na to se skupi sva zajednica sinova Izraelovih u ?ilu da poðu u boj
   na njih.

   ^13Izraelci sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena
   Mana?eova u gileadsku zemlju posla?e Pinhasa, sina sveæenika Eleazara,

   ^14i s njime deset knezova, po jednoga rodovskog glavara od svakoga
   plemena Izraelova, a svaki je od njih bio glavar obitelji meðu tisuæama
   porodica Izraelovih.

   ^15I kad oni doðo?e k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini
   plemena Mana?eova u zemlju gileadsku, reko?e im:

   ^16"Evo ?to veli sva zajednica Jahvina: '?to znaèi nevjera koju èinite
   protiv Jahve, Boga Izraelova? Za?to se odvrgoste danas od Jahve i,
   podigav?i ?rtvenik, za?to se bunite protiv Jahve?

   ^17Zar vam nije dosta zloèina iz Peora, od kojega se nismo oèistili do
   dana dana?njega i zbog kojega je do?ao pomor na zajednicu Jahvinu?

   ^18Ako se danas odvraæate od Jahve i bunite se danas protiv njega, neæe
   li se sutra izliti njegov gnjev na svu zajednicu Izraelovu?

   ^19Ili vam je mo?da zemlja va?e ba?tine neèista? Onda prijeðite u
   zemlju ba?tine Jahvine, u kojoj je Jahvino Prebivali?te, i prebivajte
   meðu nama. Ali se ne bunite protiv Jahve i ne bunite se protiv nas
   di?uæi sebi ?rtvenik mimo ?rtvenik Jahve, Boga na?ega.

   ^20Nije li se Akan, Zerahov sin, sam ogrije?io o 'herem' te se oborila
   srd?ba na svu zajednicu Izraelovu? Zar nije umro zbog krivice svoje?'"

   ^21Tada odgovori?e sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena
   Mana?eova govoreæi plemenskim glavarima Izraelovim:

   ^22"Bog, Bog Jahve, Bog nad bogovima, Jahve zna i neka zna Izrael: ako
   je to bila pobuna ili nevjernost prema Jahvi, neka nam uskrati svoju
   pomoæ danas;

   ^23ako smo podigli ?rtvenik da se odvrgnemo od Jahve i da prinosimo
   ?rtve paljenice, prinosnice i ?rtve prièesnice, neka nam onda sudi
   Jahve!

   ^24Uèinismo to od brige i skrbi i rekosmo: 'Jednoga æe dana sinovi va?i
   reæi na?ima: ?to vam je zajednièko s Jahvom, Bogom Izraelovim?

   ^25Zar nije, sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi, postavio Jahve izmeðu vas
   i nas meðu na?u - Jordan? Vi nemate dijela s Jahvom.' I tako bi sinovi
   va?i mogli uèiniti da se sinovi na?i odvrate te ne ?tuju Jahvu.

   ^26Zato smo rekli: 'Podignimo ?rtvenik, ali ne za ?rtve paljenice niti
   za klanice,

   ^27nego da bude svjedoèanstvo izmeðu nas i vas, meðu potomcima na?im,
   da ?elimo slu?iti Jahvi paljenicama, klanicama i prièesnicama. Tako da
   ne mognu jednom va?i sinovi reæi na?ima: Nemate dijela s Jahvom.'

   ^28Ako bi kada tako rekli nama i potomcima na?im, mogli bismo
   odgovoriti: 'Pogledajte slog ?rtvenika Jahvina ?to su ga podigli oci
   na?i ne za ?rtve paljenice ni klanice, nego za svjedoèanstvo izmeðu nas
   i vas.'

   ^29Nije nam ni na kraj pameti pomisao da se bunimo protiv Jahve i da se
   odvraæamo od njega di?uæi ?rtvenik za ?rtve paljenice, prinosnice i
   klanice, mimo ?rtvenik Jahve, Boga na?ega, koji je pred njegovim
   Prebivali?tem!"

   ^30Kad sveæenik Pinhas, knezovi zbora i glavari izraelskih plemena koji
   su bili s njim èu?e rijeèi koje im reko?e sinovi Gadovi, sinovi
   Rubenovi i sinovi Mana?eovi, umiri?e se.

   ^31Tada sveæenik Pinhas, sin Eleazarov, odgovori sinovima Rubenovim,
   sinovima Gadovim i sinovima Mana?eovim: "Spoznali smo sada da je Jahve
   meðu nama, jer mu se niste iznevjerili: tako ste saèuvali sinove
   Izraelove od kazne Jahvine."

   ^32Sveæenik Pinhas, sin Eleazarov, i knezovi odo?e od sinova Rubenovih
   i sinova Gadovih i vrati?e se iz zemlje gileadske u kanaansku k
   sinovima Izraelovim i kaza?e im odgovor.

   ^33Izraelovim sinovima bija?e drag taj odgovor: hvalili su Boga i
   odustali su od nauma da udare na njih i da opusto?e zemlju u kojoj su
   ?ivjeli sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi.

   ^34Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi nazvali su ?rtvenik "Ed" -
   "Svjedoèanstvo", jer reko?e: "To je svjedoèanstvo meðu nama: Jahve je
   Bog."
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Proteklo je mnogo dana kako je Jahve dao Izraelu da otpoèine od svih
   neprijatelja unaokolo. I Jo?ua bija?e ostario, za?ao u godine.

   ^2Dozva zato Jo?ua sve Izraelce, starje?ine, glavare, suce i
   upravitelje njihove i reèe im: "Ostario sam i odmakao u godinama.

   ^3Vi ste bili svjedoci svega ?to je Jahve, Bog va?, pred va?im oèima
   uèinio svim narodima radi vas: Jahve, Bog va?, borio se za vas.

   ^4Vidite, razdijelio sam ?drijebom u ba?tinu va?im plemenima sve narode
   koji su ostali i sve one narode koje sam istrijebio od Jordana do
   Velikog mora na zapadu.

   ^5Jahve, Bog va?, sam æe ih goniti ispred vas i otjerat æe ih ispred
   vas i zaposjest æete njihovu zemlju, kao ?to vam je obeæao Jahve, Bog
   va?.

   ^6Budite, dakle, postojani i sve èvr?æi u tome da èuvate i vr?ite sve
   ?to je napisano u Knjizi zakona Mojsijeva i da ne odstupite od toga ni
   desno ni lijevo.

   ^7Ne mije?ajte se s tim narodima koji ostado?e meðu vama; i ne
   spominjite imena njihovih bogova niti se kunite njima; nemojte im
   slu?iti i ne klanjajte se njima.

   ^8Nego se dr?ite Jahve, Boga svoga, kako ste èinili do danas.

   ^9Jahve je protjerao ispred vas velike i moæne narode i nitko se nije
   do danas mogao odr?ati pred vama.

   ^10Jedan je od vas tjerao pred sobom tisuæu, jer se Jahve, Bog va?,
   borio za vas, kao ?to vam je obeæao.

   ^11Bri?no pazite da ljubite Jahvu, Boga svojega, jer se radi o va?em
   ?ivotu.

   ^12Jer ako se odmetnete i prionete uz ostatak onih naroda koji
   preosta?e meðu vama i s njima se pove?ete tazbinom i pomije?ate se s
   njima i oni s vama,

   ^13znajte dobro da æe Jahve, Bog va?, prestati goniti te narode ispred
   vas; oni æe vam postati zamka i mre?a, bit æe biè bokovima va?im i
   trnje oèima va?im, sve dok se ne iselite iz ove dobre zemlje koju vam
   dade Jahve, Bog va?.

   ^14Evo, ja kreæem danas na put kojim je svima poæi. Spoznajte i
   priznajte svim srcem svojim i svom du?om svojom: ni jedno od svih
   obeæanja koja vam je dao Jahve, Bog va?, nije ostalo neispunjeno.

   ^15I kao ?to vam se ispunilo svako obeæanje ?to vam ga je dao Jahve,
   Bog va?, tako æe Jahve ispuniti i svaku prijetnju dok vas ne izbri?e s
   lica ove dobre zemlje koju vam je dao Jahve, Bog va?.

   ^16Ako prekr?ite Savez koji je Jahve, Bog va?, sklopio s vama; ako
   budete slu?ili drugim bogovima i klanjali se njima, buknut æe gnjev
   Jahvin na vas i nestat æe vas ubrzo iz dobre zemlje koju vam je Jahve
   dao."
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Jo?ua potom sabra sva plemena Izraelova u ?ekem; i sazva starje?ine
   Izraelove, glavare, suce i upravitelje njihove i oni stado?e pred
   Bogom.

   ^2Tada reèe Jo?ua svemu narodu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Nekoæ
   su oci va?i, Terah, otac Abrahamov i Nahorov, ?ivjeli s onu stranu
   Rijeke i slu?ili drugim bogovima.

   ^3Ali sam ja uzeo oca va?ega Abrahama s one strane Rijeke i proveo ga
   kroza svu zemlju kanaansku, umno?io mu potomstvo i dao mu Izaka.

   ^4Izaku dadoh Jakova i Ezava. Ezavu sam dao goru Seir u posjed. Jakov i
   sinovi njegovi oti?li su u Egipat.

   ^5Tada sam poslao Mojsija i Arona i udario sam Egipat kaznama koje sam
   uèinio u njemu i tada sam vas izveo.

   ^6Izveo sam oce va?e iz Egipta i stigli su na more; Egipæani su
   progonili va?e oce bojnim kolima i konjanicima sve do Mora crvenoga.

   ^7Zavapili su tada Jahvi i on je razvukao gustu maglu izmeðu njih i
   Egipæana i naveo ih u more koje ih je prekrilo. Vidjeli ste svojim
   oèima ?to sam uèinio Egipæanima; zatim ste ostali dugo vremena u
   pustinji.

   ^8Nato sam vas uveo u zemlju Amorejaca, koji ?ive s onu stranu Jordana.
   Zarati?e s vama i ja ih dadoh u va?e ruke; uzeli ste u ba?tinu zemlju
   njihovu jer sam ih ja ispred vas uni?tio.

   ^9Tada se digao moapski kralj Balak, sin Siporov, da ratuje s Izraelom
   i on pozva Bileama, sina Beorova, da vas prokune.

   ^10Ali ja ne htjedoh poslu?ati Bileama: morade vas on i blagosloviti, i
   spasih vas iz njegove ruke.

   ^11Onda ste pre?li preko Jordana i do?li u Jerihon, ali su glavari
   Jerihona poveli rat protiv vas - kao i Amorejci, Peri?ani, Kanaanci,
   Hetiti, Girga?ani, Hivijci i Jebusejci - ali sam ih ja predao u va?e
   ruke.

   ^12Pred vama sam poslao str?ljene koji su ispred vas tjerali dva kralja
   amorejska: nema? ?to zahvaliti svome maèu ni svome luku.

   ^13Dao sam vam zemlju za koju se niste trudili i gradove koje niste
   gradili i u njima se nastaniste; i vinograde vam dadoh i maslinike koje
   niste sadili, a danas vas hrane.'

   ^14I zato se sada bojte Jahve i slu?ite mu savr?eno i vjerno! Uklonite
   bogove kojima su slu?ili oci va?i s onu stranu Rijeke i u Egiptu i
   slu?ite Jahvi!

   ^15Meðutim, ako vam se ne sviða slu?iti Jahvi, onda danas izaberite
   kome æete slu?iti: mo?da bogovima kojima su slu?ili va?i oci s onu
   stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u èijoj zemlji sada prebivate. Ja
   i moj dom slu?it æemo Jahvi."

   ^16Narod odgovori: "Daleko neka je od nas da ostavimo Jahvu a slu?imo
   drugim bogovima.

   ^17Jahve, Bog na?, izveo je nas i na?e oce iz Egipta, iz doma
   robovanja, i on je pred na?im oèima uèinio velika èudesa i èuvao nas
   cijelim putem kojim smo i?li i meðu svim narodima kroz koje smo
   prolazili.

   ^18Jo? vi?e: Jahve je ispred nas protjerao sve narode i Amorejce, koji
   su ?ivjeli u ovoj zemlji. I mi æemo slu?iti Jahvi jer je on Bog na?."

   ^19Tada reèe Jo?ua narodu: "Vi ne mo?ete slu?iti Jahvi, jer je on Bog
   sveti, Bog ljubomorni, koji ne mo?e podnijeti va?ih prijestupa ni va?ih
   grijeha.

   ^20Ako ostavite Jahvu da biste slu?ili tuðim bogovima, okrenut æe se
   protiv vas i uni?tit æe vas, po?to vam je bio dobro èinio."

   ^21A narod odgovori Jo?ui: "Ne, mi æemo slu?iti Jahvi!"

   ^22Na to æe Jo?ua narodu: "Sami ste protiv sebe svjedoci da ste
   izabrali Jahvu da mu slu?ite." Odgovori?e mu: "Svjedoci smo."

   ^23"Maknite, dakle, tuðe bogove koji su meðu vama i priklonite svoja
   srca Jahvi, Bogu Izraelovu."

   ^24Odgovori narod Jo?ui: "Slu?it æemo Jahvi, Bogu svojemu, i glas æemo
   njegov slu?ati."

   ^25Tako sklopi Jo?ua toga dana Savez s narodom i utvrdi mu uredbu i
   zakon. Bilo je to u ?ekemu.

   ^26Jo?ua upisa te rijeèi u Knjigu zakona Bo?jega. Zatim uze velik kamen
   i stavi ga ondje pod hrast koji bija?e u sveti?tu Jahvinu.

   ^27Zatim reèe Jo?ua svemu narodu: "Gle, ovaj kamen neka nam bude
   svjedokom jer je èuo rijeèi ?to ih je govorio Jahve; on æe biti svjedok
   da ne zatajite Boga svoga."

   ^28Tada Jo?ua otpusti narod, svakoga na njegovu ba?tinu.

   ^29Poslije ovih dogaðaja umrije Jo?ua, sin Nunov, sluga Jahvin, u dobi
   od sto deset godina.

   ^30Sahrani?e ga u kraju ?to ga je ba?tinio u Timnat Serahu, u
   Efrajimovoj gori, sjeverno od gore Gaa?a.

   ^31Izrael je slu?io Jahvi svega vijeka Jo?uina i svega vijeka
   starje?ina koje su Jo?uu nad?ivjele i vidjele sva djela ?to ih je Jahve
   uèinio Izraelu.

   ^32Kosti Josipove, koje su sinovi Izraelovi sa sobom donijeli iz
   Egipta, pokopali su u ?ekemu, na zemlji?tu koje Jakov bija?e kupio od
   sinova Hamora, oca ?ekemova, za stotinu srebrnjaka i koje je pripalo u
   ba?tinu sinova Josipovih.

   ^33Umrije i Eleazar, sin Aronov, i pokopa?e ga u Gibei, koja je
   pripadala njegovu sinu Pinhasu a nalazila se u Efrajimovoj gori.
     __________________________________________________________________

Judges
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Poslije smrti Jo?uine upita?e Izraelci Jahvu: "Tko æe od nas prvi
   poæi na Kanaance da se protiv njih bori?"

   ^2A Jahve odgovori: "Neka Juda prvi poðe; u njegove ruke stavljam
   zemlju."

   ^3Tada Juda reèe svome bratu ?imunu: "Poði sa mnom u zemlju koja mi je
   dosuðena u ba?tinu; borit æemo se protiv Kanaanaca, a potom æu se ja
   uza te boriti na tvojoj zemlji." I ?imun ode s njim.

   ^4Ode Juda i Jahve im predade u ruke Kanaance i Peri?ane te pobi?e u
   Bezeku deset tisuæa ljudi.

   ^5U Bezeku zateko?e Adoni-Sedeka, udari?e na nj i porazi?e Kanaance i
   Peri?ane.

   ^6Kad je Adoni-Sedek nagnuo u bijeg, gonili su ga, uhvatili ga i
   odsjekli mu palce na rukama i nogama.

   ^7Tada reèe Adoni-Sedek: "Sedamdeset kraljeva odsjeèenih palaca na
   rukama i na nogama kupilo je mrvice pod mojim stolom. Kako sam èinio,
   tako mi Bog vraæa." Odveli su ga u Jeruzalem i ondje je umro.

   ^8Zatim Judini sinovi udari?e na Jeruzalem, osvoji?e ga, posjeko?e
   maèem ?itelje i spali?e grad.

   ^9Poslije toga krenu?e Judini sinovi da se bore protiv Kanaanaca koji
   su ?ivjeli u Gorju, Negebu i u ?efeli.

   ^10Onda Juda ode na Kanaance koji su ?ivjeli u Hebronu - Hebronu bija?e
   nekoæ ime Kirjat Arba - i ondje potuèe ?e?aja, Ahimana i Talmaja.

   ^11Odatle krenu na stanovnike Debira, koji se nekoæ zvao Kirjat Sefer.

   ^12Tada reèe Kaleb: "Tko pokori i zauzme Kirjat Sefer, dat æu mu svoju
   kæer Aksu za ?enu."

   ^13Zauze ga Otniel, sin Kenaza, mlaðeg brata Kalebova, i Kaleb mu dade
   svoju kæer Aksu za ?enu.

   ^14Kad je pri?la mu?u, on je nagovori da u svoga oca i?te polje. Siðe
   ona s magarca, a Kaleb je upita: "?to hoæe??"

   ^15Ona mu odgovori: "Daj mi blagoslov! Kad si mi dao kraj u Negebu, daj
   mi onda i koji izvor vode." I Kaleb joj dade Gornje i Donje izvore.

   ^16Sinovi Hobaba Kenijca, tasta Mojsijeva, odo?e iz Palmova grada s
   Judinim sinovima u Judinu pustinju, koja je u Negebu, na jugu od Arada.
   Tu se nastani?e meðu Amaleèanima.

   ^17Potom ode Juda s bratom ?imunom i pobi?e Kanaance koji su ?ivjeli u
   Sefatu i grad izruèi?e "heremu", prokletstvu. Zbog toga se grad prozva
   Horma.

   ^18Ali Juda nije uspio zauzeti Gaze s njenim podruèjem, ni A?kelona s
   njegovim podruèjem, ni Ekrona s njegovim podruèjem.

   ^19Jahve bija?e s njim te on osvoji gorje, ali ne moga?e potjerati onih
   u nizini jer imahu ?eljezna kola.

   ^20Kao ?to bija?e odredio Mojsije, dado?e Hebron Kalebu, koji iz njega
   otjera tri sina Anakova.

   ^21A Benjaminovi sinovi ne uspje?e otjerati Jebusejaca koji su ?ivjeli
   u Jeruzalemu i tako Jebusejci ostado?e u Jeruzalemu s Benjaminovim
   sinovima do dana dana?njega.

   ^22Krenu i pleme Josipovo na Betel i Jahve bija?e s njima.

   ^23I pleme Josipovo uze izviðati Betel. Grad se nekoæ zvao Luz.

   ^24Uhode opazi?e èovjeka gdje izlazi iz grada i reko?e mu: "Poka?i nam
   kuda se mo?e u grad, pa æemo ti biti milostivi."

   ^25On im pokaza kuda mogu u grad. I sve u gradu isjeko?e maèem, a onoga
   èovjeka sa svom njegovom obitelji pusti?e da ode.

   ^26Èovjek je oti?ao u zemlju Hetita i ondje sagradio grad i prozvao ga
   Luz. Tako se zove jo? i danas.

   ^27Mana?e nije osvojio Bet-?eana i njegovih sela ni Tanaka i njegovih
   sela. Nije potjerao ni stanovnika iz Dora i njegovih sela, ni
   stanovnika Jibleama i njegovih sela, ni stanovnika Megida i njegovih
   sela. Tako su Kanaanci ostali i ?ivjeli u toj zemlji.

   ^28Kad je Izrael ojaèao, nametnuo je Kanaancima tlaku, ali ih nije
   mogao otjerati.

   ^29Ni Efrajim nije otjerao Kanaanaca koji su ?ivjeli u Gezeru, tako te
   su Kanaanci tu ?ivjeli meðu njima.

   ^30Zebulun nije otjerao stanovnika Kitrona ni stanovnika Nahalola. Tako
   su Kanaanci ostali usred Zebulunovih sinova, ali im bija?e nametnuta
   tlaka.

   ^31Ni A?er nije otjerao stanovnika Akona, ni stanovnika Sidona, ni onih
   iz Mahalaba, Akziba, Helbe, Afika i Rehoba.

   ^32A?erovci su ostali tako meðu Kanaancima, stanovnicima te zemlje, jer
   ih nisu otjerali.

   ^33Naftali nije otjerao stanovnika Bet-?eme?a i Bet-Anata, nego je
   ?ivio meðu Kanaancima koji su nastavali tu zemlju, ali je stanovnicima
   Bet-?eme?a i Bet-Anata nametnuta tlaka.

   ^34Amorejci su potisnuli Danove sinove u goru i nisu ih pu?tali da siðu
   u ravnicu.

   ^35Amorejci su se zadr?ali u Har-Heresu, Ajalonu i ?aalbimu, ali kad je
   ruka Josipova doma ojaèala, bila im je nametnuta tlaka.

   ^36Podruèje Edomaca pru?a se od Akrabimskog uspona do Stijene pa
   navi?e.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Anðeo Jahvin doðe iz Gilgala u Bokim i reèe: "Izveo sam vas iz
   Egipta i doveo vas u zemlju koju sam vam obeæao zaklev?i se ocima
   va?im. Rekao sam: 'Neæu raskinuti Saveza svog s vama dovijeka.

   ^2A vi ne sklapajte saveza sa stanovnicima ove zemlje; nego ru?ite
   njihove ?rtvenike!' Ali vi niste poslu?ali moga glasa. ?to ste uèinili?

   ^3Zato vam ka?em: neæu ih odagnati pred vama. Nego, oni æe vas tlaèiti
   i bogovi njihovi bit æe vam zamkom."

   ^4Kad Anðeo Jahvin izreèe te rijeèi svim Izraelcima, narod zakuka i
   zaplaka.

   ^5I tako prozva?e ono mjesto Bokim i ondje prineso?e ?rtve Jahvi.

   ^6Tada Jo?ua otpusti narod i raziðo?e se Izraelci svaki na svoju
   ba?tinu da zaposjednu zemlju.

   ^7Narod je slu?io Jahvi svega vijeka Jo?uina i svega vijeka starje?ina
   koje su nad?ivjele Jo?uu i vidjele sva velika djela ?to ih je Jahve
   uèinio Izraelu.

   ^8Jo?ua, sin Nunov, sluga Jahvin, umrije u dobi od sto deset godina.

   ^9Sahrani?e ga u kraju ?to ga je ba?tinio u Timnat Heresu, u
   Efrajimovoj gori, sjeverno od planine Gaa?a.

   ^10A kada se sav onaj nara?taj pridru?io svojim ocima, naslijedi ga
   drugi nara?taj koji nije mario za Jahvu ni za djela ?to ih je uèinio
   Izraelu.

   ^11Tada su sinovi Izraelovi poèeli èiniti ono ?to Jahvi nije po volji i
   slu?ili su baalima.

   ^12Ostavi?e Jahvu, Boga otaca svojih, koji ih je izveo iz zemlje
   egipatske, i poðo?e za drugim bogovima izmeðu bogova okolnih naroda.
   Klanjahu im se, razgnjevi?e Jahvu.

   ^13Otpali su od Jahve da bi slu?ili Baalu i A?tarti.

   ^14Zato Jahve izli gnjev svoj na Izraela: prepusti ih pljaèka?ima da ih
   plijene, izruèi ih neprijateljima uokolo, tako te se ne mogo?e
   oduprijeti.

   ^15?to bi god poèeli, ruka se Jahvina okretala protiv njih na njihovu
   nesreæu, kao ?to im je Jahve rekao i kao ?to im se zakleo. I tako
   zapado?e u veliku nevolju.

   ^16Tada im Jahve stade podizati suce da ih izbavljaju iz ruku onih koji
   su ih pljaèkali.

   ^17Ali oni ni svojih sudaca nisu slu?ali, nego se iznevjeri?e s drugim
   bogovima te im se klanjahu. Brzo su za?li s puta kojim su i?li oci
   njihovi slu?ajuæi Jahvine zapovijedi; oni nisu èinili tako.

   ^18Kada im je podizao suce, Jahve bija?e sa svakim sucem te ih
   izbavlja?e iz ruku njihovih neprijatelja za svega vijeka suèeva, jer se
   sa?alilo Jahvi koliko su uzdisali pod jarmom onih koji su ih
   ugnjetavali.

   ^19A kada bi sudac umro, oni bi opet zapadali u veæu pokvarenost nego
   njihovi oci. I?li su za drugim bogovima, slu?ili im i klanjali im se,
   ne odustajuæi od svojih opakih djela i postupaka.

   ^20Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i reèe: "Kad je taj narod
   pogazio Savez kojim sam obvezao njihove oèeve i nije poslu?ao glasa
   moga,

   ^21ni ja odsad neæu pred njim potjerati ni jednoga izmeðu naroda ?to ih
   je Jo?ua po svojoj smrti ostavio",

   ^22da bi njima stavio na ku?nju Izraela: hoæe li se ili neæe dr?ati
   Jahvinih putova kao ?to ih se dr?ahu oci njihovi.

   ^23Zato Jahve bija?e ostavio te narode i nije ih odmah izagnao ni
   predao Jo?ui u ruke.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Ovo su narodi koje je Jahve pustio da ostanu kako bi njima isku?avao
   sinove Izraelove, sve one koji ne iskusi?e ratova kanaanskih.

   ^2Bija?e to samo na korist pokoljenjima sinova Izraelovih da nauèe
   vje?tinu ratovanja - barem oni koji nisu iskusili prija?njih ratova:

   ^3ostade pet knezova filistejskih i svi Kanaanci, Sidonci i Hivijci
   koji su ?ivjeli na gori Libanonu od gore Baal-Hermona do ulaza u Hamat.

   ^4Oni su poslu?ili da se isku?a Izrael: da bi se vidjelo hoæe li se
   dr?ati zapovijedi ?to ih je Jahve preko Mojsija dao njihovim ocima.

   ^5Tako su Izraelci prebivali usred Kanaanaca, Hetita, Amorejaca,
   Peri?ana, Hivijaca i Jebusejaca;

   ^6?enili se njihovim kæerima i davali svoje kæeri njihovim sinovima i
   slu?ili njihovim bogovima.

   ^7I èinili su Izraelci ono ?to Jahvi nije bilo po volji. Zaboravili su
   Jahvu, svoga Boga, da bi slu?ili baalima i a?tartama.

   ^8Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i dade ih u ruke Ku?anu
   Ri?atajimu, kralju edomskom; i slu?i?e Ku?anu Ri?atajimu osam godina.

   ^9Tad Izraelci zavapi?e Jahvi i Jahve im podi?e izbavitelja, Otniela,
   sina Kenaza, mlaðega brata Kalebova, da ih oslobodi.

   ^10Duh Jahvin siðe na nj i on posta sucem Izraelu. I povede Izraela u
   boj. Jahve mu preda u ruke Ku?ana Ri?atajima, kralja edomskog, i on
   pobijedi Ku?ana Ri?atajima.

   ^11Zemlja je otad bila u miru èetrdeset godina. Poslije smrti Otniela,
   sina Kenazova,

   ^12Izraelci su poèeli opet èiniti ?to je zlo u oèima Jahvinim. Zato
   Jahve dade Eglonu, kralju moapskom, moæ nad Izraelom, jer su èinili ?to
   je zlo pred Jahvom.

   ^13Eglon se ujedini sa sinovima Amonovim i Amalekovim, poðe na Izraela,
   potuèe ga i osvoji Palmov grad.

   ^14Izraelci su slu?ili moapskom kralju Eglonu osamnaest godina.

   ^15Tada Izraelci zavapi?e Jahvi i Jahve im podi?e izbavitelja - Ehuda,
   sina Gere iz Benjaminova plemena, èovjeka koji bija?e ljevak. I posla?e
   ga Izraelci da im odnese danak Eglonu, kralju moapskom.

   ^16A Ehud naèini sebi bode? sa dvije o?trice, lakat dug, i pripasa ga
   pod haljine uz desno bedro.

   ^17I odnese danak Eglonu, kralju moapskom. Eglon bija?e vrlo debeo.

   ^18Predav?i danak, Ehud ode s ljudima koji bijahu donijeli danak.

   ^19Ali kada je do?ao do idola u blizini Gilgala, vrati se i reèe: "Imam
   ti, kralju, reæi jednu tajnu!" Kralj mu odvrati: "Tiho!" I svi koji su
   uza nj bili izaðu.

   ^20Ehud uðe. Kralj je sjedio u hladovitoj gornjoj sobi; bio je sam.
   Ehud mu reèe: "Imam, kralju, za tebe rijeè od Boga!" On odmah usta s
   prijestolja.

   ^21Tad Ehud lijevom rukom trgnu bode? s desnog bedra i satjera mu ga u
   trbuh.

   ^22Za o?tricom uðe sav dr?ak i salo se sklopi za o?tricom, jer Ehud
   nije mogao izvuæi o?tricu iz trbuha. Neèist je izlazila odande.

   ^23Ehud je oti?ao kroz trijem; za sobom je zatvorio vrata gornje sobe i
   zakljuèao ih.

   ^24Kada je on oti?ao, vrate se sluge da pogledaju. Kako vrata gornje
   sobe bijahu zakljuèana, reko?e: "Bit æe da je oti?ao na stranu, u
   klijet do hladovite sobe."

   ^25Èekali su ga dugo, u nedoumici, jer on nije otvarao vrata gornje
   sobe. Naposljetku uze?e kljuè i otvori?e: gospodar im le?ao na tlu,
   mrtav.

   ^26Dok su oni èekali, Ehud je pobjegao, pro?ao veæ idole i sklonio se u
   Seiru.

   ^27Èim doðe u zemlju Izraelovu, zasvira u rog na Efrajimovoj gori; i
   siðo?e Izraelci s njim s gore, a on im staja?e na èelu.

   ^28I reèe im: "Poðite za mnom! Jahve vam je u ruke predao Moapce, va?e
   neprijatelje." Oni krenu?e za njim, zatvori?e Moapcima put preko gazova
   Jordana i ne dado?e nikome prijeko.

   ^29Pobili su u to vrijeme oko deset tisuæa Moabaca, sve kr?nih i
   hrabrih ljudi, i nijedan im nije umakao.

   ^30Toga su dana Moapci potpali pod ruku Izraelovu i zemlja bija?e mirna
   osamdeset godina.

   ^31Poslije njega bija?e ?amgar, sin Anatov. On je pobio ?est stotina
   Filistejaca ostanom volujskim. Tako je i on spasio Izraela.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Poslije smrti Ehudove Izraelci su opet stali èiniti ?to Jahvi nije
   po volji

   ^2i Jahve ih predade u ruke Jabinu, kanaanskom kralju koji je vladao u
   Hasoru. Vojskovoða vojsci njegovoj bija?e Sisera, koji je ?ivio u
   Haro?etu Poganskom.

   ^3Tad Izraelci zavapi?e Jahvi. Jer Jabin ima?e devet stotina ?eljeznih
   bojnih kola i te?ko je tlaèio Izraelce dvadeset godina.

   ^4U to vrijeme Izraelu je sudila proroèica Debora, ?ena Lapidotova.

   ^5?ivjela je pod Deborinom palmom izmeðu Rame i Betela u Efrajimovoj
   gori i k njoj su dolazili Izraelci da presuðuje u njihovim sporovima.

   ^6Ona dozva Baraka, sina Abinoamova, iz Naftalijeva Kede?a i reèe mu:
   "Evo ?to ti Jahve, Bog Izraelov, zapovijeda: 'Idi, kreni na goru Tabor
   i uzmi sa sobom deset tisuæa ljudi izmeðu Naftalijevih i Zebulunovih
   sinova.

   ^7Ja æu k tebi na Ki?onski potok privuæi Siseru, vojskovoðu Jabinove
   vojske, s njegovim bojnim kolima i svim ratnicima te æu ga predati u
   tvoje ruke.'"

   ^8Barak joj odgovori: "Ako ti poðe? sa mnom, iæi æu; ako li ne poðe? sa
   mnom, ne idem."

   ^9"Idem s tobom", reèe mu ona, "ali na putu kojim æe? poæi slava neæe
   tebi pripasti jer æe Jahve ?eni predati u ruke Siseru." Tada Debora
   ustane i poðe s Barakom u Kede?.

   ^10Onamo je Barak pozvao Zebuluna i Naftalija. Deset tisuæa ljudi poðe
   za njim, a i?la je s njim i Debora.

   ^11Heber Kenijac bija?e se odvojio od Kajina, jednoga od sinova Hababa,
   tasta Mojsijeva; razapeo je svoj ?ator kod Hrasta u Saananimu, nedaleko
   od Kede?a.

   ^12Javi?e Siseri da je Barak, sin Abinoamov, iza?ao na goru Tabor.

   ^13Nato Sisera sabra sva svoja kola, devet stotina ?eljeznih kola, i
   sve ljude koje je doveo od Haro?eta Poganskog do Ki?onskog potoka.

   ^14Debora reèe Baraku: "Ustani, evo dana kada æe Jahve predati Siseru u
   tvoje ruke! Sam Jahve ide pred tobom!" I Barak siðe s gore Tabora sa
   deset tisuæa ljudi za sobom.

   ^15Jahve zastra?i Siseru, sva njegova kola i èitavu njegovu vojsku,
   koja na?e u bijeg pred maèem Barakovim. Sisera siðe sa svojih kola i
   pobje?e pje?ice.

   ^16Barak je gonio kola i vojsku sve do Haro?eta Poganskog. Sva je
   Siserina vojska pala od o?trog maèa i nijedan èovjek nije umakao.

   ^17Sisera je dotle bje?ao pje?ice prema ?atoru Jaele, ?ene Hebera
   Kenijca, jer izmeðu Jabina, kralja hasorskog, i kuæe Hebera Kenijca
   bija?e mir.

   ^18Jaela iziðe Siseri u susret i reèe mu: "Zaustavi se, gospodaru,
   svrati se k meni. Ne boj se nièega!" On svrati k njoj pod ?ator, a ona
   ga pokri pokrivaèem.

   ^19On joj reèe: "Daj mi malo vode jer sam ?edan." Ona otvori mijeh s
   mlijekom, napoji ga i opet ga pokri.

   ^20"Stani na ulazu u ?ator", reèe joj on, "pa ako tko naiðe i zapita
   te: 'Ima li tu koga?' ti odgovori: 'Nema!'"

   ^21A Jaela, ?ena Heberova, uze ?atorski klin i èekiæ u ruke, tiho mu se
   pribli?i i zabi mu klin kroza sljepooèice tako da se zario u zemlju. On
   od iscrpljenosti bija?e tvrdo zaspao i tako umrije.

   ^22I gle, doðe Barak progoneæi Siseru. Jaela iziðe preda nj i reèe mu:
   "Doði da ti poka?em èovjeka koga tra?i?." On uðe k njoj, i gle - Sisera
   le?a?e mrtav, s klinom u sljepooèici.

   ^23Tako je Bog u onaj dan ponizio Jabina, kralja kanaanskog, pred
   Izraelcima.

   ^24Ruka Izraelaca postaja?e sve te?a Jabinu, kralju kanaanskom, dok ga
   nije napokon zatrla.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Toga dana Debora i Barak, sin Abinoamov, zapjeva?e ovu pjesmu:

   ^2Ratoborno rasu?e kose borci izraelski i dragovoljno krenu narod:
   blagoslivljajte Jahvu!

   ^3Èujte, o kraljevi! Poslu?ajte, knezovi! Jahvi ja pjesmu pjevam,
   Jahvu, Boga Izraelova, ja slavim.

   ^4Sa Seira kad si silazio, Jahve, pobjednièki kad si kroèio iz polja
   edomskih, sva se zemlja tresla, lila se nebesa, oblaci curkom da?djeli.

   ^5Brda se tresla pred tobom, o Jahve, Jahve, Bo?e Izraelov!

   ^6U dane ?amgara, sina Anatova, u dane Jaele opustje?e putovi; i oni
   koji su putovali, obila?ahu naokolo.

   ^7Pusta bijahu sela izraelska dok ne ustadoh ja, Debora, dok ne ustadoh
   kao majka Izraelu.

   ^8Tuðe bogove sebi izabra?e, i zato im rat stade pred vrata. Za pet
   gradova ne bi nijednog ?tita! Nijednog kralja za èetrdeset tisuæa u
   Izraelu!

   ^9Srce moje kuca za voðe izraelske, za narod ?to dragovoljno u boj
   kreæe! Blagoslivljajte Jahvu!

   ^10Vi koji na bijelim ja?ete magaricama, na sagovima sjedeæi, i vi koji
   hodite putovima, pjevajte,

   ^11uz povike razdraganih pastira kod pojila. Neka se slave dobroèinstva
   Jahvina i vladavina njegova Izraelom! I narod Jahvin siðe na vrata.

   ^12Probudi se, Deboro, ustani! Ustani, pjesmu zapjevaj! Hrabro! Ustani,
   Baraèe, vodi u roblje porobljivaèe svoje, sine Abinoamov!

   ^13Tad siðe na vrata Izrael, narod Jahvin pohrli junaèki.

   ^14Iz Efrajima poteko?e u dolinu, za njima sti?e meðu èete tvoje
   Benjamin. Iz Makira stupaju glavari, iz Zebuluna oni ?to nose ?tap
   zapovjednièki.

   ^15Knezovi Jisakarovi s Deborom bjehu, a Naftali poðe s Barakom, pohrli
   da ga stigne u dolini. Kod Rubenovih potoka dugo se savjetuju.

   ^16Za?to si ostao u torovima da slu?a? sred stada svirku frule? Kod
   Rubenovih potoka dugo se savjetuju.

   ^17Gilead osta s onu stranu Jordana. A za?to je Dan na stranim laðama?
   Za?to na obali mora A?er sjedi, mirno prebiva u svojim zaljevima?

   ^18Zebulun je narod ?to prkosi smrti s Naftalijem, na visoravnima.

   ^19Do?li su kraljevi, boj zametnuli, boj bili kraljevi kanaanski, u
   Tanaku, na vodi megidskoj, al' ni mrve srebra ne dobi?e.

   ^20Sa nebeskih staza vojevahu, vojevahu zvijezde prot' Siseri.

   ^21Sve otplavi potok Ki?on, potok Ki?on pradavni. Gazi èvrsto, moja
   du?o!

   ^22Topot silan odjekuje: jure borci na konjima!

   ^23"Proklinjite Meroz," Anðeo æe Jahvin, "proklinjite ?itelje njegove
   ?to Jahvi nisu u pomoæ pritekli, u pomoæ Jahvi s junacima."

   ^24Blagoslovljena meðu ?enama bila Jaela, ?ena Hebera Kenijca, meðu
   ?enama ?atora nek' je slavljena!

   ^25On vode zaiska, mlijeka mu ona dade, u zdjelu dragocjenu nali mu
   povlake.

   ^26Rukom lijevom za klinom segnu, a desnom za èekiæem kovaèkim. Udari
   Siseru, glavu mu razmrska, probode mu, razbi sljepooèicu.

   ^27Do nogu pade joj, sru?i se, le?e, do nogu pade joj, sru?i se; i gdje
   pade, mrtav osta.

   ^28Kroz prozor motri Siserina mati, kroz prozor motri, na re?etku
   jÓada: "Dugo mu se kola ne vraæaju: ?to im je zapreg tako spor?"

   ^29Najmudrija zbori joj dvorkinja, sebi samoj ona odgovara:

   ^30"Plijen su na?li pa ga dijele: po djevojku na ratnika, po djevojku i
   po dvije, halju-dvije za Siseru, vezen rubac za moj vrat!"

   ^31Tako neka ginu, Jahve, svi neprijatelji tvoji! A oni koji te ljube
   nek budu kao sunce kada se di?e u svojemu sjaju! I zemlja bija?e mirna
   èetrdeset godina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Opet su Izraelci èinili ?to je zlo u Jahvinim oèima; i Jahve ih
   predade u ruke Midjancima za sedam godina.

   ^2Te?ka bija?e ruka Midjanaca nad Izraelom. Da bi izmakli Midjancima,
   Izraelci se sklanjahu u gorske pukotine, spilje i skrovi?ta.

   ^3I kada bi Izraelci posijali, dolazili bi na njih Midjanci i Amaleèani
   i sinovi Istoka.

   ^4Utaboriv?i se na njihovoj zemlji, uni?tavali bi rod zemlje sve do
   Gaze. Ne ostavljahu Izraelu ni?ta da se prehrani, ni ovce ni koze, ni
   vola ni magarca,

   ^5jer dola?ahu sa svojim stadima i svojim ?atorima u takvu mno?tvu kao
   skakavci; ne bija?e broja njima ni njihovim devama; preplavili bi
   zemlju, opusto?ili je.

   ^6Tako su Midjanci bacili Izraela u veliku bijedu te Izraelci zavapi?e
   Jahvi.

   ^7Kad su Izraelci zavapili Jahvi zbog Midjanaca,

   ^8Jahve posla Izraelcima proroka koji im reèe: "Ovako ka?e Jahve, Bog
   Izraelov: 'Ja sam vas izveo iz Egipta, izbavio vas iz kuæe ropstva.

   ^9Ja sam vas oslobodio od ruke Egipæana i od ruke svih va?ih
   tlaèitelja. Protjerao sam ih pred vama, dao vam njihovu zemlju

   ^10i rekao vam: Ja sam Jahve, Bog va?. Ne ?tujte bogova Amorejaca u
   kojih zemlji ?ivite. Ali vi ne poslu?aste moga glasa.'"

   ^11Anðeo Jahvin doðe i sjede pod hrast kod Ofre koji pripada?e Joa?u
   Abiezerovu. Njegov sin Gideon vrhao je p?enicu na tijesku da bi je
   saèuvao od Midjanaca.

   ^12I ukaza mu se Anðeo Jahvin i reèe mu: "Jahve s tobom, hrabri
   junaèe!"

   ^13Gideon mu odgovori: "Oh, gospodaru, ako je Jahve s nama, za?to nas
   sve ovo snaðe? Gdje su sva ona èudesa njegova o kojima nam
   pripovijedahu oci na?i govoreæi: 'Nije li nas Jahve iz Egipta izveo?' A
   sada nas je Jahve ostavio, predao nas u ruke Midjancima."

   ^14Jahve se tad okrenu prema njemu i reèe mu: "Idi s tom snagom u sebi
   i izbavit æe? Izraela iz ruke Midjanaca. Ne ?aljem li te ja?"

   ^15"Ali, gospodaru", odgovori mu Gideon, "kako æu izbaviti Izraela? Moj
   je rod najmanji u Mana?eovu plemenu, a ja sam posljednji u kuæi svoga
   oca."

   ^16Jahve mu reèe: "Ja æu biti s tobom te æe? pobijediti Midjance kao
   jednoga."

   ^17Gideon mu reèe: "Ako sam na?ao milost u tvojim oèima, daj mi znak da
   ti govori? sa mnom.

   ^18Nemoj otiæi odavde dok se ne vratim s darom i stavim ga preda te." A
   on odgovori: "Ostat æu dok se ne vrati?."

   ^19Gideon ode, zgotovi jare i od efe bra?na naèini beskvasne hljebove,
   stavi meso u ko?aricu i juhu u lonac pa donese sve to pod hrast.

   ^20Anðeo Jahvin reèe mu: "Uzmi meso i beskvasne hljebove, stavi ih na
   tu stijenu, a juhu prolij." On uèini tako.

   ^21Anðeo Jahvin tad uze ?tap ?to ga je dr?ao i vrhom dotaknu meso i
   beskvasne hljebove. Oganj planu iz stijene, spali meso i beskvasne
   hljebove. Anðeo Jahvin nato i?èeze pred njegovim oèima.

   ^22Tad Gideon vidje da je to bio Anðeo Jahvin i reèe: "Jao, Jahve,
   Gospode! Anðela Jahvina vidjeh licem u lice!"

   ^23Jahve mu odgovori: "Mir s tobom! Ne boj se, neæe? umrijeti!"

   ^24Gideon podi?e na tome mjestu ?rtvenik Jahvi i nazva ga "Jahve-Mir".
   ?rtvenik jo? i danas stoji u Ofri Abiezerovoj.

   ^25Iste noæi Jahve reèe Gideonu: "U svojega oca uzmi utovljena junca,
   junca od sedam godina, i razori Baalov ?rtvenik i posijeci gaj pokraj
   njega.

   ^26Potom podigni ?rtvenik Jahvi, Bogu svome, na vrhu te gorske stijene
   i dobro ga uredi. Uzmi junca i prinesi paljenicu na drvima A?ere ?to ih
   u gaju nasijeèe?."

   ^27Tada Gideon uze deset ljudi izmeðu svojih slugu i uèini kako mu je
   zapovjedio Jahve. Ali kako se bojao svoje obitelji i graðana, uèini to
   noæu.

   ^28Kad su graðani sutradan poranili, a to razoren Baalov ?rtvenik i gaj
   posjeèen pored njega, a junac ?rtvovan kao paljenica na novom oltaru.

   ^29I pitahu jedni druge: "Tko je to uèinio?" Ispita?e, istra?i?e pa
   reko?e: "Gideon, Joa?ev sin, uèini to."

   ^30Tada graðani reko?e Joa?u: "Izvedi sina da umre jer je razorio
   Baalov ?rtvenik i posjekao gaj pored njega."

   ^31Joa? odgovori svima koji stajahu oko njega: "Zar æete vi braniti
   Baala? Zar æete ga vi spasavati? Tko brani Baala, bit æe pogubljen
   prije sutra?njeg dana. Ako je on bog, neka se sam brani od Gideona ?to
   mu je razorio ?rtvenik."

   ^32Toga dana prozvali su Gideona Jerubaal jer se govorilo: "Neka sam
   Baal s njim obraèuna ?to mu je sru?io ?rtvenik."

   ^33Svi Midjanci, Amaleèani i sinovi Istoka bijahu se sakupili i,
   pre?av?i Jordan, utaborili se u Jizreelskoj ravnici.

   ^34Duh Jahvin obuze Gideona i on zasvira u rog, a Abiezerov rod stade
   iza njega.

   ^35Posla on glasnike po svem plemenu Mana?eovu te i oni stado?e iza
   njega. Posla glasnike i u pleme A?erovo, Zebulunovo i Naftalijevo te im
   i oni krenu?e u susret.

   ^36Gideon reèe Bogu: "Ako zaista hoæe? osloboditi Izraela mojom rukom,
   kao ?to si obeæao,

   ^37evo æu metnuti ovèje runo na gumno: ako bude rose samo na runu, a
   zemlja ostane suha, tada æu znati da æe? mojom rukom izbaviti Izraela,
   kao ?to si obeæao."

   ^38I bi tako. Gideon urani sutradan te iscijedi rosu iz runa - punu
   zdjelu vode.

   ^39Opet Gideon reèe Bogu: "Ne razgnjevi se na me ?to ti progovaram jo?
   jednom. Dopusti mi da jo? ovaj put poku?am s runom: neka samo runo bude
   suho, a neka po svoj zemlji bude rosa!"

   ^40I Bog one noæi uèini tako: samo je runo ostalo suho, a po svoj
   zemlji pala rosa.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Urani Jerubaal, to jest Gideon, i sav narod bija?e s njim i utabori
   se kod En-Haroda; a tabor Midjanaca nalazio se na sjeveru od njegova,
   podno brijega More, u dolini.

   ^2Tada Jahve reèe Gideonu: "Previ?e je naroda s tobom a da bih predao
   Midjance u njegove ruke. Izrael bi se mogao pohvaliti i reæi: 'Vlastita
   me ruka izbavila.'

   ^3Zato oglasi da narod èuje: 'Tko se boji i strahuje, neka se vrati.'"
   Gideon ih isku?a. Dvadeset i dvije tisuæe ljudi iz naroda vrati se, a
   ostade ih deset tisuæa.

   ^4Jahve reèe Gideonu: "Jo? je previ?e naroda. Povedi ih na vodu i ondje
   æu ih isku?ati. Za koga ti ka?em: 'Neka ide s tobom', taj æe s tobom
   iæi. A za koga ti ka?em: 'Neka ne ide s tobom', taj neæe iæi."

   ^5Gideon povede narod na vodu i Jahve mu reèe: "Koji bude laptao vodu
   jezikom kao ?to lapæe pas, stavi ga na stranu. Koji klekne da pije,
   odvoji ga na drugu stranu."

   ^6Onih koji su laptali vodu jezikom - prinoseæi vodu rukom k ustima -
   bija?e tri stotine, a sav je ostali narod kleknuo da pije.

   ^7Tad Jahve reèe Gideonu: "Sa one tri stotine ljudi koji su laptali
   vodu ja æu vas izbaviti i predat æu Midjance u va?e ruke. Svi drugi
   neka se vrate svaki svojoj kuæi."

   ^8Gideon tad nalo?i narodu da mu preda opskrbu i rogove, a onda otpusti
   Izraelce da ide svaki svome ?atoru; zadr?a samo one tri stotine. A
   midjanski se tabor prostirao ni?e njega u dolini.

   ^9One noæi reèe mu Jahve: "Ustani, navali na tabor, jer ti ga predajem
   u ruke.

   ^10Ako se boji? napasti, siði najprije u tabor s Purom, momkom svojim;

   ^11slu?aj ?to govore; ohrabrit æe? se i napast æe? na tabor." On siðe
   sa svojim momkom Purom do prvih taborskih stra?a.

   ^12Midjanci, Amaleèani i svi sinovi Istoka pali po dolini, brojni kao
   skakavci; njihovim devama ne bija?e broja, kao pijesku na obali mora.

   ^13Kad je Gideon do?ao, a to jedan ba? pripovijeda?e svome drugu ?to je
   sanjao: "Usnuo sam kako se pogaèa jeèmenog kruha kotrlja u midjanski
   tabor: dokotrlja se do jednog ?atora i pogodi, a ?ator pade, prevrnu
   se."

   ^14A drug mu odgovori: "Nije to drugo nego maè Gideona, Joa?eva sina,
   Izraelca. Bog mu je predao u ruke Midjance i sav tabor."

   ^15Kada je Gideon èuo kako je onaj pripovjedio san i kako ga je drugi
   protumaèio, baci se nièice, vrati se onda u tabor Izraelov i povika:
   "Ustajte, jer vam je Jahve predao u ruke tabor midjanski!"

   ^16Gideon tad podijeli svoje tri stotine ljudi u tri èete. Svakome
   èovjeku dade u ruke rog, prazan vrè i luè u vrèu:

   ^17"Gledajte mene", reèe im, "i èinite ?to i ja! Kada doðem na rub
   tabora, èinite ?to budem i ja èinio!

   ^18Kad zatrubim u rog ja i svi koji su sa mnom, tada i vi zasvirajte u
   rog oko sveg tabora i vièite: 'Za Jahvu i Gideona!'"

   ^19Gideon i stotina ljudi ?to ga je pratila doðo?e na rub tabora pri
   poèetku ponoæne stra?e; tek ?to su postavili stra?e, oni zatrubi?e u
   rogove i razbi?e vrèeve koje su imali u ruci.

   ^20Tako tri èete zasvira?e u rogove i razbi?e vrèeve; lijevom rukom
   dr?ahu luèi, a desnom rogove da trube i udari?e vikati: "Za Jahvu i
   Gideona!"

   ^21I svaki staja?e nepomièno na svome mjestu uokrug tabora. Tada se
   probudi sav tabor i Midjanci vièuæi nago?e u bijeg.

   ^22Dok su one tri stotine trubile u rogove, uèini Jahve te oni u taboru
   okrenu?e maè jedan na drugoga. I sva se vojska razbje?a do Bet-Ha?ita,
   prema Sartanu, do Abel-Meholske obale kod Tabata.

   ^23A Izraelci iz plemena Naftalijeva, A?erova i iz svega plemena
   Mana?eova sabra?e se i pogna?e Midjance.

   ^24Gideon posla glasnike po svoj Efrajimovoj gori da govore: "Siðite
   pred Midjance i zauzmite prije njih sve gazove do Bet-Bara i Jordana."
   Svi se ljudi od plemena Efrajimova odazva?e i zauze?e gazove voda do
   Bet-Bara i Jordana.

   ^25I uhvati?e dva midjanska kneza, Oreba i Zeeba; Oreba ubi?e na
   Orebovoj stijeni, a Zeeba kod Zeebova tijeska. Progonili su Midjance i
   donijeli Gideonu preko Jordana glavu Orebovu i Zeebovu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Tada Efrajimovi ljudi reko?e Gideonu: "Kako si postupio prema nama:
   nisi nas pozvao kada si po?ao u boj protiv Midjanaca?" I ?estoko mu
   prigovori?e.

   ^2On im odgovori: "Pa ?to sam ja uèinio kad se usporedim s vama? Nije
   li Efrajimovo pabirèenje bolje od Abiezerove berbe?

   ^3U va?e je ruke Jahve predao knezove midjanske, Oreba i Zeeba. Mo?e li
   se usporediti moje djelo s onim ?to ste vi uèinili?" Na te rijeèi uti?a
   se njihova srd?ba prema njemu.

   ^4Kad je Gideon do?ao do Jordana, prijeðe ga, ali i on i tri stotine
   ljudi s njim bijahu iznemogli i gladni.

   ^5Stoga reèe ljudima iz Sukota: "Dajte kruha ljudima koji idu za mnom,
   iznemogli su. Ja gonim Zebaha i Salmunu, kraljeve midjanske."

   ^6Ali mu sukotski glavari odgovori?e: "Zar je Zebahova i Salmunina ?aka
   veæ u tvojoj ruci da dademo kruha tvojoj vojsci?"

   ^7Gideon im reèe: "Dobro! Kad mi Jahve preda u ruke Zebaha i Salmunu,
   iskidat æu vam meso trnjem i draèem pustinjskim."

   ^8Odatle ode u Penuel i zatra?i isto od Penuelaca, a oni mu odgovore
   kao ?to su mu odgovorili i Sukoæani.

   ^9On zaprijeti i Penuelcima: "Kad se vratim kao pobjednik, poru?it æu
   ovu kulu."

   ^10Zebah i Salmuna bijahu u Karkoru i vojska njihova s njima, oko
   petnaest tisuæa ljudi, ?to ih god osta od vojske sinova Istoka; sto
   dvadeset tisuæa ratnika bija?e palo.

   ^11Gideon poðe putem kojim prolaze oni ?to ?ive pod ?atorima, istoèno
   od Nobaha i Jogbohe, te potuèe vojsku kad staja?e bezbri?na.

   ^12Zebah i Salmuna pobjego?e. On ih pogna i uhvati dva kralja
   midjanska, Zebaha i Salmunu. A vojsku im svu uni?ti.

   ^13Poslije bitke Gideon, sin Joa?ev, vrati se preko Hare?ke uzvisine.

   ^14I uhvati nekog momka iz Sukota te ga uze ispitivati; a on mu popisa
   imena sukotskih knezova i starje?ina, sedamdeset i sedam ljudi.

   ^15Potom Gideon ode Sukoæanima i reèe: "Evo Zebaha i Salmune zbog kojih
   ste mi se rugali govoreæi: 'Je li Zebahova i Salmunina ?aka veæ u
   tvojoj ruci pa da dademo kruha tvojim iznemoglim ljudima?'"

   ^16I uhvati starje?ine gradske, nabra pustinjskog trnja i draèa da ih
   oæute leða Sukoæana.

   ^17Poru?i Penuelsku kulu i pobi graðane.

   ^18Onda reèe Zebahu i Salmuni: "Kakvi bijahu ljudi koje pobiste na
   Taboru?" "Bili su nalik na te", odgovori?e. "Svaki bija?e kao kraljev
   sin."

   ^19"To su bila moja braæa, sinovi moje matere", reèe Gideon. "Tako mi
   Jahve, da ste ih ostavili na ?ivotu, ne bih vas ubio."

   ^20Potom zapovjedi svom prvencu Jeteru: "Ustani, pogubi ih!" Ali djeèak
   ne izvuèe maèa: bojao se, bija?e jo? mlad.

   ^21Tada reko?e Zebah i Salmuna: "Ustani ti i navali na nas, jer kakav
   je èovjek, onakva mu i snaga." I ustav?i, Gideon pogubi Zebaha i
   Salmunu i uze mjeseèiæe ?to su visjeli o vratu njihovih deva.

   ^22Izraelci reko?e Gideonu: "Vladaj nad nama, ti, sin tvoj i unuk tvoj,
   jer si nas ti izbavio iz ruku Midjanaca."

   ^23Ali im Gideon odgovori: "Ne, neæu ja vladati nad vama, a ni moj sin;
   Jahve æe biti va? vladar."

   ^24Jo? im reèe Gideon: "Jedno samo od vas tra?im: da mi svaki dade
   prsten od svog plijena." Pobijeðeni su nosili zlatne prstenove jer
   bijahu Ji?maelci.

   ^25"Vrlo rado", odgovore oni. On nato razastrije svoj pla?t, a svaki od
   njih baci od svog plijena po prsten.

   ^26Te?ina zlatnih prestenova ?to ih je zaiskao iznosila je tisuæu i
   sedam stotina zlatnih ?ekela, osim mjeseèiæa, nau?nica i skrletnih
   haljina koje su nosili midjanski kraljevi i osim lanèiæa ?to bijahu oko
   vrata njihovih deva.

   ^27Gideon naèini od toga efod i postavi ga u svome gradu Ofri. I sav
   Izrael udari za njim u nevjeru i bija?e to zamka Gideonu i njegovu
   domu.

   ^28Tako su Midjanci bili poni?eni pred Izraelcima. Vi?e ne dizahu glave
   i zemlja bi mirna èetrdeset godina, koliko jo? potraja vijek Gideonov.

   ^29Jerubaal, sin Joa?ev, oti?ao je i ?ivio u svojoj kuæi.

   ^30Gideon je imao sedamdeset sinova koji su potekli od njega jer je
   imao mnogo ?ena.

   ^31Njegova inoèa koja je ?ivjela u ?ekemu rodi mu sina komu nadjenu ime
   Abimelek.

   ^32Gideon, sin Joa?ev, umrije u dubokoj starosti; sahrani?e ga u grobu
   njegova oca Joa?a u Abiezerovoj Ofri.

   ^33Po Gideonovoj smrti Izraelci okrenu?e u preljub s baalima te
   postavi?e sebi za boga Baal-Berita.

   ^34Izraelci se nisu vi?e sjeæali Jahve, svoga Boga, koji ih je izbavio
   iz ruku svih njihovih neprijatelja unaokolo.

   ^35I nisu iskazivali zahvalnost domu Jerubaala Gideona za dobro ?to ga
   je uèinio Izraelu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Abimelek, sin Jerubaalov, otiðe u ?ekem k braæi svoje matere i reèe
   njima i svemu rodu kuæe svoje majke:

   ^2"Upitajte sve ?ekemske graðane: ?to vam je bolje - da nad vama vlada
   sedamdeset ljudi, svi sinovi Jerubaalovi, ili jedan èovjek? Sjetite se
   da sam ja od va?eg mesa i va?ih kostiju!"

   ^3To braæa njegove matere preneso?e ostalim ?ekemskim graðanima i
   njihovo se srce prikloni Abimeleku jer govorahu: "Na? je brat!"

   ^4I dado?e mu sedamdeset ?ekela srebra iz hrama Baal-Beritova; time
   Abimelek unajmi klate? i pustolove koji poðo?e za njim.

   ^5Onda doðe u kuæu svoga oca u Ofri i pobi svoju braæu, sinove
   Jerubaalove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu. Izmakao mu je samo
   Jotam, najmlaði sin Jerubaalov jer se bija?e sakrio.

   ^6Tada se skupi?e svi ?ekemski graðani i sav Bet-Milo te postavi?e
   Abimeleka za kralja kod hrasta koji stoji u ?ekemu.

   ^7Kada su to dojavili Jotamu, ode on, stade na vrh gore Gerizima i
   povika im na sav glas: "Èujte me, uglednici ?ekemski, tako vas èuo Bog!

   ^8Jednom se zaputila stabla da poma?u kralja koji æe vladati nad njima.
   Pa reko?e maslini: 'Budi nam kraljem!'

   ^9Odgovori im maslina: 'Zar da se svog ulja odreknem ?to je na èast
   bozima i ljudima da bih vladala nad drugim drveæem?'

   ^10Tad reko?e stabla smokvi: 'Doði, budi nam kraljem!'

   ^11Odgovori im smokva: 'Zar da se odreknem slatkoæe i krasnoga ploda
   svog da bih vladala nad drugim drveæem?'

   ^12Tad reko?e stabla lozi: 'Doði, budi nam kraljem!'

   ^13Odgovori im loza: 'Zar da se odreknem vina ?to veseli bogove i ljude
   da bih vladala nad drugim drveæem?'

   ^14Sva stabla reko?e tad glogu: 'Doði, budi nam kraljem!'

   ^15A glog odgovori stablima: 'Ako me doista hoæete pomazat' za kralja,
   u sjenu se moju sklonite. Ako neæete, iz gloga æe oganj planuti i
   sa?eæi cedrove libanonske!'

   ^16Sada, jeste li vjerno i èestito uèinili kad ste izabrali Abimeleka
   za kralja? Jeste li se dobro ponijeli prema Jerubaalu i njegovoj kuæi?
   Jeste li mu uzvratili za djela ?to ih za vas uèini?

   ^17Moj se otac za vas borio izlo?iv?i svoj ?ivot te vas izbavio iz ruku
   Midjanaca,

   ^18a vi danas ustaste protiv kuæe moga oca, pobiste njegove sinove,
   sedamdeset ljudi na istom kamenu, i nad graðanima ?ekema uèiniste
   kraljem Abimeleka, sina njegove robinje, zato ?to je va? brat!

   ^19Ako ste vjerno i po?teno danas radili prema Jerubaalu i prema
   njegovoj kuæi, radujte se s Abimelekom, a on neka se raduje s vama!

   ^20Ako niste, neka oganj iziðe iz Abimeleka i sa?e?e graðane ?ekema i
   Bet-Mila i neka iziðe oganj iz graðana ?ekema i Bet-Mila i sa?e?e
   Abimeleka!"

   ^21Onda Jotam pobje?e, skloni se i doðe u Beer, i ondje ostade, jer se
   bojao svoga brata Abimeleka.

   ^22Abimelek je vladao nad Izraelom tri godine.

   ^23Tada Bog posla duh razdora meðu Abimeleka i ?ekemske graðane i
   ?ekemski se graðani pobuni?e protiv Abimeleka.

   ^24Bija?e to zato da bi se osvetio zloèin poèinjen nad sedamdeset
   Jerubaalovih sinova i da bi njihova krv pala na njihova brata
   Abimeleka, koji ih ubi, i na graðane ?ekema, koji mu pomogo?e da ubije
   braæu.

   ^25Hoteæi mu napakostiti, ?ekemski su graðani postavili zasjede po
   vrhovima planina i pljaèkali svakoga tko bi pro?ao mimo njih onim
   putem. Javi?e to Abimeleku.

   ^26Gaal, sin Ebedov, doðe sa svojom braæom i nastani se u ?ekemu; a
   ?ekemski se graðani pouzda?e u njega.

   ^27Oti?av?i u polje, trgali su u svojim vinogradima gro?ðe i gazili ga,
   a onda udarili u veselje; u?li su u hram svoga boga, jeli su, pili i
   proklinjali Abimeleka.

   ^28A Gaal, Ebedov sin, povika: "Tko je Abimelek da mu slu?imo? Zar ne
   bi trebalo da Jerubaalov sin i Zebul, njegov namjesnik, slu?e ljude
   Hamora, ?ekemova oca? Za?to da mi njemu slu?imo?

   ^29O, kad bih imao ovaj narod u svojoj ruci, protjerao bih Abimeleka i
   rekao mu: 'Pojaèaj svoju vojsku i iziði u boj!'"

   ^30A kad Zebul, gradski naèelnik, doznade ?to je govorio Gaal, sin
   Ebedov, razgnjevi se.

   ^31Posla glasnike Abimeleku u Arumu i poruèi mu: "Evo, Gaal, sin
   Ebedov, do?ao u ?ekem sa svojom braæom i bune graðane protiv tebe.

   ^32Zato ustani noæu, ti i narod ?to je s tobom, i stani u zasjedu u
   polju.

   ^33A ujutro, kad ograne sunce, digni se i udari na grad. Kada Gaal i
   njegovi ljudi iziðu preda te, ti uèini s njima ?to ti prilike
   posavjetuju."

   ^34Abimelek usta noæu sa svim svojim ljudima i stade u zasjedu oko
   ?ekema u èetiri èete.

   ^35Kada je Gaal, sin Ebedov, izi?ao pred gradska vrata i zaustavio se,
   Abimelek i njegovi ljudi usta?e iz zasjede.

   ^36Gaal ugleda ljude i reèe Zebulu: "Eno silaze ljudi s gorskih
   vrhova." "Od sjena gorskih vrhova", odgovori mu Zebul, "èine ti se
   ljudi."

   ^37Opet progovori Gaal: "Eno silaze ljudi s visa zvana Zemljin pupak, a
   èeta jedna dolazi putem od Èarobnjaèkog hrasta."

   ^38Tad mu reèe Zebul: "Gdje ti je sada jezik? Pa ti si govorio: 'Tko je
   Abimelek da mu slu?imo?' Nisu li ondje ljudi koje si prezirao? Iziði
   sada i pobij se s Abimelekom."

   ^39I Gaal iziðe na èelu ?ekemskih graðana i pobi se s Abimelekom.

   ^40Abimelek potjera Gaala i on pobje?e pred njim; i mnogi njegovi ljudi
   pado?e mrtvi prije nego ?to su i do?li do vrata.

   ^41Abimelek se tada vrati u Arumu, a Zebul potjera Gaala i njegovu
   braæu i nije im vi?e dao da ostanu u ?ekemu.

   ^42Sutradan je narod izi?ao u polje i javi?e to Abimeleku.

   ^43On uze svoju vojsku, podijeli je u tri èete i stade u zasjedu u
   polju. Kad bi vidio gdje ljudi izlaze iz grada, nasrnuo bi na njih i
   pobio ih.

   ^44Dok je Abimelek sa svojom èetom udarao kod gradskih vrata, druge se
   dvije èete baci?e na one koji bijahu u polju i tako ih pobi?e.

   ^45Èitav je dan Abimelek opsjedao grad. Zauzev?i ga, poubija sve
   stanovni?tvo, razori grad i posu sol po njemu.

   ^46Kad su to èuli gospodari Migdal ?ekema, uðo?e svi u tvrdi prostor
   hrama El-Berita.

   ^47Kada je Abimelek doznao da su se svi graðani Migdal ?ekema ondje
   sakupili,

   ^48popne se na Salmonsku goru sa svom vojskom svojom. Uzev?i u ruke
   sjekiru, odsjeèe granu od drveta, podi?e je i metnu sebi na rame. A
   ljudima zapovjedi: "?to vidjeste da sam ja uèinio, uèinite brzo i vi."

   ^49I svi ljudi odsjeko?e sebi po granu, a onda krenu?e za Abimelekom,
   nabaca?e granje na utvrdu i zapali?e ga nad onima koji su se ondje
   nalazili. Tako izgibo?e svi ?itelji Migdal ?ekema, oko tisuæu ljudi i
   ?ena.

   ^50Potom Abimelek krenu na Tebes, opsjede ga i osvoji.

   ^51Bija?e ondje usred grada kula kamo su se sklonili svi ljudi i ?ene i
   svi uglednici gradski. Zatvoriv?i za sobom vrata, pope?e se kuli na
   krov.

   ^52Abimelek doðe do kule i napade je. Dok je prilazio vratima kule da
   je zapali,

   ^53neka ?ena baci mu ?rvanj na glavu i razbi mu lubanju.

   ^54On brzo pozva svoga momka koji mu je nosio oru?je i reèe mu: "Trgni
   maè i ubij me da se ne govori o meni: '?ena ga je ubila.'" Njegov ga
   momak probode te on umrije.

   ^55Kad su Izraelci vidjeli da je Abimelek mrtav, svi se vrati?e svojim
   kuæama.

   ^56Tako je Bog svalio na Abimeleka zlo koje je on uèinio svome ocu
   pobiv?i sedamdesetero svoje braæe.

   ^57I sve zlo ?ekemaca Bog svali na njihove glave i tako ih sti?e kletva
   Jotama, sina Jerubaalova.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Poslije Abimeleka ustao je Tola, sin Pue, sina Dodova, da izbavi
   Izraela. On bija?e iz Jisakarova plemena, a ?ivio je u ?amiru, u
   Efrajimovoj gori.

   ^2Bio je sudac Izraelu dvadeset i tri godine, a kad je umro, pokopali
   su ga u ?amiru.

   ^3Poslije njega ustao je Jair Gileaðanin, koji je bio sudac Izraelu
   dvadeset i dvije godine.

   ^4Imao je trideset sinova koji su jahali na tridesetero magaradi i
   imali trideset gradova ?to se do dana dana?njega zovu Sela Jairova, a
   nalaze se u gileadskoj zemlji.

   ^5Kad umrije Jair, pokopa?e ga u Kamonu.

   ^6Izraelci su opet stali èiniti ono ?to Jahvi nije po volji. Slu?ili su
   baalima i a?tartama, aramejskim bogovima i sidonskim bogovima, bogovima
   Moabaca, bogovima Amonaca i bogovima Filistejaca. A Jahvu su napustili
   i nisu mu vi?e slu?ili.

   ^7Tad planu Jahve gnjevom i predade ih u ruke Filistejcima i Amoncima.

   ^8Oni su od tada osamnaest godina satirali i tlaèili Izraelce - sve
   Izraelce koji ?ivljahu s onu stranu Jordana, u zemlji amorejskoj, koja
   je u Gileadu.

   ^9Potom su Amonci pre?li Jordan da zavoj?te i na Judu, Benjamina i na
   Efrajima te se Izrael naðe u velikoj nevolji.

   ^10Tada zavapi?e Izraelci Jahvi govoreæi: "Grije?ili smo prema tebi jer
   smo ostavili Jahvu, svoga Boga, da bismo slu?ili baalima."

   ^11A Jahve odgovori Izraelcima: "Nisu li vas tlaèili Egipæani i
   Amorejci, Amonci i Filistejci,

   ^12Sidonci, Amaleèani i Midjanci? Ali kad ste zavapili prema meni,
   nisam li vas izbavio iz njihovih ruku?

   ^13Ali vi ostaviste mene i uzeste slu?iti drugim bogovima. Zbog toga
   vas neæu vi?e izbavljati.

   ^14Idite i vapite za pomoæ onim bogovima koje ste izabrali! Neka vas
   oni izbave iz va?e nevolje!"

   ^15Izraelci odgovori?e Jahvi: "Sagrije?ili smo! Èini s nama ?to ti
   drago, samo nas danas izbavi!"

   ^16I odstrani?e tuðe bogove i poèe?e opet slu?iti Jahvi. A Jahve vi?e
   ne moga?e trpjeti da Izraelci pate.

   ^17Kada su se Amonci sabrali i utaborili u Gileadu, skupi?e se i
   Izraelci i utabori?e se u Mispi.

   ^18Tada narod i knezovi gileadski reko?e jedni drugima: "Koji èovjek
   povede boj protiv Amonaca, neka bude poglavar svima koji ?ive u
   Gileadu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Gileaðanin Jiftah bija?e hrabar ratnik. Rodila ga bludnica, a otac
   mu bija?e Gilead.

   ^2Ali je Gileadu i njegova ?ena rodila sinove, pa kada su sinovi te
   ?ene odrasli, otjera?e Jiftaha govoreæi mu: "Neæe? dobiti ba?tine od
   na?eg oca jer si sin strane ?ene."

   ^3Jiftah zato pobje?e od svoje braæe i naseli se u zemlji Tobu. Ondje
   se oko njega okupila hrpa beskuænika koji su s njim pljaèkali.

   ^4Poslije nekog vremena Amonci zavoj?ti?e na Izraela.

   ^5Kada su Amonci napali Izraela, krenu?e gileadske starje?ine da tr?e
   Jiftaha u zemlji Tobu.

   ^6"Hodi", reko?e mu, "budi nam vojvoda da ratujemo protiv Amonaca."

   ^7Ali Jiftah odgovori gileadskim starje?inama: "Niste li me vi mrzili i
   otjerali iz kuæe moga oca? Za?to sada dolazite k meni kada ste u
   nevolji?"

   ^8Gileadske starje?ine reko?e Jiftahu: "Zato smo sada do?li tebi: poði
   s nama, povedi rat protiv Amonaca i bit æe? poglavar nama i svima u
   Gileadu."

   ^9Jiftah upita gileadske starje?ine: "Ako me odvedete natrag da ratujem
   protiv Amonaca te ako ih Jahve meni preda, hoæu li biti va? poglavar?"

   ^10"Jahve neka bude svjedokom meðu nama", odgovore Jiftahu gradske
   starje?ine. "Jao nama ako ne uèinimo kako si rekao!"

   ^11I Jiftah ode sa starje?inama Gileada. Narod ga postavi sebi za
   poglavara i vojvodu; a Jiftah je ponovio sve svoje uvjete pred Jahvom u
   Mispi.

   ^12Jiftah posla onda poslanike kralju Amonaca s porukom: "?to ima
   izmeðu tebe i mene da si do?ao ratovati protiv moje zemlje?"

   ^13Kralj Amonaca odgovori Jiftahovim poslanicima: "U vrijeme kada je
   izlazio iz Egipta, Izrael ja zaposjeo moju zemlju od Arnona do Jaboka i
   Jordana. Zato mi je sada dragovoljno vrati!"

   ^14Jiftah nanovo po?alje glasnike kralju Amonaca

   ^15i poruèi mu: "Ovako govori Jiftah: Nije Izrael zaposjeo ni moapsku
   ni amonsku zemlju,

   ^16nego je, izi?av?i iz Egipta, Izrael pre?ao pustinjom do Crvenog mora
   i do?ao u Kade?.

   ^17Tada je poslao Izrael poslanike edomskom kralju s molbom: 'Htio bih
   proæi kroz tvoju zemlju!' Ali ga edomski kralj ne poslu?a. Poslao ih je
   i moapskom kralju, ali ni on ne htjede, te Izrael ostade u Kade?u.

   ^18Onda je preko pustinje zaobi?ao edomsku i moapsku zemlju i do?ao na
   istok od moapske zemlje. Narod se utaborio s one strane Arnona ne
   prelazeæi granice Moaba, jer Arnon bija?e moapska meða.

   ^19Izrael posla zatim poslanike Sihonu, amorejskom kralju, koji je
   vladao u He?bonu, i poruèi mu: 'Pusti nas da proðemo kroz tvoju zemlju
   do mjesta koje nam je odreðeno.'

   ^20Ali Sihon ne dopusti Izraelu da proðe preko njegova podruèja, nego
   skupi svu svoju vojsku koja bija?e utaborena u Jahasu i zametnu boj s
   Izraelom.

   ^21Jahve, Bog Izraelov, predade Sihona i svu njegovu vojsku u ruke
   Izraelu, koji ih porazi, te Izrael zaposjede svu zemlju Amorejaca koji
   nastavahu to podruèje.

   ^22Zaposjeo je tako svu zemlju Amorejaca od Arnona do Jaboka i od
   pustinje do Jordana.

   ^23I sada kad je Jahve, Bog Izraelov, protjerao Amorejce pred svojim
   narodom Izraelom, ti bi nas htio odagnati?

   ^24Zar ne posjeduje? sve ?to je tvoj bog Kemo? bio oteo starim
   posjednicima? Tako i sve ono ?to je Jahve, na? Bog, oteo starim
   posjednicima, mi sada posjedujemo!

   ^25Po èemu si ti bolji od moapskog kralja Balaka, sina Siporova? Je li
   se i on sporio s Izraelom? Je li on ratovao protiv njega?

   ^26Kada se Izrael nastanio u He?bonu i u njegovim selima, u Aroeru i u
   njegovim selima, a tako i po svim gradovima na obali Jordana - evo, veæ
   tri stotine godina - za?to ih tada niste oteli?

   ^27Nisam ja tebi skrivio nego ti meni èini? krivo ratujuæi protiv mene.
   Neka Jahve, Sudac, danas presudi izmeðu sinova Izraelovih i sinova
   Amonovih."

   ^28Ali kralj Amonaca ne poslu?a rijeèi ?to mu ih je poruèio Jiftah.

   ^29Duh Jahvin siðe na Jiftaha te on poðe kroz Gileadovo i Mana?eovo
   pleme, proðe kroz gileadsku Mispu, a od gileadske Mispe doðe iza
   Amonaca.

   ^30I Jiftah se zavjetova Jahvi: "Ako mi preda? u ruke Amonce,

   ^31tko prvi iziðe na vrata moje kuæe u susret meni kada se budem vraæao
   kao pobjednik iz boja s Amoncima bit æe Jahvin i njega æu prinijeti kao
   paljenicu."

   ^32Jiftah krenu protiv Amonaca da ih napadne i Jahve ih izruèi u
   njegove ruke.

   ^33I porazi ih Jiftah od Aroera do blizu Minita - u dvadeset gradova -
   i sve do Abel Keramima. Bija?e to njihov veliki poraz; i Amonci bijahu
   poni?eni pred Izraelom.

   ^34Kada se Jiftah vratio kuæi u Mispu, gle, iziðe mu u susret kæi
   ple?uæi uza zvuke bubnjeva. Bija?e mu ona jedinica, osim nje nije imao
   ni sina ni kæeri.

   ^35Ugledav?i je, razdrije svoje haljine i zakuka: "Jao, kæeri moja, u
   veliku me tugu baca?! Zar mi ba? ti mora? donijeti nesreæu! Zavjetovah
   se Jahvi i ne mogu zavjeta poreæi."

   ^36Ona mu odgovori: "Oèe moj, ako si uèinio zavjet Jahvi, uèini sa mnom
   kako si se zavjetovao, jer ti je Jahve dao da se osveti? Amoncima,
   svojim neprijateljima."

   ^37Onda zamoli svog oca: "Ispuni mi ovu molbu: pusti me da budem
   slobodna dva mjeseca; lutat æu po gorama sa svojim drugama i oplakivati
   svoje djevièanstvo."

   ^38"Idi", reèe joj on i pusti je na dva mjeseca. Ona ode sa svojim
   drugama i oplakiva?e na gorama svoje djevièanstvo.

   ^39Kada su pro?la dva mjeseca, ona se vrati ocu i on izvr?i na njoj
   zavjet ?to ga bija?e uèinio. I nikada nije upoznala èovjeka. Otada je
   potekao obièaj u Izraelu

   ^40da svake godine odlaze Izraelove kæeri i oplakuju kæer Jiftaha
   Gileaðanina èetiri dana na godinu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Uto se skupi?e ljudi od Efrajimova plemena, prijeðo?e Jordan put
   Safona i reko?e Jiftahu. "Za?to si i?ao u boj protiv Amonaca a nas nisi
   pozvao da idemo s tobom? Spalit æemo ti kuæu i tebe!"

   ^2Jiftah im odgovori: "Imali smo veliku parbu, ja i moj narod, i Amonci
   su nas te?ko tlaèili. Pozvao sam vas u pomoæ, ali me niste izbavili iz
   njihovih ruku.

   ^3Videæi da mi nitko ne pritjeèe u pomoæ, stavih svoj ?ivot na kocku,
   odoh sam na Amonce, i Jahve mi ih predade u ruke. Za?to ste, dakle,
   po?li danas da ratujete protiv mene?"

   ^4Tada skupi Jiftah sve Gileaðane i udari na Efrajima. Gileaðani
   potuko?e Efrajima, jer su ovi govorili: "Vi ste, Gileaðani, Efrajimovi
   bjegunci koji ste ?ivjeli usred Efrajima i Mana?ea."

   ^5Zatim Gileaðani presjeko?e Efrajimu jordanske gazove, i kada bi koji
   bjegunac Efrajimov rekao: "Pustite me da prijeðem", Gileaðani bi ga
   pitali: "Jesi li Efrajimovac?" A kada bi on odgovorio: "Nisam",

   ^6oni bi mu kazali: "Hajde reci: ?ibolet!" On bi rekao: "Sibolet" jer
   nije mogao dobro izgovoriti. Oni bi ga tada uhvatili i pogubili na
   jordanskim pliæacima. Tako je poginulo èetrdeset i dvije tisuæe ljudi
   iz Efrajimova plemena.

   ^7Jiftah je sudio Izraelu ?est godina. A kada je Gileaðanin Jiftah
   umro, pokopa?e ga u njegovu gradu, u Gileadu.

   ^8Poslije njega sudac u Izraelu bija?e Ibsan iz Betlehema.

   ^9On je imao trideset sinova i trideset kæeri, koje je poudao iz kuæe,
   a trideset je snaha doveo izvana svojim sinovima. On je sudio Izraelu
   sedam godina.

   ^10Zatim umrije Ibsan i pokopa?e ga u Betlehemu.

   ^11Poslije njega sudac u Izraelu bija?e Elon Zebulunac. On je sudio
   Izraelu deset godina.

   ^12Zatim umrije Zebulunac Elon i pokopa?e ga u Ajalonu u zemlji
   Zebulunovoj.

   ^13Poslije njega sudac u Izraelu bija?e Abdon, sin Hilela iz Pireatona.

   ^14On je imao èetrdeset sinova i trideset unuka koji su jahali na
   sedamdesetero magaradi. On je sudio Izraelu osam godina.

   ^15Zatim umrije Abdon, sin Hilela iz Pireatona, i pokopa?e ga u
   Pireatonu u Efrajimovoj gori, u zemlji ?aalimu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Izraelci su opet okrenuli da èine ono ?to Jahvi nije po volji i
   Jahve ih predade u ruke Filistejcima za èerdeset godina.

   ^2A bija?e neki èovjek iz Sore, od Danova plemena, po imenu Manoah.
   ?ena mu bila nerotkinja i nije imala djece.

   ^3Toj se ?eni ukaza Anðeo Jahvin i reèe joj: "Ti si neplodna i nisi
   raðala.

   ^4Ali se odsad pazi: da ne pije? ni vina ni ?estoka piæa i da ne jede?
   ni?ta neèisto.

   ^5Jer, zatrudnjet æe?, evo, i rodit æe? sina. I neka mu britva ne
   prijeðe po glavi, jer æe od majèine utrobe dijete biti Bogu posveæeno -
   bit æe nazirej Bo?ji i on æe poèeti izbavljati Izraela iz ruke
   Filistejaca."

   ^6?ena ode i kaza mu?u: "Bo?ji èovjek do?ao k meni, lice mu kao u
   Bo?jeg anðela, puno dostojanstva. Nisam ga upitala odakle je do?ao,
   niti mi on kaza svog imena.

   ^7Ali mi je rekao: 'Ti æe? zaèeti i roditi sina. Ne pij odsad ni vina
   ni ?estoka piæa i ne jedi ni?ta neèisto jer æe ti dijete biti nazirej
   Bo?ji od majèine utrobe do smrti.'"

   ^8Tada se Manoah pomoli Jahvi i reèe: "Molim te, Gospode, neka Bo?ji
   èovjek koga si jednom poslao doðe jo? jednom k nama i pouèi nas ?to
   æemo èiniti s djetetom kad se rodi!"

   ^9Jahve usli?i Manoaha i Anðeo Jahvin doðe opet k ?eni dok je sjedila u
   polju. Manoah, mu? njezin, ne bija?e kraj nje.

   ^10?ena brzo otrèa da obavijesti mu?a i reèe mu: "Gle, ukazao mi se
   èovjek koji mi je do?ao onog dana."

   ^11Manoah ustade, poðe za ?enom i kada doðe k èovjeku, upita ga: "Jesi
   li ti onaj ?to je govorio s ovom ?enom?" A on odgovori: "Jesam."

   ^12"Kada se ispuni ono ?to si rekao", opet æe Manoah, "po kojim
   propisima i kako treba postupati s djetetom?"

   ^13Anðeo Jahvin odgovori Manoahu: "Neka se ?ena èuva svega ?to sam joj
   zabranio.

   ^14Neka ne u?iva ni?ta ?to dolazi od vinove loze, neka ne pije ni vina
   ni ?estoka piæa, neka ne jede ni?ta neèisto i neka se dr?i svega ?to
   sam joj zapovjedio."

   ^15Tada reèe Manoah Anðelu Jahvinu: "Rado bismo te ustavili i pogostili
   jaretom."

   ^16Anðeo Jahvin nato æe Manoahu: "Sve da me i ustavi?, ja ne bih jeo
   tvoga jela; nego ako ?eli? ?rtvovati paljenicu, prinesi je Jahvi."
   Manoah, ne znajuæi da je to Anðeo Jahvin,

   ^17reèe tada Anðelu Jahvinu: "Kako ti je ime, da te mo?emo èastiti kada
   se ispuni ?to si obeæao."

   ^18Anðeo Jahvin odgovori mu: "Za?to pita? za moje ime? Ono je
   tajanstveno."

   ^19Manoah nato uze jare i prinos te ga na stijeni kao paljenicu ?rtvova
   Jahvi koji èini tajanstvene stvari.

   ^20Kada se poèe dizati plamen sa ?rtvenika k nebu, podi?e se Anðeo
   Jahvin u tome plamenu. Kad to vidje?e Manoah i njegova ?ena, pado?e
   nièice.

   ^21Anðeo Jahvin nije se vi?e ukazivao Manoahu i njegovoj ?eni. Manoah
   tada shvati da je to Anðeo Jahvin.

   ^22"Zacijelo æemo umrijeti", reèe ?eni, "jer smo vidjeli Boga."

   ^23"Da nas je htio usmrtiti", odgovori mu ?ena, "ne bi iz na?e ruke
   primio paljenice ni prinosa i ne bi nam dao da sve to vidimo niti da
   takvo ?to èujemo."

   ^24?ena rodi sina i nadjenu mu ime Samson. Dijete odraste i Jahve ga
   blagoslovi.

   ^25I Jahvin duh bija?e s njim u Danovu taboru, izmeðu Sore i E?taola.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 I siðe Samson u Timnu i ugleda ondje djevojku meðu filistejskim
   kæerima.

   ^2Vrativ?i se, povjeri to ocu i majci: "Opazio sam u Timni", reèe on,
   "djevojku meðu filistejskim kæerima: o?enite me njome."

   ^3Otac i mati reko?e: "Zar nema djevojaka meðu kæerima tvoga plemena i
   u svemu na?em narodu da mora? uzeti ?enu izmeðu neobrezanih
   Filistejaca?" Ali Samson odgovori ocu: "O?eni me njome jer mi ona
   omilje."

   ^4Otac mu i majka nisu znali da je to od Jahve, koji je tra?io
   zadjevicu s Filistejcima jer Filistejci u ono doba vladahu Izraelom.

   ^5Samson siðe tako u Timnu i kad doðe do timnjanskih vinograda, gle -
   odjednom preda nj iskoèi mladi lav rièuæi.

   ^6Duh Jahvin zahvati Samsona, i on goloruk raskida lava kao ?to se
   raskida jare; ali ne reèe ni ocu ni majci ?to je uèinio.

   ^7Do?av?i, razgovori se s djevojkom i ona mu omilje.

   ^8Poslije nekog vremena, kada se vratio da je odvede, Samson skrenu da
   vidi mrtvog lava, a to u mrtvom lavu roj pèela i med.

   ^9On uze meda u ruke i jeo ga je iduæi putem. Kada se vratio k ocu i
   majci, dade ga i njima te i oni jedo?e; ali im ne reèe da ga je uzeo iz
   mrtvog lava.

   ^10Zatim ode ?eni i ondje priredi?e gozbu Samsonu; trajala je sedam
   dana, jer tako obièavahu mladi ljudi.

   ^11Ali kako ga se bojahu, izabra?e trideset svadbenih drugova da budu
   uza nj.

   ^12Tad im reèe Samson: "Hajde da vam zadam zagonetku. Ako je
   odgonetnete za sedam svadbenih dana, dat æu vam trideset truba finog
   platna i trideset sveèanih haljina.

   ^13Ali ako je ne mognete odgonetnuti, vi æete meni dati trideset truba
   platna i trideset sveèanih haljina." "Zadaj nam zagonetku", odgovore mu
   oni, "mi te slu?amo."

   ^14A on im reèe: "Od onog koji jede izi?lo je jelo, od jakoga izi?lo je
   slatko." Ali za tri dana nisu mogli odgonetnuti zagonetke.

   ^15Èetvrtoga dana reko?e Samsonovoj ?eni: "Izvuci od mu?a na prijevaru
   rje?enje zagonetke, ili æemo spaliti i tebe i oèev ti dom! Zar ste nas
   ovamo pozvali da nas oplijenite?"

   ^16Tada ?ena, uplakana, obisnu Samsonu oko vrata govoreæi: "Ti mene
   samo mrzi? i ne ljubi? me. Zadao si zagonetku sinovima moga naroda, a
   meni je nisi objasnio." On joj odgovori: "Nisam je objasnio ni ocu ni
   majci, a tebi da je ka?em?"

   ^17Ona mu plaka?e oko vrata sedam dana, koliko je trajala gozba.
   Sedmoga dana on joj kaza odgonetku: toliko je na nj navaljivala. I ona
   je odade sinovima svoga naroda.

   ^18Sedmoga dana, prije nego je za?lo sunce, ljudi iz toga grada reko?e
   Samsonu: "?to ima slaðe od meda i ?to ima jaèe od lava?" A on im
   odgovori: "Da niste s mojom junicom orali, ne biste zagonetke
   pogodili."

   ^19Tada duh Jahvin doðe na njega, te on siðe u A?kelon i ondje pobi
   trideset ljudi, uze im odjeæu i dade sveèane haljine onima koji su
   odgonetnuli zagonetku, a onda se sav gnjevan vrati oèevoj kuæi.

   ^20A Samsonovu ?enu dado?e drugu koji mu bija?e svadbeni pratilac.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Poslije nekog vremena, o ?etvi p?enice, Samson doðe da pohodi svoju
   ?enu, donijev?i joj kozle i reèe: "?elim uæi k svojoj ?eni u lo?nicu."
   Ali mu tast ne dopusti.

   ^2"Mislio sam," reèe mu on, "da si je zamrzio, pa sam je dao tvome
   drugu. Ali zar njezina mlaða sestra nije ljep?a od nje? Uzmi je
   namjesto one!"

   ^3Samson mu odgovori: "Ovaj put neæu biti krivac Filistejcima kad im
   uèinim zlo."

   ^4I ode Samson, ulovi tri stotine lisica, uze luèi i, okrenuv?i rep
   prema repu, stavi jednu luè meðu dva repa.

   ^5Tad zapali luèi, pusti lisice u filistejska polja i popali im
   snopove, i nepoko?eno ?ito, i vinograde, i maslinike.

   ^6Filistejci zapita?e: "Tko je to uèinio?" Odgovori?e im: "Samson,
   Timnjaninov zet, zato ?to mu tast oduze ?enu i dade je njegovu drugu."
   Tad Filistejci odo?e i spali?e onu ?enu i njenu obitelj.

   ^7"Kad ste to uèinili", reèe im Samson, "neæu mirovati dok vam se ne
   osvetim."

   ^8I sve ih izudara uzdu? i poprijeko i ?estoko ih porazi. Poslije toga
   ode u spilju Etamske stijene i ondje se nastani.

   ^9Tad Filistejci krenu?e, utabori?e se u Judi i ra?iri?e do Lehija.

   ^10"Za?to ste po?li na nas?" - upita?e ih Judejci. A oni im odgovori?e:
   "Po?li smo da sve?emo Samsona i da mu uèinimo kako je on uèinio nama."

   ^11Tri tisuæe Judejaca odo?e tada k spilji Etamske stijene i reko?e
   Samsonu: "Zar ne zna? da Filistejci nama gospodare? Za?to si nam onda
   to uèinio?" On im odgovori: "Kako oni meni, tako ja njima!" A oni mu
   reko?e:

   ^12"Doðosmo da te sve?emo i predamo u ruke Filistejaca." "Zakunite mi
   se", reèe im, "da me neæete ubiti."

   ^13"Ne", odgovori?e mu, "mi æemo te samo svezati i predati u njihove
   ruke, ali te zacijelo ne ?elimo pogubiti." Onda ga sveza?e sa dva nova
   u?eta i odvedo?e iz spilje.

   ^14Kad ga dovedo?e u Lehi i kad Filistejci, vièuæi od radosti, pojuri?e
   na nj, duh Jahvin zahvati ga i u?eta na njegovim rukama postado?e kao
   laneni konci, spaljeni ognjem, i spado?e mu s ruku.

   ^15Spaziv?i jo? sirovu magareæu èeljust, pru?i on ruku, uze onu èeljust
   i pobi njome tisuæu ljudi.

   ^16Tad reèe Samson: "Magareæom èeljusti gomile prebih, Magareæom
   èeljusti tisuæu pobih."

   ^17Rekav?i to, baci èeljust iz ruke. Zato odonda ono mjesto zovu Ramat
   Lehi.

   ^18Kako bija?e jako o?ednio, zavapi Jahvi govoreæi: "Ti si izvoj?tio
   ovu veliku pobjedu rukama svoga sluge, a zar sada moram umrijeti od
   ?eði i pasti u ruke neobrezanima?"

   ^19Tad Jahve rasijeèe udubinu ?to je kod Lehija i voda poteèe iz nje.
   Samson se napi i vrati mu se snaga, o?ivje mu duh. Zato su onom izvoru
   dali ime En Hakore, a postoji jo? i danas u Lehiju.

   ^20Samson bija?e sudac u Izraelu za vrijeme filistejske vladavine
   dvadeset godina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Odatle ode Samson u Gazu; ondje vidje neku bludnicu i uðe k njoj.

   ^2?iteljima Gaze javi?e: "Samson je do?ao ovamo!" Opkoli?e ga i vrebahu
   ga svu noæ na gradskim vratima. Svu noæ bijahu mirni. "Prièekajmo do
   zore", mi?ljahu, "pa æemo ga ubiti."

   ^3Ali je Samson le?ao samo do ponoæi, a o ponoæi ustade, dohvati
   gradska vrata s oba dovratnika, i?èupa ih zajedno s prijevornicom,
   metnu ih na ramena i odnese na vrh gore koja je nasuprot Hebronu i
   polo?i ih ondje.

   ^4Poslije toga zamilova on neku ?enu iz doline Soreka po imenu Delilu.

   ^5Filistejski knezovi doðo?e k njoj i reko?e joj: "Zavedi ga i doznaj
   gdje stoji njegova velika snaga, kako bismo ga mogli svladati pa da ga
   sve?emo i uèinimo nemoænim. A dat æe ti svaki od nas po tisuæu i sto
   srebrnih ?ekela."

   ^6Delila upita Samsona: "Ka?i mi gdje stoji tvoja velika snaga i èime
   bi se mogao svezati i svladati."

   ^7Samson joj odgovori: "Da me sve?u sa sedam svje?ih jo? neosu?enih
   ?ila od luka, onemoæao bih i postao kao obièan èovjek."

   ^8Filistejski knezovi donesu Delili sedam svje?ih jo? neosu?enih ?ila i
   ona ga veza njima.

   ^9Kod nje u sobi bija?e zasjeda i ona viknu: "Samsone, eto Filistejaca
   na te!" On pokida ?ile kao ?to se prekine kuèina kad se primakne ognju.
   I tako ne doznado?e za tajnu njegove snage.

   ^10Tad reèe Delila Samsonu: "Prevario si me i slagao mi. Ali mi sada
   ka?i èime bi te trebalo vezati."

   ^11On joj odgovori: "Da me dobro sve?u novim jo? neupotrijebljenim
   u?etima, onemoæao bih i postao kao obièan èovjek."

   ^12Tada Delila uze nova u?eta, sveza ga njima i viknu mu: "Samsone, eto
   Filistejaca na te!" Kod nje u sobi bija?e zasjeda, ali on prekide u?eta
   na rukama kao da su konci.

   ^13Tada Delila reèe Samsonu: "Vara? me svejednako i la?e? mi. Ka?i mi
   napokon èime bi te trebalo vezati." On joj odgovori: "Da otka? sedam
   pramenova moje kose na tkalaèkom stanu i da ih zaglavi? klinom,
   onemoæao bih i postao kao obièan èovjek."

   ^14Ona ga uspava i otka sedam pramenova njegove kose na tkalaèkom
   stanu, zabi klin i viknu mu: "Eto Filistejaca na te, Samsone!" On se
   probudi i istrgne i klin i tkalaèki stan. I nije otkrila tajnu njegove
   snage.

   ^15Delila mu reèe: "Kako mo?e? reæi da me ljubi? kad tvoje srce nije sa
   mnom? Triput si me veæ prevario i nisi mi kazao gdje je tvoja velika
   snaga."

   ^16Kako mu je svakog dana dodijavala molbama i muèila ga, njemu veæ
   dozlogrdje.

   ^17I otvori joj cijelo svoje srce: "Nikada britva nije pre?la po mojoj
   glavi jer sam od majèine utrobe nazirej Bo?ji. Da me obriju, sva bi me
   snaga ostavila, onemoæao bih i postao bih kao obièan èovjek."

   ^18Delila tad shvati da joj je otvorio cijelo svoje srce; pozva
   filistejske knezove i reèe im: "Doðite sada jer mi je otvorio cijelo
   svoje srce." I filistejski knezovi doðo?e k njoj i doneso?e sa sobom
   novac.

   ^19Uspavav?i Samsona na svojim koljenima, ona dozva èovjeka te mu
   obrija s glave sedam pramenova kose. Tako on poèe slabiti i ostavi ga
   snaga.

   ^20Kad ona povika: "Samsone, eto Filistejaca na te!" on se probudi i
   pomisli: "Izvuæi æu se kao i uvijek i oslobodit æu se." Ali nije znao
   da se Jahve od njega okrenuo.

   ^21Filistejci ga uhvati?e, iskopa?e mu oèi i odvedo?e ga u Gazu.
   Okova?e ga dvostrukim mjedenim lancem te je okretao mlin u tamnici.

   ^22Ali kosa gdje mu je obrija?e poène opet rasti.

   ^23A knezovi se filistejski skupi?e da prinesu veliku ?rtvu svome bogu
   Dagonu i da se provesele. Govorahu oni: "Bog na? predade nam u ruke
   Samsona, na?eg neprijatelja."

   ^24A narod, vidjev?i ga, uze hvaliti svoga boga i klicati u njegovu
   èast govoreæi: "Bog na? predade nam u ruke Samsona, na?eg neprijatelja,
   koji nam je zemlju pusto?io i tolike na?e usmrtio."

   ^25Kad im se srce razigralo, povika?e: "Dovedite Samsona da nas
   zabavlja!" I dovedo?e iz tamnice Samsona i on igra?e pred njima; a onda
   ga postavi?e meðu stupove.

   ^26Samson tada reèe djeèaku koji ga je vodio za ruku: "Vodi me i pomozi
   mi da opipam stupove na kojima poèiva zdanje da se naslonim na njih."

   ^27A kuæa bija?e puna ljudi i ?ena. Bijahu tu i svi filistejski
   knezovi, a na krovu tri tisuæe ljudi koji su gledali kako Samson igra.

   ^28Samson zavapi Jahvi: "Gospodine Jahve, spomeni me se i samo mi jo?
   sada podaj snagu da se Filistejcima odjednom osvetim za oba oka."

   ^29I Samson napipa dva srednja stupa na kojima poèiva?e zdanje, oprije
   se o njih, desnom o jedan, a lijevom o drugi,

   ^30i viknu: "Neka poginem s Filistejcima!" Nato uprije iz sve snage i
   sru?i zdanje na knezove i na sav narod koji se ondje nalazio. Vi?e ih
   ubi umiruæi nego ?to ih pobi za ?ivota.

   ^31Poslije doðo?e njegova braæa i sva kuæa njegova oca, uze?e ga i
   odneso?e i pokopa?e ga izmeðu Sore i E?taola, u grobu Manoaha, oca
   njegova. On je sudio Izraelu dvadeset godina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Bija?e u Efrajimovoj gori èovjek po imenu Mikajehu.

   ^2On reèe majci: "Tisuæu i sto srebrnih ?ekela ?to su ti ukradeni i
   zbog kojih si izustila kletvu - u?i su je moje èule - taj je novac kod
   mene, ja sam ga uzeo." Mati mu odgovori: "Jahve te blagoslovio, sine
   moj!"

   ^3I Mikajehu vrati joj tisuæu i sto srebrnih ?ekela. A mati mu njegova
   reèe: "Te sam novce posvetila Jahvi iz svoje ruke za tebe, sine moj, da
   se izdjela za to rezan ili ljeven idol. I evo, za to ih dajem."

   ^4Majka uze dvije stotine srebrnih ?ekela i dade ih zlataru. On naèini
   od njih rezani i ljeveni idol koji postavi?e u Mikajehuovoj novoj kuæi.

   ^5On mu sagradi sveti?te, zatim naèini efod i terafe te posveti jednoga
   od svojih sinova da mu bude sveæenik.

   ^6U to vrijeme u Izraelu nije bilo kralja i svatko je radio po miloj
   volji.

   ^7Bija?e neki mladiæ iz Betlehema u Judi, iz Judina plemena; bio je
   levit i boravio je ondje kao do?ljak.

   ^8Taj èovjek ode iz grada Betlehema u Judi da se nastani na kakvu
   prikladnu mjestu kao do?ljak. Putujuæi, doðe u Efrajimovu goru do
   Mikine kuæe.

   ^9Mika ga upita: "Odakle dolazi??" "Ja sam levit iz Judina Betlehema",
   odgovori mu on, "i putujem da se negdje nastanim."

   ^10"Ostani kod mene", reèe mu Mika, "i budi mi ocem i sveæenikom, a ja
   æu ti davati deset srebrnih ?ekela na godinu, haljine i hranu." I levit
   uðe.

   ^11Levit je pristao da ostane u njega, i mladiæ mu bija?e kao jedan od
   sinova.

   ^12Mika posveti levita za sveæenika; mladiæ je postao njegovim
   sveæenikom i ?ivio je u Mikinoj kuæi.

   ^13"Sad znam", reèe Mika, "da æe mi Jahve uèiniti dobro kad imam levita
   za sveæenika."
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 U ono vrijeme ne bija?e kralja u Izraelu. Tada je Danovo pleme
   tra?ilo zemlji?te gdje da se naseli, jer mu do toga dana nije dopalo
   zemlji?te meðu Izraelovim plemenima.

   ^2Zato posla?e Danovci petoricu ljudi iz svoga plemena, ljude osobito
   hrabre iz Sore i E?taola, da izvide i upoznaju zemlju. I reko?e im:
   "Idite, istra?ite zemlju." I oni doðo?e u Efrajimovu goru, do Mikine
   kuæe, i ondje zanoæi?e.

   ^3Kako bijahu blizu Mikine kuæe, pozna?e glas mladog levita; svrati?e
   se onamo te ga upita?e: "Tko te doveo ovamo? ?to tu radi?? I ?to æe?
   tu?"

   ^4A on im odgovori: "Mika je uèinio sa mnom tako i tako. On me najmio,
   a ja mu slu?im kao sveæenik."

   ^5"Upitaj Boga", kaza?e mu, "da znamo hoæe li nam uspjeti put koji smo
   poduzeli."

   ^6"Idite u miru", odgovori im sveæenik, "put na koji ste po?li po volji
   je Jahvi."

   ^7Tada odo?e ona petorica i stigo?e u Laji?. I vidje?e da narod koji
   prebiva u njemu ?ivi bez straha - po obièaju Sidonaca - bezbri?no i
   mirno; imaju svega ?to rodi zemlja, daleko su od Sidonaca i nemaju
   nikakvih odnosa s Aramejcima.

   ^8Kad se vrati?e svojoj braæi u Sori i E?taolu, braæa ih upita?e: "?to
   ste doznali?"

   ^9Oni odgovori?e: "Na noge! Navalimo na njih! Zemlja koju smo vidjeli
   vrlo je dobra. O vi, lijenèine! Ne oklijevajte navaliti da osvojite tu
   zemlju.

   ^10Kada doðete, naæi æete ondje bezbri?an narod. Zemlja je prostrana.
   Bog je predao u va?e ruke mjesto koje ne oskudijeva ni u èemu ?to rodi
   zemlja!"

   ^11Tako je odande krenulo ?est stotina naoru?anih ljudi iz Danova
   plemena iz Sore i E?taola.

   ^12Krenuli su i utaborili se u Kirjat Jearimu u Judi. Zato se to mjesto
   naziva do dana?njeg dana Danovim taborom, a nalazi se na zapadu od
   Kirjat Jearima.

   ^13Odatle se zaputi?e u Efrajimovu goru i doðo?e do Mikine kuæe.

   ^14A ona petorica ?to bijahu i?la izviðati zemlju reko?e svojoj braæi:
   "Znate li da u ovim kuæama imaju efod, terafe i ljeveni idol? Sada
   pazite ?to æete raditi."

   ^15Skrenuv?i, oni uðo?e u kuæu mladog levita, u Mikinu kuæu, i
   pozdravi?e ga.

   ^16I dok je ?est stotina naoru?anih ljudi od Danovih sinova stajalo
   pred vratima,

   ^17ona petorica ?to su i?la izviðati zemlju uðo?e, uze?e efod, terafe i
   ljeveni idol, a sveæenik staja?e na pragu pokraj ?est stotina
   naoru?anih ljudi.

   ^18Kad su u?li u Mikinu kuæu i uzeli efod, terafe, rezani i ljeveni
   idol, sveæenik im reèe: "?to to radite?"

   ^19"?uti", odgovori?e mu. "Stavi ruku na usta i hajde s nama. Bit æe?
   nam otac i sveæenik. Zar ti je bolje biti sveæenikom u kuæi jednog
   èovjeka nego da bude? sveæenikom jednog plemena i roda u Izraelu?"

   ^20Sveæenik se obradova; uze on efod, terafe i rezani i ljeveni idol te
   ode s ljudima.

   ^21Vrativ?i se na put kojim su krenuli, odo?e pustiv?i naprijed ?ene i
   djecu, stoku i dragocjenosti.

   ^22Bijahu veæ daleko od Mikine kuæe, kad gle - ljudi ?to ?ivljahu u
   susjednim kuæama, blizu Mikine, uzbunili se i krenuli u potjeru za
   Danovcima.

   ^23Kada poèe?e vikati za Danovim sinovima, oni se obazre?e i reko?e
   Miki: "?to ti je? ?to ste se skupili?"

   ^24On odgovori: "Uzeli ste moga boga koga sam sebi naèinio i sveæenika
   te odlazite. A ?to ostaje meni? I jo? mi ka?ete: '?to ti je?'"

   ^25Danovci mu odgovore: "Da te vi?e nismo èuli! Jer bi gnjevni ljudi
   mogli udariti na vas te bi upropastio sebe i svoju kuæu!"

   ^26Danovci odo?e dalje, a Mika, videæi da su jaèi od njega, okrenu se i
   vrati kuæi.

   ^27I tako, uzev?i boga ?to ga je naèinio Mika i sveæenika koga je
   najmio da mu slu?i, Danovci navali?e na Laji?, na mirne i spokojne
   ljude, te ih posjeko?e o?trim maèem i spali?e grad.

   ^28Nikoga ne bija?e da pomogne Laji?anima, jer bijahu daleko od Sidona
   i ne imahu nikakvih odnosa s Aramejcima, a osim toga grad bija?e u
   dolini koja se pru?a prema Bet-Rehobu. Potom su opet sagradili grad i
   nastanili se u njemu.

   ^29I nazva?e ga Dan, po imenu svoga pretka Dana, koji se rodio Izraelu.
   A prije se grad zvao Laji?.

   ^30I Danovci namjesti?e sebi rezani i ljeveni idol. A Jonatan, sin
   Ger?ona, sina Mojsijeva, a zatim njegovi sinovi, bijahu sveæenici
   Danova plemena do dana kada je narod bio odveden u izgnanstvo.

   ^31I staja?e im onaj rezani i ljeveni idol ?to ga je Mika naèinio, i
   ostade ondje za sve vrijeme dokle Dom Bo?ji bija?e u ?ilu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 U ono vrijeme kad u Izraelu jo? ne bija?e kralja, ?ivio neki èovjek,
   levit, kao do?ljak na kraju Efrajimove gore. Uzeo on za inoèu ?enu iz
   Judina Betlehema.

   ^2Rasrdiv?i se jednom, njegova ga inoèa ostavi i vrati se u oèevu kuæu
   u Judin Betlehem i bila je ondje neko vrijeme, kakva èetiri mjeseca.

   ^3Njen mu? ode k njoj da je urazumi i dovede natrag; imao je sa sobom
   slugu i dva magarca. Dok je prilazio kuæi oca mlade ?ene, opazi ga tast
   i veselo mu iziðe u susret.

   ^4Tast, otac mlade ?ene, zadr?i ga tri dana kod sebe te su jeli, pili i
   noæivali.

   ^5Èetvrtoga dana urani?e; levit se spremao da ide, kad otac mlade ?ene
   reèe zetu: "Okrijepi se zalogajem kruha, pa onda idite."

   ^6I tako sjedo?e te su obojica jela i pila, a onda otac mlade ?ene reèe
   èovjeku: "Hajde, ostani jo? noæas i proveseli se!"

   ^7A kad èovjek ustade da poðe, tast uze navaljivati na njega te on jo?
   jednom ondje prenoæi.

   ^8Petoga dana levit urani da krene, ali mu otac mlade ?ene reèe:
   "Okrijepi se najprije!" Tako su proveli vrijeme jeduæi zajedno dok se
   nije nagnuo dan.

   ^9Mu? ustade da ide, s inoèom i slugom, kad mu tast, otac mlade ?ene,
   reèe: "Evo se dan nagnuo k veèeru. Prenoæi jo? ovdje i proveseli se, pa
   sutra uranite na put i vratite se svom ?atoru."

   ^10Ali èovjek ne htjede prenoæiti nego ustade i krenu. Tako je do?ao do
   pred Jebus, to jest Jeruzalem. S njim su bila dva osamarena magarca,
   inoèa i sluga.

   ^11Kad su bili blizu Jeruzalema, dan se veæ jako nagnuo, pa sluga reèe
   svome gospodaru: "Hajde da se svratimo u taj jebusejski grad da tu
   prenoæimo."

   ^12Ali mu gospodar odgovori: "Neæemo se svraæati u grad tuðinaca koji
   nisu Izraelci, nego æemo iæi do Gibee."

   ^13Jo? reèe sluzi: "Hajde, po?urimo se da stignemo u koje od tih mjesta
   gdje æemo prenoæiti, u Gibeu ili Ramu."

   ^14I proðo?e, nastavljajuæi put. Kad su stigli pred Benjaminovu Gibeu,
   sunce je zapadalo.

   ^15Oni skrenu?e onamo da prenoæe u Gibei. U?av?i, levit sjede na
   gradskom trgu, ali ne bija?e nikoga da ih primi u kuæu da prenoæe.

   ^16I doðe neki starac koji se predveèer vraæao s posla u polju. Bija?e
   to èovjek iz Efrajimove gore; ?ivlja?e u Gibei kao do?ljak, a svi
   ?itelji toga mjesta bijahu Benjaminovci.

   ^17Podigav?i oèi, ugleda putnika na gradskom trgu: "Odakle dolazi? i
   kamo æe??" - upita ga starac.

   ^18A on mu odgovori: "Idemo od Judina Betlehema, na kraj Efrajimove
   gore. Ja sam odande. I?ao sam u Judin Betlehem i vraæam se kuæi, ali
   nema nikoga da me primi k sebi u kuæu.

   ^19Imam i slame i krme za svoje magarce, a i kruha i vina za sebe, za
   svoju ?enu i za momka koji prati mene, tvoga slugu. Imamo svega dosta."

   ^20"Mir s tobom i dobro mi do?ao", odgovori starac. "Moja je briga ?to
   ti je potrebno, samo nemoj noæiti na trgu."

   ^21I uvede ga u svoju kuæu i baci krme magarcima. Putnici su oprali
   noge, a onda jeli i pili.

   ^22Dok su se oni krijepili, gle, neki graðani, opaki ljudi, okru?i?e
   kuæu i, lupajuæi svom snagom o vrata, reko?e starcu, gospodaru kuæe:
   "Izvedi toga èovjeka ?to je u?ao u tvoju kuæu da ga se namilujemo."

   ^23Tad iziðe domaæin iz kuæe i reèe im: "Ne, braæo moja, ne èinite zla.
   Taj je èovjek u?ao u moju kuæu, zato ne èinite bezakonja.

   ^24Evo, moja je kæi djevica, prepustit æu vam je. Èinite od nje ?to vam
   drago, ali ovom èovjeku ne èinite bezakonja."

   ^25Ljudi ga ne htjedo?e poslu?ati. Tad onaj èovjek uze inoèu te im je
   izvede. Oni su je silovali i zlostavljali svu noæ do jutra, a kad je
   zora zabijeljela, pusti?e je.

   ^26Pred zoru ?ena doðe i pade na ulaz kuæe onog èovjeka gdje je bio
   njen gospodar i le?ala je ondje dok se nije razdanilo.

   ^27Njen je gospodar ujutro ustao, otvorio kuæna vrata te izi?ao da
   nastavi put, kad spazi ?enu, svoju inoèu, kako le?i na kuænim vratima s
   rukama na pragu.

   ^28"Ustani, idemo!" - reèe joj. Ali ne bija?e odgovora. Onda je uze,
   natovari na magarca i krenu na put da se vrati kuæi.

   ^29Kada je do?ao kuæi, tr?e no? i uze mrtvo tijelo inoèino, rasijeèe
   ga, ud po ud, na dvanaest dijelova te ih razasla u sve krajeve Izraela.

   ^30I tko god vidje reèe: "Ovakvo ?to se nije dogodilo od dana kada su
   Izraelci iza?li iz Egipta do dana?njeg dana. Valja o tome promisliti,
   vijeæati i govoriti."
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Tada iziðe sav Izrael i sabra se sva zajednica kao jedan èovjek, od
   Dana do Beer ?ebe i do gileadske zemlje, kod Jahve u Mispi.

   ^2Glavari svega naroda, svih Izraelovih plemena, doðo?e na zbor Bo?jeg
   naroda, èetiri stotine tisuæa pje?aka viènih maèu.

   ^3A Benjaminovci dozna?e da su Izraelovi sinovi uzi?li u Mispu. Sinovi
   Izraelovi zapita?e tada: "Ka?ite nam kako se dogodio zloèin!"

   ^4Levit, mu? ubijene ?ene, uze rijeè: "Do?ao sam s inoèom u Benjaminovu
   Gibeu da prenoæim.

   ^5A graðani Gibee ustado?e na mene i noæu opkoli?e kuæu u kojoj sam
   bio; mene su htjeli ubiti, a moju su inoèu silovali tako da je umrla.

   ^6Zato sam uzeo mrtvu inoèu, rasjekao je u komade i razaslao je u sve
   krajeve Izraelove ba?tine, jer su poèinili sramotno djelo u Izraelu.

   ^7Izraelci, evo vas svih ovdje. Posavjetujte se i ovdje stvorite
   odluku."

   ^8Sav narod ustade kao jedan èovjek govoreæi: "Neka se nitko od nas ne
   vraæa svome ?atoru, neka nitko ne ide svojoj kuæi!

   ^9Nego da sada ovo uèinimo Gibei: bacit æemo ?drijeb;

   ^10i uzet æemo iz svih Izraelovih plemena po deset ljudi od stotine, po
   stotinu od tisuæe i po tisuæu od deset tisuæa: oni æe nositi hranu
   vojsci, onima koji æe krenuti da kazne Benjaminovu Gibeu za sramotu ?to
   ju je poèinila u Izraelu."

   ^11I sabra?e se svi Izraelci protiv onoga grada, udru?eni kao jedan
   èovjek.

   ^12Tada Izraelova plemena razasla?e poslanike po svemu Benjaminovu
   plemenu s porukom: "Kakav se to zloèin dogodio meðu vama?

   ^13Sada izruèite one opake ljude ?to su u Gibei da ih smaknemo te
   iskorijenimo zlo iz Izraela!" Ali Benjaminovci ne htjedo?e poslu?ati
   svoje braæe Izraelaca.

   ^14Benjaminovci se skupi?e u Gibeu iz svojih gradova da se pobiju s
   Izraelcima.

   ^15A Benjaminovaca koji su do?li iz raznih gradova nabroji?e toga dana
   dvadeset i ?est tisuæa ljudi viènih maèu, bez stanovnika Gibee.

   ^16Od svega toga naroda bija?e sedam stotina vrsnih ljudi, koji su bili
   ljevaci, i svaki je taj gaðao kamenom iz praæke navlas toèno, ne
   proma?ujuæi cilja.

   ^17A bija?e Izraelaca, osim sinova Benjaminovih, èetiri stotine tisuæa,
   sve ljudi viènih maèu i sve samih ratnika.

   ^18I sinovi Izraelovi, ustav?i, poðo?e u Betel da se posavjetuju s
   Bogom: "Tko æe od nas prvi u boj protiv Benjaminovaca?" - zapita?e
   Izraelci. A Jahve odgovori: "Neka Juda poðe prvi."

   ^19Izjutra krenu?e Izraelci te se utabori?e pred Gibeom.

   ^20Krenuv?i u boj protiv Benjaminovaca, svrsta?e se u bojni red pred
   Gibeom.

   ^21A Benjaminovci iziðo?e iz Gibee i pobi?e toga dana Izraelu dvadeset
   i dvije tisuæe ljudi, koji ostado?e na onome polju.

   ^22Izraelci odo?e i plakahu pred Jahvom sve do veèeri, a onda upita?e
   Jahvu govoreæi: "Moramo li opet iziæi u boj protiv sinova svoga brata
   Benjamina?" A Jahve im odgovori: "Poðite na njega!"

   ^23Tada se vojska Izraelovih sinova ohrabri i nanovo svrsta u bojni red
   na istome mjestu gdje se svrstala prvog dana.

   ^24Drugoga se dana Izraelci pribli?i?e Benjaminovcima,

   ^25ali toga drugog dana Benjamin iziðe iz Gibee pred njih i pobi
   Izraelcima jo? osamnaest tisuæe ljudi, koji ostado?e na onome polju -
   sve sami poizbor ratnici, vièni maèu.

   ^26Tada svi Izraelci i sav narod odo?e u Betel te plakahu i stajahu
   ondje pred Jahvom; cio su dan postili do veèeri, prinosili paljenice i
   ?rtve pomirnice pred Jahvom.

   ^27I tad opet Izraelci upita?e Jahvu, jer se u ono vrijeme Kovèeg
   saveza Bo?jega nalazio na tome mjestu,

   ^28i Pinhas, sin Aronova sina Eleazara, poslu?iva?e ga. Oni upita?e:
   "Moramo li opet iziæi u boj protiv sinova na?ega brata Benjamina?" A
   Jahve im odgovori: "Poðite, jer æu ih sutra predati u va?e ruke."

   ^29Tad Izrael postavi èete u zasjedu oko Gibee.

   ^30Treæega dana poðo?e Izraelci protiv Benjaminovaca i svrsta?e se u
   bojne redove pred Gibeom, kao i prije.

   ^31Benjaminovci iziðo?e na njih, a oni ih odmami?e daleko od grada. Kao
   i prije, ubijahu Benjaminovci neke po putovima, od kojih jedan ide u
   Betel, a drugi u Gibeu; ubi?e tako oko trideset Izraelaca.

   ^32I govorahu Benjaminovci: "Evo ih tuèemo kao i prvi put." A Izraelci
   reko?e: "Bje?imo dok ih ne odmamimo na otvorene putove, daleko od
   grada!"

   ^33Tada se glavnina Izraelove vojske pomakne sa svoga polo?aja i svrsta
   se u bojni red kod Baal Tamara, a zasjeda Izraelova iziðe iz svog
   skrovi?ta zapadno od Gibee.

   ^34Deset tisuæa vrsnih ljudi izabranih iz sveg Izraela sle?e se prema
   Gibei. Boj bija?e ?estok. Benjaminovci nisu ni slutili da æe ih
   zadesiti zlo.

   ^35I Jahve potuèe Benjamina pred Izraelom toga dana te Izraelci pobi?e
   Benjaminu dvadeset i pet tisuæa i sto ljudi viènih maèu.

   ^36Benjaminovci vidje?e da su pobijeðeni. Ljudi Izraelci bijahu se
   povukli sa svojih bojnih polo?aja pred Benjaminom uzdajuæi se u zasjedu
   ?to su je postavili oko Gibee.

   ^37A oni koji bijahu u zasjedi navali?e br?e na Gibeu i, u?av?i u nju,
   posjeko?e o?trim maèem sve stanovni?tvo.

   ^38Izraelovi se ljudi bijahu dogovorili s onima u zasjedi da ovi
   podignu iz grada stup dima kao znak:

   ^39tada bi se Izraelovi ljudi povukli iz boja. Benjamin poèe ubijati
   Izraelce i posijeèe im tridesetak ljudi. "Doista, padaju pred nama kao
   u prija?njem boju."

   ^40A kada se znak, stup dima, poèeo dizati iz grada, obazre se Benjamin
   i vidje kako se plamen iz svega grada di?e prema nebu.

   ^41Tada se Izraelovi ljudi okrenu?e, a Benjaminovce obuze u?as jer
   vidje?e da ih je zadesilo zlo.

   ^42I pobjego?e ispred Izraelaca prema pustinji, ali im ratnici bijahu
   za petama, a oni ?to su dolazili iz grada ubijahu ih s leða.

   ^43Tako su opkolili Benjamina i, goneæi ga bez predaha, uni?ti?e ga
   pred Gibeom na istoènoj strani.

   ^44I palo je Benjaminu osmnaest tisuæa ljudi, sve samih vrsnih junaka.

   ^45Pre?ivjeli se okrenu?e i pobjego?e u pustinju prema Rimonskoj
   stijeni. Sijekuæi po cestama, Izraelci pobi?e jo? pet tisuæa ljudi; a
   onda pogna?e Benjamina do Gideoma i pobi?e jo? dvije tisuæe ljudi.

   ^46Toga dana palo je Benjaminovaca dvadeset tisuæa ljudi viènih maèu,
   sve samih vrsnih junaka.

   ^47?est stotina ljudi pobjeglo je u pustinju prema Rimonskoj stijeni.

   ^48Izraelovi se ljudi vrati?e potom Benjaminovcima, posjeko?e o?trim
   maèem mu?karce u gradovima, stoku i ?to se god na?lo; i sve gradove na
   koje su nai?li u Benjaminu popali?e ognjem.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Izraelovi se ljudi bijahu ovako zakleli u Mispi: "Nitko od nas neæe
   dati svoju kæer za ?enu Benjaminovu sinu."

   ^2I ode narod u Betel i ostade ondje pred Bogom do veèeri, narièuæi i
   jecajuæi.

   ^3Govorili su: "Za?to se, o Jahve, Bo?e Izraelov, ova nesreæa morala
   dogoditi da Izraelu danas nestane jednog plemena?"

   ^4Sutradan urani?e ljudi i sagradi?e ondje ?rtvenik; prineso?e
   paljenice i ?rtve zahvalnice.

   ^5Tad zapita?e Izraelci: "Ima li koga meðu svim plemenima Izraelovim da
   nije do?ao na zbor Jahvi?" Jer su se sveèano zakleli da æe pogubiti
   onoga tko ne doðe u Mispu k Jahvi.

   ^6Izraelcima se sada sa?alilo na brata Benjamina te reko?e: "Danas je
   otkinuto jedno pleme od Izraela.

   ^7Kako æemo dati ?ene onima koji su preostali kad se zaklesmo Jahvom da
   im neæemo dati svojih kæeri za ?ene?"

   ^8Zato zapita?e: "Ima li koga meðu Izraelovim plemenima da nije do?ao k
   Jahvi u Mispu?" I pronaðe se da nije do?ao u tabor, na zbor, nitko od
   ?itelja Jabe?a u Gileadu.

   ^9Jer kada se narod prebrojio, ondje ne bija?e nikoga od ?itelja Jabe?a
   u Gileadu.

   ^10Zato zajednica posla onamo dvanaest tisuæa hrabrih ljudi i zapovjedi
   im: "Idite i posijecite o?trim maèem stanovnike Jabe?a u Gileadu,
   zajedno sa ?enama i djecom.

   ^11Evo ?to æete uèiniti: izruèit æete prokletstvu sve mu?karce i sve
   ?ene ?to su dijelile postelju sa èovjekom, ali æete saèuvati ?ivot
   djevicama." Tako i uèini?e.

   ^12I na?li su meðu stanovnicima Jabe?a u Gileadu èetiri stotine mladih
   djevojaka koje nisu dijelile postelje s èovjekom i doveli su ih u tabor
   u ?ilu, koji je u Kanaanu.

   ^13Sva zajednica posla tada poslanike Benjaminovcima koji bijahu na
   Rimonskoj stijeni: objavi?e im mir.

   ^14Tako se oporavi Benjamin. Dado?e im one meðu ?enama iz Jabe?a u
   Gileadu koje su ostavili na ?ivotu, ali ih ne bija?e dovoljno za sve.

   ^15Narodu se sa?alio Benjamin ?to je Jahve naèinio prazninu meðu
   Izraelovim plemenima.

   ^16"Kako æemo naæi ?ene onima ?to su ostali", reko?e starje?ine zbora,
   "kad su Benjaminu istrijebljene ?ene?"

   ^17Reko?e jo?: "Kako saèuvati ostatak Benjaminu da se ne zatre jedno
   pleme iz Izraela?

   ^18A ne mo?emo im dati svoje kæeri za ?ene." Jer se bijahu zakleli
   rekav?i: "Proklet bio onaj koji dade ?enu Benjaminu!"

   ^19"Ali", reko?e, "svake se godine slavi u ?ilu Jahvina svetkovina."
   Grad se nalazi na sjeveru od Betela, istoèno od ceste koja vodi iz
   Betela u ?ekem i ju?no od Lebone.

   ^20I zato svjetova?e Benjaminovce: "Idite u zasjedu po vinogradima.

   ^21Pazite, pa kada djevojke iz ?ila iziðu da ple?u u kolu, vi iskoèite
   iz vinograda, otmite svaki sebi ?enu izmeðu ?ilskih kæeri pa otiðite u
   Benjaminovu zemlju.

   ^22A kad njihovi oèevi ili njihova braæa doðu da se pritu?e na vas, mi
   æemo im reæi: 'Oprostite im ?to je svaki uzeo po ?enu kao u ratu; vi im
   ih niste dali, pa je tako krivnja na vama.'"

   ^23Benjaminovci uèini?e tako i od djevojaka koje ote?e uze?e onoliki
   broj ?ena koliko bija?e njih. Onda odo?e svaki na svoju ba?tinu,
   sagradi?e opet gradove i naseli?e se u njima.

   ^24Izraelci se tada raziðo?e, svaki u svoje pleme i u svoj rod, i svaki
   se odande vrati na svoju ba?tinu.

   ^25U to vrijeme ne bija?e kralja u Izraelu i svatko je ?ivio kako mu se
   èinilo da je pravo.
     __________________________________________________________________

Ruth
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 U ono vrijeme kada su vladali suci nastala glad u zemlji, pa iz
   Betlehema Judina jedan èovjek ode sa svojom ?enom i sa svoja dva sina
   da se naseli na Moapskim poljanama.

   ^2Taj se èovjek zvao Elimelek, ?ena mu Noemi, a dva njegova sina:
   Mahlon i Kiljon; svi bijahu Efraæani iz Betlehema Judina. Stigo?e na
   Moapske poljane i tu se nastani?e.

   ^3Tada Elimelek, Noemin mu?, umrije, i ona osta sama sa svoja dva sina.

   ^4Oni se o?eni?e Moapkama; jedna se zvala Orpa, a druga Ruta. I tu
   proboravi?e deset godina.

   ^5Onda umrije?e i Mahlon i Kiljon, i tako Noemi osta i bez svoja dva
   sina i bez svoga mu?a.

   ^6Tada se ona di?e sa svojim snahama da ode s Moapskih poljana jer je
   èula na Moapskim poljanama da je Jahve pohodio narod svoj i dao mu
   kruha.

   ^7Ode, dakle, ona iz mjesta gdje je ?ivjela, a s njome i njezine snahe;
   krenu?e na put da se vrate u zemlju Judinu.

   ^8Noemi tada reèe svojim dvjema snahama: "Vratite se svaka domu majke
   svoje! Neka vam Jahve bude milostiv kao ?to vi bijaste pokojnicima i
   meni.

   ^9Neka vam Jahve udijeli da obje naðete mir, svaka u domu svoga mu?a!"
   I poljubi ih, a one briznu?e u plaè.

   ^10I reko?e joj: "Ne! Mi æemo s tobom, tvome narodu."

   ^11Ali im reèe Noemi: "Vratite se natrag, kæeri moje! Za?to biste i?le
   sa mnom? Zar æu jo? imati sinova u utrobi svojoj da vam budu mu?evi?

   ^12Vratite se natrag, kæeri moje, idite samo! Odvi?e sam stara, nisam
   za udaju. Pa i kad bih rekla: 'Imam nade da se udam jo? noæas i da
   rodim sinove' -

   ^13zar biste mogle èekati da odrastu i zar biste radi njih ostale
   neudate? Ne, kæeri moje, tuga bi moja bila veæa od va?e, jer se ruka
   Jahvina digla na me."

   ^14One i opet zaplaka?e i zajeca?e. Orpa poljubi svoju svekrvu i vrati
   se, a Ruta ostade s njom.

   ^15Noemi joj reèe: "Eto vidi?, jetrva se tvoja vratila narodu svome i
   bogu svome: vrati se i ti za jetrvom svojom!"

   ^16A Ruta joj odgovori: "Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od
   tebe: jer kamo ti ide?, idem i ja i gdje se ti nastani?, nastanit æu se
   i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog.

   ^17Gdje ti umre?, umrijet æu i ja, gdje tebe pokopaju, pokopat æe i
   mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me ?to drugo,
   osim smrti, rastavi od tebe."

   ^18Videæi gdje je tvrdo naumila da ide s njom, prestade je odvraæati.

   ^19Tako su zajedno i?le dok ne doðo?e u Betlehem. A kad doðo?e u
   Betlehem, sav se grad uzbudi zbog njih. "Ma je li ovo Noemi?" - pitahu
   ?ene.

   ^20A ona im odgovara?e: "Ne zovite me vi?e Noemi nego me zovite Mara;
   jer me ?adaj gorèinom ispunio!

   ^21Odavde sam oti?la punih ruku, a sad me Jahve vraæa bez igdje ièega.
   Za?to me zovete Noemi kad Jahve posvjedoèi protiv mene i Svemoguæi me u
   tugu zavi?"

   ^22Tako se vrati Noemi s Rutom Moapkom, snahom svojom, s Moapskih
   poljana. Stigle su u Betlehem ba? kad je poèela ?etva jeèma.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Noemi ima?e roðaka po mu?u, èovjeka vrlo imuæna, iz porodice
   Elimelekove: zvao se Boaz.

   ^2Tada Ruta Moapka reèe Noemi: "Htjela bih iæi u polje pabirèiti klasje
   za onim u koga naðem milost." Ona joj odgovori: "Hajde, kæeri moja!"

   ^3I ode, doðe u polje te poèe pabirèiti za ?eteocima. A sreæa je dovede
   u polje koje pripada?e Boazu, iz roda Elimelekova.

   ^4I gle, doðe Boaz iz Betlehema. "Jahve bio s vama!" - pozdravi on
   ?eteoce. A oni mu odgovori?e: "Jahve te blagoslovio!"

   ^5Boaz æe nato momku koji je nadzirao ?eteoce: "Èija je ona mlada
   ?ena?"

   ^6A momak koji bija?e nad ?eteocima odgovori: "Ono je mlada Moapka ?to
   je do?la prateæi Noemi s Moapskih poljana.

   ^7Pitala je: 'Smijem li pabirèiti i kupiti klasje izmeðu snopova za
   ?eteocima?' I do?la je, eto, i ostala od ranog jutra sve dosad; i samo
   je malo u?la u kuæu."

   ^8Onda Boaz reèe Ruti: "Èuj me, kæeri moja, ne idi pabirèiti u drugoga
   nego se dr?i mojih njiva i mojih poslenika.

   ^9Pazi na kojoj njivi oni ?anju, pa idi za njima. A naredio sam momcima
   da te nitko ne dira. Kad o?edni?, idi k posudama i pij ?to moje sluge
   zahitaju."

   ^10Ona tada pade nièice, pokloni se do zemlje i reèe: "Èime sam stekla
   toliku milost u oèima tvojim da mi posveæuje? pa?nju kad sam tuðinka?"

   ^11Boaz joj odgovori: "Èuo sam ?to si sve uèinila za svoju svekrvu
   poslije smrti svoga mu?a; kako si ostavila oca svoga, majku svoju i
   zavièaj svoj te do?la u narod kojega do juèer ili prekjuèer nisi
   poznavala.

   ^12Neka ti Jahve plati sve ?to si uèinila i neka ti udijeli pravu
   nagradu Jahve, Bog Izraelov, kad si do?la da se pod krila njegova
   skloni?!"

   ^13Ona preuze: "Kad bih mogla uvijek nalaziti milost u tvojim oèima,
   gospodaru, jer si me utje?io i milostivo progovorio slu?kinji svojoj,
   ako i nisam kao jedna od tvojih slu?kinja."

   ^14Kad bija?e vrijeme ruèku, Boaz joj reèe: "Hodi ovamo, jedi ovog
   kruha i umoèi svoj zalogaj u ocat!" Ona sjede pokraj ?etelaca, a on
   stavi pred nju pr?enih zrna. Jela je i nasitila se i jo? joj preteèe.

   ^15Kad je ustala da pabirèi dalje, Boaz zapovjedi svojim slugama: "I
   meðu snopljem neka ona pabirèi, a vi joj nemojte zanovijetati.

   ^16Nego navla? ispu?tajte klasove iz svojih rukoveti i ostavljajte joj
   neka kÓupi i nemojte je koriti!"

   ^17I tako je pabirèila sve do veèeri, pa onda ovr?e ono ?to je
   napabirèila: bija?e otprilike jedna efa jeèma.

   ^18Uze ona svoje i doðe u grad, a svekrva vidje koliko je napabirèila.
   Tada Ruta izvadi i dade joj ?to joj bija?e preteklo po?to se nasitila.

   ^19Svekrva je upita: "Gdje si pabirèila danas? Gdje si radila? Neka je
   blagoslovljen onaj koji je pogledao na te!" Onda ona pripovjedi svekrvi
   kod koga je radila i reèe: "Èovjek u koga sam danas radila zove se
   Boaz."

   ^20Tada æe Noemi svojoj snasi: "Neka Jahve blagoslovi onoga koji ne
   uskraæuje dobrote svoje ni ?ivima ni mrtvima!" I dometnu Noemi: "Taj je
   èovjek na? rod; jedan od na?ih skrbnika."

   ^21Ruta Moapka pripovjedi dalje: "Jo? mi reèe: 'Dr?i se mojih poslenika
   dokle ne po?anju sve moje!'"

   ^22Noemi nato reèe Ruti, snasi svojoj: "Dobro je, kæeri moja, idi za
   njegovim poslenicima da ti ne bude neprilike na kojoj drugoj njivi."

   ^23I tako se dr?ala poslenika Boazovih i pabirèila dokle ne po?e?e i
   jeèam i p?enicu. I ?ivjela je kod svekrve svoje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Onda æe joj Noemi, svekrva njezina: "Kæeri moja, da ti potra?im
   mirno mjesto gdje bi mogla biti sretna?

   ^2Vidi?, Boaz, s èijim si se poslenicima na?la, na? je roðak. Evo, on
   æe noæas vijati jeèam na gumnu.

   ^3Umij se ti i nama?i, lijepo se odjeni pa idi na gumno. Ne daj da te
   prepozna prije nego ?to se najede i napije.

   ^4Kad bude lijegao, dobro pazi gdje æe leæi; pa kad legne, otiði onamo,
   podigni mu pokrivaè s nogu i lezi ondje! Tada æe ti on reæi ?to ti je
   èiniti."

   ^5Ona joj odgovori: "Uèinit æu sve kako mi ka?e?."

   ^6I siðe na gumno i uèini sve kako joj je svekrva naredila.

   ^7A Boaz, po?to je jeo i pio i tako se odobrovoljio, ode i le?e kraj
   stoga. Onda ona priðe polako, otkri mu noge i le?e.

   ^8Kad bija?e oko ponoæi, tr?e se èovjek i obrnu se, i gle: ?ena le?i do
   njegovih nogu.

   ^9"Tko si?" - upita on, a ona odgovori: "Ja sam Ruta, slu?kinja tvoja.
   Ra?iri skut svoje haljine na slu?kinju svoju jer si mi skrbnik."

   ^10"Blagoslovio te Jahve, kæeri moja!" - doèeka on. "Ovaj drugi tvoj
   èin milosti jo? je vredniji od prvoga, jer se nisi trudila da slijedi?
   mlade poslenike, bili oni bogati ili siroma?ni.

   ^11I zato se, kæeri moja, sada ne pla?i: uèinit æu ti sve ?to zatra?i?,
   jer sva vrata moga naroda znaju da si èestita ?ena.

   ^12Jest, uistinu sam ti skrbnik; ali postoji jo? bli?i od mene.

   ^13Ostani noæas; ako te sutra ujutro on kao skrbnik htjedne uzeti,
   dobro, neka te uzme; a ne htjedne li, uzet æu te ja, tako mi Jahve!
   Spavaj do jutra."

   ^14I spava?e ona do njegovih nogu do jutra. On ustade prije nego ?to
   moga?e èovjek èovjeka razaznati jer mi?lja?e: "Ne treba da znaju da je
   ?ena bila na gumnu."

   ^15I kaza joj: "Daj ogrtaè ?to je na tebi i dr?i ga dobro." Ona ga
   pridr?a, a on joj nasu ?est mjerica jeèma i naprti joj. I ode ona u
   grad.

   ^16Kad je stigla, upita je svekrva: "?to je s tobom, kæeri moja?" A ona
   joj pripovjedi sve ?to je uèinio za nju.

   ^17I nadoveza: "Ovih ?est mjerica jeèma dade mi kazujuæi: 'Ne smije? se
   vratiti svekrvi praznih ruku.'"

   ^18Nato æe joj Noemi: "Budi mirna, kæeri moja, dok ne vidi? ?to æe
   biti: jer neæe on imati spokoja dok sve jo? danas ne dokrajèi."
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Boaz potom iziðe na gradska vrata i sjede ondje. I gle, naiðe onaj
   skrbnik o kome je govorio. I dozva ga Boaz: "Ej, hodi ovamo i sjedni!"
   Onaj doðe i sjede.

   ^2Onda Boaz uze deset ljudi izmeðu starje?ina gradskih i reèe:
   "Posjedajte ovdje!" I posjeda?e.

   ^3Zatim reèe skrbniku: "Noemi, koja se vratila s Moapskih polja, htjela
   bi prodati ono zemlje na?ega brata Elimeleka.

   ^4Zato sam odluèio da se s tobom razgovorim i predlo?im ti: otkupi
   njivu pred ovima koji sjede ovdje i pred starje?inama moga naroda. Ako
   je kani? otkupiti, onda otkupi; ako ne kani?, ka?i mi da znam. Jer
   prije tebe nema nitko pravo na otkup; ja sam na redu tek iza tebe." A
   onaj reèe: "Hoæu, otkupit æu je."

   ^5Onda kaza Boaz: "Kad uzme? zemlju iz ruke Noemi, treba da uzme? i
   Rutu Moapku, pokojnikovu ?enu, da se pokojniku saèuva ime na ba?tini."

   ^6Ali skrbnik reèe: "E, onda ne mogu biti otkupnik, da ne raspem svoje
   ba?tine. Otkupi ti po svome skrbnièkom pravu jer ja ne mogu."

   ^7A bija?e od starine obièaj u Izraelu: da se èemu potkrijepi valjanost
   otkupa ili zamjene, èovjek bi izuo sandalu i dao je drugome. To bija?e
   svjedoèanstvo u Izraelu.

   ^8Tako dakle i onaj skrbnik reèe Boazu: "Otkupi ti!" te izu sandalu i
   dade mu je.

   ^9Tada Boaz kaza starje?inama i svemu narodu: "Vi ste danas svjedoci da
   ja otkupljujem iz ruke Noemine sve ono ?to je bilo Elimelekovo, sve ?to
   je bilo Kiljonovo i Mahlonovo.

   ^10Uz to uzimam za ?enu Rutu Moapku, ?enu Mahlonovu, da bi se saèuvalo
   ime pokojnikovo na ba?tini i da se ime njegovo ne bi zatrlo meðu braæom
   njegovom i nestalo s vrata zavièaja njegova. Vi ste danas tome
   svjedoci."

   ^11Sav narod koji se nalazio na vratima gradskim i starje?ine reko?e:
   "Svjedoci smo! Dao Jahve da ?ena koja ulazi u dom tvoj bude kao Rahela
   i Lea, koje su obje podigle kuæu Izraelovu! Obogati se u Efrati, a
   prodièi u Betlehemu!

   ^12Neka tvoja kuæa, po potomstvu koje æe ti dati Jahve od ove mlade
   ?ene, bude kao kuæa Peresa, koga Judi rodi Tamara!"

   ^13Tako Boaz uze Rutu i ona posta ?ena njegova. Uðe on k njoj i Jahve
   joj dade te ona zatrudnje i rodi sina.

   ^14Onda ?ene reko?e Noemi: "Blagoslovljen bio Jahve koji ti danas nije
   uskratio skrbnika! I prodièio njegovo ime u Izraelu!

   ^15On æe biti tvoja utjeha i potpora starosti tvojoj; jer ga rodi snaha
   tvoja koja te ljubi i koja ti vrijedi vi?e od sedam sinova."

   ^16Noemi uze djeèaka, metnu ga sebi na krilo i bi mu odgojiteljicom.

   ^17Susjede mu nadjenu?e ime govoreæi: "Noemi se rodio sin!" I prozva?e
   ga Obed; on je otac Ji?aja, oca Davidova.

   ^18A ovo je rodoslovlje Peresovo: Peres imade sina Hesrona,

   ^19Hesron Rama, Ram Aminadaba,

   ^20Aminadab Nah?ona, Nah?on Salmona, Salmon Boaza, Boaz Obeda,

   ^21Obed Ji?aja, a Ji?aj Davida.
     __________________________________________________________________

1 Samuel
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Bio jedan èovjek iz Ramatajima, Sufovac iz Efrajimove gore, po imenu
   Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova,
   Efrajimljanin.

   ^2Imao je dvije ?ene: ime jednoj bija?e Ana, a drugoj bija?e ime
   Penina. Penina je imala djece, a Ana ih nije imala.

   ^3Taj je èovjek svake godine uzlazio iz svoga grada da se pokloni i
   prinese ?rtvu Jahvi Sebaotu u ?ilu. Ondje su bila dva sina Elijeva,
   Hofni i Pinhas, kao sveæenici Jahvini.

   ^4Jednoga dana Elkana prinese ?rtvu. On je obièno svojoj ?eni Penini i
   svim njezinim sinovima i kæerima davao vi?e ?rtvenih dijelova,

   ^5a Ani je davao samo jedan dio, premda je vi?e ljubio Anu, ali Jahve
   joj ne bija?e dao od srca poroda.

   ^6Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala da je ponizi ?to joj
   Jahve ne bija?e dao od srca poroda.

   ^7Tako je bivalo svake godine kad god bi polazili u Dom Jahvin: Penina
   je zanovijetala Ani. Ana je stoga plakala i nije htjela jesti.

   ^8Tada joj reèe Elkana, njezin mu?: "Za?to plaèe?, Ana? I za?to ne
   jede?? Za?to ti je srce rastu?eno? Nisam li ti ja vredniji nego deset
   sinova?"

   ^9Ali Ana ustade, po?to su jeli i pili u sobi, i stupi pred Jahvu - a
   sveæenik Eli sjeða?e na stolici na pragu sveti?ta Jahvina.

   ^10I ojaðena u du?i pomoli se Ana Jahvi, plaèuæi gorko.

   ^11I zavjetova se ovako: "Jahve Sebaote! Ako pogleda? na nevolju
   slu?benice svoje i opomene? se mene i ne zaboravi? slu?benice svoje te
   dade? slu?benici svojoj mu?ko èedo, ja æu ga darovati Jahvi za sve dane
   njegova ?ivota i britva neæe prijeæi preko glave njegove."

   ^12Tako se ona dugo molila pred Jahvom, a Eli je motrio usta njezina.

   ^13Ana govora?e u srcu; samo se usne njezine micahu, a glas joj se nije
   èuo. Zato Eli pomisli da je pijana.

   ^14I reèe joj Eli: "Dokle æe? biti pijana? Otrijezni se od vina ?to je
   u tebi!"

   ^15Ali Ana odgovori i reèe: "Nisam pijana, gospodaru, nego sam velika
   nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna piæa nego izlijevam du?u svoju
   pred Jahvom.

   ^16Ne sudi slu?benicu svoju kao ?enu nevaljalu, jer sam od prete?ke
   tuge i ?alosti tako dugo molila."

   ^17Tada joj Eli odgovori ovako: "Poði u miru! A Bog Izraelov neka ti
   ispuni molitvu kojom si ga molila."

   ^18A ona reèe: "Neka slu?benica tvoja naðe milost u oèima tvojim!" I
   ?ena ode svojim putem: jela je i lice joj nije vi?e bilo tu?no kao i
   prije.

   ^19Sutradan urani?e i pokloni?e se Jahvi, a onda se vrati?e i doðo?e
   svojoj kuæi u Ramu. Elkana pozna Anu, ?enu svoju, a Jahve je se
   opomenu.

   ^20Ana zatrudnje i, kad bi vrijeme, rodi sina koga nazva imenom Samuel,
   "jer sam ga", reèe, "izmolila od Jahve".

   ^21Poslije godine dana uziðe njezin mu? Elkana sa svim domom svojim da
   prinese Jahvi godi?nju ?rtvu i da izvr?i zavjet.

   ^22Ali Ana ne poðe s njim jer reèe svome mu?u: "Neæu poæi dok se dijete
   ne odbije od prsiju, a onda æu ga odvesti da se poka?e pred Jahvom i da
   ostane ondje zauvijek."

   ^23I odgovori joj Elkana, njezin mu?: "Èini kako misli? da je dobro;
   ostani dok ga ne odbije? od prsiju; samo neka ti Jahve ispuni tvoju
   ?elju!" I ?ena osta kod kuæe dojeæi sina svoga dok ga nije odbila od
   prsiju.

   ^24Èim ga je odbila od prsiju, povede ga sa sobom uzev?i uz to
   trogodi?njeg junca, efu bra?na i mijeh vina; i uvede ga u Dom Jahvin u
   ?ilu. A djeèak je bio jo? vrlo mlad.

   ^25Tada zakla?e junca, a majka djeèakova pristupi k Eliju.

   ^26I reèe Ana: "Dopusti, gospodaru! Tako ti ?ivota tvoga, gospodaru, ja
   sam ona ?ena koja je stajala ovdje kraj tebe moleæi se Jahvi.

   ^27Molila sam za ovo dijete, i Jahve mi je usli?io pro?nju kojom sam ga
   prosila.

   ^28Zato i ja njega ustupam Jahvi za sve dane njegova ?ivota: ta
   ispro?en je od Jahve." I pokloni?e se ondje Jahvi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Nato se Ana pomoli ovako: "Klièe srce moje u Jahvi, raste snaga moja
   po Bogu mom. ?ire mi se usta na du?mane moje, jer se radujem pomoæi
   tvojoj.

   ^2Nitko nije svet kao ?to je Jahve (jer nema nikoga osim tebe), i nema
   hridi kao ?to Bog je na?.

   ^3Ne govorite mnogo hvastavih rijeèi, neka ne izlazi drskost iz usta
   va?ih, jer Jahve je sveznajuæi Bog, pravo on prosuðuje djela.

   ^4Lomi se luk junacima, nemoæni se snagom opasuju.

   ^5Nekoæ siti sad se za kruh muèe, nekoæ gladni ne gladuju vi?e.
   Nerotkinja raða sedam puta, majka brojne djece svje?inu izgubi.

   ^6Jahve daje smrt i ?ivot, ru?i u ?eol i odande di?e.

   ^7Jahve èini uboga i bogata, obara èovjeka i uzvisuje.

   ^8Di?e slabiæa iz pra?ine, iz bunji?ta izvlaèi uboga, da ih posadi s
   knezovima i da im odredi poèasna mjesta. Jer Jahvini su stupovi zemlje,
   na njih je stavio ovaj svijet.

   ^9Korake èuva svojih vjernika, zlikovce sti?e propast u mraku (svojom
   snagom èovjek ne stjeèe pobjede).

   ^10Koji se protive Jahvi, padaju, Svevi?nji grmi s nebesa. Jahve sudi
   meðama zemlje, daje silu svojemu kralju, uzdi?e snagu pomazanika
   svoga."

   ^11Potom se Ana vrati u Ramu, a djeèak ostade da slu?i Jahvi pod okom
   sveæenika Elija.

   ^12A Elijevi sinovi bijahu nevaljali ljudi jer nisu marili za Jahvu

   ^13ni za prava sveæenika nasuprot narodu: kad bi tko prinosio ?rtvu,
   do?ao bi sluga sveæenikov, dok se meso jo? kuhalo, s trorogom vilicom u
   ruci

   ^14i zabadao njom u kotliæ ili u lonac, u tavu ili u zdjelu, i ?to god
   bi se nabolo na vilicu, uzimao je sveæenik sebi. Tako su èinili svim
   Izraelcima ?to su dolazili onamo, u ?ilo.

   ^15Tako i prije nego bi se spalilo salo, do?ao bi sluga sveæenikov i
   rekao èovjeku koji je prinosio ?rtvu: "Daj mi mesa da ispeèem
   sveæeniku! On neæe od tebe kuhana mesa nego samo sirovo."

   ^16Ako bi mu èovjek tada rekao: "Neka se najprije spali salo, a onda
   uzmi ?to ti du?a ?eli", on bi odgovorio: "Ne, nego daj odmah! Ako ne
   da?, uzet æu silom."

   ^17Grijeh je mladiæa bio vrlo velik pred Jahvom, jer su ljudi prezirali
   ?rtvu koja se prinosila Jahvi.

   ^18A Samuel slu?a?e pred Jahvom, jo? dijete u opleæku lanenom.

   ^19Mati bi mu njegova napravila dolamicu i donosila mu je svake godine
   kad bi dolazila s mu?em svojim da prinese godi?nju ?rtvu.

   ^20A Eli bi blagoslovio Elkanu i njegovu ?enu govoreæi: "Neka ti Jahve
   dade poroda od te ?ene na uzdarje za dar ?to ga je dala Jahvi." Nato bi
   se vraæali svojoj kuæi.

   ^21Jahve pohodi Anu i ona zatrudnje i rodi jo? tri sina i dvije kæeri.
   A mladi je Samuel rastao pred Jahvom.

   ^22Eli je bio veæ vrlo star, ali je ipak èuo sve ?to su njegovi sinovi
   èinili svemu Izraelu.

   ^23I on im reèe: "Za?to radite takvo ?to da o tome moram slu?ati od
   svega ovog naroda?

   ^24Nemojte tako, sinovi moji! Nisu dobri glasovi ?to ih èujem ...
   Sabla?njujete narod Jahvin.

   ^25Ako èovjek zgrije?i èovjeku, Bog æe prosuditi. Ali ako èovjek
   zgrije?i Jahvi, tko æe se zauzeti za njega?" Ali sinovi ne poslu?a?e
   glasa oca svojega, jer je Jahve odluèio da ih pogubi.

   ^26A mladi je Samuel sve vi?e rastao u dobi i mudrosti i pred Jahvom i
   pred ljudima.

   ^27Uto doðe jedan Bo?ji èovjek k Eliju i reèe mu: "Ovako govori Jahve:
   'Nisam li se jasno objavio domu oca tvojega kad su bili u Egiptu,
   robovi u kuæi faraonovoj?

   ^28Odabrao sam ih izmeðu svih plemena Izraelovih da mi budu sveæenici,
   da se uspinju na moj ?rtvenik, da prinose ?rtve paljenice i da nose
   opleæak preda mnom: i dao sam domu oca tvojega sve paljene ?rtve sinova
   Izraelovih.

   ^29Za?to gleda? zavidnim okom ?rtvu i prinos ?to sam ih odredio za svoj
   Dom? I za?to pazi? sinove svoje vi?e nego mene, toveæi ih najboljim
   dijelovima svih ?rtvenih prinosa naroda moga Izraela?

   ^30Zato sam - rijeè je Jahve, Boga Izraelova - rekao dodu?e da æe dom
   tvoj i dom oca tvojega stupati preda mnom dovijeka, ali sada - rijeè je
   Jahvina - neka je to daleko od mene! Jer ja èastim one koji mene èaste,
   a koji mene preziru, bit æe osramoæeni.

   ^31Gle, dolaze dani kad æu odsjeæi mi?icu tvoju i mi?icu doma oca
   tvojega, tako da vi?e neæe biti starca u tvom domu.

   ^32Ti æe? kivnim okom gledati na sve dobro kojim æu obasuti Izraela, i
   nikada vi?e neæe biti starca u tvom domu.

   ^33Zadr?at æu ipak nekoga od tvojih kod oltara svoga, samo zato da mu
   sahnu oèi i vene du?a njegova, ali sve mno?tvo doma tvoga poginut æe od
   ljudskoga maèa.

   ^34Znak æe ti biti ono ?to æe stiæi oba tvoja sina, Hofnija i Pinhasa:
   obojica æe poginuti istoga dana.

   ^35Ja æu sebi podiæi vjerna sveæenika koji æe raditi po mom srcu i po
   mojoj ?elji i njemu æu sazdati trajan dom, i on æe svagda stupati pred
   pomazanikom mojim.

   ^36A koji god ostane od tvoga doma, dolazit æe da mu se pokloni i da
   izmoli srebrn novèiæ ili hljeb kruha i kazat æe: 'Molim te, primi me u
   kakvu god slu?bu sveæenièku, da imam zalogaj kruha.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Mladi je Samuel slu?io Jahvi pod nadzorom Elijevim; u ono vrijeme
   Jahve je izrijetka govorio ljudima, a viðenja nisu bila èesta.

   ^2No jednoga je dana Eli le?ao u svojoj sobi - oèi su njegove poèele
   slabiti te vi?e nije mogao vidjeti -

   ^3svijeænjak Bo?ji jo? ne bija?e uga?en i Samuel je spavao u sveti?tu
   Jahvinu, ondje gdje je bio Kovèeg Bo?ji.

   ^4I Jahve zovnu: "Samuele! Samuele!" A on odgovori: "Evo me!"

   ^5I otrèa k Eliju i reèe: "Evo me! Ti si me zvao!" A Eli reèe: "Ja te
   nisam zvao. Vrati se i spavaj!" I on ode i le?e.

   ^6I Jahve opet zovnu: "Samuele! Samuele!" Samuel usta, ode k Eliju i
   reèe: "Evo me! Ti si me zvao!" A Eli odgovori: "Ja te nisam zvao, sine!
   Vrati se i spavaj!"

   ^7Samuel jo? nije poznavao Jahve i jo? mu nikada ne bija?e objavljena
   rijeè Jahvina.

   ^8I Jahve zovnu Samuela po treæi put. On usta, ode k Eliju i reèe: "Evo
   me! Ti si me zvao!" Sada Eli razumje da je Jahve zvao djeèaka.

   ^9Zato reèe Samuelu: "Idi i lezi; a ako te zovne, ti reci: 'Govori,
   sluga tvoj slu?a.'" I Samuel ode i le?e na svoje mjesto.

   ^10I doðe Jahve i stade i zovnu kao prije: "Samuele! Samuele!" A Samuel
   odgovori: "Govori, sluga tvoj slu?a."

   ^11Tada Jahve reèe Samuelu: "Evo, uèinit æu ne?to u Izraelu da æe oba
   uha zujati svakome koji èuje.

   ^12U onaj æu dan ispuniti na Eliju sve ?to sam rekao za kuæu njegovu,
   od poèetka do kraja.

   ^13Ti æe? mu objaviti da osuðujem kuæu njegovu dovijeka; on je znao da
   njegovi sinovi hule na Boga, a nije ih obuzdao.

   ^14Zato - kunem se domu Elijevu - neæe oprati krivicu Elijeva doma
   nikakve ?rtve ni prinosi dovijeka."

   ^15Samuel je spavao do jutra, a onda otvori vrata Doma Jahvina. Samuel
   se bojao kazati viðenje Eliju.

   ^16Ali Eli zovnu Samuela govoreæi: "Samuele, sine!" A on odgovori: "Evo
   me!"

   ^17I on upita: "Kakva je rijeè koju ti reèe? Nemoj mi zatajiti ni?ta!
   Tako ti Bog uèinio zlo i dodao ti drugo ako mi zataji? ne?to od onoga
   ?to ti je kazao."

   ^18Nato mu Samuel pripovjedi sve i ni?ta ne zataji od njega. A Eli
   reèe: "On je Jahve, neka èini ?to je dobro u oèima njegovim!"

   ^19Samuel je rastao, a Jahve je bio s njim i nije pustio da ijedna od
   njegovih rijeèi padne na zemlju.

   ^20Sav Izrael, od Dana do Beer ?ebe, spozna da je Samuel postavljen za
   proroka Jahvina.

   ^21Jahve se i dalje javljao u ?ilu, jer se objavljivao Samuelu, [4:1] i
   rijeè se Samuelova obraæala svemu Izraelu. (Eli je bio vrlo star, a
   njegovi su sinovi ustrajali u svome opakom postupku pred Jahvom.)
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 U ono vrijeme skupi?e Filistejci vojsku protiv Izraela. Izraelci
   iziðo?e pred njih da se pobiju i utabori?e se kod Eben Haezera, dok su
   Filistejci udarili tabor kod Afeka.

   ^2Filistejci se svrsta?e u bojni red protiv Izraela i nasta ?estoka
   bitka. Izrael podle?e Filistejcima: oko èetiri tisuæe ljudi pogibe na
   boji?tu, na otvorenu polju.

   ^3Kad se narod vratio u tabor, reko?e starje?ine Izraelove: "Za?to je
   Jahve dopustio da nas Filistejci danas pobijede? Poðimo u ?ilo po
   Kovèeg saveza Jahvina neka doðe u na?u sredinu i spasi nas iz ruku
   na?ih neprijatelja."

   ^4Narod posla ljude u ?ilo i doneso?e odande Kovèeg saveza Jahve nad
   vojskama, koji stoluje nad kerubinima; oba sina Elijeva, Hofni i
   Pinhas, doðo?e kao pratioci Kovèega.

   ^5Kad je Kovèeg Jahvin stigao u tabor, sav Izrael podi?e gromki poklik,
   od kojega odjeknu zemlja.

   ^6Filistejci èu?e taj gromki poklik i zapita?e: "?to znaèi taj gromki
   poklik u taboru Hebreja?" I shvati?e da je Kovèeg Jahvin stigao u
   njihov tabor.

   ^7Tada Filistejce obuze strah jer su govorili: "Bog je do?ao u tabor!"
   I povika?e: "Jao nama! Tako nije bilo dosad.

   ^8Jao nama! Tko æe nas izbaviti iz ruke toga silnog Boga? To je onaj
   koji je udario Egipat svakojakim nevoljama.

   ^9Ohrabrite se i budite junaci, Filistejci, da ne postanete robovi
   Hebrejima kao ?to su oni bili robovi vama; budite junaci i borite se!"

   ^10Tada Filistejci zametnu?e bitku, Izraelci bi?e potuèeni i pobjego?e
   svaki u svoj ?ator. Poraz je bio silan, jer je trideset tisuæa pje?aka
   poginulo na izraelskoj strani.

   ^11I Kovèeg Bo?ji bi otet, i oba sina Elijeva poginu?e, Hofni i Pinhas.

   ^12Jedan Benjaminovac otrèa iz bojnih redova i sti?e u ?ilo jo? istoga
   dana, razderanih haljina i glave posute pra?inom.

   ^13Kad je stigao, Eli je sjedio na svojoj stolici, pokraj vrata, pazeæi
   na cestu, jer mu je srce strepilo za Kovèeg Bo?ji. Taj dakle èovjek
   doðe da gradu donese glas, i nasta silna vika po svem gradu.

   ^14Kad je Eli èuo viku, upita: "Kakva je to velika vika?" Èovjek se
   po?uri i doðe da obavijesti Elija. -

   ^15A Eliju bija?e devedeset i osam godina, oèi mu bijahu ukoèene te
   ni?ta vi?e nije vidio. -

   ^16Èovjek reèe Eliju: "Dolazim s boji?ta, danas sam utekao iz boja."
   Tada starac zapita: "?to se dogodilo, sine?"

   ^17Glasnik odgovori: "Izrael je pobjegao pred Filistejcima, bio je to
   te?ak poraz za narod i jo? su oba tvoja sina poginula i Kovèeg je Bo?ji
   otet!"

   ^18Kad je spomenuo Kovèeg Bo?ji, pade Eli sa stolice nauznak kraj
   vrata, slomi vrat i umrije, jer je bio star èovjek i te?ak. Bio je
   sudac u Izraelu èetrdeset godina.

   ^19Njegova snaha, ?ena Pinhasova, bija?e trudna i pred porodom. Kad je
   èula vijest da je otet Kovèeg Bo?ji i da je umro njezin svekar i
   poginuo njezin mu?, savila se i rodila jer su je najednom uhvatili
   trudovi.

   ^20Kako je bila na samrti, reko?e joj ?ene koje stajahu oko nje: "Budi
   bez brige jer si rodila sina!" Ali ona ne odgovori niti obrati misli na
   to.

   ^21Djetetu nadjenu ime Ikabod govoreæi: "Oti?la je slava od Izraela."
   Time je mislila na oteti Kovèeg Bo?ji i na svoga svekra i svoga mu?a.

   ^22Zato reèe: "Oti?la je slava od Izraela" jer je otet Kovèeg Bo?ji.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Kad su Filistejci osvojili Kovèeg Bo?ji, preneso?e ga iz Eben
   Haezera u A?dod.

   ^2Nato Filistejci uze?e Kovèeg Bo?ji, uneso?e ga u hram Dagonov i
   smjesti?e pokraj Dagona.

   ^3Sutradan ujutro, kad su ?itelji A?doda do?li u hram Dagonov, gle,
   Dagon le?a?e nièice na zemlji pred Kovèegom Jahvinim. Oni digo?e Dagona
   i metnu?e ga natrag na njegovo mjesto.

   ^4Ali kad su ujutro uranili, gle, Dagon opet le?a?e nièice na zemlji
   pred Kovèegom Jahvinim; glava Dagona i obje njegove ruke le?ahu
   odsjeèene na pragu: na mjestu je stajao samo Dagonov trup.

   ^5Zato Dagonovi sveæenici i svi koji ulaze u Dagonov hram ne staju
   nogom na prag Dagonov u A?dodu sve do dana?njeg dana.

   ^6Tada ruka Jahvina te?ko pritisnu ?itelje A?doda i natjera ih u silan
   strah: udari ih èirevima, A?dod i njegovo podruèje.

   ^7Kad su ljudi u A?dodu vidjeli ?to se dogodilo, reko?e: "Kovèeg Boga
   Izraelova ne smije ostati kod nas jer se ruka njegova isprijeèila
   protiv nas i protiv na?ega boga Dagona."

   ^8Oni sazva?e i okupi?e sve knezove filistejske k sebi i reko?e: "?to
   da radimo s Kovèegom Boga Izraelova?" A oni odgovori?e: "U Gat neka se
   prenese Kovèeg Boga Izraelova." I preneso?e Kovèeg Boga Izraelova
   onamo.

   ^9Ali kad su ga prenijeli, ruka se Jahvina spusti na grad i nasta silna
   strava: udari graðane, od najmanjega do najveæega, tako da im se
   pojavi?e èirevi.

   ^10Oni tada posla?e Kovèeg Bo?ji u Ekron. Ali kad je Kovèeg Bo?ji
   stigao u Ekron, povika?e Ekronjani: "Doneso?e Kovèeg Boga Izraelova k
   meni da pomori mene i sav moj narod!"

   ^11Zato sazva?e i okupi?e sve knezove filistejske i reko?e: "Po?aljite
   natrag Kovèeg Boga Izraelova, neka se vrati na svoje mjesto da ne
   pomori mene i moj narod!" Jer vlada?e smrtna strava u svemu gradu,
   toliko ondje bija?e pritisnula ruka Bo?ja.

   ^12Ljudi koji nisu pomrli bili su udareni èirevima i bolni se vapaj
   grada dizao do neba.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Kovèeg Jahvin bija?e sedam mjeseci u zemlji Filistejaca.

   ^2Tada Filistejci sazva?e sveæenike i vraèe i zapita?e ih: "?to da
   radimo s Kovèegom Jahvinim? Pouèite nas kako da ga po?aljemo natrag na
   njegovo mjesto."

   ^3Oni odgovori?e: "Ako hoæete vratiti Kovèeg Boga Izraelova, ne ?aljite
   ga natrag prazna nego uza nj po?aljite i naknadnicu. Tada æete se
   izlijeèiti i znat æete za?to se njegova ruka nije okrenula od vas."

   ^4Oni zapita?e: "Kakvu naknadnicu treba da mu po?aljemo?" Oni
   odgovori?e: "Prema broju filistejskih knezova, pet zlatnih èireva i pet
   zlatnih ?takora, jer je ista nevolja na vama i na va?im knezovima.

   ^5Naèinite, dakle, likove svojih èireva i likove svojh ?takora, koji
   vam zatiru zemlju, i dajte slavu Bogu Izraelovu. Mo?da æe dignuti ruku
   svoju od vas, od va?ih bogova i od va?e zemlje.

   ^6Za?to hoæete da vam srce otvrdne kao ?to je bilo otvrdnulo Egipæanima
   i faraonu? Kad ih je Bog pritisnuo, nisu li ih onda pustili da odu?

   ^7Pripremite sada jedna nova kola i uzmite dvije krave dojilice koje
   jo? nisu nosile jarma: upregnite krave u kola, a njihovu telad odvedite
   natrag u staju.

   ^8Tada æete uzeti Kovèeg Jahvin i staviti ga na kola. Zlatne predmete
   koje mu prinosite kao ?rtvu naknadnicu stavit æete u kovèe?iæ kraj
   njega i tako neka poðe.

   ^9Zatim gledajte: ako krene prema svome kraju, put Bet ?eme?a, onda je
   sigurno da nam je on zadao ovo veliko zlo; ako li ne krene tako, znat
   æemo da nas nije udarila njegova ruka, nego da nam se to dogodilo
   sluèajno."

   ^10Ljudi uèini?e tako: uze?e dvije krave dojilice i uprego?e ih u kola,
   a njihovu telad zadr?a?e u staji.

   ^11Kovèeg Jahvin stavi?e na kola i kovèe?iæ sa zlatnim ?takorima i s
   likovima svojih èireva.

   ^12Krave udari?e ravno cestom prema Bet ?eme?u i jednako su i?le istim
   putem, mukale su iduæi, a nisu skretale ni desno ni lijevo. Filistejski
   knezovi pratili su ih do granice Bet ?eme?a.

   ^13Stanovnici Bet ?eme?a upravo su bili zabavljeni ?etvom p?enice u
   dolini. Digav?i oèi, ugleda?e Kovèeg i potrèa?e mu s veseljem u susret.

   ^14Kad su kola stigla na polje Jo?ue iz Bet ?eme?a, zaustavi?e se.
   Ondje bija?e velik kamen. Tada iscijepa?e drvo od kola i prineso?e
   krave kao ?rtvu paljenicu Jahvi.

   ^15Leviti bijahu skinuli Kovèeg Jahvin i kovèe?iæ ?to je bio kraj njega
   i u kojem su bili zlatni predmeti i sve bijahu stavili na onaj veliki
   kamen. Stanovnici Bet ?eme?a prinosili su toga dana ?rtve paljenice i
   klali ?rtve klanice Jahvi.

   ^16Kad je to vidjelo pet filistejskih knezova, vrati?e se u Ekron isti
   dan.

   ^17A ovo je pet zlatnih èireva ?to su ih Filistejci poslali kao ?rtvu
   naknadnicu Jahvi: za A?dod jedan, za Gazu jedan, za A?kelon jedan, za
   Gat jedan, za Ekron jedan.

   ^18A zlatnih je ?takora bilo toliko koliko svih gradova filistejskih, u
   svih pet kne?evina, od utvrðenih gradova do otvorenih sela. Svjedok je
   veliki kamen na koji su polo?ili Kovèeg Jahvin i koji jo? i danas stoji
   na polju Jo?ue iz Bet ?eme?a.

   ^19Sinovi Jekonijini nisu se radovali sa stanovnicima Bet ?eme?a kad su
   vidjeli Kovèeg Jahvin. Zato je Jahve pobio sedamdeset ljudi meðu njima.
   Narod je tugovao zbog toga ?to ga je Jahve tako te?ko isku?ao.

   ^20Tada ljudi u Bet ?eme?u reko?e: "Tko bi mogao opstati pred Jahvom,
   ovim Svetim Bogom? Kome æe otiæi sada od nas?"

   ^21I posla?e poslanike stanovnicima Kirjat Jearima i poruèi?e im:
   "Filistejci su vratili Kovèeg Jahvin. Doðite i odnesite ga sebi."
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Tada doðo?e ljudi iz Kirjat Jearima i odneso?e Kovèeg Jahvin sebi.
   Uneso?e ga u kuæu Abinadabovu, na uzvi?ici, i posveti?e njegova sina
   Eleazara da èuva Kovèeg Jahvin.

   ^2Od dana kad je Kovèeg bio postavljen u Kirjat Jearimu, proðe mnogo
   vremena - dvadeset godina - i sav je dom Izraelov uzdisao za Jahvom.

   ^3Tada Samuel progovori svemu domu Izraelovu ovako: "Ako se od svega
   srca svoga vraæate Jahvi, uklonite iz svoje sredine tuðe bogove, baale
   i a?tarte, i upravite srce svoje Jahvi i njemu jedinome slu?ite. Tada
   æe vas on izbaviti iz ruke Filistejaca."

   ^4Sinovi Izraelovi ukloni?e nato baale i a?tarte i slu?ahu jedinome
   Jahvi.

   ^5Samuel tada zapovjedi: "Skupite sve sinove Izraelove u Mispu da se
   pomolim Jahvi za vas."

   ^6Oni se dakle skupi?e u Mispi; ondje su grabili vodu i izlijevali je
   pred Jahvom. I postili su onaj dan i priznavali: "Sagrije?ili smo
   Jahvi!" I Samuel je sudio sinovima Izraelovim u Mispi.

   ^7Kad su Filistejci èuli da su se sinovi Izraelovi skupili u Mispi,
   krenu filistejski knezovi da napadnu na Izraela. Kad to vidje?e sinovi
   Izraelovi, upla?i?e se Filistejaca.

   ^8I zamoli?e sinovi Izraelovi Samuela: "Ne prestaj vapiti za nas Jahvi,
   Bogu na?emu, da nas izbavi iz ruke Filistejaca."

   ^9Samuel uze jedno janje sisanèe i prinese ga Jahvi kao ?rtvu paljenicu
   i glasno se pomoli Jahvi za Izraela, i Jahve ga usli?a.

   ^10Dok je Samuel prinosio ?rtvu paljenicu, Filistejci su do?li da udare
   na Izraela, ali Jahve toga dana zagrmi silnom grmljavinom na Filistejce
   i tako ih prestra?i i smete da su podlegli Izraelu.

   ^11Ratnici izraelski iziðo?e iz Mispe i potjera?e Filistejce, tukuæi ih
   sve do ispod Bet Kara.

   ^12A Samuel uze jedan kamen i postavi ga izmeðu Mispe i Je?ane i nazva
   ga imenom Eben Haezer govoreæi: "Dovde nam je Jahve pomogao."

   ^13Tako su Filistejci bili poni?eni i nikada vi?e ne navali?e na zemlju
   Izraelovu, a ruka je Jahvina pritiskivala Filistejce svega vijeka
   Samuelova.

   ^14I gradove koje Filistejci bijahu zauzeli od Izraela vrati?e se
   njemu, od Ekrona do Gata, i Izrael oslobodi njihovo podruèje iz ruke
   filistejske. I bio je mir izmeðu Izraela i Amorejaca.

   ^15Samuel je bio sudac u Izraelu svega svoga vijeka.

   ^16Svake je godine obilazio Betel, Gilgal i Mispu i u svim je tim
   mjestima sudio Izraelu.

   ^17Zatim se vraæao u Ramu, jer je ondje imao svoju kuæu i ondje je
   sudio Izraelu. Ondje je podigao i ?rtvenik Jahvi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Kad je Samuel ostario, postavio je svoje sinove za suce u Izraelu.

   ^2Njegov prvoroðenac zvao se Joel, a drugi sin Abija; oni su bili suci
   u Beer ?ebi.

   ^3Ali sinovi nisu i?li stopama oèevim: gledali su na svoj dobitak,
   primali mito i izvrtali pravicu.

   ^4Tada se skupi?e sve starje?ine izraelske i doðo?e k Samuelu u Ramu.

   ^5I reko?e mu: "Eto, ti si ostario, a tvoji sinovi ne idu tvojim
   stopama. Postavi nam, dakle, kralja da nam vlada, kao ?to je to kod
   svih naroda."

   ^6Ali Samuelu nije bilo drago ?to su rekli: "Daj nam kralja da nam
   vlada!" Zato se Samuel pomoli Jahvi.

   ^7A Jahve reèe Samuelu: "Poslu?aj glas naroda u svemu ?to od tebe
   tra?i, jer nisu odbacili tebe, nego su odbacili mene, ne ?eleæi da ja
   kraljujem nad njima.

   ^8Sve ?to su èinili meni od onoga dana kad sam ih izveo iz Egipta pa do
   dana?njega dana - ostavili su mene i slu?ili tuðim bogovima - tako oni
   èine i tebi.

   ^9Sada, dakle, poslu?aj njihov zahtjev, ali ih sveèano opomeni i pouèi
   o pravima kralja koji æe vladati nad njima."

   ^10Samuel ponovi sve Jahvine rijeèi narodu koji je od njega tra?io
   kralja.

   ^11I reèe: "Ovo æe biti pravo kralja koji æe kraljevati nad vama:
   uzimat æe va?e sinove da mu slu?e kod bojnih kola i kod konja i oni æe
   trèati pred njegovim bojnim kolima.

   ^12Postavljat æe ih za tisuænike i pedesetnike; orat æe oni njegovu
   zemlju, ?eti njegovu ?etvu, izraðivati mu bojno oru?je i opremu za
   njegova bojna kola.

   ^13Uzimat æe kralj va?e kæeri da mu prireðuju mirisne pomasti, da mu
   kuhaju i peku.

   ^14Uzimat æe najbolja va?a polja, va?e vinograde i va?e maslinike i
   poklanjat æe ih svojim dvoranima.

   ^15Uzimat æe desetinu od va?ih usjeva i va?ih vinograda i davat æe je
   svojim dvoranima i svojim slu?benicima.

   ^16Uzimat æe va?e sluge i va?e slu?kinje, va?e najljep?e volove i
   magarce i upotrebljavat æe ih za svoj posao.

   ^17Uzimat æe desetinu od va?e sitne stoke, a vi sami postat æete mu
   robovi.

   ^18I kad jednoga dana budete vapili za pomoæ zbog kralja koga ste sami
   izabrali, Jahve vas neæe usli?ati u onaj dan!"

   ^19Narod nije htio poslu?ati Samuelova glasa nego reèe: "Ne! Hoæemo da
   kralj vlada nad nama!

   ^20Tako æemo i mi biti kao svi narodi: sudit æe nam na? kralj, bit æe
   nam voða i vodit æe na?e ratove."

   ^21Kad je Samuel èuo ?to narod govori, kaza sve Jahvi.

   ^22A Jahve reèe Samuelu: "Poslu?aj njihovu ?elju i postavi im kralja!"
   Tada Samuel reèe Izraelcima: "Vratite se svaki u svoj grad!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 ?ivio u ono vrijeme jedan èovjek u Benjaminovu plemenu po imenu Ki?,
   sin Abiela, sina Serora, sina Bekorata, sina Afijahova; bio je iz
   plemena Benjaminova, èovjek imuæan.

   ^2Imao je sina po imenu ?aula, koji je bio mlad i lijep. Meðu sinovima
   Izraelovim nije bilo ljep?ega èovjeka od njega: za glavu bija?e vi?i od
   svega naroda.

   ^3Uto se Ki?u, ?aulovu ocu, izgubilo nekoliko magarica, pa Ki? reèe
   svome sinu ?aulu: "Uzmi sa sobom jednoga momka pa ustani i idi tra?iti
   magarice!"

   ^4I proðo?e oni Efrajimovu goru i proðo?e zemlju ?ali?u, ali ne naðo?e
   ni?ta; proðo?e zemlju ?aalim, ali magarica ne bija?e ondje; proðo?e i
   zemlju Benjaminovu, ali ne naðo?e ni?ta.

   ^5Kad su do?li u zemlju Suf, reèe ?aul momku koji ga je pratio: "Hajde,
   vratimo se da se ne bi otac okanio magarica i zabrinuo se za nas!"

   ^6A on mu odgovori: "Eno, u onom ondje gradu ?ivi èovjek Bo?ji; to je
   vrlo ugledan èovjek: ?to god rekne, sve se zacijelo ispunja. Poðimo,
   dakle, k njemu, mo?da æe nas uputiti u ono zbog èega smo po?li na put."

   ^7A ?aul reèe svome momku: "Ako zaista poðemo onamo, ?to æemo ponijeti
   èovjeku? Kruha je nestalo u na?im torbama, nemamo dara da ponesemo
   èovjeku Bo?jem. ?to mu mo?emo dati?"

   ^8A momak opet progovori i reèe ?aulu: "Gle, imam u ruci èetvrt ?ekela
   srebra: dat æu ga Bo?jem èovjeku da nas uputi kamo bismo i?li."

   ^9Nekoæ se u Izraelu, kad bi i?li pitati Boga za savjet, govorilo:
   "Hajde, poðimo k vidiocu!" Jer koga danas zovu prorokom nekoæ se zvao
   vidjelac. -

   ^10?aul odvrati svome momku: "Dobro veli?. Hajdemo!" I krenu?e u grad
   gdje je ?ivio èovjek Bo?ji.

   ^11Kad su se penjali usponom prema gradu, sreto?e djevojke koje su
   iza?le da zahvate vode. I zapita?e ih: "Je li gore vidjelac?" -

   ^12One im odgovore ovako: "Jest, vidjelac je pred vama. Upravo je
   stigao u grad, jer danas narod ima ?rtvu na uzvi?ici.

   ^13Èim uðete u grad, naæi æete ga jo? prije nego ?to se popne na
   uzvi?icu da sudjeluje na ?rtvenoj gozbi. Narod neæe jesti dok on ne
   doðe, jer on mora blagosloviti ?rtvu, a onda æe tek uzvanici jesti.
   Zato idite odmah gore, jer æete ga sada jo? naæi."

   ^14Oni otiðo?e gore u grad. Kad su ulazili na vrata, Samuel ih susrete
   polazeæi na uzvi?icu.

   ^15A dan prije nego ?to je ?aul do?ao bija?e Jahve objavio Samuelu:

   ^16"Sutra u ovo doba poslat æu k tebi èovjeka iz Benjaminove zemlje. Ti
   æe? ga pomazati za kneza nad mojim narodom Izraelom. On æe izbaviti moj
   narod iz ruke filistejske. Vidio sam nevolju svoga naroda i njegov je
   vapaj dopro do mene."

   ^17A kad je Samuel ugledao ?aula, Jahve mu progovori: "Evo ti èovjeka
   za koga ti rekoh: 'Taj æe vladati nad mojim narodom.'"

   ^18?aul pristupi Samuelu na vratima i reèe: "Daj mi ka?i gdje je
   vidioèeva kuæa."

   ^19A Samuel odgovori ?aulu: "Ja sam vidjelac. Poði preda mnom na
   uzvi?icu, danas æete sa mnom jesti. Sutra æu te ujutro otpustiti i sve
   æu ti kazati ?to ti je na srcu.

   ^20A za magarice koje su ti se izgubile prije tri dana ne uznemiruj se
   jer su se na?le. Uostalom, kome pripada sve ?to je najdragocjenije u
   Izraelu? Zar ne tebi i svemu domu tvoga oca?"

   ^21A ?aul odgovori ovako: "Nisam li ja od Benjaminova plemena,
   najmanjega plemena Izraelova? A moj rod nije li najneznatniji izmeðu
   svih rodova Benjaminova plemena? Za?to mi, dakle, govori? takve
   rijeèi?"

   ^22Samuel uze ?aula i njegova momka, odvede ih u sobu i dade im mjesto
   u proèelju meðu uzvanicima, kojih je bilo tridesetak.

   ^23Zatim Samuel reèe kuharu: "Donesi dio koji ti dadoh i za koji ti
   rekoh da ga stavi? na stranu."

   ^24Kuhar uze but, donese ga i stavi pred ?aula, a Samuel mu reèe: "Evo,
   pred tobom je ono ?to je saèuvano za tebe. Jedi, jer to ti je saèuvano
   ba? za ovu zgodu." Tako je u onaj dan ?aul jeo sa Samuelom.

   ^25Potom odande siðo?e u grad. Ondje prostrije?e ?aulu na krovu.

   ^26I on le?e na poèinak. Èim je svanula zora, Samuel zovnu ?aula (na
   krovu) govoreæi: "Ustani da te otpustim!" Kad je ?aul ustao, izaðo?e
   obojica, on i Samuel.

   ^27Kad su do?li na kraj grada, reèe Samuel ?aulu: "Ka?i momku neka poðe
   naprijed pred nama! A ti stani sada da ti objavim rijeè Bo?ju."
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Tada Samuel uze uljanicu s uljem te je izli na glavu ?aulu; zatim ga
   poljubi i reèe: "Ovim te Jahve pomazao za kneza nad svojim narodom
   Izraelom. Ti æe? vladati nad narodom Jahvinim i izbavit æe? ga iz ruke
   njegovih neprijatelja unaokolo. I evo ti znaka da te Jahve pomazao za
   kneza nad svojom ba?tinom.

   ^2Kad ode? sada od mene, naæi æe? dva èovjeka kod Rahelina groba, na
   granici zemlje Benjaminove, u Selsahu. Oni æe ti reæi: 'Na?le su se
   magarice koje si po?ao tra?iti; i gle, tvoj je otac zaboravio na
   magarice, a zabrinut je za vas i govori: ?to da uèinim za svoga sina?'

   ^3A kad ode? odande dalje i doðe? do Taborskog Hrasta, srest æe? ondje
   tri èovjeka koja æe iæi gore k Bogu u Betel. Jedan æe nositi tri
   jareta, drugi tri okrugla kruha, a treæi mijeh vina.

   ^4Oni æe te pozdraviti i dat æe ti dva kruha, a ti ih primi iz njihove
   ruke.

   ^5Poslije toga doæi æe? u Gibeu Bo?ju (gdje se nalazi filistejski
   stup). Kad uðe? u grad, namjerit æe? se na povorku proroka koji æe
   silaziti s uzvi?ice, a pred njima harfe, bubnjevi, frule i citre; oni
   æe biti u proroèkom zanosu.

   ^6Tada æe na te siæi duh Jahvin te æe? pasti u proroèki zanos s njima i
   promijenit æe? se u drugog èovjeka.

   ^7A kad ti se ispune ti znakovi, onda èini kako ti se prilika pru?i jer
   je Bog s tobom.

   ^8Zatim æe? siæi preda mnom u Gilgal i ja æu siæi k tebi da prinesem
   ?rtve paljenice i ?rtve prièesnice. Sedam dana èekaj dok ne doðem k
   tebi i ne pouèim te ?to æe? èiniti."

   ^9Èim je ?aul okrenuo leða da ode od Samuela, Bog mu promijeni srce i
   svi se oni znakovi ispuni?e u onaj dan.

   ^10Kad su, naime, do?li u Gibeu, gle, doðe mu u susret povorka proroka
   i duh Bo?ji siðe na njega te on pade u proroèki zanos usred njih.

   ^11I kad su ga svi koji ga poznavahu otprije vidjeli gdje prorokuje s
   prorocima, poèe?e govoriti jedan drugome: "?to se to dogodilo sa sinom
   Ki?evim? Zar je ?aul meðu prorocima?"

   ^12A jedan od njih odvrati i reèe: "A tko je njihov otac?" Otuda je
   nastala poslovica: "Zar je i ?aul meðu prorocima?"

   ^13Kad je pro?ao njegov zanos, ?aul se vrati kuæi.

   ^14A ?aulov stric upita njega i njegova momka: "Kamo ste i?li?" A ?aul
   odgovori: "Da tra?imo magarice; a kad smo vidjeli da ih nema, oti?li
   smo k Samuelu."

   ^15A njegov ga stric zamoli: "Pripovijedaj mi ?to vam je rekao Samuel."

   ^16A ?aul odgovori svome stricu: "Rekao nam je da su se na?le
   magarice." Ali mu ni?ta ne reèe o kraljevskoj èasti koju mu je prorekao
   Samuel.

   ^17Poslije toga Samuel sazva narod pred Jahvu u Mispu

   ^18i reèe sinovima Izraelovim: "Ovako govori Jahve: 'Ja sam izveo
   Izraela iz Egipta i izbavio sam vas iz egipatske ruke i iz ruke svih
   kraljevstava koja su vas tlaèila.

   ^19A vi ste danas odbacili svoga Boga, onoga koji vas je izbavljao od
   svih va?ih zala i svih va?ih nevolja i rekli ste mu: 'Ne, nego postavi
   kralja nad nama!' Zato sada stanite pred Jahvom po svojim plemenima i
   rodovima.'"

   ^20Potom Samuel privede sva plemena Izraelova i ?drijeb pade na pleme
   Benjaminovo.

   ^21Zatim privede pleme Benjaminovo po rodovima i ?drijeb pade na
   Matrijev rod; a kad privede Matrijev rod, èovjeka po èovjeka, ?drijeb
   pade na ?aula, sina Ki?eva; ali kad ga potra?i?e, na naðo?e ga.

   ^22Tada jo? jednom upita?e Jahvu: "Je li taj èovjek do?ao ovamo?" A
   Jahve odgovori: "Eno ga, sakrio se za tovarom."

   ^23Otrèa?e i dovedo?e ga odande; a kad je stao usred naroda, bija?e
   glavom i ramenima vi?i od sviju.

   ^24Tada Samuel reèe svemu narodu: "Vidite li koga je izabrao Jahve?
   Nema mu ravna u svemu narodu." I sav narod uze klicati i vikati: "?ivio
   kralj!"

   ^25Nato Samuel objavi narodu kraljevsko pravo i zapisa ga u knjigu koju
   polo?i pred Jahvu. Najposlije Samuel otpusti sav narod da ide svaki
   svojoj kuæi.

   ^26?aul se takoðer vrati kuæi u Gibeu, a s njim poðo?e junaci kojima je
   Bog taknuo srce.

   ^27Ali neke ni?tarije reko?e: "Kako æe nas taj spasiti?" I prezre?e ga
   i ne doneso?e mu nikakva dara.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Otprilike poslije mjesec dana doðe Amonac Naha? i utabori se kod
   Jabe?a Gileadskog. Svi Jabe?ani poruèi?e Naha?u: "Sklopi savez s nama
   pa æemo ti se pokoriti."

   ^2Ali im Amonac Naha? odgovori: "Ovako æu sklopiti savez s vama:
   svakome æu od vas iskopati desno oko, i tako æu uèiniti sramotu svemu
   Izraelu."

   ^3A jabe?ke mu starje?ine reko?e: "Ostavi nam sedam dana da po?aljemo
   glasnike u sve krajeve Izraelove, pa ako se ne naðe nitko da nas
   izbavi, predat æemo se tebi."

   ^4I doðo?e poslanici u ?aulovu Gibeu te izlo?i?e sve narodu da èuje.
   Tada sav narod zaplaka iza glasa.

   ^5A gle, ?aul je upravo i?ao za govedima iz polja pa upita: "?to je
   ljudima te plaèu?" I pripovjedi?e mu ?to su rekli Jabe?ani.

   ^6Kad je ?aul èuo te rijeèi, duh Jahvin siðe na njega i silan gnjev
   uskipje u njemu.

   ^7I uze on dva vola, isijeèe ih i komade razasla po poslanicima u sve
   krajeve Izraelove i poruèi: "Tko ne poðe za ?aulom, ovako æe biti s
   njegovim govedima." I strah Bo?ji obuze ljude te poðo?e kao jedan
   èovjek.

   ^8?aul ih izbroji u Bezeku: i bija?e sinova Izraelovih tri stotine
   tisuæa, a Judinih ljudi trideset tisuæa.

   ^9Zatim reèe poslanicima koji bijahu do?li: "Ovako recite Jabe?anima u
   Gileadu: sutra, kad sunce pripeèe, stiæi æe vam pomoæ." Kad su se
   poslanici vratili, javi?e sve to Jabe?anima i oni se obradova?e.

   ^10I poruèi?e Naha?u: "Sutra æemo izaæi k vama, pa uèinite s nama ?to
   vam bude drago."

   ^11Sutradan ?aul razdijeli narod u tri èete, koje provali?e u tabor o
   jutarnjoj stra?i i tuko?e Amonce do najveæe dnevne ?ege; a ?to
   pre?ivje, raspr?a se da ni dvojica ne osta?e zajedno.

   ^12Tada narod reèe Samuelu: "Tko je onaj ?to je govorio: 'Zar æe ?aul
   kraljevati nad nama?' Dajte te ljude da ih pogubimo!"

   ^13Ali ?aul odgovori: "Neka se ne pogubi u ovaj dan nitko, jer je danas
   Jahve izvojevao pobjedu u Izraelu."

   ^14Tada Samuel reèe narodu: "Hajdemo u Gilgal da ondje potvrdimo
   kraljevstvo."

   ^15I sav narod krenu u Gilgal i ondje postavi?e ?aula za kralja pred
   Jahvom, u Gilgalu. Ondje ?rtvova?e pred Jahvom ?rtve prièesnice i ondje
   je ?aul sa svim Izraelcima slavio slavlje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Tada Samuel reèe svemu Izraelu: "Evo, ispunio sam va?u ?elju u svemu
   ?to ste od mene tra?ili i postavih kralja nad vama.

   ^2I od sada æe kralj iæi pred vama. A ja sam ostario i osijedio i moji
   sinovi eto su meðu vama. Ja sam i?ao pred vama od svoje mladosti pa do
   dana?njega dana.

   ^3Evo me! Posvjedoèite protiv mene pred Jahvom i pred njegovim
   pomazanikom: kome sam oteo vola i kome sam oteo magarca? Koga sam
   prevario? Koga sam tlaèio? Od koga sam primio mito da bih za?mirio na
   jedno oko? Ja æu vam sve natrag vratiti."

   ^4A oni odgovori?e: "Nisi nas prevario, nisi nas tlaèio, nisi ni od
   koga primio ni?ta."

   ^5Jo? im reèe: "Svjedok je Jahve protiv vas i svjedok je njegov
   pomazanik u ovaj dan da niste na?li ni?ta u mojoj ruci." A oni
   odgovori?e: "Tako je!"

   ^6Tada Samuel reèe narodu: "Jest, svjedok je Jahve koji je postavio
   Mojsija i Arona i koji je izveo va?e oce iz Egipta.

   ^7Stanite sada ovamo da probesjedim s vama pred Jahvom i da vas
   podsjetim na sva velika djela koja je uèinio Jahve vama i va?im ocima.

   ^8Kad je Jakov do?ao u Egipat, Egipæani su ih pritisnuli, a va?i su oci
   vapili Jahvi za pomoæ. I Jahve posla Mojsija i Arona, koji izvedo?e oce
   va?e iz Egipta i naseli?e ih na ovome mjestu.

   ^9Ali oni zaboravi?e Jahvu, Boga svoga, i on ih predade u ruke Siseri,
   vojvodi hasorske vojske, i u ruke Filistejaca, i u ruke moapskome
   kralju, koji su vojevali na njih.

   ^10I opet su vapili Jahvi za pomoæ govoreæi: 'Zgrije?ili smo jer smo
   ostavili Jahvu i uzeli slu?iti baalima i a?tartama; izbavi nas sada iz
   ruku na?ih neprijatelja pa æemo ti slu?iti!'

   ^11I Jahve posla Jerubaala i Baraka, Jiftaha i Samuela te vas izbavi iz
   ruku va?ih neprijatelja unaokolo, tako da ste mogli ?ivjeti bez straha.

   ^12Ali kad vidjeste Naha?a, kralja amonskoga, kako ide na vas, rekoste
   mi: 'Ne, nego kralj neka vlada nad nama!' Pa ipak je va? kralj Jahve,
   va? Bog!

   ^13I eto vam sada kralja koga ste izabrali! Eto, Jahve je postavio
   kralja nad vama.

   ^14Ako se budete bojali Jahve i njemu budete slu?ili, ako budete
   slu?ali njegov glas i ne budete se protivili njegovim zapovijedima,
   slijedit æete Jahvu, Boga svoga, vi i kralj koji kraljuje nad vama.

   ^15Ako li ne budete slu?ali Jahvina glasa, ako se budete protivili
   njegovim zapovijedima, tada æe se ruka Jahvina spustiti na vas i na
   va?ega kralja da vas uni?ti.

   ^16Sada jo? jednom pristupite i vidite veliki znak koji æe Jahve
   uèiniti pred va?im oèima.

   ^17Nije li sada p?enièna ?etva? Ali ja æu zazvati Jahvu i on æe poslati
   gromove i ki?u. I jasno æete razabrati kako je veliko zlo koje ste
   uèinili pred Jahvom tra?eæi sebi kralja."

   ^18Tada Samuel zazva Jahvu i Jahve posla gromove i ki?u u onaj dan i
   sav se narod vrlo poboja Jahve i Samuela.

   ^19I sav narod reèe Samuelu: "Moli se Jahvi, svome Bogu, za svoje sluge
   da ne pomremo, jer smo svim svojim grijesima dodali zlo tra?eæi sebi
   kralja."

   ^20Ali Samuel reèe narodu: "Ne bojte se! Vi ste, dodu?e, uèinili sve
   ovo zlo, ali sada ne ostavljajte vi?e Jahvu, nego slu?ite Jahvi svim
   svojim srcem.

   ^21Ne priklanjajte se vi?e ni?tavim idolima koji vam ni?ta ne koriste,
   ni?ta vam ne poma?u jer su samo ni?tavila.

   ^22A Jahve neæe odbaciti svoga naroda, radi velikog imena svoga, jer se
   Jahve udostojao da vas uèini svojim narodom.

   ^23A od mene neka je daleko da zgrije?im Jahvi prestajuæi moliti za vas
   i upuæivati vas na dobar i po?ten put.

   ^24Samo se bojte Jahve i njemu iskreno slu?ite svim svojim srcem; jer,
   pogledajte kako se velikim oèitovao meðu vama.

   ^25Ako li budete èinili zlo, propast æete vi i va? kralj."
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 ?aulu je bilo ... godina kad je postao kralj, a kraljevao je ... i
   dvije godine nad Izraelom.

   ^2?aul izabra sebi tri tisuæe Izraelaca: dvije tisuæe od njih bijahu sa
   ?aulom u Mikmasu i u Betelskoj gori, a jedna tisuæa bija?e s Jonatanom
   u Benjaminovoj Gebi. Ostali je narod ?aul otpustio svakoga u njegov
   ?ator.

   ^3Jonatan sru?i filistejski stup koji je stajao u Gibei i Filistejci
   sazna?e da su se Hebreji pobunili. ?aul zapovjedi te zatrubi?e u rog po
   svoj zemlji

   ^4i sav Izrael doznade novost: "?aul je sru?io filistejski stup, Izrael
   se omrazio Filistejcima!" I narod se poèe skupljati oko ?aula u
   Gilgalu.

   ^5A Filistejci se skupi?e da vojuju na Izraela: tri tisuæe bojnih kola,
   ?est tisuæa konja, a mno?tvo naroda kao pijeska na morskoj obali. I
   utabori?e se kod Mikmasa, istoèno od Bet Avena.

   ^6Kad su Izraelci vidjeli da su u nevolji i da je narod pritisnut od
   neprijatelja, posakriva?e se u peæine, jame, kamenjake, jarke i
   èatrnje.

   ^7Neki su pre?li i preko gazova Jordana u zemlju Gadovu i Gileadovu.
   ?aul je jo? bio u Gilgalu, a sav je narod oko njega drhtao od straha.

   ^8On prièeka sedam dana kako mu je odredio Samuel; ali kad Samuel nije
   do?ao u Gilgal, narod se stade razilaziti od ?aula.

   ^9Tada reèe ?aul: "Donesite mi ?rtvu paljenicu i ?rtve prièesnice!" I
   prinese ?rtvu paljenicu.

   ^10I upravo je zavr?avao ?rtvu paljenicu, kad eto Samuela; ?aul mu
   iziðe u susret da ga pozdravi.

   ^11Samuel ga upita: "?to si uèinio?" A ?aul odgovori: "Kad sam vidio da
   se narod razilazi od mene, a ti da ne dolazi? do odreðenoga dana, a
   Filistejci se skupili u Mikmasu,

   ^12pomislio sam: sad æe udariti Filistejci na me u Gilgalu, a ja neæu
   stiæi molitvom ubla?iti Jahvu! Zato se odva?ih i prinesoh ?rtvu
   paljenicu."

   ^13Samuel tada reèe ?aulu: "Ludo si radio! Da si odr?ao zapovijed koju
   ti je dao Jahve, tvoj Bog, Jahve bi uèvrstio tvoje kraljevstvo nad
   Izraelom dovijeka.

   ^14A sada se tvoje kraljevstvo neæe trajno odr?ati: Jahve je potra?io
   sebi èovjeka po svom srcu i odredio ga za kneza nad svojim narodom, jer
   ti nisi odr?ao ?to ti je Jahve zapovjedio."

   ^15Nato Samuel ustade i ode iz Gilgala svojim putem. ?to je naroda
   ostalo, poðe za ?aulom u susret ratnicima. Kad su do?li iz Gilgala u
   Gebu Benjaminovu, ?aul pobroji narod koji je ostao uza nj i bija?e ga
   oko ?est stotina ljudi.

   ^16?aul i sin mu Jonatan s ljudima ?to bijahu s njima zaposjeli su
   Benjaminovu Gebu, a Filistejci se utaborili u Mikmasu.

   ^17Tada iz filistejskog tabora izaðe èeta pljaèka?a u tri odjela: jedan
   odio udari prema Ofri u zemlju ?ualsku;

   ^18drugi odio krenu prema Bet Horonu, a treæi odio udari prema Gebi
   koja se uz Dolinu hijena di?e nad pustinjom.

   ^19A po svoj zemlji Izraelovoj nije bilo kovaèa, jer su Filistejci
   rekli: "Treba sve uèiniti da Hebreji ne bi pravili sebi maèeva i
   kopalja."

   ^20Zato su svi Izraelci i?li k Filistejcima ako je tko htio da prekuje
   svoj raonik ili motiku, svoju sjekiru ili ostan za volove.

   ^21A cijena je bila dvije treæine ?ekela za raonike i motike, jedna
   treæina za o?trenje sjekire i za nasaðivanje ostana.

   ^22Tako se dogodilo da na dan bitke kod Mikmasa nitko od svega naroda
   koji bija?e sa ?aulom i Jonatanom nije imao ni maèa ni koplja u ruci;
   samo ih imahu ?aul i njegov sin Jonatan.

   ^23A dotle jedna stra?a filistejska bija?e izi?la prema klancu kod
   Mikmasa.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Jednoga dana ?aulov sin Jonatan reèe svome momku ?titono?i: "Hajde
   da prijeðemo do filistejske stra?e koja je ondje prijeko." Svome ocu
   nije ni?ta o tom javio.

   ^2?aul je sjedio na meði Gebe, pod ?ipkom koji je stajao kraj gumna; a
   bilo je s njim oko ?est stotina ljudi.

   ^3A Ahija, sin Ahituba, brata Ikaboda, sina Pinhasa, sina Elija,
   sveæenika Jahvina u ?ilu, nosio je u to vrijeme opleæak. Narod nije
   primijetio da je Jonatan oti?ao.

   ^4U sredini klanca kuda je Jonatan htio prijeæi da doðe do filistejske
   stra?e bila je litica s jedne strane i litica s druge strane. Jedna se
   zvala Boses, a druga Sene.

   ^5Prva je litica stajala na sjeveru nasuprot Mikmasu, a druga na jugu
   nasuprot Gebi.

   ^6Jonatan reèe svome ?titono?i: "Hajde da prijeðemo do stra?e onih
   neobrezanika. Mo?da æe Jahve uèiniti ne?to za nas, jer ni?ta ne prijeèi
   Jahvu da udijeli pobjedu - bilo mnogo ljudi ili malo."

   ^7A ?titono?a mu odgovori: "Èini sve na ?to te srce tvoje potièe. Ja æu
   s tobom, moje je srce kao tvoje srce."

   ^8Jonatan mu reèe: "Evo, prijeæi æemo k tim ljudima i pokazat æemo im
   se.

   ^9Ako nam reknu ovako: 'Ne mièite se dok ne doðemo do vas', tada æemo
   se ustaviti na mjestu i neæemo se uspinjati k njima.

   ^10Ako li nam reknu ovako: 'Uspnite se k nama', tada æemo se uspeti,
   jer ih je Jahve predao nama u ruke. To æe nam biti znak."

   ^11Kad su se obojica pokazala filistejskoj stra?i, reko?e Filistejci:
   "Gle, Hebreji su poèeli izlaziti iz rupa u koje su se skrili."

   ^12I stra?ari doviknu?e Jonatanu i njegovu ?titono?i: "Uspnite se k
   nama da vas ne?to nauèimo!" A Jonatan reèe svome ?titono?i: "Penji se
   za mnom, jer ih je Jahve predao u ruke Izraelove."

   ^13Jonatan se poèe penjati poma?uæi se rukama i nogama, a za njim
   njegov ?titono?a. Filistejci su padali pred Jonatanom, a njegov ih je
   ?titono?a ubijao za njim.

   ^14U tome prvom pokolju ?to ga uèini?e Jonatan i njegov ?titono?a pade
   dvadesetak ljudi na otprilike pola jutra izoranog polja.

   ^15Tada se pro?iri strah po taboru i po polju, a i stra?are i èetu
   pljaèka?a obuze strava; i zemlja zadrhta i bija?e to silan strah Bo?ji.

   ^16A ?aulovi stra?ari u Benjaminovoj Gebi opazi?e da se mno?tvo u
   taboru uskome?alo na sve strane.

   ^17I ?aul reèe ljudima koji su bili s njim: "Prozovite ljude i vidite
   tko je oti?ao od nas." A kad prozva?e, gle, ne bija?e Jonatana i
   njegova ?titono?e!

   ^18Tada ?aul reèe Ahiji: "Primakni opleæak! Posavjetuj se s Jahvom!" On
   je, naime, tada nosio opleæak pred sinovima Izraelovim.

   ^19Ali dok je ?aul govorio sa sveæenikom, bivala je buka u filistejskom
   taboru sve veæa, pa ?aul reèe sveæeniku: "Povuci ruku!"

   ^20Nato ?aul i sav narod ?to je bio s njim krenu?e zajedno na mjesto
   boja, i gle, ondje bijahu isukali maèeve jedni na druge i velika
   pomutnja vlada?e meðu njima.

   ^21A oni Hebreji koji su veæ poodavno bili u slu?bi Filistejaca i sada
   po?li s njima na vojsku, odmetnu?e se od njih i pristado?e uz Izraelce
   koji bijahu sa ?aulom i Jonatanom.

   ^22I svi Izraelci koji se bijahu sakrili u Efrajimovoj gori, èuv?i da
   Filistejci bje?e, nagrnu?e za njima u boj.

   ^23Tako je Jahve udijelio pobjedu Izraelu u onaj dan, a boj se ra?irio
   sve do preko Bet Horona.

   ^24Izraelci su onog dana bili vrlo izmoreni, jer je ?aul izrekao nad
   narodom ovu zakletvu: "Proklet bio èovjek koji okusi hrane prije
   veèeri, prije nego ?to se osvetim svojim neprijateljima!" Tako sav
   narod ne okusi hrane toga dana.

   ^25Ali je ondje bilo medenoga saæa na povr?ini zemlje.

   ^26Kad je narod do?ao onamo, vidje gdje teèe med, ali nitko ne prinese
   ruke k ustima, jer se narod bojao zakletve.

   ^27Samo Jonatan, koji nije èuo kad je njegov otac zakleo narod, primaèe
   vrh ?tapa koji mu bija?e u ruci i zamoèi ga u medeno saæe, zatim
   prinese ruku k ustima; i odmah mu se zasvijetli?e oèi.

   ^28Tada jedan iz naroda progovori i reèe mu: "Tvoj je otac zakleo narod
   govoreæi: 'Proklet bio onaj koji okusi hrane danas!'"

   ^29A Jonatan odgovori: "Moj otac svaljuje nesreæu na zemlju. Gledajte
   kako su mi se zasvijetlile oèi jer sam okusio malo toga meda.

   ^30?to bi tek bilo da je narod slobodno jeo od plijena koji je zadobio
   od neprijatelja? Ne bi li filistejski poraz bio jo? veæi?"

   ^31Onoga dana potuko?e Filistejce od Mikmasa sve do Ajalona, a narod je
   bio na kraju svojih snaga.

   ^32Tada se narod baci na plijen, nahvata sitne stoke, goveda i teladi i
   poèe ih klati na goloj zemlji i jesti meso s krvlju.

   ^33I javi?e to ?aulu govoreæi: "Gle, narod grije?i Jahvi jeduæi meso s
   krvlju!" A on reèe: "Iznevjeriste se! Dovaljajte mi ovamo velik kamen!"

   ^34Zatim reèe: "Zaðite meðu narod i recite svima neka svaki dovede k
   meni svoga vola ili ovcu; ovdje æete ih klati i jesti, a neæete
   grije?iti Jahvi jeduæi meso s krvlju." Tako sav narod jo? iste noæi
   dovede ?to je tko imao i to su ondje klali.

   ^35A ?aul podi?e ?rtvenik Jahvi; bija?e to prvi ?rtvenik koji je
   podigao Jahvi.

   ^36Nato reèe ?aul: "Poðimo jo? noæas u potjeru za Filistejcima i
   plijenimo ih dok ne svane jutro! Neæemo im ostaviti nijednoga èovjeka!"
   A narod mu odgovori: "Èini sve ?to misli? da je dobro!" Ali sveæenik
   reèe: "Pristupimo ovdje k Bogu!"

   ^37I ?aul upita Boga: "Moram li poæi u potjeru za Filistejcima? Hoæe?
   li ih predati u ruke Izraelu?" Ali mu ne odgovori u onaj dan.

   ^38Zato ?aul reèe: "Pristupite ovamo, svi narodni glavari! Ispitajte i
   vidite u èemu je bio dana?nji prestupak.

   ^39Jer, ?ivoga mi Jahve, koji daje pobjedu Izraelu, ako se naðe krivnja
   ma i na mome sinu Jonatanu, mora umrijeti!" Ali nitko se iz naroda ne
   usudi odgovoriti ?aulu.

   ^40?aul onda reèe svemu Izraelu: "Vi stanite na jednu stranu, a ja i
   moj sin Jonatan stat æemo na drugu stranu." A narod odgovori ?aulu:
   "Èini ono ?to misli? da je dobro!"

   ^41Tada se ?aul pomoli: "Jahve, Bo?e Izraelov, za?to nisi danas
   odgovorio svome sluzi? Ako je krivnja na meni ili na mome sinu
   Jonatanu, Jahve, Bo?e Izraelov, daj Urim; ako li je krivnja na tvom
   narodu Izraelu, daj Tumim." I ?drijeb pade na ?aula i Jonatana, a narod
   izaðe slobodan.

   ^42?aul nastavi: "Bacite ?drijeb izmeðu mene i moga sina Jonatana!" I
   ?drijeb pade na Jonatana.

   ^43Tada ?aul reèe Jonatanu: "Priznaj mi ?to si uèinio!" Jonatan
   odgovori: "Ja sam samo okusio malo meda vr?kom ?tapa koji mi bija?e u
   ruci. Evo me, spreman sam umrijeti!"

   ^44?aul odgovori: "Tako mi Bog uèinio zlo i dodao mi drugo ako doista
   ne umre?, Jonatane!"

   ^45Ali narod reèe ?aulu: "Zar da umre Jonatan, koji je izvojevao ovu
   veliku pobjedu u Izraelu? Ne smije to biti! ?ivoga nam Jahve, nijedna
   vlas neæe pasti s njegove glave na zemlju jer je on s Bogom izvr?io ovo
   djelo danas!" Tako ga narod izbavi te Jonatan ne pogibe.

   ^46?aul odusta od potjere za Filistejcima, a Filistejci se vrati?e u
   svoj kraj.

   ^47Kad je ?aul uèvrstio svoju kraljevsku vlast nad Izraelom, okrenu
   ratovati protiv svih svojih neprijatelja unaokolo: protiv Moaba, protiv
   Amonaca, protiv Edoma, protiv Bet Rehoba, protiv kralja Sobe i protiv
   Filistejaca; kuda god bi se okrenuo, svuda bi pobjeðivao.

   ^48Dao je mnogo dokaza svoje hrabrosti, potukao je Amaleèane i izbavio
   Izraela iz ruku onih koji su ga pljaèkali.

   ^49?aulovi sinovi bijahu Jonatan, I?jo i Malki-?ua, a od njegovih dviju
   kæeri starija se zvala Meraba, a mlaða Mikala.

   ^50?aulova se ?ena zvala Ahinoama, a bila je kæi Ahimaasova. Vojvoda
   njegove vojske zvao se Abner, a bio je sin Nera, ?aulova strica.

   ^51Jer Ki?, ?aulov otac, i Ner, Abnerov otac, bijahu sinovi Abielovi.

   ^52?estok se rat vodio protiv Filistejaca svega ?aulova vijeka. Koga bi
   god hrabra ili bojovna èovjeka ?aul vidio, svakoga bi uzimao u svoju
   slu?bu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Jednom Samuel reèe ?aulu: "Mene je Jahve poslao da te poma?em za
   kralja nad njegovim narodom Izraelom. Poslu?aj, dakle, rijeèi Jahvine.

   ^2Ovako govori Jahve nad vojskama: 'Odluèio sam osvetiti ono ?to je
   Amalek uèinio Izraelu zatvarajuæi mu put kad je izlazio iz Egipta.

   ^3Sada idi i udari na Amaleka, izvr?i "herem", kleto uni?tenje, na
   njemu i na svemu ?to posjeduje; ne ?tedi ga, pobij mu?karce i ?ene,
   djecu i dojenèad, goveda i ovce, deve i magarce!'"

   ^4?aul sazva narod te ih izbroji u Telamu: bija?e ih dvije stotine
   tisuæa pje?aka (i deset tisuæa Judejaca).

   ^5?aul doðe do amaleèkoga grada i postavi zasjedu u dolini potoka.

   ^6Potom ?aul poruèi Kenijcima: "Otiðite i odvojite se od Amaleèana da
   vas ne bih istrijebio zajedno s njima, jer ste bili skloni svim
   Izraelcima kad su izlazili iz Egipta." I Kenijci se odvoji?e od
   Amaleèana.

   ^7?aul potuèe Amaleèane od Havile pa sve do ?ura, koji le?i pred
   Egiptom.

   ^8I ?iva uhvati Agaga, amaleèkog kralja, a sav narod zatre o?tricom
   maèa, izvr?ujuæi "herem", kleto uni?tenje.

   ^9Ali ?aul i narod po?tedje?e Agaga i najbolje ovce i najbolja goveda,
   ugojenu stoku i jaganjce i sve ?to je bilo dobro. Na svemu tome ne
   htjedo?e izvr?iti "herem"; nego ?to je god od stoke bilo bez cijene i
   vrijednosti, na tom izvr?i?e "herem".

   ^10Zato doðe rijeè Jahvina Samuelu ovako:

   ^11"Kajem se ?to sam ?aula postavio za kralja: okrenuo se od mene i
   nije izvr?io mojih zapovijedi." Samuel se ra?alosti i svu je noæ vapio
   Jahvi.

   ^12U rano jutro krenu Samuel da potra?i ?aula. I javi?e Samuelu ovako:
   "?aul je oti?ao u Karmel, i gle, podigao je ondje sebi spomenik; zatim
   je oti?ao dalje i si?ao u Gilgal."

   ^13Kad je Samuel do?ao k ?aulu, reèe mu ?aul: "Blagoslovljen da si od
   Jahve! Izvr?io sam Jahvinu zapovijed."

   ^14Ali Samuel upita: "Kakvo je to ovèje blejanje ?to dopire do mojih
   u?iju i mukanje goveda koje èujem?"

   ^15A ?aul odgovori: "Dognali su ih od Amaleèana, jer je narod po?tedio
   najbolje ovce i najbolja goveda da ih ?rtvuje Jahvi, tvome Bogu. Na
   svemu drugome izvr?ili smo 'herem'."

   ^16A Samuel reèe ?aulu: "Stani da ti ka?em ?to mi je noæas objavio
   Jahve." A on reèe: "Govori!"

   ^17Tada æe Samuel: "Koliko god si malen sam u svojim oèima, ipak si
   postao glavar Izraelovih plemena. Jahve te pomazao za kralja nad
   Izraelom.

   ^18Jahve te poslao na vojni pohod i zapovjedio ti: 'Idi, izvr?i 'herem'
   na tim gre?nicima, na Amaleèanima, vojuj na njih do istrebljenja.'

   ^19Za?to nisi poslu?ao rijeèi Jahvine? Za?to si se bacio na plijen i
   uèinio ono ?to je zlo u Jahvinim oèima?"

   ^20?aul odgovori Samuelu: "Ja sam poslu?ao rijeè Jahvinu: poduzeo sam
   pohod kamo me poslao, doveo sam Agaga, amaleèkoga kralja, i izvr?io
   'herem' na Amaleèanima.

   ^21Ali je narod od plijena uzeo ovaca i goveda, i to najbolje na èemu
   se imao izvr?iti 'herem', da ?rtvuje Jahvi, tvome Bogu, u Gilgalu."

   ^22A Samuel odvrati: "Jesu li Jahvi milije paljenice i klanice nego
   poslu?nost njegovu glasu? Znaj, poslu?nost je vrednija od najbolje
   ?rtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline.

   ^23Nepokornost je kao grijeh èaranja, samovolja je kao zloèin s
   idolima. Ti si odbacio rijeè Jahvinu, zato je Jahve odbacio tebe da ne
   bude? vi?e kralj!"

   ^24Tada ?aul odvrati Samuelu: "Zgrije?io sam ?to sam prekr?io Jahvinu
   zapovijed i tvoje naredbe. Bojao sam se naroda i popustio njegovu
   zahtjevu.

   ^25A sada mi oprosti moj grijeh i vrati se sa mnom da se poklonim
   Jahvi."

   ^26Ali Samuel odgovori ?aulu: "Neæu se vratiti s tobom: ti si odbacio
   Jahvinu rijeè, zato je Jahve odbacio tebe da ne bude? vi?e kralj nad
   Izraelom."

   ^27Kad se Samuel okrenuo da ode, ?aul èvrsto uhvati skut njegova
   pla?ta, ali se skut otkide.

   ^28Tada mu reèe Samuel: "Danas ti je Jahve otkinuo kraljevstvo nad
   Izraelom i dao ga tvome susjedu, koji je bolji od tebe." -

   ^29Ipak, Slava Izraelova ne la?e i ne kaje se, jer nije èovjek da bi se
   kajao. -

   ^30?aul reèe: "Sagrije?io sam; ali mi sada uèini èast pred starje?inama
   moga naroda i pred Izraelom i vrati se sa mnom da se poklonim Jahvi,
   tvome Bogu."

   ^31I Samuel se vrati sa ?aulom i ?aul se pokloni Jahvi.

   ^32Potom zapovjedi Samuel: "Dovedite k meni Agaga, amaleèkoga kralja!"
   I Agag doðe k njemu opiruæi se i reèe: "Zaista, smrt je gorka!"

   ^33Samuel mu odvrati: "Kao ?to je tvoj maè mnogim ?enama oteo djecu,
   tako æe meðu ?enama tvoja majka ostati bez djeteta!" I Samuel posijeèe
   Agaga pred Jahvom u Gilgalu.

   ^34Potom Samuel ode u Ramu, a ?aul se vrati svojoj kuæi u ?aulovu
   Gibeu.

   ^35I Samuel nije vi?e vidio ?aula do svoga smrtnog dana. Samuel je
   tugovao zbog ?aula, ali se Jahve pokajao ?to je ?aula postavio za
   kralja nad Izraelom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Jahve reèe Samuelu: "Dokle æe? tugovati zbog ?aula, kad sam ga ja
   odbacio da ne kraljuje vi?e nad Izraelom? Napuni uljem svoj rog i poði
   na put! Ja te ?aljem Betlehemcu Ji?aju, jer sam izmeðu njegovih sinova
   izabrao sebi kralja."

   ^2A Samuel reèe: "Kako bih mogao iæi onamo? ?aul æe to èuti i ubit æe
   me!" Ali mu Jahve odgovori: "Uzmi sa sobom junicu pa reci: 'Do?ao sam
   da ?rtvujem Jahvi!'

   ^3I pozovi Ji?aja na ?rtvu, a ja æu te sam pouèiti ?to æe? èiniti:
   pomazat æe? onoga koga ti ka?em."

   ^4Samuel uèini kako mu je zapovjedio Jahve. Kad je do?ao u Betlehem,
   gradske mu starje?ine dr?æuæi doðu u susret i zapitaju: "Znaèi li tvoj
   dolazak dobro?"

   ^5Samuel odgovori: "Da, dobro! Do?ao sam da ?rtvujem Jahvi. Oèistite se
   i doðite sa mnom na ?rtvu!" Potom oèisti Ji?aja i njegove sinove i
   pozva ih na ?rtvu.

   ^6Kad su do?li i kad je Samuel vidio Eliaba, reèe u sebi: "Jamaèno, evo
   pred Jahvom stoji njegov pomazanik!"

   ^7Ali Jahve reèe Samuelu: "Ne gledaj na njegovu vanj?tinu ni na njegov
   visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao ?to gleda èovjek:
   èovjek gleda na oèi, a Jahve gleda ?to je u srcu."

   ^8Zatim Ji?aj dozva Abinadaba i dovede ga pred Samuela. A on reèe: "Ni
   ovoga Jahve nije izabrao."

   ^9Tada Ji?aj dovede ?amu, ali Samuel reèe: "Ni ovoga Jahve nije
   izabrao."

   ^10Tako Ji?aj dovede sedam svojih sinova pred Samuela, ali Samuel reèe
   Ji?aju: "Jahve nije izabrao nijednoga od ovih."

   ^11Potom zapita Ji?aja: "Jesu li to svi tvoji sinovi?" A on odgovori:
   "Ostao je jo? najmlaði, on je na pa?i, za stadom." Tada Samuel reèe
   Ji?aju: "Po?alji po njega, jer neæemo sjedati za stol dok on ne doðe."

   ^12Ji?aj posla po njega: bio je to rumen momak, lijepih oèiju i krasna
   stasa. I Jahve reèe Samuelu: "Ustani, poma?i ga: taj je!"

   ^13Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braæe. Duh Jahvin
   obuze Davida od onoga dana. A Samuel krenu na put i ode u Ramu.

   ^14Duh Jahvin bija?e odstupio od ?aula, a jedan zao duh, od Jahve, stao
   ga je salijetati.

   ^15Tada reko?e ?aulu sluge njegove: "Evo, zao duh Bo?ji salijeæe te.

   ^16Zato neka na? gospodar zapovjedi, pa æe sluge tvoje potra?iti
   èovjeka koji zna udarati u harfu: kad te napadne zao duh Bo?ji, neka
   onaj udara u harfu pa æe ti biti bolje."

   ^17?aul reèe svojim slugama: "Naðite mi èovjeka koji umije vje?to
   udarati u harfu i dovedite ga k meni!"

   ^18Jedan od njegovih slugu odgovori i reèe: "Ja sam vidio jednog sina
   Betlehemca Ji?aja: on umije udarati u harfu, hrabar je junak i èovjek
   ratnik, vje?t je govornik, krasna je stasa i Jahve je s njim."

   ^19Tada ?aul posla glasnike k Ji?aju i poruèi mu: "Po?alji mi svoga
   sina Davida (koji je kod stada)!"

   ^20A Ji?aj uze pet hljebova, mijeh vina i jedno jare i posla ?aulu po
   svome sinu Davidu.

   ^21Tako David doðe k ?aulu i stupi u njegovu slu?bu. I ?aul ga veoma
   zavolje i David posta njegov ?titono?a.

   ^22Potom ?aul posla k Ji?aju i poruèi mu: "Neka David ostane kod mene u
   slu?bi, jer je stekao moju naklonost."

   ^23I kad god bi Bo?ji duh napao ?aula, David bi uzeo harfu i svirao;
   tada bi ?aulu odlanulo i bilo bi mu bolje, a zao bi duh odlazio od
   njega.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Filistejci skupi?e svoje èete za rat i sasta?e se kod Soka u Judeji.
   Tabor udari?e izmeðu Soka i Azeke kod Efes Damima.

   ^2A ?aul i Izraelci skupi?e se i utabori?e u Terebintskoj dolini, i
   svrsta?e se za boj protiv Filistejaca.

   ^3Filistejci su stajali na gori s jedne strane, Izraelci na gori s
   druge strane, a dolina bila meðu njima.

   ^4Iz filistejskih redova izaðe jedan izazivaè. Zvao se Golijat, a bio
   je iz Gata. Visok bija?e ?est lakata i jedan pedalj.

   ^5Na glavi je imao mjedenu kacigu, obuèen je bio u ljuskav oklop, a
   oklop mu te?ak pet tisuæa mjedenih ?ekela.

   ^6Na nogama je imao mjedene nogavice, a na ramenima mjedenu sulicu.

   ^7Kopljaèa njegova koplja bila je kao tkalaèko vratilo, a ?iljak koplja
   te?ak ?est stotina ?eljeznih ?ekela. Pred njim je stupao ?titono?a.

   ^8On se postavi pred izraelske bojne redove i dovikne im: "?to ste
   iza?li da se svrstate za bitku? Nisam li ja Filistejac, a vi ?aulove
   sluge? Izaberite izmeðu sebe jednoga èovjeka pa neka siðe k meni!

   ^9Ako pobijedi u borbi sa mnom i pogubi me, mi æemo biti va?e sluge.
   Ako li ja pobijedim njega i pogubim ga, onda æete vi biti na?e sluge i
   nama æete robovati."

   ^10Jo? je Filistejac rekao: "Ja sam danas izazvao Izraelove bojne
   redove. Dajte mi èovjeka da se ogledamo u dvoboju!"

   ^11Kad je ?aul i sav Izrael èuo ?to je rekao Filistejac, obuze ih strah
   i drhat.

   ^12David je bio sin nekoga Efraæanina iz Betlehema u Judeji; taj se
   zvao Ji?aj, a imao je osam sinova. Taj je èovjek u ?aulovo vrijeme bio
   star i odmakao u godinama.

   ^13Tri najstarija Ji?ajeva sina bijahu oti?la u rat za ?aulom; a ta
   trojica njegovih sinova koji bijahu oti?li u rat zvahu se: najstariji
   Eliab, drugi Abinadab, a treæi ?ama.

   ^14David bija?e najmlaði. A tri najstarija bijahu oti?la za ?aulom. -

   ^15David je odlazio k ?aulu i vraæao se iz njegove slu?be da pase stada
   svoga oca u Betlehemu.

   ^16A Filistejac izlazio svakoga jutra i veèeri i postavljao se tako
   èetrdeset dana. -

   ^17A Ji?aj reèe svome sinu Davidu: "Uzmi za svoju braæu ovu efu
   pr?enoga ?ita i ovih deset hljebova i odnesi br?e svojoj braæi u tabor.

   ^18A ovih deset sireva odnesi njihovu tisuæniku. Propitaj se za
   zdravlje svoje braæe i donesi od njih znak da si izvr?io nalog!

   ^19Oni su sa ?aulom i svim Izraelom u Terebintskoj dolini: vojuju
   protiv Filistejaca."

   ^20David ustade u rano jutro, ostavi stado jednom èuvaru, spremi se i
   ode kako mu bija?e zapovjedio Ji?aj. U tabor je stigao kad je vojska
   izlazila u bojni red i dizala bojni poklik.

   ^21Izraelci i Filistejci svrsta?e se u bojni red jedni prema drugima.

   ^22David ostavi svoje stvari èuvaru opreme pa otrèa u bojni red.
   Do?av?i, zapita svoju braæu za zdravlje.

   ^23Dok je s njima govorio, gle, onaj izazivaè (zvao se Golijat,
   Filistejac iz Gata) iziðe iz filistejskih bojnih redova i ponovi iste
   rijeèi kao prije. I David ih je èuo.

   ^24A èim su Izraelci ugledali toga èovjeka, pobjego?e svi daleko od
   njega i strah ih uhvati.

   ^25Neki Izraelac reèe: "Jeste li vidjeli onoga èovjeka ?to je izi?ao? A
   izi?ao je da izaziva Izraela. Tko njega pogubi, kralj æe mu dati silno
   blago i dat æe mu svoju kæer i oslobodit æe od poreza njegov oèinski
   dom u Izraelu."

   ^26Tada David zapita ljude koji stajahu oko njega: "?to æe to dobiti
   èovjek koji ubije toga Filistejca i skine sramotu s Izraela? I tko je
   taj neobrezani Filistejac da izaziva bojne redove ?ivoga Boga?"

   ^27A narod mu odgovori istim rijeèima kao prije: "Eto to æe dobiti
   èovjek koji ga pogubi."

   ^28A kad je Eliab, njegov najstariji brat, èuo kako se razgovara s
   ljudima, usplamtje gnjevom na Davida pa mu reèe: "A ?to si ti do?ao
   ovamo? Kome si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Znam ja tvoju drskost
   i zlobu tvoga srca: do?ao si da vidi? bitku!"

   ^29A David odgovori: "A ?to sam uèinio? Zar se ne smije ni rijeè reæi?"

   ^30Tada se okrene od njega k drugome i zapita istim rijeèima kao prije.
   Narod mu odgovori isto kao prvi put.

   ^31Kad su ljudi èuli ?to je govorio David, jave to ?aulu, a on ga pozva
   preda se.

   ^32David reèe ?aulu: "Neka nikome ne klone srce zbog onoga èovjeka!
   Tvoj æe sluga izaæi i borit æe se s tim Filistejcem."

   ^33Ali ?aul odvrati Davidu: "Ne mo?e? ti izaæi na toga Filistejca da se
   bori? s njim jer si ti jo? dijete, a on ratnik od svoje mladosti."

   ^34Ali David odgovori ?aulu: "Tvoj je sluga èuvao ovce svome ocu, pa
   kad bi do?ao lav ili medvjed te uhvatio ovcu iz stada,

   ^35ja bih potrèao za njim, udario ga i istrgao mu ovcu iz ralja. A ako
   bi se on digao na me, uhvatio bih ga za grivu i udarao ga dok ga ne bih
   ubio.

   ^36I lava je i medvjeda tvoj sluga ubio, pa æe i taj neobrezani
   Filistejac proæi kao jedan od njih jer je izazvao bojne èete Boga
   ?ivoga."

   ^37David jo? dometne: "Jahve koji me izbavio iz lavlje pand?e i
   medvjeðe ?ape izbavit æe me i iz ruku toga Filistejca." Tada ?aul reèe
   Davidu: "Idi i Jahve neka bude s tobom!"

   ^38?aul obuèe Davida u svoju ratnu odoru, na glavu mu ustaèe mjedenu
   kacigu i stavi mu oklop.

   ^39Pripasa Davidu svoj maè preko odore, ali David uzalud poku?a hodati,
   jer ne bija?e navikao, pa reèe ?aulu: "Ne mogu hodati u tome jer nisam
   navikao." Zato sve skinu sa sebe.

   ^40David uze svoj ?tap u ruku, izabra u potoku pet glatkih kamenova i
   metnu ih u svoju pastirsku torbu, koja mu je slu?ila kao torba za
   praæku, te s praækom u ruci poðe prema Filistejcu.

   ^41A Filistejac se sve bli?e primicao Davidu, dok je njegov ?titono?a
   stupao pred njim.

   ^42A kad Filistejac pogleda i vidje Davida, prezre ga s njegove
   mladosti - bija?e David mladiæ, rumen, lijepa lica.

   ^43Zato Filistejac reèe Davidu: "Zar sam ja pseto te ide? na me sa
   ?tapovima?" I uze proklinjati Davida svojim bogovima.

   ^44Zatim Filistejac reèe Davidu: "Doði k meni da dam tvoje meso pticama
   nebeskim i zvijerima zemaljskim!"

   ^45A David odgovori Filistejcu: "Ti ide? na me maèem, kopljem i
   sulicom, a ja idem na te u ime Jahve Sebaota, Boga Izraelovih èeta koje
   si ti izazvao.

   ^46Danas æe te Jahve predati u moju ruku, ja æu te ubiti, skinut æu
   tvoju glavu i jo? æu danas tvoje mrtvo tijelo i mrtva tjelesa
   filistejske vojske dati pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. Sva æe
   zemlja znati da ima Bog u Izraelu.

   ^47I sav æe ovaj zbor znati da Jahve ne daje pobjedu maèem ni kopljem,
   jer je Jahve gospodar bitke i on vas predaje u na?e ruke."

   ^48Kad se Filistejac pribli?io i po?ao prema Davidu, izaðe David iz
   bojnih redova i krenu pred Filistejca.

   ^49David segnu rukom u torbu, izvadi iz nje kamen i hitnu ga iz praæke.
   I pogodi Filistejca u èelo; kamen mu se zabi u èelo i on pade nièice na
   zemlju.

   ^50Tako je David praækom i kamenom nadjaèao Filistejca: udario je
   Filistejca i ubio ga, a nije imao maèa u ruci.

   ^51Zato David potrèa i stade na Filistejca, zgrabi njegov maè, izvuèe
   ga iz korica i pogubi Filistejca odsjekav?i mu glavu. Kad Filistejci
   vidje?e kako pogibe njihov junak, nagnu?e u bijeg.

   ^52Tada ustado?e Izraelci i Judejci, digo?e bojnu viku i potjera?e
   Filistejce do opkopa oko Gata i do gradskih vrata Ekrona; filistejski
   mrtvaci pokri?e put od ?aarajima sve do Gata i do Ekrona.

   ^53Nato se Izraelci vrati?e iz te ?estoke potjere za Filistejcima i
   opljaèka?e njihov tabor.

   ^54A David uze Filistejèevu glavu i odnese je u Jeruzalem, a oru?je
   njegovo polo?i u svoj ?ator.

   ^55Kad je ?aul vidio Davida gdje izlazi pred Filistejca, upitao je
   svoga vojvodu Abnera: "Èiji je sin taj mladiæ, Abnere?" A Abner je
   odgovorio: "Tako mi tvoga ?ivota, kralju, ne znam!"

   ^56A kralj mu reèe: "Raspitaj se èiji je sin taj mladiæ!"

   ^57A kad se David vratio po?to je pogubio Filistejca, uze ga Abner i
   dovede ga pred ?aula, a u ruci David jo? dr?a?e Filistejèevu glavu.

   ^58?aul ga upita: "Èiji si ti sin, momèe?" A David odgovori: "Sin sam
   tvoga sluge Betlehemca Ji?aja."
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Kad je David zavr?io razgovor sa ?aulom, Jonatanova se du?a prikloni
   Davidovoj du?i i Jonatan ga zavolje kao samoga sebe.

   ^2?aul zadr?a Davida onoga istog dana kod sebe i nije mu dao da se
   vrati kuæi svoga oca.

   ^3I Jonatan sklopi savez s Davidom jer ga je ljubio kao samoga sebe.

   ^4I skide Jonatan pla?t koji je imao na sebi i dade ga Davidu; tako i
   svoju odoru, èak i svoj maè, svoj luk i svoj pojas.

   ^5Na svim svojim pohodima, kamo ga je god slao ?aul, David bija?e
   sretne ruke i ?aul ga postavi na èelo svojim ratnicima; omilje on svemu
   narodu, pa i ?aulovim dvoranima.

   ^6Za njihova povratka, kad se David vraæao ubiv?i Filistejca, izaðo?e
   ?ene iz svih gradova Izraelovih u susret kralju ?aulu veselo klièuæi,
   pjevajuæi i ple?uæi uza zvuke bubnjeva i cimbala.

   ^7?ene su ple?uæi pjevale: "Pobi ?aul svoje tisuæe, David na desetke
   tisuæa."

   ^8?aul se vrlo ra?estio, nije mu bila draga ta pjesma. Zato reèe:
   "Davidu su dale desetke tisuæa, a meni samo tisuæe! Jo? mu samo treba
   kraljevstvo!"

   ^9I od toga dana ?aul poprijeko gleda?e Davida.

   ^10Sutradan zao duh Bo?ji napade ?aula, tako da je bjesnio po kuæi.
   David je rukom udarao u harfu kao drugih dana, a ?aul je u ruci imao
   koplje.

   ^11I ?aul baci koplje govoreæi u sebi: "Sad æu pribiti Davida uza zid!"
   Ali mu se David izmaèe dva puta.

   ^12?aul se poèe bojati Davida, jer je Jahve bio s njim a od ?aula je
   odstupio.

   ^13Zato ga ?aul ukloni iz svoje blizine i postavi ga za tisuænika: on
   je izlazio i vraæao se na èelu naroda.

   ^14David je imao uspjeha na svim svojim putovima jer Jahve bija?e s
   njim.

   ^15Kad je ?aul vidio da David ima mnogo uspjeha, obuze ga strah od
   njega.

   ^16Ali svemu Izraelu i Judi omilje David jer ih je on vodio na svim
   njihovim putovima.

   ^17?aul reèe Davidu: "Evo svoju najstariju kæer Merabu dat æu ti za
   ?enu, samo mi budi hrabar i vodi Jahvine bojeve!" Mi?lja?e ?aul: "Neæu
   da padne od moje ruke, nego filistejska ruka neka se digne na njega!"

   ^18A David odgovori: "Tko sam ja i ?to znaèi moj ?ivot, ?to li kuæa oca
   mojega u Izraelu da budem kraljev zet?"

   ^19I kad doðe vrijeme da ?aulova kæi Meraba poðe za Davida, dado?e je
   za ?enu Adrielu iz Mehole.

   ^20Ali je Davida ljubila ?aulova kæi Mikala; kad su to javili ?aulu,
   bilo mu je pravo.

   ^21Reèe on u sebi: "Dat æu mu je, ali æe mu ona biti zamka i ruka
   filistejska diæi æe se na njega." (?aul je po drugi put rekao Davidu:
   "Danas æe? mi biti zet.")

   ^22Tada ?aul zapovjedi svojim slugama ovako: "Razgovarajte se s Davidom
   tajno i recite mu: 'Gle, omilio si kralju i svi te njegovi dvorani
   vole; zato budi kraljev zet.'"

   ^23I ?aulove sluge ponovi?e te rijeèi Davidu, ali im David odgovori:
   "Zar je u va?im oèima malenkost postati kraljev zet? Ja sam samo
   siromah i mali èovjek!"

   ^24?aulove sluge dojavi?e to ?aulu govoreæi: "Evo rijeèi ?to ih je
   rekao David."

   ^25A ?aul odgovori: "Ovako recite Davidu: 'Kralj ne tra?i nikakva
   ?enidbenog dara nego samo sto filistejskih obrezaka da se osveti
   kraljevim neprijateljima.'" ?aul mi?lja?e da æe tako Davida gurnuti u
   ruke Filistejcima.

   ^26?aulove sluge dojavi?e te rijeèi Davidu, a njemu bija?e po volji da
   postane kraljev zet. Jo? prije nego ?to je isteklo vrijeme,

   ^27spremi se David i krenu sa svojim ljudima te ubi Filistejcima dvije
   stotine ljudi; i donese njihove obreske i predade ih kralju na broj da
   bi postao njegov zet. Tada mu ?aul dade svoju kæer Mikalu za ?enu.

   ^28?aul je jasno vidio da je Jahve s Davidom i da ga ljubi sav dom
   Izraelov.

   ^29I ?aul se jo? veæma poboja Davida i posta neprijatelj Davidu
   zauvijek.

   ^30A filistejski su knezovi izlazili u boj, ali koliko su god puta
   izlazili, David je imao vi?e uspjeha nego svi ?aulovi dvorani; i tako
   ime njegovo posta vrlo slavno.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 ?aul razlo?i svome sinu Jonatanu i svim svojim dvoranima svoju
   namjeru da ubije Davida. Ali Jonatan, ?aulov sin, vrlo je volio Davida.

   ^2I Jonatan to javi Davidu ovako: "Moj otac ?aul kani te ubiti. Budi,
   dakle, na oprezu sutra ujutro, ostani u skrovi?tu i pritaji se.

   ^3A ja æu izaæi i stajat æu pokraj svoga oca u polju gdje ti bude? i
   govorit æu za tebe sa svojim ocem. Kad saznam kako je, javit æu ti."

   ^4Jonatan pohvali Davida svome ocu ?aulu i reèe mu ovako: "Neka se
   kralj ne ogrije?i o svoga slugu Davida jer se on nije ni?ta ogrije?io o
   tebe; naprotiv, ono ?to je radio bilo je od velike koristi za tebe.

   ^5On je stavio ?ivot svoj na kocku, ubio je Filistejca i Jahve je
   pribavio veliku pobjedu svemu Izraelu: vidio si i radovao se. Za?to bi
   se, dakle, ogrije?io o nevinu krv ubijajuæi Davida bez razloga?"

   ^6?aul poslu?a Jonatanove rijeèi i zakle se: "?ivoga mi Jahve, David
   neæe umrijeti!"

   ^7Tada Jonatan dozva Davida i kaza mu sve te rijeèi. Zatim Jonatan
   dovede Davida k ?aulu i David opet dobi slu?bu koju je imao prije.

   ^8Kad je rat i opet buknuo, iziðe David na boji?te da se bori s
   Filistejcima; i porazi ih tako da su pobjegli pred njim.

   ^9Tada zao duh Jahvin obuze ?aula: kad je sjedio u svojoj kuæi, s
   kopljem u ruci, a David rukom udarao u harfu,

   ^10?aul poku?a da svojim kopljem pribode Davida uza zid, ali on izmakne
   ?aulovu udarcu te se koplje zabode u zid. David pobje?e i spasi se.

   ^11Iste noæi ?aul posla glasnike da nadziru Davidovu kuæu jer je htio
   da ubije Davida u rano jutro. Ali Davidova ?ena Mikala javi to Davidu
   govoreæi: "Ako noæas ne umakne? na sigurno mjesto, sutra æe? biti
   mrtav!"

   ^12Tada Mikala spusti Davida kroz prozor. On ode i spasi se bijegom.

   ^13A Mikala uze idol, polo?i ga u postelju, stavi mu oko glave kozju
   dlaku i pokri ga pokrivaèem.

   ^14Kad je ?aul poslao glasnike da uhvate Davida, ona im reèe: "Bolestan
   je."

   ^15Ali ?aul vrati glasnike natrag da vide Davida i zapovjedi im:
   "Donesite ga k meni u postelji da ga ubijem!"

   ^16A kad su glasnici u?li, gle: u postelji bje?e idol, s kozjom dlakom
   oko glave!

   ^17Tada ?aul reèe Mikali: "Za?to si me tako prevarila i pustila moga
   neprijatelja da pobjegne i da se spasi?" A Mikala odgovori ?aulu: "On
   mi je rekao: 'Pusti me da odem, ili æu te ubiti!'"

   ^18Tako je David pobjegao i spasio se. I ode on k Samuelu u Ramu i javi
   mu sve ?to mu je uèinio ?aul. Potom odo?e on i Samuel i nastani?e se u
   Najotu.

   ^19A ?aulu javi?e ovako: "Eno Davida u Najotu u Rami."

   ^20Tada ?aul posla glasnike da uhvate Davida. Kad su oni vidjeli zbor
   proroka u proroèkom zanosu, a Samuela im na èelu, obuze Bo?ji duh i
   ?aulove glasnike te i oni pado?e u proroèki zanos.

   ^21Kad su to javili ?aulu, on posla druge glasnike, ali i oni pado?e u
   proroèki zanos. Potom ?aul posla i treæe glasnike, ali i oni pado?e u
   proroèki zanos.

   ^22Tada ?aul krenu sam u Ramu i kad doðe do velikog bunara kod Sekua,
   zapita: "Gdje su Samuel i David?" I odgovori?e mu: "Eno ih u Najotu u
   Rami."

   ^23On odmah poðe prema Najotu u Rami. Ali i njega obuze duh Bo?ji te je
   i?ao u proroèkom zanosu sve dok nije do?ao u Najot u Rami.

   ^24Tu i on svuèe svoje haljine jer i njega obuze zanos pred Samuelom;
   zatim je legao gol i ostao tako cio onaj dan i svu noæ. Tako je nastala
   uzreèica: "Zar je i ?aul meðu prorocima?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 David pobje?e iz Najota u Rami i doðe k Jonatanu te mu reèe: "?to
   sam uèinio? Kakva je bila moja krivica i ?to sam zgrije?io tvome ocu da
   tra?i moj ?ivot?"

   ^2A on mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Ti neæe? poginuti. Eto,
   moj otac ne poduzima ni?ta, bilo veliko ili ne bilo, a da to meni ne
   otkrije. Za?to bi, dakle, moj otac krio od mene upravo to? Neæe to
   biti!"

   ^3Ali se David zakle i reèe: "Tvoj otac dobro zna da sam ja stekao
   tvoju naklonost, pa misli: 'Ne treba da Jonatan i?ta zna o tome, da ne
   bude ?alostan.' Ali ?ivoga mi Jahve i ?ivota mi tvoga, ima samo jedan
   korak izmeðu mene i smrti."

   ^4Tada Jonatan upita Davida: "?to ?eli? da uèinim za tebe?"

   ^5A David odgovori Jonatanu: "Evo, sutra je mladi mjesec i ja bih morao
   jesti s kraljem za stolom; ali me ti pusti da odem, da se sakrijem u
   polju do veèera.

   ^6Ako tvoj otac opazi da me nema, reæi æe? mu ovako: 'David me uporno
   molio da ga pustim da skokne u svoj grad Betlehem, jer se ondje slavi
   godi?nja ?rtva za svu njegovu obitelj.'

   ^7Ako on rekne: 'Dobro!', tvoj je sluga spa?en. Ako li plane gnjevom,
   znaj da je èvrsto naumio da me pogubi.

   ^8Iska?i, dakle, milost svome sluzi kad si slugu svoga uveo sa sobom u
   savez Jahvin. Ali ako ima kakva krivica na meni, ubij me sam; za?to bi
   me vodio k svome ocu?"

   ^9A Jonatan mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Kad bih ja pouzdano
   znao da je moj otac èvrsto naumio da na tebe svali nesreæu, zar ti ja
   ne bih dojavio?"

   ^10David upita Jonatana: "A tko æe mi javiti ako ti tvoj otac odgovori
   ?to zlo?"

   ^11Jonatan odgovori Davidu: "Hodi, izaðimo u polje!" I izaðu obojica u
   polje.

   ^12Tada Jonatan reèe Davidu: "Jahve, Bog Izraelov, neka mi bude
   svjedok! Ja æu isku?ati svoga oca sutra u ovo doba. Ako bude dobro po
   Davida, a ja ne po?aljem k tebi da te obavijestim,

   ^13neka Jahve uèini to zlo Jonatanu i neka mu doda drugo zlo! Ako li
   mome ocu bude drago da ti uèini zlo, javit æu ti i pustit æu te da ode?
   u miru; i Jahve neka bude s tobom kao ?to je bio s mojim ocem!

   ^14Ako ja jo? budem ?iv, moæi æe? mi iskazati milosrðe Jahvino; ako li
   umrem,

   ^15ne uskrati svoje dobrote mome domu dovijeka! Kad Jahve redom
   iskorijeni Davidove neprijatelje s lica zemlje,

   ^16neka ime Jonatanovo ne i?èezne s domom ?aulovim, inaèe æe Jahve
   tra?iti o tome raèun od Davida."

   ^17Tada se Jonatan jo? jednom zakune Davidu ljubavlju svojom, jer ga je
   ljubio svom ljubavlju du?e svoje.

   ^18Potom reèe Jonatan Davidu: "Sutra je mladi mjesec i opazit æe se da
   te nema, jer æe tvoje mjesto biti prazno.

   ^19Prekosutra æe se jo? oèitije vidjeti da te nema, a ti doði na mjesto
   gdje si se bio sakrio u dan onoga dogaðaja i sjedni kraj onoga humka
   ?to ga zna?.

   ^20A ja æu prekosutra izmetati strijele na onu stranu kao da gaðam
   onamo.

   ^21A onda æu poslati momka i reæi mu: 'Idi! Naði strijelu!' Ako onda
   doviknem momku: 'Pazi, strijela je ovamo bli?e od tebe, donesi je!' -
   ti onda doði, jer je za tebe dobro i nema nikakve opasnosti, tako mi
   Jahve ?ivoga!

   ^22Ako li doviknem momku: 'Pazi, strijela je onamo dalje od tebe!' - ti
   onda otiði, jer te Jahve ?alje odavde.

   ^23A za ovaj dogovor ?to smo ga ugovorili ja i ti neka je Jahve svjedok
   izmeðu mene i tebe dovijeka!"

   ^24Potom se David sakri u polju. Kad je do?ao mlaðak, kralj je sjeo za
   stol da jede.

   ^25Kralj sjede na svoje obièno mjesto, na mjesto uza zid, Jonatan se
   smjesti suèelice njemu, Abner sjede kraj ?aula, a Davidovo mjesto osta
   prazno.

   ^26Ali ?aul ne reèe ni?ta onaj dan jer mi?lja?e: "Dogodilo mu se
   ?togod, bit æe da nije èist."

   ^27Sutradan iza mladog mjeseca, drugi dan u mjesecu, opet Davidovo
   mjesto osta prazno, i ?aul upita svoga sina Jonatana: "Za?to Ji?ajev
   sin nije do?ao na objed ni juèer ni danas?"

   ^28A Jonatan odgovori ?aulu: "David me uporno molio da ga pustim da ide
   u Betlehem.

   ^29Rekao mi je: 'Pusti me da idem jer slavimo obiteljsku ?rtvu u mom
   gradu i moja su me braæa pozvala da doðem. Ako sam, dakle, stekao tvoju
   naklonost, daj mi dopust da pohodim svoju braæu.' Eto, zato ga nema kod
   kraljeva stola."

   ^30Tada ?aul planu gnjevom na Jonatana i reèe mu: "Izrode i propalico!
   Misli? da ne znam da si u savezu s Ji?ajevim sinom, na sramotu svoju i
   na sramotu majèinu krilu!

   ^31Jer dokle god bude ?iv na zemlji Ji?ajev sin, neæe? biti siguran ni
   ti ni tvoje kraljevstvo. Zato sad po?alji po njega i dovedi ga k meni
   jer je osuðen na smrt."

   ^32A Jonatan odvrati svome ocu ?aulu i reèe mu: "Za?to on mora
   umrijeti? ?to je uèinio?"

   ^33Tada ?aul izmetnu koplje na sina da ga probode. Jonatan vidje da je
   njegov otac odluèio da ubije Davida.

   ^34Jonatan ustade od stola sav jarostan i nije jeo ni?ta toga drugog
   dana u mjesecu jer se zabrinuo za Davida ?to ga je njegov otac pogrdio.

   ^35Sutradan ujutro izaðe Jonatan u polje prema dogovoru s Davidom; s
   njim je i?ao mlad momak.

   ^36I on reèe svome momku: "Ti æe? otrèati i naæi strijele koje æu sada
   izmetnuti." I momak otrèa, a Jonatan odape strijelu tako da je
   preletjela preko njega.

   ^37Kad je momak do?ao do mjesta gdje je bila strijela koju je izbacio
   Jonatan, viknu Jonatan za momkom: "Nije li strijela onamo dalje od
   tebe?"

   ^38Jo? Jonatan viknu za momkom: "Br?e! Po?uri se! Ne stoj!" Jonatanov
   momak di?e strijelu i donese je svome gospodaru.

   ^39Momak nije ni?ta opazio, samo su Jonatan i David znali o èemu se
   radi.

   ^40Nato Jonatan preda oru?je momku i reèe mu: "Idi i odnesi to u grad!"

   ^41Kad je momak oti?ao, David iziðe iza humka, pade nièice na zemlju i
   pokloni se tri puta. Potom se izljubi?e i plakahu zajedno dok se nisu
   isplakali.

   ^42Zatim Jonatan reèe Davidu: "Idi u miru! ?to smo se obojica zakleli
   Jahvinim imenom, neka Jahve bude svjedok izmeðu mene i tebe, izmeðu
   moga potomstva i tvoga potomstva dovijeka!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Nato David usta i ode, a Jonatan se vrati u grad.

   ^2David doðe u Nob k sveæeniku Ahimeleku. Ovaj dr?æuæi poðe u susret
   Davidu i upita ga: "Za?to si sam i nema nikoga s tobom?"

   ^3A David odgovori sveæeniku Ahimeleku: "Kralj mi je dao nalog i rekao
   mi: 'Nitko neka ni?ta ne dozna za?to te ?aljem i ?to sam ti
   zapovjedio!' A momke sam poslao da me doèekaju na tom i tom mjestu.

   ^4A sada, ako ima? pri ruci pet hljebova, daj mi ih, ili ?to god se
   naðe!"

   ^5A sveæenik odgovori Davidu: "Nemam pri ruci obiènoga kruha nego samo
   svetoga kruha; ali samo ako su se tvoji momci uzdr?ali od ?ena."

   ^6David odgovori sveæeniku ovako: "Sasvim pouzdano! ?ene su nam bile
   uskraæene, kao uvijek kad izlazimo na vojni pohod, i tijela su u momaka
   èista. Iako je ovo obièan put, uistinu su danas èisti tijelom."

   ^7Tada mu sveæenik dade svetoga kruha, jer nije bilo drugoga kruha
   ondje osim ?rtvenoga, onoga koji se uklanjao ispred Jahve da se
   zamijeni toplim kruhom u dan kad se uzima.

   ^8Ondje je istoga dana bio jedan od ?aulovih slugu, zadr?ao se pred
   Jahvom; zvao se Doeg Edomac, a bio je nadglednik ?aulovih pastira.

   ^9David upita Ahimeleka: "A nema? li ovdje pri ruci kakvo koplje ili
   maè? Nisam uzeo sa sobom ni svoga maèa ni svoga oru?ja, jer je kraljev
   nalog bio hitan."

   ^10A sveæenik mu odgovori: "Ovdje je maè Filistejca Golijata, onoga
   koga si ubio u Terebintskoj dolini; zamotan je u pla?t i polo?en iza
   opleæka; ako ga hoæe? uzeti, uzmi ga samo, jer drugoga osim njega nema
   ovdje." A David odvrati: "Takva vi?e nema, daj mi ga!"

   ^11Potom David ustade i pobje?e onaj dan daleko od ?aula i doðe Aki?u,
   kralju Gata.

   ^12A dvorani Aki?evi reko?e svome kralju: "Nije li to David, kralj
   zemlje? To je onaj o kome su ple?uæi pjevali: 'Pobi ?aul svoje tisuæe,
   David na desetke tisuæa.'"

   ^13David se zamisli o tim rijeèima i silno se upla?i gatskoga kralja
   Aki?a.

   ^14Tada se David poèe pretvarati pred njima kao da je umobolan i
   vladati se kao luðak u njihovim rukama: bubnjao je po vratima i pu?tao
   da mu teèe slina niz bradu.

   ^15Tada Aki? reèe svojim dvoranima: "Vidite dobro da je èovjek lud!
   Za?to ga dovodite k meni?

   ^16Zar nemam dosta budala te mi dovodite ovoga da mi dosaðuje svojim
   ludilom? Zar æe taj uæi u moju kuæu?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 David ode odande i skloni se u spilju Adulam. A kad su to èula
   njegova braæa i sva njegova obitelj, doðo?e onamo da mu se prikljuèe.

   ^2Osim toga skupi?e se oko njega svi koji bijahu u nevolji, svi
   zadu?eni, svi nezadovoljni, i on im posta voðom. A bija?e ih oko njega
   do èetiri stotine ljudi.

   ^3Odande ode David u Mispu u zemlji moapskoj i reèe kralju moapskome:
   "Dopusti da se moj otac i moja mati sklonu kod vas dok ne vidim ?to æe
   Bog uèiniti sa mnom."

   ^4I ostavi ih kod kralja moapskoga i oni ostado?e kod njega sve dok
   David bija?e u skrovi?tu.

   ^5Ali prorok Gad reèe Davidu: "Nemoj ostati u svome skrovi?tu, nego idi
   i zaði u zemlju Judinu." I David ode i zaðe u Heretsku ?umu.

   ^6?aul doznade da se pojavio David s ljudima koji bijahu s njim. ?aul
   je upravo bio u Gibei; sjedio je pod tamariskom na uzvi?ici, s kopljem
   u ruci, a oko njega stajali svi njegovi dvorani.

   ^7I reèe ?aul svojim dvoranima koji stajahu oko njega: "Poslu?ajte me,
   sinovi Benjaminovi! Hoæe li vam i Ji?ajev sin svima darovati njive i
   vinograde? Hoæe li vas sve postaviti za tisuænike i stotnike?

   ^8A za?to ste se onda svi urotili protiv mene? Nema nikoga da mi dojavi
   kad moj sin sklapa savez s Ji?ajevim sinom, nema nikoga meðu vama da me
   po?ali i da mi otkrije kako je moj sin podjario moga slugu na me, kao
   ?to se dogaða danas."

   ^9Tada progovori Doeg Edomac, koji je stajao meðu ?aulovim dvoranima, i
   reèe: "Ja sam vidio Ji?ajeva sina kad je do?ao u Nob k Ahimeleku,
   Ahitubovu sinu.

   ^10Ovaj je zatra?io za njega savjet od Jahve i dao mu hrane i predao mu
   maè Filistejca Golijata."

   ^11?aul nato zapovjedi da pozovu sveæenika Ahimeleka, Ahitubova sina, i
   svu njegovu obitelj, sveæenike u Nobu. I doðo?e svi pred kralja.

   ^12Tada reèe ?aul: "Èuj me, Ahitubov sine!" A on odgovori: "Evo me,
   gospodaru!"

   ^13A ?aul ga upita: "Za?to ste se urotili protiv mene, ti i Ji?ajev
   sin? Ti si mu dao kruha i maè i tra?io si za njega savjet od Boga da se
   digne protiv mene kao neprijatelj, kao ?to se danas dogaða."

   ^14Ahimelek odgovori kralju: "A tko je meðu svim tvojim slugama ravan
   Davidu, tako vjeran, uz to kraljev zet, glavar tvoje tjelesne stra?e,
   èovjek koji je po?tovan u tvojoj kuæi?

   ^15Zar sam danas prvi put tra?io za njega savjet od Boga? Daleko od
   mene svaka druga misao! Neka kralj ni?ta ne okrivljuje svoga sluge i
   sve njegove obitelji, jer sluga njegov nije znao od svega toga ni?ta!"

   ^16Ali kralj odvrati: "Ti æe? umrijeti, Ahimeleèe, ti i sva tvoja
   obitelj!"

   ^17I kralj zapovjedi glasono?ama koji stajahu oko njega: "Pristupite i
   pogubite sveæenike Jahvine jer su i oni pomogli Davidu: znali su da je
   na bijegu, a nisu mi to dojavili." Ali kraljevi stra?ari ne htjedo?e
   diæi ruke na Jahvine sveæenike da ih smaknu.

   ^18Tada kralj zapovjedi Doegu: "Pristupi ti i smakni sveæenike!" Doeg
   Edomac pristupi i smaknu sveæenike: on pogubi u onaj dan osamdeset i
   pet ljudi koji su nosili laneni opleæak.

   ^19I Nob, sveæenièki grad, pohara o?tricom maèa, pobiv?i mu?karce i
   ?ene, djecu i dojenèad, goveda, magarce i ovce.

   ^20Izbavio se samo jedan sin Ahimeleka, Ahitubova sina, po imenu
   Ebjatar i pobjegao k Davidu.

   ^21Ebjatar javi Davidu da je ?aul poklao Jahvine sveæenike.

   ^22A David odvrati Ebjataru: "Ja sam veæ onoga dana kad ondje bija?e
   Doeg Edomac znao da æe on zacijelo javiti to ?aulu! Ja sam kriv za
   ?ivote tvoga oèinskog doma.

   ^23Ostani kod mene, ne boj se: tko bude tra?io tvoj ?ivot, tra?it æe
   moj. Kod mene æe? biti dobro èuvan."
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Javi?e onda Davidu: "Filistejci opsjedaju Keilu i pljaèkaju gumna."

   ^2David tada upita Jahvu: "Treba li da idem na Filistejce i hoæu li ih
   potuæi?" A Jahve odgovori Davidu: "Idi, potuæi æe? Filistejce i
   oslobodit æe? Keilu."

   ^3Ali reko?e Davidu ljudi njegovi: "Gle, mi smo veæ ovdje, u Judi, u
   neprestanom strahu; ?to æe tek biti ako odemo u Keilu protiv
   filistejskih èeta!"

   ^4Zato David jo? jednom upita Jahvu, a Jahve mu odgovori ovako: "Ustani
   i siði u Keilu jer æu predati Filistejce u tvoje ruke!"

   ^5David onda krenu sa svojim ljudima u Keilu, udari na Filistejce,
   otjera njihovu stoku i zada im te?ak poraz. Tako je David oslobodio
   graðane Keile. -

   ^6Kad je ono Ebjatar, Ahimelekov sin, pobjegao k Davidu, on je do?ao u
   Keilu noseæi u ruci opleæak.

   ^7Kad su ?aulu javili da je David u?ao u Keilu, reèe ?aul: "Bog ga je
   predao u moje ruke jer se sam uhvatio u zamku kad je u?ao u grad s
   vratima i prijevornicama."

   ^8I ?aul sazva sav narod na oru?je da ide na Keilu i da opkoli Davida i
   njegove ljude.

   ^9Kad je David doznao da mu ?aul snuje zlo, reèe sveæeniku Ebjataru:
   "Donesi opleæak!"

   ^10Nato se David pomoli: "Jahve, Bo?e Izraelov, tvoj je sluga èuo da
   ?aul sprema navalu na Keilu da razori grad zbog mene.

   ^11Hoæe li ?aul doæi kao ?to je tvoj sluga èuo? Jahve, Bo?e Izraelov,
   odgovori svome sluzi!" A Jahve odgovori: "Doæi æe!"

   ^12David opet upita: "Hoæe li me prvaci Keile predati, mene i moje
   ljude, u ?aulove ruke?" A Jahve odgovori: "Predat æe vas!"

   ^13Tada David ustade sa svojim ljudima, bija?e ih oko ?est stotina;
   iziðo?e iz Keile te lutahu kojekuda. A kad su ?aulu javili da je David
   utekao iz Keile, odusta od vojnog pohoda.

   ^14David se skloni u pustinju u gorska skloni?ta; nastani se na gori u
   pustinji Zifu. ?aul ga je neprestano tra?io, ali ga Bog ne predade u
   njegove ruke.

   ^15David se bojao ?to je ?aul izi?ao na vojnu da napadne na njegov
   ?ivot. Zato je David ostao u pustinji Zifu, u Hor?i.

   ^16Tada ?aulov sin Jonatan krenu na put i doðe k Davidu u Hor?u i
   ohrabri ga u ime Bo?je.

   ^17Reèe mu: "Ne boj se, jer te neæe stiæi ruka moga oca ?aula. Ti æe?
   kraljevati nad Izraelom, a ja æu biti drugi do tebe; i moj otac ?aul
   zna to dobro."

   ^18I sklopi?e njih dvojica savez pred Jahvom. David osta u Hor?i, a
   Jonatan ode svojoj kuæi.

   ^19Jednoga dana doðo?e Zifejci k ?aulu u Gibeu i javi?e mu: "David se
   krije kod nas u gorskim skloni?tima u Hor?i, na brdu Hakili, ?to je
   ju?no od Je?imona.

   ^20Sada, kralju, kad god za?eli? siæi, siði, a na?e je da ga predamo u
   ruke kralju."

   ^21A ?aul odgovori: "Blagoslovio vas Jahve ?to ste me po?alili!

   ^22Idite, dakle, raspitajte se jo? i dobro razvidite mjesto kamo ga
   donesu njegovi hitri koraci; rekli su mi da je vrlo lukav.

   ^23Zato pretra?ite sve rupe u koje se zavlaèi, pa se vratite k meni kad
   budete pouzdano znali. Tada æu ja poæi s vama, pa ako bude gdje u
   zemlji, iæi æu za njegovim tragom po svim Judinim rodovima."

   ^24Tada krenu?e na put i odo?e u Zif, pred ?aulom. David je sa svojim
   ljudima bio u pustinji Maonu u Arabi, ju?no od Je?imona.

   ^25Potom i ?aul poðe sa svojim ljudima da tra?i Davida. Kad su to
   javili Davidu, siðe on u klanac koji le?i u pustinji Maonu. ?aul to
   doznade i krenu u potjeru za Davidom u pustinju Maon.

   ^26?aul je sa svojim ljudima i?ao jednom stranom planine, a David sa
   svojim ljudima drugom stranom planine. David se silno ?urio da umakne
   ?aulu. Kad je ?aul sa svojim ljudima htio prijeæi na drugu stranu da
   opkoli Davida i njegove ljude i da ih pohvata,

   ^27doðe glasnik ?aulu s porukom: "Doði br?e, Filistejci provali?e u
   zemlju!"

   ^28Tada ?aul odusta od potjere za Davidom i okrenu se protiv
   Filistejaca. Zato se prozvalo ono mjesto "Klanac razlaza".
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 David se odande uspe i nastani u engadskim gorskim skloni?tima.

   ^2Kad se ?aul vratio iz potjere za Filistejcima, javi?e mu ovo: "David
   je u Engadskoj pustinji!"

   ^3Tada ?aul uze tri tisuæe odabranih ljudi iz svega Izraela i poðe da
   tra?i Davida i njegove ljude na istok od Litica divokoza.

   ^4Iduæi doðe k ovèjim torovima pokraj puta; ondje bija?e peæina i ?aul
   uðe da èuène; a David je sa svojim ljudima sjedio u dnu peæine.

   ^5I reko?e Davidu ljudi njegovi: "Evo dana za koji ti je rekao Jahve:
   'Ja æu predati tvoga neprijatelja u tvoje ruke, postupaj s njim kako ti
   se mili!'" A David ustade i neprimjetno odsijeèe skut od ?aulova
   pla?ta.

   ^6Ali poslije zapeèe Davida savjest ?to je odsjekao skut od ?aulova
   pla?ta,

   ^7pa reèe svojim ljudima: "Oèuvao me Jahve da takvo ?to uèinim svome
   gospodaru, da dignem ruku na njega, jer je pomazanik Jahvin."

   ^8I David o?trim rijeèima ukori svoje ljude i ne dopusti im da ustanu
   na ?aula. A ?aul izaðe iz peæine i poðe svojim putem.

   ^9Zatim ustade David, iziðe iz peæine i vikne za ?aulom: "Gospodaru
   kralju!" A kad se ?aul obazre, David se baci nièice na zemlju i pokloni
   mu se.

   ^10Tada David reèe ?aulu: "Za?to slu?a? ljude koji ti govore da David
   snuje tebi propast?

   ^11Gle, upravo u ovaj dan tvoje su oèi mogle vidjeti da te Jahve predao
   danas u moje ruke u ovoj peæini. Reko?e mi da te ubijem, ali te
   po?tedjeh i rekoh: 'Neæu diæi svoje ruke na svoga gospodara, jer je
   Jahvin pomazanik.'

   ^12O, moj oèe, pogledaj i vidi skut od svoga pla?ta u mojoj ruci:
   odsjekao sam skut od tvoga pla?ta, a tebe nisam ubio; spoznaj i vidi da
   u mojoj ruci nema ni zlobe ni opaèine. Ja nisam zgrije?io protiv tebe,
   a ti vreba? na moj ?ivot da mi ga uzme?!

   ^13Jahve neka sudi izmeðu mene i tebe, Jahve neka me osveti na tebi,
   ali se moja ruka neæe diæi na tebe.

   ^14Kako ka?e stara poslovica: od nepravednika dolazi nepravda, i zato
   se moja ruka neæe diæi protiv tebe.

   ^15Za kim je izi?ao izraelski kralj? Za kim ide? u potjeru? Za mrtvim
   psom, za obiènom buhom!

   ^16Jahve neka bude sudac, on neka sudi izmeðu mene i tebe, neka ispita
   i brani moju stvar i neka mi pribavi pravdu: neka me izbavi iz tvoje
   ruke!"

   ^17Kad je David izgovorio te rijeèi ?aulu, odvrati ?aul: "Je li to tvoj
   glas, sine Davide?" I ?aul glasno zaplaka.

   ^18Zatim reèe Davidu: "Pravedniji si od mene jer ti si meni uèinio
   dobro, a ja sam tebi uèinio zlo.

   ^19A danas si okrunio svoju dobrotu prema meni, jer me Jahve predao u
   tvoje ruke, a ti me nisi ubio.

   ^20Kad se èovjek namjeri na svoga neprijatelja, pu?ta li ga da ide
   mirno svojim putem? Neka ti Jahve naplati za ono dobro ?to si mi danas
   uèinio!

   ^21Sada pouzdano znam da æe? zacijelo biti kralj i da æe se kraljevstvo
   nad Izraelom trajno odr?ati u tvojoj ruci.

   ^22Zato mi se sada zakuni Jahvom da neæe? zatrti moga potomstva poslije
   mene i da neæe? izbrisati moga imena iz moga oèinskoga doma!"

   ^23David se zakle ?aulu, ?aul ode svojoj kuæi, a David se sa svojim
   ljudima vrati u gorska skloni?ta.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Uto umrije Samuel. Sav se Izrael skupi i oplaka ga narièuæi za njim;
   i pokopa?e ga u njegovu zavièaju u Rami. A David usta i siðe u pustinju
   Paran.

   ^2U Maonu ?ivio èovjek koji je imao svoje gospodarstvo u Karmelu; bio
   je to vrlo bogat èovjek, imao je tri tisuæe ovaca i tisuæu koza. Upravo
   je tada strigao svoje ovce u Karmelu.

   ^3Taj se èovjek zvao Nabal, a njegova ?ena Abigajila. ?ena je bila
   mudra i vrlo lijepa, a èovjek surov i opak: bio je Kalebovac.

   ^4David je u pustinji èuo da Nabal stri?e svoje ovce.

   ^5Stoga posla deset momaka nalo?iv?i im: "Idite gore u Karmel, otiðite
   k Nabalu i pozdravite ga u moje ime.

   ^6I recite ovako mome bratu: 'Mir tebi, mir tvome domu, mir svemu ?to
   ima?!

   ^7Sada, èujem, stri?e? ovce. A tvoji su pastiri bili kod nas, nismo ih
   dirali, ni?ta im nije nestalo dokle god su bili u Karmelu.

   ^8Pitaj svoje sluge i kazat æe ti. Zato neka ovi momci naðu milost pred
   tobom, jer smo do?li u sveèan dan. Podaj svojim slugama i svome sinu
   Davidu ?to ti se naðe pri ruci.'"

   ^9Doðo?e momci Davidovi i ponovi?e Nabalu u Davidovo ime sve ove
   rijeèi, a onda prièeka?e.

   ^10Ali Nabal odgovori Davidovim slugama ovako: "Tko je David, tko je
   Ji?ajev sin? Danas ima mnogo slugu koji su pobjegli od svojih
   gospodara.

   ^11Zar da uzmem svoj kruh, svoju vodu, svoju stoku koju sam poklao za
   svoje strigaèe pa da to poklonim ljudima o kojima ne znam ni odakle
   su?"

   ^12Davidovi se momci okrenu?e i vrati?e se svojim putem. Kad su se
   vratili, javi?e sve ove rijeèi Davidu.

   ^13A David reèe svojim ljudima: "Pripa?ite svaki svoj maè!" I pripasa?e
   svaki svoj maè, i David pripasa svoj, i oko èetiri stotine ljudi krenu
   za Davidom, dok ih dvije stotine osta kod tovara.

   ^14A ?eni Nabalovoj, Abigajili, javio jedan od Nabalovih slugu ovo:
   "Eto, David je poslao iz pustinje glasnike da pozdrave na?ega
   gospodara, a on ih potjerao.

   ^15A ti su ljudi bili vrlo dobri prema nama: nisu nas dirali, ni?ta
   nismo izgubili dokle god smo bili u njihovoj blizini kad smo bili u
   polju.

   ^16Noæu i danju bili su nam kao bedem u sve vrijeme dok smo bili s
   njima pasuæi stada.

   ^17Razmisli sada i vidi ?to æe? uèiniti, jer je gotova pogibija na?em
   gospodaru i svemu njegovu domu; a on je opak èovjek komu se ne mo?e
   ni?ta kazati."

   ^18Abigajila brzo uze dvije stotine hljebova, dva mijeha vina, pet
   zgotovljenih ovaca, pet mjera pr?ena ?ita, sto grozdova suhoga gro?ða,
   dvije stotine smokovih kolaèa i sve to natovari na magarce.

   ^19I zapovjedi svojim slugama: "Idite preda mnom, a ja æu za vama."
   Svome mu?u Nabalu nije kazala ni?ta.

   ^20Dok je, ja?uæi na magarcu, silazila iza gorskog zavoja, David je sa
   svojim ljudima silazio nasuprot njoj, tako da se ona susrela s njima.

   ^21A David je upravo mislio: "Uzalud sam, dakle, za?tiæivao u pustinji
   sve ?to je taj èovjek imao i ni?ta mu nije nestalo od svega ?to je
   posjedovao! Sada mi vraæa zlo za dobro!

   ^22Neka Bog uèini Davidu ovo zlo i neka mu doda drugo ako Nabalu do
   zore od svega ?to ima ostavim i ono ?to mokri uza zid!"

   ^23Kad je Abigajila ugledala Davida, brzo sjaha s magarca i pade pred
   Davida nièice, pokloniv?i se do zemlje.

   ^24Baciv?i mu se tako pred noge, reèe: "Gospodaru, neka na mene padne
   krivica! Dopusti da slu?benica tvoja progovori tvojim u?ima i udostoj
   se poslu?ati rijeèi slu?benice svoje!

   ^25Neka moj gospodar ne gleda na toga opakog èovjeka, na Nabala, jer on
   s pravom nosi svoje ime: zove se Luda i ludost je s njim. A ja,
   slu?benica tvoja, nisam vidjela momaka koje je poslao moj gospodar.

   ^26Zato sada, gospodaru, ?ivoga mi Jahve, i tako ?iv bio ti, i tako ti
   Jahve koji te oèuvao da ne svali? na se krvnu krivicu i da ne pribavi?
   sebi pravdu svojom rukom: neka proðu kao Nabal tvoji neprijatelji i oni
   koji snuju zlo mome gospodaru!

   ^27A ovaj dar, ?to ga evo tvoja slu?benica nosi svome gospodaru, neka
   se dade momcima koji idu za mojim gospodarom na njegovim putovima.

   ^28Oprosti slu?benici svojoj njezinu krivnju! Zacijelo æe Jahve
   osnovati trajan dom mome gospodaru, jer moj gospodar bije Jahvine
   bojeve i za svega tvoga ?ivota neæe se naæi zlo na tebi.

   ^29Ako se tko digne da te progoni i da ti radi o glavi, neka ?ivot moga
   gospodara bude pohranjen u ?krinji ?ivota kod Jahve, tvoga Boga, a
   ?ivot tvojih neprijatelja neka on baci kao iz praæke.

   ^30I kad Jahve uèini mome gospodaru svako dobro koje ti je obeæao i kad
   te odredi da bude? knezom nad Izraelom,

   ^31onda neka ne bude na smutnju ni na gri?nju savjesti mome gospodaru
   da je ni za ?to prolio krv i da je sebi pribavio pravdu svojoj rukom. I
   kad Jahve uèini dobro mome gospodaru, sjeti se tada slu?benice svoje!"

   ^32David odgovori Abigajili: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog
   Izraelov, koji te danas poslao meni u susret!

   ^33Neka je blagoslovljena tvoja mudrost i blagoslovljena bila ti ?to si
   me danas zadr?ala da ne svalim na se krvnu krivicu i da ne pribavim
   sebi pravdu svojom rukom.

   ^34Ali, tako mi ?ivog Jahve, Boga Izraelova, koji nije dopustio da ti
   uèinim zlo: da mi nisi tako brzo izi?la u susret, zaista ne bi Nabalu
   do jutra ostalo ni ono ?to uza zid mokri!"

   ^35Nato David primi iz njezine ruke ?to mu bija?e donijela i reèe joj:
   "Vrati se s mirom svojoj kuæi. Gle, usli?ao sam tvoj glas i obazreo se
   na tebe."

   ^36Kad se Abigajila vratila k Nabalu, on je upravo imao gozbu u kuæi,
   pravu kraljevsku gozbu: Nabal bija?e veseo i sasvim pijan; zato mu ona
   ne reèe ni?ta dok nije svanulo jutro.

   ^37A ujutro, kad se Nabal otrijeznio, pripovjedi mu njegova ?ena sve
   ?to se dogodilo, a njemu obamrije srce u grudima i on osta kao da se
   skamenio.

   ^38A desetak dana poslije toga Jahve udari Nabala te umrije.

   ^39Kad David èu da je umro Nabal, reèe: "Neka je blagoslovljen Jahve,
   koji mi je ispravio nepravdu ?to mi je uèini Nabal; i Jahve je oèuvao
   svoga slugu da ne uèini zla, a svalio je Nabalovu zloæu na njegovu
   glavu!" Potom David posla poruku Abigajili da æe je uzeti za ?enu.

   ^40Davidove sluge doðo?e k Abigajili u Karmel i reko?e joj: "David nas
   je poslao k tebi da te uzme sebi za ?enu."

   ^41A ona ustade, pokloni se do zemlje i reèe: "Evo slu?benice tvoje
   koja je spremna da bude robinja i da pere noge slugama svoga
   gospodara!"

   ^42Potom Abigajila brzo ustade i zajaha na magarca, a za njom poðe pet
   njezinih dvorkinja. Tako je oti?la za Davidovim poslanicima i postala
   njegovom ?enom.

   ^43I Ahinoamom iz Jizreela bija?e se o?enio David i obje mu bjehu ?ene.

   ^44Jer ?aul bija?e svoju kæer Mikalu, Davidovu ?enu, dao Paltiju, sinu
   Laji?a iz Galima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 Ljudi iz Zifa doðo?e ?aulu i javi?e mu: "David se krije na Hakilskom
   brdu, nasuprot Je?imonu."

   ^2?aul tada krenu na put i siðe u pustinju Zif, a s njim tri tisuæe
   izabranih Izraelaca, da tra?i Davida u pustinji Zifu.

   ^3?aul se utabori podno Hakilskog brda, koje je nasuprot Je?imonu, kraj
   puta. David, koji je boravio u pustinji, opazi da je ?aul do?ao onamo
   da ga progoni.

   ^4Zato David posla uhode i sazna da je ?aul zaista do?ao.

   ^5David se podi?e i doðe do mjesta gdje se ?aul bio utaborio. Tu David
   ugleda mjesto gdje su spavali ?aul i Abner, sin Nerov, njegov vojvoda:
   ?aul je spavao usred tabora, a vojska le?ala u krugu oko njega.

   ^6David se obrati Hetitu Ahimeleku i Abi?aju, sinu Sarvijinu a bratu
   Joabovu, i reèe im: "Tko æe sa mnom u tabor sve do ?aula?" A Abi?aj
   odgovori: "Ja æu s tobom."

   ^7I tako David i Abi?aj doprije?e noæu do vojske: i gle, ?aul le?a?e i
   spava?e u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner i
   vojnici le?ahu oko njega.

   ^8Tada Abi?aj reèe Davidu: "Danas ti je Bog predao tvoga neprijatelja u
   tvoje ruke; zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem
   za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi neæe trebati."

   ^9Ali David odgovori Abi?aju: "Nemoj ga ubijati! Jer tko æe dignuti
   ruku svoju na Jahvina pomazanika i ostati neka?njen?"

   ^10Jo? nastavi David: "?ivoga mi Jahve, i udarit æe ga Jahve, bilo da
   æe mu doæi njegov dan da umre, bilo da æe otiæi u boj i poginuti.

   ^11Ne dao mi Jahve da dignem ruku na pomazanika Jahvina! Nego uzmi sada
   koplje ?to mu je kod uzglavlja i vrè za vodu, pa hajdemo!"

   ^12I uze David koplje i vrè za vodu ?to su bili kod ?aulova uzglavlja i
   oni odo?e: nitko nije ni?ta vidio ni opazio, nitko se nije probudio,
   nego su svi spavali jer bija?e na njih pao dubok san od Jahve.

   ^13David prijeðe na drugu stranu i stade na vrh gore u nekoj daljini,
   tako da je meðu njima bio velik prostor.

   ^14Tada viknu vojsci i Abneru, Nerovu sinu, ovako: "Zar se neæe?
   odazvati, Abnere?" A Abner se odazva i upita: "Tko si ti ?to
   uznemiruje? kralja?"

   ^15A David odgovori Abneru: "Nisi li ti junak? I tko ti je ravan u
   Izraelu? Pa za?to onda nisi èuvao kralja, svoga gospodara? Jedan je od
   ratnika si?ao do vas da ubije kralja, tvoga gospodara.

   ^16Nije lijepo to ?to si uèinio. Tako mi ?ivog Jahve, zaslu?ili ste
   smrt ?to niste èuvali svoga gospodara, pomazanika Jahvina. Pogledaj
   sada gdje je kraljevo koplje i gdje je vrè za vodu ?to mu bija?e do
   uzglavlja!"

   ^17Tada ?aul poznade Davidov glas i upita: "Je li to tvoj glas, sine
   Davide?" A David odgovori: "Jest, kralju gospodaru!"

   ^18I nastavi: "Za?to moj gospodar progoni svoga slugu? ?to sam uèinio?
   Kakva je krivica u mojoj ruci?

   ^19Zato neka se sada moj gospodar i kralj udostoji poslu?ati rijeèi
   svoga sluge: ako te Jahve di?e protiv mene, neka se prinosnicom ubla?i;
   ako li to èine sinovi ljudski, neka su prokleti pred Jahvom jer su me
   izagnali, tako da ne mogu imati udjela u ba?tini Jahvinoj, kao da su mi
   govorili: 'Idi, slu?i tuðim bogovima!'

   ^20Zato neka ne padne moja krv na zemlju daleko od Jahvina lica. Jer
   kralj je Izraelov izi?ao u lov na moj ?ivot, kao kad tko goni jarebicu
   po planini."

   ^21Tada ?aul reèe: "Zgrije?io sam! Vrati mi se, sine Davide, neæu ti
   vi?e èiniti zla, kad je danas moj ?ivot u oèima tvojim bio tako drag.
   Jest, ludo sam radio i te?ko sam pogrije?io!"

   ^22A David odgovori: "Evo kraljeva koplja, neka doðe jedan od momaka i
   neka ga uzme!

   ^23A Jahve æe vratiti svakome po njegovoj pravdi i po njegovoj
   vjernosti: danas te Jahve bija?e predao u moje ruke, ali nisam htio
   diæi ruke svoje na pomazanika Jahvina.

   ^24I gle, kako je danas tvoj ?ivot bio drag u mojim oèima, tako neka
   moj ?ivot bude drag u Jahvinim oèima! I neka me Jahve izbavi iz svake
   nevolje!"

   ^25A ?aul doviknu Davidu: "Budi mi blagoslovljen, sine Davide! Zacijelo
   æe? izvr?iti svoje djelo i uspjet æe?!" Potom David ode svojim putem, a
   ?aul se vrati svojoj kuæi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 David reèe u sebi: "Ipak æu jednoga dana poginuti od ?aulove ruke.
   Zato nema ni?ta bolje za me nego da se spasim u zemlju Filistejaca.
   Tada æe ?aul odustati da me dalje tra?i po svim krajevima Izraelovim i
   izbavit æu se iz njegove ruke."

   ^2David se dakle podi?e i prijeðe, sa ?est stotina ljudi koje je imao,
   k Aki?u, sinu Maokovu, kralju Gata.

   ^3David se nastani kod Aki?a u Gatu, on i njegovi ljudi, svaki sa
   svojom obitelji, a David sa svoje dvije ?ene, Ahinoamom Jizreelkom i
   Abigajilom, Nabalovom ?enom iz Karmela.

   ^4Kad je ?aul doznao da je David pobjegao u Gat, nije ga vi?e progonio.

   ^5David reèe Aki?u: "Ako sam na?ao milost u tvojim oèima, neka mi dadu
   mjesto u jednom gradu u zemlji da se nastanim u njemu. Za?to da tvoj
   sluga stanuje kod tebe u kraljevskom gradu?"

   ^6Aki? mu jo? istoga dana dade Siklag. Stoga Siklag pripada do
   dana?njega dana kraljevima Jude.

   ^7I osta David u filistejskoj zemlji godinu dana i èetiri mjeseca.

   ^8David je sa svojim ljudima izlazio da pljaèka Ge?urce, Girzijce i
   Amaleèane, jer su to bili stanovnici zemlje od Telama preko ?ura sve do
   egipatske zemlje.

   ^9David je pusto?io zemlju ne ostavljajuæi na ?ivotu ni èovjeka ni
   ?ene, otimao je ovce i goveda, magarce, deve i haljine i vraæao se da
   sve to donese Aki?u.

   ^10Aki? bi ga pitao: "Gdje ste danas pljaèkali?" A David bi odgovorio
   da su pljaèkali u Negebu Judinu ili u Negebu Jerahmeelskom ili u Negebu
   Kenijskom.

   ^11David nije ostavljao na ?ivotu ni èovjeka ni ?ene da ih dovede u Gat
   jer mi?lja?e: "Mogli bi nas optu?iti i reæi: 'Tako je David radio.'"
   Takav je imao obièaj za sve vrijeme dok je boravio u filistejskoj
   zemlji.

   ^12Aki? je vjerovao Davidu i govorio u sebi: "Ba? se omrazio svome
   narodu, Izraelu! Zato æe mi biti sluga dovijeka!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 U ono vrijeme Filistejci skupi?e svoje èete za rat protiv Izraela. I
   Aki? reèe Davidu: "Znaj da æe? iæi sa mnom na vojsku, ti i tvoji
   ljudi!"

   ^2A David odgovori Aki?u: "Dobro! Sad æe? vidjeti ?to æe uèiniti tvoj
   sluga!" A Aki? odvrati Davidu: "Dobro! Zato æu te postaviti da bude?
   mojim èuvarom zauvijek."

   ^3Samuel bija?e umro, a sav ga Izrael bija?e oplakao narièuæi za njim.
   Ukopali su ga u njegovu gradu Rami. A ?aul bija?e istjerao iz zemlje
   sve zazivaèe duhova i vraèeve.

   ^4Dok su se Filistejci skupljali te do?li i utaborili se kod ?unema,
   ?aul skupi sve Izraelce te se utabori na Gilboi.

   ^5Kad ?aul ugleda filistejski tabor, upla?i se i srce mu sna?no
   zadrhta.

   ^6?aul upita za savjet Jahvu, ali mu Jahve ne dade odgovora - ni u
   snima, ni po Urimu, ni preko proroka.

   ^7Zato ?aul reèe svojim slugama: "Potra?ite mi ?enu koja zaziva duhove
   da odem k njoj i upitam je." A sluge mu odgovori?e: "Evo, u En Doru ima
   ?ena koja zaziva duhove."

   ^8Tada se ?aul preru?i, obuèe druge haljine i otputi se sa dva èovjeka.
   I doðe noæu k onoj ?eni i reèe joj: "Daj mi vraèaj pomoæu duha i dozovi
   mi onoga koga ti reknem."

   ^9A ?ena mu odgovori: "Ta ti zna? ?to je uèinio ?aul i kako je
   istrijebio iz zemlje zazivaèe duhova i vraèeve. Za?to postavlja? zamke
   mome ?ivotu da me pogubi??"

   ^10A ?aul joj se zakle Jahvom govoreæi: "Tako mi ?ivog Jahve, neæe?
   biti ni?ta kriva za ovo!"

   ^11Tada ?ena zapita: "Koga da ti dozovem?" A on odgovori: "Dozovi mi
   Samuela!"

   ^12Kad ?ena ugleda Samuela, povika iza glasa, a onda reèe ?aulu: "Za?to
   si me prevario? Ta ti si ?aul!"

   ^13A kralj joj odvrati: "Ne boj se! Nego ?to vidi??" A ?ena odgovori
   ?aulu: "Vidim ne?to bo?ansko ?to se di?e iz zemlje."

   ^14?aul je upita: "Kakva je oblièja?" A ona odgovori: "Izlazi starac,
   ogrnut pla?tem." Tada ?aul spozna da je to Samuel, pa pade licem do
   zemlje i pokloni se.

   ^15Samuel upita ?aula: "Za?to si pomutio moj mir dozivajuæi me gore?" A
   ?aul odgovori: "U velikoj sam nevolji jer su Filistejci zavoj?tili na
   me, a Bog se okrenuo od mene i ne odgovara mi vi?e ni preko proroka ni
   u snima. Zato sam dozvao tebe da me pouèi? ?to da èinim."

   ^16A Samuel odvrati: "Za?to mene pita? kad se Jahve odvratio od tebe i
   postao ti neprijateljem?

   ^17Jahve ti je uèinio kako ti je kazao preko mene: istrgao je
   kraljevstvo iz tvoje ruke i dao ga tvome suparniku, Davidu,

   ^18jer nisi poslu?ao rijeèi Jahvinih i jer nisi izvr?io njegova
   ?estokog gnjeva na Amaleku: stoga ti je Jahve danas ovako uèinio.

   ^19Jahve æe predati, zajedno s tobom, i Izraela u filistejske ruke.
   Sutra æe? sa svojim sinovima biti sa mnom, a i tabor izraelski Jahve æe
   predati u filistejske ruke."

   ^20?aul se u?asnu i pade na zemlju kako je dug. Spopade ga silan strah
   od Samuelovih rijeèi. I ponestade mu snage, jer nije ni?ta jeo cijeli
   dan i cijelu noæ.

   ^21Kad ona ?ena doðe k ?aulu i opazi kako je sav zapla?en, reèe mu:
   "Gle, tvoja je slu?benica poslu?ala tvoju rijeè, stavila sam svoj ?ivot
   na kocku i poslu?ala tvoje zapovijedi koje si mi nalo?io.

   ^22Zato sada poslu?aj i ti rijeèi slu?benice svoje: dopusti da ti
   pru?im zalogaj kruha; jedi da ti se vrati snaga te uzmogne? poæi svojim
   putem."

   ^23Ali on ne htjede nego reèe: "Neæu jesti!" Ali kad ga zaokupi?e
   njegove sluge, zajedno sa ?enom, poslu?a ih, ustade sa zemlje i sjede
   na postelju.

   ^24?ena je imala kod kuæe tele u tovu. Brzo ga zakla, zatim uze bra?na,
   umijesi ga i napeèe beskvasnoga kruha.

   ^25Potom stavi sve pred ?aula i njegove ljude. Po?to su jeli, ustado?e
   i jo? iste noæi krenu?e natrag.
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 Filistejci skupi?e sve svoje èete u Afeku, a Izraelci se utabori?e
   kod izvora u Jizreelu.

   ^2Filistejski su knezovi prolazili sa svojim stotinama i tisuæama, a
   David i njegovi ljudi i?li su sasvim na kraju s Aki?em.

   ^3Filistejski knezovi zapita?e: "?to hoæe ti Hebreji ovdje?" A Aki?
   odgovori filistejskim knezovima: "Pa ovo je David, sluga izraelskoga
   kralja ?aula! Veæ je godinu-dvije kod mene, ali nisam na?ao na njemu
   ni?ta sumnjivo od onoga dana kad je prebjegao k meni pa do dana?njega
   dana."

   ^4Ali filistejski knezovi planu?e na njega i reko?e mu: "Po?alji toga
   èovjeka natrag, neka se vrati na mjesto koje si mu oznaèio. Neka ne ide
   s nama u boj, da se ne okrene protiv nas u boju! Èime bi se on opet
   umilio svome gospodaru ako ne glavama ovih na?ih ljudi?

   ^5To je onaj isti David o kome se pjevalo igrajuæi: 'Pobi ?aul svoje
   tisuæe, David na desetke tisuæa!'"

   ^6Tada Aki? dozva Davida i reèe mu: "?ivoga mi Jahve, ti si po?ten i
   meni bi drago bilo da me prati? u pokretima moje vojske, jer nisam
   na?ao nikakva zla na tebi od onoga dana kad si do?ao k meni pa do
   dana?njega dana. Ali nisi drag u oèima knezova.

   ^7Zato se sada vrati i otiði s mirom kuæi da ne ozlovolji? filistejske
   knezove!"

   ^8David odvrati Aki?u: "Ta ?to sam uèinio i ?to si zamjerio svome sluzi
   od onoga dana kad sam stupio u tvoju slu?bu pa do dana?njega dana da ne
   mogu iæi da se bijem s neprijateljima svoga gospodara kralja?"

   ^9A Aki? odgovori Davidu: "Ti zna? da si mi drag kao Bo?ji anðeo, ali
   su filistejski knezovi rekli: 'Neka ne ide s nama u boj!'

   ^10Zato ustanite rano ujutro, ti i sluge tvoga gospodara koji su do?li
   s tobom, i otiðite na mjesto koje sam vam oznaèio. I nemoj gajiti u
   svom srcu nikakve mr?nje jer si mi mio. Ustat æete, dakle, u rano
   jutro, èim svane, i otiæi æete!"

   ^11Tako David sa svojim ljudima ustade rano i krenu odmah ujutro i
   vrati se u filistejsku zemlju, a Filistejci odo?e u Jizreel.
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 Kad je David sa svojim ljudima treæi dan stigao u Siklag, a to
   Amaleèani bijahu navalili na Negeb i na Siklag; opljaèkali su Siklag i
   ognjem ga spalili.

   ^2Zarobili su ?ene i sve koji su bili ondje, malo i veliko. Nisu ubili
   nikoga, nego su samo odveli roblje i oti?li svojim putem.

   ^3Kad je, dakle, David sa svojim ljudima do?ao u grad, vidje?e da je
   grad spaljen, a njihove ?ene, njihovi sinovi i njihove kæeri odvedeni u
   ropstvo.

   ^4Tada David i ljudi koji bijahu s njim podigo?e glas i plakahu dok im
   nije ponestalo snage za plaè.

   ^5I obje Davidove ?ene bijahu odvedene u ropstvo - Ahinoama Jizreelka i
   Abigajila, Nabalova ?ena iz Karmela.

   ^6David se na?ao u velikoj nevolji jer su ljudi poèeli govoriti da æe
   ga kamenovati, buduæi da su svi bili ogorèeni, svaki zbog svojih sinova
   i zbog svojih kæeri. Ali se David ohrabri u Jahvi, svome Bogu.

   ^7David reèe sveæeniku Ebjataru, Ahimelekovu sinu: "Donesi mi ovamo
   opleæak!" I Ebjatar donese Davidu opleæak.

   ^8Tada David upita Jahvu za savjet govoreæi: "Hoæu li u potjeru za onim
   razbojnicima i hoæu li ih stiæi?" A on mu odgovori: "Idi u potjeru jer
   æe? ih zacijelo stiæi i zarobljenike æe? izbaviti."

   ^9I poðe David sa ?est stotina ljudi koji bijahu s njim i doðo?e do
   potoka Besora.

   ^10Odavde David sa èetiri stotine ljudi nastavi potjeru, a ostado?e
   dvije stotine ljudi ?to bijahu tako umorni da nisu mogli prijeæi preko
   potoka Besora.

   ^11U polju naiðo?e na nekog Egipæanina. Dovedo?e ga k Davidu, dado?e mu
   kruha da jede i vode da pije.

   ^12Dado?e mu grudu smokava i dva grozda suhoga gro?ða. Kad je to pojeo,
   vratio mu se ?ivot, jer tri dana i tri noæi ne bija?e ni?ta jeo i ni?ta
   pio.

   ^13Tada ga David upita: "Èiji si ti i odakle si?" A on odgovori: "Ja
   sam Egipæanin, sluga jednog Amaleèanina. Moj me gospodar ostavio jer
   sam se razbolio prije tri dana.

   ^14Bili smo provalili u Negeb Keretski i Negeb Judejski, i u Negeb
   Kalebov, a Siklag smo zapalili ognjem."

   ^15David ga upita: "Hoæe? li me odvesti k toj razbojnièkoj dru?bi?" A
   on odgovori: "Zakuni mi se Bogom da me neæe? pogubiti i da me neæe?
   predati u ruke mome gospodaru, pa æu te odvesti k njima!"

   ^16On ga, dakle, odvede, i gle, oni se bijahu razasuli po svem onom
   kraju, jeduæi, pijuæi i slaveæi slavlje zbog svega velikog plijena ?to
   su ga oteli iz zemlje filistejske i iz zemlje Judine.

   ^17I David ih poèe biti i tukao ih je od zore do mraka, izvr?ujuæi na
   njima "herem", kleto uni?tenje. Nitko od njih nije izmakao, osim èetiri
   stotine momaka, koji zajaha?e na deve i pobjego?e.

   ^18Tako je David izbavio sve ?to su bili oteli Amaleèani; i obje svoje
   ?ene izbavi David.

   ^19I ni?ta im nije nestalo, od najmanjih stvari do najveæih, od plijena
   sve do sinova i kæeri, sve ?to im bija?e oteto: sve je vratio David.

   ^20Tada uze?e sve ovce i goveda, dotjera?e ih pred njega vièuæi: "Ovo
   je plijen Davidov!"

   ^21Kad je David do?ao k onim dvjema stotinama ljudi koji bijahu sustali
   te ne mogahu iæi za Davidom i koje on bija?e ostavio kod potoka Besora,
   iziðo?e oni u susret Davidu i èeti njegovoj: pribli?iv?i se Davidu i
   èeti, pozdravi?e ih.

   ^22Tada progovori?e svi zlobnici i ni?tarije izmeðu ljudi koji su i?li
   s Davidom i reko?e: "Buduæi da nisu i?li s nama, ne dajmo im ni?ta od
   plijena koji smo izbavili, nego samo svakome njegovu ?enu i njegovu
   djecu, neka ih povedu sa sobom i neka idu!"

   ^23Ali David reèe: "Ne èinite tako, braæo moja, poslije onoga ?to nam
   je dao Jahve: on nas je èuvao i predao nam u ruke razbojnièku dru?bu
   koja bija?e izi?la protiv nas.

   ^24Ta tko æe vas poslu?ati u tome? Jer kakav je dio onome koji ide u
   boj, takav je dio onome koji ostaje kod tovara. Jednak dio neka imaju
   svi."

   ^25Tako ostade od onoga dana unapredak. David to uèini uredbom i
   zakonom u Izraelu sve do dana?njeg dana.

   ^26Kad je David do?ao u Siklag, posla dio plijena starje?inama Jude, po
   pojedinim njihovim gradovima, s porukom: "Evo za vas dar od plijena
   Jahvinih neprijatelja!"

   ^27Onima u Betulu, onima u Rami u Negebu i onima u Jatiru;

   ^28onima u Aroeru, onima u Sifmotu i onima u E?temoi;

   ^29onima u Karmelu, onima u jerahmeelskim gradovima i onima u kenijskim
   gradovima;

   ^30onima u Hormi, onima u Bor A?anu i onima u Eteru;

   ^31onima u Hebronu i u svim onima mjestima u koja je dolazio David sa
   svojim ljudima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 Filistejci su zavoj?tili na Izraelce, a Izraelci su pobjegli pred
   njima i padali pobijeni po gori Gilboi.

   ^2Filistejci stisnu?e ?aula i njegove sinove i pogubi?e ?aulove sinove
   Jonatana, Abinadaba i Malki-?uu.

   ^3Boj je postao ?e?æi oko ?aula. Iznenadi?e ga strijelci s lukovima i
   on pade te?ko ranjen od strijelaca.

   ^4?aul tada reèe svome ?titono?i: "Izvuci svoj maè i probodi me da ne
   doðu ti neobrezanici i ne narugaju mi se." Ali se njegov ?titono?a
   prestravi i ne htjede toga uèiniti. Zato ?aul uze maè i baci se na nj.

   ^5Kad je ?titono?a vidio da je ?aul umro, baci se i on na svoj maè i
   umrije s njim.

   ^6Tako onoga dana pogibo?e zajedno ?aul, njegova tri sina, njegov
   ?titono?a i svi njegovi ljudi.

   ^7Kad Izraelci koji bijahu na drugoj strani doline i na drugoj strani
   Jordana vidje?e da su sinovi Izraelovi pobjegli i da je poginuo ?aul sa
   sinovima, ostavi?e svoje gradove te se razbje?a?e. Filistejci doðo?e i
   nastani?e se u njima.

   ^8Kad su sutradan do?li Filistejci da oplijene pobijeðene, naðo?e ?aula
   i njegova tri sina gdje le?e na gori Gilboi.

   ^9Oni mu odsjeko?e glavu i skido?e s njega oru?je, koje posla?e po svoj
   filistejskoj zemlji naokolo, javljajuæi veselu vijest svojim idolima i
   narodu.

   ^10Potom oru?je metnu?e u A?tartin hram, a ?aulovo mrtvo tijelo pribi?e
   na zid grada Bet ?ana.

   ^11Ali kad oni u Jabe?u Gileadskom èu?e ?to su Filistejci uèinili od
   ?aula,

   ^12ustado?e svi hrabri ljudi i, po?to su hodili svu noæ, uze?e ?aulovo
   mrtvo tijelo i tjelesa njegovih sinova sa zida grada Bet ?ana pa ih
   doneso?e u Jabe? i ondje spali?e.

   ^13Potom uze?e njihove kosti i ukopa?e ih pod tamarisom u Jabe?u i
   posti?e sedam dana.
     __________________________________________________________________

2 Samuel
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Poslije ?aulove smrti David se vratio kuæi pobijediv?i Amaleèane.
   Dva je dana proveo u Siklagu.

   ^2Treæega dana doðe neki èovjek iz ?aulova tabora, razdrtih haljina i
   prahom posute glave. Do?av?i k Davidu, baci se na zemlju i pokloni mu
   se.

   ^3David ga upita: "Odakle dolazi??" A on mu odgovori: "Umakao sam iz
   izraelskog tabora."

   ^4A David ga upita: "?to se dogodilo? Pripovijedaj mi!" On odvrati:
   "Narod je pobjegao iz boja, a mnogo je ljudi i poginulo. Mrtvi su i
   ?aul i njegov sin Jonatan."

   ^5Nato David upita mladoga glasono?u: "Kako zna? da je poginuo ?aul i
   njegov sin Jonatan?"

   ^6A mladi glasono?a odgovori: "Sluèajno sam do?ao na goru Gilbou i
   vidio ?aula kako se upro u svoje koplje, a bojna kola i konjanici
   natisnuli se za njim.

   ^7?aul, obazrev?i se, ugleda mene pa me zovnu, a ja mu se odazvah: 'Evo
   me!'

   ^8I upita me on: 'Tko si ti?' A ja mu odgovorih: 'Amaleèanin sam.'

   ^9Tada mi on reèe: 'Doði ovamo k meni pa me ubij, jer me obuzeo smrtni
   grè, a du?a je jo? sva u meni!'

   ^10Pristupih k njemu i zadadoh mu smrtni udarac, jer sam znao da neæe
   pre?ivjeti nakon pada. Zatim uzeh kraljevski znak koji mu bija?e na
   glavi i narukvicu koju ima?e na ruci i, evo, donesoh to svome
   gospodaru."

   ^11Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a tako i svi ljudi
   koji bijahu s njim.

   ^12I naricali su, plakali i postili do veèera za ?aulom i za njegovim
   sinom Jonatanom, za Jahvinim narodom i za domom Izraelovim ?to izginu?e
   od maèa.

   ^13Potom David upita mladoga glasono?u: "Odakle si ti?" A on odgovori:
   "Ja sam sin jednoga do?ljaka, Amaleèanina."

   ^14Tada mu reèe David: "Kako se nisi bojao diæi ruku da ubije?
   pomazanika Jahvina?"

   ^15I dozva David jednoga od momaka i zapovjedi mu: "Doði ovamo i smakni
   ga!" Udari ga momak i on umrije.

   ^16A David mu jo? doviknu: "Tvoja krv na tvoju glavu! Tvoja su usta
   posvjedoèila protiv tebe kad si rekao: 'Ja sam ubio pomazanika
   Jahvina.'"

   ^17Tada David zapjeva ovu tu?aljku za ?aulom i za njegovim sinom
   Jonatanom.

   ^18Zapisana je u Knjizi Pravednikovoj da je uèe sinovi Judini. David
   reèe:

   ^19"Oh, kako ti slava pade, Izraele, izginu?e div-junaci na tvom visu!

   ^20O porazu vi u Gatu ne prièajte, a?kelonskim ulicama ne glasite, da
   se