__________________________________________________________________

           Title: The Holy Bible: Croatian Translation
      Creator(s): Anonymous
        Language:
          Rights: Public Domain
   CCEL Subjects: All; Bible; Old Testament; New Testament; Apocrypha
     __________________________________________________________________

Holy Bible

                              Croatian Translation
     __________________________________________________________________

                                 Old Testament
     __________________________________________________________________

Genesis
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 U poèetku stvori Bog nebo i zemlju.

   ^2Zemlja bija?e pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh
   Bo?ji lebdio je nad vodama.

   ^3I reèe Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost.

   ^4I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.

   ^5Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noæ. Tako bude veèer, pa
   jutro - dan prvi.

   ^6I reèe Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi
   tako.

   ^7Bog naèini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.

   ^8A svod prozva Bog nebo. Tako bude veèer, pa jutro - dan drugi.

   ^9I reèe Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se
   poka?e kopno!" I bi tako.

   ^10Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je
   dobro.

   ^11I reèe Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom,
   stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose
   plod ?to u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako.

   ^12I nikne iz zemlje zelena trava ?to se sjemeni, svaka prema svojoj
   vrsti, i stabla koja rode plodovima ?to u sebi nose svoje sjeme, svako
   prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro.

   ^13Tako bude veèer, pa jutro - dan treæi.

   ^14I reèe Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luèe dan od
   noæi, da budu znaci blagdanima, danima i godinama,

   ^15i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako.

   ^16I naèini Bog dva velika svjetlila - veæe da vlada danom, manje da
   vlada noæu - i zvijezde.

   ^17I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju,

   ^18da vladaju danom i noæu i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje
   Bog da je dobro.

   ^19Tako bude veèer, pa jutro - dan èetvrti.

   ^20I reèe Bog: "Nek' povrvi vodom vreva ?ivih stvorova, i ptice nek'
   polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I bi tako.

   ^21Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne ?ive stvorove ?to mile i
   vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro.

   ^22I blagoslovi ih govoreæi: "Plodite se i mno?ite i napunite vode
   morske! I ptice neka se namno?e na zemlji!"

   ^23Tako bude veèer, pa jutro - dan peti.

   ^24I reèe Bog: "Neka zemlja izvede ?iva biæa, svako prema svojoj vrsti:
   stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako.

   ^25I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I
   vidje Bog da je dobro.

   ^26I reèe Bog: "Naèinimo èovjeka na svoju sliku, sebi slièna, da bude
   gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i
   svim gmizavcima ?to puze po zemlji!"

   ^27Na svoju sliku stvori Bog èovjeka, na sliku Bo?ju on ga stvori,
   mu?ko i ?ensko stvori ih.

   ^28I blagoslovi ih Bog i reèe im: "Plodite se, i mno?ite, i napunite
   zemlju, i sebi je podlo?ite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i
   svim ?ivim stvorovima ?to puze po zemlji!"

   ^29I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje ?to se sjemeni, po svoj
   zemlji, i sva stabla plodonosna ?to u sebi nose svoje sjeme: neka vam
   budu za hranu!

   ^30A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima ?to puze po
   zemlji u kojima je dah ?ivota - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I
   bi tako.

   ^31I vidje Bog sve ?to je uèinio, i bija?e veoma dobro. Tako bude
   veèer, pa jutro - dan ?esti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Tako bude dovr?eno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.

   ^2I sedmoga dana Bog dovr?i svoje djelo koje uèini. I poèinu u sedmi
   dan od svega djela koje uèini.

   ^3I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan poèinu od svega
   djela svoga koje uèini.

   ^4To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.

   Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju,

   ^5jo? nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, jo? ne bija?e niklo
   nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, jo? ne pusti da?da na zemlju i
   nije bilo èovjeka da zemlju obraðuje.

   ^6Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu povr?inu zemaljsku.

   ^7Jahve, Bog, napravi èovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne
   dah ?ivota. Tako postane èovjek ?iva du?a.

   ^8I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti èovjeka
   koga je napravio.

   ^9Tada Jahve, Bog, uèini te iz zemlje niko?e svakovrsna stabla -
   pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo ?ivota, nasred vrta, i
   stablo spoznaje dobra i zla.

   ^10Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u
   èetiri kraka.

   ^11Prvom je ime Pi?on, a optjeèe svom zemljom havilskom, u kojoj ima
   zlata.

   ^12Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa.

   ^13Drugoj je rijeci ime Gihon, a optjeèe svu zemlju Ku?.

   ^14Treæa je rijeka Tigris, a teèe na istok od A?ura; èetvrta je Eufrat.

   ^15Jahve, Bog, uzme èovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obraðuje i
   èuva.

   ^16Jahve, Bog, zapovjedi èovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno
   jedi,

   ^17ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s
   njega okusi?, zacijelo æe? umrijeti!"

   ^18I reèe Jahve, Bog: "Nije dobro da èovjek bude sam: naèinit æu mu
   pomoæ kao ?to je on."

   ^19Tada Jahve, Bog, naèini od zemlje sve ?ivotinje u polju i sve ptice
   u zraku i predvede ih èovjeku da vidi kako æe koju nazvati, pa kako
   koje stvorenje èovjek prozove, da mu tako bude ime.

   ^20Èovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i ?ivotinjama
   u polju. No èovjeku se ne naðe pomoæ kao ?to je on.

   ^21Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na èovjeka te on zaspa, pa mu izvadi
   jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.

   ^22Od rebra ?to ga je uzeo èovjeku napravi Jahve, Bog, ?enu pa je
   dovede èovjeku.

   ^23Nato èovjek reèe: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa
   mojega! ?enom neka se zove, od èovjeka kad je uzeta!"

   ^24Stoga æe èovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ?enu i bit
   æe njih dvoje jedno tijelo.

   ^25A bijahu oboje goli - èovjek i njegova ?ena - ali ne osjeæahu stida.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Zmija bija?e lukavija od sve zvjeradi ?to je stvori Jahve, Bog. Ona
   reèe ?eni: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta
   u vrtu?"

   ^2?ena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti.

   ^3Samo za plod stabla ?to je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste
   jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'"

   ^4Nato æe zmija ?eni: "Ne, neæete umrijeti!

   ^5Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit æe vam se
   oèi, i vi æete biti kao bogovi koji razluèuju dobro i zlo."

   ^6Vidje ?ena da je stablo dobro za jelo, za oèi zamamljivo, a za
   mudrost po?eljno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mu?u, koji
   bija?e s njom, pa je i on jeo.

   ^7Tada se obadvoma otvore oèi i upoznaju da su goli. Spletu smokova
   li?æa i naprave sebi pregaèe.

   ^8Uto èuju korak Jahve, Boga, koji je ?etao vrtom za dnevnog
   povjetarca. I sakriju se - èovjek i njegova ?ena - pred Jahvom, Bogom,
   meðu stabla u vrtu.

   ^9Jahve, Bog, zovne èovjeka: "Gdje si?" - reèe mu.

   ^10On odgovori: "Èuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa
   se sakrih."

   ^11Nato mu reèe: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s
   kojega sam ti zabranio jesti?"

   ^12Èovjek odgovori: "?ena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa
   stabla pa sam jeo."

   ^13Jahve, Bog, reèe ?eni: "?to si to uèinila?" "Zmija me prevarila pa
   sam jela", odgovori ?ena.

   ^14Nato Jahve, Bog, reèe zmiji: "Kad si to uèinila, prokleta bila meðu
   svim ?ivotinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat æe? i
   zemlju jesti sveg ?ivota svog!

   ^15Neprijateljstvo ja zameæem izmeðu tebe i ?ene, izmeðu roda tvojeg i
   roda njezina: on æe ti glavu satirati, a ti æe? mu vrebati petu."

   ^16A ?eni reèe: "Trudnoæi tvojoj muke æu umno?it, u mukama djecu æe?
   raðati. ?udnja æe te mu?u tjerati, a on æe gospodariti nad tobom."

   ^17A èovjeku reèe: "Jer si poslu?ao glas svoje ?ene te jeo sa stabla s
   kojega sam ti zabranio jesti rekav?i: S njega da nisi jeo! - evo:
   Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom æe? se od nje hraniti svega
   vijeka svog!

   ^18Raðat æe ti trnjem i korovom, a hranit æe? se poljskim raslinjem.

   ^19U znoju lica svoga kruh svoj æe? jesti dokle se u zemlju ne vrati?:
   tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah æe? se i vratiti."

   ^20Svojoj ?eni èovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima ?ivima.

   ^21I naèini Jahve, Bog, èovjeku i njegovoj ?eni odjeæu od krzna pa ih
   odjenu.

   ^22Zatim reèe Bog: "Evo, èovjek postade kao jedan od nas - znajuæi
   dobro i zlo! Da ne bi sada pru?io ruku, ubrao sa stabla ?ivota pa pojeo
   i ?ivio navijeke!"

   ^23Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obraðuje zemlju iz
   koje je i uzet.

   ^24Istjera, dakle, èovjeka i nastani ga istoèno od vrta edenskog, pa
   postavi kerubine i plameni maè koji se svjetlucao - da stra?e nad
   stazom koja vodi k stablu ?ivota.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Èovjek pozna svoju ?enu Evu, a ona zaèe i rodi Kajina, pa reèe:
   "Mu?ko sam èedo stekla pomoæu Jahve!"

   ^2Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stoèar, a Kajin
   zemljoradnik.

   ^3I jednoga dana Kajin prinese Jahvi ?rtvu od zemaljskih plodova.

   ^4A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve
   milostivo pogleda na Abela i njegovu ?rtvu,

   ^5a na Kajina i ?rtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin
   veoma razljuti i lice mu se namrgodi.

   ^6I Jahve reèe Kajinu: "Za?to si ljut? Za?to ti je lice namrgoðeno?

   ^7Jer ako pravo radi?, vedrinom odsijeva?. A ne radi? li pravo, grijeh
   ti je kao zvijer na pragu ?to na te vreba; jo? mu se mo?e? oduprijeti."

   ^8Kajin pak reèe svome bratu Abelu: "Hajdemo van!" I na?av?i se na
   polju, Kajin skoèi na brata Abela te ga ubi.

   ^9Potom Jahve zapita Kajina: "Gdje ti je brat Abel?" "Ne znam",
   odgovori. "Zar sam ja èuvar brata svoga?"

   ^10Jahve nastavi: "?to si uèinio? Slu?aj! Krv brata tvoga iz zemlje k
   meni vièe.

   ^11Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s
   ruke tvoje krv brata tvoga!

   ^12Obraðivat æe? zemlju, ali ti vi?e neæe davati svoga roda. Vjeèni æe?
   skitalica na zemlji biti!"

   ^13A Kajin reèe Jahvi: "Kazna je moja odvi?e te?ka da se snosi.

   ^14Evo me tjera? danas s plodnoga tla; moram se skrivati od tvoga lica
   i biti vjeèni lutalac na zemlji - tko me god naðe, mo?e me ubiti."

   ^15A Jahve mu reèe: "Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na
   njemu æe se izvr?iti!" I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, na?av?i
   ga, ne ubije.

   ^16Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istoèno od Edena, i
   ondje se nastani.

   ^17Kajin pozna svoju ?enu te ona zaèe i rodi Henoka. Podigao je grad i
   grad prozvao imenom svoga sina - Henok.

   ^18Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael; od Mehujaela
   poteèe Metu?ael, od Metu?aela Lamek.

   ^19Lamek uzme dvije ?ene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila.

   ^20Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih ?to pod ?atorima ?ive
   sa stokom.

   ^21Bratu mu bija?e ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru i
   sviralu.

   ^22Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i ?eljezo.
   Tubal-Kajinovoj sestri bija?e ime Naama.

   ^23Lamek prozbori svojim ?enama: "Ada i Sila, glas moj poslu?ajte! ?ene
   Lamekove, èujte mi besjedu: Èovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer
   me udarilo.

   ^24Ako æe Kajin biti osveæen sedmerostruko, Lamek æe sedamdeset i sedam
   puta!"

   ^25Adam pozna svoju ?enu te ona rodi sina i nadjenu mu ime ?et. Reèe
   ona: "Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin."

   ^26?etu se rodi sin, komu on nadjenu ime Eno?. Tada se poèelo zazivati
   ime Jahvino.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Ovo je povijest Adamova roda. Kad je Bog stvorio èovjeka, napravio
   ga je na priliku svoju;

   ^2stvorio je mu?ko i ?ensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva
   - èovjek.

   ^3Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemu slièan,
   na njegovu sliku; nadjenu mu ime ?et.

   ^4Po roðenju ?etovu Adam je ?ivio osam stotina godina te mu se rodilo
   jo? sinova i kæeri.

   ^5Adam po?ivje u svemu devet stotina i trideset godina. Potom umrije.

   ^6Kad je ?etu bilo sto i pet godina, rodi mu se Eno?.

   ^7Po roðenju Eno?evu ?et je ?ivio osam stotina i sedam godina te mu se
   rodilo jo? sinova i kæeri.

   ^8?et po?ivje u svemu devet stotina i dvanaest godina. Potom umrije.

   ^9Kad je Eno?u bilo devedeset godina, rodi mu se Kenan.

   ^10Po roðenju Kenanovu Eno? je ?ivio osam stotina i petnaest godina te
   mu se rodilo jo? sinova i kæeri.

   ^11Eno? po?ivje u svemu devet stotina i pet godina. Potom umrije.

   ^12Kad je Kenanu bilo sedamdeset godina, rodi mu se Mahalalel.

   ^13Po roðenju Mahalalelovu Kenan je ?ivio osam stotina i èetrdeset
   godina te mu se rodilo jo? sinova i kæeri.

   ^14Kenan po?ivje u svemu devet stotina i deset godina. Potom umrije.

   ^15Kad je Mahalalelu bilo ?ezdeset i pet godina, rodi mu se Jered.

   ^16Po roðenju Jeredovu Mahalalel je ?ivio osam stotina i trideset
   godina te mu se rodilo jo? sinova i kæeri.

   ^17Mahalalel po?ivje u svemu osam stotina devedeset i pet godina. Potom
   umrije.

   ^18Kad je Jeredu bilo sto ?ezdeset i dvije godine, rodi mu se Henok.

   ^19Po roðenju Henokovu Jered je ?ivio osam stotina godina te mu se
   rodilo jo? sinova i kæeri.

   ^20Jered po?ivje u svemu devet stotina ?ezdeset i dvije godine. Potom
   umrije.

   ^21Kad je Henoku bilo ?ezdeset i pet godina, rodi mu se Metu?alah.

   ^22Henok je hodio s Bogom. Po roðenju Metu?alahovu Henok je ?ivio
   trista godina te mu se rodilo jo? sinova i kæeri.

   ^23Henok po?ivje u svemu trista ?ezdeset i pet godina.

   ^24Henok je hodio s Bogom, potom i?èeznu; Bog ga uze.

   ^25Kad je Metu?alahu bilo sto osamdeset i sedam godina, rodi mu se
   Lamek.

   ^26Po roðenju Lamekovu Metu?alah je ?ivio sedam stotina osamdeset i
   dvije godine te mu se rodilo jo? sinova i kæeri.

   ^27Metu?alah po?ivje u svemu devet stotina ?ezdeset i devet godina.
   Potom umrije.

   ^28Kad su Lameku bile sto osamdeset i dvije godine, rodi mu se sin.

   ^29Nadjene mu ime Noa, govoreæi: "Ovaj æe nam pribavljati, u trudu i
   naporu na?ih ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo."

   ^30Po roðenju Noinu Lamek je ?ivio pet stotina devedeset i pet godina
   te mu se rodilo jo? sinova i kæeri.

   ^31Lamek po?ivje u svemu sedam stotina sedamdeset i sedam godina. Potom
   umrije.

   ^32Po?to je Noa pro?ivio pet stotina godina, rode mu se ?em, Ham i
   Jafet.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Kad su se ljudi poèeli ?iriti po zemlji i kæeri im se narodile,

   ^2opaze sinovi Bo?ji da su kæeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi
   za ?ene koje su god htjeli.

   ^3Onda Jahve reèe: "Neæe moj duh u èovjeku ostati dovijeka; èovjek je
   tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina."

   ^4U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Bo?ji
   sinovi opæili s ljudskim kæerima pa im one raðale djecu. To su oni od
   starine po snazi glasoviti ljudi.

   ^5Vidje Jahve kako je èovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je
   svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloæa.

   ^6Jahve se pokaja i u svom srcu ra?alosti ?to je naèinio èovjeka na
   zemlji.

   ^7Reèe Jahve: "Ljude koje sam stvorio izbrisat æu s lica zemlje - od
   èovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao ?to
   sam ih napravio."

   ^8Ali je Noa na?ao milost u oèima Jahvinim.

   ^9Ovo je povijest Noina: Noa je bio èovjek pravedan i neporoèan u svom
   vremenu. S Bogom je Noa hodio.

   ^10Tri su se sina rodila Noi: ?em, Ham i Jafet.

   ^11U oèima Bo?jim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila.

   ^12I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - tÓa svako se biæe na
   zemlji izopaèilo -

   ^13reèe Bog Noi: "Odluèio sam da bude kraj svim biæima jer se zemlja
   napunila opaèinom; i, evo, uni?tit æu ih zajedno sa zemljom.

   ^14Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju naèini s
   prijekletima i oblo?i je iznutra i izvana paklinom.

   ^15A pravit æe? je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu,
   pedeset u ?irinu, a trideset lakata u visinu.

   ^16Na korablji naèini otvor za svjetlo, zavr?i ga jedan lakat od vrha.
   Vrata na korablji naèini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji
   kat.

   ^17Ja æu, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biæe
   pod nebom, sve u èemu ima dah ?ivota: sve na zemlji mora poginuti.

   ^18A s tobom æu uèiniti Savez; ti æe? uæi u korablju - ti i s tobom
   tvoji sinovi, tvoja ?ena i ?ene tvojih sinova.

   ^19A od svega ?to je ?ivo - od svih biæa - uvedi u korablju od svakoga
   po dvoje da s tobom pre?ivi, i neka budu mu?ko i ?ensko.

   ^20Od ptica prema njihovim vrstama, od ?ivotinja prema njihovim vrstama
   i od svih stvorova ?to po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od
   svega neka uðe k tebi da pre?ivi.

   ^21Sa sobom uzmi svega za jelo pa èuvaj da bude hrane tebi i njima."

   ^22Noa uèini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvr?io.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Onda Jahve reèe Noi: "Uði ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam
   uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu.

   ^2Uzmi sa sobom od svih èistih ?ivotinja po sedam parova: mu?jaka i
   njegovu ?enku.

   ^3Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova - mu?jaka i ?enku - da im
   se sjeme saèuva na zemlji.

   ^4Jer æu do sedam dana pustiti da?d po zemlji èetrdeset dana i
   èetrdeset noæi te æu istrijebiti s lica zemlje svako ?ivo biæe ?to sam
   ga naèinio."

   ^5Noa uèini sve kako mu je Jahve naredio.

   ^6Noi bija?e ?est stotina godina kad je potop do?ao na zemlju.

   ^7I pred vodama potopnim uðu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova
   ?ena i ?ene sinova njegovih.

   ^8Od èistih ?ivotinja i od ?ivotinja koje nisu èiste, od ptica, od
   svega ?to zemljom puzi,

   ^9uðe po dvoje - mu?jak i ?enka - u korablju s Noom, kako je Bog
   naredio Noi.

   ^10A sedmoga dana zaplju?te potopne vode po zemlji.

   ^11U dan onaj - ?estote godine Noina ?ivota, mjeseca drugog, dana u
   mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave
   nebeske.

   ^12I udari da?d na zemlju da plju?ti èetrdeset dana i èetrdeset noæi.

   ^13Onog dana uðe u korablju Noa i njegovi sinovi: ?em, Ham i Jafet,
   Noina ?ena i tri ?ene Noinih sinova s njima;

   ^14oni, pa sve vrste ?ivotinja: stoka, gmizavci ?to po tlu gmi?u, ptice
   i svakovrsna krilata stvorenja,

   ^15uðu u korablju s Noom, po dvoje od svih biæa ?to u sebi imaju dah
   ?ivota.

   ^16?to uðe, sve bija?e par, mu?jak i ?enka od svih biæa, kako je Bog
   naredio Noi. Onda Jahve zatvori za njim vrata.

   ^17Pljusak je na zemlju padao èetrdeset dana; vode sveudilj rasle i
   korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje.

   ^18Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila
   povr?inom.

   ^19Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako te
   prekri?e sva najvi?a brda pod nebom.

   ^20Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda.

   ^21Izgibo?e sva biæa ?to se po zemlji kreæu: ptice, stoka, zvijeri, svi
   gmizavci i svi ljudi.

   ^22Sve ?to u svojim nosnicama ima?e dah ?ivota - sve ?to bija?e na
   kopnu - izgibe.

   ^23Istrijebi se svako biæe s povr?ja zemaljskog: èovjek, ?ivotinje,
   gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i
   oni ?to bijahu s njim u korablji.

   ^24Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke ?to bija?e s njim u
   korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu.

   ^2Zatvori?e se izvori bezdanu i ustave nebeske, i da?d s neba prestade.

   ^3Polako se povlaèile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode
   su jenjale,

   ^4a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi
   na brdima Ararata.

   ^5Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog
   mjeseca poka?u se brdski vrhunci.

   ^6Kad je izminulo èetrdeset dana, Noa otvori prozor ?to ga je naèinio
   na korablji;

   ^7ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijeta?e i dolijeta?e dok se
   vode sa zemlje nisu isu?ile.

   ^8Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje.

   ^9Ali golubica ne naðe upori?ta nogama te se vrati k njemu u korablju,
   jer voda jo? pokriva?e svu povr?inu; on pru?i ruku, uhvati golubicu te
   je unese k sebi u korablju.

   ^10Poèeka jo? sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje.

   ^11Prema veèeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svje?
   maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje.

   ^12Jo? poèeka sedam dana pa opet pusti golubicu: vi?e mu se nije
   vratila.

   ^13?est stotina prve godine Noina ?ivota, prvoga mjeseca, prvog dana u
   mjesecu uzmako?e vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda:
   povr?ina okopnjela.

   ^14A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bija?e suha.

   ^15Tada Bog reèe Noi:

   ^16"Iziði iz korablje, ti, tvoja ?ena, tvoji sinovi i ?ene tvojih
   sinova s tobom.

   ^17Sa sobom izvedi sva ?iva biæa, sva stvorenja ?to su s tobom: ptice,
   stoku i sve gmizavce ?to zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na
   zemlji mno?e!"

   ^18I Noa iziðe, a s njime sinovi njegovi, ?ena njegova i ?ene sinova
   njegovih.

   ^19Sve ?ivotinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi ?to se zemljom
   mièu - iziðu iz korablje, vrsta za vrstom.

   ^20I podi?e Noa ?rtvenik Jahvi; uze od svih èistih ?ivotinja i od svih
   èistih ptica i prinese na ?rtveniku ?rtve paljenice.

   ^21Jahve omirisa miris ugodni pa reèe u sebi: "Nikad vi?e neæu zemlju u
   propast strovaliti zbog èovjeka, tÓa èovjeèje su misli opake od njegova
   poèetka; niti æu ikad vi?e uni?titi sva ?iva stvorenja, kako sam
   uèinio.

   ^22Sve dok zemlje bude, sjetve, ?etve, studeni, vruæine, ljeta, zime,
   dani, noæi nikada prestati neæe."
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reèe im: "Plodite se i
   mno?ite i zemlju napunite.

   ^2Neka vas se boje i od vas strahuju sve ?ivotinje na zemlji, sve ptice
   u zraku, sve ?to se po zemlji kreæe i sve ribe u moru: u va?e su ruke
   predane.

   ^3Sve ?to se kreæe i ?ivi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao
   ?to vam dadoh zeleno bilje.

   ^4Samo ne smijete jesti mesa u kojem je jo? du?a, to jest njegova krv.

   ^5A za va?u krv, za va? ?ivot, tra?it æu obraèun: tra?it æu ga od svake
   ?ivotinje; i od èovjeka za njegova druga tra?it æu obraèun za ljudski
   ?ivot.

   ^6Tko prolije krv èovjekovu, njegovu æe krv èovjek proliti! Jer na
   sliku Bo?ju stvoren je èovjek!

   ^7A vi, plodite se, i mno?ite i zemlju napunite, i podlo?ite je sebi!"

   ^8Jo? reèe Bog Noi i njegovim sinovima s njim:

   ^9"A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s va?im potomstvom poslije
   vas

   ^10i sa svim ?ivim stvorovima ?to su s vama: s pticama, sa stokom, sa
   zvijerima - sa svime ?to je s vama izi?lo iz korablje - sa svim ?ivim
   stvorovima na zemlji.

   ^11Dr?at æu se ja svog Saveza s vama te nikada vi?e vode potopne neæe
   uni?titi ?iva biæa niti æe ikad vi?e potop zemlju opusto?iti."

   ^12I reèe Bog: "A ovo znamen je Saveza koji stavljam izmeðu sebe i vas
   i svih ?ivih biæa ?to su s vama, za nara?taje buduæe:

   ^13Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu izmeðu mene i
   zemlje.

   ^14Kad oblake nad zemlju navuèem i duga se u oblaku poka?e,

   ^15spomenut æu se Saveza svoga, Saveza izmeðu mene i vas i stvorenja
   svakoga ?ivog: potopa vi?e neæe biti da uni?ti svako biæe.

   ^16U oblaku kad se pojavi duga, ja æu je vidjeti i vjekovnog æu se
   sjeæati Saveza izmeðu Boga i svake ?ive du?e, svakog tijela na zemlji."

   ^17I reèe Bog Noi: "To neka je znak Saveza koji sam postavio izmeðu
   sebe i svih ?ivih biæa ?to su na zemlji."

   ^18Sinovi Noini, koji su iz korablje izi?li, bijahu: ?em, Ham i Jafet.
   Ham je praotac Kanaanaca.

   ^19Ovo su trojica Noinih sinova i od njih se sav svijet razgranao.

   ^20Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd.

   ^21Napio se vina i opio, pa se otkrio nasred ?atora.

   ^22Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici svoje
   braæe vani.

   ^23?em i Jafet uzmu ogrtaè, obojica ga prebace sebi preko ramena pa
   njime, iduæi natra?ke, pokriju oèevu golotinju. Lica im bijahu okrenuta
   na drugu stranu, tako te ne vidje?e oca gola.

   ^24Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao ?to mu je uèinio najmlaði
   sin, reèe:

   ^25"Neka je proklet Kanaanac, braæi svojoj najni?i sluga nek' bude!"

   ^26Onda nastavi: "Blagoslovljen Jahve, ?emov Bog, Kanaanac nek' mu je
   sluga!

   ^27Nek Bog ra?iri Jafeta da prebiva pod ?atorima ?emovim, Kanaanac nek'
   mu je sluga!"

   ^28Poslije Potopa Noa po?ivje trista pedeset godina.

   ^29U svemu po?ivje Noa devet stotina pedeset godina; potom umrije.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Ovo je povijest Noinih sinova: ?ema, Hama i Jafeta, kojima su se
   rodili sinovi poslije Potopa.

   ^2Sinovi su Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Me?ak, Tiras.

   ^3A sinovi su Gomerovi: A?kenaz, Rifat i Togarma.

   ^4Javanovi su opet sinovi: Eli?a, Tar?i?, Kitijci i Dodanci.

   ^5Od njih su se razgranali narodi po otocima. To su Jafetovi sinovi
   prema svojim zemljama - svaki s vlastitim jezikom - prema svojim
   plemenima i narodima.

   ^6Sinovi su Hamovi: Ku? i Misrajim, Put i Kanaan.

   ^7Ku?evi su: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. Ramini su: ?eba i
   Dedan.

   ^8Od Ku?a se rodio Nimrod, koji je postao prvi velmo?a na zemlji.

   ^9Voljom Jahve bio je silan lovac. Zato se veli: "Kao Nimrod, silan
   lovac voljom Jahve."

   ^10Glavno upori?te njegova kraljevstva bili su: Babilon, Erek, Akad i
   Kalne, svi u zemlji ?inearu.

   ^11Iz ove je zemlje do?ao A?ur. On je podigao Ninivu, Rehobot Ir, Kalah

   ^12i Resen izmeðu Ninive i Kalaha (to je glavni grad).

   ^13Od Misrajima potekli su Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Naftuhijci,

   ^14pa Patru?ani, Kasluhijci i Kaftorci, od kojih su potekli Filistejci.

   ^15Od Kanaana potjeèe Sidon, njegov prvenac, i Het.

   ^16Dalje: Jebusejci, Amorejci, Girga?ani,

   ^17Hivijci, Arkijci, Sinijci,

   ^18Arvaðani, Semarjani i Hamaæani. Poslije se kanaanska plemena
   razgrana?e,

   ^19tako da se granica Kanaanaca protezala od Sidona prema Geraru sve do
   Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu sve do Le?e.

   ^20To su sinovi Hamovi prema svojim plemenima i jezicima, po svojim
   zemljama i narodima.

   ^21A i ?emu - praocu svih sinova Eberovih i starijem bratu Jafetovu -
   rodili se sinovi.

   ^22?emovi su sinovi: Elam, A?ur, Arpak?ad, Lud i Aram.

   ^23A Aramovi su sinovi: Us, Hul, Geter i Ma?.

   ^24Arpak?ad rodi ?elaha, ?elah rodi Ebera.

   ^25Eberu su se rodila dva sina: jednomu bje?e ime Peleg, jer se za
   njegova vijeka zemlja razdijelila. Njegovu je bratu bilo ime Joktan.

   ^26Od Joktana se rodi?e: Almodad, ?elef, Hasarmavet, Jerah,

   ^27Hadoram, Uzal, Dikla,

   ^28Obal, Abimael, ?eba,

   ^29Ofir, Havila i Jobab. Sve su to sinovi Joktanovi.

   ^30Njihova se naselja protezahu od Me?e sve do Sefara, brdovitih
   krajeva na istoku.

   ^31To su sinovi ?emovi prema svojim plemenima, jezicima i zemljama, po
   svojim narodima.

   ^32To su rodovi Noinih sinova prema svojim lozama i narodima. Od njih
   su se razgranali narodi po zemlji poslije Potopa.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Sva je zemlja imala jedan jezik i rijeèi iste.

   ^2Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiðu na jednu dolinu u zemlji
   ?inearu i tu se nastane.

   ^3Jedan drugome reèe: "Hajdemo praviti opeke te ih peæi da otvrdnu!"
   Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im slu?ila za ?buku.

   ^4Onda reko?e: "Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba!
   Pribavimo sebi ime, da se ne raspr?imo po svoj zemlji!"

   ^5Jahve se spusti da vidi grad i toranj ?to su ga gradili sinovi
   èovjeèji.

   ^6Jahve reèe. "Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je
   tek poèetak njihovih nastojanja. Sad im ni?ta neæe biti neostvarivo ?to
   god naume izvesti.

   ^7Hajde da siðemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne
   razumije."

   ^8Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazida?e grada.

   ^9Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom
   kraju i odande ih je Jahve raspr?io po svoj zemlji.

   ^10Ovo su potomci ?emovi: Kad je ?emu bilo sto godina - dvije godine
   poslije Potopa - rodi mu se Arpak?ad.

   ^11Po roðenju Arpak?adovu ?em je ?ivio petsto godina te mu se rodilo
   jo? sinova i kæeri.

   ^12Kad je Arpak?adu bilo trideset i pet godina, rodi mu se ?elah.

   ^13Po roðenju ?elahovu Arpak?ad je ?ivio èetiri stotine i tri godine te
   mu se rodilo jo? sinova i kæeri.

   ^14Kad je ?elahu bilo trideset godina, rodi mu se Eber.

   ^15Po roðenju Eberovu ?elah je ?ivio èetiri stotine i tri godine te mu
   se rodilo jo? sinova i kæeri.

   ^16Kad su Eberu bile trideset i èetiri godine, rodi mu se Peleg.

   ^17Po roðenju Pelegovu Eber je ?ivio èetiri stotine i trideset godina
   te mu se rodilo jo? sinova i kæeri.

   ^18Kad je Pelegu bilo trideset godina, rodi mu se Reu.

   ^19Po roðenju Reuovu Peleg je ?ivio dvjesta i devet godina te mu se
   rodilo jo? sinova i kæeri.

   ^20Kad su Reuu bile trideset i dvije godine, rodi mu se Serug.

   ^21Po roðenju Serugovu Reu je ?ivio dvjesta i sedam godina te mu se
   rodilo jo? sinova i kæeri.

   ^22Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor.

   ^23Po roðenju Nahorovu Serug je ?ivio dvjesta godina te mu se rodilo
   jo? sinova i kæeri.

   ^24Kad je Nahoru bilo dvadeset i devet godina, rodi mu se Terah.

   ^25Po roðenju Terahovu Nahor je ?ivio sto i devetnaest godina te mu se
   rodilo jo? sinova i kæeri.

   ^26Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i
   Haran.

   ^27Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran; a
   Haranu se rodio Lot.

   ^28Haran umrije za ?ivota svoga oca Teraha, u svome rodnom kraju, u Uru
   Kaldejskom.

   ^29Abram se i Nahor o?ene. Abramovoj ?eni bija?e ime Saraja, a
   Nahorovoj Milka; ova je bila kæi Harana, oca Milke i Jiske.

   ^30Saraja bija?e nerotkinja - nije imala poroda.

   ^31Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova,
   svoju snahu Saraju, ?enu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura
   Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane.

   ^32Dob Terahova dosegnu dvjesta i pet godina; a onda Terah umrije u
   Haranu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Jahve reèe Abramu: "Idi iz zemlje svoje, iz zavièaja i doma
   oèinskog, u krajeve koje æu ti pokazati.

   ^2Velik æu narod od tebe uèiniti, blagoslovit æu te, ime æu ti
   uzvelièati, i sam æe? biti blagoslov.

   ^3Blagoslivljat æu one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli,
   njih æu proklinjati; sva plemena na zemlji tobom æe se blagoslivljati."

   ^4Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu
   je bilo sedamdeset i pet godina kad je oti?ao iz Harana.

   ^5Abram uze sa sobom svoju ?enu Saraju, svoga bratiæa Lota, svu imovinu
   ?to su je namakli i svu èeljad koju su stekli u Haranu te svi poðu u
   zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan,

   ^6Abram proðe zemljom do mjesta ?ekema - do hrasta More. Kanaanci su
   onda bili u zemlji.

   ^7Jahve se javi Abramu pa mu reèe: "Tvome æu potomstvu dati ovu
   zemlju." Abram tu podigne ?rtvenik Jahvi koji mu se objavio.

   ^8Odatle prijeðe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj ?ator
   postavi izmeðu Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne ?rtvenik
   Jahvi i zazva ime Jahvino.

   ^9Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu.

   ^10Ali kad je zemljom zavladala glad, Abram se spusti u Egipat da ondje
   proboravi, jer je velika glad harala zemljom.

   ^11Kad je bio na ulazu u Egipat, reèe svojoj ?eni Saraji: "Znam da si
   lijepa ?ena.

   ^12Kad te Egipæani vide, reæi æe: 'To je njegova ?ena', i mene æe
   ubiti, a tebe na ?ivotu ostaviti.

   ^13Nego reci da si mi sestra, tako da i meni bude zbog tebe dobro i da,
   iz obzira prema tebi, po?tede moj ?ivot."

   ^14Zbilja, kad je Abram u?ao u Egipat, Egipæani vide da je ?ena veoma
   lijepa.

   ^15Vide je faraonovi dvorani pa je pohvale faraonu i odvedu ?enu na
   faraonov dvor.

   ^16Abramu poðe dobro zbog nje; steèe on stoke i goveda, magaraca, slugu
   i slu?kinja, magarica i deva.

   ^17Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove
   ?ene Saraje.

   ^18I faraon pozva Abrama pa reèe: "?to si mi to uèinio? Za?to mi nisi
   kazao da je ona tvoja ?ena?

   ^19Za?to si rekao: 'Ona mi je sestra', pa je ja uzeh sebi za ?enu? A
   sad, evo ti ?ene; uzmi je i hajde!"

   ^20Faraon ga onda preda momcima, a oni ga otprave s njegovom ?enom i sa
   svime ?to bija?e njegovo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Iz Egipta Abram ode gore u Negeb sa svojom ?enom i sa svime ?to je
   imao. I Lot bje?e s njim.

   ^2Abram je bio veoma bogat stokom, srebrom i zlatom.

   ^3Od postaje do postaje iz Negeba i?ao je do Betela,

   ^4do mjesta na kojem je bio postavio ?ator, izmeðu Betela i Aja, gdje
   je prije podigao ?rtvenik. Tu je Abram zazivao ime Jahvino.

   ^5I Lot, koji iða?e s Abramom, ima?e ovaca, goveda i ?atora,

   ^6tako da ih kraj ne bi izdr?avao kad bi zajedno ostali. Njihovo je
   blago bilo veliko, te zajedno nisu mogli boraviti.

   ^7Svaða je nastajala izmeðu pastira stoke Abramove i pastira stoke
   Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Peri?ani.

   ^8Zato Abram reèe Lotu: "Neka ne bude svaðe izmeðu mene i tebe, izmeðu
   pastira mojih i tvojih - tÓa mi smo braæa!

   ^9Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Krene? li ti
   nalijevo, ja æu nadesno; ako æe? ti nadesno, ja æu nalijevo."

   ^10Lot podi?e oèi i vidje kako je dobro posvuda natapana sva Jordanska
   dolina, kao kakav vrt Jahvin, kao zemlja egipatska prema Soaru. - Bilo
   je to prije nego ?to je Jahve uni?tio Sodomu i Gomoru. -

   ^11Lot izabere za se svu Jordansku dolinu i ode na istok. Tako se
   odijele jedan od drugoga.

   ^12Abram ostade u kanaanskoj zemlji, dok je Lot ?ivio po mjestima u
   dolini i razapeo svoje ?atore do Sodome.

   ^13A ?itelji Sodome bijahu veoma opaki, sami gre?nici protiv Jahve.

   ^14Jahve reèe Abramu, po?to se Lot od njega rastao: "Oèi svoje podigni
   i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu;

   ^15jer svu zemlju ?to je mo?e? vidjeti dat æu tebi i tvome potomstvu
   zauvijek.

   ^16Potomstvo æu tvoje uèiniti kao prah na zemlji. Ako tko mogne
   prebrojiti prah zemlje, i tvoje æe potomstvo moæi prebrojiti.

   ^17Na noge! Proði zemljom uzdu? i poprijeko jer æu je tebi predati."

   ^18Abram digne ?atore i doðe pa se naseli kod hrasta Mamre, ?to je u
   Hebronu. Ondje podigne ?rtvenik Jahvi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Kad Amrafel bija?e kralj ?ineara, Ariok kralj Elasara, Kedor-Laomer
   kralj Elama, Tidal kralj Gojima,

   ^2povedo?e oni rat protiv Bere, kralja Sodome, Bir?e, kralja Gomore,
   ?inaba, kralja Adme, ?emebera, kralja Sebojima, i protiv kralja u Beli,
   to jest Soaru.

   ^3I vojske se sliju u dolinu Sidim, gdje je danas Slano more.

   ^4Dvanaest su godina slu?ili Kedor-Laomera, ali trinaeste godine dignu
   se na ustanak.

   ^5U èetrnaestoj godini digne se Kedor-Laomer i kraljevi koji su bili s
   njim te potuku Refaimce u A?terot Karnajimu, Zuzijce u Hamu, Emijce na
   ravnici Kirjatajimu,

   ^6Horijce u brdskom kraju Seiru, blizu El Parana, koji je uz pustinju.

   ^7Onda se povuku natrag i stignu u En Mi?pat, to jest Kade?, i pokore
   sve krajeve Amaleèana i Amorejaca, koji su nastavali Haseson Tamar.

   ^8Zatim istupi kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kralj Sebojima i
   kralj Bele, odnosno Soara, te zapodjenu borbu protiv onih u dolini
   Sidimu:

   ^9Kedor-Laomera, kralja Elama, Tidala, kralja Gojima, Amrafela, kralja
   ?ineara, Arioka, kralja Elasara - èetiri kralja protiv pet.

   ^10Dolina Sidim bila je puna provalija s paklinom, pa kraljevi Sodome i
   Gomore, na bijegu, u njih poskaèu, a ostali izmaknu u planine.

   ^11Pobjednici pokupe sve blago po Sodomi i Gomori i svu hranu pa odu.

   ^12Pograbe i Lota, Abramova bratiæa - i on je ?ivio u Sodomi - i
   njegovo blago pa otiðu.

   ^13A bjegunac neki - roðak E?kola i Anera, Abramovih saveznika - donese
   vijest Abramu Hebrejcu dok je boravio kod hrasta Amorejske Mamre.

   ^14Kad je Abram èuo da mu je bratiæ zarobljen, skupi svoju momèad -
   roðenu u njegovu domu - njih trista osamnaest, pa poðe u potjeru do
   Dana.

   ^15Podijeli svoje momke u dvije èete, napadne noæu te one potuèe.
   Progonio ih je do Hobe, sjeverno od Damaska.

   ^16Povrati sve blago, svoga bratiæa Lota i njegovo blago, ?ene i ostali
   svijet.

   ^17Po?to se vratio, poraziv?i Kedor-Laomera i kraljeve koji su bili s
   njim, u susret mu, u dolinu ?ave, to jest u Kraljev dol, iziðe kralj
   Sodome.

   ^18A Melkisedek, kralj ?alema, iznese kruha i vina. On je bio sveæenik
   Boga Svevi?njega.

   ^19Blagoslovi ga govoreæi: "Od Boga Svevi?njega, Stvoritelja neba i
   zemlje, neka je Abramu blagoslov!

   ^20I Svevi?nji Bog, ?to ti u ruke preda neprijatelje, hvaljen bio!"
   Abram mu dade desetinu od svega.

   ^21Tada kralj Sodome reèe Abramu: "Meni daj ljude, a dobra uzmi sebi!"

   ^22Abram odgovori kralju Sodome: "Ruku uzdi?em pred Jahvom, Svevi?njim
   Stvoriteljem neba i zemlje,

   ^23da neæu uzeti ni konèiæa, ni remena od obuæe, niti i?ta ?to je tvoje
   da ne ka?e?: na meni se Abram obogatio.

   ^24Ne, meni ni?ta, osim ?to su moji momci upotrijebili; i dio za momèad
   ?to je sa mnom i?la: Aner, E?kol i Mamre, oni neka uzmu svoj dio."
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Poslije tih dogaðaja Jahve uputi Abramu rijeè u ukazanju: "Ne boj
   se, Abrame, ja sam ti za?tita; a nagrada tvoja bit æe vrlo velika!"

   ^2Abram odgovori: "Gospodine moj, Jahve, èemu mi tvoji darovi kad
   ostajem bez poroda; kad je mojoj kuæi nasljednik Eliezer Dama?èanin?

   ^3Kako mi nisi dao potomstva - nastavi Abram - jedan æe, eto, od mojih
   ukuæana postati moj ba?tinik."

   ^4Ali mu Jahve opet uputi rijeè: "Taj neæe biti tvoj ba?tinik, nego æe
   ti ba?tinik biti tvoj potomak."

   ^5Izvede ga van i reèe: "Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih
   mo?e? prebrojiti." A onda doda: "Toliko æe biti tvoje potomstvo."

   ^6Abram povjerova Jahvi, i on mu to uraèuna u pravednost.

   ^7Tada mu on reèe: "Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura Kaldejskoga
   da ti predam ovu zemlju u posjed."

   ^8A on odvrati: "Gospodine moj, Jahve, kako æu ja doznati da æu je
   zaposjesti?"

   ^9Odgovori mu: "Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine,
   ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubiæa."

   ^10Sve mu to donese, rasijeèe na pole i metnu sve pole jednu prema
   drugoj; ptica nije rasijecao.

   ^11Ptice grabe?ljivice obarale se na le?eve, ali ih je Abram
   rastjerivao.

   ^12Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a onda se na
   nj spusti gust mrak pun jeze.

   ^13Tada Bog reèe Abramu: "Dobro znaj da æe tvoji potomci biti stranci u
   tuðoj zemlji; robovat æe i biti tlaèeni èetiri stotine godina,

   ^14ali narodu kojem budu slu?ili ja æu suditi; i konaèno æe iziæi s
   velikim blagom.

   ^15A ti æe? k ocima svojim u miru poæi, u sretnoj starosti bit æe?
   sahranjen.

   ^16Oni æe se ovamo vratiti za èetvrtog nara?taja, jer mjera se zlodjela
   amorejskih jo? nije navr?ila."

   ^17Kad je sunce za?lo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen ?eravnjak i
   goruæa zublja te proðu izmeðu onih dijelova.

   ^18Toga je dana Jahve sklopio Savez s Abramom rekav?i: "Potomstvu
   tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke
   Eufrata:

   ^19Kenijce, Keni?ane, Kadmonce,

   ^20Hetite, Peri?ane, Refaimce,

   ^21Amorejce, Kanaance, Girga?ane, Jebusejce."
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Abramova ?ena Saraja nije mu raðala djece. A ima?e ona slu?kinju
   Egipæanku - zvala se Hagara.

   ^2I reèe Saraja Abramu: "Vidi?, Jahve me uèinio nerotkinjom. Hajde k
   mojoj slu?kinji, mo?da æu imati djece." Abram poslu?a rijeè Sarajinu.

   ^3Tako, po?to je Abram proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj,
   njegova ?ena Saraja uzme Hagaru, Egipæanku, slu?kinju svoju, pa je dade
   svome mu?u Abramu za ?enu.

   ^4Uðe on k Hagari te ona zaèe. A kad je vidjela da je zaèela, s
   prezirom je gledala na svoju gospodaricu.

   ^5Tada reèe Saraja Abramu: "Nepravda ?to se meni nanosi tvoja je
   krivnja! Prepustila sam svoju slu?kinju tvome zagrljaju, ali otkako
   opazi da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i
   tebi!"

   ^6Nato Abram odvrati Saraji: "Tvoja je slu?kinja u tvojoj ruci: kako ti
   se èini da je dobro, tako prema njoj postupi!" Saraja postupi prema
   njoj tako lo?e da ona od nje pobje?e.

   ^7Anðeo Jahvin naðe je kod izvora u pustinji - uz vrelo ?to je na putu
   prema ?uru -

   ^8pa je zapita: "Hagaro, slu?kinjo Sarajina, odakle dolazi? i kamo
   ide??" "Bje?im, evo, od svoje gospodarice Saraje", odgovori ona.

   ^9Nato joj anðeo Jahvin reèe: "Vrati se svojoj gospodarici i pokori joj
   se!"

   ^10Jo? joj reèe anðeo Jahvin: "Tvoje æu potomstvo silno umno?iti; od
   mno?tva se neæe moæi ni prebrojiti."

   ^11Dalje joj je anðeo Jahvin rekao: "Gle, zanijela si i rodit æe? sina.
   Nadjeni mu ime Ji?mael, jer Jahve èu jad tvoj.

   ^12On æe biti kao divlje magare: ruka æe se njegova dizati na svakoga i
   svaèija ruka na njega; i pred licem sve mu braæe on æe stan sebi
   podiæi."

   ^13A Jahvu koji joj govora?e nazva: "Ti si El Roi - Svevid Bog", jer -
   reèe ona - "vidjeh Boga i nakon viðenja - jo? ?ivim!"

   ^14Stoga se taj zdenac zove Beer Lahaj Roi - Zdenac ?ivotvornog
   Svevida, a eno ga izmeðu Kade?a i Bereda.

   ^15Rodi Hagara Abramu sina, a Abram sinu ?to mu ga rodi Hagara nadjene
   ime Ji?mael.

   ^16Abramu je bilo osamdeset i ?est godina kad mu je Hagara rodila
   Ji?maela.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu
   reèe: "Ja sam El ?adaj - Bog Svesilni, Mojim hodi putem i neporoèan
   budi.

   ^2A Savez svoj ja sklapam s tobom i silno æu te razmno?iti."

   ^3Abram pade nièice dok mu Bog govora?e dalje:

   ^4"A ovo je Savez moj s tobom: postat æe? ocem mnogim narodima;

   ^5i neæe? se vi?e zvati Abram - veæ Abraham æe ti ime biti, jer naroda
   mnogih ocem ja te postavljam.

   ^6Silno æu te rodnim uèiniti; narode æu iz tebe izvesti; i kraljevi æe
   od tebe izaæi.

   ^7Savez svoj sklapam izmeðu sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe
   - Savez svoj za vjekove: ja æu biti Bogom tvojim i tvoga potomstva
   poslije tebe.

   ^8Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boravi? kao
   prido?lica - svu zemlju kanaansku - u vjekovni posjed; a ja æu biti
   njihov Bog."

   ^9Jo? reèe Bog Abrahamu: "A ti Savez èuvaj moj - ti i tvoje potomstvo
   poslije tebe u sve vijeke.

   ^10A ovo je Savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe koji æe?
   vr?iti: svako mu?ko meðu vama neka bude obrezano.

   ^11Obrezujte se, i to neka bude znak Saveza izmeðu mene i vas.

   ^12Svako mu?ko meðu vama, kroz va?a pokoljenja, kad mu se navr?i osam
   dana, neka bude obrezano; i rob, roðen u va?em domu, i onaj ?to bude
   kupljen od stranca, koji ne bude od va?e krvi.

   ^13Da, i rob roðen u tvome domu ili za novac kupljen mora se obrezati!
   Tako æe moj Savez na va?em tijelu ostati vjeènim Savezom.

   ^14Mu?ko koje se ne bi obrezalo neka se odstrani od svoga roda: takav
   je prekr?io moj Savez."

   ^15Jo? reèe Bog Abrahamu: "Tvojoj ?eni Saraji nije vi?e ime Saraja:
   Sara æe joj ime biti.

   ^16Nju æu ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov æu na nju
   izliti te æe se narodi od nje razviti; kraljevi æe narodima od nje
   poteæi."

   ^17Abraham pade nièice pa se nasmija i reèe u sebi: "Onome komu je
   stotinu godina, zar se mo?e roditi dijete? Zar æe Sara u devedesetoj
   rod raðati!"

   ^18Abraham reèe Bogu: "Neka tvojom milo?æu Ji?mael po?ivi!"

   ^19A Bog reèe: "Ipak æe ti tvoja ?ena Sara roditi sina; nadjeni mu ime
   Izak. Savez svoj s njime æu sklopiti, Savez vjeèni s njime i s njegovim
   potomstvom poslije njega.

   ^20I za Ji?maela usli?ah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim æu ga uèiniti
   i silno ga razmno?iti; dvanaest æe knezova od njega postati i u velik
   æe narod izrasti.

   ^21Ali æu dr?ati svoj Savez s Izakom, koga æe ti roditi Sara dogodine u
   ovo doba."

   ^22Kad je zavr?io razgovor s njim, od Abrahama Bog se podi?e.

   ^23Uzme zatim Abraham svoga sina Ji?maela i sve robove koji su bili
   roðeni u njegovu domu i sve koje je kupio novcem - sve mu?ke ukuæane -
   pa ih toga istog dana obre?e, kako mu je Bog rekao.

   ^24Abrahamu bija?e devedeset i devet godina kad se obrezao,

   ^25a njegovu sinu Ji?maelu bija?e trinaest godina kad ga obreza.

   ^26Tako su toga istog dana bili obrezani Abraham i njegov sin Ji?mael;

   ^27i svi mu?karci njegova doma, roðeni u njegovoj kuæi ili za novac
   kupljeni od stranca - svi s njim bijahu obrezani.
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u ?ator
   za dnevne ?ege.

   ^2Podigav?i oèi, opazi tri èovjeka gdje stoje nedaleko od njega. Èim ih
   spazi, potrèa s ulaza ?atora njima u susret. Pade nièice na zemlju

   ^3pa reèe: "Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim oèima, nemoj
   mimoiæi svoga sluge!

   ^4Nek' se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpoèinite.

   ^5Donijet æu kruha da se okrijepite prije nego poðete dalje. TÓa k
   svome ste sluzi navratili." Oni odgovore: "Dobro, uèini kako si rekao!"

   ^6Abraham se po?uri u ?ator k Sari pa joj reèe: "Brzo! Tri mjerice
   najboljeg bra?na! Zamijesi i prevrtu ispeci!"

   ^7Zatim Abraham otrèa govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga
   momku da ga br?e zgotovi.

   ^8Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih, a
   sam staja?e pred njima, pod stablom, dok su blagovali.

   ^9"Gdje ti je ?ena Sara?" - zapitaju ga. "Eno je pod ?atorom",
   odgovori.

   ^10Onda on reèe: "Vratit æu se k tebi kad isteèe vrijeme trudnoæe; a
   tvoja ?ena Sara imat æe sina." Iza njega, na ulazu u ?ator, Sara je
   prislu?kivala.

   ^11Abraham i Sara bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bija?e
   prestalo ?to biva u ?ena.

   ^12Zato se u sebi Sara smijala i govorila: "Po?to sam uvenula, sad da
   spoznam nasladu? A jo? mi je i gospodar star!"

   ^13Onda Jahve upita Abrahama: "A za?to se Sara smijala i govorila:
   'Kako æu rod roditi ja starica?'

   ^14Zar je Jahvi i?ta nemoguæe? Navratit æu se k tebi kad isteèe vrijeme
   trudnoæe: Sara æe imati sina."

   ^15Sara se napravi nevje?tom govoreæi: "Nisam se smijala." Jer se
   prestra?ila. Ali on reèe: "Jesi, smijala si se!"

   ^16Ljudi ustanu i krenu put Sodome. Abraham poðe s njima da ih isprati.

   ^17Jahve pomisli: "Zar da sakrivam od Abrahama ?to æu uèiniti

   ^18kad æe od Abrahama nastati velik i brojan narod te æe se svi narodi
   zemlje njim blagoslivljati?

   ^19Njega sam izluèio zato da pouèi svoju djecu i svoju buduæu obitelj
   kako æe hoditi putem Jahvinim, radeæi ?to je dobro i pravedno, tako da
   Jahve mogne ostvariti ?to je Abrahamu obeæao."

   ^20Onda Jahve nastavi: "Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov
   grijeh prete?ak.

   ^21Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tu?ba ?to je do mene
   stigla. ?elim razvidjeti."

   ^22Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham jo? stajao pred
   Jahvom.

   ^23Nato se Abraham primaèe bli?e i reèe: "Hoæe? li iskorijeniti i
   nevinoga s krivim?

   ^24Mo?da ima pedeset nevinih u gradu. Zar æe? uni?titi mjesto radije
   nego ga po?tedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje?

   ^25Daleko to bilo od tebe da ubija? nevinoga kao i krivoga, tako da i
   nevini i krivi proðu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac
   svega svijeta ne radi pravo?"

   ^26"Ako naðem u gradu Sodomi pedeset nevinih", odvrati Jahve, "zbog
   njih æu po?tedjeti cijelo mjesto."

   ^27"Ja se, evo, usuðujem govoriti Gospodinu", opet progovori Abraham. -
   "Ja, prah i pepeo!

   ^28Da sluèajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uni?tio sav
   grad zbog tih pet?" "Neæu ga uni?titi ako ih ondje naðem èetrdeset i
   pet", odgovori.

   ^29"Ako ih se ondje mo?da naðe samo èetrdeset?" - opet æe Abraham.
   "Neæu to uèiniti zbog èetrdesetorice", odgovori.

   ^30"Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje naðe mo?da
   samo trideset?" - opet æe on. "Neæu to uèiniti", odgovori, "ako ih
   ondje naðem samo trideset."

   ^31"Evo se opet usuðujem govoriti Gospodinu", nastavi dalje. "Ako ih se
   sluèajno ondje naðe samo dvadeset?" "Neæu ga uni?titi", odgovori, "zbog
   dvadesetorice."

   ^32"Neka se Gospodin ne ljuti", on æe opet, "ako reèem jo? samo jednom:
   Ako ih je sluèajno ondje samo deset?" "Neæu ga uni?titi zbog njih
   deset", odgovori.

   ^33Kad je Jahve zavr?io razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u
   svoje mjesto.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Ona dva anðela stignu naveèer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima
   Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i poðe im u susret. Nakloni se licem
   do zemlje,

   ^2a onda im reèe: "Molim, gospodo, svrnite u kuæu svoga sluge da noæ
   provedete i noge operete; a onda mo?ete na put rano." A oni reko?e:
   "Ne, noæ æemo provesti na trgu."

   ^3Ali ih on uporno navraæa?e, i oni se uvrati?e k njemu i uðo?e u
   njegovu kuæu. On ih ugosti, ispeèe pogaèu te blagova?e.

   ^4Jo? ne bijahu legli na poèinak, kad graðani Sodome, mladi i stari,
   sav narod do posljednjeg èovjeka, opkole kuæu.

   ^5Zovnu Lota pa mu reknu: "Gdje su ljudi ?to su noæas do?li k tebi?
   Izvedi nam ih da ih se namilujemo?"

   ^6Lot iziðe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata.

   ^7"Braæo moja," reèe on, "molim vas, ne èinite toga zla!

   ^8Imam, evo, dvije kæeri s kojima jo? èovjek nije imao dodira: njih æu
   vam izvesti pa èinite s njima ?to ?elite; samo ovim ljudima nemojte
   ni?ta uèiniti jer su do?li pod sjenu moga krova."

   ^9"Odstupi odatle!" - reko?e. - "Do?ao kao dotepenac, a za suca se veæ
   postavlja. Sad æemo mi s tobom gore nego s njima." I nasrnu?e na
   jadnika Lota i navali?e na vrata da ih razbiju.

   ^10Ali ona dvojica pru?e ruke van, povuko?e Lota k sebi u kuæu i
   zatvore vrata;

   ^11a ljude pred vratima, mlade i stare, zablije?te tako da nisu mogli
   naæi vrata.

   ^12Onda ona dvojica upitaju Lota: "Koga jo? ovdje ima?: sinove i kæeri,
   sve koje ima? u gradu iz mjesta izvedi!

   ^13Jer mi æemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala
   tolika te nas Jahve posla da ga uni?timo."

   ^14Iziðe Lot da to ka?e svojima buduæim zetovima koji namjeravahu uzeti
   njegove kæeri te reèe: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer æe Jahve
   uni?titi grad!" Ali je u oèima svojih buduæih zetova ispao kao da zbija
   ?alu.

   ^15Kako zora puèe, anðeli navale na Lota govoreæi: "Na noge! Uzmi svoju
   ?enu i svoje dvije kæeri koje su ovdje da ne bude? zatrt kaznom grada!"

   ^16Ali on oklijeva?e. Zato ga oni uze?e za ruku, a tako i njegovu ?enu
   i njegove dvije kæeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedo?e ih
   i ostavi?e izvan grada.

   ^17Kad ih izvedo?e u polje, jedan progovori: "Bje?i da ?ivot spasi?! Ne
   obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bje?i u brdo da ne
   bude? zatrt!"

   ^18Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine!

   ^19Nego ako je tvoj sluga na?ao milost u tvojim oèima - a toliko
   milosrðe veæ si mi iskazao spasiv?i mi ?ivot - ja ne mogu pobjeæi u
   brdo a da me nesreæa ne snaðe i ne poginem.

   ^20Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako
   malo. Daj da onamo bje?im - mjesto je zbilja maleno - daj da ?ivot
   spasim!"

   ^21Odgovori mu: "Usli?at æu ti i tu molbu i neæu zatrti grada o kojemu
   govori?.

   ^22Brzo! Bje?i onamo, jer ne mogu ni?ta èiniti dok ti onamo ne
   stigne?." Zato se onaj grad zove Soar.

   ^23Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar,

   ^24Jahve zaplju?ti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem

   ^25i uni?ti one gradove i svu onu ravnicu, sve ?itelje gradske i sve
   raslinstvo na zemlji.

   ^26A Lotova se ?ena obazre i pretvori se u stup soli.

   ^27Sutradan u rano jutro Abraham se po?uri na mjesto gdje je stajao
   pred Jahvom,

   ^28upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i
   vidje kako se di?e dim nad zemljom kao dim kakve klaèine.

   ^29Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot
   boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti.

   ^30Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kæeri ode gore iz
   Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kæeri ?ivjeli su u
   peæini.

   ^31Starija reèe mlaðoj: "Otac nam ostarje, a mu?a na zemlji nema da
   bude s nama, kako je obièaj po svem svijetu.

   ^32Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leæi: tako æemo s ocem saèuvati
   potomstvo."

   ^33One noæi opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a
   on nije znao kad je legla ni kad je ustala.

   ^34Sutradan starija reèe mlaðoj: "Sinoæ sam, eto, le?ala ja s na?im
   ocem; napojimo ga vinom i noæas, pa idi ti i s njim lezi: tako æemo ocu
   saèuvati potomstvo."

   ^35Opiju oca vinom i one noæi te mlaða ode i s njim legne, a on nije
   znao kad je legla ni kad je ustala.

   ^36Tako obje Lotove kæeri zanesu s ocem.

   ^37Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac dana?njih
   Moabaca.

   ^38I mlaða rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac dana?njih
   Amonaca.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani se izmeðu Kade?a i
   ?ura. Dok je boravio kao prido?lica u Geraru,

   ^2rekao je Abraham za svoju ?enu Saru da mu je sestra. I Abimelek,
   kralj gerarski, uze Saru sebi.

   ^3Ali Bog doðe Abimeleku noæu u snu te mu reèe: "Zbog ?ene koju si uzeo
   mora? umrijeti, jer je ona ?ena udata."

   ^4A nije se Abimelek k njoj pribli?avao. Zato reèe: "Gospodine, zar æe?
   pravednika pogubiti?

   ^5Zar mi on nije rekao: 'Ona mi je sestra.' A ona mi je sama rekla: 'On
   je moj brat.' Èiste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo uèinio."

   ^6Bog mu odvrati u snu: "Znam da si to uèinio èiste savjesti; i ja sam
   te zadr?avao da protiv mene ne grije?i?; i nisam dopu?tao da je
   dotakne?.

   ^7Sada vrati èovjeku ?enu njegovu; prorok je on; molit æe se za tebe da
   ostane? na ?ivotu. Ako je ne vrati?, znaj da æe? umrijeti, ti i svi
   tvoji."

   ^8Rano ujutro Abimelek ustane, sazove sve svoje sluge i ka?e im sve ?to
   je bilo, a ljudi se veoma upla?e.

   ^9Potom Abimelek dozva Abrahama te mu reèe: "?to si nam uèinio! Èime
   sam se ja ogrije?io prema tebi da izlo?i? mene i moje kraljevstvo
   velikoj grehoti? Ponio si se prema meni kako ne valja.

   ^10?to si, dakle na umu imao", upita dalje Abimelek, "kad si tako
   radio?"

   ^11Abraham uzvrati: "Zbilja sam dr?ao da nema Bo?jeg straha u ovome
   mjestu, pa æe me ljudi ubiti zbog moje ?ene.

   ^12A onda, ona je uistinu moja sestra: kæi je moga oca, iako ne i moje
   majke, pa je po?la za me.

   ^13A kad me Bog udaljio od doma oèeva, rekoh joj: Ovu mi uslugu uèini:
   kamo god doðemo, reci o meni da sam ti brat."

   ^14Abimelek uzme ovaca i goveda, sluga i slu?kinja pa ih dade Abrahamu;
   vrati mu i njegovu ?enu Saru.

   ^15Abimelek zatim reèe: "Evo, moja ti je zemlja otvorena. Nastani se
   gdje ti se svidi!"

   ^16A Sari reèe: "Evo tisuæu srebrnika ?to ih dajem tvome bratu: neka ti
   budu koprenom pred oèima sviju ?to su s tobom. Ti si svakako
   opravdana."

   ^17Abraham se pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, njegovu ?enu i
   njegove slu?kinje, tako te opet mogahu raðati.

   ^18Jer Jahve bija?e zbog Sare, Abrahamove ?ene, zatvorio svaku utrobu u
   domu Abimelekovu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Jahve se sjeti Sare kako je rekao i uèini joj kako je obeæao:

   ^2Sara zaèe i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti - u vrijeme koje
   je Bog oznaèio.

   ^3Abraham nadjene ime Izak svome sinu ?to mu ga Sara rodi.

   ^4I poslije osam dana obreza Abraham svoga sina Izaka, kako mu je Bog
   naredio.

   ^5Abrahamu bija?e stotinu godina kad mu se rodio sin Izak.

   ^6Sara reèe: "Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to èuje nasmijat æe
   mi se."

   ^7Jo? doda: "Tko bi ikad rekao Abrahamu: djecu æe ti Sara dojiti! Ipak
   sina mu rodih u starosti".

   ^8Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji Izak bija?e
   od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu.

   ^9Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipæanka Hagara Abrahamu
   rodila igra s njezinim sinom Izakom,

   ^10pa reèe Abrahamu: "Otjeraj tu slu?kinju i njezina sina, jer sin
   slu?kinje ne smije biti ba?tinik s mojim sinom - s Izakom!"

   ^11To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Ji?mael bio njegov sin.

   ^12Ali Bog reèe Abrahamu: "Nemoj se uznemirivati zbog djeèaka i zbog
   svoje slu?kinje; sve ?to ti ka?e Sara poslu?aj, jer æe Izakovo
   potomstvo tebi ovjekovjeèiti ime.

   ^13I od sina tvoje slu?kinje podiæi æu velik narod, jer je tvoj
   potomak."

   ^14Rano ujutro Abraham uze kruha i mje?inicu vode pa dade Hagari; stavi
   to na njezina ramena, zajedno s djeèakom, te je otpusti. Vrludala je
   amo-tamo po pustinji Beer ?ebe.

   ^15Potro?iv?i vodu iz mje?inice, ostavi dijete pod jednim grmom,

   ^16a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko luk mo?e dobaciti.
   Govorila je u sebi: "Neæu da vidim kako dijete umire." Sjedeæi tako,
   udari u jecanje.

   ^17Bog èu plaè djeèaka te anðeo Bo?ji zovne s neba Hagaru i reèe joj:
   "?to ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog èuo plaè djeèaka u njegovoj
   nevolji.

   ^18Na noge! Digni djeèaka i utje?i ga, jer od njega æu podiæi velik
   narod."

   ^19Tada joj Bog otvori oèi pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom
   mje?inicu pa napoji djeèaka.

   ^20Bog je bio s djeèakom te je rastao i odrastao. ?ivio je u pustinji
   te postao vje?t u strijeljanju iz luka.

   ^21Dom mu bija?e u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobavi ?enu iz
   zemlje egipatske.

   ^22U to vrijeme Abimelek - koga je pratio Fikol, zapovjednik njegove
   vojske - reèe Abrahamu: "Bog je s tobom u svemu ?to radi?.

   ^23Stoga mi se ovdje i sada zakuni Bogom da neæe? varati ni mene ni
   moju rodbinu i prijatelje nego da æe? se prema meni i prema zemlji u
   kojoj sad boravi? pona?ati po?teno, kao ?to sam se ja prema tebi
   ponio."

   ^24"Kunem se", odgovori Abraham.

   ^25Onda Abraham prekori Abimeleka zbog zdenca vode ?to su ga
   Abimelekove sluge bile prisvojile.

   ^26A Abimelek reèe: "Ne znam tko je to uèinio; ni ti me nisi o tome
   obavijestio, niti sam ja o tome èuo, osim danas."

   ^27Abraham uzme ovaca i goveda pa ih dade Abimeleku te njih dvojica
   sklope savez.

   ^28Potom Abraham razluèi napose sedam janjaca od stada.

   ^29Nato Abimelek zapita Abrahama: "?to znaèi ovih sedam janjaca koje si
   na stranu stavio?"

   ^30A on odgovori: "Primi ovih sedam janjaca iz moje ruke da mi bude
   dokazom da sam ja iskopao ovaj zdenac."

   ^31Zato se ono mjesto nazvalo Beer ?eba; jer se njih dvojica ondje
   zakle?e.

   ^32Po?to su sklopili savez kod Beer ?ebe, Abimelek i zapovjednik
   njegove vojske Fikol odu i vrate se u zemlju Filistejaca.

   ^33Abraham zasadi kod Beer ?ebe tamarisku i ondje zazove ime Jahve -
   Boga Vjeènoga.

   ^34Dugo je vremena Abraham proveo u zemlji filistejskoj kao prido?lica.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Poslije tih dogaðaja Bog stavi Abrahama na ku?nju. Zovnu ga:
   "Abrahame!" On odgovori: "Evo me!"

   ^2Bog nastavi: "Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubi?, i
   poði u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao ?rtvu paljenicu na brdu
   koje æu ti pokazati."

   ^3Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede dvojicu
   svojih slugu i svog sina Izaka, po?to je prije nacijepao drva za ?rtvu
   paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog oznaèio.

   ^4Treæi dan Abraham podigne oèi i opazi mjesto izdaleka.

   ^5Abraham onda reèe slugama: "Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i
   djeèak odosmo gore da se poklonimo, pa æemo se vratiti k vama".

   ^6Abraham uzme drva za ?rtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka, a u
   svoju ruku uzme kremen i no?. Tako poðu obojica zajedno.

   ^7Onda Izak reèe svome ocu Abrahamu: "Oèe!" "Evo me, sine!" - javi se
   on. "Evo kremena i drva," opet æe sin, "ali gdje je janje za ?rtvu
   paljenicu?"

   ^8"Bog æe veæ providjeti janje za ?rtvu paljenicu, sine moj!" -
   odgovori Abraham. I nastave put.

   ^9Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne
   ?rtvenik, nasla?e drva, sve?e svog sina Izaka i polo?i ga po drvima na
   ?rtvenik.

   ^10Pru?i sad Abraham ruku i uzme no? da zakolje svog sina.

   ^11Uto ga zovne s neba anðeo Jahvin i povièe: "Abrahame! Abrahame!"
   "Evo me!" - odgovori on.

   ^12"Ne spu?taj ruku na djeèaka", reèe, "niti mu ?to èini! Sad, evo,
   znam da se Boga boji?, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga."

   ^13Podi?e Abraham oèi i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se
   zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za ?rtvu
   paljenicu mjesto svoga sina.

   ^14Onome mjestu Abraham dade ime "Jahve proviða". Zato se danas veli:
   "Na brdu Jahvina proviðanja."

   ^15Anðeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put

   ^16i reèe: "Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to uèinio i
   nisi mi uskratio svog jedinca sina,

   ^17svoj æu blagoslov na te izliti i uèiniti tvoje potomstvo brojnim
   poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji æe potomci
   osvajati vrata svojih neprijatelja.

   ^18Buduæi da si poslu?ao moju zapovijed, svi æe se narodi zemlje
   blagoslivljati tvojim potomstvom."

   ^19Zatim se Abraham vrati k svojim slugama pa se zajedno upute u Beer
   ?ebu. U Beer ?ebi se Abraham nastani.

   ^20Poslije tih dogaðaja obavijeste Abrahama: "I tvome bratu Nahoru
   Milka je porodila djecu:

   ^21njegova prvoroðenca Usa, brata mu Buza i Kemuela - oca Aramova,

   ^22Keseda, Haza, Pilda?a, Jidlafa i Betuela."

   ^23Betuel je bio otac Rebekin. Njih je osam rodila Milka Nahoru,
   Abrahamovu bratu.

   ^24A i njegova sulo?nica, kojoj bija?e ime Reuma, rodila je Tebaha,
   Gahama, Taha?a i Maaku.
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Duljina Sarina ?ivota bila je stotinu dvadeset i sedam godina.

   ^2Sara umrije u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj; i
   Abraham uðe u ?alost za Sarom i narica?e za njom.

   ^3Potom se Abraham digne ispred svoje pokojnice te prozbori sinovima
   Hetovim:

   ^4"Premda sam ja meðu vama doseljeni stranac, prodajte mi zemlji?te za
   grob meðu vama, tako da mogu iznijeti svoju pokojnicu i sahraniti je."

   ^5A sinovi Hetovi odgovore Abrahamu:

   ^6"Gospodine, saslu?aj nas! Ti si izabranik Bo?ji u na?oj sredini.
   Pokopaj svoju pokojnicu u na?em najbiranijem grobu. Nitko ti od nas
   neæe odbiti svoga groba da mogne? sahraniti svoju pokojnicu."

   ^7Nato se Abraham di?e pa se mje?tanima, sinovima Hetovim, duboko
   pokloni

   ^8te im reèe: "Ako se sla?ete da svoju pokojnicu uklonim i sahranim,
   èujte me: zauzmite se za me kod Efrona, sina Soharova,

   ^9da mi proda spilju Makpelu ?to njemu pripada a nalazi se na kraju
   njegova posjeda; neka mi je za punu cijenu, u va?oj nazoènosti, proda u
   vlasni?tvo za sahranjivanje."

   ^10A Efron je sjedio sa sinovima Hetovim. Potom Efron, Hetit, odgovori
   Abrahamu da ga èuju sinovi Hetovi svojim u?ima - svi koji su sjedili u
   vijeæu onoga grada:

   ^11"Ne, moj gospodine! Saslu?aj mene! Ja tebi dajem poljanu i spilju
   ?to je na njoj; darujem ti to pred sinovima svoga naroda. Sahrani svoju
   pokojnicu."

   ^12Abraham se duboko nakloni mje?tanima,

   ^13a onda progovori Efronu da mje?tani èuju na svoje u?i: "Ded me samo
   poslu?aj! Dajem ti cijenu za poljanu; primi je od mene da ondje mogu
   sahraniti svoju pokojnicu!"

   ^14Efron odgovori Abrahamu:

   ^15"Èuj me, moj gospodine: zemlji?te u vrijednosti od èetiri stotine
   srebrnika, ?to je to tebi i meni! Sahrani, dakle, svoju pokojnicu!"

   ^16Abraham se slo?i s Efronom; isplati Abraham Efronu novac ?to ga je
   spomenuo tako da su na svoje u?i èuli sinovi Hetovi - èetiri stotine
   srebrnika trgovaèke mjere.

   ^17I tako Efronova poljana u Makpeli nasuprot Mamri - poljana, spilja i
   sva stabla ?to su bila na poljani -

   ^18prijeðe u vlasni?tvo Abrahamovo u nazoènosti sinova Hetovih, sviju
   koji su sjedili u vijeæu svoga grada.

   ^19A onda Abraham sahrani svoju ?enu Saru u spilji na poljani Makpeli
   nasuprot Mamri - danas Hebronu - u zemlji kanaanskoj.

   ^20Tako je poljana i spilja na njoj pre?la od sinova Hetovih u
   vlasni?tvo Abrahamovo za sahranjivanje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Abraham bija?e veæ ostario, za?ao u godine, Jahve je Abrahama
   blagoslovio u svemu.

   ^2Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kuæi, pod èijom je upravom
   bilo sve njegovo: "Stavi svoju ruku pod moje stegno

   ^3da te zakunem Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu neæe?
   nabaviti za ?enu ni jednu od kæeri Kanaanaca, meðu kojima boravim,

   ^4nego æe? otiæi u moj rodni kraj i dobaviti ?enu mom sinu Izaku."

   ^5A sluga mu reèe: "A ?to ako ?ena ne htjedne za mnom iæi u ovu zemlju?
   Hoæu li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju iz koje si ti do?ao?"

   ^6Abraham mu odgovori: "Dobro pripazi da onamo ne vodi? moga sina!

   ^7Jahve, Bog nebesa, koji me odveo iz kuæe moga oca i rodnog kraja i
   koji mi je pod zakletvom obeæao: 'Tvome æu potomstvu dati ovu zemlju',
   pred tobom æe poslati svog anðela, i odande æe? ti dovesti ?enu mome
   sinu.

   ^8A ako ?ena ne bude htjela za tobom poæi, ti æe? biti osloboðen od ove
   moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!"

   ^9Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svom gospodaru, te
   mu se zakune.

   ^10Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom svakog blaga
   svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u Nahorov grad.

   ^11Pusti deve da polije?u izvan grada, pokraj studenca. Bija?e veèer,
   kad ?ene izlaze da crpu vodu.

   ^12Onda reèe: "Oh, Jahve, Bo?e moga gospodara Abrahama, molim te, iziði
   mi danas u susret i mome gospodaru Abrahamu milost iska?i!

   ^13Evo me kraj studenca, a kæeri onih iz grada dolaze crpsti vodu;

   ^14pa neka djevojka kojoj ja reèem: 'Molim te, spusti svoj vrè da se
   napijem', a ona odgovori: 'Pij! I deve æu ti napojiti', bude ona koju
   si odredio za svoga slugu Izaka. Tako æu saznati da si iskazao milost
   mome gospodaru."

   ^15Tek ?to on izreèe svoje, gle, doðe Rebeka, kæi Betuelova; taj Betuel
   bija?e sin Milke, ?ene Abrahamova brata Nahora. Doðe ona s krèagom na
   ramenu.

   ^16Djevojka je bila krasna, djevica koju mu?karac nije dirnuo. Siðe ona
   k vrelu, napuni krèag i eto je opet gore.

   ^17Sluga joj potrèa u susret i reèe: "Daj mi malo vode iz svog vrèa!"

   ^18"Pij, gospodine!" - odgovori ona. Brzo spusti krèag na ruku i dade
   mu piti.

   ^19Kad je njega napojila, reèe: "Nalit æu i tvojim devama da se
   napoje."

   ^20Izliv?i brzo krèag u korito, otrèa natrag zdencu da ponovo zahvaæa,
   i tako nali svim njegovim devama.

   ^21Èovjek ju je ?utke motrio ne bi li saznao je li Jahve njegov put
   uspje?no priveo kraju ili nije.

   ^22Kad su deve prestale piti, èovjek izvadi viticu od zlata, te?ku pol
   ?ekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne
   narukvice, te?ke deset ?ekela.

   ^23Zatim reèe: "Ka?i mi èija si kæi. Ima li u kuæi tvoga oca mjesta za
   nas da prenoæimo?"

   ^24Ona mu odgovori: "Ja sam kæi Betuela, koga je Milka rodila Nahoru."

   ^25Jo? mu doda: "Ima slame i p§iæe kod nas u obilju, a i mjesta za
   prenoæi?te."

   ^26Èovjek se onda duboko nakloni te iska?e po?tovanje Jahvi

   ^27i progovori: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara
   Abrahama, ?to nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome
   gospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u kuæu brata moga
   gospodara."

   ^28Djevojka otrèa i sve ovo ispripovjedi u kuæi svoje majke.

   ^29A Rebeka imala brata komu bija?e ime Laban. Laban se po?uri van, k
   èovjeku kod studenca.

   ^30Èim je vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te èuo
   kako je njegova sestra Rebeka rekla: "Ovako mi je èovjek govorio", on
   poðe onome koji je jo? stajao kod deva na studencu.

   ^31Reèe on: "Hajde unutra, blagoslovljeni od Jahve! ?to stoji? vani kad
   sam ja spremio kuæu i mjesto za deve."

   ^32Tako èovjek uðe u kuæu. Rastovare deve i dadu im slame i p§iæe, a
   njemu i ljudima koji su ga pratili donesu vode da operu noge.

   ^33Ali kad su preda nj stavili hranu, reèe: "Neæu jesti dok ne ka?em
   ?to imam kazati." A Laban mu reèe: "Onda kazuj!"

   ^34"Ja sam sluga Abrahamov", poèe on.

   ^35"Jahve je uvelike blagoslovio moga gospodara te je postao bogat.
   Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i slu?kinja, deva i
   magaradi.

   ^36Sara, ?ena moga gospodara, rodi mu sina po?to je ostarjela, i on mu
   ustupi sve svoje.

   ^37Potom mene moj gospodar zakune rekav?i: 'Nemoj uzeti za ?enu mome
   sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim kao stranac,

   ^38nego otiði k obitelji moga oca, k mojoj rodbini, da naðe? ?enu mome
   sinu.'

   ^39A ja rekoh svome gospodaru: 'A ?to ako ?ena za mnom ne poðe?'

   ^40On mi odgovori: 'Jahve, pred èijim sam licem hodio, poslat æe s
   tobom svog anðela i tvoje æe putovanje dovesti k cilju, a ti æe? naæi
   ?enu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca.

   ^41Jedino æe? ovako biti osloboðen moje zakletve: ako doðe? k mojoj
   rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve osloboðen.'

   ^42Danas doðoh na studenac i rekoh: 'Jahve, Bo?e moga gospodara
   Abrahama, ako si voljan da uspje?no zavr?im putovanje ?to sam ga
   poduzeo,

   ^43ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja doðe vodu crpsti i ja
   joj reèem: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vrèa! -

   ^44i koja mi ka?e: Pij ti, a i tvojim æu devama zahvatiti! - ona neka
   bude ?ena koju je Jahve odredio sinu moga gospodara.'

   ^45Tek ?to sam ja zavr?io govor u sebi, kad se, evo, pojavi Rebeka s
   vrèem na ramenu; siðe k izvoru i zahvati. Ja joj rekoh: 'Daj mi da se
   napijem!'

   ^46Ona brzo spusti vrè i odvrati: 'Pij! A napojit æu i tvoje deve.'
   Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje deve.

   ^47Pitao sam je: 'Èija si kæi?' Odgovorila je: 'Kæi sam Betuela, koga
   je Nahoru rodila Milka.' Tada joj stavim viticu na nos a narukvice na
   ruke.

   ^48Duboko se naklonim i ?tovanje Jahvi iska?em te blagoslovim Jahvu,
   Boga gospodara moga, koji me vodio pravim putem da uzmem kæer brata
   moga gospodara njegovu sinu.

   ^49A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite
   mi; ako li ne, to mi ka?ite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo
   lijevo."

   ^50Tada odgovore Laban i Betuel: "Od Jahve to dolazi; mi tu ne mo?emo
   reæi ni da ni ne.

   ^51Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude ?enom sinu
   tvoga gospodara, kako je Jahve rekao."

   ^52Kad Abrahamov sluga èu njihov pristanak, do zemlje se nakloni Jahvi.

   ^53Sluga zatim izvadi srebrnih i zlatnih predmeta te haljina i dade ih
   Rebeki, a dade darova i njezinu bratu i majci.

   ^54Tada jedo?e i pi?e on i ljudi koji su bili s njim i provedo?e noæ.
   Kad su ujutro ustali, on reèe: "Pustite me da se vratim svome
   gospodaru!"

   ^55A njezin brat i majka odgovore: "Neka djevojka ostane s nama jo?
   desetak dana, pa poslije toga poði!"

   ^56On im reèe: "Ne zadr?avajte me kad je Jahve moje putovanje uspje?no
   kraju priveo. Pustite me da se vratim svome gospodaru!"

   ^57Oni odgovore: "Pozovimo djevojku i upitajmo ?to ona misli!"

   ^58Dozovu Rebeku pa je upitaju: "Hoæe? li poæi s ovim èovjekom?" Ona
   odgovori: "Hoæu."

   ^59I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s Abrahamovim
   slugom i njegovim ljudima.

   ^60Blagoslove Rebeku i reknu joj: "Sejo na?a, budi mati nebrojenim
   tisuæama, a du?mana svojih vrata potomci ti zaposjeli!"

   ^61Onda se di?e Rebeka i njezine dvorkinje, zajaha?e deve te poðo?e za
   èovjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode.

   ^62Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; ?ivio je, naime, u kraju
   Negeba.

   ^63U predveèerje iziðe Izak da se poljem pro?eta; di?e oèi i ugleda
   deve gdje dolaze.

   ^64Kad Rebeka, podigav?i svoje oèi, opazi Izaka, sjaha s deve

   ^65pa zapita slugu: "Tko je onaj èovjek ?to poljem ide nama u susret?"
   A sluga odgovori: "Ono je moj gospodar." Nato ona uze koprenu te se
   pokri.

   ^66Sluga isprièa Izaku sve ?to je uèinio.

   ^67Tada Izak uvede Rebeku u svoj ?ator i uze je sebi za ?enu. U ljubavi
   prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Abraham je sebi uzeo jo? jednu ?enu; zvala se Ketura.

   ^2Ona mu je rodila Zimrana, Jok?ana, Medana, Midjana, Ji?baka i ?uaha.

   ^3A od Jok?ana rodili se ?eba i Dedan. Dedanovi su potomci: A?urci,
   Letu?ci i Leumci.

   ^4Sinovi su Midjanovi: Efa, Efer, Hanok, Abida i Eldaa. Sve su to
   potomci Keturini.

   ^5Abraham prenese sav svoj imutak na Izaka;

   ^6a sinovima od svojih sulo?nica dade Abraham samo darove i jo? ih za
   svoga ?ivota raza?alje po istoku - daleko od svog sina Izaka - u
   Istoèni kraj.

   ^7Ovo je duljina Abrahamova ?ivota ?to ga je pro?ivio: stotinu
   sedamdeset i pet godina.

   ^8Zatim Abraham preminu, umrije u sretnoj dobi - star i pun godina - te
   bi pridru?en svojim precima.

   ^9Njegovi sinovi, Izak i Ji?mael, sahrane ga u spilji Makpeli, na
   poljani Efrona, sina Hetita Sohara, nasuprot Mamri:

   ^10to je poljana ?to ju je Abraham kupio od Hetovih sinova. Ondje je
   sahranjen Abraham i njegova ?ena Sara.

   ^11Poslije Abrahamove smrti Bog je blagoslivljao njegova sina Izaka.
   Izak je ?ivio blizu Beer Lahaj Roja.

   ^12Ovo je povijest Abrahamova sina Ji?maela, koga je Abrahamu rodila
   Sarina slu?kinja, Egipæanka Hagara.

   ^13A ovo su sinovi Ji?maelovi, svaki po svom imenu i po svom roðenju:
   Ji?maelov prvenac Nebajot, Kedar, Adbeel, Mibsam,

   ^14Mi?ma, Duma, Masa,

   ^15Hadad, Tema, Jetur, Nafi? i Kedma.

   ^16To su Ji?maelovi sinovi i to su njihova imena prema njihovim
   naseljima i tabori?tima: dvanaest poglavica od isto toliko plemena.

   ^17A ovo je duljina Ji?maelova ?ivota: stotinu trideset i sedam godina.
   Zatim izdahnu; umrije i bi pridru?en svojim precima.

   ^18Potomstvo mu se naselilo od Havile do ?ura, koji je na istok Egiptu
   iduæi prema A?uru. Nastani?e se nasuprot svojoj braæi.

   ^19Ovo je povijest Abrahamova sina Izaka: Izak se rodio od Abrahama.

   ^20Izaku je bilo èetrdeset godina kad se o?enio Rebekom, kæerkom
   Aramejca Betuela iz Padan Arama, a sestrom Aramejca Labana.

   ^21Izak se obrati Jahvi za svoju ?enu jer je bila nerotkinja. Jahve ga
   usli?a te njegova ?ena Rebeka zaèe.

   ^22No djeca se u njezinoj utrobi tako sudarala te ona uzviknu: "Ako je
   tako, za?to æu ?ivjeti!" Ode, dakle, da se posavjetuje s Jahvom.

   ^23I Jahve joj reèe: "Dva su svijeta u utrobi tvojoj; dva æe se naroda
   iz tvog krila odijeliti. Narod æe nad narodom gospodovati, stariji æe
   slu?iti mlaðemu."

   ^24Do?lo vrijeme da rodi, kad gle - blizanci u njezinoj utrobi.

   ^25Pojavi se prvi. Bio je crven; sav runjav kao ogrtaè. Stoga mu
   nadjenu?e ime Ezav.

   ^26Potom se pojavi njegov brat. Rukom se dr?ao Ezavu za petu. Zato mu
   nadjenu?e ime Jakov. Izaku je bilo ?ezdeset godina kad su oni roðeni.

   ^27Kad su djeèaci odrasli, Ezav postane vje?t lovac, èovjek pustare.
   Jakov je bio èovjek krotak i boravio je u ?atorima.

   ^28Izaku je Ezav bio dra?i jer je volio divljaè, a Rebeka je vi?e
   voljela Jakova.

   ^29Jednom Jakov kuha?e jelo. Ezav stigne s polja, gladan.

   ^30Reèe Ezav Jakovu: "Daj mi toga crvenog variva da pojedem jer sam
   izgladnio." Stoga mu je ime Edom.

   ^31A Jakov odgovori: "Ustupi mi prije svoje prvorodstvo!"

   ^32Ezav reèe: "Evo me skoro na smrti; ?to æe mi prvorodstvo!"

   ^33Jakov nastavi: "Prije mi se zakuni!" On mu se zakune, i tako proda
   Jakovu svoje prvorodstvo.

   ^34Tada Jakov dade Ezavu kruha i èorbe od soèivice. Jeo je i pio, onda
   se digao i oti?ao. Tako Ezav pogazi svoje prvorodstvo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 U zemlji zavlada glad, razlièita od prija?nje ?to je bila za vrijeme
   Abrahama, pa Izak ode Abimeleku, kralju Filistejaca, u Geraru.

   ^2Jahve mu se ukaza i reèe: "Ne silazi u Egipat: boravi u zemlji koju
   æu ti oznaèiti.

   ^3U ovoj se zemlji nastani, ja æu s tobom biti i blagoslivljati te;
   tebi i tvome potomstvu dat æu sve ove krajeve, da izvr?im zakletvu
   kojom sam se zakleo tvome ocu Abrahamu.

   ^4Tvoje æu potomstvo umno?iti kao zvijezde na nebesima i tvome æu
   potomstvu predati sve ove krajeve, tako da æe se tvojim potomstvom
   blagoslivljati svi narodi zemlje;

   ^5a to zato ?to je Abraham slu?ao moj glas i pokoravao se mojim
   zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!"

   ^6Tako Izak ostane u Geraru.

   ^7Kad su ga mje?tani pitali o njegovoj ?eni, reèe: "Ona mi je sestra."
   Bojao se reæi: "Ona mi je ?ena", misleæi: "Mje?tani bi me mogli ubiti
   zbog Rebeke jer je lijepa."

   ^8Kako su se ondje du?e zadr?ali, kralj Filistejaca Abimelek jednom
   pogleda kroz prozor i opazi kako Izak miluje svoju ?enu Rebeku.

   ^9Nato Abimelek pozove Izaka te reèe: "Tako, ona ti je ?ena! Kako si
   mogao reæi da ti je sestra?" Izak mu odgovori: "Jer sam mislio da bih
   zbog nje mogao poginuti."

   ^10Abimelek reèe: "Za?to si nam to uèinio? Umalo netko od ljudi nije
   legao s tvojom ?enom. Tako bi na nas svalio krivnju."

   ^11Onda Abimelek izda naredbu svemu narodu: "Tko se god dotakne ovog
   èovjeka i njegove ?ene, glavu æe izgubiti."

   ^12Izak je sijao u onom kraju i one godine urodilo mu stostruko. Jahve
   ga blagoslivljao

   ^13te je èovjek bivao sve bogatiji, dok nije postao vrlo bogat.

   ^14Stekao je stada ovaca i goveda i mnogu slu?inèad, tako da su mu
   Filistejci zavidjeli.

   ^15Zato Filistejci zasu?e sve bunare ?to su ih sluge njegova oca bile
   iskopale - u vrijeme njegova oca Abrahama - i napuni?e ih zemljom.

   ^16Onda Abimelek reèe Izaku: "Idi od nas jer si postao mnogo moæniji od
   nas!"

   ^17Tako Izak ode odande, postavi svoj ?ator u gerarskoj dolini i
   nastani se ondje.

   ^18Izak opet iskopa bunare za vodu ?to su bili iskopani u vrijeme
   njegova oca Abrahama, a Filistejci ih bili zasuli poslije Abrahamove
   smrti. On ih je nazvao istim imenima kojima ih je zvao i njegov otac.

   ^19Ali kad su Izakove sluge, dok su u dolini kopale, ondje na?le bunar
   sa ?ivom vodom,

   ^20pastiri iz Gerara posvade se s Izakovim pastirima govoreæi: "Na?a je
   voda!" Bunaru je dao ime Esek, jer su se oni s njim svadili.

   ^21A kad su iskopali drugi bunar te se i zbog njega svaðali, nazva ga
   imenom Sitna.

   ^22Odatle se preseli pa iskopa drugi bunar. Zbog njega se nisu svaðali,
   pa ga nazove imenom Rehobot i protumaèi: "Jer nam je Jahve dao prostor
   da se na zemlji umno?imo."

   ^23Odande se popne u Beer ?ebu.

   ^24Iste mu se noæi uka?e Jahve i reèe: "Ja sam Bog oca tvoga Abrahama.
   Ne boj se, ja sam s tobom! Blagoslovit æu te, potomke ti umno?it, zbog
   Abrahama, sluge svojega."

   ^25Izak tu podigne ?rtvenik i zazove Jahvu po imenu; postavi ondje svoj
   ?ator, a njegove sluge poènu kopati bunar.

   ^26Uto mu doðe Abimelek iz Gerara sa svojim savjetnikom Ahuzatom i s
   Fikolom, zapovjednikom vojske.

   ^27Izak ih upita: "Za?to ste do?li k meni kad me mrzite i kad ste me
   otjerali od sebe?"

   ^28Oni odgovore: "Jasno vidimo da je Jahve s tobom. Stoga pomislismo:
   neka zakletva bude veza izmeðu nas i tebe. Daj da s tobom sklopimo
   savez:

   ^29ti nama neæe? zla nanositi, kao ?to mi tebe nismo zlostavljali, nego
   uvijek prema tebi lijepo postupali i s mirom te otpustili. A blagoslov
   Jahvin bio nad tobom."

   ^30On im priredi gozbu te su jeli i pili.

   ^31Rano ujutro jedni se drugima zakunu. Potom ih Izak otpusti i oni od
   njega odu u miru.

   ^32Toga istog dana doðu Izakove sluge i obavijeste ga o bunaru ?to su
   ga iskopali te mu reknu: "Na?li smo vodu."

   ^33On ga prozva ?iba. Zato je ime onom gradu do danas - Beer ?eba.

   ^34Kad je Ezavu bilo èetrdeset godina, uzme za ?enu Juditu, kæer Hetita
   Beerija, i Basematu, kæer Hetita Elona.

   ^35One postado?e izvor ogorèenja Izaku i Rebeki.
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 Ostarje Izak, vid mu se oèinji gasio. Zato zovne svoga starijeg sina
   Ezava i reèe mu: "Sine!" On mu odgovori: "Evo me!"

   ^2A on nastavi: "Vidi?, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti.

   ^3Zato uzmi svoju opremu, svoj tobolac i luk, pa idi u pustaru i ulovi
   mi divljaèi.

   ^4Onda mi pripremi ukusan obrok, kako volim, te mi ga donesi da
   blagujem, pa da te mognem blagosloviti prije nego umrem."

   ^5Rebeka je slu?ala dok je Izak govorio svome sinu Ezavu, i kad je Ezav
   oti?ao u pustaru da ulovi divljaèi svome ocu,

   ^6Rebeka reèe svome sinu Jakovu: "Upravo sam èula kako tvoj otac govori
   tvome bratu Ezavu:

   ^7'Donesi mi divljaèi te mi priredi ukusan obrok da blagujem pa da te
   pred licem Jahvinim blagoslovim prije nego umrem.'

   ^8A sad, sine moj, poslu?aj me i uèini kako ti naredim.

   ^9Otiði k stadu i odande mi donesi dva lijepa kozleta, a ja æu od njih
   prirediti ukusan obrok tvome ocu, kako on voli.

   ^10Onda ti donesi svome ocu da jede te tebe mogne blagosloviti prije
   nego umre."

   ^11Ali Jakov odgovori svojoj majci Rebeki: "E, ali moj je brat Ezav
   runjav, a ja sam bez dlaka!

   ^12Mo?da me se moj otac dotakne te æu u njegovim oèima ispasti
   varalicom i na se svaliti prokletstvo, a ne blagoslov."

   ^13Ali njegova mu majka odgovori: "Sine moj, tvoje prokletstvo neka
   padne na mene! Samo ti mene poslu?aj, otiði i donesi!"

   ^14Ode on, naðe i donese svojoj majci, a njegova majka priredi ukusan
   obrok, kako je njegov otac volio.

   ^15Potom Rebeka uzme najljep?e odijelo svoga starijeg sina Ezava ?to je
   u kuæi imala, pa u nj odjene svoga mlaðeg sina Jakova.

   ^16U ko?u kozleta zamota mu ruke i goli dio vrata.

   ^17Stavi zatim ukusan obrok i kruh ?to ga je pripravila na ruke svoga
   sina Jakova.

   ^18Ode on k ocu i reèe: "Oèe!" On odgovori: "Evo me. Koji si ti moj
   sin?"

   ^19A Jakov odgovori svome ocu: "Ja sam Ezav, tvoj prvoroðenac; uèinio
   sam kako si mi rekao. Sad ustaj, sjedi pa jedi moje lovine, da me onda
   mogne? blagosloviti."

   ^20Izak upita svoga sina: "Kako si tako brzo uspio, sine moj?" On
   odgovori: "Jer mi je Jahve, Bog tvoj, bio milostiv."

   ^21Potom Izak reèe Jakovu: "Primakni se, sine moj, da opipam jesi li ti
   zbilja moj sin Ezav ili nisi."

   ^22Jakov se primakne k svome ocu Izaku, koji ga opipa i reèe: "Glas je
   Jakovljev, ali su ruke Ezavove."

   ^23Nije ga prepoznao jer su mu ruke bile runjave kao i ruke njegova
   brata Ezava. Kad ga je htio blagosloviti,

   ^24upita jo? jednom: "Jesi li ti zaista moj sin Ezav?" Odgovori on:
   "Jesam."

   ^25Potom reèe Izak: "Stavi preda me da blagujem lovine svoga sina pa da
   te blagoslovi du?a moja." Jakov ga poslu?i pa je jeo. Zatim mu donese i
   vina, pa je pio.

   ^26Poslije toga reèe mu njegov otac Izak: "Primakni se, sine moj, i
   poljubi me!"

   ^27Kad se primaèe i poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odjeæe pa ga
   blagoslovi: "Gle, miris sina mog nalik je mirisu polja koje Jahve
   blagoslovi.

   ^28Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje ?ita i
   mladoga vina.

   ^29Narodi ti slu?ili, plemena ti se klanjala! Braæom svojom gospodari,
   nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko tebe
   proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!"

   ^30Tek ?to se Jakov udaljio od svoga oca Izaka - po?to je Izak
   podijelio blagoslov Jakovu - njegov brat Ezav doðe iz lova.

   ^31I on priredi ukusan obrok i donese ga svome ocu. I reèe svome ocu:
   "Ustani, oèe moj, i blaguj od lovine svoga sina da me onda mogne?
   blagosloviti!"

   ^32A njegov ga otac Izak zapita: "Tko si ti?" On odgovori: "Ja sam tvoj
   prvoroðenac Ezav!"

   ^33Izak se silno prepadne: "Pa tko je onda bio onaj ?to je divljaèi
   ulovio i meni veæ donio? Blagovao sam je prije nego si ti do?ao; onoga
   sam blagoslovio i blagoslovljen æe ostati."

   ^34Kad je Ezav èuo rijeèi svoga oca, kriknu glasno i gorko zaplaka pa
   reèe svome ocu: "I mene blagoslovi, oèe!"

   ^35A on odvrati: "Brat tvoj doðe na prijevaru i odnese tvoj blagoslov."

   ^36"Zato valjda ?to mu je ime Jakov, dvaput me veæ prevario", reèe
   Ezav. "Oduzeo mi prvorodstvo, a sad mi evo oduze i blagoslov." Onda
   doda: "Zar za me nisi saèuvao nikakva blagoslova?"

   ^37Izak odgovori Ezavu: "Njega sam veæ postavio za tvoga gospodara;
   njemu sam svu njegovu braæu predao za sluge; ?itom sam ga i vinom
   opskrbio. A ?to sad za te mogu uèiniti, sine moj?"

   ^38Ezav odgovori svome ocu: "Zar ti, oèe, raspola?e? samo jednim
   blagoslovom? Blagoslovi i mene, oèe moj!" Ezav jeca?e na sav glas.

   ^39Tada otac njegov Izak progovori i reèe: "Daleko od plodna tla dom
   tvoj æe biti, daleko od rose s neba.

   ^40Od maèa svoga æe? ?ivjeti, brata svoga æe? slu?iti. Ali jednom, kada
   se pobuni?, jaram æe? njegov stresti sa svog vrata."

   ^41Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga je otac njegov
   blagoslovio pa reèe u sebi: "Èim doðu dani ?alosti za mojim ocem, ubit
   æu ja svoga brata Jakova."

   ^42Kada su Rebeki javili te rijeèi ?to ih je izrekao njezin stariji sin
   Ezav, zovne ona svoga mlaðeg sina Jakova te mu reèe: "Pazi! Brat ti se
   Ezav nosi mi?lju kako æe te ubiti.

   ^43Ali ti, sine moj, poslu?aj mene: odmah bje?i mome bratu Labanu u
   Haran.

   ^44Ostani kod njega neko vrijeme, dok bijes brata tvoga na te jenja,

   ^45dok se srd?ba brata tvoga odvrati od tebe te on zaboravi ?to si mu
   uèinio. Ja æu onda po te poslati i odande te dovesti. Za?to da vas
   obojicu izgubim u jedan dan!"

   ^46Potom Rebeka reèe Izaku: "Moj mi je ?ivot dosadio zbog ovih ?ena
   Hetitkinja. Ako se i Jakov o?eni kojom kao ?to su ove uroðenice,
   Hetitkinjom, ?to æe mi onda ?ivot!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 Stoga Izak pozove Jakova, blagoslovi ga te mu nalo?i: "Nemoj uzimati
   ?enu od kanaanskih djevojaka.

   ^2Odmah se zaputi u Padan Aram, u dom Betuela, oca svoje majke, pa
   odande sebi uzmi ?enu, od kæeri Labana, brata svoje majke.

   ^3A Bog Svemo?ni, El-?adaj, neka te blagoslovi i neka te uèini rodnim i
   brojnim, tako da postane? mno?tvo naroda.

   ^4Neka protegne na te blagoslov Abrahamov, na te i na tvoje potomstvo,
   tako da zaposjedne? zemlju u kojoj boravi? kao prido?lica, a koju je
   Bog predao Abrahamu!"

   ^5Tako Izak otpremi Jakova, i on ode u Padan Aram Labanu, sinu Aramejca
   Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava.

   ^6Kad je Ezav vidio kako je Izak blagoslovio Jakova kad ga je otpremao
   u Padan Aram da odande sebi uzme ?enu, nareðujuæi mu kad ga je
   blagoslivljao: "Ne smije? uzeti ?enu od kanaanskih djevojaka",

   ^7i da je Jakov poslu?ao svoga oca i svoju majku te oti?ao u Padan
   Aram,

   ^8Ezav shvati koliko su djevojke kanaanske mrske njegovu ocu Izaku.

   ^9Stoga ode k Ji?maelu te se, uza ?ene koje veæ ima?e, o?eni Mahalatom,
   kæerju Ji?maela, sina Abrahamova, a sestrom Nebajotovom.

   ^10Jakov ostavi Beer ?ebu i zaputi se u Haran.

   ^11Stigne u neko mjesto i tu prenoæi, jer sunce bija?e veæ za?lo. Uzme
   jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu legne.

   ^12I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i
   anðeli Bo?ji po njima se penju i silaze.

   ^13Uza nj je Jahve te mu govori: "Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca
   Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj le?i? dat æu tebi i tvome
   potomstvu.

   ^14Tvojih æe potomaka biti kao i praha na zemlji; ra?irit æete se na
   zapad, istok, sjever i jug; tobom æe se i tvojim potomstvom
   blagoslivljati svi narodi zemlje.

   ^15Dobro znaj: ja sam s tobom; èuvat æu te kamo god poðe? te æu te
   dovesti natrag u ovu zemlju; i neæu te ostaviti dok ne izvr?im ?to sam
   ti obeæao."

   ^16Jakov se probudi od sna te reèe: "Zaista se Jahve nalazi na ovome
   mjestu, ali ja nisam znao!"

   ^17Potresen, uzviknu: "Kako je stra?no ovo mjesto! Zaista, ovo je kuæa
   Bo?ja, ovo su vrata nebeska!"

   ^18Rano ujutro Jakov uzme onaj kamen ?to ga bija?e stavio pod glavu,
   uspravi ga kao stup i po vrhu mu izlije ulja.

   ^19Ono mjesto on nazva Betel, dok je ime tome gradu prije bilo Luz.

   ^20Tada uèini zavjet: "Ako Bog ostane sa mnom i u?èuva me na ovom putu
   kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da se oblaèim,

   ^21te se zdravo vratim kuæi svoga oca, Jahve æe biti moj Bog.

   ^22A ovaj kamen koji sam uspravio kao stup bit æe kuæa Bo?ja. A od
   svega ?to mi bude? davao za te æu odlagati desetinu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 Jakov nastavi put i doðe u zemlju istoènu.

   ^2Najednom opazi studenac u polju. Tri su stada ovaca oko njega
   plandovala, jer se na tome studencu napajahu. Velik se kamen nalazio
   studencu na otvoru.

   ^3Jedino kad bi se svi pastiri ondje skupili, mogli bi odvaliti kamen s
   otvora i ovce napojiti; tada bi opet prevalili kamen na njegovo mjesto,
   na otvor studenca.

   ^4"Odakle ste, braæo moja?" - zapita ih Jakov. "Iz Harana", odgovore.

   ^5"Poznajete li", pita?e ih dalje, "Nahorova sina Labana?" "Poznajemo",
   odgovore.

   ^6"Je li zdravo?" - opet ih upita. "Zdravo je; a evo mu dolazi kæi
   Rahela sa stadom", odgovore.

   ^7"Jo? ima mnogo dana", nastavi on, "nije vrijeme spraæati blago. Za?to
   ga ne napojite i ne otjerate na pa?u?"

   ^8"Ne mo?emo dok se ne skupe svi pastiri", odgovori?e, "da odvale kamen
   s otvora studenca, tako da mognemo napojiti ovce."

   ^9Dok je on jo? s njima govorio, doðe Rahela s ovcama svoga oca. Bila
   je, naime, pastirica.

   ^10Kako Jakov ugleda Rahelu, kæer Labana, brata svoje majke, sa stadom
   svoga ujaka Labana, Jakov se primaèe i odvali kamen s otvora studenca
   te napoji stado svoga ujaka Labana.

   ^11Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda briznu u plaè.

   ^12Potom Jakov kaza Raheli da je on sestriæ njezina oca, sin Rebekin.
   Nato ona otrèa i obavijesti oca.

   ^13Kad je Laban èuo vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrèa mu u
   susret. Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju kuæu. Isprièa Labanu sve
   ?to mu se dogodilo.

   ^14A onda Laban reèe. "Zbilja si ti moja kost i moje meso!" Po?to je
   Jakov proboravio s Labanom mjesec dana,

   ^15Laban reèe Jakovu: "Zar æe? me zato ?to si mi sestriæ badava
   slu?iti! Ka?i mi koliko æe? tra?iti za najam?"

   ^16A Laban ima?e dvije kæeri. Starijoj bija?e ime Lea, a mlaðoj Rahela.

   ^17Lea imala slabe oèi, a Rahela bila stasita i lijepa.

   ^18Kako je Jakov volio Rahelu, reèe: "Slu?it æu ti sedam godina za
   tvoju mlaðu kæer Rahelu."

   ^19Laban odvrati: "Bolje je da je tebi dam nego kakvu strancu. Ostani
   sa mnom!"

   ^20Tako je Jakov slu?io za Rahelu sedam godina, ali mu se uèinile, zbog
   ljubavi prema njoj, kao nekoliko dana.

   ^21Poslije toga Jakov reèe Labanu: "Daj mi moju ?enu, jer se moje
   vrijeme navr?ilo pa bih htio k njoj."

   ^22Laban sabra sav svijet onog mjesta i priredi gozbu.

   ^23Ali naveèer uzme svoju kæer Leu pa nju uvede k Jakovu, i on priðe k
   njoj.

   ^24Laban dade svoju slu?kinju Zilpu svojoj kæeri Lei za slu?kinju.

   ^25Kad bi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov reèe Labanu: "Za?to si mi
   to uèinio! Zar te ja nisam slu?io za Rahelu? Za?to si me prevario?"

   ^26Laban odgovori: "U na?em mjestu nije obièaj da se mlaða udaje prije
   starije.

   ^27Zavr?i s njom ovu ?enidbenu sedmicu, a onda æu ti dati i drugu, za
   drugih sedam godina slu?be kod mene." Jakov pristane: navr?i onu
   ?enidbenu sedmicu.

   ^28Onda mu Laban dade i svoju kæer Rahelu za ?enu.

   ^29Laban dade svoju slu?kinju Bilhu svojoj kæeri Raheli za slu?kinju.

   ^30Jakov nato priðe Raheli. Rahelu je vi?e volio nego Leu. I tako je
   slu?io Labana jo? sedam godina.

   ^31Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je uèini plodnom, dok Rahela
   ostade nerotkinja.

   ^32Lea zaèe i rodi sina; nadjenu mu ime Ruben, a to znaèi, kako je ona
   protumaèila: "Jahve je vidio moju nevolju i stoga æe me sada mu? moj
   ljubiti."

   ^33Opet zaèe i rodi sina te izjavi: "Jahve je èuo da nisam voljena,
   stoga mi je dao i ovoga." Zato mu nadjenu ime ?imun.

   ^34Opet zaèe i rodi sina te izjavi: "Sad æe se moj mu? meni prikloniti:
   tri sam mu sina rodila." Zato mu nadjenu ime Levi.

   ^35A kad je jo? jednom zaèela i sina rodila, izjavi: "Ovaj put hvalit
   æu Jahvu." Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade raðati.
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 Vidjev?i Rahela da Jakovu ne raða djece, postade zavidna svojoj
   sestri pa reèe Jakovu: "Daj mi djecu! Inaèe æu svisnuti!"

   ^2Jakov se razljuti na Rahelu te reèe. "Zar sam ja namjesto Boga koji
   ti je uskratio plod utrobe?"

   ^3A ona odgovori: "Evo moje slu?kinje Bilhe: uði k njoj, pa neka rodi
   na mojim koljenima, da tako i ja steknem djecu po njoj."

   ^4Dade mu dakle svoju slu?kinju Bilhu za ?enu, i Jakov priðe k njoj.

   ^5Bilha zaèe te Jakovu rodi sina.

   ^6Tada Rahela reèe: "Jahve mi je dosudio pravo. Usli?ao je moj glas i
   dao mi sina." Stoga mu nadjenu ime Dan.

   ^7Rahelina slu?kinja Bilha opet zaèe i rodi Jakovu drugoga sina.

   ^8Tada Rahela reèe: "?estoko sam se borila sa sestrom, ali sam
   pobijedila." Tako mu nadjenu ime Naftali.

   ^9A vidjev?i Lea da je prestala raðati, uzme svoju slu?kinju Zilpu pa
   je dade Jakovu za ?enu.

   ^10I kad je Leina slu?kinja Zilpa rodila Jakovu sina,

   ^11Lea uskliknu: "Koje sreæe!" Tako mu nadjenu ime Gad.

   ^12Leina slu?kinja Zilpa rodi Jakovu i drugog sina,

   ^13i Lea opet uskliknu: "Blago meni! ?ene æe me zvati bla?enom!" Tako
   mu nadjenu ime A?er.

   ^14Jednoga dana, u vrijeme p?eniène ?etve, namjeri se Ruben u polju na
   ljubavèice te ih donese svojoj majci Lei. I Rahela reèe Lei: "Daj mi od
   ljubavèica svoga sina!"

   ^15A Lea odgovori: "Zar ti nije dosta ?to si mi oduzela mu?a pa jo?
   hoæe? da od mene uzme? i ljubavèice moga sina?" Rahela odgovori: "Pa
   dobro, neka s tobom noæas le?i u zamjenu za ljubavèice tvog sina."

   ^16Kad je Jakov naveèer stigao iz polja, Lea mu iziðe u susret pa reèe:
   "Treba da doðe? k meni, jer sam te unajmila za ljubavèice moga sina."
   One je noæi on s njom le?ao.

   ^17Bog usli?a Leu; ona zaèe te Jakovu rodi petog sina.

   ^18Onda Lea reèe: "Bog mi je uzvratio nagradom ?to sam ustupila svoju
   slu?kinju svome mu?u." Stoga sinu nadjenu ime Jisakar.

   ^19Lea opet zaèe i rodi Jakovu ?estoga sina.

   ^20Onda Lea reèe: "Bog me obdari dragocjenim darom; sada æe mi moj mu?
   dati darove: tÓa rodila sam mu ?est sinova." Tako mu nadjenu ime
   Zebulun.

   ^21Zatim rodi kæer te joj nadjenu ime Dina.

   ^22Uto se Bog sjeti Rahele: Bog je usli?a i otvori njezinu utrobu.

   ^23Ona zaèe i rodi sina te reèe: "Ukloni Bog moju sramotu!"

   ^24Nadjene mu ime Josip, rekav?i: "Neka mi Jahve pridoda drugog sina!"

   ^25Po?to je Rahela rodila Josipa, Jakov reèe Labanu: "Pusti me da idem
   u svoj zavièaj!

   ^26Daj mi moje ?ene za koje sam te slu?io i moju djecu da mogu otiæi:
   tÓa dobro zna? kako sam te slu?io."

   ^27A Laban mu odgovori: "Ne idi, ako si mi prijatelj. Znam da me Jahve
   blagoslivljao zbog tebe."

   ^28I nadoda: "Odredi plaæu koju ?eli? od mene, i dat æu ti."

   ^29On mu odgovori: "Ti dobro zna? ?to je moja slu?ba znaèila za te i
   kako je tvome blagu bilo sa mnom.

   ^30Malenkost ?to si je imao prije nego sam ja do?ao poveæala se vrlo
   mnogo, jer kuda god sam prolazio Jahve te blagoslivljao na mojim
   koracima. A sad je vrijeme da poradim i za svoj dom."

   ^31On upita: "Koliko da ti platim?" Jakov odgovori: "Nemoj mi platiti
   ni?ta! Ako mi uèini? ovo, opet æu na pa?u goniti i èuvati tvoje stado.

   ^32Daj da proðem danas kroz tvoje stado i od njega izluèim svaku garavu
   ovcu i svaku ?arenu ili napruganu kozu! Neka to bude moja plaæa!

   ^33A ubuduæe kad bude? svojim oèima provjeravao moju naplatu, moje æe
   po?tenje biti svjedok za mene: naðe li se meðu mojim kozama ijedna koja
   ne bude ?arena ili naprugana, ili meðu ovcama koja ne bi bila garava,
   neka se smatra ukradenom!"

   ^34Laban reèe: "Dobro, neka bude kako si kazao."

   ^35Ali toga dana Laban izluèi naprugane i ?arene jarce i sve riðaste i
   ?arene koze - svaku koja je na sebi imala bijelo - i sve garave ovce pa
   ih preda svojim sinovima.

   ^36I odande gdje je Jakov pasao ostatak Labanova stada udalji se za
   koja tri dana hoda.

   ^37A Jakov uzme zelenih mladica od topola, badema i platana; na njima
   izreza bijele pruge, otkriv?i bjeliku na mladicama.

   ^38Pruæe tako isprugano postavi u korita, u pojila iz kojih se stoka
   napajala. A kako se stoka parila kad je na vodu dolazila,

   ^39to su se jarci parili uz pruæe, pa su koze kozile prugaste, riðaste
   i ?arene kozliæe.

   ^40Tako je i ovce Jakov bio izluèio i glave im okrenuo prema prugastima
   ili posve garavima ?to su bile u Labanovu stadu. Tako je za se namicao
   posebna stada koja nije mije?ao s Labanovim stadima.

   ^41Osim toga, kad bi se god dobro uzrasla stoka parila, Jakov bi stavio
   pruæe u korita, ba? pred oèi ?ivine, tako da se pari pred pruæem.

   ^42Ali ga pred kr?ljavu marvu nije stavljao. Tako je kr?ljava zapadala
   Labana, a dobro razvijena Jakova.

   ^43Èovjek se tako silno obogatio, stekao mnogu stoku, sluge i
   slu?kinje, deve i magarad.
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 Uto Jakov dozna kako Labanovi sinovi govore: "Sve dobro na?ega oca
   uze Jakov; i od onoga ?to bi moralo pripasti na?em ocu namaknuo je sve
   ono bogatstvo."

   ^2A opazi Jakov i na Labanovu licu da se on ne dr?i prema njemu kao
   prije.

   ^3Tada Jahve reèe Jakovu: "Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj
   zavièaj, i ja æu biti s tobom!"

   ^4Jakov onda pozove Rahelu i Leu u polje, k svome stadu,

   ^5pa im reèe: "Ja vidim na licu va?ega oca da se on ne dr?i prema meni
   kao prije; ali Bog oca moga sa mnom je bio.

   ^6I same znate da sam va?ega oca slu?io koliko sam god mogao;

   ^7pa ipak je va? otac mene varao, deset mi je puta plaæu mijenjao. Ali
   Bog nije dopu?tao da mi nanese ?tetu.

   ^8Ako bi on rekao: 'Svaka ?arena neka bude tebi za naplatu', onda bi
   cijelo stado mladilo ?arene; ako bi opet rekao: 'Prugasti neka budu
   tebi za plaæu', onda bi cijelo stado mladilo prugaste.

   ^9Tako je Bog uzimao blago od va?eg oca pa ga meni davao.

   ^10Jednom, kad se stado oploðivalo, nenadano vidjeh u snu da su jarci u
   stadu, dok su se parili, bili prugasti, mjestimièno bijeli i ?areni.

   ^11Jo? u snu anðeo Bo?ji mene zovne: 'Jakove!' 'Evo me!' rekoh.

   ^12A on nastavi: 'Primijeti dobro da su jarci u stadu ?to se pare
   prugasti, mjestimièno bijeli i ?areni. Ja sam, naime, vidio sve ?to ti
   je Laban èinio.

   ^13Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao stup i
   gdje si mi uèinio zavjet. Sad ustaj i idi iz ove zemlje; vrati se u
   svoj zavièaj!'"

   ^14Nato mu Rahela i Lea odgovore: "Zar jo? imamo ba?tinskog dijela u
   svome oèinskom domu?

   ^15Zar nas otac nije smatrao tuðinkama? TÓa on je nas prodao, a onda je
   pojeo novac ?to ga je za nas dobio!

   ^16Sve bogatstvo ?to je Bog oduzeo na?em ocu zbilja je na?e i djece
   na?e. Zato izvr?i sve ?to ti je Bog rekao!"

   ^17Nato Jakov naprti na deve svoju djecu i svoje ?ene;

   ^18pred sobom potjera sve svoje blago, sva svoja dobra ?to ih je
   stekao, stoku ?to ju je namaknuo u Padan Aramu: krenu u zemlju
   kanaansku, k svome ocu Izaku.

   ^19Laban bija?e oti?ao da stri?e svoje ovce, pa Rahela prisvoji kuæne
   kumire koji su pripadali njezinu ocu.

   ^20Jakov zavara Aramejca Labana tako da nije ni slutio da æe bje?ati.

   ^21I pobjegne sa svim ?to je bilo njegovo. Ubrzo prijeðe Eufrat i
   upravi put prema brdu Gileadu.

   ^22Treæeg dana obavijeste Labana da je Jakov pobjegao.

   ^23On povede sa sobom svoje roðake te je za Jakovom i?ao u potjeru
   sedam dana hoda; sti?e ga na brdu Gileadu.

   ^24Ali se Bog ukaza Aramejcu Labanu, noæu u snu, te mu reèe. "Pazi da
   protiv Jakova ne poduzimlje? ni?ta, ni dobro ni zlo!"

   ^25Uto Laban stigne Jakova. Jakov bija?e postavio svoj ?ator na
   Glavici, a Laban se utabori na brdu Gileadu.

   ^26Onda Laban reèe Jakovu: "?to si to htio zavaravajuæi me i odvodeæi
   mi kæeri kao zarobljenice na maèu?

   ^27Za?to si potajno pobjegao, u bludnju me zaveo i nisi me obavijestio?
   Otpratio bih te s veseljem i pjesmom, uz bubnje i lire.

   ^28Nisi mi dopustio ni da izljubim svoje kæeri i svoju unuèad! Zbilja
   si ludo postupio.

   ^29U mojoj je ruci da s tobom lo?e postupim. Ali Bog tvoga oca noæas mi
   reèe: 'Pazi da protiv Jakova ne poduzme? ni?ta, ni dobro ni zlo!'

   ^30Sada dobro, oti?ao si jer si èeznuo za svojim oèinskim domom; ali
   za?to si mi kumire pokrao?"

   ^31Jakov odgovori Labanu: "Strepio sam od pomisli da bi mi mogao silom
   oteti svoje kæeri.

   ^32A kumire svoje u koga naðe?, onaj neka pogine! Ovdje pred na?om
   braæom ka?i ?to je tvoga pri meni i nosi!" Jakov nije znao da ih je
   Rahela prisvojila.

   ^33Tako Laban uðe u ?ator Jakovljev, pa u ?ator Lein, onda u ?ator
   dviju slu?kinja, ali ni?ta ne naðe. Izi?av?i iz Leina ?atora, uðe u
   ?ator Rahelin.

   ^34A Rahela bija?e uzela kumire i stavila ih u sjedalo svoje deve, a
   onda na njih sjela. Laban je premetao po svemu ?atoru, ali ih ne naðe.

   ^35Ona je, naime, rekla svome ocu: "Neka se moj gospodar ne ljuti ?to
   ne mogu pred njim ustati jer imam ono ?to je red kod ?ena." I tako je
   pretra?ivao, ali kumira nije na?ao.

   ^36Sad se Jakov ra?esti i zaðe u prepirku s Labanom. Otvoreno Jakov
   reèe Labanu: "Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja da me
   progoni??

   ^37Eto si premetnuo sve moje stvari, pa kakav si predmet na?ao od svega
   svog kuæanstva? Polo?i ga tu pred moj i svoj rod pa neka oni budu suci
   meðu nama dvojicom.

   ^38Za ovih dvadeset godina ?to sam ih s tobom proveo ni tvoje ovce ni
   tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada.

   ^39Ono ?to bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svoga
   gubitak nadoknadio. Ti si to od mene tra?io, bilo da je nestalo danju
   ili da je nestalo noæu.

   ^40Èesto sam danju skapavao od ?eði, a obnoæ od studeni. San je bje?ao
   od mojih oèiju.

   ^41Od ovih dvadeset godina ?to sam ih proveo u tvojoj kuæi èetrnaest
   sam ti godina slu?io za tvoje dvije kæeri, a ?est godina za tvoju
   stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta.

   ^42Da sa mnom nije bio Bog moga oca, Bog Abrahamov, Strah Izakov,
   otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud
   mojih ruku te je sinoæ dosudio."

   ^43Nato Laban odgovori Jakovu: "Kæeri su moje kæeri; djeca su moja
   djeca; stada su moja stada, sve ?to gleda? moje je. Ali ?to danas mogu
   uèiniti ovim svojim kæerima ili djeci koju su rodile?

   ^44Pa dobro, hajde da ti i ja napravimo ugovor, tako da bude svjedok
   izmeðu mene i tebe."

   ^45Nato Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup,

   ^46a onda reèe svojim ljudima: "Skupite kamenja!" Tako oni nakupe
   kamenja i nabace gomilu. Tu su na gomili blagovali.

   ^47Laban je nazva "Jegar sahaduta", a Jakov je nazva "Gal-ed".

   ^48Onda Laban izjavi: "Neka ova gomila danas bude svjedok izmeðu mene i
   tebe!" Stoga je nazvana Gal-ed,

   ^49ali i Mispa, jer je rekao. "Neka Jahve bude na vidu i tebi i meni
   kad jedan drugog ne budemo gledali.

   ^50Ako bude? lo?e postupao prema mojim kæerima, ili ako uzme? druge
   ?ene uz moje kæeri, sve da nitko drugi ne bude s nama, znaj da æe Bog
   biti svjedok izmeðu mene i tebe."

   ^51Potom Laban reèe Jakovu: "Ovdje je, evo, gomila; ovdje je stup koji
   sam uspravio izmeðu sebe i tebe:

   ^52ova gomila i ovaj stup neka budu jamac da ja u zloj namjeri neæu iæi
   na te iza ove gomile i da ti neæe? iæi na me iza ove gomile i ovog
   stupa.

   ^53Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu na?i suci!" Jakov se zakune
   Bogom - Strahom svoga oca Izaka.

   ^54Poslije toga Jakov prinese ?rtvu na Glavici i pozva svoje ljude da
   blaguju. Poslije objeda proveli su noæ na Glavici.
     __________________________________________________________________

  Chapter 32

   ^1 Ranim se jutrom Laban digne, izljubi svoje sinove i svoje kæeri te
   ih blagoslovi; onda se zaputi natrag u svoje mjesto.

   ^2Jakov je putovao svojim putem, kad mu u susret izaðu anðeli Bo?ji.

   ^3Kad ih Jakov opazi, reèe: "Ovo je Bo?je tabori?te!" Zato nazva ono
   mjesto Mahanajim.

   ^4Jakov po?alje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju Seir, u
   Edomsku pustaru,

   ^5i nalo?i im: "Ovako æete reæi mome gospodaru Ezavu: 'Sluga tvoj Jakov
   poruèuje ti: Boravio sam kod Labana i dosad se ondje zadr?ao.

   ^6Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i slu?kinja. Javljam to
   svome gospodaru, ne bih li na?ao naklonost u njegovim oèima.'"

   ^7Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: "Bili smo kod tvoga brata
   Ezava; on sam dolazi ti u susret sa èetiri stotine momaka."

   ^8Jakov se silno upla?i. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude,
   stada, krda i deve ?to ih je sa sobom imao.

   ^9Raèunao je: ako Ezav naiðe na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se
   tabor mogao spasiti.

   ^10Onda se Jakov pomoli: "O Bo?e oca moga Abrahama! Bo?e oca moga
   Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: 'Vrati se u svoj rodni kraj, i ja
   æu ti biti dobrostiv!'

   ^11Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome
   sluzi. TÓa samo sam sa svojim ?tapom nekoæ pre?ao ovaj Jordan, a sad
   sam narastao u dva tabora.

   ^12Izbavi me od ?aka moga brata, od ?aka Ezavovih! Inaèe se bojim da bi
   mogao doæi i umlatiti i mene, i majke, i djecu.

   ^13Ti si rekao: 'Obilnim æu te dobrima obasipati i tvoje potomstvo
   umno?iti poput pijeska u moru koji se ne da prebrojiti zbog mno?ine.'"

   ^14Ondje provede onu noæ; a onda, od onog ?to je imao pri ruci,
   pripravi dar svome bratu Ezavu:

   ^15dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova;

   ^16trideset deva dojilica s njihovim mladima; èetrdeset krava i deset
   junaca; dvadeset magarica i deset magaraca.

   ^17Stado po stado preda svojim slugama. Onda reèe svojim slugama:
   "Idite preda mnom, ali dr?ite razmak meðu stadima!"

   ^18A prvom izda naredbu rekav?i: "Kad te sretne moj brat Ezav pa te
   upita: 'Èiji si ti? Kamo ide?? Èije je ovo pred tobom?'

   ^19odgovori: 'Tvoga sluge Jakova; ovo je dar koji ?alje svome gospodaru
   Ezavu; on je tamo za nama.'"

   ^20Tako je naredio i drugome, pa treæemu i svima drugima koji su i?li
   za stadima: "Ovo i ovako reci Ezavu kad ga sretne?.

   ^21Jo? mu dodaj: 'A sluga tvoj Jakov i sam je za nama.'" Mislio je
   naime: "Ako ga unaprijed udobrostivim darovima, a onda se s njim
   suoèim, mo?da æe mi oprostiti."

   ^22Tako darovi krenu naprijed, dok je on ostao one noæi u tabori?tu.

   ^23One noæi on ustane, uzme svoje obje ?ene, obje svoje slu?kinje i
   svoje jedanaestero djece te prijeðe Jabok preko gaza.

   ^24Prebaciv?i njih na drugu stranu toka, prebaci zatim i ostalo ?to
   bija?e njegovo.

   ^25Jakov ostane sam. I neki se èovjek rvao s njim dok nije zora
   svanula.

   ^26Videæi da ga ne mo?e svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da se
   Jakovu kuk i?èa?io dok su se rvali.

   ^27Potom reèe: "Pusti me jer zora sviæe!" Ali on odgovori: "Neæu te
   pustiti dok me ne blagoslovi?."

   ^28Nato ga onaj zapita: "Kako ti je ime?" Odgovori: "Jakov."

   ^29Onaj reèe. "Vi?e se neæe? zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro
   borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si."

   ^30Onda zapita Jakov: "Reci mi svoje ime!" Odgovori onaj: "Za moje me
   ime ne smije? pitati!" I tu ga blagoslovi.

   ^31Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer - reèe - "Vidjeh Boga licem
   u lice, i na ?ivotu ostadoh."

   ^32Sunce je nad njim bilo ogranulo kad je pro?ao Penuel. Hramao je zbog
   kuka.

   ^33Zato Izraelci do dana?njeg dana ne jedu kukovnu tetivu ?to se nalazi
   na bedrenom zglobu, buduæi da je Jakovljev bedreni zglob bio i?èa?en u
   kukovnoj tetivi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 33

   ^1 Jakov podi?e oèi i opazi gdje dolazi Ezav i s njime èetiri stotine
   ljudi. Onda on podijeli svoju djecu meðu Leu, Rahelu i dvije slu?kinje;

   ^2postavi slu?kinje i njihovu djecu na èelo; iza njih Leu i njezinu
   djecu; a Rahelu i Josipa straga.

   ^3Sam proðe naprijed, nakloni se do zemlje sedam puta dok se ne primaèe
   svome bratu.

   ^4Ezav mu potrèa u susret. Zagrli ga padnuv?i mu oko vrata, poljubi ga
   i zaplaka.

   ^5Onda podi?e oèi i vidje ?ene i djecu. "Tko su ovi s tobom?" - zapita.
   On odgovori: "Djeca kojom je Bog obdario tvoga slugu."

   ^6Potom naprijed stupe slu?kinje sa svojom djecom te se duboko naklone.

   ^7Naprijed stupi i Lea sa svojom djecom te se duboko nakloni.
   Najposlije stupe naprijed Josip i Rahela te se duboko naklone.

   ^8Ezav upita: "?to kani? sa svom ovom povorkom ?to sam je sreo?"
   Odgovori: "Naæi naklonost svoga gospodara."

   ^9Ezav odgovori: "Ja imam dosta, brate moj. Neka ostane tebi ?to je
   tvoje."

   ^10A Jakov reèe: "Nemoj tako! Ako sam na?ao naklonost u tvojim oèima,
   primi dar iz moje ruke; jer meni je, ?to si me ljubezno primio, kao da
   gledam lice Bo?je.

   ^11Zato prihvati moj dar ?to sam ti ga donio; Bog mi je bio sklon te
   imam svega." Kako ga je uporno nagovarao, Ezav prihvati.

   ^12"Poðimo na put", reèe Ezav, "i ja æu s tobom putovati."

   ^13Ali mu on odvrati: "Zna moj gospodar da su djeca nejaka. Osim toga,
   valja mi se brinuti o ovcama i kravama koje doje: ako bi se tjerale
   prebrzo samo jednog dana, sve bi pocrkale.

   ^14Neka moj gospodar ide ispred svoga sluge, a ja æu iæi polako, uz
   korak marve pred sobom i uz korak djece, dok ne stignem k svome
   gospodaru u Seir."

   ^15Onda reèe Ezav: "Da ti barem ostavim nekoliko ljudi koji se sa mnom
   nalaze." Ali on odgovori: "Èemu to? Neka ja samo naðem milost u oèima
   svoga gospodara!"

   ^16Tako se Ezav onog dana zaputi natrag u Seir,

   ^17dok je Jakov oti?ao u Sukot, gdje sebi sagradi kuæu, a svom blagu
   podigne staje. Stoga je onom mjestu dano ime Sukot.

   ^18Do?av?i tako iz Padan Arama, Jakov sretno stigne u grad ?ekem, koji
   se nalazi u zemlji kanaanskoj, i postavi svoj ?ator pred gradom.

   ^19A komad zemlje na kojoj je postavio svoj ?ator kupi od sinova
   Hamora, ?ekemova oca, za stotinu kesita.

   ^20Tu podi?e ?rtvenik i nazva ga "El, Bog Izraelov".
     __________________________________________________________________

  Chapter 34

   ^1 Dina, kæi koju je Lea rodila Jakovu, iziðe da posjeti neke ?ene
   onoga kraja.

   ^2Opazi je Hivijac ?ekem, sin Hamora, poglavice kraja, pa je pograbi i
   na silu s njom le?e.

   ^3Njegovo srce prione za Dinu, Jakovljevu kæer, i on se u djevojku
   zaljubi. Nastojao je pridobiti djevojèino srce.

   ^4?ekem je govorio i svom ocu Hamoru: "Onu mi djevojku uzmi za ?enu!"

   ^5Jakov sazna da je ?ekem obe?èastio njegovu kæer Dinu. Ali kako su
   njegovi sinovi bili uz blago na polju, Jakov nije poduzimao ni?ta dok
   oni ne doðu.

   ^6Uto doðe k Jakovu ?ekemov otac Hamor da se s njim sporazumije,

   ^7upravo kad su se Jakovljevi sinovi vraæali iz polja. Kad su èuli
   vijest, ljudi su bili ojaðeni i vrlo ljuti. ?to je ?ekem uèinio -
   legav?i s Jakovljevom kæeri - u Izraelu je bila sramota. To se nije
   smjelo trpjeti.

   ^8Hamor im reèe. "Moj se sin ?ekem svom du?om zaljubio u va?u kæer.
   Dajte mu je za ?enu!

   ^9Oprijateljite se s nama: dajite nam svoje kæeri, a na?e kæeri
   uzimajte sebi!

   ^10Tako mo?ete ?ivjeti meðu nama; zemlja je pred vama da se naselite, u
   njoj se slobodno kreæete i stjeèete imovinu!"

   ^11Potom ?ekem reèe njezinu ocu i njezinoj braæi: "Da naðem milost u
   va?im oèima, dat æu vam ?to zatra?ite.

   ^12Tra?ite od mene koliko hoæete: sve ?to god zapitate dat æu, samo mi
   dajte djevojku za ?enu."

   ^13Jakovljevi sinovi odgovore ?ekemu i njegovu ocu Hamoru - govorili su
   s prijevarom jer je obe?èastio njihovu sestru Dinu -

   ^14te im reko?e: "Ne mo?emo pristati da svoju sestru damo èovjeku koji
   nije obrezan, jer bi to za nas bila sramota.

   ^15Jedino æemo je dati ako postanete kao i mi, ako obre?ete sve svoje
   mu?karce.

   ^16Onda vam mo?emo davati svoje kæeri i uzimati va?e sebi, s vama se
   naseliti i biti jedan rod.

   ^17A ako ne pristajete na obrezanje, uzet æemo svoju kæer i otiæi."

   ^18Hamoru i ?ekemu, Hamorovu sinu, njihov se zahtjev uèini povoljan.

   ^19Mladiæ nije èasio da zahtjev izvr?i, jer je èeznuo za Jakovljevom
   kæeri; a bio je najuva?eniji od svih u oèevu domu.

   ^20Tako Hamor i njegov sin ?ekem doðu u svoje gradsko vijeæe i obrate
   se svojim sugraðanima ovako:

   ^21"Ovaj je svijet prijazan; neka se meðu nama u zemlji nasele; neka se
   po njoj slobodno kreæu; ima dosta prostora u zemlji za njih; mo?emo
   uzimati njihove kæeri sebi za ?ene, a njima davati svoje.

   ^22No ljudi æe pristati da meðu nama ?ive i s nama budu jedan rod samo
   ako se svi na?i mu?karci obre?u kao ?to su oni obrezani.

   ^23Zar tako ne bi stoka koju su stekli, sve njihovo blago - bilo na?e?
   Pristanimo, pa neka se meðu nama nasele!"

   ^24Svi odrasli mu?karci koji imaju pravo izaæi na gradska vrata
   poslu?a?e Hamora i njegova sina ?ekema, pa bude obrezan svaki mu?karac
   - svaki koji ima pravo izaæi na gradska vrata.

   ^25A treæega dana, dok su oni jo? bili u bolovima, dva Jakovljeva sina,
   ?imun i Levi, Dinina braæa, pograbe svaki svoj maè i nesmetano doðu u
   grad te poubijaju sve mu?karce.

   ^26Sasijeku maèem Hamora i njegova sina ?ekema, uzmu Dinu iz ?ekemove
   kuæe i odu.

   ^27Ostali Jakovljevi sinovi doðu na ubijene i opusto?e grad ?to je
   njihova sestra bila obe?èa?æena.

   ^28?to je bilo krupne i sitne stoke i magaradi, u gradu i u polju,
   otjeraju;

   ^29opljaèkaju sva njihova dobra, a svu im djecu i ?ene - sve ?to je
   bilo po kuæama - odvedu u roblje.

   ^30Jakov reèe ?imunu i Leviju: "Uveli ste me u nepriliku omraziv?i me
   stanovnicima zemlje, Kanaancima i Peri?anima. Ako se ujedine protiv
   mene i napadnu me, dok je nas ovako malo na broj, istrijebit æe me s
   mojim domom."

   ^31Oni odgovore: "Zar da prema na?oj sestri postupaju kao prema kakvoj
   bludnici?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 35

   ^1 Bog reèe Jakovu: "Ustani, idi gore u Betel te ondje ostani! Naèini
   ondje ?rtvenik Bogu koji ti se objavio kad si bje?ao od svoga brata
   Ezava!"

   ^2I Jakov reèe svojoj obitelji i svima koji bijahu s njime: "Odbacite
   tuðe kumire koji se nalaze u va?oj sredini; oèistite se i preobucite.

   ^3Idemo gore u Betel; ondje æu naèiniti ?rtvenik Bogu, koji me usli?ao
   kad sam bio u nevolji i sa mnom bio na putu kojim sam hodio."

   ^4Oni predaju Jakovu sve tuðe kumire ?to su ih imali i nau?nice ?to su
   bile o njihovim u?ima, pa ih Jakov zakopa pod hrast kod ?ekema.

   ^5Kad su se zaputili, strah od Boga spopadne okoli?na mjesta, tako da
   nisu i?li u potjeru za Jakovljevim sinovima.

   ^6Jakov stigne u Luz, to jest Betel, u zemlji kanaanskoj, i sav puk ?to
   je bio s njim.

   ^7Ondje sagradi ?rtvenik i mjesto nazva El Betel, jer mu se ondje Bog
   objavio kad on bje?a?e pred svojim bratom Ezavom.

   ^8Tada umre Rebekina dojilja Debora te je sahrani?e pod Betelom, pod
   hrastom, koji se otad zove "Tu?ni hrast".

   ^9Bog se opet objavi Jakovu kad je stigao iz Padan Arama, te ga
   blagoslovi.

   ^10Bog mu reèe: "Ime ti je Jakov, ali se odsad neæe? zvati Jakov nego
   æe Izrael biti tvoje ime." Tako ga prozva Izraelom.

   ^11Onda mu Bog reèe: "Ja sam El ?adaj - Bog Svesilni! Budi rodan i
   mno?i se! Od tebe poteæi æe narod, mno?tvo naroda, i kraljevi iz tvog
   æe izaæi krila.

   ^12Zemlju ?to je dadoh Abrahamu i Izaku tebi predajem; i potomstvu
   tvojem poslije tebe zemlju æu ovu dati."

   ^13A onda Bog ode od njega gore.

   ^14Na mjestu gdje je Bog s njim govorio Jakov uspravi stup, stup od
   kamena; na njemu prinese ?rtvu i izli ulja.

   ^15A mjesto gdje mu je Bog govorio Jakov nazva Betel.

   ^16Potom odu iz Betela. Jo? bija?e malo puta do Efrate, a Rahela se
   naðe pri poroðaju. Napali je te?ki trudovi.

   ^17Kad su joj poroðajni bolovi bili najte?i, reèe joj babica: "Ne boj
   se jer ti je i ovo sin!"

   ^18Kad se rastavljala s du?om - jer umira?e Rahela - nadjenu sinu ime
   Ben Oni; ali ga otac prozva Benjamin.

   ^19Tako umrije Rahela. Sahrane je na putu u Efratu, to jest Betlehem.

   ^20A na njezinu grobu Jakov podigne spomenik - onaj ?to je na Rahelinu
   grobu do danas.

   ^21Izrael krenu dalje te razape svoj ?ator s onu stranu Migdal-Edera.

   ^22Dok je Izrael boravio u onom kraju, ode Ruben i legne s Bilhom,
   prile?nicom svoga oca. Sazna za to Izrael. Izrael je imao dvanaest
   sinova.

   ^23S Leom: Rubena, koji je Jakovljev prvoroðenac, ?imuna, Levija, Judu,
   Jisakara i Zebuluna;

   ^24s Rahelom: Josipa i Benjamina;

   ^25s Bilhom, Rahelinom slu?kinjom: Dana i Naftalija;

   ^26sa Zilpom, slu?kinjom Leinom: Gada i A?era. To su Jakovljevi sinovi
   ?to su mu se rodili u Padan Aramu.

   ^27Jakov doðe k svome ocu Izaku u Mamru u Kirjat Arbu, to je Hebron -
   gdje su boravili Abraham i Izak kao prido?lice.

   ^28Kad je Izaku bilo sto i osamdeset godina, umrije.

   ^29Izak izdahne i umre, starac i godinama zasiæen, te bude pridru?en
   svojim precima. Sahrane ga njegovi sinovi, Ezav i Jakov.
     __________________________________________________________________

  Chapter 36

   ^1 Ovo su potomci Ezava, koji se zvao i Edom.

   ^2Ezav je uzeo sebi ?ene od kanaanskih djevojaka: Adu, kæer Hetita
   Elona; Oholibamu, kæer Ane, unuku Sibeona Horijca;

   ^3i Basematu, kæer Ji?maelovu, sestru Nebajotovu.

   ^4Ada Ezavu rodi Elifaza, a Basemata rodi Reuela,

   ^5Oholibama rodi Jeu?a, Jalama i Koraha. To su Ezavovi sinovi koji se
   rodi?e u zemlji kanaanskoj.

   ^6Ezav uzme svoje ?ene, svoje sinove, svoje kæeri, svu èeljad svoga
   doma; svoju stoku - krupnu i sitnu; svu imovinu ?to ju je namakao u
   zemlji kanaanskoj, pa ode u zemlju seirsku, daleko od svog brata
   Jakova.

   ^7Njihov se, naime, posjed jako uveæao te nisu mogli ostati zajedno:
   kraj u kojem su boravili nije ih mogao izdr?avati zbog njihova blaga.

   ^8Tako se Ezav - Edom nazvani - naseli u brdskom kraju Seiru.

   ^9Ovo je, dakle, potomstvo Ezava, praoca Edomaca, u brdskom kraju
   Seiru.

   ^10Ovo su imena Ezavovih sinova: Elifaz, sin Ezavove ?ene Ade; Reuel,
   sin Ezavove ?ene Basemate.

   ^11Elifazovi su sinovi bili: Teman, Omar, Sefo, Gatam i Kenaz.

   ^12Timna je bila inoèa Ezavova sina Elifaza; ona je Elifazu rodila
   Amaleka. To su potomci Ezavove ?ene Ade.

   ^13A ovo su sinovi Reuelovi: Nahat, Zerah, ?ama i Miza. Oni su bili
   sinovi Ezavove ?ene Basemate.

   ^14A ovo su opet sinovi Ezavove ?ene Oholibame, Anine kæeri, unuke
   Sibeonove; ona je Ezavu rodila Jeu?a, Jalama i Koraha.

   ^15Ovo su rodovske glave Ezavovih potomaka. Potomci Ezavova prvoroðenca
   Elifaza: knez Teman, knez Omar, knez Sefo, knez Kenaz,

   ^16knez Korah, knez Gatam i knez Amalek. To su rodovski glavari
   Elifazovi u zemlji edomskoj; to su potomci Adini.

   ^17A ovo su potomci Ezavova sina Reuela: knez Nahat, knez Zerah, knez
   ?ama i knez Miza. To su rodovski glavari Reuelovi u zemlji edomskoj; to
   su potomci Ezavove ?ene Basemate.

   ^18A ovo su potomci Ezavove ?ene Oholibame: knez Jeu?, knez Jalam i
   knez Korah. To su rodovski glavari Ezavove ?ene Oholibame, kæeri Anine.

   ^19To su bili sinovi Ezava-Edoma, njihovi knezovi.

   ^20A ovo su sinovi Seira Horijca, ?itelji one zemlje: Lotan, ?obal,
   Sibeon, Ana,

   ^21Di?on, Eser i Di?an. To su koljenoviæi Horijci, sinovi Seirovi, u
   zemlji edomskoj.

   ^22Lotanovi sinovi bili su: Hori i Hemam; a sestra Lotanova bila je
   Timna.

   ^23Ovo su bili sinovi ?obalovi: Alvan, Manahat, Ebal, ?efo i Onam.

   ^24Sinovi Sibeonovi bijahu Aja i Ana. Ana je onaj koji je na?ao vruæa
   vrela u pustari dok je èuvao magarad svoga oca Sibeona.

   ^25Ovo su bila djeca Ane: sin Di?on i Anina kæi Oholibama.

   ^26Ovo su bili sinovi Di?onovi: Hemdan, E?ban, Jitran i Keran.

   ^27Ovo su bili sinovi Eserovi: Bilhan, Zaavan i Akan.

   ^28A sinovi Di?anovi bili su: Uz i Aran.

   ^29Ovo su knezovi Horijaca: knez Lotan, knez ?obal, knez Sibeon, knez
   Ana,

   ^30knez Di?on, knez Eser i knez Di?an. To su bili knezovi Horijaca,
   glavar za glavarom, u zemlji seirskoj.

   ^31Evo kraljeva koji su kraljevali u edomskoj zemlji prije nego je
   zavladao kralj sinova Izraelovih.

   ^32Beorov sin Bela vladao je u Edomu; njegov se grad zvao Dinhaba.

   ^33Kad je umro Bela, na njegovo se mjesto zakraljio Jobab, sin Zeraha
   iz Bosre.

   ^34Kad je umro Jobab, zakraljio se na njegovo mjesto Hu?am iz temanske
   zemlje.

   ^35Kad je umro Hu?am, zakraljio se na njegovo mjesto Bedadov sin Hadad,
   koji je potukao Midjance na Moapskom polju. Ime je njegovu gradu bilo
   Avit.

   ^36Kad je umro Hadad, zakraljio se na njegovo mjesto Samla iz Masreke.

   ^37Kad je umro Samla, zakraljio se na njegovo mjesto ?aul iz Rehobota
   na Rijeci.

   ^38Kad umrije ?aul, zavlada Baal Hanan, Akborov sin.

   ^39Kad je umro Baal Hanan, Akborov sin, vlada?e Hadad. Ime je njegovu
   gradu bilo Pai. ?ena mu se zvala Mehetabela. Bila je kæi Matredova, iz
   Me Zahaba.

   ^40Ovo su imena Ezavovih knezova s njihovim nazivima po rodovima i
   smje?taju: knez Timna, knez Alva, knez Jetet,

   ^41knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon,

   ^42knez Kenaz, knez Teman, knez Mibzar,

   ^43knez Magdiel i knez Iram. To su bili knezovi edomski, prema njihovim
   naseljima u zemlji koju su zaposjeli. To je Ezav, praotac Edomaca.
     __________________________________________________________________

  Chapter 37

   ^1 A Jakov se bija?e nastanio u zemlji gdje je njegov otac boravio kao
   prido?lica - u zemlji kanaanskoj.

   ^2Evo nasljedstva Jakovljeva. Kao mladiæ, u dobi od sedamnaest godina,
   Josip je èuvao stada sa svojom braæom, sinovima Bilhe i Zilpe, koje
   bijahu ?ene njegova oca. Josip je ocu svome donosio zle glasove o
   njima.

   ^3Izrael je volio Josipa vi?e nego ijednog svoga sina jer je bio dijete
   njegove staraèke dobi; i on mu napravi kiæenu haljinu.

   ^4Kako njegova braæa opaze da ga njihov otac voli vi?e od svih drugih
   svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu rijeè
   progovoriti.

   ^5Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj braæi, a oni ga zbog toga jo?
   vi?e zamrze.

   ^6"Poslu?ajte", reèe im, "san ?to sam ga usnio!

   ^7Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom moj
   snop uspravi i stade uzgor. Uto se va?i snopovi okupe okolo i duboko se
   poklone mom snopu."

   ^8Njegova ga braæa upita?e: "Kani? li nad nama zakraljevati? Hoæe? li
   nam biti gospodar?" I jo? ga vi?e zamrze zbog njegova prièanja o
   snovima.

   ^9Usni on jo? jedan san te ga isprièa svojoj braæi: "Jo? sam jedan san
   usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se
   klanjahu!"

   ^10Kad je to isprièao svome ocu, ukori ga otac i reèe mu: "?to znaèi
   taj san ?to si ga usnuo? Zar æemo doæi ja, tvoja majka i tvoja braæa pa
   ti se do zemlje klanjati?"

   ^11I dok su braæa od zavisti bila ljuta na nj, njegov je otac
   razmi?ljao o svemu.

   ^12Jednom njegova braæa odu èuvati oèeva stada blizu ?ekema.

   ^13Izrael reèe Josipu: "Tvoja braæa èuvaju stada kod ?ekema, pa hajde
   da te po?aljem k njima." On mu odgovori: "Dobro, idem."

   ^14Potom æe mu otac: "Hajde i vidi kako su ti braæa i stoka pa mi
   javi." Tako ga otpremi iz doline Hebrona, i on stigne u ?ekem.

   ^15Neki èovjek naðe ga gdje luta poljem pa ga upita: "?to tra?i??"

   ^16"Tra?im braæu", odgovori. "Mo?e? li mi kazati gdje èuvaju stada?"

   ^17A èovjek reèe: "Odavde su oti?li. Èuo sam ih gdje govore: 'Hajdemo u
   Dotan.'" Tako Josip ode za svojom braæom i naðe ih u Dotanu.

   ^18Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se pribli?io, poènu se
   dogovarati da ga ubiju.

   ^19I jedan drugom reèe: "Eno sti?e onaj sanjar!

   ^20Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu èatrnju! Mo?emo kazati da
   ga je pro?drla divlja zvijer. Vidjet æemo ?to æe biti od njegovih
   snova!"

   ^21Ali kad je to èuo Ruben, poku?a da ga izbavi iz njihovih ?aka. I
   reèe: "Nemojmo oduzimati njegova ?ivota!

   ^22Ne prolijevajte krvi" - dalje je govorio Ruben. "Bacite ga u èatrnju
   u pustari; ali ne di?ite na nj ruke!" Htio ga je tako izbaviti iz
   njihovih ?aka i odvesti ocu.

   ^23Ali kad je Josip stigao braæi, oni s Josipa svuku njegovu haljinu,
   haljinu kiæenu ?to je bila na njemu;

   ^24pograbe ga i bace u èatrnju. Èatrnja je bila prazna; nije bilo u
   njoj vode.

   ^25Potom sjednu da ruèaju. Kako podignu svoje oèi, opaze povorku
   Ji?maelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i
   mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat.

   ^26Tada reèe Juda svojoj braæi: "?to æemo postiæi ako ubijemo svog
   brata a krv njegovu sakrijemo?

   ^27Hajde da ga prodamo Ji?maelcima; ali ne di?imo na nj ruke. TÓa on je
   na? brat, na?e meso." Braæa ga poslu?aju.

   ^28Uto naiðu ljudi, midjanski trgovci. Braæa izvuku Josipa iz èatrnje i
   prodaju ga za dvadeset srebrnika Ji?maelcima, a oni Josipa dovedu u
   Egipat.

   ^29Kad se Ruben vratio k èatrnji i vidio da Josipa nema u èatrnji,
   razdere svoju odjeæu.

   ^30A kad se vratio svojoj braæi, povika: "Djeèaka nema! Kamo æu ja
   sad?"

   ^31A oni uzmu Josipovu haljinu, zakolju jedno kozle i haljinu zamoèe u
   krv.

   ^32Kiæenu haljinu otpreme ocu i poruèe: "Ovo smo na?li; gledaj je li
   ovo haljina tvoga sina ili nije."

   ^33Prepozna je on pa reèe: "Haljina je moga sina! Divlja ga je zvijer
   rastrgla! Na komade je Josip rastrgan!"

   ^34I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokornièku kostrijet oko bokova
   i dugo vremena oplakiva?e svoga sina.

   ^35Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove kæeri nastojali utje?iti, ali
   se on ne moga?e utje?iti. Govorio je: "Ne, siæi æu k svome sinu u ?eol
   tugujuæi!" Tako ga je oplakivao njegov otac.

   ^36A Midjanci ga prodaju u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu,
   zapovjedniku stra?e.
     __________________________________________________________________

  Chapter 38

   ^1 Otprilike u to vrijeme Juda ode od svoje braæe te okrenu nekom
   Adulamcu komu ime bija?e Hira.

   ^2Tu Juda zapazi kæer jednog Kanaanca - zvao se ?ua - i njome se o?eni.
   Priðe njoj

   ^3te ona zaèe i rodi sina, komu dade ime Er.

   ^4Opet ona zaèe, rodi sina i dade mu ime Onan.

   ^5Jo? jednog sina rodi te mu nadjene ime ?ela. Nalazila se u Kezibu kad
   je njega rodila.

   ^6Juda o?eni svoga prvoroðenca Era djevojkom kojoj bija?e ime Tamara.

   ^7Ali Judin prvoroðenac Er uvrijedi Jahvu i Jahve ga pogubi.

   ^8Tada reèe Juda Onanu: "Priði k udovici svoga brata, izvr?i prema njoj
   djeversku du?nost i tako oèuvaj lozu svome bratu!"

   ^9Ali Onan, znajuæi da se sjeme neæe raèunati kao njegovo, ispu?ta?e ga
   na zemlju kad god bi pri?ao bratovoj udovici, tako da ne dade potomstva
   svome bratu.

   ^10To ?to je èinio uvrijedilo je Jahvu, pa i njega pogubi.

   ^11Onda Juda reèe svojoj nevjesti Tamari: "Ostani kao udovica u domu
   svoga oca dok poodraste moj sin ?ela." Bojao se, naime, da bi i on
   mogao umrijeti kao i njegova braæa. I tako Tamara ode da ?ivi u oèevu
   domu.

   ^12Dugo vremena poslije toga umre ?uina kæi, Judina ?ena. Kad je pro?lo
   vrijeme ?alosti, Juda ode, zajedno sa svojim prijateljem Adulamcem
   Hirom, u Timnu da stri?e svoje ovce.

   ^13Obavijeste Tamaru: "Eno ti je svekar", reko?e joj, "na putu u Timnu
   da stri?e ovce."

   ^14Ona svuèe udovièko ruho, navuèe koprenu i zamota se pa sjede na
   ulazu u Enajim, ?to je na putu k Timni. Vidjela je, naime, da je ?ela
   odrastao, ali nju jo? ne uda?e za nj.

   ^15Kad je Juda opazi, pomisli da je bludnica, jer je bila pokrila lice.

   ^16Svrati se on k njoj i reèe: "Daj da ti priðem!" Nije znao da mu je
   nevjesta. A ona odgovori: "?to æe? mi dati da uðe? k meni?"

   ^17"Spremit æu ti jedno kozle od svoga stada", odgovori. "Treba da
   ostavi? jamèevinu dok ga ne po?alje?."

   ^18A on zapita: "Kakvu jamèevinu da ti ostavim?" Ona odgovori: "Svoj
   peèatnjak o vrpci i ?tap ?to ti je u ruci." Dade joj jedno i drugo, a
   onda priðe k njoj i ona po njem zaèe.

   ^19Potom ona ustade i ode; skide sa sebe koprenu i opet se odjenu u
   svoje udovièko ruho.

   ^20Uto Juda po?alje kozle po svom prijatelju Adulamcu da iskupi
   jamèevinu iz ruku ?ene, ali je nije mogao naæi.

   ^21Upita ljude u mjestu: "Gdje je bludnica ?to se nalazila uz put u
   Enajim?" Oni mu odgovore: "Ovdje nije nikad bilo bludnice."

   ^22Tako se on vrati k Judi pa reèe: "Nisam je mogao naæi. Osim toga,
   ljudi mi u mjestu reko?e da ondje nije nikad bilo bludnice."

   ^23Onda reèe Juda: "Da ne ostanemo za ruglo, neka ih dr?i! Slao sam
   joj, eto, ovo kozle, ali je ti nisi na?ao."

   ^24Otprilike poslije tri mjeseca doneso?e vijest Judi: "Tvoja nevjesta
   Tamara odala se bludni?tvu; èak je u bludnièenju i zaèela." "Izvedite
   je", naredi Juda, "pa neka se spali!"

   ^25Dok su je izvodili, ona poruèi svekru: "Zaèela sam po èovjeku èije
   je ovo." Jo? doda: "Vidi èiji je ovaj peèatnjak o vrpci i ovaj ?tap!"

   ^26Juda ih prepozna pa reèe: "Ona je pravednija nego ja, koji joj nisam
   dao svoga sina ?elu." Ali vi?e s njom nije imao posla.

   ^27Kad joj je do?lo vrijeme da rodi, poka?e se da nosi blizance.

   ^28Dok je raðala, jedan od njih pru?i ruku van. Nato babica prive?e za
   njegovu ruku crven konac govoreæi: "Ovaj je izi?ao prvi."

   ^29Ali ba? tada on uvuèe ruku te iziðe njegov brat. A ona reèe: "Kakav
   li proder napravi!" Stoga mu nadjenu ime Peres.

   ^30Poslije iziðe njegov brat koji je oko ruke imao crveni konac. Njemu
   dado?e ime Zerah.
     __________________________________________________________________

  Chapter 39

   ^1 Josipa dovedo?e u Egipat. Tu ga od Ji?maelaca koji su ga onamo
   doveli kupi Egipæanin Potifar, dvoranin faraonov i zapovjednik njegove
   tjelesne stra?e.

   ^2Jahve je bio s Josipom, zato je u svemu imao sreæu: Egipæanin ga uzme
   k sebi u kuæu.

   ^3Vidje njegov gospodar da je Jahve s njim i da svemu ?to mu ruka
   poduzme Jahve daje uspjeh;

   ^4zavolje on Josipa, uze ga za dvoranina i postavi ga za upravitelja
   svoga doma i povjeri mu sav svoj imetak.

   ^5I otkad mu je povjerio upravu svoga doma i svega svog imetka,
   blagoslovi Jahve dom Egipæaninov zbog Josipa: blagoslov Jahvin bija?e
   na svemu ?to je imao - u kuæi i u polju.

   ^6I tako sve svoje prepusti brizi Josipovoj te se vi?e ni za ?to nije
   brinuo, osim za jelo ?to je jeo. A Josip je bio mladiæ stasit i naoèit.

   ^7Poslije nekog vremena ?ena njegova gospodara zagleda se u Josipa i
   reèe mu: "Legni sa mnom!"

   ^8On se oprije i reèe ?eni svoga gospodara: "Gledaj! Otkako sam ja
   ovdje, moj se gospodar ne brine ni za ?to u kuæi; sve ?to ima meni je
   povjerio.

   ^9On u ovoj kuæi nema vi?e vlasti negoli ja i ni?ta mi ne krati, osim
   tebe, jer si njegova ?ena. Pa kako bih ja mogao uèiniti tako veliku
   opaèinu i sagrije?iti protiv Boga!"

   ^10Iako je Josipa salijetala iz dana u dan, on nije pristajao da uz nju
   legne; nije joj prilazio.

   ^11Jednog dana Josip uðe u kuæu na posao. Kako nikog od slu?inèadi nije
   bilo u kuæi,

   ^12ona ga uhvati za ogrtaè i reèe: "Legni sa mnom!" Ali on ostavi svoj
   ogrtaè u njezinoj ruci, otr?e se i pobje?e van.

   ^13Vidjev?i ona da je u njezinoj ruci ostavio ogrtaè i pobjegao van,

   ^14zovne svoje sluge te im reèe: "Gledajte! Trebalo je da nam dovede
   jednog Hebrejca da se s nama poigrava. Taj k meni doðe da sa mnom
   legne, ali sam ja na sav glas zaviknula.

   ^15A èim je èuo kako vièem, ostavi svoj ogrtaè pokraj mene i pobje?e
   van."

   ^16Uza se je dr?ala njegov ogrtaè dok mu je gospodar do?ao kuæi.

   ^17Onda i njemu kaza istu prièu: "Onaj sluga Hebrejac koga si nam doveo
   doðe k meni da sa mnom ljubaka!

   ^18Ali èim je èuo kako vièem, ostavi svoj ogrtaè pokraj mene i pobje?e
   van."

   ^19Kad je njegov gospodar èuo pripovijest svoje ?ene koja reèe: "Eto,
   tako sa mnom tvoj sluga", razgnjevi se.

   ^20Gospodar pograbi Josipa i baci ga u tamnicu - tamo gdje su bili
   zatvoreni kraljevi utamnièenici. I osta u tamnici.

   ^21Ali je Jahve bio s njim, iskaza naklonost Josipu te on naðe milost u
   oèima upravitelja tamnice.

   ^22Tako upravitelj tamnice preda u Josipove ruke sve utamnièenike koji
   su se nalazili u tamnici; i ondje se ni?ta nije radilo bez njega.

   ^23Buduæi da je Jahve bio s njim, upravitelj tamnice nije nadgledao
   ni?ta ?to je Josipu bilo povjereno: Jahve bija?e s njim, i ?to god bi
   poduzeo, Jahve bi to okrunio uspjehom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 40

   ^1 Poslije toga peharnik se i pekar egipatskog kralja ogrije?e o svoga
   gospodara, kralja egipatskog.

   ^2Faraon se razljuti na svoja dva dvoranina, glavnog peharnika i
   glavnog pekara,

   ^3te ih stavi u zatvor, u zgradu zapovjednika tjelesne stra?e - u istu
   tamnicu gdje je i Josip bio zatvoren.

   ^4Zapovjednik tjelesne stra?e odredi Josipa da ih poslu?uje. Po?to su
   proveli u zatvoru neko vrijeme,

   ^5obojica njih - peharnik i pekar egipatskog kralja, utamnièenici -
   usnu san jedne te iste noæi. Svaki je usnuo svoj san; i svaki je san
   imao svoje znaèenje.

   ^6Kad je Josip ujutro do?ao k njima, opazi da su neraspolo?eni.

   ^7Upita faraonove dvorane koji su bili s njim u zatvoru u zgradi
   njegova gospodara: "Za?to ste danas tako poti?teni?"

   ^8Odgovore mu: "Sne smo usnuli, ali nikog nema da nam ih protumaèi."
   Josip im reèe: "Zar tumaèenje ne spada na Boga? Dajte, prièajte mi!"

   ^9Onda je glavni peharnik ispripovjedio Josipu svoj san: "Sanjao sam da
   je preda mnom lozov trs.

   ^10Na trsu bile tri mladice. I tek ?to je propupao, procvjeta i na
   njegovim grozdovima sazru bobe.

   ^11Kako sam u ruci dr?ao faraonov pehar, uzmem gro?ða, istije?tim ga u
   faraonov pehar, a onda stavim pehar u faraonovu ruku."

   ^12Josip mu reèe: "Ovo ti je znaèenje: tri mladice tri su dana.

   ^13Poslije tri dana faraon æe te pomilovati i vratiti na tvoje mjesto;
   opet æe? stavljati pehar faraonu u ruku, kao i prije, dok si mu bio
   peharnik.

   ^14Kada ti bude opet dobro, sjeti se da sam i ja bio s tobom, pa mi
   uèini ovu uslugu: spomeni me faraonu i poku?aj me izvesti iz ove kuæe.

   ^15Jer, zbilja, bio sam silom odveden iz zemlje Hebreja; ni ovdje nisam
   ni?ta skrivio, a baci?e me u tamnicu."

   ^16Kad je glavni pekar vidio kako je Josip dao dobro tumaèenje, reèe
   mu: "Usnuh da su mi na glavi tri bijele ko?are.

   ^17U najgornjoj bilo svakovrsna peciva ?to ga pekar pripravlja faraonu,
   ali su ptice jele iz ko?are povrh moje glave."

   ^18Josip odgovori: "Ovo je znaèenje: tri ko?are tri su dana.

   ^19Poslije tri dana faraon æe uzdiæi tvoju glavu i o drvo te objesiti
   te æe ptice jesti meso s tebe."

   ^20I zaista, treæega dana, kad je faraon priredio gozbu za sve svoje
   slu?benike - bio mu je roðendan - iz sredine svojih slu?benika izluèi
   glavnog peharnika i glavnog pekara.

   ^21Vrati glavnog peharnika u peharnièku slu?bu te je i dalje stavljao
   pehar u faraonovu ruku,

   ^22a glavnog pekara objesi, kako je Josip protumaèio.

   ^23Ipak se glavni peharnik nije sjetio Josipa - zaboravio je na nj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 41

   ^1 Poslije dvije godine usnu faraon da stoji pokraj Nila.

   ^2Iz Nila iziðe sedam krava, lijepih i debelih; pasle su po ?a?u.

   ^3Ali odmah poslije njih iz Nila iziðe sedam drugih krava, ru?nih i
   mr?avih, te stanu uz one krave na obali Nila.

   ^4Ru?ne i mr?ave krave po?deru ono sedam lijepih i pretilih, i uto se
   faraon probudi.

   ^5Opet zaspi te usnu drugi san: sedam punih i jedrih klasova izraste na
   jednoj stabljici.

   ^6Ali, eto, poslije njih uzraste sedam klasova ?turih, istoènjakom
   opaljenih.

   ^7?turi klasovi pro?dru sedam jedrih i punih klasova. I faraon se
   probudi, i gle: bio je to san.

   ^8Ujutro faraon bija?e uznemiren u du?i, pa pozva sve èarobnjake i sve
   mudrace egipatske: isprièa im faraon svoje sne, ali mu ih nitko nije
   mogao protumaèiti.

   ^9Onda progovori faraonov glavni peharnik: "Moram danas spomenuti jedan
   svoj propust.

   ^10Jednom, kad se faraon razljutio na svoje slu?benike, mene i glavnog
   pekara stavio je u zatvor u zgradi glavnog upravitelja.

   ^11Usnusmo san iste noæi, i ja i on, ali je svaki od nas usnuo san
   drugog znaèenja.

   ^12Onda je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika stra?e.
   Isprièasmo njemu svoje sne, a on nam ih protumaèi: kaza svakom znaèenje
   njegova sna.

   ^13Kako nam ih je protumaèio, tako nam se i dogodilo: mene vrati?e na
   moje mjesto, a onoga objesi?e."

   ^14Faraon odmah po?alje po Josipa; izvuku ga br?e-bolje iz tamnice;
   o?i?aju mu kosu, obuku novo odijelo i on stupi pred faraona.

   ^15Onda faraon reèe Josipu: "Usnuo sam san, a nitko ga ne mo?e
   protumaèiti. Èuo sam o tebi da mo?e? protumaèiti san èim ga èuje?."

   ^16"Ni?ta ja ne mogu", odgovori Josip faraonu, "nego æe Bog dati pravi
   odgovor faraonu."

   ^17Onda je faraon pripovjedao Josipu: "U svom snu stojim na obali Nila.

   ^18I gle! Iz Nila iziðe sedam debelih i lijepih krava. Pasle su po
   ?a?u.

   ^19Poslije njih izaðe drugih sedam krava. Bile su mr?ave, vrlo ru?ne i
   ko?tunjave. Jo? nikad ne vidjeh onako ru?nih krava u svoj zemlji
   egipatskoj!

   ^20I sedam mr?avih i ru?nih krava pro?dru prvih sedam debelih krava.

   ^21Pa iako su ih progutale, nije se vidjelo da im je ?to u trbuhu: bile
   su ru?ne kao i prije. Uto se probudim.

   ^22Zatim sam u snu vidio kako na jednoj stabljici uzraste sedam punih i
   lijepih klasova.

   ^23Ali poslije njih uzraste sedam klasova zgrèenih, ?turih, istoènjakom
   opaljenih.

   ^24I ?turi klasovi pro?dru sedam jedrih klasova. Kazao sam ovo i
   vraèarima, ali nema nikoga da mi razjasni."

   ^25Onda Josip reèe faraonu: "Faraonov je san samo jedan: Bog javlja
   faraonu ?to kani uèiniti.

   ^26Sedam lijepih krava, to je sedam godina; sedam lijepih klasova opet
   je sedam godina. Tako je samo jedan san.

   ^27Sedam mr?avih i ru?nih krava poslije njih, a tako i sedam praznih,
   istoènjakom opaljenih klasova, oznaèuje sedam gladnih godina.

   ^28To je ono ?to sam veæ faraonu rekao: Bog objavljuje faraonu ?to kani
   uèiniti.

   ^29Dolazi, evo, sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj.

   ^30A poslije njih nastat æe sedam gladnih godina, kada æe se zaboraviti
   sve obilje u zemlji egipatskoj.

   ^31Kako glad bude harala zemljom, neæe se ni znati da je u zemlji bilo
   obilje - zbog gladi koja æe doæi - jer æe biti vrlo velika.

   ^32A ?to se faraonov san ponovio, znaèi da se Bog na to zaista odluèio
   i da æe to uskoro provesti.

   ^33Zato neka faraon izabere sposobna i mudra èovjeka te ga postavi nad
   zemljom egipatskom.

   ^34Nadalje, neka se faraon pobrine da postavi nadglednika u zemlji koji
   æe kÓupiti petinu sve ?etve u zemlji egipatskoj za sedam godina obilja.

   ^35Neka skupljaju od svakog ?ita za sedam dobrih godina ?to dolaze;
   neka s ovla?tenjem faraonovim sabiru ?ito za hranu i pohranjuju ga po
   gradovima.

   ^36Neka zalihe slu?e za hranu u zemlji za sedam godina gladi ?to æe
   snaæi zemlju egipatsku, tako da za gladi zemlja ne propadne."

   ^37Svidje se odgovor faraonu i svim njegovim slu?benicima.

   ^38Zato faraon reèe svojim slu?benicima: "Zar bismo mogli naæi drugoga
   kao ?to je on, èovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Bo?jim?"

   ^39A onda faraon reèe Josipu: "Otkako je sve to Bog tebi otkrio, nikoga
   nema sposobna i mudra kao ?to si ti.

   ^40Ti æe? biti upravitelj moga dvora: sav æe se moj narod pokoravati
   tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja æu biti veæi od tebe.

   ^41Postavljam te, evo," reèe faraon Josipu, "nad svom zemljom
   egipatskom."

   ^42Poslije toga skine faraon sa svoje ruke peèatni prsten i stavi ga
   Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjeæom od najljep?e tkanine, a o
   vrat mu objesi zlatan lanac.

   ^43Vozio se on u kolima kao njegov zamjenik, a pred njim klicahu:
   "Abrek! Na koljena!" Tako ga postavi nad svu zemlju egipatsku.

   ^44Jo? faraon reèe Josipu: "Premda sam ja faraon, neæe nitko diæi svoje
   ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj."

   ^45Faraon nazva Josipa "Safenat Paneah", a za ?enu mu dade Asenatu,
   kæer Poti-Fere, sveæenika u Onu. I Josip postade poznat po zemlji
   egipatskoj.

   ^46Josipu je bilo trideset godina kad je stupio u slu?bu faraona,
   kralja egipatskog. A oti?av?i Josip ispred faraona, putovao je po svoj
   zemlji egipatskoj.

   ^47Za sedam rodnih godina zemlja je raðala u obilju;

   ^48on je - u tih sedam godina ?to ih je egipatska zemlja u?ivala -
   kÓupio od razlièite ljetine i hranu pohranjivao u gradove, smje?tajuæi
   u svakom gradu urod iz okolnih polja.

   ^49Tako Josip nagomila mnogo ?ita, kao pijeska u moru, pa ga prestade i
   mjeriti jer mu mjere ne bija?e.

   ^50Dok jo? ne nasta gladna godina, Josip imade dva sina koje mu rodi
   Asenata, kæi Poti-Fere, sveæenika u Onu.

   ^51Prvoroðencu Josip nadjenu ime Mana?e, "jer Bog je", reèe, "dao te
   sam zaboravio svoje te?koæe i svoj oèinski dom."

   ^52Drugomu nadjenu ime Efrajim, "jer Bog me", reèe, "uèinio rodnim u
   zemlji moje nevolje."

   ^53Sedam godina obilja koje je u?ivala zemlja egipatska doðe kraju,

   ^54a primaèe se sedam gladnih godina, kako je Josip prorekao. U svim
   zemljama bija?e glad, a u svoj zemlji egipatskoj bija?e kruha.

   ^55A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad, puk zavapi faraonu za
   kruh; a faraon reèe Egipæanima: "Idite k Josipu i ?to god vam rekne,
   èinite!"

   ^56Kad se glad pro?iri po svoj zemlji, Josip rastvori skladi?ta te je
   Egipæane opskrbljivao ?itom, jer je glad postala ?estoka i u zemlji
   egipatskoj.

   ^57Sav je svijet i?ao u Egipat k Josipu da kupuje ?ita, jer je stra?na
   glad vladala po svem svijetu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 42

   ^1 Kad je Jakov èuo da u Egiptu ima ?ita, reèe svojim sinovima: "?to tu
   zurite jedan u drugoga?

   ^2Èujem da ima ?ita u Egiptu. Otiðite dolje te nam ga odande nabavite
   da ostanemo na ?ivotu i ne pomremo."

   ^3Tako desetero Josipove braæe siðe da nabavi ?ita iz Egipta.

   ^4Benjamina, Josipova pravog brata, Jakov ne posla s ostalima. "Da ga
   ne bi zadesila kakva nesreæa", govorio je.

   ^5Meðu onima koji su i?li nabavljati ?ito, jer u zemlji kanaanskoj
   vlada?e glad, bijahu i sinovi Izraelovi.

   ^6Josip je bio namjesnik u zemlji; on je dijelio ?ito svemu svijetu.
   Doðu tako i Josipova braæa i poklone mu se licem do zemlje.

   ^7Josip prepozna braæu èim ih ugleda, ali se prema njima vladao kao
   stranac i o?tro im govorio. Zapita ih: "Odakle dolazite?" Odgovore: "Iz
   zemlje kanaanske do?li smo da kupimo hrane."

   ^8Iako je Josip prepoznao svoju braæu, oni njega nisu prepoznali.

   ^9Josip se sjeti snova ?to ih je o njima sanjao. I reèe im: "Vi ste
   uhode! Do?li ste da izvidite slaba mjesta ove zemlje."

   ^10Oni mu odgovore: "Ne, gospodaru! Tvoje su sluge do?le da nabave
   hrane.

   ^11Svi smo sinovi jednog oca; po?teni smo ljudi; sluge tvoje nikad nisu
   bile uhode."

   ^12On æe im opet: "Ne, nego ste do?li da izvidite slaba mjesta ove
   zemlje."

   ^13Nato oni uzvrate: "Nas, tvojih slugu, bija?e dvanaestero braæe -
   sinovi jednog oca, u zemlji kanaanskoj; najmlaði je sad s ocem, a
   jednoga vi?e nema."

   ^14No Josip im dobaci: "Onako kako sam vam veæ rekao: vi ste uhode!

   ^15Ovako æu vas isku?ati: odavde, tako mi faraona, neæete iziæi ako va?
   najmlaði brat ne doðe ovamo!

   ^16Po?aljite jednoga izmeðu sebe da vam dovede brata, a vi ostali u
   zatvor! Tako æu isku?ati va?e rijeèi i vidjeti je li u vas istina ili
   nije. Inaèe, tako mi faraona, vi ste uhode!"

   ^17Potom ih baci u zatvor na tri dana.

   ^18Treæi im dan reèe Josip: "Izvr?ite to, i ostat æete na ?ivotu, jer
   sam ja èovjek bogobojazan.

   ^19Ako ste po?teni, neka jedan od vas ostane u zatvoru, a vi ostali
   idite i nosite ?ito svojim izgladnjelim domovima.

   ^20Poslije toga dovedite mi svoga najmlaðeg brata, tako da se obistine
   va?e rijeèi te da ne izginete." Oni pristanu.

   ^21Zatim je jedan drugom govorio : "Jao nama! Sti?e nas kazna zbog
   na?ega brata; gledali smo njegovu muku dok nas je molio za milost, ali
   ga nismo usli?ali. Stoga nas je ova nevolja sna?la."

   ^22Ruben im odvrati: "Zar vam nisam govorio: Ne ogre?ujte se o mladiæa!
   Ali vi niste slu?ali. Sad se tra?i raèun za njegovu krv."

   ^23Nisu znali da ih Josip razumije, jer su se s njim razgovarali preko
   tumaèa.

   ^24On se od njih udalji te zaplaka. Opet se vrati i razgovara?e s
   njima. Onda izdvoji ?imuna izmeðu njih i naredi da bude svezan na
   njihove oèi.

   ^25Potom Josip zapovjedi da im vreæe napune ?itom; da svakome njegov
   novac metnu u vreæu i da im daju poputninu. Tako im uèine.

   ^26Tada oni natovare ?ito na svoje magarce i krenu odande.

   ^27Kad na prenoæi?tu jedan od njih otvori svoju vreæu da nahrani
   magarca, opazi svoj novac ozgo u vreæi.

   ^28"Moj je novac vraæen!" - povika braæi. - "Evo ga u mojoj vreæi!"
   Zadrhta srce u njima. Zgleda?e se, upla?eni, i reko?e: "?to nam ovo Bog
   uradi!"

   ^29Do?av?i k svome ocu Jakovu u zemlju kanaansku, kaza?e mu sve ?to ih
   je sna?lo.

   ^30"Èovjek koji je gospodar one zemlje", reko?e, "o?tro nam je govorio
   i optu?io nas kao uhode.

   ^31Po?teni smo ljudi, kazasmo mu, i nikad nismo bili uhode.

   ^32Bilo nas je dvanaestero braæe, sinovi istog oca, ali jednoga vi?e
   nema, dok se najmlaði sad nalazi s na?im ocem u zemlji kanaanskoj.

   ^33Ali èovjek koji je gospodar one zemlje reèe nam: 'Ovim æu doznati da
   ste po?teni ljudi: ostavite jednoga brata kod mene, a vi ostali uzmite
   ?to vam treba za izgladnjele domove, pa idite.

   ^34Onda mi dovedite svoga najmlaðeg brata, tako da znam da niste uhode,
   nego po?teni ljudi. Poslije toga vratit æu vam va?eg brata, i vi æete
   se moæi slobodno kretati u ovoj zemlji.'"

   ^35Kako su praznili svoje vreæe, svaki naðe u vreæi svoju kesu.
   Opaziv?i to, zapado?e u strah - i oni i njihov otac.

   ^36"Mene vi ostavljate bez djece!" - reèe im njihov otac. - "Josipa je
   nestalo, ?imuna nema, a sad biste odveli i Benjamina. Sve se to na me
   svaljuje!"

   ^37Onda Ruben reèe svome ocu: "Ubij moja dva sina ako ti ga ja natrag
   ne dovedem! Predaj ga u moje ruke, i ja æu ti ga vratiti!"

   ^38"Moj sin neæe s vama!" - uzvrati on. - "Njegov je pravi brat veæ
   mrtav, a on je ostao sam. Ako bi ga na putu na koji æete poæi sna?la
   nesreæa, u tuzi biste otpravili moju sijedu glavu dolje u ?eol."
     __________________________________________________________________

  Chapter 43

   ^1 Stra?na glad pritisla zemlju.

   ^2Kad su pojeli hranu koju bijahu donijeli iz Egipta, njihov im otac
   reèe: "Idite opet i nabavite nam malo hrane."

   ^3Nato æe mu Juda: "Onaj nam je èovjek jasno rekao: 'Ne smijete preda
   me ako va? brat ne bude s vama.'

   ^4Ako si, dakle, voljan s nama poslati na?ega brata, mi æemo otiæi
   dolje i kupit æemo ti ?ita.

   ^5Ali ako njega ne pusti? s nama, onda mi tamo i ne idemo, jer nam je
   onaj zaprijetio: 'Ne smijete preda me ako va? brat ne bude s vama.'"

   ^6"Za?to ste mi", zapita Izrael, "nanijeli jad rekav?i onom èovjeku da
   imate jo? jednoga brata?"

   ^7Oni odgovore: "Èovjek nas je neprestano zapitkivao o nama i o na?oj
   obitelji: 'Je li vam jo? ?iv otac? Imate li jo? kojega brata?' Mi smo
   mu odgovarali na pitanja. Kako smo mogli znati da æe reæi : 'Dovedite
   svoga brata!'"

   ^8Potom Juda reèe svome ocu Izraelu: "Pusti djeèaka sa mnom pa da se
   dignemo i krenemo; tako æemo pre?ivjeti, a ne pomrijeti, i mi, i ti, i
   na?a djeca.

   ^9Ja za nj jamèim; mene dr?i odgovornim za nj. Ako ga tebi ne vratim i
   preda te ga ne dovedem, bit æu ti kriv svega vijeka.

   ^10TÓa da nismo toliko oklijevali, mogli smo se veæ i dvaput vratiti."

   ^11Njihov otac Izrael reèe im: "Kad je tako, neka bude, ali uèinite
   ovo: metnite u torbe najbiranijih proizvoda ove zemlje i ponesite na
   dar onom èovjeku: ne?to balzama, ne?to meda i mirodija, mirisne smole,
   pa lje?njaka i badema.

   ^12Sa sobom uzmite dvostruko novaca, jer treba vratiti novac koji ste
   na?li u grlima svojih vreæa. Mo?da je ono bila zabuna.

   ^13Uzmite svoga brata pa se opet zaputite onom èovjeku.

   ^14Neka Bog Svemoguæi, El ?adaj, potakne onog èovjeka na milosrðe prema
   nama te vam pusti i drugoga brata i Benjamina. A ja, moram li bez djece
   ostati, neka ostanem."

   ^15Uzmu ljudi darove; uzmu sa sobom dvostruko novaca, povedu Benjamina
   te siðu u Egipat i stupe pred Josipa.

   ^16Kad Josip ugleda s njima Benjamina, reèe upravitelju svoga
   kuæanstva: "Odvedi ljude u kuæu, zakolji jedno ?ivinèe i pripremi, jer
   æe ovi ljudi blagovati sa mnom o podne!"

   ^17Èovjek uèini kako je Josip rekao i povede ljude u Josipov dom.

   ^18Ljudi se poboja?e kad su bili povedeni u dom Josipov te reko?e:
   "Zbog novca koji se na?ao u na?im vreæama prvi put vode nas unutra tako
   da nas napadnu i zajedno s na?om magaradi uzmu za robove."

   ^19Stoga se primaknu upravitelju Josipova doma te mu, na ulazu u kuæu,
   reknu:

   ^20"Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom dolazili da nabavimo
   hrane;

   ^21i kad smo stigli na prenoæi?te i otvorili svoje vreæe, a to novac
   svakoga od nas ozgo u njegovoj vreæi, na? novac, ista svota. Sad smo ga
   donijeli sa sobom.

   ^22A ponijeli smo i drugog novca da kupimo hrane. Mi ne znamo tko nam
   je stavio novac u na?e vreæe."

   ^23"Budite mirni", reèe im on. "Ne bojte se! Bog va? i Bog va?ega oca
   stavio je blago u va?e vreæe. Va? je novac k meni stigao." Potom im
   izvede ?imuna.

   ^24Èovjek zatim uvede ljude u Josipovu kuæu; dade im vode da operu
   noge, a njihovoj magaradi baci p§iæe.

   ^25Potom priprave oni svoje darove za dolazak Josipov o podne, jer su
   èuli da æe ondje ruèati.

   ^26Kad je Josip do?ao u kuæu, dadu mu darove koje su sa sobom donijeli
   i do zemlje mu se poklone.

   ^27Upita ih on za zdravlje te æe dalje: "A je li dobro va? stari otac o
   kome ste mi govorili? Je li jo? dobra zdravlja?"

   ^28"Sluga tvoj, otac na?, dobro je i jo? je dobra zdravlja", odgovore i
   duboko se naklone iskazujuæi po?tovanje.

   ^29Podigav?i svoje oèi, Josip opazi svoga brata Benjamina - sina svoje
   majke - te upita: "Je li ovo va? najmlaði brat o kome ste mi govorili?"
   Onda nastavi: "Bog ti bio milostiv, sine moj!"

   ^30Josip se poslije toga po?uri van jer mu se srce uzbudilo zbog brata;
   bilo mu je da zaplaèe. Uðe u jednu sobu i tu se isplaka.

   ^31Onda opere lice, ponovo se javi i, svladavajuæi se, naredi:
   "Poslu?ite ruèak!"

   ^32Stavi?e njemu napose, njima napose, a napose opet Egipæanima koji su
   s njim jeli. Egipæani ne bi mogli jesti s Hebrejima, jer bi to
   Egipæanima bilo odvratno.

   ^33I kad posjeda?e pred njim, najstariji prema starosti svojoj, a
   najmlaði prema mladosti svojoj, samo se zgledahu.

   ^34I nareðiva?e on da jela ispred njega nose njima, a obrok Benjaminov
   bija?e pet puta veæi od svih ostalih. I pili su i gostili se s njim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 44

   ^1 Onda Josip naredi upravitelju svoga kuæanstva: "Napuni vreæe ovih
   ljudi hranom koliko mogu ponijeti, a novac svakog stavi u grlo njegove
   vreæe.

   ^2A moj pehar - onaj od srebra - stavi u grlo vreæe najmlaðega, zajedno
   s njegovim novcem za ?ito." On uèini kako mu je Josip naredio.

   ^3Kad je svanulo, otpreme ljude i njihove magarce.

   ^4Tek ?to su izi?li iz grada - nisu bili odmakli daleko - kad Josip
   reèe upravitelju svoga kuæanstva: "Na noge! Poði za onim ljudima! Kad
   ih stigne?, ka?i im: 'Za?to uzvraæate zlo za dobro?

   ^5Zar iz onog pehara ne pije moj gospodar i ne èita iz njega
   proricanje? Zlo ste uèinili!'"

   ^6Stigav?i ih, ponovi im te rijeèi.

   ^7Oni odgovore: "Za?to nam gospodar govori tako? Daleko bilo od slugu
   tvojih da uèine takvo ?to!

   ^8Èak i novac koji smo na?li u svojim vreæama donijeli smo ti natrag iz
   zemlje kanaanske. Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ili zlata iz
   kuæe tvoga gospodara!

   ^9Onaj u koga se od tvojih slugu naðe, neka se usmrti, a mi drugi
   postat æemo robovi tvome gospodaru."

   ^10"Premda je ono ?to predla?e? pravo", preuzme on, "ipak æe samo onaj
   u koga se ukradeno pronaðe biti moj rob, a ostali bit æete slobodni."

   ^11Br?e spusti?e vreæe na zemlju i svaki svoju otvori.

   ^12On je pretra?ivao, poèev?i s najstarijim i zavr?iv?i s najmlaðim.
   Pehar se naðe u Benjaminovoj vreæi.

   ^13Nato oni razdru svoje haljine; svaki ponovo natovari svoga magarca i
   vrate se u grad.

   ^14Kad su Juda i njegova braæa ponovo stupili u Josipov dom, jo? je on
   bio ondje. Bace se preda nj na zemlju.

   ^15Onda im Josip reèe: "Kakvo je to djelo ?to ste ga uèinili? Zar ne
   znate da se èovjek kao ?to sam ja bavi proricanjem?"

   ^16Nato Juda odgovori: "?to bismo mogli reæi svome gospodaru? ?to
   mo?emo kazati, èime li se opravdati? Bog je otkrio zlodjelo tvojih
   slugu. Evo nas za robove svome gospodaru - jednako nas kao i onog u
   koga se na?ao pehar."

   ^17"Daleko od mene da uèinim tako!" - odgovori. "Nego, onaj u koga se
   na?ao pehar bit æe moj rob, a vi drugi poðite mirno k svome ocu!"

   ^18Onda mu se Juda primaèe i reèe: "Gospodaru moj, molim te, dopusti
   sluzi svojem da rekne rijeè u?ima gospodara svojega i neka se tvoja
   srd?ba ne razlijeva na tvog slugu. TÓa ti si ravan faraonu.

   ^19Pitao je moj gospodar svoje sluge: 'Imate li oca ili jo? kojega
   brata?'

   ^20Svome smo gospodaru odgovorili: 'Imamo stara oca; on jo? ima jednog
   sina, roðena u njegovoj staraèkoj dobi. Taj je najmlaði. Njegov je
   pravi brat umro, tako da je on jedini ostao od svoje majke. Njegov ga
   otac osobito voli.'

   ^21Potom si rekao svojim slugama: 'Dovedite mi ga ovamo da ga vide moje
   oèi?'

   ^22A mi smo odgovorili svome gospodaru: 'Djeèak ne mo?e ostaviti oca;
   kad bi ga ostavio, njegov bi otac umro.'

   ^23Nato si rekao svojim slugama: 'Ako va? najmlaði brat s vama ne doðe
   ovamo, vi?e ne smijete preda me.'

   ^24Kad smo se vratili tvome sluzi, ocu mome, kazali smo mu rijeèi moga
   gospodara.

   ^25Na? nam je otac rekao: 'Idite opet i nabavite nam malo hrane!'

   ^26Odgovorili smo: 'Ne mo?emo onamo. Samo ako s nama poðe na? najmlaði
   brat, siæi æemo, jer ne smijemo pred onoga èovjeka ako ne bude s nama
   na? najmlaði brat.'

   ^27Tvoj sluga, otac moj, odvrati nam: 'Kako znate, ?ena mi je rodila
   dva sina.

   ^28Jedan je nestao, te sam zakljuèio: sigurno je rastrgan! Odonda ga
   vi?e nisam vidio.

   ^29Ako i ovoga od mene odvedete pa ga kakva nesreæa snaðe, moju æete
   sijedu glavu s tugom strovaliti dolje u ?eol.'

   ^30Ako sad doðem k tvome sluzi, ocu svome, a mladiæ - èiji je ?ivot
   tako povezan s njegovim - ne bude s nama,

   ^31on æe svisnuti kad vidi da djeèaka nema s nama; tako æe tvoje sluge
   strovaliti u tuzi sijedu glavu tvoga sluge, oca na?ega, dolje u ?eol.

   ^32Jer tvoj je sluga zajamèio ocu svome za djeèaka, rekav?i: 'Ako ti ga
   ne vratim, bit æu kriv svome ocu svega vijeka.'

   ^33Zato, molim te, neka tvoj sluga ostane kao rob mome gospodaru, a
   djeèak neka ide natrag s braæom.

   ^34Jer, kako mogu k svome ocu ako djeèaka nema sa mnom! Ne bih mogao
   gledati jad ?to bi sna?ao moga oca."
     __________________________________________________________________

  Chapter 45

   ^1 Josip se vi?e nije mogo svladavati pred onima koji su ga okru?ivali
   pa povika: "Neka svi odstupe!" Tako nitko nije ostao s Josipom kad se
   oèitovao svojoj braæi.

   ^2Briznuo je u glasan plaè, da su ga i Egipæani mogli èuti. Doznalo se
   za to i na faraonovu dvoru.

   ^3"Ja sam Josip", reèe Josip svojoj braæi. "Otac mi je, dakle, jo? na
   ?ivotu!" Ali mu braæa nisu mogla odgovoriti, toliko se zapanji?e pred
   njim.

   ^4Onda æe opet Josip svojoj braæi: "Primaknite se k meni!" Kad su se
   primakli, nastavi: "Ja sam Josip, va? brat; onaj koga ste prodali u
   Egipat.

   ^5Ali se nemojte uznemirivati i prekoravati ?to ste me ovamo prodali;
   jer Bog je onaj koji me pred vama poslao da vas odr?i u ?ivotu.

   ^6Dvije su veæ godine ?to je glad do?la na zemlju, a jo? pet godina
   neæe biti ni oranja ni ?etve u zemlji.

   ^7Zato me Bog poslao pred vama da vam se saèuva ostatak na zemlji te da
   vam ?ivot spasi velikim izbavljenjem.

   ^8Tako niste vi mene poslali ovamo nego Bog; on me postavio faraonu za
   oca, gospodara nad svim njegovim domom i vladaocem nad svom zemljom
   egipatskom.

   ^9?urite se k mome ocu te mu recite: 'Ovo ti poruèuje tvoj sin Josip:
   Bog me postavio gospodarem nad svim Egiptom; siði k meni bez
   oklijevanja.

   ^10Nastanit æe? se u kraju Go?enu. Tako æe? biti blizu mene: ti, tvoja
   djeca, tvoja unuèad, tvoje ovce i goveda i sve ?to je tvoje.

   ^11Ondje æu se za te brinuti, jer æe glad potrajati jo? pet godina.
   Tako neæe? oskudijevati ni ti, ni tvoja obitelj, niti itko tvoj.'

   ^12Ta svojim oèima mo?ete vidjeti, kao ?to vidi i moj brat Benjamin, da
   vam to moja usta govore.

   ^13Pripovjedite ocu o mome visokom polo?aju u Egiptu i sve ?to ste
   vidjeli; i brzo mi ovamo oca dovedite!"

   ^14Potom zagrli brata Benjamina te zaplaka; a plakao je i Benjamin
   obisnuv?i mu oko vrata.

   ^15Izljubi zatim svu svoju braæu, u naruèju im se rasplaka. Poslije
   toga njegova braæa zaðu s njim u razgovor.

   ^16Glas se proèuje u faraonovu dvoru: "Stigla Josipova braæa!" Bilo je
   to drago faraonu i njegovim dvoranima.

   ^17Onda faraon reèe Josipu: "Ka?i svojoj braæi neka uèine ovo:
   'Natovarite svoje ?ivine i odmah se uputite u zemlju kanaansku.

   ^18Uzmite svoga oca i svoje obitelji i k meni doðite! Ja æu vam dati
   najbolju zemlju u Egiptu te æete u?ivati od obilja ove zemlje.'

   ^19A naredi i ovo: 'Ovako uèinite: Iz zemlje egipatske potjerajte kola
   za svoju djecu i svoje ?ene, uzmite oca i doðite.

   ^20Neka vam se oèi ne rastu?uju za va?im stvarima, jer sve ?to je u
   Egiptu najbolje bit æe va?e.'"

   ^21Sinovi Izraelovi tako uèine. Po faraonovoj zapovijedi Josip im dade
   kola i popudbinu.

   ^22Svakom od njih dade nove haljine, a Benjaminu dade tri stotine
   srebrnika i petore haljine.

   ^23Isto tako po?alje svome ocu: deset magaraca natovarenih najboljim
   plodovima egipatskim i deset magarica natovarenih ?itom, kruhom i
   namirnicama ocu za put.

   ^24Isprativ?i svoju braæu na put, reèe im: "Nemojte se putem svaðati!"

   ^25I tako oni odo?e iz Egipta i stigo?e u zemlju kanaansku, k svome ocu
   Jakovu.

   ^26Kad mu reko?e: "Josip je ?iv i èak vlada nad svom zemljom
   egipatskom!", njegovo se srce skameni jer im nije mogao vjerovati.

   ^27Ali kad mu ispripovjedi?e sve ?to im je Josip rekao i kad vidje kola
   ?to ih je Josip poslao da ga prevezu, duh njihova oca Jakova o?ivje.

   ^28"Dosta", reèe Izrael. "Sin moj Josip jo? je ?iv! Moram poæi i
   vidjeti ga prije nego umrem."
     __________________________________________________________________

  Chapter 46

   ^1 Tako Izrael krene na put sa svim ?to bija?e njegovo i stigne u Beer
   ?ebu te prinese ?rtvu Bogu svoga oca Izaka.

   ^2U noænom viðenju zovne Bog Izraela: "Jakove! Jakove!" On odgovori:
   "Evo me!"

   ^3"Ja sam Bog, Bog tvoga oca. Ne boj se siæi u Egipat, jer æu ondje od
   tebe proizvesti velik narod.

   ^4Ja æu siæi u Egipat s tobom i sam æu te vratiti ovamo; a Josip æe ti
   svojom rukom oèi zaklopiti."

   ^5I Jakov krene iz Beer ?ebe. Sinovi Izraelovi postave svoga oca
   Jakova, svoju djecu i svoje ?ene u kola ?to ih je faraon poslao da ga
   prevezu.

   ^6Uzmu sa sobom svoje blago i dobra ?to ih bijahu stekli u zemlji
   kanaanskoj te stignu Jakov i sve njegovo potomstvo u Egipat.

   ^7Sa sobom je u Egipat poveo svoje sinove i unuke, svoje kæeri i kæeri
   svojih sinova, sve svoje potomstvo.

   ^8Ovo su imena Izraelaca - Jakova i njegovih potomaka - koji su stigli
   u Egipat: Jakovljev prvoroðenac Ruben.

   ^9Rubenovi sinovi: Henok, Falu, Hesron i Karmi.

   ^10Sinovi ?imunovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i ?aul, sin
   Kanaanke.

   ^11Sinovi Levijevi: Ger?on, Kehat i Merari.

   ^12Sinovi Judini: Er, Onan, ?ela, Peres i Zerah. Er i Onan umrli su u
   zemlji kanaanskoj. Peresovi sinovi bili su Hesron i Hamul.

   ^13Sinovi Jisakarovi: Tola, Fuva, Ja?ub i ?imron.

   ^14Sinovi Zebulunovi: Sered, Elon i Jahleel.

   ^15To su sinovi koje je Lea imala s Jakovom u Padan Aramu i jo? kæerka
   Dina. U svemu je, dakle, imao sinova i kæeri trideset i troje.

   ^16Sinovi Gadovi: Sifjon, Hagi, ?uni, Esbon, Eri, Arodi i Areli.

   ^17Sinovi A?erovi: Jimna, Ji?va, Ji?vi, Berija i sestra im Serah.
   Sinovi Berijini: Heber i Malkiel.

   ^18To su bili potomci Zilpe, koju je Laban darovao svojoj kæeri Lei.
   Ona je tako rodila Jakovu ?esnaest du?a.

   ^19Sinovi Jakovljeve ?ene Rahele: Josip i Benjamin.

   ^20Josipu su se u egipatskoj zemlji rodili Mana?e i Efrajim. Rodila mu
   ih je kæi onskog sveæenika Poti-Fere.

   ^21Sinovi Benjaminovi: Bela, Beker, A?bel, Gera, Naaman, Ehi, Ro?,
   Mupim, Hupim i Ard.

   ^22To su bili potomci Rahelini koje je rodila Jakovu - u svemu njih
   èetrnaest.

   ^23Danov je sin Hu?im.

   ^24Sinovi Naftalijevi: Jahseel, Guni, Jeser i ?ilem.

   ^25To su bili potomci Bilhe, koju je Laban dao svojoj kæeri Raheli. Ona
   je Jakovu rodila sedam potomaka.

   ^26Tako je sve Jakovljeve èeljadi ?to je od njega poteklo i u Egipat
   doselilo - ne ukljuèujuæi ?ena Jakovljevih sinova - u svemu ?ezdeset i
   ?est osoba.

   ^27I k tome dva sina Josipova ?to su mu se rodila u Egiptu. Prema tome,
   sve èeljadi Jakovljeva doma ?to se naseli u Egiptu bija?e sedamdeset
   du?a.

   ^28Izrael posla Judu naprijed k Josipu da se pred njim pojavi u Go?enu.
   Kad stignu u go?enski kraj,

   ^29Josip upregne svoja kola i zaputi se u Go?en - u susret svome ocu
   Izraelu. Stupiv?i preda nj, pade mu oko vrata i dugo je tako plakao.

   ^30Onda Izrael reèe Josipu: "Sada, po?to sam roðenim oèima vidio da si
   jo? ?iv, mogu umrijeti."

   ^31Zatim Josip reèe svojoj braæi i oèevoj obitelji: "Otiæi æu i
   obavijestiti faraona; reæi æu mu: 'Moja braæa i obitelj moga oca, koji
   su bili u zemlji kanaanskoj, do?li su k meni.

   ^32Oni su ljudi pastiri, uvijek su se bavili stoèarstvom; dotjerali su
   sa sobom svoja stada i sve ?to im pripada.'

   ^33Tako, kad vas faraon pozove i zapita: 'Èime se bavite?'

   ^34odgovorite: 'Ljudi smo, sluge tvoje, koji se od poèetka do sad
   bavimo stoèarstvom; i mi i na?i preci', tako da se mo?ete naseliti u
   go?enskom kraju. Svi su, naime, pastiri Egipæanima mrski."
     __________________________________________________________________

  Chapter 47

   ^1 Ode, dakle, Josip te obavijesti faraona: "Moj otac i moja braæa
   stigo?e sa svojim ovcama i govedima i sa svime ?to imaju iz zemlje
   kanaanske, i eno ih u go?enskom kraju."

   ^2I uzev?i petoricu izmeðu svoje braæe, uvede ih faraonu.

   ^3Onda faraon zapita njegovu braæu: "Èime se bavite?" Odgovore faraonu:
   "Tvoje su sluge stoèari, ba? kao ?to su bili na?i preci.

   ^4Do?li smo da potra?imo kratak boravak u ovoj zemlji", reko?e faraonu,
   "jer je nestalo pa?e za stada tvojih slugu, stra?na glad priti?te
   kanaansku zemlju. Dopusti da se tvoje sluge nastane u go?enskom kraju."

   ^5[5a] Faraon reèe Josipu: [6b] "Neka se, dakle, nastane u go?enskom
   kraju. A ako zna? da meðu njima ima prikladnih, postavi ih za
   nadglednike moga osobnog blaga." [5b] Tako, kad Jakov i njegovi sinovi
   stigo?e u Egipat i kad faraon, kralj egipatski, to èu, reèe Josipu:
   "Buduæi da su tvoj otac i tvoja braæa do?li k tebi,

   ^6[6a] egipatska ti je zemlja na raspolaganju: smjesti svoga oca i
   svoju braæu u najboljem kraju."

   ^7Josip onda dovede svoga oca Jakova faraonu. Jakov blagoslovi faraona.

   ^8A faraon upita Jakova: "Koliko ti je godina?"

   ^9Jakov odgovori faraonu: "Godina moga lutalaèkog ?ivljenja ima stotina
   i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga ?ivota; ne
   dosti?u brojem godine ?ivljenja na zemlji mojih otaca."

   ^10Poslije toga Jakov se oprosti s faraonom i ode od njega.

   ^11Tako Josip nastani svoga oca i svoju braæu dav?i im u vlasni?tvo
   najljep?i kraj egipatske zemlje, u kraju Ramsesovu, kako je faraon
   naredio.

   ^12A Josip opskrbi hranom svoga oca, svoju braæu i svu oèevu obitelj
   sve do najmanjega.

   ^13Nigdje nije bilo hrane jer je pritisla stra?na glad: izmuèi ona i
   zemlju egipatsku i zemlju kanaansku.

   ^14Josip pobra sav novac ?to se nalazio u zemlji egipatskoj i zemlji
   kanaanskoj u zamjenu za ?ito koje se prodavalo i odnese novac u
   faraonov dvor.

   ^15Kad je nestalo novca u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj, svi
   Egipæani doðu k Josipu te mu reknu: "Daj nam kruha! Za?to da pomremo
   pred tvojim oèima? Novca vi?e nema."

   ^16Josip odgovori: "Predajte svoju stoku pa æu vam dati ?ita u zamjenu
   za stoku kad je novca nestalo."

   ^17Tako su oni dovodili svoju stoku Josipu, a Josip im dava?e kruh u
   zamjenu za konje, za sitnu i krupnu stoku i za magarad. Tako ih je one
   godine opskrbljivao kruhom u zamjenu za sve njihovo blago.

   ^18Kad je ona godina pro?la, doðu k njemu i druge godine te mu reknu:
   "Ne mo?emo sakriti od svoga gospodara: novca je nestalo, blaga su veæ
   ustupljena gospodaru; drugo ni?ta ne preostaje da gospodaru ustupimo
   nego sebe i svoje oranice.

   ^19Za?to da uni?timo na tvoje oèi i sebe i svoje zemlje? Uzmi i nas i
   na?e zemlje u zakup za kruh, i tako æemo zajedno sa svojom zemljom
   postati faraonovi kmetovi; daj sjemena da pre?ivimo: da ne izginemo i
   da nam oranice ne postanu pusto?!"

   ^20Tako Josip steèe faraonu u posjed sve egipatske oranice, jer je
   svaki Egipæanin, kako ih pritisnu glad, prodao svoje njive. Tako je
   zemlja postala faraonovo vlasni?tvo,

   ^21a narod od jednog kraja Egipta do drugoga njegovim robljem.

   ^22Jedino nije preuzeo sveæenièkih imanja, jer je faraon davao
   sveæenicima odreðeni dio, i tako su ?ivjeli od prihoda ?to im ga je
   faraon davao. Stoga nisu prodali svojih imanja.

   ^23Onda Josip reèe svijetu: "Buduæi da sam danas za faraona prekupio i
   vas i va?u zemlju, evo vam sjeme pa zasijte zemlju.

   ^24A kad bude pobiranje ljetine, faraonu æete davati jednu petinu, dok
   æe èetiri petine ostajati vama: za zasijavanje polja, za hranu vama i
   onima koji su u va?im domovima i za hranu va?oj djeci."

   ^25Oni odgovore: "?ivot si nam spasio! Mi smo zahvalni svome gospodaru
   ?to mo?emo biti faraonovi robovi."

   ^26Tako Josip napravi za Egipat zemlji?ni zakon koji i danas vrijedi:
   petina pripada faraonu; jedino sveæenièka imanja nisu pre?la faraonu.

   ^27Izraelci se nastani?e u zemlji egipatskoj, u kraju go?enskom; u njem
   steko?e vlasni?tvo; bijahu rodni i broj im se veoma umno?i.

   ^28U zemlji egipatskoj po?ivje Jakov sedamnaest godina. Tako je duljina
   Jakovljeva ?ivota iznosila sto èetrdeset i sedam godina.

   ^29A kad se pribli?i vrijeme Izraelu da umre, pozva svoga sina Josipa
   te mu reèe: "Ako mi ?eli? ugoditi, stavi svoju ruku pod moje stegno kao
   jamstvo svoje odanosti meni: nemoj me sahraniti u Egiptu!

   ^30Kad legnem dolje sa svojim ocima, prenesi me iz Egipta gore i
   sahrani me u njihovu grobnicu!" "Uèinit æu kako si rekao", odgovori.

   ^31"Zakuni mi se!" - reèe. I on mu se zakle. Tada se Izrael duboko
   prignu na uzglavlju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 48

   ^1 Poslije nekog vremena jave Josipu: "Eno ti je otac obolio." Nato on
   uzme sa sobom svoja dva sina, Mana?ea i Efrajima.

   ^2Kad Jakovu reko?e: "Evo ti je do?ao sin Josip", Izrael skupi svoje
   snage i sjede na postelju.

   ^3Reèe Jakov Josipu: "Bog Svemo?ni, El ?adaj, objavi mi se u Luzu, u
   zemlji kanaanskoj; blagoslov mi dade,

   ^4a potom mi reèe: 'Uèinit æu te rodnim i mnogobrojnim, uèinit æu da
   postane? skup naroda, a tvome potomstvu poslije tebe dat æu ovu zemlju
   u posjed zauvijek.'

   ^5Sad, oba tvoja sina ?to su ti se rodila u zemlji egipatskoj, prije
   nego sam ja stigao k tebi u Egipat, neka budu moji - Efrajim i Mana?e
   neka budu moji kao i Ruben i ?imun!

   ^6A djeca ?to su ti se rodila poslije njih neka ostanu tvoja; a u svom
   nasljedstvu neka se zovu po imenu svoje braæe.

   ^7Kad sam se, naime, vraæao iz Padana, na moju ?alost, tvoja majka
   Rahela umrije na putovanju u kanaansku zemlju, tek u maloj udaljenosti
   od Efrate. Sahranio sam je ondje uz put u Efratu, sada?nji Betlehem."

   ^8Opaziv?i Izrael Josipove sinove, zapita: "Tko su ovi?"

   ^9Josip odgovori svome ocu: "Sinovi su to moji koje mi je Bog dao
   ovdje." "Dovedi mi ih da ih blagoslovim", reèe.

   ^10Izraelu oèi oslabile od starosti, nije vidio. Zato mu privede
   sinove, a on ih poljubi i zagrli.

   ^11Potom Izrael reèe Josipu: "Nisam oèekivao da æu jo? ikada vidjeti
   tvoje lice; kad, evo, Bog mi dade da vidim i tvoje potomke."

   ^12Josip ih tada skine s njegovih koljena i duboko se, sve do zemlje,
   nakloni.

   ^13Nato ih uze Josip obojicu - Efrajima svojom desnicom, Izraelu
   nalijevo, a Mana?ea svojom ljevicom, Izraelu nadesno - te ih k njemu
   primaèe.

   ^14Ali Izrael ispru?i svoju desnicu i stavi je na Efrajimovu glavu,
   premda je bio mlaði, a svoju ljevicu na glavu Mana?eovu - tako je dr?ao
   ruke unakrst - iako je Mana?e bio prvoroðenac.

   ^15Tako je davao svoj blagoslov Josipu govoreæi: "Bog, èijim su
   putovima hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je pastir bio
   otkako postah pa do danas,

   ^16anðeo koji me od svakog zla izbavljao - djecu ovu neka blagoslovi!
   Neka se ime moje i mojih preða Abrahama i Izaka po njima spominje! U
   mno?tva se mnogobrojna po zemlji razmno?ili!"

   ^17Kad je Josip vidio da je njegov otac polo?io desnicu na Efrajimovu
   glavu, njegovim se oèima to uèini krivo; zato posegne za rukom svoga
   oca da je pomakne s Efrajimove glave na glavu Mana?eovu.

   ^18"Ne tako, oèe moj," reèe Josip svome ocu, "jer ovo je prvoroðenac;
   zato stavi desnicu na njegovu glavu!"

   ^19Ali njegov otac to odbije rekav?i: "Znam ja, sine moj, znam; i od
   njega æe postati narod i bit æe velik. Ali njegov mlaði brat bit æe
   veæi od njega, a njegovo æe potomstvo biti mno?tvo."

   ^20Onoga ih, dakle, dana blagoslovi rekav?i: "Vama nek' se Izrael
   blagoslivlja govoreæi: Kao ?to je Efrajimu i Mana?eu, nek' i tebi Bog
   uèini!" Tako stavi Efrajima pred Mana?ea.

   ^21Poslije Izrael reèe Josipu: "Ja æu, evo, naskoro umrijeti; no Bog æe
   biti s vama i opet vas dovesti u zemlju va?ih otaca.

   ^22A tebi ostavljam ?ekem, ne?to vi?e nego tvojoj braæi, ?to sam ga
   svojim maèem i lukom osvojio od Amorejaca."
     __________________________________________________________________

  Chapter 49

   ^1 Jakov zatim sazva svoje sinove te reèe: "Skupite se da vam ka?em ?to
   æe vas snaæi u kasnije vrijeme:

   ^2Okupite se, èujte, sinovi Jakovljevi, èujte oca svoga Izraela!

   ^3Ti Rubene, moj prvoroðenèe, snaga ti si moja, prvenac moje mu?kosti.
   Istièe?, se ponosom, snagom se istièe?,

   ^4no, poput vode nabujao, neæe? vi?e imati prvenstva, jer na le?aj oca
   svog se pope, moj tad oskvrnu krevet.

   ^5?imun i Levi braæa su prava! Maèevi im oruðe nasilja.

   ^6Na njihova vijeæanja ja ne silazio, u njihovim zborovima udjela ne
   imao! U srd?bi su svojoj ljude ubijali; u obijesti bikove sakatili.

   ^7Prokleta im srd?ba, jer je pre?estoka! Prokleta im obijest, jer je
   preokrutna! Razdijelit æu ih po Jakovu, Izraelom raspr?iti.

   ^8Judo! Tvoja braæa slavit æe te; svagda ti je ?aka na ?iji du?mana,
   sinci oca tvoga tebi æe se klanjat.

   ^9Judo, laviæu mali! Plijenom si se, sine, udebljao; poput lava, poput
   lavice legao potrbu?ke! Tko bi ga dra?iti smio?

   ^10Od Jude ?ezlo se kraljevsko, ni palica vladalaèka od nogu njegovih
   udaljiti neæe dok ne doðe onaj kome pripada - kome æe se narodi
   pokoriti.

   ^11Svog magarca za lozu privezuje, mlado magarice svoje za èokot. U
   vinu on kupa svoju odjeæu svoju halju u krvi od gro?ða.

   ^12Oèi su mu od vina mutne, zubi bjelji od mlijeka.

   ^13Zebulun æe stanovati uz obalu morsku, luka spasa bit æe brodarima,
   uz bok njegov Sidon æe le?ati.

   ^14Jisakar je ko?èat magarac polegao meðu ogradama.

   ^15Vidje da je odmor ugodan, a zemlja lijepa, te leða svoja pod teret
   podmetnu i na tlaku pristade.

   ^16Dan æe narod svoj suditi kao svako pleme Izraelovo.

   ^17Nek' Dan zmija bude na putu, guja pokraj staze ?to æe konja za zglob
   ujesti, i njegov konjik nauznak æe pasti.

   ^18U spas tvoj se, Jahve, uzdam!

   ^19Gada æe pljaèkat razbojnici, pljaèkom æe im za petama biti.

   ^20U A?era bit æe hrane, poslastica za kraljeve.

   ^21Naftali je ko?uta lakonoga koja krasnu lanad mladi.

   ^22Josip je stablo plodno, plodno stablo kraj izvora, grane svoje grana
   preko zida.

   ^23Strijelci njega saletjeli, strijeljali ga, opljaèkali.

   ^24Ali luk mu èvrst ostaje, mi?ice mu ojaèale, rukom Jakog Jakovljeva,
   imenom Pastira, Stijene Izraela,

   ^25Bogom, Ocem tvojim, koji ti poma?e, Svesilnim koji te blagoslivlje
   blagoslovom ozgo sa nebesa, blagoslovom ozdo iz dubina, blagoslovom iz
   svih prsa, iz svih utroba!

   ^26Blagoslovom klasja i cvjetova, blagoslovom drevnih brda, ?elja
   vjeènih bre?uljaka - nek' se oni spuste na Josipa, izmeðu braæe
   posveæenog!

   ^27Benjamin je vuk grabe?ljivi, lovinu on jutrom jede, a naveèer plijen
   dijeli."

   ^28Sve su to Izraelova plemena - dvanaest ih na broj - i to im je otac
   rekao kad ih je blagoslivljao; svakoga je od njih blagoslovio njegovim
   blagoslovom.

   ^29Poslije toga im dade ovu naredbu: "Naskoro æu se pridru?iti svojim
   precima. Sahranite me kraj mojih otaca,

   ^30u spilji ?to se nalazi na polju Efrona, Hetita, u spilji na polju
   Makpeli, nasuprot Mamri, u zemlji kanaanskoj. To je ona koju je Abraham
   kupio s poljem od Hetita Efrona za mjesto sahranjivanja.

   ^31Ondje je sahranjen Abraham i njegova ?ena Sara; sahranjeni su ondje
   Izak i njegova ?ena Rebeka; ondje sam ja sahranio Leu.

   ^32Polje i spilja na njemu kupljeni su od Hetita."

   ^33Kad je Jakov tako naputio svoje sinove, povuèe noge natrag na
   postelju te izdahnu - pridru?i se svojim precima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 50

   ^1 Josip se baci na oca, suzama mu oblije lice, izljubi ga.

   ^2Poslije toga Josip naredi lijeènicima koji su se nalazili u njegovoj
   slu?bi da mu oca balzamiraju, i oni balzamira?e Izraela.

   ^3Trebalo je èetrdeset dana: toliko, naime, traje balzamiranje.
   Sedamdeset su ga dana Egipæani oplakivali.

   ^4A kad je pro?lo vrijeme oplakivanja, Josip reèe onima u dvoru
   faraonovu: "Uèinite mi milost i prenesite faraonu ovo:

   ^5Moj me otac zakleo govoreæi: 'Kad umrem, sahrani me u grob koji sam
   sebi pripravio u zemlji kanaanskoj!' Dopusti mi da odem gore i sahranim
   oca, a onda æu se vratiti."

   ^6Faraon odgovori: "Otiði gore i sahrani svoga oca kako si mu se
   zakleo."

   ^7Tako Josip ode da sahrani oca. S njim su po?li i svi faraonovi
   slu?benici - odliènici njegova dvora i svi dostojanstvenici egipatske
   zemlje;

   ^8sva Josipova obitelj, njegova braæa i oèeva porodica. Jedino su u
   go?enskom kraju ostala njihova djeca, njihove ovce i goveda.

   ^9S njim su i?la i kola i konjanici: bila je to vrlo duga povorka.

   ^10Stigav?i u Goren Haatad, s onu stranu Jordana, odr?a?e ondje veliko
   i sveèano naricanje. Josip odr?a sedmodnevnu ?alost za ocem.

   ^11Kad su stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli tugovanje u Goren
   Haatadu, reko?e: "To ti je sveèano naricanje Egipæana!" Zato nazovu to
   mjesto Abel-Misrajim. Nalazi se s onu stranu Jordana.

   ^12Jakovljevi sinovi uèine kako im je naredio otac:

   ^13odnesu ga u zemlju kanaansku te ga sahrane u spilji na polju Makpeli
   kod Mamre, polju ?to ga je Abraham kupio od Hetita Efrona za
   sahranjivanje.

   ^14Po?to je sahranio svoga oca, Josip se vrati u Egipat - on, njegova
   braæa i svi koji su s njim i?li da mu oca pokopaju.

   ^15Kad su Josipova braæa vidjela da im je otac umro, reko?e: "?to ako
   je Josip na nas ljut i poku?a uzvratiti nam za sve zlo koje smo mi
   njemu nanijeli?"

   ^16Stoga poruèe Josipu ovako: "Pred svoju smrt tvoj je otac naredio:

   ^17'Ovako recite Josipu: Oprosti braæi svojoj zlo i grijeh ?to su onako
   okrutno prema tebi postupili.' Oprosti, dakle, uvredu slugama Boga
   svoga oca!" Na te rijeèi Josip brizne u plaè.

   ^18Tada sama njegova braæa doðu k njemu, bace se preda nj te mu reknu:
   "Evo nas k tebi da budemo tvoji robovi!"

   ^19Josip im odvrati: "Ne bojte se! TÓa zar sam ja namjesto Boga!

   ^20Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono
   okrenuo na dobro: da uèini ?to se danas zbiva - da spasi ?ivot velikom
   narodu.

   ^21Zato se ne bojte! Ja æu se brinuti za vas i za va?u djecu." Tako ih
   je smirio ljubeznim rijeèima.

   ^22Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i oèevim. Po?ivje Josip
   stotinu i deset godina.

   ^23Tako je Josip gledao Efrajimovu djecu do treæeg koljena; a raðala se
   djeca i Makiru, Mana?eovu sinu, na Josipovim koljenima.

   ^24Napokon reèe Josip svojoj braæi: "Ja æu, evo, naskoro umrijeti. Ali
   æe se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju
   ?to ju je pod zakletvom obeæao Abrahamu, Izaku i Jakovu."

   ^25Tada Josip zakune Izraelove sinove: "Bog æe se vas doista sjetiti, i
   tada ponesite moje kosti odavde!"

   ^26Josip umrije kad mu bija?e sto i deset godina; balzamira?e ga i u
   Egiptu polo?i?e u lijes.
     __________________________________________________________________

Exodus
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Ovo su imena Izraelovih sinova koji su s Jakovom si?li u Egipat,
   svaki sa svojim domom:

   ^2Ruben, ?imun, Levi i Juda;

   ^3Jisakar, Zebulun i Benjamin;

   ^4Dan i Naftali; Gad i A?er.

   ^5U svemu Jakovljevih potomaka bija?e sedamdeset du?a. A Josip je veæ
   bio u Egiptu.

   ^6I umre Josip, a pomru i sva njegova braæa i sav onaj nara?taj.

   ^7Ali su Izraelci bili rodni, namno?ili se i silno ojaèali, tako da su
   napuèili zemlju.

   ^8Uto u Egiptu zavlada novi kralj koji nije poznavao Josipa.

   ^9I reèe on svome puku: "Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojan
   i moæniji od nas.

   ^10Hajde, postupimo mudro s njima: sprijeèimo im porast, da se u
   sluèaju rata ne pridru?e na?im neprijateljima, da ne udare na nas i
   napokon ne odu iz zemlje."

   ^11I postavi?e nad njima nadglednike da ih tlaèe te?kim radovima. Tako
   su faraonu sagradili gradove-skladi?ta: Pitom i Ramses.

   ^12Ali ?to su ih vi?e tlaèili, oni se jo? vi?e mno?ili, napredovali i
   ?irili se, tako da su Egipæani strahovali od Izraelaca.

   ^13I Egipæani se okrutno obore na Izraelce.

   ^14Ogorèavali su im ?ivot te?kim radovima: pravljenjem meljte i opeke,
   razlièitim poljskim poslovima i svakovrsnim naporima koje im
   nemilosrdno nametahu.

   ^15Egipatski se kralj obrati i na hebrejske babice, od kojih jednoj
   bija?e ime ?ifra, a drugoj Pua, pa im naredi:

   ^16"Kad u porodu poma?ete Hebrejkama, dobro pogledajte oba kamena
   sjedala: ako je mu?ko dijete, ubijte ga; ako je ?ensko, neka ?ivi.

   ^17Ali su se babice bojale Boga i nisu èinile kako im je naredio
   egipatski kralj, nego su ostavljale na ?ivotu mu?ku djecu.

   ^18Stoga egipatski kralj pozove babice pa im rekne: "Za?to ste tako
   radile i na ?ivotu ostavljale mu?ku djecu?"

   ^19Nato babice odgovore faraonu: "Hebrejke nisu kao egipatske ?ene. One
   su ?ivotne. Prije nego babica doðe k njima, one veæ rode."

   ^20Bog je to babicama za dobro primio. Narod se mno?io i silno
   porastao.

   ^21A kako su se babice bojale Boga, on ih obdari potomstvom.

   ^22Onda faraon izda naredbu svemu svome narodu: "Svako mu?ko dijete
   koje se rodi Hebrejima bacite u Rijeku! Na ?ivotu ostavite samo ?ensku
   djecu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Neki èovjek od Levijeva koljena ode i o?eni se djevojkom Levijkom.

   ^2?ena zaèe i rodi sina. Vidjev?i kako je krasan, krila ga je tri
   mjeseca.

   ^3Kad ga nije mogla vi?e sakrivati, nabavi ko?aricu od papirusove
   trstike, oblijepi je smolom i paklinom, u nju stavi dijete i polo?i ga
   u trstiku na obali Rijeke.

   ^4Njegova sestra stane podalje da vidi ?to æe s njime biti.

   ^5Faraonova kæi siðe k Rijeci da se kupa, dok su njezine slu?kinje
   ?etale uz obalu Rijeke. Opazi ona ko?aricu u trstici, pa po?alje
   slu?kinju da je donese.

   ^6Otvori je i pogleda, a to u njoj dijete! Mu?ko èedo. Plakalo je. Njoj
   se sa?ali na nj. "Bit æe to hebrejsko dijete", reèe.

   ^7Onda njegova sestra rekne faraonovoj kæeri: "Hoæe? li da ti potra?im
   dojilju meðu Hebrejkama da ti dijete doji?"

   ^8"Idi!" - odgovori joj faraonova kæi. Tako djevojka ode i pozove
   djetetovu majku.

   ^9"Uzmi ovo dijete", rekne joj faraonova kæi, "i odgoji mi ga, a ja æu
   te plaæati." Tako ?ena uzme dijete i othrani ga.

   ^10Kad je dijete odraslo, ona ga odvede faraonovoj kæeri, koja ga
   posini. Nadjene mu ime Mojsije, "jer sam ga", reèe, "iz vode izvadila".

   ^11Jednog dana, kad je Mojsije veæ odrastao, doðe meðu svoj narod i
   vidje njegove muke. Spazi tada kako neki Egipæanin tuèe jednoga
   Hebrejca - brata njegova.

   ^12Okrene se tamo-amo i, vidjev?i da nikoga nema, ubije Egipæanina i
   zatrpa ga u pijesak.

   ^13Izaðe on i sutradan te zateèe dva Hebrejca kako se tuku. "Za?to
   tuèe? svoga druga?" - rekne napadaèu.

   ^14Ovaj odvrati: "Tko te postavi za starje?inu i suca na?ega? Kani? li
   ubiti i mene kako si ubio onog Egipæanina?" Mojsije se upla?i pa æe u
   sebi: "Tako! Ipak se saznalo."

   ^15Kad je faraon to doèuo, htjede Mojsija pogubiti. Zato Mojsije
   pobjegne od faraona i skloni se u midjansku zemlju. Ondje sjedne kraj
   nekog studenca.

   ^16Midjanski je sveæenik imao sedam kæeri. Doðu one da zahvate vode i
   naliju pojila, da napoje stado svoga oca.

   ^17Ali doðu i pastiri te ih potjeraju. Mojsije ustane, obrani ih i
   stado im napoji.

   ^18Kad su se vratile svome ocu Reuelu, on ih zapita: "Kako ste se danas
   tako brzo vratile?"

   ^19One odgovore: "Neki Egipæanin obrani nas od pastira i jo? nam
   zahvati vode i stado nam napoji."

   ^20"Gdje je?" - zapita on svoje kæeri. "Za?to ste ostavile toga
   èovjeka? Pozovite ga na objed."

   ^21Mojsije pristane da ostane kod toga èovjeka. On o?eni Mojsija svojom
   kæeri Siporom.

   ^22A kad ona rodi sina, on mu nadjene ime Ger?on, "jer sam", reèe,
   "stranac u tuðoj zemlji".

   ^23Poslije mnogo vremena umre egipatski kralj. Izraelci su jo? stenjali
   u ropstvu. Vapili su, a njihov vapaj za pomoæ sred ropstva uzlazio je k
   Bogu.

   ^24Bog je èuo njihovo zapomaganje i sjetio se svoga Saveza s Abrahamom,
   Izakom i Jakovom.

   ^25I pogleda Bog na Izraelce i zauze se za njih.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga sveæenika. Goneæi
   tako stado po pustari, doðe do Horeba, brda Bo?jega.

   ^2Anðeo mu se Jahvin uka?e u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se
   zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara.

   ^3"Hajde da priðem, " reèe Mojsije, "i promotrim ovaj èudni prizor:
   za?to grm ne sagorijeva."

   ^4Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne:
   "Mojsije! Mojsije!" "Evo me!" - javi se.

   ^5"Ne prilazi ovamo!" - reèe. "Izuj obuæu s nogu! Jer mjesto na kojem
   stoji? sveto je tlo.

   ^6Ja sam", nastavi, "Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog
   Jakovljev." Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati.

   ^7"Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu", nastavi Jahve, "i èuo mu
   tu?bu na tlaèitelje njegove. Znane su mi muke njegove.

   ^8Zato sam si?ao da ga izbavim iz ?aka egipatskih i odvedem ga iz te
   zemlje u dobru i prostranu zemlju - u zemlju kojom teèe med i mlijeko:
   u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Peri?ana, Hivijaca i
   Jebusejaca.

   ^9Vapaji sinova Izraelovih doprije?e do mene. I sam vidjeh kako ih
   Egipæani tlaèe.

   ^10Zato, hajde! Ja te ?aljem faraonu da izbavi? narod moj, Izraelce, iz
   Egipta."

   ^11"Tko sam ja da se uputim faraonu", odgovori Mojsije Bogu, "i izvedem
   Izraelce iz Egipta!"

   ^12"Ja æu biti s tobom", nastavi. "I ovo æe ti biti znak da sam te ja
   poslao: kad izvede? narod iz Egipta, Bogu æete iskazati ?tovanje na
   ovome brdu."

   ^13Nato Mojsije reèe Bogu: "Ako doðem k Izraelcima pa im ka?em: 'Bog
   otaca va?ih poslao me k vama', i oni me zapitaju: 'Kako mu je ime?' -
   ?to æu im odgovoriti?"

   ^14"Ja sam koji jesam", reèe Bog Mojsiju. Onda nastavi: "Ovako ka?i
   Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama."

   ^15Dalje je Bog Mojsiju rekao: "Ka?i Izraelcima ovako: 'Jahve, Bog
   va?ih otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k
   vama.' To mi je ime dovijeka, tako æe me zvati od koljena do koljena."

   ^16"Idi, skupi starje?ine Izraelaca pa im ka?i: 'Jahve, Bog otaca - Bog
   Abrahamov, Izakov i Jakovljev - objavio mi se i rekao mi: Pohodio sam
   vas i razabrao ?to vam se èini u Egiptu.

   ^17Odluèio sam vas izvesti iz egipatske bijede u zemlju Kanaanaca,
   Hetita, Amorejaca, Peri?ana, Hivijaca i Jebusejaca - u zemlju kojom
   teèe med i mlijeko!'

   ^18Oni æe te poslu?ati. Onda poði sa starje?inama Izraelaca k
   egipatskom kralju i reci mu: 'Objavio nam se Jahve, Bog Hebreja. Pusti
   nas da odemo tri dana hoda u pustinju, da ondje prinesemo ?rtvu Jahvi,
   Bogu svojemu.'

   ^19Znam ja da vas egipatski kralj neæe pustiti ako ne bude natjeran
   te?kom ?akom.

   ^20Zato æu ja pru?iti svoju ?aku i pritisnuti Egipat svakovrsnim
   èudesima ?to æu ih u njemu izvesti. Poslije æe vas pustiti.

   ^21Dobro æu raspolo?iti Egipæane prema ovome narodu, pa kad poðete,
   neæete poæi praznih ruku.

   ^22Svaka æe ?ena zatra?iti od svoje susjede i stanarke u svojoj kuæi
   nakita srebrnog i zlatnog i odjeæe. To stavite na svoje sinove i kæeri.
   Tako æete oplijeniti Egipæane."
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Mojsije uzvrati: "Ali ako mi ne povjeruju i ne poslu?aju me, nego mi
   reknu: 'Jahve ti se nije objavio?'"

   ^2"?to ti je to u ruci?" - zapita ga Jahve. "?tap", odgovori.

   ^3"Baci ga na zemlju!" - naredi mu Jahve. On ga baci na zemlju, a ?tap
   se pretvori u zmiju. Mojsije pred njom uzmaèe.

   ^4Onda Jahve reèe Mojsiju: "Pru?i ruku i uhvati je za rep." I on se?e
   rukom i uhvati je za rep, a ona opet postade ?tap u njegovoj ruci.

   ^5"Tako moraju vjerovati da se Jahve, Bog njihovih otaca, Bog
   Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, tebi objavio."

   ^6Jo? mu Jahve rekne: "Uvuci ruku u njedra." On uvuèe ruku u njedra.
   Kad ju je izvukao, gle - ruka mu gubava, bijela kao snijeg.

   ^7"Stavi opet ruku u njedra!" - naredi mu Jahve. On opet ruku u njedra.
   Kad ju je iz njedara izvukao, gle - opet je bila kao i ostali dio
   tijela.

   ^8"Ako ti ne povjeruju i ne prihvate poruku prvoga znamenja, povjerovat
   æe poruci drugoga znamenja.

   ^9A ako ih oba ova znamenja ne uvjere pa ti ne povjeruju, zahvati vode
   iz Rijeke i prolij je po suhu. Voda ?to je bude? iz Rijeke uzeo na suhu
   æe se u krv pretvoriti."

   ^10"Oprosti, Gospodine!" - nastavi Mojsije Jahvi. "Ja nikad nisam bio
   èovjek rjeèit; ni prije ni sada kad govori? svome sluzi. Ja sam u
   govoru spor, a na jeziku te?ak."

   ^11"Tko je dao èovjeku usta?" - reèe mu Jahve. "Tko ga èini nijemim i
   gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Jahve!

   ^12Idi, dakle! Ja æu biti s tobom kad bude? govorio i kazivat æu ti ?to
   æe? govoriti."

   ^13"Oprosti, Gospodine", opet æe Mojsije, "ne bi li poslao koga
   drugoga!"

   ^14Razljuti se Jahve na Mojsija i reèe: "Zar Aron, Levijevac, nije tvoj
   brat? Znam da je on vrlo rjeèit. Evo, ba? ti izlazi u susret. Kad te
   vidi, obradovat æe se u srcu.

   ^15Ti govori njemu i u njegova usta stavljaj rijeèi. Ja æu biti i s
   tobom i s njime dok budete govorili; kazivat æu obojici ?to æete
   raditi.

   ^16Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on æe tebi biti mjesto
   usta, a ti æe? njemu biti mjesto Boga.

   ^17Uzmi ovaj ?tap u ruku. Njim izvodi znamenja."

   ^18Zatim se Mojsije vrati svome tastu Jitru te mu reèe: "Pusti me da se
   vratim braæi u Egipat da vidim jesu li jo? na ?ivotu." "Poði u miru!" -
   reèe Jitro Mojsiju.

   ^19I Jahve reèe Mojsiju u Midjanu: "Vrati se u Egipat, jer su pomrli
   svi ljudi koji su tra?ili tvoj ?ivot."

   ^20Tako Mojsije posadi na magarca svoju ?enu i sinove i ode u zemlju
   egipatsku. A u ruku Mojsije uze Bo?ji ?tap.

   ^21Jahve opet reèe Mojsiju: "Kad se vrati? u Egipat, pobrini se da pred
   faraonom izvede? sva èudesa za koja sam ti dao moæ, premda æu ja tvrdim
   uèiniti njegovo srce, tako te neæe pustiti narod da ode.

   ^22Tada reci faraonu: 'Ovako ka?e Jahve: Izrael je moj prvoroðenac.

   ^23Tra?im od tebe da mi pusti? sina da mi iska?e ?tovanje. Ako odbije?
   da ga pusti?, ja æu ubiti tvoga prvoroðenca.'"

   ^24Kad se na putu Mojsije zaustavi da prenoæi, navali na nj Jahve da ga
   ubije.

   ^25Ali Sipora pograbi o?tar kremen, obreza svoga sina i ko?icom se
   dotakne Mojsijevih nogu: "Zaista si mi ti krvav mu?", reèe.

   ^26I Jahve ga pusti. Ona je to zbog obrezanja rekla "krvav mu?".

   ^27Onda rekne Jahve Aronu: "Zaputi se prema pustinji, u susret
   Mojsiju!" On ode i s njim se sastane na Bo?jem brdu. Poljubi ga.

   ^28Mojsije pripovjedi Aronu sve ?to mu je Jahve povjerio i sva znamenja
   koja mu je naredio da ih uèini.

   ^29Sad odu Mojsije i Aron i skupe sve starje?ine Izraelaca.

   ^30Aron izlo?i sve ?to je Jahve govorio Mojsiju, a Mojsije izvede
   znamenja naoèigled naroda.

   ^31Narod je bio uvjeren, i po?to èu?e da je Jahve pohodio Izraelce i
   pogledao na njihove jade, popada?e nièice i pokloni?e se.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Poslije toga odu Mojsije i Aron pa reknu faraonu: "Ovako veli Jahve,
   Bog Izraelov: 'Pusti narod moj da ode i u moju èast slavi svetkovinu.'"

   ^2"Tko je taj Jahve da ga ja poslu?am", odvrati faraon, "i pustim
   Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti æu pustiti Izraelce."

   ^3"Bog Hebreja objavio nam se", reko?e. "Zato nas pusti da odemo tri
   dana hoda u pustinju i prinesemo ?rtvu Jahvi, Bogu svome, da se na nas
   ne obori pomorom ili maèem."

   ^4Nato im odvrati egipatski kralj: "Mojsije i Arone, za?to odvraæate
   svijet od njegovih du?nosti? Idite na svoj posao.

   ^5Sad kad se svjetina tako umno?ila", nastavi faraon, "vi biste ih od
   posla odvratili?"

   ^6Istoga dana izda faraon naredbu nadglednicima i bilje?nicima:

   ^7"Ne pribavljajte vi?e ovome narodu slame kao do sada. Neka idu sami i
   sebi je skupljaju.

   ^8A zahtijevajte od njih istu kolièinu opeke koju su pravili i dosad.
   Ne smanjujte je! Lijenèine su. Zato vièu: 'Hajdemo prinijeti ?rtvu Bogu
   svome!'

   ^9Navalite poslove na taj svijet: neka rade, da ne obraæaju pa?nje
   klevetama!"

   ^10Sad doðu nadglednici naroda i njegovi bilje?nici te svijetu objave:
   "Ovako poruèuje faraon: 'Neæu vam vi?e nabavljati slame.

   ^11Vi sami morate iæi i tra?iti je gdje god je mo?ete naæi. Ali zato
   neæu smanjiti va? posao.'"

   ^12Stoga se narod raziðe po svoj zemlji egipatskoj da skuplja strnjiku
   namjesto slame.

   ^13A nadglednici ih gonili: "Morate svakoga dana svr?iti jednako posla
   kao i onda dok ste slamu dobivali."

   ^14A bilje?nike koje faraonovi nadglednici bijahu postavili nad
   Izraelcima tukli su i korili: "Za?to niste ni juèer ni danas napravili
   opeke koliko i prije?"

   ^15Onda bilje?nici Izraelaca odu i potu?e se faraonu: "Za?to ovako
   postupa? sa svojim slugama?

   ^16Tvoje sluge vi?e ne dobivaju slame, a ipak se od nas tra?i:
   napravite opeku? Èak i tuku tvoje sluge, a kriv je tvoj narod!"

   ^17"Lijenèine ste vi! Lijenèine!" - odgovori faraon. "Stoga i ka?ete:
   'Hajdemo da prinesemo ?rtvu Jahvi!'

   ^18Nosite se na posao! Slama vam se neæe davati, ali morate praviti
   odreðene kolièine opeke."

   ^19Bilje?nici Izraelaca naðu se na muci zbog naredbe: "Svakodnevnu
   kolièinu opeke ne smijete smanjiti!"

   ^20Oti?av?i od faraona, naiðu na Mojsija i Arona, koji su ih èekali.

   ^21"Neka vas Jahve ima na oku i sudi vam!" - dobace im. "Omrazili ste
   nas kod faraona i njegovih dvorana; dali ste im maè u ruke da nas
   pobiju."

   ^22Mojsije se vrati Jahvi i reèe: "Za?to, Gospodine, nanosi? ?tetu
   svome puku? Za?to si me poslao?

   ^23Otkad sam ja stupio pred faraona i progovorio mu u tvoje ime, on jo?
   gore postupa s ovim narodom. A ti ni?ta ne poduzima? da izbavi? svoj
   narod."
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Jahve reèe Mojsiju: "Naskoro æe? vidjeti kako æu ja s faraonom! Pod
   jakom rukom pustit æe ih da odu; pod jakom rukom sam æe ih iz svoje
   zemlje istjerati."

   ^2Jo? reèe Bog Mojsiju: "Ja sam Jahve.

   ^3Abrahamu, Izaku i Jakovu objavljivao sam se kao El ?adaj. Ali njima
   se nisam oèitovao pod svojim imenom - Jahve.

   ^4I sklopio sam svoj Savez s njima da æu im dati kanaansku zemlju,
   zemlju gdje su ?ivjeli kao prido?lice.

   ^5A sada, po?to sam èuo uzdisaje Izraelaca koje Egipæani dr?e u
   ropstvu, sjetih se svoga Saveza.

   ^6Ka?i, dakle, Izraelcima da sam ja Jahve; da æu vas izbaviti od tereta
   ?to su vam ga Egipæani nametnuli. Oslobodit æu vas od ropstva u kojem
   vas dr?e; izbavit æu vas udarajuæi jako i ka?njavajuæi strogo.

   ^7Za svoj æu vas narod uzeti i bit æu va?im Bogom. Tada æete znati da
   sam vas ja, Jahve, va? Bog, izbavio od egipatske tlake.

   ^8Dovest æu vas u zemlju za koju sam se zakleo da æu je dati Abrahamu,
   Izaku i Jakovu i dat æu vam je u ba?tinu, ja, Jahve."

   ^9Mojsije to kaziva?e Izraelcima, ali ga ne htjedo?e slu?ati: duhovi su
   im bili pomuæeni od te?koga ropstva.

   ^10Onda Jahve reèe Mojsiju:

   ^11"Idi i reci faraonu, kralju egipatskome, da otpusti Izraelce iz
   svoje zemlje."

   ^12Mojsije prozbori Jahvi: "Kad me Izraelci nisu slu?ali, kako æe me,
   spora u govoru, saslu?ati faraon!"

   ^13Ali je Jahve govorio Mojsiju i Aronu i slao ih sad k Izraelcima, a
   sad k faraonu, kralju egipatskome, da pusti Izraelce iz Egipta.

   ^14Ovo su glave njihovih domova. Sinovi Izraelova prvoroðenca Rubena:
   Henok, Palu, Hesron i Karmi. To su obitelji potekle od Rubena.

   ^15A sinovi ?imunovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i ?aul, sin
   Kanaanke. To su obitelji potekle od ?imuna.

   ^16Ovo su imena Levijevih sinova s njihovim potomstvom: Ger?on, Kehat i
   Merari. Levi je ?ivio sto trideset i sedam godina.

   ^17Sinovi su Ger?onovi: Libni i ?imi sa svojim obiteljima.

   ^18Sinovi su Kehatovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel. Kehat je ?ivio
   sto trideset i tri godine.

   ^19Merarijevi su sinovi: Mahli i Mu?i. To su Levijeve obitelji s
   njihovim potomcima.

   ^20Amram se o?eni svojom tetkom Jokebedom, koja mu rodi Arona i
   Mojsija. Amram je ?ivio sto trideset i sedam godina.

   ^21Sinovi Jisharovi bijahu: Korah, Nefeg i Zikri.

   ^22A sinovi su Uzielovi: Mi?ael, Elsafan i Sitri.

   ^23Aron se o?eni Eli?ebom, kæerkom Aminadabovom, a sestrom Nah?onovom,
   koja mu rodi: Nadaba, Abihua, Eleazara i Itamara.

   ^24Korahovi su sinovi: Asir, Elkana i Abiasaf. To su Korahovi potomci.

   ^25Aronov sin Eleazar o?eni se jednom Putielovom kæeri, koja mu rodi
   Pinhasa. To su glave Levijevih domova prema njihovim koljenima.

   ^26To je onaj Aron i Mojsije kojima je Jahve zapovjedio da izvedu
   Izraelce iz Egipta po njihovim èetama.

   ^27To su oni isti, Mojsije i Aron, koji su govorili faraonu, kralju
   egipatskome, da pusti Izraelce iz Egipta.

   ^28U dan kad je Jahve govorio s Mojsijem u egipatskoj zemlji,

   ^29rekao mu je: "Ja sam Jahve. Izvijesti faraona, egipatskoga kralja, o
   svemu ?to ti ka?em."

   ^30Mojsije se pred Jahvom isprièavao: "Spor sam ja u govoru. Kako æe me
   faraon poslu?ati?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Mojsiju je Jahve odgovorio: "Vidi! Faraonu æu te nametnuti kao
   bo?anstvo; tvoj brat Aron bit æe tvoj prorok.

   ^2Ti kazuj sve ?to ti nareðujem, a tvoj brat Aron neka faraonu ponovi
   da pusti Izraelce te odu iz njegove zemlje.

   ^3Ja æu uèiniti da otvrdne srce faraonu i umno?it æu znakove i èudesa u
   zemlji egipatskoj.

   ^4Kako vas faraon neæe poslu?ati, ja æu staviti svoju ruku na Egipat:
   stra?no ka?njavajuæi, izbavit æu svoje èete, narod svoj, Izraelce, iz
   egipatske zemlje.

   ^5Kad pru?im svoju ruku na Egipat i izvedem Izraelce iz njihove
   sredine, tada æe Egipæani spoznati da sam ja Jahve."

   ^6Mojsije i Aron poslu?a?e: kako im je Jahve naredio, upravo tako
   uèini?e.

   ^7Mojsiju je bilo osamdeset, a Aronu osamdeset i tri godine kad su
   faraonu postavili svoje zahtjeve.

   ^8Jo? doda Jahve Mojsiju i Aronu:

   ^9"Kad faraon zatra?i od vas da izvedete kakvo znamenje, ti reci Aronu
   da uzme svoj ?tap i baci ga pred faraona, a ?tap æe se pretvoriti u
   zmiju."

   ^10Doðu Mojsije i Aron pred faraona i uèine kako im je Jahve naredio.
   Aron baci pred faraona i njegove slu?benike svoj ?tap, koji se pretvori
   u zmiju.

   ^11Zovne faraon mudrace i vraèare. I zaista, egipatski vraèari svojim
   vraèanjem uèine isto:

   ^12svaki baci svoj ?tap, koji se pretvori u zmiju. Ali Aronov ?tap
   proguta njihove ?tapove.

   ^13Faraon bija?e tvrdokorna srca: ne htjede poslu?ati Mojsija i Arona,
   kako je Jahve i kazao.

   ^14Tada Jahve reèe Mojsiju: "Faraonovo je srce okorjelo; odbija da
   pusti narod.

   ^15Ujutro poði k faraonu. Kad izaðe k vodi, stani preda nj na obali
   Rijeke. Uzmi u ruku ?tap ?to se bio u zmiju pretvorio.

   ^16Reci mu: 'Jahve, Bog Hebreja, poslao me k tebi s porukom da pusti?
   moj narod da mi iska?e ?tovanje u pustinji. Ali sve dosad ti nisi
   poslu?ao.

   ^17Ovako Jahve poruèuje: Ovim æe? spoznati da sam ja Jahve. Gledaj!
   ?tapom koji imam u ruci mlatnut æu po vodi u Rijeci i pretvorit æe se u
   krv.

   ^18Ribe æe u Rijeci pocrkati; Rijeka æe se usmrdjeti, i grstit æe se
   Egipæanima piti vodu iz Rijeke.'"

   ^19Jo? Jahve reèe Mojsiju: "Reci Aronu da uzme svoj ?tap i pru?i svoju
   ruku povrh egipatskih voda: njihovih rijeka, njihovih prokopa, njihovih
   jezeraca, svih njihovih vodenih stjeci?ta, da se pretvore u krv; po
   svoj zemlji egipatskoj neka je krv, èak i u drvenim i kamenim
   posudama."

   ^20Mojsije i Aron uèini?e kako im je Jahve naredio. Podi?e Aron svoj
   ?tap i naoèigled faraona i njegovih slu?benika mlatnu po vodi u Rijeci.
   Sva se voda u Rijeci prometnu u krv.

   ^21Ribe u Rijeci pocrka?e; Rijeka se usmrdje, tako da Egipæani nisu
   mogli piti vodu iz Rijeke; krv bija?e po svoj zemlji egipatskoj.

   ^22Ali egipatski vraèari svojim vraèanjem uèini?e isto. Tako faraon
   ostade tvrdokorna srca: nije htio poslu?ati Mojsija i Arona, kako je
   Jahve i kazao.

   ^23Faraon se okrenu i ode u svoj dvor, ne uzimajuæi ni to k srcu.

   ^24Svi su Egipæani poèeli kopati oko Rijeke tra?eæi pitke vode jer nisu
   mogli piti vode iz Rijeke.

   ^25Kad je pro?lo sedam dana kako je Jahve udario po Rijeci,

   ^26opet Jahve reèe Mojsiju: "Poði k faraonu i reci mu: 'Ovako govori
   Jahve: Pusti moj narod da ode i ?tovanje mi iska?e.

   ^27Ako odbije? da ih pusti?, svu æu ti zemlju kazniti ?abama.

   ^28Rijeka æe vrvjeti ?abama. One æe iziæi i prodrijeti u tvoj dvor, u
   lo?nicu, u tvoju postelju, u kuæe tvojih slu?benika i tvoga naroda, pod
   saèeve i naæve tvoje.

   ^29Po tebi, po tvome narodu i svim tvojim slu?benicima skakat æe
   ?abe.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Onda Jahve reèe Mojsiju: "Reci Aronu neka ispru?i svoju ruku sa
   ?tapom povrh rijeka, prokopa i jezeraca i uèini da ?abe navale na
   egipatsku zemlju."

   ^2Aron pru?i svoju ruku povrh egipatskih voda, i ?abe iziðo?e i
   prekri?e zemlju egipatsku.

   ^3Ali i vraèari uèini?e tako svojim vraèanjem, te ?abe navali?e na
   egipatsku zemlju.

   ^4Zovne sad faraon Mojsija i Arona i rekne: "Molite Jahvu da ukloni
   ?abe od mene i moga puka, a ja æu pustiti narod da prinese ?rtvu
   Jahvi."

   ^5Mojsije uzvrati faraonu: "Dostoj se odrediti mi kad hoæe? da molim za
   te, za tvoje slu?benike i za tvoj narod da se ?abe odstrane od tebe i
   tvojih domova i ostanu samo u Rijeci."

   ^6"Sutra", reèe. "Neka bude kako ka?e?", odvrati Mojsije, "da zna? kako
   nitko nije kao Jahve, Bog na?.

   ^7?abe æe otiæi od tebe, od tvojih slu?benika i tvoga naroda; ostat æe
   samo u Rijeci."

   ^8Mojsije i Aron odu od faraona, a onda Mojsije zazva Jahvu zbog ?aba
   kojima je kaznio faraona.

   ^9I Jahve usli?a Mojsija, te ?abe pocrkaju po kuæama, dvori?tima i
   njivama.

   ^10Na hrpe su ih zgrtali, zemlja se njima usmrdjela.

   ^11Kad je faraon vidio da je nastupilo olak?anje, srce mu otvrdnu te ne
   poslu?a Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao.

   ^12Onda æe opet Jahve Mojsiju: "Reci Aronu neka zamahne svojim ?tapom i
   udari po prahu na tlu neka se pretvori u komarce po svoj zemlji
   egipatskoj."

   ^13I uèine tako: zamahne Aron rukom i ?tapom te udari po prahu na tlu.
   Komarci navale na ljude i ?ivotinje. Sav prah na tlu pretvori se u
   komarce po svoj zemlji egipatskoj.

   ^14Vraèari poku?a?e da svojim vraèanjem stvore komarce, ali nisu mogli.
   Ljudi i ?ivotinje postanu plijenom komaraca.

   ^15Tada vraèari reknu faraonu: "To je prst Bo?ji!" Ali je faraonovo
   srce bilo okorjelo, pa nije poslu?ao Mojsija i Arona, kako je Jahve i
   kazao.

   ^16Onda Jahve reèe Mojsiju: "Podrani ujutro, iziði pred faraona kad
   krene k vodi, i reci mu: 'Ovako poruèuje Jahve: Pusti moj narod da ode
   i da mi ?tovanje iska?e.

   ^17Ako ne pusti? moga naroda, pripustit æu obade na te, na tvoje
   slu?benike, na tvoj puk i tvoje domove. Egipatski domovi i samo tlo na
   kojem stoje vrvjet æe od obada.

   ^18Ali æu toga dana izuzeti go?enski kraj, u kojem ?ivi moj narod, te
   se ondje obadi neæe pojaviti, tako da zna? da sam ja Jahve u sredi?tu
   zemlje.

   ^19Tu æu razliku napraviti izmeðu svoga i tvoga naroda. To æe znamenje
   biti sutra.'"

   ^20I uèini Jahve tako. Rojevi obada nalete u faraonov dvor, na domove
   njegovih slu?benika i po svoj zemlji egipatskoj. Zemlja nastrada od
   obada.

   ^21Sad faraon pozove Mojsija i Arona pa im rekne: "Idite, prinesite
   ?rtvu svome Bogu, ali u ovoj zemlji."

   ^22"Ne dolikuje da tako uèinimo", odgovori Mojsije. "?rtve koje mi
   prinosimo Jahvi, Bogu svome, za Egipæane su svetogrðe. Kad bismo,
   dakle, na njihove oèi prinosili ?rtve koje su Egipæanima svetogrdne,
   zar nas ne bi kamenovali?

   ^23Zato moramo u pustinju tri dana hoda te prinijeti ?rtvu Jahvi, Bogu
   svome, kako nam je zapovjedio."

   ^24"Pustit æu vas da odete u pustinju", odgovori faraon, "i prinesete
   ?rtvu Jahvi, svome Bogu, ali ne odlazite predaleko. Molite za me!"

   ^25Nato odvrati Mojsije: "Èim odem od tebe, zazvat æu Jahvu da sutra
   nestane obada s faraona, njegovih slu?benika i njegova puka. Ali neka
   faraon vi?e ne vara! Neka pusti narod da ide i prinese ?rtvu Jahvi."

   ^26Tako Mojsije ode od faraona i pomoli se Jahvi.

   ^27I Jahve uèini kako je Mojsije tra?io: s faraona, s njegovih
   slu?benika i s njegova puka nestane obada - ni jedan jedini nije ostao.

   ^28Ali opet ukruti faraon srce svoje i ne dopusti narodu da ode.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Tada Jahve reèe Mojsiju: "Idi k faraonu i reci mu: 'Ovako poruèuje
   Jahve, Bog Hebreja: Pusti moj narod da ode i da mi ?tovanje iska?e.

   ^2Ako ga ne pusti?, nego ga i dalje bude? zadr?avao,

   ^3ruka Jahvina udarit æe stra?nim pomorom po tvome blagu ?to je u
   polju: po konjima, magaradi, devama, krupnoj i sitnoj stoci.

   ^4Razlikovat æe Jahve stoku Izraelaca od stoke Egipæana, tako da ni?ta
   ?to pripada Izraelcima neæe stradati.'"

   ^5Jahve je odredio i vrijeme, rekav?i: "Sutra æe Jahve izvesti ovo u
   zemlji."

   ^6Sutradan Jahve tako i uèini. Sva stoka Egipæana ugine, a od stoke
   Izraelaca nije uginulo ni jedno grlo.

   ^7Faraon je istra?ivao i uvjerio se da od izraelske stoke nije uginulo
   ni jedno grlo. Ali je srce faraonovo ipak otvrdlo i nije pustio naroda.

   ^8Reèe Jahve Mojsiju i Aronu: "Zagrabite pune pregr?ti pepela iz peæi,
   pa neka ga Mojsije pred faraonovim oèima baci prema nebu.

   ^9Od toga æe nastati sitna pra?ina po svoj zemlji egipatskoj, i na
   ljudima æe i na ?ivotinjama izazivati otekline i stvarati èireve s
   kraja na kraj Egipta."

   ^10Tako oni uze?e pepela iz peæi i doðo?e pred faraona. Onda Mojsije
   rasu pepeo prema nebu, a otekline s èirevima prekri?e ljude i
   ?ivotinje.

   ^11Ni èarobnjaci se nisu mogli pojaviti pred Mojsijem, jer su i
   èarobnjaci, kao i ostali Egipæani, bili prekriveni èirevima.

   ^12Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu, pa on ne poslu?a Mojsija i
   Arona, kako je Jahve Mojsiju i rekao.

   ^13Tada Jahve reèe Mojsiju: "Podrani ujutro, iziði pred faraona i reci
   mu: 'Ovako poruèuje Jahve, Bog Hebreja: Pusti narod da ode i da mi
   ?tovanje iska?e.

   ^14Ako ih ne pusti?, sva zla svoja navalit æu ovaj put na te, na tvoje
   slu?benike i tvoj puk, tako da spozna? da nema nikoga na svoj zemlji
   kao ?to sam ja.

   ^15Da sam ruku svoju spustio i udario tebe i tvoj puk pomorom, nestalo
   bi te sa zemlje.

   ^16Po?tedio sam te da ti poka?em svoju moæ i da se hvali moje ime po
   svoj zemlji.

   ^17Ali se ti previ?e uzdi?e? nad mojim narodom i prijeèi? mu da ode.

   ^18Sutra u ovo doba pustit æu tuèu tako stra?nu kakve u Egiptu jo? nije
   bilo otkad je postao do sada.

   ^19Zato naredi da pod krov utjeraju tvoje blago i sve ?to je vani, na
   otvorenu. Sve ?to se naðe u polju, bilo èovjek bilo ?ivinèe, ne bude li
   uvedeno unutra, poginut æe kad tuèa zaspe po njima.'"

   ^20Faraonovi slu?benici, koji su se pobojali Jahvina govora, utjeraju
   svoje sluge i svoje blago unutra.

   ^21Oni koji nisu marili za Jahvinu prijetnju ostave vani i svoje sluge
   i stoku.

   ^22Onda rekne Jahve Mojsiju: "Pru?i ruku prema nebu da udari tuèa po
   svoj zemlji egipatskoj: po ljudima, ?ivotinjama i svemu bilju u zemlji
   egipatskoj."

   ^23Mojsije di?e svoj ?tap prema nebu. Jahve zagrmje i pusti tuèu i
   munje sastavi sa zemljom. Sipao je Jahve tuèu po zemlji Egipæana.

   ^24Tuèa je mlatila, kroz nju munje parale. Strahota se takva nije
   oborila na zemlju egipatsku otkako su ljudi u njoj.

   ^25Tuèa pobi po svem Egiptu sve ?to je ostalo vani, ljude i ?ivotinje;
   uni?ti sve bilje po poljima i sva stabla poljska polomi.

   ^26Samo u go?enskom kraju, gdje su ?ivjeli Izraelci, nije bilo tuèe.

   ^27Faraon posla po Mojsija i Arona pa im reèe: "Ovaj put priznajem da
   sam kriv. Jahve ima pravo, a ja i moj narod krivo.

   ^28Molite Jahvu da ustavi gromove i tuèu, a ja æu vas pustiti da idete.
   Neæete vi?e dugo ostati."

   ^29"Kad iziðem iz grada", reèe mu Mojsije, "diæi æu ruke prema Jahvi,
   pa æe gromovi prestati, a ni tuèe vi?e neæe biti, tako da zna? da
   zemlja pripada Jahvi.

   ^30Ali ni ti ni tvoji dvorani, znam ja, jo? se ne bojite Boga Jahve."

   ^31I tako propade lan i jeèam: jer jeèam bija?e u klasu, a lan u cvatu.

   ^32P?enica i ra? nisu nastradali jer su ozima ?ita.

   ^33Oti?av?i od faraona, Mojsije iziðe iz grada i podigne ruke prema
   Jahvi. Prestane grmljavina i tuèa, a ni ki?a vi?e nije padala na
   zemlju.

   ^34Kad je faraon vidio da je prestala grmljavina, tuèa i ki?a, opet
   padne u grijeh: i on i njegovi slu?benici opet otvrdnu srcem.

   ^35Otvrdnu srce faraonu i ne pusti on Izraelce, kako je Jahve i
   prorekao preko Mojsija.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Reèe Jahve Mojsiju: "Idi k faraonu. Uèinio sam da njemu i njegovim
   slu?benicima otvrdne srce da izvedem svoja znamenja meðu njima;

   ^2da mo?e? pripovjedati svome sinu i svome unuku ?to sam uèinio
   Egipæanima i kakva sam znamenja izvodio meðu njima, kako biste znali da
   sam ja Jahve."

   ^3Tako Mojsije i Aron odu k faraonu i ka?u mu: "Ovako poruèuje Jahve,
   Bog Hebreja: 'Dokle æe? odbijati da se preda mnom ponizi?? Pusti moj
   narod da mi iska?e ?tovanje.

   ^4Jer ako ne pusti? moga naroda, sutra æu navesti skakavce na tvoju
   zemlju.

   ^5Tako æe prekriti povr?inu da se zemlja od njih neæe vidjeti. Pojest
   æe ono ?to vam je iza tuèe ostalo; i ogolit æe vam sva stabla ?to po
   polju rastu.

   ^6Ispunit æe ti sav dvor, kuæe tvojih slu?benika i domove svih ostalih
   Egipæana - takvo ?to ne vidje?e ni tvoji oèevi ni oèevi tvojih oèeva u
   ovoj zemlji od svojih vremena do danas.'" Okrene se i ode od faraona.

   ^7"Dokle æe nam ovaj èovjek biti stupica?" - reko?e faraonu njegovi
   slu?benici. - "Pusti te ljude neka idu i iska?u ?tovanje Jahvi, svome
   Bogu! Zar ne vidi? kako Egipat srlja u propast?"

   ^8Dovedu Mojsija i Arona natrag k faraonu, a on im reèe: "Idite!
   Iska?ite ?tovanje Jahvi, svome Bogu! A tko æe sve iæi?"

   ^9"Svi idemo", odgovori Mojsije, "i mlado i staro. Odlazimo sa svojim
   sinovima i svojim kæerima; sa svojom krupnom i sitnom stokom, jer
   moramo odr?ati sveèanost Jahvi."

   ^10"Jahve bio s vama isto kao ?to i ja pustio da s vama poðu i djeca!"
   - odgovori im. "Oèito se vidi da vam nakana nije èista.

   ^11Neæemo tako! Nego mu?karci neka odu i ?tovanje iska?u Jahvi. To ste
   i tra?ili." I otjeraju ih od faraona.

   ^12Tada reèe Jahve Mojsiju: "Pru?i ruku povrh zemlje egipatske da
   navale skakavci na egipatsku zemlju i pojedu sve bilje ?to jo? ostade
   nakon tuèe!"

   ^13Tako Mojsije podigne svoj ?tap povrh egipatske zemlje, a Jahve
   navrati istoèni vjetar po zemlji; puhao je toga cijelog dana i cijele
   noæi. A kad je jutro svanulo, vjetar nanio skakavce.

   ^14Oni se razlete po svoj egipatskoj zemlji i padnu po svim krajevima
   Egipta u silnoj gustoæi: toliko ih mno?tvo nikad prije nije bilo niti
   æe kada biti.

   ^15Pokriju sve tlo, tako da se od njih zacrnjelo. Pojedu sve bilje u
   polju i sve plodove sa stabala ?to su bili ostali iza tuèe. Ni?ta se
   vi?e nije zelenjelo: ni stabla ni poljska trava u svem Egiptu.

   ^16Br?e-bolje dozva faraon Mojsija i Arona pa im reèe: "Sagrije?io sam
   protiv Jahve, va?ega Boga, i vas!

   ^17Oprostite mi uvredu jo? samo ovaj put i molite Jahvu, Boga svoga, da
   samo otkloni od mene ovaj smrtonosni biè!"

   ^18Kad je Mojsije oti?ao od faraona, zazva Jahvu

   ^19i Jahve promijeni vjetar u veoma jak zapadnjak, koji pothvati
   skakavce i odnese prema Crvenome moru. Ni jedan jedini skakavac nije
   ostao ni u kojem kraju Egipta.

   ^20Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu i ne pusti on Izraelaca.

   ^21"Pru?i ruku prema nebu", rekne Jahve Mojsiju, "pa neka se tmina
   spusti na egipatsku zemlju, tmina koja æe se moæi opipati."

   ^22Mojsije pru?i ruku prema nebu i spusti se gusta tmina na svu zemlju
   egipatsku: tri je dana trajala.

   ^23Tri dana nisu ljudi jedan drugoga mogli vidjeti i nitko se sa svoga
   mjesta nije micao. A u mjestima gdje su Izraelci ?ivjeli sjala
   svjetlost.

   ^24Pozva onda faraon Mojsija i reèe: "Idi i ?tovanje iska?i Jahvi! Ali
   va?a stoka, krupna i sitna, neka ostane ovdje. Va?a djeca neka idu s
   vama!"

   ^25"Ti nas sam mora? opskrbiti prinosima i ?rtvama paljenicama koje
   æemo prinijeti Jahvi, Bogu svojemu", odgovori Mojsije.

   ^26"Zato æemo sa sobom potjerati i svoja stada. Ni papak neæe ostati
   ovdje. Od njih nam valja izabrati za ?rtvovanje Jahvi, Bogu na?emu, a
   ne znamo, dok onamo ne stignemo, ?to moramo Jahvi prinijeti."

   ^27Jahve otvrdne faraonu srce i on ne pristane da odu.

   ^28"Odlazi!" - vikne faraon na Mojsija. "I da mi vi?e na oèi ne
   dolazi?! Onoga dana kad mi se opet pojavi? na oèi, zaglavit æe?!"

   ^29"Dobro si kazao!" - uzvrati Mojsije. "Lica tvoga vi?e neæu vidjeti!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 "Jo? æu samo jednom nedaæom udariti faraona i Egipat", reèe Jahve
   Mojsiju. "Poslije toga pustit æe vas odavde. I vi?e: sam æe vas odavde
   potjerati.

   ^2Ka?i svijetu neka svaki èovjek i?te od svoga susjeda i svaka ?ena od
   svoje susjede srebrnih i zlatnih dragocjenosti."

   ^3Jahve uèini te Egipæani bijahu naklonjeni narodu. Sam Mojsije postane
   vrlo uva?en u egipatskoj zemlji, u oèima faraonovih slu?benika i u
   oèima naroda.

   ^4A onda Mojsije navijesti: "Ovako poruèuje Jahve: 'O ponoæi proæi æu
   Egiptom.

   ^5Svaki æe prvoroðenac u egipatskoj zemlji umrijeti, od prvoroðenca
   faraonova, koji bi imao sjediti na njegovu prijestolju, do prvoroðenca
   ropkinje koja se nalazi uz mlinski kamen; a uginut æe i sve prvine od
   stoke.

   ^6U svoj æe zemlji egipatskoj nastati veliki jauk, kakva nije bilo niti
   æe kad poslije biti.

   ^7Meðu Izraelcima ni pas neæe zalajati na ?ivo stvorenje: ni na èovjeka
   ni na ?ivotinju.' Po tome æete znati da Jahve luèi Izraelca od
   Egipæanina.

   ^8Onda æe svi ovi tvoji dvorani k meni doæi, preda me se baciti i
   vikati: Nosi se i ti i sav puk koji za tobom ide! Poslije toga æu
   otiæi." I gnjevan ode od faraona.

   ^9"Neæe vas faraon poslu?ati", reèe Jahve Mojsiju, "a to da bi se
   umno?ila moja znamenja u zemlji egipatskoj."

   ^10Mojsije i Aron izveli su sva ta znamenja pred faraonom, ali je Jahve
   okorio srce faraonu, tako te on nije pu?tao Izraelaca da odu iz njegove
   zemlje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Jahve reèe Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj:

   ^2"Ovaj mjesec neka vam bude poèetak mjesecima; neka vam bude prvi
   mjesec u godini.

   ^3Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj: Desetog dana ovoga mjeseca
   neka svatko za obitelj pribavi jedno ?ivinèe. Tako, jedno na obitelj.

   ^4Ako je obitelj premalena da ga potro?i, neka se ona prikljuèi svome
   susjedu, najbli?oj kuæi, prema broju osoba. Podijelite ?ivinèe prema
   tome koliko koja osoba mo?e pojesti.

   ^5?ivinèe neka bude bez mane, od jedne godine i mu?ko. Mo?ete izabrati
   bilo janje bilo kozle.

   ^6Èuvajte ga do èetrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva
   izraelska zajednica zakolje kad se spusti suton.

   ^7Neka uzmu krvi i po?krope oba dovratnika i nadvratnik kuæe u kojoj se
   bude blagovalo.

   ^8Meso, peèeno na vatri, neka se pojede te iste noæi sa beskvasnim
   kruhom i gorkim zeljem.

   ^9Da ni?ta sirovo ili na vodi skuhano od njega niste jeli, nego na
   vatri peèeno: s glavom, nogama i ponutricom.

   ^10Ni?ta od njega ne smijete ostaviti za sutradan: ?to bi god do jutra
   ostalo, morate na vatri spaliti.

   ^11A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obuæom na nogama i sa ?tapom
   u ruci. Jedite ga ?urno: to je Jahvina pasha.

   ^12Te æu, naime, noæi ja proæi egipatskom zemljom i pobiti sve
   prvoroðence u zemlji egipatskoj - i èovjeka i ?ivotinju. Ja, Jahve,
   kaznit æu i sva egipatska bo?anstva.

   ^13Krv neka oznaèuje kuæe u kojima vi budete. Gdje god spazim krv,
   proæi æu vas; tako æete vi izbjeæi bièu zatornomu kad se oborim na
   zemlju egipatsku."

   ^14"Taj dan neka vam bude spomen-dan. Slavite ga kao blagdan u èast
   Jahvi. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od koljena do koljena.

   ^15Sedam dana jedite beskvasan kruh. Prvoga veæ dana uklonite kvasac iz
   svojih kuæa. Jer, tko bi god od prvoga do sedmoga dana jeo ukvasan
   kruh, taj se ima iskorijeniti izmeðu Izraelaca.

   ^16Prvoga dana dr?ite sveto zborovanje, a tako i sedmoga dana. Nikakva
   posla tih dana nemojte raditi. Jedino jelo, ?to kome treba, mo?ete
   pripraviti.

   ^17Dr?ite blagdan beskvasnog kruha! Toga sam, naime, dana izveo va?e
   èete iz zemlje egipatske. Dr?ite zato taj dan kao blagdan od koljena do
   koljena: to je vjeèna naredba.

   ^18Od veèeri èetrnaestoga dana prvoga mjeseca pa do veèeri dvadeset
   prvoga dana toga mjeseca jedite beskvasan kruh.

   ^19Sedam dana ne smije biti kvasca u va?im domovima. Tko bi god jeo
   bilo ?to ukvasano, taj neka se ukloni iz izraelske zajednice, bio
   stranac ili domorodac.

   ^20Ni?ta ukvasano ne smijete jesti: u svim svojim prebivali?tima jedite
   nekvasan kruh."

   ^21Zatim sazva Mojsije sve starje?ine Izraelaca te im reèe: "Idite i
   pribavite janje za svoje obitelji i ?rtvujte Pashu.

   ^22Onda uzmite kitu izopa, zamoèite je u krv ?to je u zdjeli i
   po?kropite krvlju iz zdjele nadvratnik i oba dovratnika. Neka nitko ne
   izlazi preko kuænih vrata do jutra.

   ^23Kad Jahve bude prolazio da pobije Egipæane, zapazit æe krv na
   nadvratniku i na oba dovratnika, pa æe mimoiæi ta vrata i neæe
   dopustiti da Zatornik uðe u va?e kuæe da hara.

   ^24Ovu uredbu dr?ite u svim vremenima kao zakon za se i djecu svoju.

   ^25I kad doðete u zemlju koju æe vam Jahve dati kako je obeæao, vr?ite
   ovaj obred.

   ^26Kad vas va?a djeca zapitaju: ?to vam taj obred oznaèuje?

   ^27odgovorite im: Ovo je pashalna ?rtva u èast Jahvi koji je prolazio
   mimo kuæe Izraelaca kad je usmræivao Egipæane, a na?e kuæe po?teðivao."
   Tada narod popada nièice i pokloni se.

   ^28Potom Izraelci odu i poslu?aju: kako je Jahve Mojsiju i Aronu
   naredio, tako i uèine.

   ^29U ponoæi Jahve pobije sve prvoroðence po zemlji egipatskoj: od
   prvoroðenca faraonova, koji je imao sjediti na prijestolju, do
   prvoroðenca su?nja u tamnici, a tako i sve prvine od stoke.

   ^30Noæu ustane faraon, on pa svi njegovi dvorani i svi Egipæani, jer se
   stra?an jauk razlijegao Egiptom: ne bija?e kuæe u kojoj nije le?ao
   mrtvac.

   ^31Faraon pozva u noæi Mojsija i Arona te im reèe: "Ustajte i odlazite
   od moga naroda i vi i va?i Izraelci! Idite! Odajte ?tovanje Jahvi, kako
   ste tra?ili.

   ^32Pokupite svoju i sitnu i krupnu stoku, kako ste zahtijevali: idite
   pa i mene blagoslovite!"

   ^33Egipæani nagonili narod da br?e ide iz zemlje, "jer izgibosmo svi",
   govorahu oni.

   ^34Tako narod ponese svoje jo? neukislo tijesto; naæve, uvijene u
   ogrtaèe, poneso?e na ramenima.

   ^35I uèini?e Izraelci kako im je Mojsije bio rekao: zatra?i?e od
   Egipæana srebrnine, i zlatnine, i odjeæe.

   ^36Jahve je uèinio te Egipæani bijahu naklonjeni narodu pa davahu. Tako
   su Egipæane oplijenili.

   ^37Poðu tako Izraelci iz Ramsesa prema Sukotu. Bilo je oko ?est stotina
   tisuæa pje?aka, osim ?ena i djece.

   ^38A mnogo i drugoga svijeta poðe s njima, i mnoga stoka, krupna i
   sitna.

   ^39Ispeku beskvasne prevrte od tijesta ?to su ga iz Egipta ponijeli:
   nije se bilo ukvasalo. A kako su bili tjerani iz Egipta, nisu mogli
   odgaðati, i tako nisu sebi spremili poputninu.

   ^40Vrijeme ?to su ga Izraelci proveli u Egiptu iznosilo je èetiri
   stotine i trideset godina.

   ^41I kad se navr?i èetiri stotine i trideset godina - toèno onoga dana
   - sve èete Jahvine iziðo?e iz zemlje egipatske.

   ^42Ona noæ koju je Jahve probdio da njih izbavi iz Egipta, odonda je
   svima Izraelcima, u sve nara?taje njihove, noæ bdjenja u èast Jahvi.

   ^43Reèe Jahve Mojsiju i Aronu: "Neka je ovo pravilo za pashalnu ?rtvu:
   ni jedan stranac ne smije od nje jesti!

   ^44Svaki rob, kupljen novcem i obrezan, mo?e je jesti.

   ^45Ni gost ni najamnik ne smiju je jesti!

   ^46Blagujte je u jednoj te istoj kuæi; iz kuæe ne smijete iznositi mesa
   niti na ?rtvi smijete koju kost slomiti.

   ^47Sva zajednica Izraelaca neka je prikazuje!

   ^48Ako bi stranac koji meðu vama boravi htio svetkovati Pashu u èast
   Jahvi, svi se njegovi mu?ki moraju obrezati. Tek tada neka pristupi i
   slavi je, jer je tada kao i domorodac zemlje. Ali neobrezani ne smije
   od nje jesti.

   ^49Neka vrijedi isto pravilo za domoroca i prido?licu koji meðu vama
   boravi."

   ^50Svi Izraelci poslu?aju: kako je Jahve naredio Mojsiju i Aronu, tako
   su i uèinili.

   ^51Toga istog dana izbavio je Jahve Izraelce u njihovim èetama iz
   zemlje egipatske.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Meni posvetite svakoga prvoroðenca! Prvenci materina krila kod
   Izraelaca, i od ljudi i od ?ivotinja, meni pripadaju!"

   ^3A onda Mojsije reèe narodu: "Sjeæajte se ovoga dana u koji ste
   izbavljeni iz Egipta, iz kuæe ropstva, jer vas Jahve izbavi odande
   svojom jakom mi?icom. Ukvasani kruh neka se ne jede!

   ^4Ovoga dana mjeseca Abiba va?e je izbavljenje.

   ^5Stoga: kad te Jahve uvede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca,
   Hivijaca i Jebusejaca, za koju se zakleo tvojim precima da æe ti je
   dati - zemlju kojom teèe med i mlijeko - ovoga mjeseca obavi ovakav
   obred:

   ^6sedam dana jedi nekvasan kruh, a sedmoga dana neka se slavi
   svetkovina u èast Jahvi.

   ^7Sedam dana neka se jede nekvasan kruh; ukvasanog kruha neka ne bude
   kod tebe; i neka se nigdje ne vidi kvasac na tvome podruèju.

   ^8Svome sinu toga dana objasni: to je za ono ?to mi je Jahve uèinio kad
   sam se iz Egipta izbavio.

   ^9Neka ti bude kao znak na tvojoj ruci i kao opomena na tvome èelu: da
   Jahvin zakon bude uvijek na tvojim ustima. Jer te rukom jakom Jahve
   izbavio iz Egipta.

   ^10Ovaj propis vr?ite svake godine u odreðeno vrijeme."

   ^11"A kada te Jahve dovede u zemlju Kanaanaca - kako vam se zakle, tebi
   i tvojim ocima - i kada ti je preda,

   ^12ustupajte Jahvi prvoroðence materinjega krila, a tako i sve prvine
   ?to ih tvoja stoka dade - svako mu?ko pripada Jahvi!

   ^13Svaku prvinu magaradi otkupi janjetom ili jaretom. Ako je ne
   otkupi?, slomi joj vrat. A svakoga prvoroðenca izmeðu svoje djece
   otkupi.

   ^14Kad te sin tvoj sutra zapita: ?to znaèi to? - odgovori mu: Rukom
   jakom izvede nas Jahve iz Egipta, iz kuæe ropstva.

   ^15Kako je faraon postao tvrdokoran pa nas nije htio pustiti, Jahve je
   poubijao sve prvoroðence u zemlji egipatskoj: prvoroðence ljudi i
   prvine stoke. Eto zato Jahvi ?rtvujem svaku mu?ku prvinu materinjega
   krila, a svakoga prvoroðenca od svojih sinova otkupljujem.

   ^16Neka ti to bude kao znak na tvojoj ruci i kao znamenje posred èela
   da nas je rukom jakom Jahve izbavio iz Egipta."

   ^17Kad je faraon dopustio da narod ode, Bog ih nije poveo prema
   filistejskoj zemlji, iako je onuda bilo najbli?e. Bog je, naime, rekao:
   "Mogao bi se narod predomisliti i vratiti u Egipat kad vidi ratovanje."

   ^18Stoga Bog povede narod zaobilaznim putem, kroz pustinju prema
   Crvenome moru. Izraelci su napustili zemlju egipatsku naoru?ani od
   glave do pete.

   ^19Mojsije ponese sa sobom Josipove kosti. Jer Josip bija?e zakleo
   Izraelce rijeèima: "Bog æe se zacijelo za vas zauzeti. Tada i moje
   kosti odavde ponesite sa sobom!"

   ^20Krenuv?i iz Sukota, utabore se u Etamu, na kraju pustinje.

   ^21Jahve je i?ao pred njima, danju u stupu od oblaka da im put
   pokazuje, a noæu u stupu od ognja da im svijetli. Tako su mogli
   putovati i danju i noæu.

   ^22I nije ispred naroda nestajao stup od oblaka danju ni stup od ognja
   noæu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Reci Izraelcima da se vrate i utabore pred Pi-Hahirotom, izmeðu
   Migdola i mora, nasuprot Baal-Sefonu. Utaborite se nasuprot ovome
   mjestu, uz more.

   ^3Faraon æe reæi: 'Izraelci lutaju krajem tamo-amo; pustinja ih
   zatvorila.'

   ^4Ja æu otvrdnuti faraonu srce, i on æe za njima poæi u potjeru. Ali ja
   æu se proslaviti nad faraonom i svom njegovom vojskom. Tako æe Egipæani
   spoznati da sam ja Jahve." Izraelci tako uèine.

   ^5Kad su egipatskom kralju kazali da je narod pobjegao, faraon i
   njegovi dvorani predomisli?e se o narodu. "?to ovo uèinismo!" - reko?e.
   "Pustismo Izraelce i vi?e nam neæe slu?iti."

   ^6Zato opremi faraon svoja kola i povede svoju vojsku.

   ^7Uze ?est stotina svojih kola sve poizbor i ostala kola po Egiptu. I u
   svima bijahu ?titono?e.

   ^8Jahve otvrdnu srce faraonu, kralju egipatskom, te on krenu u potjeru
   za Izraelcima, koji su oti?li uzdignute pesnice.

   ^9Egipæani, dakle, poðu za njima u potjeru. I dok su Izraelci
   taborovali uz more, blizu Pi-Hahirota nasuprot Baal-Sefonu, stignu ih
   svi faraonovi konji pod kolima, njegovi konjanici i njegovi ratnici.

   ^10Kako se faraon pribli?avao, Izraelci pogledaju i opaze da su
   Egipæani za njima u potjeri, pa ih obuzme velik strah. I povièu
   Izraelci Jahvi:

   ^11"Zar nije bilo grobova u Egiptu", reknu Mojsiju, "pa si nas izveo da
   pomremo u pustinji? Kakvu si nam uslugu uèinio ?to si nas izveo iz
   Egipta!

   ^12Zar ti nismo rekli ba? ovo u Egiptu: Pusti nas! Slu?it æemo
   Egipæane! Bolje nam je i njih slu?iti nego u pustinji poginuti."

   ^13"Ne bojte se!" - reèe Mojsije narodu. "Stojte èvrsto pa æete vidjeti
   ?to æe vam Jahve uèiniti da vas danas spasi: Egipæane koje danas vidite
   nikad vi?e neæete vidjeti.

   ^14Jahve æe se boriti za vas. Budite mirni!"

   ^15"Za?to zapoma?ete prema meni?" - reèe Jahve Mojsiju. "Reci
   Izraelcima da krenu na put.

   ^16A ti podigni svoj ?tap, ispru?i svoju ruku nad morem i razdijeli ga
   nadvoje da Izraelci mogu proæi posred mora po suhu.

   ^17Ja æu otvrdnuti srce Egipæana, i oni æe poæi za njima, a ja æu se
   onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i
   konjanicima.

   ^18Neka znaju Egipæani da sam ja Jahve kad se proslavim nad faraonom,
   njegovim kolima i njegovim konjanicima."

   ^19Anðeo Bo?ji, koji je i?ao na èelu izraelskih èeta, promijeni mjesto
   i stupi im za leða. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade
   im za leða.

   ^20Smjesti se izmeðu vojske egipatske i vojske izraelske te postade
   onima oblak taman, a ovima rasvjetljiva?e noæ, tako te ne mogo?e jedni
   drugima priæi cijele noæi.

   ^21Mojsije je dr?ao ruku ispru?enu nad morem dok je Jahve svu noæ na
   stranu valjao vode jakim istoènim vjetrom i more posu?io. Kad su se
   vode razdvojile,

   ^22Izraelci siðo?e u more na osu?eno dno, a vode stajahu kao bedem
   njima nadesno i nalijevo.

   ^23Egipæani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u
   more, u potjeru.

   ^24Za jutarnje stra?e pogleda Jahve iz stupa od ognja i oblaka na
   egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku.

   ^25Zakoèi toèkove njihovih kola da su se jedva naprijed micali.
   "Bje?imo od Izraelaca!" - povièu Egipæani, "jer Jahve se za njih bori
   protiv Egipæana!" Tada æe Jahve Mojsiju:

   ^26"Pru?i ruku nad more da se vode vrate na Egipæane, na njihova kola i
   konjanike."

   ^27Mojsije pru?i ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje
   korito. Kako su Egipæani, bje?eæi, jurili prema moru, Jahve ih
   strmoglavi usred voda.

   ^28Tako vode, slijevajuæi se natrag, potope kola, konjanike i svu
   vojsku faraonovu koja bija?e po?la u potjeru za Izraelcima - u more. I
   ne ostade od njih ni jedan jedini.

   ^29A Izraelci i?li suhim posred mora, vode im stale kao zid zdesna i
   slijeva.

   ^30Tako Jahve u onaj dan izbavi Izraela iz ?aka egipatskih, i vidje
   Izrael pomorene Egipæane na morskome ?alu.

   ^31Osvjedoèi se Izrael i o silnoj moæi koju Jahve pokaza nad
   Egipæanima. Narod se poboja Jahve i povjerova Jahvi i njegovu sluzi
   Mojsiju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Tada Mojsije s Izraelcima zapjeva ovu pjesmu Jahvi u slavu: "U èast
   Jahvi zapjevat æu, jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more
   je survao.

   ^2Moja je snaga, moja pjesma - Jahve jer je mojim postao izbaviteljem.
   On je Bog moj, njega ja æu slaviti, on je Bog oca moga, njega æu
   velièati.

   ^3Jahve je ratnik hrabar, Jahve je ime njegovo.

   ^4Kola faraonova i vojsku mu u more baci; cvijet njegovih ?titono?a
   More crveno proguta.

   ^5Valovi ih prekri?e; poput kamena u morske potonu?e dubine.

   ^6Desnica tvoja, Jahve, snagom se prodièi; desnica tvoja, Jahve,
   raskomada du?mana.

   ^7Velièanstvom svojim obara? ti protivnike; pu?ta? svoj gnjev i on ih
   k'o slamu pro?dire.

   ^8Od daha iz tvojih nosnica vode narasto?e, valovi se u bedem uzdigo?e,
   u srcu mora dubine se stvrdnu?e.

   ^9Mislio je neprijatelj: 'Gonit æu ih, stiæi, plijen æu podijelit',
   du?a æe moja sita ga biti; trgnut æu maè, uni?tit' ih rukom svojom.'

   ^10A ti dahom svojim dahnu, more se nad njima sklopi; k'o olovo
   potonu?e silnoj vodi u bezdane.

   ^11Tko je kao ti, Jahve meðu bogovima, tko kao ti sija u svetosti, u
   djelima stra?an, divan u èudima?

   ^12Desnicu si pru?io i zemlja ih proguta!

   ^13Milo?æu svojom vodio si ovaj narod, tobom otkupljen, k svetom tvom
   Stanu snagom si ga svojom upravio.

   ^14Kada to èu?e, prodrhta?e narodi; Filistejce muke spopado?e.

   ^15U?as je srvao edomske glavare, trepet je obuzeo moapske knezove i
   tresu se svi koji ?ive u Kanaanu.

   ^16Strah i prepast na njih se obaraju; snaga tvoje ruke skamenila ih je
   dok narod tvoj, Jahve, ne proðe, dok ne proðe narod tvoj koji si
   otkupio.

   ^17Dovest æe? ih i posaditi na gori svoje ba?tine, na mjestu koje ti,
   Jahve, svojim uèini Boravi?tem, Sveti?tem, o Jahve, tvojom rukom
   sazidanim.

   ^18Vazda i dovijeka Jahve æe kraljevati."

   ^19Kad su faraonovi konji, njegova kola i konjanici sa?li u more, Jahve
   je na njih povratio morske vode po?to su Izraelci pro?li posred mora po
   suhu.

   ^20Tada Aronova sestra, proroèica Mirjam, uze bubanj u ruku, a sve ?ene
   pridru?e joj se s bubnjem u ruci i ple?uæi.

   ^21Mirjam je zaèinjala pjesmu: "Zapjevajte Jahvi jer se slavom
   proslavio! Konja s konjanikom u more je survao."

   ^22Pokrene Mojsije Izraelce od Crvenog mora i poðu na put kroz pustinju
   ?ur. Tri su dana putovali pustinjom, a vode nisu na?li.

   ^23Doðu k Mari, ali nisu mogli piti vode kod Mare jer je bila gorka.
   Stoga se i zove Mara.

   ^24Narod je mrmljao na Mojsija i govorio: "?to æemo piti?"

   ^25A on zazva Jahvu. Jahve mu poka?e neko drvo. Baci on to drvo u vodu
   i voda postane slatka. Tu im Jahve postavi zakon i pravo i tu ih stavi
   u ku?nju.

   ^26Zatim reèe: "Bude? li zdu?no slu?ao glas Jahve, Boga svoga, vr?eæi
   ?to je pravo u njegovim oèima; bude? li pru?ao svoje uho njegovim
   zapovijedima i dr?ao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio
   na Egipæane na vas neæu pu?tati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje."

   ^27Zatim stignu u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset
   palma. Tu se, uz vodu, utabore.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Potom krenu iz Elima, i sva izraelska zajednica doðe u pustinju Sin,
   koja je izmeðu Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca nakon
   odlaska iz zemlje egipatske.

   ^2U pustinji sva izraelska zajednica poène mrmljati protiv Mojsija i
   Arona.

   ^3"Oh, da smo pomrli od ruke Jahvine u zemlji egipatskoj kad smo
   sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!" - reko?e im.
   "Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mno?tvo gladom pomorite!"

   ^4Tada reèe Jahve Mojsiju: "Uèinit æu da vam da?di kruh s neba. Neka
   narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako æu ih ku?ati
   i vidjeti hoæe li se dr?ati moga zakona ili neæe.

   ^5A ?estoga dana, kad spreme ?to su nakupili, bit æe dvaput onoliko
   koliko su skupljali za svaki dan."

   ^6Onda Mojsije i Aron progovore svim Izraelcima: "Veèeras æete poznati
   da vas je Jahve izveo iz zemlje egipatske,

   ^7a ujutro æete vidjeti svojim oèima Jahvinu slavu, jer vas je èuo
   Jahve kako ste protiv njega mrmljali. ?to smo mi da protiv nas
   mrmljate?

   ^8Veèeras æe vam Jahve dati mesa da jedete", nastavi Mojsije, "a ujutro
   kruha do mile volje, jer je Jahve èuo va?e mrmljanje protiv njega. ?to
   smo mi? Vi ne mrmljate protiv nas nego protiv Jahve."

   ^9Poslije toga rekne Mojsije Aronu: "Reci svoj izraelskoj zajednici:
   'Skupite se pred Jahvu, jer je èuo va?e mrmljanje!'"

   ^10I dok je Aron svoj izraelskoj zajednici govorio, oni se okrenu prema
   pustinji, i gle! u oblaku pojavi se Jahvina slava.

   ^11Onda se Jahve oglasi Mojsiju i reèe mu:

   ^12"Èuo sam mrmljanje Izraelaca. Ovako im reci: 'Veèeras æete jesti
   meso, a ujutro æete se nasititi kruha. Tada æete poznati da sam ja
   Jahve, Bog va?.'"

   ^13I doista! Naveèer se pojave prepelice i prekriju tabor. A ujutro
   obilna rosa sve orosila oko tabora.

   ^14Kad se prevlaka rose digla, povr?inom pustinje le?ao tanak sloj,
   ne?to poput pahuljica, kao da se slana uhvatila po zemlji.

   ^15Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: "?to je to?"
   Jer nisu znali ?to je. Onda im Mojsije reèe: "To je kruh koji vam je
   Jahve pribavio za hranu.

   ^16A ovo je zapovijed koju je Jahve izdao: 'Nakupite koliko kome treba
   za jelo - jedan gomer po osobi, svatko prema broju èlanova koji su mu u
   ?atoru.'"

   ^17Izraelci tako uradi?e. Neki nakupe vi?e, neki manje.

   ^18Kad su izmjerili na gomer, pokaza se da nije ni?ta preteklo onome
   koji bija?e nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bija?e
   nakupio manje: svatko je nakupio koliko mu je trebalo za jelo.

   ^19"Neka nitko ne ostavlja ni?ta za ujutro!" - rekne im Mojsije.

   ^20Ali oni nisu poslu?ali Mojsija; neki ostave i za sutra. A to im se
   ucrva i usmrdje. Mojsije se na njih razljuti.

   ^21Tako su skupljali svako jutro koliko je kome trebalo za jelo. I kad
   bi sunce ogrijalo, mÓana bi se rastopila.

   ^22Onda ?estoga dana nakupi?e dvostruku kolièinu hrane - po dva gomera
   na svakoga. Kad su starje?ine zajednice do?le da izvijeste Mojsija,

   ^23on im reèe: "Ovo je zapovijed Jahvina: Sutra je dan potpunog odmora,
   subota Jahvi posveæena. Ispecite ?to ?elite peæi; skuhajte ?to ?elite
   kuhati. Sve ?to vam preteèe ostavite za sutra."

   ^24Ostave to oni za sutra, kako je Mojsije naredio, i niti se usmrdjelo
   niti su se crvi pojavili.

   ^25"Jedite to danas", reèe im Mojsije, "jer je ovaj dan subota u èast
   Jahve; danas neæete naæi mÓane na polju.

   ^26?est je dana skupljajte, a sedmoga, u subotu, neæe je biti."

   ^27Bija?e nekih koji su i sedmoga dana i?li da je nakupe, ali ni?ta ne
   naðo?e.

   ^28Zato Jahve reèe Mojsiju: "Dokle æete odbijati da se pokorite mojim
   zapovijedima i mojim zakonima?

   ^29Pogledajte! Zato ?to vam je Jahve dao subotu, daje vam hrane ?estoga
   dana za dva dana. Neka svatko stoji gdje jest; neka nitko u sedmi dan
   ne izlazi iz svoga stana."

   ^30Tako se sedmoga dana narod odmarao.

   ^31Dom je Izraelov tu hranu prozvao mÓanom. Bija?e kao zrno korijandra;
   bijela, a imala je ukus medenog kolaèiæa.

   ^32Onda rekne Mojsije: "Ovo je zapovijed koju je izdao Jahve: Napunite
   tim jedan gomer i èuvajte ga za svoje potomke da vide hranu kojom sam
   vas hranio u pustinji kad sam vas izbavio iz zemlje egipatske."

   ^33I naredi Mojsije Aronu: "Uzmi jednu posudu; stavi u nju cio gomer
   mane, a onda je polo?i pred Jahvu da se saèuva za va?e potomke."

   ^34Kako je Jahve naredio Mojsiju, Aron je stavi pred Svjedoèanstvo na
   èuvanje.

   ^35Izraelci su se hranili manom èetrdeset godina, sve dok nisu do?li u
   naseljenu zemlju: jeli su manu do dolaska na granicu zemlje kanaanske.

   ^36Gomer je deseti dio efe.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Sva izraelska zajednica po Jahvinoj zapovijedi krene dalje iz
   pustinje Sina. Utabore se kod Refidima. Tu nije bilo vode da narod
   pije.

   ^2Zato narod zapodjene prepirku s Mojsijem. Vikali su: "Daj nam vode da
   pijemo!" A Mojsije im odgovori: "Za?to se sa mnom prepirete? Za?to
   ku?ate Jahvu?"

   ^3Ali je narod ?eðao za vodom, pa je mrmljao na Mojsija i govorio:
   "Za?to si nas iz Egipta izveo? Zar da nas ?eðom pomori?, nas, na?u
   djecu i na?u stoku?"

   ^4"?to æu s ovim narodom!" - zazivao je Mojsije Jahvu. "Jo? malo pa æe
   me kamenovati."

   ^5"Istupi pred narod!" - rekne Jahve Mojsiju. "Uzmi sa sobom nekoliko
   izraelskih starje?ina; uzmi u ruku ?tap kojim si udario Rijeku i poði.

   ^6A ja æu stajati pred tobom ondje, na peæini na Horebu. Udari po
   peæini: iz nje æe poteæi voda, pa neka se narod napije." Mojsije uèini
   tako naoèigled izraelskih starje?ina.

   ^7Mjesto prozovu Masa i Meriba, zbog toga ?to su se Izraelci prepirali
   i ku?ali Jahvu govoreæi: "Je li Jahve meðu nama ili nije?"

   ^8Uto doðu Amaleèani i zarate s Izraelcima kod Refidima.

   ^9A Mojsije reèe Jo?ui: "Odaberi momèad pa poði i zapodjeni borbu s
   Amaleèanima. Ja æu sutra stati na vrh brda, sa ?tapom Bo?jim u ruci."

   ^10Jo?ua uèini kako mu je Mojsije rekao te zaðe u borbu s Amaleèanima,
   a Mojsije, Aron i Hur uzaðo?e na vrh brda.

   ^11I dok bi Mojsije dr?ao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjaèavali; a
   kad bi ruke spustio, nadjaèavali bi Amaleèani.

   ^12Ali Mojsiju ruke napokon klonu. Zato uze?e kamen, stavi?e ga poda nj
   i on sjede, dok mu Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane,
   dr?ahu ruke, tako da mu izdr?a?e do sunèanog zalaska.

   ^13I Jo?ua o?tricom maèa svlada Amaleka i njegov narod.

   ^14Onda Jahve reèe Mojsiju: "Zapi?i ovo u knjigu na sjeæanje i utuvi u
   u?i Jo?ui da æu ja spomen na Amaleèane sasvim izbrisati pod nebom!"

   ^15Podi?e zatim Mojsije ?rtvenik i nazva ga : Jahve mi je stijeg!

   ^16"Jer", reèe, "Jahvin stijeg u ruku! Jahvin je boj protiv Amaleèana
   od nara?taja do nara?taja!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 A Jitro, midjanski sveæenik, tast Mojsijev, èu sve ?to uèini Bog
   Mojsiju i svemu izraelskom narodu i kako Jahve izbavi Izraelce iz
   Egipta.

   ^2Tada tast Mojsijev Jitro povede Siporu, Mojsijevu ?enu - koju Mojsije
   bija?e otpustio -

   ^3i oba njezina sina. Jednomu je bilo ime Ger?on, a to æe reæi: "Bijah
   do?ljak u tuðoj zemlji."

   ^4Drugi se zvao Eliezer, to jest: "Bog oca moga bio mi je u pomoæi i
   spasio me od faraonova maèa."

   ^5Tako Mojsijev tast Jitro povede k Mojsiju u pustinju, gdje se Mojsije
   bio utaborio na Bo?jem brdu, njegove sinove i njegovu ?enu.

   ^6Poruèi on Mojsiju: "Ja, tvoj tast Jitro, dolazim k tebi s tvojom
   ?enom i s oba njezina sina."

   ^7Izaðe Mojsije u susret svome tastu; duboko mu se nakloni i zagrli ga.
   Po?to su se upitali za zdravlje, uðu pod ?ator.

   ^8Mojsije je onda pripovijedao svome tastu o svemu ?to je Jahve uèinio
   faraonu i Egipæanima zbog Izraelaca; o svim nezgodama ?to su ih sna?le
   na putu, ali ih je Jahve od njih izbavio.

   ^9Jitro se radovao svemu dobru koje je Jahve uèinio Izraelcima i ?to ih
   je oslobodio od egipatskih ?aka.

   ^10"Neka je hvaljen Jahve koji vas je izbavio od egipatskih ?aka i od
   ?aka faraonovih", reèe Jitro.

   ^11"Sada znam da je Jahve veæi od svih bogova jer je izbavio narod
   ispod egipatske vlasti kad su s njim okrutno postupali."

   ^12Zatim Jitro, Mojsijev tast, prinese Bogu ?rtvu paljenicu i prinos.
   Uto doðe Aron i sve izraelske starje?ine da s Mojsijevim tastom blaguju
   gozbu pred Bogom.

   ^13Sutradan Mojsije sjede da kroji pravdu narodu. Narod je oko njega
   stajao od jutra do mraka.

   ^14Vidjev?i Mojsijev tast sav trud ?to ga on za narod èini, rekne mu:
   "?to to ima? toliko s narodom? I za?to ti sam sjedi?, a sav narod stoji
   oko tebe od jutra do mraka?"

   ^15"Narod dolazi k meni", odgovori Mojsije, "da se s Bogom posavjetuje.

   ^16Kad zaðu u prepirku, doðu k meni. Ja onda rasudim izmeðu jednoga i
   drugoga; izlo?im im Bo?je zakone i odredbe."

   ^17"Nije dobro kako radi?", odgovori Mojsiju tast.

   ^18"I ti i taj narod s tobom potpuno æete se iscrpsti. Taj je posao za
   te prete?ak; sam ga ne mo?e? obavljati.

   ^19Poslu?aj me. Svjetovat æu te, i Bog æe biti s tobom! Ti zastupaj
   narod pred Bogom; podastiri Bogu njihove razmirice.

   ^20Pouèavaj ih o zakonima i odredbama; svraæaj ih na put kojim moraju
   iæi, upuæuj ih na djela koja moraju vr?iti.

   ^21Onda proberi izmeðu svega puka ljude sposobne, bogobojazne i
   pouzdane, koji mrze mito, te ih postavi za glavare puku: tisuænike,
   stotnike, pedesetnike i desetnike.

   ^22Neka sude narodu u svako doba. Sve veæe sluèajeve neka preda te
   iznose, a u manjima neka sami rasuðuju. Olak?aj sebi breme: neka ga oni
   s tobom nose.

   ^23Ako tako uradi? - i Bog ti to odobri - moæi æe? izdr?ati, a sav ovaj
   narod odlazit æe kuæi u miru."

   ^24Mojsije poslu?a savjet svoga tasta i uèini sve kako ga svjetova.

   ^25Probere Mojsije sposobnih ljudi od svih Izraelaca pa ih postavi za
   glavare narodu: tisuænike, stotnike, pedesetnike i desetnike.

   ^26Oni su sudili narodu u svako doba. Te?e sluèajeve iznosili bi
   Mojsiju, a sve manje rje?avali sami.

   ^27Zatim Mojsije otpusti svoga tasta i on ode u svoju zemlju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Tri mjeseca nakon izlaska iz zemlje egipatske, istoga dana, stignu
   Izraelci u Sinajsku pustinju.

   ^2Iduæi od Refidima, doðu u Sinajsku pustinju i utabore se u pustinji.
   Postave Izraelci tabor tu pred brdom,

   ^3a Mojsije se popne k Bogu. Jahve ga zovne s brda pa mu rekne: "Ovako
   ka?i domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj:

   ^4'Vi ste vidjeli ?to sam uèinio Egipæanima; kako sam vas nosio na
   orlovskim krilima i k sebi vas doveo.

   ^5Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i dr?ali moj Savez, vi æete
   mi biti predraga svojina mimo sve narode - tÓa moj je sav svijet! -

   ^6vi æete mi biti kraljevstvo sveæenika, narod svet.' Tim rijeèima
   oslovi Izraelce."

   ^7Mojsije se vrati i sazva narodne starje?ine te im izlo?i sve ?to mu
   je Jahve naredio.

   ^8A sav narod uzvrati jednoglasno: "Vr?it æemo sve ?to je Jahve
   naredio." Onda Mojsije prenese odgovor naroda Jahvi.

   ^9Nato Jahve reèe Mojsiju: "Ja æu, evo, doæi k tebi u gustom oblaku da
   narod èuje kad budem s tobom govorio i da ti zauvijek vjeruje." Tako je
   Mojsije prenio Jahvi odgovor naroda.

   ^10"Poði k narodu", reèe Jahve Mojsiju, "i posveæuj ga danas i sutra.
   Neka opere svoju odjeæu;

   ^11neka bude gotov prekosutra, jer æe prekosutra siæi Jahve na brdo
   Sinaj naoèigled svega puka.

   ^12Postavi naokolo granicu za narod i izdaj naredbu: 'Pripazite da se
   na brdo ne penjete; da se ni podno?ja ne dotièete! Tko se god brda
   dotakne, smrt æe ga snaæi.

   ^13Nikakva ruka neka ga se ne dotakne, nego neka bude kamenjem zasut
   ili strijelom ustrijeljen: bio èovjek ili ?ivinèe, neka na ?ivotu ne
   ostane.' Na otegnuti zvuk trube neka se na brdo penju."

   ^14Mojsije siðe s brda k narodu i poèe posveæivati narod. Oni operu
   svoju odjeæu.

   ^15"Budite gotovi za prekosutra!" - rekne Mojsije narodu. "Ne primièite
   se ?eni!"

   ^16A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijeva?e,
   a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zajeèa truba, zadrhta sav puk
   koji bija?e u taboru.

   ^17Mojsije povede puk iz tabora u susret Bogu. Stado?e na podno?ju
   brda.

   ^18Brdo Sinaj zavilo se u dim jer je Jahve u obliku ognja si?ao na nj.
   Dizao se dim kao dim iz peæi. Sve se brdo silno treslo.

   ^19Zvuk trube bivao sve jaèi. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom
   odgovarao.

   ^20Jahve siðe na Sinajsko brdo, na vrhunac, i pozva Jahve Mojsija na
   vrhunac brda. Mojsije se uspe.

   ^21Sad Jahve reèe Mojsiju: "Siði i opomeni narod da ne bi provalio
   prema Jahvi da ga vidi. Mnogo bi ih poginulo.

   ^22I sami sveæenici, koji dolaze blizu Jahvi, moraju se oèistiti, da ih
   Jahve ne uni?ti."

   ^23"Narod se ne mo?e popeti na brdo Sinaj", odgovori Mojsije Jahvi,
   "jer si nas sam ti opomenuo: 'Postavi granice naokolo brda i proglasi
   ga svetim.'"

   ^24"Siði pa se opet popni zajedno s Aronom", odgovori mu Jahve. "Ali
   neka sveæenici i narod ne navaljuju da se popnu prema Jahvi da ne
   izginu."

   ^25Mojsije siðe k narodu i sve mu kaza.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Onda Bog izgovori sve ove rijeèi:

   ^2"Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz
   kuæe ropstva.

   ^3Nemoj imati drugih bogova uz mene.

   ^4Ne pravi sebi lika ni oblièja bilo èega ?to je gore na nebu, ili
   dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom.

   ^5Ne klanjaj im se niti im slu?i. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam
   ljubomoran. Ka?njavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do
   treæeg i èetvrtog koljena,

   ^6a iskazujem milosrðe tisuæama koji me ljube i vr?e moje zapovijedi.

   ^7Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne opra?ta onome
   koji uzalud izgovara ime njegovo.

   ^8Sjeti se da svetkuje? dan subotni.

   ^9?est dana radi i obavljaj sav svoj posao.

   ^10A sedmoga je dana subota, poèinak posveæen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada
   nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kæi tvoja, ni sluga
   tvoj, ni slu?kinja tvoja, ni ?ivina tvoja, niti do?ljak koji se naðe
   unutar tvojih vrata.

   ^11Ta i Jahve je ?est dana stvarao nebo, zemlju i more i sve ?to je u
   njima, a sedmoga je dana poèinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio
   dan subotni.

   ^12Po?tuj oca svoga i majku svoju da imadne? dug ?ivot na zemlji koju
   ti da Jahve, Bog tvoj.

   ^13Ne ubij!

   ^14Ne uèini preljuba!

   ^15Ne ukradi!

   ^16Ne svjedoèi la?no na bli?njega svoga!

   ^17Ne po?eli kuæe bli?njega svoga! Ne po?eli ?ene bli?njega svoga; ni
   sluge njegova, ni slu?kinje njegove, ni vola njegova, ni magarca
   njegova, niti i?ta ?to je bli?njega tvoga!"

   ^18Sav je puk bio svjedok grmljavine i sijevanja, svi èu?e zvuk trube i
   vidje?e kako se brdo dimi: gledali su i tresli se i stajali podalje.

   ^19Onda reko?e Mojsiju: "Ti nam govori, a mi æemo slu?ati. Neka nam Bog
   ne govori, da ne pomremo!"

   ^20"Ne bojte se", reèe Mojsije narodu. "Bog je do?ao da vas samo
   isku?a; da strah pred njim ostane s vama te da ne grije?ite."

   ^21Narod ostane podalje, a Mojsije pristupi gustom oblaku gdje se Bog
   nalazio.

   ^22"Ovako reci Izraelcima", progovori Jahve Mojsiju. "Sami ste vidjeli
   da sam s vama govorio s neba.

   ^23Ne pravite uza me kumira od srebra niti sebi pravite kumira od
   zlata.

   ^24Naèini mi ?rtvenik od zemlje i na njemu mi prinosi svoje ?rtve
   paljenice i ?rtve prièesnice, svoju sitnu i svoju krupnu stoku. Na
   svakome mjestu koje odredim da se moje ime spominje ja æu doæi k tebi
   da te blagoslovim.

   ^25Ako mi bude? gradio kameni ?rtvenik, nemoj ga graditi od klesanoga
   kamena, jer èim na nj spusti? svoje dlijeto, oskvrnit æe? ga.

   ^26Ne uzlazi na moj ?rtvenik po stepenicama, da se ne poka?e na njemu
   golotinja tvoja."
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 "Ovo su propisi koje treba da im izlo?i?:

   ^2Kad za roba kupi? jednoga Hebreja, neka slu?i ?est godina. Sedme
   godine neka ode, bez otkupnine, slobodan.

   ^3Ako doðe sam, neka sam i ode; ako li je o?enjen, neka s njim ide i
   njegova ?ena.

   ^4Ako mu gospodar nabavi ?enu, pa mu ona rodi bilo sinova bilo kæeri, i
   ?ena i njezina djeca neka pripadnu njezinu gospodaru, a on neka ide
   sam.

   ^5Ali ako rob otvoreno izjavi: 'Volim svoga gospodara, svoju ?enu i
   svoju djecu, neæu da budem slobodan',

   ^6neka ga onda njegov gospodar dovede k Bogu. Kad ga dovede k vratima
   ili dovratku, neka mu gospodar ?ilom probu?i uho i neka mu trajno
   ostane u slu?bi.

   ^7Kad èovjek proda svoju kæer za ropkinju, neka se ona ne oslobaða kao
   i mu?ki robovi.

   ^8Ako se ne svidi svome gospodaru, koji ju je sebi bio odredio, neka
   joj dopusti da se otkupi. Nema prava prodati je strancima kad joj nije
   bio vjeran.

   ^9A ako je odredi svome sinu, neka s njome postupa kao i sa kæeri.

   ^10Ako se o?eni drugom, ne smije prvoj uskraæivati hrane, odjeæe ili
   njezinih braènih prava.

   ^11Ne bude li joj èinio ovo troje, neka je slobodna da ode bez
   otkupnine."

   ^12"Tko god udari èovjeka pa ga usmrti, neka se smræu kazni.

   ^13Ali ako to ne uèini hotimièno, nego Bog pripusti da padne u njegovu
   ?aku, odredit æu ti mjesto kamo mo?e pobjeæi.

   ^14Tko hotimièno navali na svoga bli?njega te ga podmuklo ubije, odvuci
   ga i s moga ?rtvenika da se pogubi.

   ^15Tko udari svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smræu.

   ^16Tko otme èovjeka - bilo da ga proda, bilo da ga u svojoj vlasti
   zadr?i - neka se kazni smræu.

   ^17Tko prokune svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smræu."

   ^18"Ako se ljudi posvade, pa jedan od njih udari drugoga kamenom ili
   ?akom, ali ovaj ne pogine nego padne u postelju,

   ^19ali poslije ustane i mogne izlaziti, makar i sa ?tapom, onda onome
   koji ga je udario neka je opro?teno, samo neka mu plati njegov gubitak
   vremena i pribavi mu posvema?nje izljeèenje.

   ^20Ako tko udari batinom svoga roba ili svoju ropkinju te umru pod
   njegovom ?akom, mora snositi osvetu.

   ^21Ali ako rob pre?ivi dan-dva, neka se osveta ne provodi, jer je rob
   njegovo vlasni?tvo.

   ^22Ako se ljudi pobiju i udare trudnu ?enu te ona pobaci, ali druge
   ?tete ne bude, onda onaj koji ju je udario neka plati od?tetu koju
   zatra?i njezin mu?. On neka plati kako suci odrede.

   ^23Bude li drugog zla, neka je kazna: ?ivot za ?ivot,

   ^24oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu,

   ^25opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu.

   ^26Udari li tko svoga roba ili svoju ropkinju u oko i upropasti ga,
   neka ga oslobodi zbog oka.

   ^27Ako izbije zub svome robu - ili svojoj ropkinji - neka ga oslobodi
   zbog zuba."

   ^28"Kad goveèe ubode èovjeka ili ?enu pa ih usmrti, neka se kamenjem
   kamenuje. Njegovo se meso tada ne smije pojesti, a vlasniku njegovu
   neka je opro?teno.

   ^29Ali ako je to goveèe i prije bolo, a njegov vlasnik, iako opominjan,
   nije ga èuvao, pa ono usmrti èovjeka ili ?enu, neka se to goveèe
   kamenuje; a i njegov se vlasnik ima pogubiti.

   ^30Ako se vlasniku oznaèi otkupna cijena da svoj ?ivot iskupi, neka
   plati koliko mu se odredi.

   ^31Ubode li goveèe djeèaka ili djevojèicu, neka se prema njemu postupi
   isto prema ovome pravilu.

   ^32Ako ubode roba ili ropkinju, neka vlasnik isplati njihovu gospodaru
   trideset srebrnih ?ekela, a goveèe neka se kamenuje.

   ^33Kad tko ostavi bunar otvoren, ili tko iskopa bunar a ne pokrije ga,
   pa u nj upadne goveèe ili magare, vlasnik bunara ima dati naknadu:

   ^34neka isplati vlasniku u novcu, a uginula ?ivotinja neka njemu
   pripadne.

   ^35Kad neèije goveèe ubode goveèe drugome te ono ugine, onda neka
   prodaju ?ivo goveèe, a dobiveni novac neka podijele; i uginulo goveèe
   neka meðu sebe podijele.

   ^36Ali ako se zna da je to goveèe i prije bolo, a njegov ga gospodar
   nije èuvao, onda mora nadoknaditi goveèe za goveèe, dok æe uginulo
   ?ivinèe biti njegovo."

   ^37"Tko ukrade goveèe ili marvinèe od sitne stoke, pa bilo da ga
   zakolje, bilo da ga proda, onda za jedno goveèe neka se vrati petero
   goveda, a za malo marvinèe èetvero marvinèadi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Ako se lopov zateèe gdje probija zid, pa mu se zada smrtan udarac,
   njegovu krv ne treba osveæivati.

   ^2No ako je veæ izi?lo sunce, njegovu krv treba osvetiti. Lopov mora
   ?tetu nadoknaditi. Ako nema ni?ta, njega za njegovu kraðu treba
   prodati.

   ^3Naðe li se ukradeno ?ivinèe ?ivo u njegovu vlasni?tvu - goveèe,
   magare ili koja glava sitne stoke - treba da ga plati dvostruko."

   ^4"Tko opusto?i njivu ili vinograd pustiv?i svoju stoku da obrsti tuðe,
   neka nadoknadi onim ?to najbolje naðe na svojoj njivi i u svome
   vinogradu.

   ^5Tko zapali vatru pa ona zahvati draè te izgori ?ito u snopu, u klasu
   ili na njivi, onaj tko je vatru zapalio mora ?tetu nadoknaditi.

   ^6Kad tko polo?i kod znanca novac ili stvari na èuvanje, pa budu
   pokradene iz njegove kuæe, ako se lopov pronaðe, mora dvostruko
   platiti.

   ^7Ako se lopov ne pronaðe, vlasnik kuæe neka se primakne k Bogu, da se
   doka?e kako on nije spustio svoje ruke na dobra svoga bli?njega.

   ^8Za svaki prekr?aj pronevjere - radilo se o goveèetu, magaretu, sitnoj
   stoci, odjeæi ili bilo kojoj izgubljenoj stvari za koju se ustvrdi: to
   je ono! - treba spor iznijeti pred Boga. Onaj koga Bog proglasi krivim
   neka plati dvostruko drugome.

   ^9Kad tko povjeri svome susjedu magare, goveèe, glavu sitne stoke ili
   bilo kakvo ?ivinèe, pa ono ugine, osakati se ili ga tko odvede a da ne
   bude svjedoka,

   ^10zakletva pred Jahvom neka odluèi meðu obojicom je li èuvar posegao
   za dobrom svoga bli?njega ili nije. Neka je vlasniku to dovoljno, a
   èuvar nije du?an da nadoknaðuje.

   ^11Naðe li se da je on ukrao, mora ?tetu nadoknaditi.

   ^12Ako ga zvijer razdere, neka ga donese za dokaz, tako da za razderano
   ne daje od?tete.

   ^13Kad tko posudi ?ivinu na izor od svoga susjeda, pa se ona osakati
   ili ugine dok joj vlasnik nije bio s njom, neka plati od?tetu.

   ^14Je li vlasnik bio s njom, od?tete mu ne daje; ali ako je bila
   unajmljena na izor, neka doðe po svoju nadnicu."

   ^15"Ako tko zavede djevojku koja nije zaruèena i s njom legne, neka za
   nju dadne ?enidbenu procjenu i uzme je za ?enu.

   ^16Ako njezin otac odbije da mu je dadne, zavodnik mora odmjeriti
   srebra u vrijednosti ?enidbene procjene za djevojku.

   ^17Ne dopu?taj da vraèarica ?ivi!

   ^18Tko bi god sa ?ivinom legao, treba ga kazniti smræu.

   ^19Tko bi prinosio ?rtve kojemu kumiru - osim Jahvi jedinom - neka bude
   izruèen prokletstvu, potpuno uni?ten.

   ^20Ne tlaèi prido?licu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bili
   prido?lice u zemlji egipatskoj.

   ^21Ne cvilite udovice i siroèeta!

   ^22Ako ih ucvili? i oni zavape k meni, sigurno æu njihove vapaje
   usli?ati.

   ^23Moj æe se gnjev raspaliti i maèem æu vas pogubiti. Tako æe vam ?ene
   ostati udovice a djeca siroèad.

   ^24Ako uzajmi? novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne
   postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameæi mu kamata!

   ^25Uzme? li svome susjedu ogrtaè u zalog, mora? mu ga vratiti prije
   zalaza sunca.

   ^26TÓa to mu je jedini pokrivaè kojim omata svoje tijelo i u kojem mo?e
   leæi. Ako k meni zavapi, usli?at æu ga jer sam ja milostiv!

   ^27Ne huli Boga i ne psuj glavara svoga naroda.

   ^28Ne oklijevaj s prinosima od svoga obilja s gumna i od svoga mladog
   vina! Meni daj prvoroðenca od svojih sinova.

   ^29Isto uèini sa svojim govedima i sitnom stokom: sedam dana neka
   ostane sa svojom majkom, a osmoga dana da si ga meni dao!

   ^30Budite narod meni posveæen! Zato nemojte jesti mesa od ?ivotinje
   koju je rastrgala zvjerad nego je bacite pa?èadi!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 "Nemojte davati la?ne izjave! Ne poma?i zlikovcu svjedoèeæi krivo!

   ^2Ne povodi se za mno?tvom da èini? zlo; niti svjedoèi u parnici
   stajuæi na stranu veæine protiv pravde.

   ^3Ne smije? biti pristran prema siromahu u njegovoj parnici.

   ^4Kad nabasa? na zalutalo goveèe ili magare svoga neprijatelja, mora?
   mu ga natrag dovesti.

   ^5Ako opazi? magarca onoga koji te mrzi kako je pao pod svojim tovarom,
   nemoj ga ostaviti: zajedno s njegovim gospodarom mora? mu pomoæi da se
   digne.

   ^6Ne krnji prava svome siromahu u njegovoj parnici.

   ^7Stoj daleko od la?ne optu?be; ne ubijaj nedu?na i pravedna, jer ja
   zlikovcu ne pra?tam.

   ^8Ne primaj mita, jer mito zasljepljuje i one koji najjasnije gledaju i
   upropa?æuje pravo pravednika.

   ^9Ne ugnjetavaj prido?licu! TÓa znate kako je prido?lici; i sami ste
   bili prido?lice u zemlji egipatskoj."

   ^10"?est godina zasijavaj svoju zemlju i njezine plodove pobiri,

   ^11a sedme je godine pusti da poèiva neobraðena. Neka se s nje hrani
   sirotinja tvoga naroda, a ?to njoj ostane, neka pojede poljska ?ivina.
   Radi tako i sa svojim vinogradom i svojim maslinikom.

   ^12?est dana obavljaj svoj posao, ali sedmoga dana od posala odustani,
   da ti otpoèine vo i magarac i da odahne sin tvoje slu?kinje i
   prido?lica.

   ^13Pripazite na sve ?to sam vam rekao. Ne spominjite imena drugih
   bogova. Neka se to i ne èuje iz tvojih usta."

   ^14"Triput na godinu odr?avaj u moju èast svetkovinu.

   ^15Slavi Blagdan beskvasnoga kruha. U odreðeno vrijeme u mjesecu Abibu
   - jer si u njemu iz Egipta izi?ao - sedam dana jedi beskvasan kruh,
   kako sam ti naredio. Neka nitko ne stupa preda me praznih ruku!

   ^16Onda slavi Blagdan ?etve - prvina ?to ih donose polja koja
   zasijava?. Zatim Blagdan berbe na koncu godine, kad s polja pokupi?
   plodove svoga truda.

   ^17Triput na godinu neka svi tvoji mu?ki stupe pred Gospodara Jahvu.

   ^18Krv ?rtve koju u moju èast ?rtvuje? nemoj prinositi s ukvasanim
   kruhom; salo od ?rtve prinesene na moju svetkovinu ne ostavljaj za
   sutradan.

   ^19Donosi u kuæu Jahve, svoga Boga, najbolje prvine sa svoje zemlje. Ne
   kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke."

   ^20"?aljem, evo, svog anðela pred tobom da te èuva na putu i dovede te
   u mjesto koje sam priredio.

   ^21Po?tuj ga i slu?aj! Ne buni se protiv njega, jer vam neæe opra?tati
   prekr?aje: tÓa moje je ime u njemu.

   ^22Ako mu se bude? vjerno pokoravao i bude? vr?io sve ?to sam naredio,
   ja æu biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim
   protivnicima.

   ^23Anðeo æe moj iæi pred tobom i dovesti te do Amorejaca, Hetita,
   Peri?ana, Kanaanaca, Hivijaca i Jebusejaca da ih uni?tim.

   ^24Nemoj se klanjati njihovim kumirima niti im iskazuj ?tovanje; ne
   postupaj kako oni rade nego njihove kumire poru?i i stupove im
   porazbijaj.

   ^25Iskazujte ?tovanje Jahvi, Bogu svome, pa æu blagoslivati tvoj kruh i
   tvoju vodu i uklanjati od tebe bolest.

   ^26U tvojoj zemlji neæe biti pometkinje; ja æu uèiniti punim broj
   tvojih dana.

   ^27Pred tobom æu odaslati stravu svoju; u mete? æu baciti sav svijet
   meðu koji dospije? i uèinit æu da svi tvoji neprijatelji bje?e pred
   tobom.

   ^28Str?ljene æu pred tobom oda?iljati da ispred tebe tjeraju u bijeg
   Hivijce, Kanaance i Hetite.

   ^29Neæu ih otjerati ispred tebe u jednoj godini, da zemlja ne opusti i
   divlje se ?ivotinje ne razmno?e na tvoju ?tetu.

   ^30Tjerat æu ih ispred tebe malo-pomalo dok ti potomstvo ne odraste,
   tako da zemlju zaposjedne?.

   ^31Postavit æu ti granicu: od Crvenoga do Filistejskoga mora, od
   pustinje pa do Rijeke. Predat æu, naime, stanovni?tvo zemlje u tvoje
   ?ake, a ti ga ispred sebe tjeraj.

   ^32Ne pravi savez ni s njima ni s njihovim kumirima.

   ^33Neka ne ostanu u tvojoj zemlji da te ne navode na grijeh protiv
   mene. Ako bi ?tovao njihove kumire, to bi ti bila stupica."
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Potom reèe Mojsiju: "Uzaði k Jahvi - ti, Aron, Nadab i Abihu i
   sedamdeset izraelskih starje?ina. Poklonite se izdaljega!

   ^2Neka se sam Mojsije primakne k Jahvi! Oni neka se ne primièu, a puk
   neka se s njim ne penje."

   ^3Doðe Mojsije i kaza narodu sve rijeèi Jahvine i sve odredbe. A sav
   puk odgovori u jedan glas: "Sve rijeèi ?to ih Jahve reèe, vr?it æemo."

   ^4Tada Mojsije popi?e sve rijeèi Jahvine. A ujutro podrani te podigne
   ?rtvenik na podno?ju brda i dvanaest stupova za dvanaest plemena
   Izraelovih.

   ^5Zatim nalo?i mladim Izraelcima da prinesu ?rtve paljenice i da
   ?rtvuju Jahvi junce kao ?rtve prièesnice.

   ^6Mojsije uhvati krv; polovinu krvi ulije u posude, a polovinu izlije
   po ?rtveniku.

   ^7Prihvati zatim Knjigu Saveza pa je narodu glasno proèita, a narod
   uzvrati: "Sve ?to je Jahve rekao, izvr?it æemo i poslu?at æemo."

   ^8Mojsije potom uzme krvi te po?kropi narod govoreæi: "Ovo je krv
   Saveza koji je Jahve s vama uspostavio na temelju svih ovih rijeèi."

   ^9Onda se uspne Mojsije s Aronom, Nadabom i Abihuom i sa sedamdeset
   starje?ina Izraelovih.

   ^10Oni vidje?e Boga Izraelova: podno?je njegovim nogama kao da je bilo
   od dragoga kamena safira, sjajem nalik na samo nebo.

   ^11Ni ruke svoje nije pru?io na izabranike Izraelaca: slobodno su Boga
   motrili i jeli i pili.

   ^12Onda Jahve reèe Mojsiju: "Popni se k meni na brdo i prièekaj ondje.
   Dat æu ti kamene ploèe sa zakonom i zapovijedima koje sam za njihovu
   pouku napisao."

   ^13Ustane Mojsije i njegov pomoænik Jo?ua te se Mojsije popne na brdo
   Bo?je.

   ^14A starje?inama reèe: "Èekajte nas ovdje dok se ne vratimo. Eto je s
   vama Aron i Hur. Tko imadne kakvu razmiricu, neka se obrati na njih."

   ^15Zatim Mojsije uzaðe na brdo, a onda oblak prekri brdo.

   ^16Slava se Jahvina nastani na Sinajskom brdu i oblak ga obavija?e ?est
   dana. Sedmoga dana zovne Jahve Mojsija isred oblaka.

   ^17Slava Jahvina na vrhuncu brda bija?e oèima Izraelaca kao vatra koja
   sa?i?e. Mojsije zaðe u oblak i uspne se na brdo.

   ^18Èetrdeset dana i èetrdeset noæi boravio je Mojsije na brdu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Reci Izraelcima da me darivaju, a vi primajte darove u moju èast od
   svakoga koji daje od srca.

   ^3A primajte ove darove: zlato, srebro i tuè;

   ^4ljubièasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan;

   ^5uèinjene ovnujske ko?e, pa fine ko?e; bagremovo drvo;

   ^6ulje za svjetlo; mirodije za ulje pomazanja i miomirisno kaðenje;

   ^7oniks i drugo drago kamenje koje æe se umetnuti u opleæak i naprsnik.

   ^8Neka mi sagrade Sveti?te da mogu boraviti meðu njima.

   ^9Pri gradnji Prebivali?ta i svega u njemu postupi toèno prema uzorku
   koji ti poka?em."

   ^10"Od bagremova drva neka naprave Kovèeg: dva i po lakta dug, lakat i
   po ?irok i lakat i po visok.

   ^11Okuj ga èistim zlatom, okuj ga izvana i iznutra; a oko njega stavi
   naokolo zavr?ni pojas od zlata.

   ^12Salij za nj èetiri zlatna koluta; prikuj ih za èetiri njegove noge;
   dva koluta s jedne strane, a dva s druge.

   ^13Od bagremova drva napravi i motke te ih u zlato okuj.

   ^14Onda provuci motke kroz kolutove sa strana Kovèega da se na njima
   Kovèeg nosi.

   ^15Neka motke ostanu u kolutima Kovèega; neka se iz njih ne izvlaèe.

   ^16Svjedoèanstvo koje æu ti predati - u Kovèeg polo?i."

   ^17"Pomirili?te napravi takoðer od èistoga zlata. Neka bude dugo dva i
   pol lakta, a ?iroko lakat i pol.

   ^18Skuj i dva kerubina od zlata za oba kraja Pomirili?ta.

   ^19Napravi jednoga kerubina za jedan kraj, a drugoga kerubina za drugi
   kraj. Prièvrsti ih na oba kraja Pomirili?ta da s njim saèinjavaju jedan
   komad.

   ^20Kerubini neka dignu svoja krila uvis tako da svojim krilima
   zaklanjaju Pomirili?te. Neka budu licem okrenuti jedan prema drugome,
   ali tako da lica kerubina gledaju u Pomirili?te.

   ^21Stavi na Kovèeg Pomirili?te, a u Kovèeg polo?i ploèe Svjedoèanstva
   ?to æu ti ih dati.

   ^22Tu æu se ja s tobom sastajati i ozgo æu ti, iznad Pomirili?ta -
   izmeðu ona dva kerubina ?to su na Kovèegu ploèa Svjedoèanstva -
   saopæavati sve zapovijedi namijenjene Izraelcima."

   ^23"Napravi od bagremova drva stol dva lakta dug, lakat ?irok, a lakat
   i pol visok.

   ^24U èisto ga zlato oblo?i i naèini mu naokolo zavr?ni pojas od zlata.

   ^25Naokolo mu naèini obrub, podlanicu ?irok, a onda po obrubu stavi
   zavr?ni pojas od zlata.

   ^26Nadalje, uspravi mu èetiri koluta od zlata pa mu ih prièvrsti na
   njegova èetiri no?na ugla.

   ^27Neka su kolutovi tik pod obrubom da slu?e kao kvake motkama za
   no?enje stola.

   ^28Motke napravi od bagremova drva i u zlato ih okuj. O njima æe se
   stol nositi.

   ^29Za nj onda napravi: zdjele, varjaèe, vrèeve i pehare za izlijevanje
   prinosa. Naèini ih od èistoga zlata.

   ^30Na stol svagda stavljaj pred moje lice prineseni kruh."

   ^31"Naèini svijeænjak od èistoga zlata. Svijeænjak neka bude skovan.
   Njegovo podno?je, njegov stalak, njegove èa?e, èa?ke i latice - sve
   neka bude od jednoga komada.

   ^32?est krakova neka mu izbija sa strana: tri kraka s jedne strane
   stalka, a tri kraka s druge strane stalka.

   ^33Na jednome kraku neka budu tri èa?e u obliku bademova cvijeta, svaka
   s èa?kom i laticama. Tako za svih ?est krakova ?to budu izbijali iz
   stalka svijeænjaka.

   ^34Na samome svijeænjaku neka budu èetiri èa?e u obliku bademova
   cvijeta, svaka s èa?kom i laticama.

   ^35Èa?ka ispod dva kraka, saèinjavajuæi jedan komad s njime; onda èa?ka
   ispod druga dva kraka, od jednoga komada s njime, pa èa?ka ispod dva
   posljednja kraka, od jednoga komada s njime. Tako za svih ?est krakova
   ?to iz stalka budu izbijali.

   ^36Njihove èa?ke i njihovi krakovi saèinjavat æe jedan komad s njim -
   sve skovano u jednome komadu od èistoga zlata.

   ^37Napravi i sedam svjetiljaka za njih. Svjetiljke neka tako budu
   postavljene da osvjetljuju prostor sprijeda.

   ^38Usekaèi i pepeljare za njih neka su od èistoga zlata.

   ^39Upotrijebi talenat èistoga zlata za svijeænjak i sav njegov pribor.

   ^40Pazi! Naèini ih prema uzorku koji ti je na brdu pokazan."
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 "Prebivali?te naèini od deset zavjesa: od ljubièastog, crvenog i
   tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Na njima neka budu vezeni
   likovi kerubina - djelo umjetnika.

   ^2Du?ina svake zavjese neka je dvadeset i osam lakata, neka joj je
   ?irina èetiri lakta. Sve zavjese neka su iste mjere.

   ^3Pet zavjesa neka su sastavljene jedna s drugom, a drugih pet zavjesa
   opet jedna s drugom.

   ^4Napravi petlje od ljubièaste vune pri rubu krajnje zavjese u
   sastavljenom komadu.

   ^5Napravi pedeset petlji na rubu jednoga sastavljenog komada od
   zavjesa, a pedeset pri rubu drugoga. Neka su petlje naèinjene jedna
   spram druge.

   ^6Onda napravi pedeset kopèa od zlata. Zavjese zatim kopèama sastavi
   jednu s drugom. Tako æe Prebivali?te biti jedna cjelina.

   ^7Naèini zatim zavjese od kostrijeti za ?ator povrh Prebivali?ta.
   Naèini ih jedanaest.

   ^8Neka duljina svake zavjese bude trideset lakata, a ?irina svake
   zavjese èetiri lakta. Tih jedanaest zavjesa neka bude iste mjere.

   ^9Sastavi pet zavjesa napose, a onda opet drugih ?est zavjesa napose.
   ?estu zavjesu podvostruèi na proèelju ?atora.

   ^10U?ij pedeset petlji na rubu jednoga sastavljenog komada od zavjesa,
   a pedeset na rubu drugoga.

   ^11Izradi pedeset kopèa od tuèa, zapni kopèe za petlje da sastavi?
   ?ator u cjelinu.

   ^12A kako æe zavjese od ?atora pretjecati, neka se polovina zavjesa ?to
   preostane spu?ta na zadnjem dijelu Prebivali?ta.

   ^13Od onoga ?to preteèe na du?ini ?atorskih zavjesa neka po jedan lakat
   visi na obje strane svetoga ?atora da ga zaklanja.

   ^14Napokon napravi ?atoru pokrov od uèinjenih i u crveno obojenih
   ovnujskih ko?a, a povrh njega pokrov od finih ko?a.

   ^15Trenice ?to æe nauzgor stajati za Prebivali?te napravi od bagremova
   drva.

   ^16Svaka trenica neka bude deset lakata duga, a lakat i pol ?iroka.

   ^17Svaka trenica neka ima dva klina da je uspravno dr?e. Tako napravi
   na svakoj trenici za Prebivali?te.

   ^18Trenice za Prebivali?te postavi: dvadeset trenica s juga, prema
   podnevu;

   ^19onda pod dvadeset trenica napravi èetrdeset podno?ja od srebra, dva
   podno?ja pod prvu trenicu za njezina dva klina, i tako redom, dva
   podno?ja za dva klina svake slijedeæe trenice.

   ^20Za drugu stranu Prebivali?ta, sa sjevera: dvadeset trenica

   ^21i èetrdeset srebrnih podno?ja, dva podno?ja za dva klina prve
   trenice, i tako redom, dva podno?ja za svaku trenicu.

   ^22Na stra?njoj strani Prebivali?ta, sa zapada, postavi ?est trenica.

   ^23Napravi i dvije trenice za stra?nje uglove Prebivali?ta.

   ^24Neka budu rastavljene pri dnu, ali na vrhu kod prvoga koluta neka
   budu sastavljene. Neka tako obadvije prave dva ugla.

   ^25Neka dakle bude osam trenica s njihovim srebrnim podno?jima:
   ?esnaest podno?ja, dva podno?ja pod prvom trenicom, a dva opet podno?ja
   pod svakom slijedeæom trenicom.

   ^26Nadalje napravi prijeènice od bagremova drva: pet njih za trenice s
   jedne strane Prebivali?ta,

   ^27a pet prijeènica s druge strane Prebivali?ta; onda pet prijeènica za
   trenice Prebivali?ta straga prema zapadu.

   ^28Srednja prijeènica neka ide sredinom trenica s jednoga kraja na
   drugi.

   ^29Trenice oblo?i zlatom, a i kolutove za njih, kroz koje æe se
   prijeènice provlaèiti, naèini od zlata. Prijeènice onda oblo?i zlatom.

   ^30Tako, dakle, podigni Prebivali?te prema nacrtu koji ti je pokazan na
   brdu."

   ^31"Napravi zavjesu od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i
   prepredenog lana. Neka su na njoj izvezeni kerubini.

   ^32Objesi je na èetiri stupa od bagremova drva, zlatom oblo?ena, s
   kopèama od zlata, a na èetiri podno?ja od srebra.

   ^33Objesi zavjesu za kvake. Onda unesi Kovèeg svjedoèanstva tu za
   zavjesu. Neka ti tako zavjesa odjeljuje Sveti?te od Sveti?ta nad
   sveti?tima.

   ^34Stavi Pomirili?te na Kovèeg svjedoèanstva u Svetinji nad svetinjama.

   ^35Postavi zatim stol van pred zavjesu, a svijeænjak na ju?nu stranu
   Prebivali?ta, prema stolu. Stol stavi na sjevernu stranu.

   ^36A na ulazu u ?ator napravi zastorak od ljubièastog, crvenog i
   tamnocrvenog prediva i prepredenog lana - vezom izvezen.

   ^37Za zastorak iste?i pet stupèiæa od bagrenova drva pa ih oblo?i
   zlatom. Kopèe za njih neka budu od zlata. Salij za njih pet podno?ja od
   tuèa."
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 "Naèini ?rtvenik od bagremova drva, pet lakata dug, pet lakata ?irok
   - prava èetvorina - i tri lakta visok.

   ^2Na njegova èetiri ugla naèini rogove. Neka mu rogovi budu u jednome
   komadu s njim. I tuèem ga okuj.

   ^3Dalje, naèini za ?rtvenik posude za zgrtanje otpadaka: strugaèe,
   kotliæe, vilju?ke i kadionike. Sve potrep?tine za ?rtvenik naèini od
   tuèa.

   ^4Onda naèini za nj re?etku od tuèa, u obliku mre?ice,

   ^5a na èetiri ugla mre?icu ispod izboèine ?rtvenika, tako da zahvati do
   sredine ?rtvenika.

   ^6Napravi zatim motke za ?rtvenik, motke od bagremova drva, pa ih tuèem
   okuj.

   ^7Neka se motke provuku kroz kolutove, tako da doðu na obje strane
   ?rtvenika kad se nosi.

   ^8Naèini ga ?uplja, od dasaka: kako ti je pokazano na brdu, onako neka
   je i napravljen."

   ^9"Napravi i dvori?te Prebivali?ta. Na ju?noj strani napravi zavjese od
   prepredenog lana, sto lakata u du?inu s te strane.

   ^10Njihovih dvadeset stupova neka stoji na dvadeset podno?ja od tuèa i
   neka imaju kopèe i ?ipke od srebra.

   ^11Isto tako za sjevernu stranu naèini plahte sto lakata duge. Njihovih
   dvadeset stupova i dvadeset podno?ja od tuèa, ali kopèe i ?ipke neka su
   od srebra.

   ^12?irini dvori?ta sa zapadne strane trebat æe zavjese pedeset lakata
   duge, sa deset stupova i deset podno?ja.

   ^13?irina dvori?ta prema istoènoj strani neka bude pedeset lakata.

   ^14Nadalje, zavjese s jedne strane vrata neka su petnaest lakata duge,
   sa svoja tri stupa i njihova tri podno?ja.

   ^15A s druge strane neka su zavjese opet petnaest lakata, sa svoja tri
   stupa i njihova tri podno?ja.

   ^16Za dvori?ni ulaz: vezen zastor od dvadeset lakata, od ljubièastog,
   crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana; i sa svoja èetiri
   stupa i njihova èetiri podno?ja.

   ^17Svi stupovi naokolo dvori?ta neka su povezani srebrnim ?ipkama. Neka
   su im kopèe od srebra, a podno?ja od tuèa.

   ^18Neka je dvori?te u duljinu sto lakata, u ?irinu pedeset, a u visinu
   pet lakata. Neka su mu plahte od prepredenog lana, podno?ja od tuèa.

   ^19Sve potrep?tine u Prebivali?tu za opæu upotrebu i svi njegovi
   koèiæi, a tako i koèiæi u dvori?tu, neka su od tuèa."

   ^20"Nadalje, naredi Izraelcima da ti za svjetlo donose èistoga ulja od
   istupanih maslina, tako da svjetlo neprestano gori.

   ^21Aron i njegovi sinovi neka ga postavljaju u ?ator sastanka izvan
   zavjese ?to zaklanja Svjedoèanstvo da gori pred Jahvom od veèeri do
   jutra. Neka je to neopoziva naredba za izraelske nara?taje."
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 "A onda dovedi k sebi izmeðu Izraelaca svoga brata Arona zajedno s
   njegovim sinovima: Nadabom, Abihuom, Eleazarom i Itamarom da mi slu?e
   kao sveæenici.

   ^2Napravi svome bratu Aronu sveto ruho na èast i ukras.

   ^3Obrati se svim vje?tacima koje sam obdario mudro?æu neka naprave
   haljine Aronu da bi se posvetio i vr?io sveæenièku slu?bu u moju èast.

   ^4Neka ovu odjeæu naprave: naprsnik, opleæak, ogrtaè, ko?ulju resama
   obrubljenu, mitru i pas; neka naprave svetu odjeæu za tvoga brata Arona
   i njegove sinove da mi slu?e kao sveæenici.

   ^5Stoga neka oni primaju zlato, ljubièasto, crveno i tamnocrveno
   predivo i prepredeni lan."

   ^6"Opleæak neka naprave od zlata, od ljubièastog, crvenog i
   tamnocrvenog prediva i od prepredenog lana - vje?to izraðen.

   ^7Neka na njemu budu dvije poramenice, prièvr?æene za njegove krajeve.

   ^8Tkanica ?to bude na njemu neka je napravljena kao i on: od zlata, od
   ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i od prepredenog lana, a
   neka s njim saèinjava jedan komad.

   ^9Zatim uzmi dva draga kamena oniksa i u njih ure?i imena Izraelovih
   sinova:

   ^10?est njihovih imena na jednome dragom kamenu, a preostalih ?est
   imena na drugome dragom kamenu, prema njihovu roðenju.

   ^11Kao ?to rezbar dragulja urezuje peèate na prstene, tako ti ure?i
   imena Izraelovih sinova. Oko njih navezi zlatan obrub,

   ^12pa prièvrsti oba draga kamena za poramenice opleæka da budu
   spomen-dragulji na Izraelove sinove. Tako neka Aron nosi njihova imena
   o svoja dva ramena pred Jahvom da ih se sjeæa.

   ^13Naèini zlatne okvire

   ^14i dva lanèiæa od èistoga zlata. Naèini ih kao zasukane uzice i onda
   zasukane lanèiæe prièvrsti za okvire."

   ^15"Naprsnik za presuðivanje izradi umjetnièki; izvedi to kao i posao
   na opleæku: od zlata, od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i
   od prepredenog lana.

   ^16Neka bude èetvorinast i dvostruk; jedan pedalj neka mu je duljina, a
   pedalj ?irina.

   ^17Na njemu poredaj èetiri reda dragulja. U prvome redu neka bude:
   rubin, topaz i alem;

   ^18u drugome redu: smaragd, safir i ametist;

   ^19u treæem redu: hijacint, ahat i ledac;

   ^20a u èetvrtom redu: krizolit, oniks i jaspis. Neka budu ukovani u
   zlatne okvire.

   ^21Tih dragulja neka bude dvanaest, koliko i imena Izraelovih sinova.
   Neka budu urezani kao i peèati na prstenju, svaki s imenom jednoga od
   dvanaest plemena.

   ^22Napravi za naprsnik lanèiæe od èistoga zlata, zasukane kao uzice.

   ^23Zatim napravi za naprsnik dva kolutiæa od zlata i prièvrsti ih na
   dva gornja ugla naprsnika.

   ^24Onda prive?i dvije zlatne uzice za ta dva kolutiæa koja budu
   prièvr?æena za uglove naprsnika.

   ^25Druga dva kraja uzica prive?i za dva okvira. Sad ih tako prièvrsti
   za poramenice opleæka sprijeda.

   ^26Napravi dva kolutiæa od zlata pa ih prièvrsti za dva donja ugla
   naprsnika, uz rub iznutra koji je okrenut prema opleæku.

   ^27Napravi jo? dva kolutiæa od zlata i prièvrsti ih za donji, prednji
   kraj poramenice opleæka, uz njegov ?av povrh tkanice opleæka.

   ^28Neka se naprsnik sve?e za svoje kolutiæe s kolutiæima opleæka vrpcom
   od modroga grimiza, tako da naprsnik stoji iznad tkanice i da se ne
   mo?e odvajati od opleæka.

   ^29Neka tako Aron, kada god ulazi u Sveti?te, na svome srcu nosi imena
   sinova Izraelovih na naprsniku za presuðivanje da ih uvijek doziva u
   sjeæanje pred Jahvom.

   ^30U naprsnik za presuðivanje neka se stave i 'Urim' i 'Tumim' da i oni
   budu na Aronovu srcu kad bude dolazio pred Jahvu. Tako neka Aron uvijek
   na svom srcu pred Jahvom nosi presudu sinova Izraelovih."

   ^31"Ogrtaè za opleæak sav napravi od ljubièastog prediva.

   ^32Prorez za glavu na njemu neka bude na sredini. Rub naokolo proreza
   neka bude op?iven kao ovratnik na oklopu, tako da se ogrtaè ne podere.

   ^33Na njegovu rubu sve naokolo naèini ?ipke od ljubièastog, crvenog i
   tamnocrvenog prediva, a izmeðu njih zvonca od zlata naokolo;

   ^34zlatno zvonce pa ?ipak, zlatno zvonce pa ?ipak naokolo ogrtaèa uz
   rub.

   ^35Neka budu na Aronu dok vr?i slu?bu, da se èuje kad ulazi u Sveti?te
   pred Jahvu i kad izlazi; tako neæe umrijeti."

   ^36"Napravi potom jednu ploèu od èistoga zlata i na njoj ure?i, kao ?to
   se urezuje na peèatnom prstenu: 'Jahvi posveæen'.

   ^37Za mitru je prive?i modrom vrpcom da stoji s proèelja mitre.

   ^38Neka stoji na Aronovu èelu. Tako neka Aron na se preuzme nedostatke
   koji bi mogli okaljati sve svete prinose ?to ih Izraelci posveæuju.
   Neka uvijek stoji na njegovu èelu da za njih stjeèe blagonaklonost
   Jahvinu.

   ^39Ko?ulju s resama napravi od lana, od lana napravi i mitru, a pas
   vezom izvezi.

   ^40I za Aronove sinove napravi haljine, pasove i turbane, njima na èast
   i ukras.

   ^41U njih odjeni svoga brata Arona i njegove sinove; onda ih poma?i,
   ispuni im ruke vla?æu i posveti ih da mi slu?e kao sveæenici.

   ^42Napravi za njih gaæice od lana da im pokriju golo tijelo. Neka se?u
   od bedara do stegna.

   ^43Neka ih nosi Aron i njegovi sinovi kad ulaze u ?ator sastanka ili
   kad se primièu ?rtveniku za slu?bu u Sveti?tu da ne navuku na se
   krivnju i umru. To neka bude vjeèna naredba za nj i za njegovo
   potomstvo poslije njega."
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 "Ovo je obred koji æe? obaviti na njima da ih posveti? za moje
   sveæenike: Uzmi jednog junca i dva ovna bez mane;

   ^2onda beskvasnoga kruha, beskvasnih kolaèa zamije?enih u ulju i
   beskvasnih prevrta uljem namazanih. Napravi ih od bijeloga p?eniènog
   bra?na.

   ^3Nasla?i ih u ko?aricu i u ko?arici prinesi ih s juncem i oba ovna."

   ^4"Dovedi Arona i njegove sinove k ulazu u ?ator sastanka i operi ih u
   vodi.

   ^5Zatim uzmi odijelo i obuci Arona u ko?ulju; stavi na nj ogrtaè
   opleæka, opleæak i naprsnik i opa?i ga tkanicom opleæka.

   ^6Ustakni mu mitru na glavu; na mitru stavi sveti vijenac.

   ^7Uzmi zatim ulja za pomazanje; izlij na njegovu glavu i poma?i ga.

   ^8Onda dovedi njegove sinove; obuci ih u ko?ulje;

   ^9opa?i ih u pasove i obvij im turbane. Sveæeni?tvo neka im pripada
   vjeènom uredbom. Tako posveti Arona i njegove sinove!"

   ^10"Dovedi zatim junca pred ?ator sastanka, pa neka Aron i njegovi
   sinovi stave ruke juncu na glavu.

   ^11Onda pred Jahvom, na ulazu u ?ator sastanka, junca zakolji.

   ^12Uzmi junèeve krvi i svojim je prstom stavi na rogove ?rtvenika.
   Ostatak krvi izlij podno ?rtvenika.

   ^13Uzmi sav loj oko droba, privjesak na jetri i oba bubrega s lojem oko
   njih, pa spali na ?rtveniku.

   ^14Meso od junca, njegovu ko?u i njegovu neèist spali na vatri izvan
   tabori?ta. To je ?rtva okajnica.

   ^15Poslije toga uzmi jednoga ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi stave
   na njegovu glavu svoje ruke.

   ^16Onda ovna zakolji, uhvati mu krvi i zapljusni njome ?rtvenik sa svih
   strana.

   ^17Isijeci zatim ovna u komade, operi mu drobinu i noge i polo?i ih na
   njegove ostale dijelove i glavu.

   ^18I onda cijeloga ovna spali na ?rtveniku. ?rtva je to paljenica u
   èast Jahvi, miris ugodan, ?rtva ognjena.

   ^19Uzmi onda drugoga ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi stave svoje
   ruke ovnu na glavu.

   ^20Sad ovna zakolji; uzmi mu krvi i njome nama?i resicu desnoga Aronova
   uha, resicu desnog uha njegovim sinovima, palac na njihovoj desnoj ruci
   pa palac na njihovoj desnoj nozi. Ostatkom krvi zapljusni ?rtvenik
   naokolo.

   ^21Uzmi onda krvi ?to je ostala na ?rtveniku i ulja za pomazanje i
   po?kropi Arona i njegovo odijelo, njegove sinove i njihova odijela.
   Tako æe biti posveæen on i njegovo odijelo, njegovi sinovi i odijela
   njegovih sinova."

   ^22"Poslije toga uzmi s ovna loj, pretili rep, loj oko droba, privjesak
   s jetre, oba bubrega i loj oko njih; desno pleæe - jer je to ovan
   prinesen za sveæenièko posveæenje -

   ^23zatim jedan okrugli kruh, jedan kolaè na ulju i jednu prevrtu iz
   ko?arice beskvasnoga kruha ?to je pred Jahvom.

   ^24Sve to stavi na ruke Arona i njegovih sinova i prinesi ?rtvu
   prikaznicu pred Jahvom.

   ^25Uzmi ih onda s njihovih ruku i spali na ?rtveniku, povrh ?rtve
   paljenice, da bude Jahvi na ugodan miris. To je paljena ?rtva u èast
   Jahvi.

   ^26Zatim uzmi grudi ovna prinesena za Aronovo posveæenje i prinesi ih
   kao ?rtvu prikaznicu pred Jahvom. Neka to bude tvoj dio.

   ^27Posveti grudi ?to su bile prinesene kao ?rtva prikaznica i pleæe ?to
   je bilo prineseno kao ?rtva podizanica od ovna prinesena za posveæenje
   Arona i njegovih sinova.

   ^28Neka to bude pristojba Aronu i njegovim potomcima od Izraelaca za
   sva vremena. TÓa to je ujam koji æe Izraelci davati od svojih
   prièesnica - ujam koji Jahvi pripada.

   ^29Aronova posveæena odijela neka pripadnu njegovim sinovima poslije
   njega da u njima budu pomazani i posveæeni.

   ^30Sin koji postane sveæenikom mjesto njega, kad uðe u ?ator sastanka
   da vr?i slu?bu u Sveti?tu, neka ih nosi sedam dana."

   ^31"Uzmi onda ovna za posveæenje i skuhaj njegovo meso na posveæenome
   mjestu.

   ^32Aron i njegovi sinovi neka blaguju meso od toga ovna i kruh iz
   ko?arice na ulazu u ?ator sastanka.

   ^33Neka jedu od onoga ?to je poslu?ilo za njihovo oèi?æenje, da im se
   ruke ispune vla?æu i da budu posveæeni. Nijedan svjetovnjak neka ne
   jede od toga jer je posveæeno.

   ^34Ako bi ostalo ?to mesa od sveæenièkog posveæenja ili ?to od onoga
   kruha do ujutro, spali na vatri. Ne smije se pojesti jer je posveæeno."

   ^35"Toèno tako uèini Aronu i njegovim sinovima kako sam ti naredio.
   Posveæuj ih sedam dana.

   ^36Svakoga dana prinesi jednoga junca kao ?rtvu okajnicu - za
   pomirenje. I prinesi ?rtvu okajnicu za pomirenje oltara, zatim ga
   poma?i da bude posveæen.

   ^37Sedam dana prinosi ?rtvu pomirnicu za ?rtvenik i posveæuj ga. Tako
   æe ?rtvenik postati presvet, i sve ?to se ?rtvenika dotakne bit æe
   posveæeno."

   ^38"A ovo treba da prinosi? na ?rtveniku: dva janjca godinu dana stara,
   svaki dan bez prijekida.

   ^39Jedno janje ?rtvuj ujutro, a drugo uveèer.

   ^40Prinesi s prvim janjetom jednu desetinu efe bijeloga bra?na
   zamije?ena u èetvrtini hina istupanog ulja i ?rtvu ljevanicu od
   èetvrtine hina vina.

   ^41Drugo janje prinesi u suton. S njim prinesi ?rtvu prinosnicu s
   njezinom ?rtvom ljevanicom kao i izjutra - na ugodan miris, ?rtvu u
   èast Jahvi paljenu.

   ^42Neka to bude trajna ?rtva paljenica od koljena do koljena - na ulazu
   u ?ator sastanka, pred Jahvom. Tu æu se ja s tobom sastajati da ti
   govorim.

   ^43I s Izraelcima æu se tu sastajati, i moja æe ih slava posveæivati.

   ^44Ja æu posvetiti ?ator sastanka i ?rtvenik; posvetit æu Arona i
   njegove sinove da mi slu?e kao sveæenici.

   ^45Ja æu prebivati meðu Izraelcima i biti njihov Bog.

   ^46Upoznat æe oni tada da sam to ja, Jahve, Bog njihov koji ih je
   izbavio iz zemlje egipatske da prebivam meðu njima - ja, Jahve, Bog
   njihov."
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 "Napravi i ?rtvenik za paljenje tamjana; napravi ga od bagremova
   drva.

   ^2Neka bude lakat dug, lakat ?irok, u pravokut, i dva lakta visok. Neka
   mu ro?èiæi budu od jednoga komada s njim.

   ^3Oblo?i mu u èisto zlato: njegovu gornju plohu, njegove strane naokolo
   i njegove ro?èiæe. Naèini mu zlatan zavr?ni pojas naokolo.

   ^4Naèini mu dva zlatna koluta. Prièvrsti mu ih s dviju suprotnih strana
   ispod zavr?nog pojasa. Kroz njih æe se provlaèiti motke za no?enje.

   ^5Motke naèini od bagremova drva i zlatom ih oblo?i.

   ^6Postavi ?rtvenik pred zavjesu ?to zastire Kovèeg Svjedoèanstva -
   nasuprot Pomirili?tu nad Svjedoèanstvom - gdje æu se ja s tobom
   sastajati.

   ^7Neka na njemu Aron pali miomirisni tamjan svako jutro kad priprema
   svjetla;

   ^8neka ga Aron opet pali u suton kad svjetla zapaljuje, da to bude
   svagda?nje kadiono prino?enje pred Jahvom u sve va?e nara?taje.

   ^9Ne prinosi na njemu ni neposveæenoga tamjana, ni paljenice, ni
   prinosnice, ni ljevanice!

   ^10Jednom u godini neka Aron obavi obred pomirenja na njegovim
   ro?èiæima. Krvlju ?rtve koja se prinosi za grijeh, jednom na godinu,
   neka obavi obred pomirenja za ?rtvenik. Tako èinite u sve nara?taje.
   Jer oltar je presveta svetinja Jahvina."

   ^11Nadalje Jahve reèe Mojsiju:

   ^12"Kad bude? pravio popis Izraelaca prilikom novaèenja, neka svatko da
   Jahvi otkupninu za se kad se upi?e, da ih kakvo zlo ne snaðe zbog
   novaèenja.

   ^13Tko god potpada pod novaèenje, ovoliko neka dadne: pola ?ekela -
   prema hramskom ?ekelu, gdje je dvadeset gera u ?ekelu. To pola ?ekela
   neka bude kao prinos Jahvi.

   ^14Tko god potpada pod novaèenje, od dvadeset godina starosti pa
   navi?e, neka dadne prinos Jahvi.

   ^15Bogata? neka ne plaæa vi?e niti siromah manje od pola ?ekela kad
   daju prinos Jahvi kao otkup za se.

   ^16Uzimaj otkupni novac od Izraelaca i odreðuj ga za potrebe ?atora
   sastanka. Neka to bude Jahvi na spomen da se sjeæa Izraelaca i da im
   bude milostiv."

   ^17Reèe Jahve Mojsiju:

   ^18"Napravi umivaonik od tuèa i podno?je od tuèa za umivanje. Postavi
   ga izmeðu ?atora sastanka i ?rtvenika. Nalij u nj vode

   ^19pa neka Aron i njegovi sinovi peru svoje ruke i noge vodom iz njega.

   ^20Kad moradnu ulaziti u ?ator sastanka, ili kad se moradnu primicati
   ?rtveniku za slu?bu da spaljuju ?rtve u èast Jahvi paljene, neka se
   vodom operu da ne poginu.

   ^21Neka operu ruke svoje i noge svoje da izbjegnu smrti: to je trajna
   naredba Aronu i njegovim potomcima u sve nara?taje."

   ^22Jo? reèe Jahve Mojsiju:

   ^23"Nabavi najboljih mirodija: pet stotina ?ekela smirne samotoka, pola
   te te?ine - dvjesta pedeset - mirisavog cimeta, dvjesta pedeset
   mirisave trstike,

   ^24pet stotina - prema hramskom ?ekelu - lovorike i jedan hin maslinova
   ulja.

   ^25Od toga napravi posveæeno ulje za pomazanje; da bude smjesa kao da
   ju je pravio pomastar. Neka to bude posveæeno ulje za pomazanje.

   ^26Time onda poma?i: ?ator sastanka i Kovèeg Svjedoèanstva;

   ^27stol i sav njegov pribor; svijeænjak i sav njegov pribor; ?rtvenik
   kadioni;

   ^28?rtvenik za ?rtve paljenice i sav njegov pribor; umivaonik i njegov
   stalak:

   ^29posveti ih, i oni æe tako postati posveæeni; i ?to god ih se
   dotakne, posveæeno æe postati.

   ^30Poma?i Arona i njegove sinove i posveti ih meni za sveæenike.

   ^31Onda ka?i Izraelcima ovako: 'Ovo je moje posveæeno ulje za pomazanje
   od koljena do koljena.

   ^32Ne smije se polijevati po tijelu obiènoga èovjeka; ne smijete
   praviti drugoga ovakva sastava! To je posveæeno i neka vam bude sveto!

   ^33Tko god takvo napravi, ili tko ga stavi na kojeg svjetovnjaka, neka
   se odstrani od svog naroda!'"

   ^34Jahve jo? reèe Mojsiju: "Nabavi mirodija: natafe, ?eheleta i
   helebene. Od ovih mirodija i èistoga tamjana,

   ^35sve u jednakim dijelovima, napravi tamjan za kaðenje, smjesu
   mirodija kakvu pravi pomastar, opranu, èistu, svetu.

   ^36Od toga ne?to smrvi u prah i jedan dio stavi pred Svjedoèanstvo, u
   ?ator sastanka, gdje æu se ja s tobom sastajati. Dr?ite ovu mirodiju
   presvetom!

   ^37A miomiris koji napravi? prema ovome sastavu za svoju upotrebu ne
   smijete praviti. To dr?i za svetinju Jahvi!

   ^38Tko sebi napravi ?to takvo da mu miri?e, neka se iskorijeni iz svoga
   naroda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Pozvao sam, gledaj, po imenu Besalela, sina Urijeva, od koljena
   Hurova iz plemena Judina.

   ^3Napunio sam ga duhom Bo?jim koji mu je dao umje?nost, razumijevanje i
   sposobnost za svakovrsne poslove:

   ^4da zami?lja nacrte za radove od zlata, srebra i tuèa;

   ^5za rezanje dragulja, za umetanje; za rezbarije u drvu i poslove
   svakakve.

   ^6Dodao sam jo? Oholiaba, sina Ahisamakova iz Danova plemena; vje?tinom
   sam obdario sve sposobne ljude da mognu napraviti sve ?to sam ti
   naredio:

   ^7?ator sastanka, Kovèeg Svjedoèanstva, povrh njega Pomirili?te i sav
   namje?taj ?atora;

   ^8stol i sav njegov pribor, èisti svijeænjak sa svim njegovim priborom;

   ^9kadioni ?rtvenik, ?rtvenik za ?rtve paljenice i njegov pribor, onda
   umivaonik i njegovo podno?je;

   ^10odijela za slu?bu, posveæena odijela za sveæenika Arona i odijela za
   njegove sinove, za njihovu sveæenièku slu?bu;

   ^11pa ulje za pomazanje i miomirisni tamjan za Sveti?te. Sve neka
   naèine kako sam ti naredio."

   ^12Jahve opet reèe Mojsiju:

   ^13"Reci Izraelcima: Subote moje morate odr?avati, jer subota je znak
   izmeðu mene i vas od nara?taja do nara?taja, da budete svjesni da vas
   ja, Jahve, posveæujem.

   ^14Dr?ite, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta. Tko je oskvrne neka
   se pogubi; tko bude u njoj radio ikakav posao neka se odstrani iz svoga
   naroda.

   ^15?est dana neka se vr?e poslovi, ali sedmi dan neka bude dan
   posvema?njeg odmora, Jahvi posveæen. Tko bi u dan subotni obavljao
   kakav posao neka se pogubi.

   ^16Stoga neka Izraelci dr?e subotu - svetkujuæi je od nara?taja do
   nara?taja - kao vjeèni savez.

   ^17Neka je ona znak, zauvijek, izmeðu mene i Izraelaca. TÓa Jahve je za
   ?est dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i
   odahnuo."

   ^18Kad Jahve svr?i svoj razgovor s Mojsijem na Sinajskom brdu, dade mu
   dvije ploèe Svjedoèanstva, ploèe kamene, ispisane prstom Bo?jim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 32

   ^1 A narod, videæi gdje Mojsije dugo ne silazi s brda, okupi se oko
   Arona pa mu rekne: "Ustaj! Napravi nam boga, pa neka on pred nama ide!
   Ne znamo ?to se dogodi s tim èovjekom Mojsijem koji nas izvede iz
   zemlje egipatske."

   ^2"Poskidajte zlatne nau?nice ?to vise o u?ima va?ih ?ena, va?ih sinova
   i va?ih kæeri", odgovori im Aron, "pa ih meni donesite."

   ^3Sav svijet skine zlatne nau?nice ?to ih je o u?ima imao i donese
   Aronu.

   ^4Primiv?i zlato iz njihovih ruku, rastopi kovinu u kalupu i naèini
   saliveno tele. A oni povièu: "Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo
   iz zemlje egipatske."

   ^5Vidjev?i to Aron, sagradi pred njim ?rtvenik a onda najavi: "Sutra
   neka se priredi sveèanost u èast Jahvi!"

   ^6Sutradan rano ustanu i prinesu ?rtve paljenice i donesu ?rtve
   prièesnice. Onda svijet posjeda da jede i pije. Poslije toga ustade da
   se zabavlja.

   ^7"Po?uri se dolje!" - progovori Jahve Mojsiju. "Narod tvoj, koji si
   izveo iz zemlje egipatske, po?ao je naopako.

   ^8Brzo su za?li s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od
   rastopljene kovine, preda nj pali nièice i ?rtve mu prinijeli uz
   poklike: 'Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!'

   ^9Dobro vidim", reèe dalje Jahve Mojsiju, "da je ovaj narod tvrde ?ije.

   ^10Pusti sada neka se moj gnjev na njih raspali da ih istrijebim. Onda
   æu od tebe razviti velik narod."

   ^11Mojsije pak zapomagao pred Jahvom, Bogom svojim, i govorio: "O
   Jahve! Èemu da gnjevom plamti? na svoj narod koji si izbavio iz zemlje
   egipatske silom velikom i rukom jakom!

   ^12Za?to bi Egipæani morali reæi: 'U zloj ih je namjeri i odveo, tako
   da ih smakne u brdinama i izbri?e s lica zemlje!' Smiri svoj gnjev i
   ljutinu; odustani od zla svome narodu!

   ^13Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, slugu svojih, kojima si se samim
   sobom zakleo i obeæao im: 'Razmno?it æu va?e potomstvo kao zvijezde na
   nebu i svu zemlju ovu ?to sam obeæao dat æu va?em potomstvu i ona æe
   zavazda biti njihova ba?tina.'"

   ^14I Jahve odustane da na svoj narod svali nesreæu kojom mu bija?e
   zaprijetio.

   ^15Mojsije se okrene i siðe s brda. U rukama su mu bile dvije ploèe
   Svjedoèanstva, ploèe ispisane na objema plohama; ispisane i s jedne i s
   druge strane.

   ^16Ploèe su bile djelo Bo?je; pismo je bilo pismo Bo?je u ploèama
   urezano.

   ^17A Jo?ua èu viku naroda koji je buèio pa reèe Mojsiju: "Bojna vika u
   taboru!"

   ^18Mojsije mu odgovori: "Niti vièu pobjednici, niti tu?e pobijeðeni: tu
   ja samo pjesmu èujem."

   ^19Èim se pribli?i taboru te opazi tele i kako igraju, razgnjevi se
   Mojsije. Baci iz ruku ploèe i razbije ih na podno?ju brda.

   ^20Pograbi tele koje bijahu napravili, spali ga ognjem i u prah satre.
   Onda prah razbaca po vodi i natjera Izraelce da je piju.

   ^21"?to ti je ovaj puk uèinio", reèe Mojsije Aronu, "da si tako velik
   grijeh na nj svalio?"

   ^22"Neka se moj gospodar srd?bom ne raspaljuje", odgovori Aron. "Sam
   dobro zna? kako je ovaj narod na zlo sklon.

   ^23Reko?e mi: 'Napravi nam boga pa neka pred nama ide! Ne znamo ?to se
   dogodi s tim èovjekom Mojsijem koji nas izbavi iz zemlje egipatske.'

   ^24Na to im ja rekoh: 'Tko ima zlata, neka ga skine!' Tako mi ga
   dado?e, a ja ga bacih u vatru te izaðe ovo tele."

   ^25Kad je Mojsije vidio kako je narod postao razuzdan - tÓa Aron ih je
   pustio da padnu u idolopoklonstvo meðu svojim neprijateljima -

   ^26stade na taborskim vratima i povika: "Tko je za Jahvu, k meni!" Svi
   se sinovi Levijevi okupe oko njega.

   ^27On im reèe: "Ovako govori Jahve, Bog Izraela: 'Neka svatko pripa?e
   maè o bedro i poðe taborom od vrata do vrata pa neka ubije tko svoga
   brata, tko svoga prijatelja, tko svoga susjeda.'"

   ^28Sinovi Levijevi izvr?i?e Mojsijev nalog, i toga dana pade naroda oko
   tri tisuæe ljudi.

   ^29"Danas ste se posvetili Jahvi za slu?bu", reèe Mojsije, "tko uz
   cijenu svoga sina, tko uz cijenu svoga brata, tako da vam danas daje
   blagoslov."

   ^30Sutradan reèe Mojsije narodu: "Te?ak ste grijeh poèinili. Ipak æu se
   Jahvi popeti. Mo?da za va? grijeh opro?tenje pribavim."

   ^31Mojsije se vrati Jahvi pa reèe: "Jao! Narod onaj te?ak je grijeh
   poèinio napraviv?i sebi boga od zlata.

   ^32Ipak im taj grijeh oprosti... Ako neæe?, onda i mene izbri?i iz
   svoje knjige koju si napisao."

   ^33Nato Jahve odgovori Mojsiju: "Onoga koji je protiv mene sagrije?io
   izbrisat æu iz svoje knjige.

   ^34Nego, idi sad! Povedi narod kamo sam ti rekao. Anðeo æe moj pred
   tobom iæi. Ali u dan kad ih pohodim, zbog njihova æu ih grijeha
   kazniti."

   ^35Udari Jahve po narodu pomorom zbog teleta ?to im ga Aron naèini.
     __________________________________________________________________

  Chapter 33

   ^1 Jahve reèe Mojsiju: "Idi! Putuj odavde, ti i narod koji si izveo iz
   zemlje egipatske, u zemlju za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i
   Jakovu da æu je dati njihovim potomcima.

   ^2Pred tobom æu poslati anðela; istjerat æu Kanaance, Amorejce, Hetite,
   Peri?ane, Hivijce i Jebusejce.

   ^3Idite u zemlju kojom teèe mlijeko i med. Ja s vama neæu poæi - jer
   ste narod tvrde ?ije - da vas putem ne istrijebim."

   ^4Kad narod èu ove o?tre rijeèi, poèe tugovati. I nitko vi?e ne stavi
   na se svoga nakita.

   ^5Jer reèe Jahve Mojsiju: "Ka?i Izraelcima: 'Vi ste narod tvrde ?ije.
   Kad bih ja s vama i?ao samo èas, uni?tio bih vas. Stoga skinite svoj
   nakit, a ja æu vidjeti ?to æu s vama uèiniti.'"

   ^6Tako su od brda Horeba Izraelci bili bez nakita.

   ^7Mojsije uze ?ator i razape ga izvan tabora, daleko od tabora. I nazva
   ga ?ator sastanka. Tko bi se god htio obratiti Jahvi, po?ao bi k ?atoru
   sastanka, koji se nalazio izvan tabora.

   ^8Kad bi god Mojsije po?ao u ?ator, sav bi se narod digao; svatko bi
   stajao kod ulaza u svoj ?ator i gledao za Mojsijem dok ne bi u?ao u
   ?ator.

   ^9A kad bi Mojsije u?ao u ?ator, stup bi se oblaka spustio i ostajao na
   ulazu u ?ator dok je Jahve s Mojsijem razgovarao.

   ^10Videæi kako stup oblaka stoji na ulazu ?atora, sav bi se narod tada
   dizao i svatko bi se duboko klanjao na vratima svoga ?atora.

   ^11Tako bi Jahve razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao ?to èovjek
   govori s prijateljem. Mojsije bi se poslije vratio u tabor, ali se
   njegov pomoænik Jo?ua, sin Nunov, mlaðarac, iz ?atora ne bi micao.

   ^12Mojsije oslovi Jahvu: "Vidi, ti si meni rekao: 'Povedi ovaj narod',
   ali mi nisi objavio koga æe? sa mnom poslati. Jo? si mi rekao: 'Znam te
   po imenu, i ti u?iva? moju blagonaklonost.'

   ^13Stoga, ako u?ivam tvoju blagonaklonost, objavi mi svoje putove da te
   shvatim i da dalje u?ivam tvoju blagonaklonost. Promisli takoðer da je
   ova svjetina tvoj narod."

   ^14"Ja æu osobno s tobom poæi", odgovori Jahve, "i poèinak ti
   priu?titi."

   ^15"Ako ti ne poðe?", nadoda Mojsije, "odavde nas i ne izvodi.

   ^16TÓa kako æe se znati da u?ivamo tvoju naklonost, ja i tvoj narod? Po
   tome ?to ide? s nama. Time æemo se samo razlikovati ja i tvoj narod
   meðu svim narodima koji su na licu zemlje."

   ^17"I ovo ?to si zatra?io, uèinit æu", odgovori Jahve Mojsiju. "TÓa ti
   u?iva? moju blagonaklonost jer te po imenu poznajem."

   ^18"Poka?i mi svoju slavu", zamoli Mojsije.

   ^19"Dopustit æu da ispred tebe proðe sav moj sjaj", odgovori, "i pred
   tobom æu izustiti svoje ime Jahve. Bit æu milostiv kome hoæu da
   milostiv budem; smilovat æu se komu hoæu da se smilujem.

   ^20A ti", doda, "moga lica ne mo?e? vidjeti, jer ne mo?e èovjek mene
   vidjeti i na ?ivotu ostati.

   ^21Evo mjesta ovdje uza me", nastavi Jahve. "Stani na peæinu!

   ^22Dok moja slava bude prolazila, stavit æu te u pukotinu peæine i
   svojom te rukom zakloniti dok ne proðem.

   ^23Onda æu ja svoju ruku maknuti, pa æe? me s leða vidjeti. Ali se lice
   moje ne mo?e vidjeti."
     __________________________________________________________________

  Chapter 34

   ^1 Reèe Jahve Mojsiju: "Okle?i dvije kamene ploèe kao i prija?nje pa æu
   ja na ploèe napisati rijeèi koje su bile na prvim ploèama ?to si ih
   razbio.

   ^2Budi gotov do jutra. Onda, ujutro, popni se na brdo Sinaj i ondje
   æe?, navrh brda, stupiti preda me.

   ^3Nitko drugi neka se s tobom ne penje; neka se nitko nigdje na brdu ne
   poka?e. Neka ni ovce ni goveda ne pasu podno brda."

   ^4Mojsije okle?e dvije kamene ploèe kao i prija?nje; rano jutrom ustane
   i popne se na Sinajsko brdo, uzev?i u ruke dvije kamene ploèe, kako mu
   je Jahve naredio.

   ^5Jahve se spusti u liku oblaka, a on stade preda nj i zazva Ime:
   "Jahve!"

   ^6Jahve proðe ispred njega te se javi: "Jahve! Jahve! Bog milosrdan i
   milostiv, spor na srd?bu, bogat ljubavlju i vjerno?æu,

   ^7iskazuje milost tisuæama, podnosi opaèinu, grijeh i prijestup, ali
   krivca neka?njena ne ostavlja nego ka?njava opaèinu otaca na djeci -
   èak na unuèadi do treæega i èetvrtog koljena."

   ^8Mojsije smjesta pade na zemlju i pokloni se.

   ^9Onda reèe: "Gospodine moj! Ako sam stekao blagonaklonost u tvojim
   oèima, onda, o Gospodine, poði s nama! Premda je narod tvrde ?ije,
   oprosti na?e grijehe i na?e opaèine i primi nas za svoju ba?tinu!"

   ^10"Dobro", odgovori, "sklapam Savez. Pred cijelim tvojim pukom èinit
   æu èudesa kakva se nisu dogaðala ni u kojoj zemlji, ni u kojem narodu.
   Sav narod koji te okru?uje vidjet æe ?to mo?e Jahve, jer ono ?to æu s
   tobom uèiniti bit æe stra?no.

   ^11Vr?i, dakle, ?to ti danas nala?em! Gle, protjerat æe ispred tebe
   Amorejce, Kanaance, Hetite, Peri?ane, Hivijce i Jebusejce.

   ^12Èuvaj se da ne pravi? saveza sa stanovnicima zemlje u koju ide?; da
   ne budu zamkom u tvojoj sredini.

   ^13Nego poru?ite njihove ?rtvenike, oborite njihove stupove, poèupajte
   im a?ere!

   ^14Jer ne smije? se klanjati drugome bogu. TÓa Jahve - ime mu je
   Ljubomorni - Bog je ljubomoran.

   ^15Ne pravi saveza sa stanovnicima one zemlje da te oni, kad se odaju
   bludnosti sa svojim bogovima i ?rtve im budu prinosili, ne bi pozivali,
   a ti pristao da jede? od prinesene ?rtve;

   ^16da ne bi uzimao njihove djevojke za ?ene svojim sinovima, da one -
   odajuæi se bludni?tvu sa svojim bogovima - ne bi za sobom povele i
   tvoje sinove.

   ^17Ne pravi sebi livenih bogova!

   ^18Dr?i Blagdan beskvasnoga kruha - jeduæi beskvasni kruh sedam dana,
   kako sam ti naredio - u odreðeno vrijeme u mjesecu Abibu, jer si u
   mjesecu Abibu izi?ao iz Egipta.

   ^19Svako prvoroðenèe materinjega krila meni pripada: svako mu?ko, svaki
   prvenac tvoga i sitnoga i krupnoga blaga.

   ^20Prvenca od magarice otkupi jednim grlom sitne stoke. Ako ga ne
   otkupi?, mora? mu ?ijom zavrnuti. A sve prvoroðence od svojih sinova
   otkupljuj. Neka nitko preda me ne stupa praznih ruku!

   ^21?est dana radi, a sedmoga od poslova odustani, sve ako je u doba
   oranja ili u vrijeme ?etve.

   ^22Svetkuj Blagdan sedmica - prvine p?eniène ?etve - i Blagdan berbe na
   prekretu godine.

   ^23Triput na godinu neka se svi mu?karci pojave pred Gospodinom Jahvom,
   Bogom Izraelovim.

   ^24Jer æu protjerati narode ispred tebe i pro?iriti tvoje meðe te nitko
   neæe hlepiti za tvojom zemljom kad triput u godini bude? uzlazio da se
   poka?e? pred Jahvom, Bogom svojim.

   ^25Od ?rtve koju mi namjenjuje? ne prinosi krvi ni s èim ukvasanim;
   niti ostavljaj ?rtve prinesene na blagdan Pashe da prenoæi do jutra.

   ^26U kuæu Jahve, Boga svoga, donosi najbolje prvine plodova sa svoje
   zemlje. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke.

   ^27Zapi?i ove rijeèi", reèe Jahve Mojsiju, "jer su one temelji na
   kojima sam s tobom i s Izraelom sklopio Savez."

   ^28Mojsije ostade ondje s Jahvom èetrdeset dana i èetrdeset noæi. Niti
   je kruha jeo niti je vode pio. Tada je na ploèe ispisao rijeèi Saveza -
   Deset zapovijedi.

   ^29Napokon Mojsije siðe sa Sinajskog brda. Silazeæi s brda, nosio je u
   rukama ploèe Svjedoèanstva. Nije ni znao da iz njegova lica, zbog
   razgovora s Jahvom, izbija svjetlost.

   ^30Kad su Aron i svi Izraelci vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbija
   svjetlost, ne usudi?e se k njemu pristupiti.

   ^31Onda ih Mojsije zovnu. Tada k njemu doðo?e Aron i sve starje?ine
   zajednice. I Mojsije razgovara?e s njima.

   ^32Poslije k njemu doðo?e i svi Izraelci, pa im on priopæi sve ?to mu
   je nalo?io Jahve na Sinajskom brdu.

   ^33Kad je Mojsije zavr?io razgovor s njima, prevuèe preko svoga lica
   koprenu.

   ^34Kad bi god Mojsije ulazio pred Jahvu da s njim razgovara, koprenu bi
   skinuo dok opet ne bi izi?ao. Kad bi izlazio da Izraelcima ka?e ?to mu
   je nareðeno,

   ^35Izraelci bi vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbija svjetlost. Tada bi
   Mojsije opet prevukao koprenu preko lica dok ne uðe da s Jahvom govori.
     __________________________________________________________________

  Chapter 35

   ^1 Mojsije sazva svu zajednicu sinova Izraelovih pa im reèe: "Ovo vam
   je Jahve nalo?io da èinite:

   ^2Neka se posao obavlja ?est dana. Sedmi dan neka vam bude sveti dan,
   dan potpunog poèinka u èast Jahvi. Tko bi radio u taj dan neka se kazni
   smræu.

   ^3Na subotnji dan ni vatre ne lo?ite po svojim stanovima."

   ^4Nadalje Mojsije reèe svoj zajednici izraelskoj: "Ovo je Jahve
   naredio:

   ^5Meðu sobom pokupite prinos Jahvi! Tko god je plemenita srca neka
   Jahvi donese prinos: zlata, srebra i tuèa;

   ^6ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana;

   ^7uèinjenih ovnujskih ko?a, onda finih ko?a, bagremova drva,

   ^8ulja za svjetlo, mirodija za ulje pomazanja i miomirisni tamjan;

   ^9oniksa i drugoga dragog kamenja za umetanje u opleæak i naprsnik.

   ^10A svi koji su meðu vama vje?ti neka doðu praviti ?to je Jahve
   naredio:

   ^11Prebivali?te, njegov ?ator i pokrov; njegove kuke i trenice, njegove
   prijeènice i stupce; njegova podno?ja;

   ^12njegov Kovèeg i motke; Pomirili?te pa zavjesu za zaklon;

   ^13stol s njegovim motkama i sve njegove potrep?tine; prinesene
   hljebove;

   ^14svijeænjak za svjetlo, njegov pribor i njegove svijeæe, onda ulje za
   svjetlo;

   ^15kadioni ?rtvenik i njegove motke; ulje za pomazanje i miomirisni
   tamjan; zastorak na ulazu u Prebivali?te;

   ^16?rtvenik za ?rtve paljenice s njegovom re?etkom od tuèa; motke za nj
   i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak;

   ^17zastore za dvori?te; stupce i njihova podno?ja, pa zastor na ulazu u
   dvori?te;

   ^18koèiæe za Prebivali?te i koèiæe za dvori?te s njihovim uzicama;

   ^19sveèano ruho za vr?enje slu?be u Sveti?tu - posveæena odijela za
   sveæenika Arona i odijela za sveæenièku slu?bu njegovih sinova."

   ^20Nato se sva izraelska zajednica povuèe ispred Mojsija.

   ^21A onda svatko koga je srce vuklo i du?a poticala doðe noseæi svoj
   prinos u èast Jahvi za gradnju ?atora sastanka, za svaku slu?bu u njemu
   i za posveæena odijela.

   ^22Strèa?e se mu?evi i ?ene: svi koje je srce vuklo doneso?e zapinjaèa,
   nau?nica, prstenja, narukvica, ogrlica i svakovrsna zlatnog nakita; svi
   koji bijahu zavjetovali kakvu zlatninu u èast Jahvi.

   ^23Svi kod kojih se na?lo ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i
   prepredenog lana, uèinjenih ovnujskih ko?a ili finih ko?a doneso?e
   svoje.

   ^24Nadalje, svatko tko je mogao dati kakav dar u srebru ili tuèu donese
   to kao prinos u èast Jahvi. Svatko u koga se na?lo bagremova drva za
   upotrebu u bilo kojem poslu, donese ga.

   ^25Sve ?ene koje su bile vje?te prele su svojim rukama i donosile ?to
   bijahu oprele: ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i
   prepredenog lana.

   ^26Sve opet ?ene koje je njihovo srce poticalo zbog njihove vje?tine
   prele su kostrijet.

   ^27Glavari su donosili oniksa i drugoga dragog kamenja za umetanje u
   opleæak i naprsnik;

   ^28pa mirodije i ulje za svjetlo, ulje za pomazanje i miomirisni
   tamjan.

   ^29I tako Izraelci - svi ljudi i sve ?ene koje je srce poticalo da
   pridonesu bilo ?to poslu koji je Jahve po Mojsiju naredio da se izvr?i
   - doneso?e to kao dragovoljan prinos u èast Jahvi.

   ^30Potom reèe Mojsije Izraelcima: "Vidite! Jahve je po imenu pozvao
   Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova a iz plemena Judina.

   ^31Njega je napunio duhom Bo?jim, dao mu umje?nost, sposobnost i
   razumijevanje u svim poslovima:

   ^32da zami?lja nacrte i da radove izvodi od zlata, srebra i tuèa;

   ^33da re?e dragulje za umetanje; da urezuje u drvetu i da umje?no radi
   svaki posao.

   ^34Njemu i Oholiabu, sinu Ahisamakovu, od plemena Danova, udijeli i
   sposobnost da pouèavaju druge.

   ^35Obdari ih umje?tvom u svakom poslu rezbarskom, krojaèkom, veziljskom
   i tkalaèkom; oni tkaju tkanine od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog
   prediva i prepredenog lana, sposobni su u svakom poslu i vje?ti u
   nacrtima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 36

   ^1 Stoga neka Besalel, Oholiab i svi vje?taci koje je Jahve obdario
   vje?tinom i sposobno?æu da vje?to izvedu sve poslove oko podizanja
   Sveti?ta obave sve kako je Jahve naredio."

   ^2Mojsije onda pozva Besalela, Oholiaba i sve one ?to ih je Jahve
   obdario vje?tinom; sve koje je srce poticalo da se prihvate posla i
   izvedu ga.

   ^3Oni preuzmu od Mojsija sve prinose koje Izraelci bijahu donijeli da
   se izvedu poslovi oko podizanja Sveti?ta. Ali kako su oni i dalje
   donosili prinose jutro za jutrom,

   ^4svi majstori koji su gradili Sveti?te doðu - svaki s posla na kojem
   je radio -

   ^5i reknu Mojsiju: "Svijet donosi mnogo vi?e nego ?to je potrebno za
   izvoðenje posla koji nam je Jahve naredio da izvedemo."

   ^6Zato Mojsije izda naredbu koju po taboru proglase: "Neka vi?e nijedan
   èovjek ni ?ena ne donosi nikakva priloga za Sveti?te!" Tako ustave
   narod te nije donosio novih darova.

   ^7?to imahu bija?e dosta da se izvede sve djelo; i jo? je pretjecalo.

   ^8I tako najvje?tiji ljudi meðu radnicima naprave Prebivali?te. Naèine
   ga od deset zavjesa od prepredenog lana i ljubièastog, crvenog i
   tamnocrvenog prediva. Na njima bijahu izvezeni likovi kerubina.

   ^9Du?ina je svake zavjese iznosila dvadeset osam lakata, a ?irina svake
   zavjese èetiri lakta. Sve su zavjese bile iste mjere.

   ^10Pet zavjesa sastave jednu s drugom, a pet drugih zavjesa sastave
   opet jednu s drugom.

   ^11Na rubu posljednje od zavjesa sastavljenih u jedno naèine petlje od
   modre vune; jednako ih naèine i na rubu posljednje zavjese drugoga
   dijela;

   ^12naèine pedeset petlji na jednome komadu, a pedeset na rubu zavjese
   drugoga komada. Petlje su stajale jedna spram druge.

   ^13Onda naprave pedeset zlatnih kopèa pa sastave zavjese kopèama jednu
   s drugom. Tako je Prebivali?te bilo kao jedna cjelina.

   ^14Zatim za ?ator povrh Prebivali?ta naèine zavjese od kostrijeti;
   naèine ih jedanaest.

   ^15Du?ina svake zavjese bila je trideset lakata, a ?irina èetiri lakta.
   Tih jedanaest zavjesa bilo je iste mjere.

   ^16Sastave pet zavjesa za se, a ?est drugih opet za se.

   ^17Naprave pedeset petlji na rubu zavjese jednoga komada, a pedeset
   naèine na rubu drugoga komada.

   ^18Naèine i pedeset kopèa od tuèa da sastave ?ator zajedno, tako da
   bude jedna cjelina.

   ^19Zatim naprave pokrov za ?ator od uèinjenih ovnujskih ko?a, a povrh
   njega drugi, od finih ko?a.

   ^20Trenice nauzgor za Prebivali?te izrade od bagremova drva.

   ^21Duljina je svake trenice bila deset lakata, a ?irina lakat i pol.

   ^22Svaka je trenica imala dva klina da je dr?e uspravno. To su
   napravili na svakoj trenici za ?ator.

   ^23Trenice za Prebivali?te napravili su ovako: dvadeset trenica za
   ju?nu stranu;

   ^24napravili su èetrdeset podno?ja od srebra pod dvadeset trenica - dva
   podno?ja pod prvu trenicu za njezina dva klina i dva podno?ja pod svaku
   slijedeæu trenicu za njezina dva klina.

   ^25Za drugu, sjevernu, stranu Prebivali?ta naprave dvadeset trenica

   ^26i za njih èetrdeset podno?ja od srebra - dva podno?ja pod prvu
   trenicu, a po dva podno?ja pod svaku slijedeæu trenicu.

   ^27Prebivali?tu straga, prema zapadu, napravi?e ?est trenica.

   ^28Naprave i dvije trenice za uglove Prebivali?ta straga.

   ^29Pri dnu su bile rastavljene, ali su se pri vrhu, kod prvoga koluta,
   sastajale. Tako su ih obje postavili za dva ugla.

   ^30Bilo je osam trenica s njihovim podno?jima od srebra: ?esnaest
   podno?ja, pod svakom trenicom dva.

   ^31Naèine prijeènice od bagremova drva: pet njih za trenice s jedne
   strane Prebivali?ta,

   ^32a pet opet prijeènica za trenice s druge strane Prebivali?ta te pet
   prijeènica za trenice Prebivali?tu straga, prema zapadu.

   ^33Onda naèine sredi?nju prijeènicu ?to je prolazila sredinom trenica s
   kraja na kraj.

   ^34Trenice oblo?e zlatom, a njihove kolutove, kroz koje su prijeènice
   bile provuèene, naèine od zlata. I prijeènice oblo?e zlatom.

   ^35Naprave zavjesu od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i
   prepredenog lana; naèine je s izvezenim kerubinima.

   ^36Za nju naprave èetiri stupa od bagremova drva i oblo?e ih zlatom.
   Kuke su im bile od zlata, a saliju im i èetiri podno?ja od srebra.

   ^37Na ulazu u ?ator naprave zavjesu od ljubièastog, crvenog i
   tamnocrvenog prediva i prepredenog lana, umjetnièki protkanu, i za nju
   pet stupèiæa s njihovim kukama. Vrhove stupèiæa i njihove ?ipke oblo?e
   zlatom, dok im pet podno?ja naprave od tuèa.
     __________________________________________________________________

  Chapter 37

   ^1 Besalel napravi Kovèeg od bagremova drva, dug dva i pol lakta, ?irok
   lakat i pol, a lakat i pol visok.

   ^2Iznutra ga i izvana okuje èistim zlatom. Naokolo mu napravi zlatan
   zavr?ni pojas.

   ^3I salije mu èetiri koluta na njegova èetiri ugla: dva koluta s jedne
   strane, a dva koluta s njegove druge strane.

   ^4Napravi i motke od bagremova drva i u zlato ih okuje;

   ^5onda provuèe motke kroz kolutove Kovèegu sa strane za no?enje
   Kovèega.

   ^6Zatim napravi Pomirili?te od èistoga zlata, dva i pol lakta dugo, a
   lakat i pol ?iroko.

   ^7Napravi i dva kerubina od kovanoga zlata, na dva kraja Pomirili?ta:

   ^8jednoga kerubina na jednome kraju, a drugoga kerubina na drugome
   kraju. Kerubine na oba kraja naèini u jednome komadu s Pomirili?tem.

   ^9Kerubini imali uzdignuta i ra?irena krila, zaklanjali njima
   Pomirili?te. Bili su licem okrenuti jedan prema drugome, tako da su im
   lica gledala u Pomirili?te.

   ^10Od bagremova drva naèini stol, dva lakta dug, lakat ?irok, a lakat i
   pol visok.

   ^11Oblo?i ga èistim zlatom i od zlata mu naokolo naèini zavr?ni pojas.

   ^12I naèini mu obrub unaokolo, podlanicu ?irok. A za obrub naokolo
   naèini zlatan zavr?ni pojas.

   ^13Salije mu èetiri zlatna koluta. Kolutove onda prièvrsti za njegova
   èetiri no?na ugla.

   ^14Kolutovi su bili tik pod obrubom, kao kvake za motke, da se stol
   mo?e nositi.

   ^15Motke za no?enje stola naèinio je od bagremova drva i zlatom ih
   oblo?io.

   ^16A pribor ?to se dr?ao na stolu - njegove zdjele, varjaèe, vrèeve i
   pehare za izlijevanje prinosa - napravio je od èistoga zlata.

   ^17Od èistoga zlata naèini i svijeænjak. Svijeænjak - njegovo podno?je
   i stalak - skova. Njegove èa?e - èa?ke i latice - bile su u jednome
   komadu s njim.

   ^18?est je krakova izbijalo s njegovih strana: tri kraka svijeænjaka s
   jedne strane, a tri kraka svijeænjaka s druge strane.

   ^19Na jednome kraku bile su tri èa?e u obliku bademova cvijeta, svaka
   sa svojom èa?kom i laticama. Na drugome opet kraku bile su tri èa?e u
   obliku bademova cvijeta, svaka s èa?kom i laticama. Tako je bilo na
   svih ?est krakova ?to izbijahu iz svijeænjaka.

   ^20Na samome svijeænjaku bile su èetiri èa?e u obliku bademova cvijeta,
   svaka s èa?kom i laticama:

   ^21èa?ka, u jednom komadu s njim, pod prva dva kraka; pa konaèno èa?ka,
   u jednom komadu s njim, pod zadnja dva kraka. Tako na svih ?est krakova
   ?to su iz njega izbijali.

   ^22Njihove èa?ke i njihove peteljke bile su u jednom komadu s njim; sve
   to od èistoga kovanog zlata.

   ^23A od èistoga zlata napravi mu i sedam svjetiljaka, usekaèe i
   pepeljare.

   ^24Svijeænjak i sav njegov pribor naèini od jednoga talenta èistoga
   zlata.

   ^25Kadioni je ?rtvenik napravio od bagremova drva, lakat dug, lakat
   ?irok - u èetvorinu - a dva lakta visok. Ro?èiæi su mu bili u jednom
   komadu s njim.

   ^26Oblo?i mu èistim zlatom plohu, strane naokolo i njegove ro?èiæe.
   Naèini mu naokolo zavr?ni pojas od zlata.

   ^27Na njemu naèini i dva zlatna koluta na opreènim stranama, ispod
   zavr?nog pojasa, da slu?e motkama za kvake kad se na njima nosi.

   ^28Motke naèini od bagremova drva pa ih oblo?i zlatom.

   ^29Onda pripravi posveæeno ulje za pomazanje i èisti kad mirisni, onako
   kako ga pravi pomastar.
     __________________________________________________________________

  Chapter 38

   ^1 Od bagremova drva napravi ?rtvenik za ?rtve paljenice, pet lakata
   dug, pet lakata ?irok - u èetvorinu - a tri lakta visok.

   ^2Na njegova èetiri ugla naèini mu èetiri roga. Rogovi su bili u jednom
   komadu s njim. Onda ga oblo?i tuèem.

   ^3A naèini i sav pribor za ?rtvenik: lonce, strugaèe, kotliæe, vilju?ke
   i kadionike; sav mu je ovaj pribor naèinio od tuèa.

   ^4Za ?rtvenik zatim naèini re?etku u obliku mre?ice od tuèa ispod
   izboèine; zahvaæala mu je do sredine.

   ^5Salije èetiri koluta na èetiri ugla tuèane re?etke da slu?e kao kvake
   za motke.

   ^6Motke naèini od bagremova drva pa ih oblo?i tuèem.

   ^7Onda provuèe motke kroz kolutove na objema stranama ?rtvenika da se
   na njima nosi. Napravio ga je ?uplja - od dasaka.

   ^8A zatim, od zrcala ?ena koje su poslu?ivale na vratima ?atora
   sastanka, naèini tuèani umivaonik i tuèani stalak za nj.

   ^9Onda naèini dvori?te. Na ju?noj strani dvori?ta bijahu zavjese od
   prepredenog lana, stotinu lakata duge.

   ^10Njihovih dvadeset stupova sa dvadeset podno?ja bilo je od tuèa, dok
   su kuke na stupovima i njihove ?ipke bile od srebra.

   ^11Od stotinu lakata bile su zavjese i sa sjeverne strane. Njihovih
   dvadeset stupova sa dvadeset podno?ja bilo je od tuèa, dok su kuke na
   stupovima i njihove ?ipke bile od srebra.

   ^12Sa zapadne strane bijahu zavjese od pedeset lakata, sa deset stupova
   i deset njihovih podno?ja. Kuke su na stupovima i njihove ?ipke bile od
   srebra.

   ^13Sprijeda, s istoka, zavjese od pedeset lakata.

   ^14S jedne strane vrata zavjese su bile petnaest lakata, sa tri stupca
   i njihova tri podno?ja.

   ^15Tako i s druge strane - dakle, na obje strane dvori?nih vrata - bile
   su zavjese od petnaest lakata, sa tri stupca i njihova tri podno?ja.

   ^16Sve su zavjese oko dvori?ta bile od prepredenog lana.

   ^17Podno?ja za stupove bila su od tuèa, a kuke na stupovima i njihove
   ?ipke od srebra. Vrhovi stupova bili su srebrom oblo?eni. Sve ?ipke na
   dvori?nim stupovima bijahu od srebra.

   ^18Zavjesa na dvori?nim vratima - izvezena - bila je od ljubièastog,
   crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Dvadeset je lakata
   bila duga; visoka, po ?irini, pet lakata kao i dvori?ne zavjese.

   ^19Bila su èetiri njihova stupa sa èetiri podno?ja od tuèa. Kuke na
   stupovima bile su od srebra. Vrhovi stupova bili su srebrom oblo?eni, a
   njihove ?ipke bile su srebrne.

   ^20Svi koèiæi unutar Prebivali?ta bili su od tuèa.

   ^21To je popis stvari za Prebivali?te - Prebivali?te Svjedoèanstva,
   koji je sastavljen na zapovijed Mojsijevu trudom levita pod vodstvom
   Itamara, sina sveæenika Arona.

   ^22Besalel, Urijev sin, iz koljena Hurova od plemena Judina napravio je
   sve ?to je Jahve Mojsiju naredio.

   ^23S njim je bio Oholiab, sin Ahisamakov, iz plemena Danova, rezbar,
   krojaè i vezilac za ljubièasto, crveno i tamnocrveno predivo i
   prepredeni lan.

   ^24Sve zlato ?to je utro?eno u radove oko Sveti?ta - zlato posveæeno
   prinosom - iznosilo je: dvadeset i devet talenata i sedam stotina
   trideset ?ekela u hramskim ?ekelima.

   ^25A srebro, sabrano prigodom upisivanja zajednice -

   ^26to jest beku po glavi, odnosno pola ?ekela prema hramskom ?ekelu, od
   svakoga koji je bio upisan, od dvadeset godina pa naprijed - iznosilo
   je: stotinu talenata i tisuæu sedam stotina sedamdeset i pet ?ekela u
   hramskim ?ekelima. Bilo je upisanih: ?est stotina tri tisuæe i petsto
   pedeset.

   ^27Stotinu talenata srebra oti?lo je za salijevanje podno?ja Sveti?tu i
   zavjesi: sto podno?ja od sto talenata - talenat za podno?je.

   ^28A od tisuæu sedam stotina sedamdeset i pet ?ekela naèinio je kuke za
   stupove, oblo?io njihove vrhove i napravio ?ipke za njih.

   ^29Tuè od ?rtve prikaznice iznosio je sedamdeset talenata i dvije
   tisuæe èetiri stotine ?ekela.

   ^30Od njega je naèinio: podno?ja za ulaz u ?ator sastanka, ?rtvenik od
   tuèa s njegovom tuèanom re?etkom i sav pribor za ?rtvenik;

   ^31dalje, podno?ja oko dvori?ta, podno?ja za dvori?ni ulaz; sve koèiæe
   za Prebivali?te i sve koèiæe oko dvori?ta.
     __________________________________________________________________

  Chapter 39

   ^1 Od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva naprave lijepo
   izraðeno ruho za slu?bu u Sveti?tu; naprave svetu odjeæu Aronu, kako je
   Jahve naredio Mojsiju.

   ^2Opleæak naprave od zlata, ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva
   i prepredenog lana.

   ^3Skuju zlatne ploèice, a onda ih na niti izre?u da ih vje?taèki uvezu
   u ljubièasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan.

   ^4Za opleæak naprave poramenice koje su bile s njim sastavljene na
   svoja dva kraja;

   ^5tkanica ?to je na njemu stajala bila je napravljena od zlata,
   ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana kao i
   on, i u jednome komadu s njim, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^6Kamenje oniksa optoèe obrubom od zlata. Na njima su, kao ?to se re?u
   peèati, bila urezana imena Izraelovih sinova.

   ^7Njih stave na poramenice opleæka da budu spomen-kamenje sinovima
   Izraelovim, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^8I naprsnik izrade radovima vje?taka kao i opleæak: od zlata,
   ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana.

   ^9Naprsnik naèini?e èetverouglast, dvostruk; bio je pedalj dug, pedalj
   ?irok, a predvostruèen.

   ^10Umetnu u nj èetiri reda dragulja. Prvi red bija?e od rubina, topaza
   i alema;

   ^11drugi red od smaragda, safira i ametista;

   ^12treæi red od hijacinta, ahata i leca;

   ^13a èetvrti red od krizolita, oniksa i jaspisa. Sve je bilo zlatom
   obrubljeno.

   ^14Na kamenima su bila imena Izraelovih sinova. Na broj ih je bilo
   dvanaest, kao i njihovih imena. Bila su urezana kao i peèati - svaki
   kamen s imenom jednoga od dvanaest plemena.

   ^15Za naprsnik naprave lanèiæe od èistoga zlata kao zasukane uzice.

   ^16Naprave zatim dva zlatna okvira i dva zlatna kolutiæa pa prièvrste
   oba kolutiæa za dva gornja ugla naprsnika.

   ^17Sad prive?u ovdje zasukane uzice od zlata za dva kolutiæa ?to su
   bila prièv?æena za uglove naprsnika.

   ^18Druga dva kraja zasukanih uzica prièvrste za dva okvira. Tako ih
   pove?u za poramenice opleæka sprijeda.

   ^19Potom naèine dva zlatna kolutiæa pa ih prièvrste za dva kraja
   naprsnika uz nutarnji rub, okrenut prema opleæku.

   ^20Jo? naprave dva zlatna kolutiæa te ih prièvrste za donji, prednji
   kraj poramenice opleæka, pokraj mjesta gdje se ve?e, povrh tkanice
   opleæka.

   ^21Sve?u kolutiæe naprsnika s kolutiæima opleæka modrom vrpcom, tako da
   naprsnik stoji nad tkanicom opleæka i da se s opleæka ne mogne
   odvojiti, kako je Jahve Mojsiju naredio.

   ^22Naprave i ogrtaè za opleæak, sav satkan od ljubièastog prediva.

   ^23U sredini je ogrtaèa bio prorez kao otvor na oklopu, prorez naokolo
   op?iven, da se ogrtaè ne podere.

   ^24O donjem rubu ogrtaèa naèine ?ipke od ljubièastog, crvenog i
   tamnocrvenog prediva i prepredenog lana.

   ^25A naèine i zvonca od èistog zlata, pa zvonca prive?u meðu ?ipke; sve
   naokolo donjeg ruba ogrtaèa izmeðu ?ipaka:

   ^26zvonce pa ?ipak, zvonce pa ?ipak okolo donjeg ruba ogrtaèa za
   vr?enje slu?be, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^27Zatim od otkanog lana naèine ko?ulje Aronu i njegovim sinovima;

   ^28a naprave i mitru od lana i kape od lana; platnene gaæe naèine od
   prepredenog lana.

   ^29I pasovi su bili od prepredenog lana i od ljubièastog, crvenog i
   tamnocrvenog prediva, iglama izvezeni, kako je Jahve Mojsiju naredio.

   ^30Naèine i ploèu, sveti vijenac, od èistoga zlata i na njoj ure?u
   natpis kako se urezuje na peèatnome prstenu: "Posveæen Jahvi."

   ^31Za nju prive?u modru vrpcu da je mogu svezati na vrhu mitre, kako je
   Jahve naredio Mojsiju.

   ^32Tako su bili zavr?eni svi radovi na Prebivali?tu, ?atoru sastanka.
   Izraelci su sve naèinili onako kako je Jahve Mojsiju naredio da naèine.

   ^33Onda donesu Mojsiju Prebivali?te, ?ator i sav njegov pribor: njegove
   kuke, njegove trenice, njegove prijeènice, njegove stupove i njegova
   podno?ja;

   ^34pokrov od uèinjenih ovnujskih ko?a, pokrov od finih ko?a, zavjesu za
   zaklon;

   ^35Kovèeg svjedoèanstva s njegovim motkama i Pomirili?tem;

   ^36stol i sav njegov pribor, prinesene hljebove,

   ^37svijeænjak od èistoga zlata s njegovim svijeæama - svijeæe veæ u red
   stavljene - i sav njegov pribor i ulje za svjetlo;

   ^38zlatni ?rtvenik, ulje za pomazanje, miomirisni tamjan i zavjesu za
   ulaz ?atora;

   ^39?rtvenik od tuèa s tuèanom re?etkom; njegove motke i sav njegov
   pribor; umivaonik i njegov stalak;

   ^40zavjese za dvori?te; njihove stupove i njihova podno?ja, zavjesu za
   dvori?ni ulaz, njegova u?eta i njihove koèiæe - sav pribor za slu?bu u
   Prebivali?tu, za ?ator sastanka;

   ^41lijepo izraðeno ruho za slu?bu u Sveti?tu - svetu odjeæu za
   sveæenika Arona i odijela za sveæenièku slu?bu njegovih sinova.

   ^42Upravo kako je Jahve Mojsiju naredio, tako su Izraelci sav posao
   obavili.

   ^43Mojsije pregleda sve radove i utvrdi da su ih dovr?ili: kako je
   Jahve naredio, onako su ih i napravili. I Mojsije ih blagoslovi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 40

   ^1 Reèe Jahve Mojsiju:

   ^2"Na prvi dan prvoga mjeseca podigni Prebivali?te, ?ator sastanka.

   ^3Ondje postavi Kovèeg svjedoèanstva, onda Kovèeg zakloni zavjesom.

   ^4Potom unesi stol i ?to na nj spada poredaj; unesi i svijeænjak i
   svijeæe mu pripremi.

   ^5A zlatni ?rtvenik za kaðenje postavi pred Kovèeg svjedoèanstva. Onda
   objesi zastor nad ulazom u Prebivali?te.

   ^6Stavi ?rtvenik za ?rtve paljenice pred ulaz Prebivali?ta, ?atora
   sastanka.

   ^7Izmeðu ?atora sastanka i ?rtvenika smjesti umivaonik i u nj nalij
   vode.

   ^8Naokolo napravi dvori?te i objesi zastor nad dvori?nim ulazom.

   ^9Zatim uzmi ulja za pomazanje pa poma?i Prebivali?te i sve ?to je u
   njemu; posveti ga i sav njegov pribor, pa æe svetim postati.

   ^10Poma?i potom ?rtvenik za ?rtve paljenice i sav njegov pribor;
   posveti ?rtvenik i presvetim æe ?rtvenik postati.

   ^11Poma?i umivaonik s njegovim stalkom: posveti ga!

   ^12Dovedi zatim Arona i njegove sinove na ulaz ?atora sastanka pa ih
   operi vodom.

   ^13Stavi onda na Arona posveæenu odjeæu; poma?i ga i posveti da mi
   slu?i kao sveæenik.

   ^14Dovedi i njegove sinove, na njih stavi ko?ulje

   ^15i poma?i ih, kako si pomazao i njihova oca, da mi slu?e kao
   sveæenici. Njihovo pomazanje neka ih uvede u vjeèno sveæenstvo u sve
   njihove nara?taje."

   ^16Tako Mojsije uèini. Kako mu je Jahve naredio, sve je tako i uèinio.

   ^17Prvoga dana prvoga mjeseca druge godine Prebivali?te bi podignuto.

   ^18Ovako Mojsije namjesti Prebivali?te: razmjesti njegova podno?ja,
   onda uspravi njegove trenice, zatim postavi prijeènice i podi?e
   stupove.

   ^19Zatim raspne ?ator nad Prebivali?te, a povrh njega stavi pokrov
   ?atora, kako je Jahve Mojsiju naredio.

   ^20Uze onda Svjedoèanstvo i stavi ga u Kovèeg; na Kovèeg postavi motke;
   onda stavi Pomirili?te ozgo na Kovèeg.

   ^21Potom unese Kovèeg u Prebivali?te; objesi zavjesu za zaklon. Tako
   zastre Kovèeg svjedoèanstva, kako je Jahve i naredio Mojsiju.

   ^22Zatim postavi stol u ?ator sastanka, Prebivali?tu sa sjeverne
   strane, ali izvan zavjese.

   ^23Po njemu poreda kruhove pred Jahvom, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^24Onda smjesti svijeænjak u ?ator sastanka naprama stolu, na ju?noj
   strani Prebivali?ta.

   ^25I postavi svjetiljke pred Jahvom, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^26Zlatni ?rtvenik smjesti u ?ator sastanka, pred zavjesu.

   ^27Na njemu zapali miomirisnog tamjana, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^28Poslije toga stavi zavjesu na ulaz u Prebivali?te.

   ^29Kod ulaza u Prebivali?te, u ?ator sastanka, postavi ?rtvenik za
   ?rtve paljenice. Na njemu prinese ?rtvu paljenicu i ?rtvu od ?ita, kako
   je Jahve naredio Mojsiju.

   ^30Izmeðu ?atora sastanka i ?rtvenika smjesti umivaonik pa u nj ulije
   vode za pranje.

   ^31Iz njega su Mojsije, Aron i njegovi sinovi prali svoje ruke i svoje
   noge.

   ^32A prali su se kad su ulazili u ?ator sastanka i kad su pristupali k
   ?rtveniku, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^33Napokon Mojsije napravi dvori?te oko Prebivali?ta i ?rtvenika i
   postavi zavjesu na dvori?nim vratima. Tako Mojsije zavr?i taj posao.

   ^34A onda oblak prekri ?ator sastanka i slava Jahvina ispuni
   Prebivali?te.

   ^35Mojsije nije mogao uæi u ?ator sastanka zbog oblaka koji je na njemu
   stajao i slave Jahvine koja je ispunjala Prebivali?te.

   ^36Sve vrijeme njihova putovanja, kad god bi se oblak digao s
   Prebivali?ta, Izraelci bi krenuli;

   ^37ali ako se oblak ne bi digao, ni oni ne bi na put polazili sve do
   dana dok se ne bi digao.

   ^38Jer sve vrijeme njihova putovanja oblak Jahvin danju staja?e nad
   Prebivali?tem, a noæu bi se u oblaku pojavila vatra vidljiva svemu domu
   Izraelovu.
     __________________________________________________________________

Leviticus
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Zovnu Jahve Mojsija te mu iz ?atora sastanka reèe:

   ^2"Govori Izraelcima i ka?i im: 'Kad tko od vas ?eli prinijeti Jahvi
   ?rtvu od stoke, prinijet æe je ili od krupne ili od sitne stoke.

   ^3Ako njegov prinos za ?rtvu paljenicu bude od krupne stoke, neka
   prinese mu?ko bez mane. Neka ga dovede k ulazu u ?ator sastanka da pred
   Jahvom bude primljen.

   ^4Neka stavi svoju ruku na glavu ?rtve paljenice da mu za njegovo
   ispa?tanje bude primljena.

   ^5Neka zatim zakolje junca pred Jahvom. A Aronovi sinovi, sveæenici,
   neka prinesu krv. Neka njome zapljusnu sve strane ?rtvenika koji stoji
   pred ulazom u ?ator sastanka.

   ^6Potom neka se ?rtva sadre i rasijeèe na dijelove.

   ^7Neka sinovi Aronovi, sveæenici, nalo?e vatru na ?rtveniku i na vatru
   metnu drva.

   ^8Neka zatim sinovi Aronovi, sveæenici, nasla?u dijelove, s glavom i
   lojem, na drva ?to su na vatri na ?rtveniku.

   ^9Drobina i noge neka se operu u vodi. A onda neka sveæenik sve sa?e?e
   u kad na ?rtveniku. To je ?rtva paljenica, ?rtva paljena Jahvi na
   ugodan miris.'

   ^10Ako bi htio prinijeti za ?rtvu paljenicu od sitne stoke - od ovaca
   ili koza - neka prinese mu?ko bez mane.

   ^11Neka ga zakolje pred Jahvom, na ?rtveniku sa sjeverne strane. Neka
   zatim Aronovi sinovi, sveæenici, zapljusnu ?rtvenik krvlju sa svih
   strana.

   ^12Potom neka je rasijeku na dijelove, a sveæenik neka ih, s glavom i
   lojem, nasla?e na drva ?to su na vatri na ?rtveniku.

   ^13Drobina i noge neka se operu u vodi. Onda sveæenik neka sve prinese
   i na ?rtveniku sa?e?e. To je ?rtva paljenica, ?rtva paljena Jahvi na
   ugodan miris.

   ^14Ako bi hto prinijeti Jahvi ptice kao ?rtvu paljenicu, neka onda
   prinese grlicu ili golubiæa.

   ^15Neka ga sveæenik prinese k ?rtveniku i, zavrnuv?i mu vratom, otkine
   glavu i na ?rtveniku sa?e?e. Zatim neka mu krv iscijedi ?rtveniku sa
   strane.

   ^16Neka mu gu?u i perje ukloni i pobaca ih na istoènu stranu ?rtvenika,
   na mjesto za otpatke.

   ^17Neka ga raspori du? obaju krila, ali neka ih ne rastavlja. Onda neka
   ga sveæenik na ?rtveniku sa?e?e na drvima ?to su na vatri. To je ?rtva
   paljenica, ?rtva paljena Jahvi na ugodan miris."
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 "Kad tko ?eli prinijeti Jahvi ?rtvu prinosnicu, neka njegov dar bude
   od najboljeg bra?na; neka ga polije uljem i na nj stavi tamjana.

   ^2Neka ga onda donese Aronovim sinovima, sveæenicima. Zatim neka
   zagrabi ?aku od toga bra?na i ulja i sav tamjan, pa neka sveæenik na
   ?rtveniku to sa?e?e u kad za spomen-?rtvu. To je ?rtva paljena Jahvi na
   ugodan miris.

   ^3A ?to od ?rtve prinosnice ostane, neka pripadne Aronu i njegovim
   sinovima - najsvetije od ?rtava Jahvi paljenih.

   ^4Ako za ?rtvu prinosnicu ?eli? prinijeti tijesta peèena u peæi, neka
   to budu beskvasne pogaèe od najboljeg bra?na, zamije?ene u ulju, ili
   beskvasne prevrte uljem namazane.

   ^5Ako tvoj dar bude ?rtva prinosnica peèena na tavi, neka bude od
   najboljeg bra?na, neukvasana i u ulju zamije?ena.

   ^6U komade je izlomi i po njima ulja polij: ?rtva je to prinosnica.

   ^7Bude li tvoja prinosnica kuhana u kotlu?i, neka bude od najboljeg
   bra?na, pripravljena s uljem.

   ^8Donosi Jahvi ?rtvu prinosnicu tako pripravljenu! Neka se preda
   sveæeniku, a on æe je polagati na ?rtvenik.

   ^9Neka sveæenik odvoji od ?rtve prinosnice dio kao spomen-?rtvu, pa
   neka ga sa?e?e u kad na ?rtveniku - kao ?rtvu paljenu Jahvi na ugodan
   miris!

   ^10A ?to od ?rtve prinosnice ostane, neka pripadne Aronu i njegovim
   sinovima - najsvetije od ?rtava Jahvi paljenih.

   ^11Nikakva ?rtva prinosnica koju bude? prinosio Jahvi neka ne bude
   prireðivana s kvasom, jer ne smije? u kad sa?igati ni kvasa ni meda kao
   ?rtvu paljenicu.

   ^12Prinosite ih Jahvi kao prvine plodova, ali neka se sa ?rtvenika ne
   viju na ugodan miris.

   ^13Svaku svoju ?rtvu prinosnicu posoli. Ne ostavljaj svoje ?rtve
   prinosnice bez soli Saveza sa svojim Bogom: sa svakim svojim prinosom
   prinesi i sol.

   ^14Ako prinosi? Jahvi ?rtvu prinosnicu od prvina, prinesi tu ?rtvu od
   prvina svojih plodova u obliku klasa pr?ena na vatri ili bra?na od
   samljevenog zrnja.

   ^15Dodaj jo? ulja i na nju stavi tamjana. To je ?rtva prinosnica.

   ^16Onda neka sveæenik sa?e?e u kad za spomen-?rtvu dio kruha i ulja i
   sav tamjan kao ?rtvu Jahvi paljenu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 "Ako tko prinosi ?rtvu prièesnicu te ako prinosi goveèe - ?ensko ili
   mu?ko - neka je bez mane ?to prinosi pred Jahvom.

   ^2Neka stavi svoju ruku na glavu svoje ?rtve i zakolje je na ulazu u
   ?ator sastanka. Neka zatim Aronovi sinovi, sveæenici, zapljusnu krvlju
   sve strane ?rtvenika.

   ^3Od ?rtve prièesne, kao ?rtvu paljenu, neka prinese loj ?to omotava
   drobinu, sav loj ?to je oko drobine;

   ^4oba bubrega i loj ?to je na njima i na slabinama; pa privjesak s
   jetre: neka i njega s bubrezima izvadi.

   ^5Zatim neka Aronovi sinovi te dijelove sa?egu na ?rtveniku sa ?rtvom
   paljenicom koja bude na drvima na vatri. To neka je ?rtva paljena Jahvi
   na ugodan miris.

   ^6Ako tko prinosi za ?rtvu prièesnicu od sitne stoke Jahvi, neka
   prinese bez mane, bilo mu?ko ili ?ensko.

   ^7Ako na dar prinosi ovcu, neka je prinese pred Jahvom.

   ^8Neka stavi svoju ruku na glavu svoje ?rtve i neka je zakolje pred
   ?atorom sastanka. Zatim neka Aronovi sinovi zapljusnu njezinom krvlju
   sve strane ?rtvenika.

   ^9Od ?rtve prièesnice neka prinesu ?rtvu paljenu Jahvi: njezin loj, cio
   pretili rep, otkinuv?i ga tik uz hrptenjaèu; loj ?to omotava drobinu,
   sav loj ?to je oko drobine;

   ^10oba bubrega i loj ?to je na njima i na slabinama; pa privjesak s
   jetre: neka i njega s bubrezima izvadi.

   ^11Onda neka sveæenik to sa?e?e na ?rtveniku u kad - kao hranu vatre u
   èast Jahvi.

   ^12Ako li prinosi kozu, neka je prinese pred Jahvom:

   ^13neka stavi svoju ruku na glavu svoje ?rtve i neka je zakolje pred
   ?atorom sastanka. Neka zatim Aronovi sinovi zapljusnu njezinom krvlju
   sve strane ?rtvenika.

   ^14Onda neka od nje prinese, kao paljenu ?rtvu Jahvi, loj ?to omotava
   drobinu, sav loj ?to je oko drobine;

   ^15oba bubrega i loj ?to je na njima i na slabinama; pa privjesak s
   jetre; neka i njega s bubrezima izvadi.

   ^16Onda neka ih sveæenik sa?e?e na ?rtveniku - ?rtvu paljenu Jahvi na
   ugodan miris. Sav loj pripada Jahvi.

   ^17Neka ovo bude zakon za sva vremena svim va?im nara?tajima u kojem
   god mjestu budete boravili: nipo?to ne smijete jesti ni loja ni krvi."
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Ovako ka?i Izraelcima: 'Ako se tko nehotice ogrije?i o bilo koju
   Jahvinu zapovijed te uèini ?to je zabranjeno èiniti:

   ^3Bude li to pomazanjem posveæeni sveæenik koji pogrije?i i navuèe tako
   krivnju na narod, onda za grijeh koji uèini neka prinese Jahvi jedno
   grlo krupne stoke, jednoga junca bez mane, kao ?rtvu okajnicu.

   ^4Neka junca dovede pred Jahvu do ulaza u ?ator sastanka; neka juncu na
   glavu polo?i svoju ruku i onda junca zakolje pred Jahvom.

   ^5Zatim neka pomazanjem posveæeni sveæenik uzme krvi od junca i donese
   je u ?ator sastanka.

   ^6Onda neka sveæenik zamoèi svoj prst u krv i tom krvlju neka sedam
   puta po?kropi prednju stranu zavjese Sveti?ta, pred Jahvom.

   ^7Potom neka sveæenik stavi te krvi na rogove ?rtvenika za miomirisni
   kad koji se dimi pred Jahvom u ?atoru sastanka. Svu ostalu krv od junca
   neka izlije podno ?rtvenika za ?rtve paljenice ?to se nalazi na ulazu u
   ?ator sastanka.

   ^8Iz junca ?to ga prinosi kao ?rtvu okajnicu neka izvadi: loj ?to
   omotava drobinu, sav loj ?to je oko drobine;

   ^9oba bubrega i loj ?to je na njima i na slabinama, privjesak s jetre;
   neka i njega izvadi s bubrezima;

   ^10onako kako se uzima dio iz vola ?rtve prièesnice. Neka ih zatim
   sveæenik sa?e?e u kad na ?rtveniku za ?rtve paljenice.

   ^11Ko?u od junca, sve meso od njega, njegovu glavu, njegove noge,
   drobinu i njegovu neèist

   ^12- svega junca - neka iznese na èisto mjesto izvan tabora gdje se
   pepeo izasiplje i neka ga spali na vatri od drva; tu na pepelu neka se
   junac spali.'"

   ^13"Ako sva izraelska zajednica nehotièno pogrije?i poèiniv?i ?togod
   ?to je Jahve zabranio pa tako postanu krivi a ne budu svjesni krivnje,

   ^14onda, kad se sazna za uèinjeni prijestup, neka zajednica prinese
   jedno grlo krupne stoke - jednoga junca bez mane - kao ?rtvu okajnicu.
   Neka ga dovedu pred ?ator sastanka.

   ^15Tu pred Jahvom neka starje?ine zajednice polo?e svoje ruke juncu na
   glavu. Neka se onda junac zakolje pred Jahvom.

   ^16Neka zatim pomazanjem posveæeni sveæenik donese krvi od junca u
   ?ator sastanka;

   ^17neka sveæenik zamoèi svoj prst u krv i sedam puta po?kropi prednju
   stranu zavjese, pred Jahvom.

   ^18Neka zatim stavi krvi na rogove ?rtvenika koji se nalazi pred Jahvom
   u ?atoru sastanka. Svu ostalu krv neka izlije podno ?rtvenika za ?rtve
   paljenice ?to se nalazi na ulazu u ?ator sastanka.

   ^19S junca neka skine sav loj i sa?e?e ga u kad na ?rtveniku.

   ^20I s juncem neka uradi kako je uradio s onim juncem ?rtve okajnice -
   tako neka uèini i s tim. I po?to sveæenik nad èlanovima zajednice
   izvr?i obred pomirenja, bit æe im opro?teno.

   ^21Neka odnese junca izvan tabora i spali ga kako je spalio i prvoga
   junca. To je ?trva za prijestup zajednice."

   ^22"Ako nehotièno pogrije?i glavar i uèini ?togod ?to je Jahve, Bog
   njegov, zabranio i tako sagrije?i,

   ^23onda, kad ga obznane o prijestupu koji je poèinio, neka kao svoj
   prinos donese mu?ko jare bez mane.

   ^24Polo?iv?i svoju ruku jaretu na glavu, neka ga zakolje na mjestu gdje
   se kolju pred Jahvom ?rtve paljenice. To je ?rtva okajnica.

   ^25Sveæenik neka uzme na svome prstu krvi od ?rtve okajnice pa je stavi
   na rogove ?rtvenika za ?rtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije
   podno ?rtvenika za ?rtve paljenice.

   ^26Sav loj neka sa?e?e u kad na ?rtveniku kao i loj sa ?rtve
   prièesnice. Neka tako sveæenik nad glavarom izvr?i obred pomirenja za
   njegov grijeh, pa æe mu biti opro?teno."

   ^27"Ako tko od obiènoga puka nehotièno pogrije?i uèiniv?i ?togod ?to je
   Jahve zabranio i tako sagrije?i,

   ^28onda, kad ga obznane o prijestupu koji je poèinio, neka kao svoj
   prinos za grijeh koji je poèinio donese ?ensko jare bez mane.

   ^29Neka stavi svoju ruku na glavu okajnice i zakolje ?rtvu okajnicu na
   mjestu za ?rtve paljenice.

   ^30Neka sveæenik uzme krvi na svome prstu pa je stavi na rogove
   ?rtvenika za ?rtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno
   ?rtvenika.

   ^31Neka zatim izvadi sav njezin loj kao ?to se vadi loj iz ?rtve
   prièesnice; neka ga onda sveæenik sa?e?e u kad na ?rtveniku kao ugodan
   miris Jahvi. Kad sveæenik izvr?i nad tim èovjekom obred pomirenja, bit
   æe mu opro?teno.

   ^32Ako bi tko htio dovesti janje kao ?rtvu okajnicu, neka dovede ?ensko
   bez mane.

   ^33Polo?iv?i svoju ruku na glavu ?rtve okajnice, neka je zakolje kao
   ?rtvu okajnicu na mjestu gdje se kolju ?rtve paljenice.

   ^34Neka onda sveæenik uzme krvi od ?rtve okajnice na svome prstu pa je
   stavi na rogove ?rtvenika za ?rtve paljenice. A svu ostalu krv neka
   izlije podno ?rtvenika.

   ^35Neka zatim izvadi sav njezin loj kao ?to se vadi loj iz ?rtve
   prièesnice. Neka to sveæenik sa?e?e u kad povrh ?rtava paljenih Jahvi u
   èast. Neka tako sveæenik izvr?i nad tim èovjekom obred pomirenja za
   grijeh koji je poèinio, pa æe mu biti opro?teno."
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 "Zgrije?i li tko tako ?to èuje rijeèi proklinjanja a odbije da
   svjedoèi iako je mogao biti svjedokom jer je ili sam vidio ili doznao
   pa tako nosi krivnju na sebi;

   ^2ili ako tko dirne kakav neèist predmet, strv neèiste zvijeri, strv
   neèista ?ivinèeta ili strv neèista puzavca - i u neznanju postane
   neèist i odgovoran;

   ^3ili kad se tko dotakne neèistoæe èovjeèje, bilo to ?to mu drago od
   èega se neèistim postaje i toga ne bude svjestan, kad dozna, biva
   odgovoran;

   ^4nadalje, kad tko nepromi?ljeno izusti zakletvu na dobro ili zlo - na
   ?to se veæ èovjek nepromi?ljeno zaklinje - i toga ne bude svjestan,
   onda, kad dozna, biva odgovoran;

   ^5ako, dakle, tko postane odgovoran u bilo èemu od toga, neka prizna
   poèinjeni grijeh.

   ^6I neka prinese Jahvi kao ?rtvu naknadnicu za poèinjeni grijeh jednu
   ?enku od sitne stoke, janje ili kozle, kao ?rtvu okajnicu. Neka
   sveæenik izvr?i nad njim obred pomirenja koji æe ga osloboditi od
   njegova grijeha."

   ^7"Ako mu sredstva ne dopu?taju da pribavi glavu sitne stoke, neka
   Jahvi, kao naknadnicu za poèinjeni grijeh, prinese dvije grlice ili dva
   golubiæa; jedno kao ?rtvu okajnicu, a drugo kao ?rtvu paljenicu.

   ^8Neka ih donese sveæeniku, a on neka najprije prinese ono ?to je
   odreðeno kao ?rtva okajnica. Stisnuv?i ga za vrat, neka mu slomi ?iju,
   ali neka glave ne otkida.

   ^9Neka krvlju ?rtve po?kropi ?rtvenik sa strane, a ostatak krvi neka se
   iscijedi podno ?rtvenika. To je ?rtva okajnica.

   ^10Onda neka drugo prinese kao ?rtvu paljenicu prema propisu. Neka tako
   sveæenik nad tim èovjekom izvr?i obred pomirenja za grijeh koji je
   poèinio, i bit æe mu opro?teno.

   ^11Ako mu sredstva ne dopu?taju da pribavi dvije grlice ili dva
   golubiæa, neka Jahvi, u zadovolj?tinu za poèinjeni grijeh, prinese
   jednu desetinu efe njaboljeg bra?na. Ulja u nj neka ne ulijeva niti na
   nj tamjana stavlja jer je ?rtva okajnica.

   ^12Kada to donese sveæeniku, neka sveæenik zagrabi punu pregr?t kao
   spomen-?rtvu i na ?rtveniku sa?e?e u èast Jahvi povrh paljenih ?rtava.
   To je ?rtva okajnica.

   ^13Neka tako sveæenik izvr?i nad tim èovjekom obred pomirenja za grijeh
   koji je poèinio u bilo kojem od tih sluèajeva, pa æe mu biti opro?teno.
   Ono ostalo neka pripadne sveæeniku kao i od ?rtve prinosnice."

   ^14Jo? reèe Jahve Mojsiju:

   ^15"Ako tko poèini pronevjerenje ogrije?iv?i se nehotièno o svete
   stvari Jahvine, neka za naknadu, kao ?rtvu naknadnicu, prinese Jahvi,
   iz svoga stada, ovna bez mane, vrijedna - po tvojoj procjeni - najmanje
   dva ?ekela srebra - prema cijeni hramskog ?ekela.

   ^16Neka nadoknadi koliko se ogrije?io o svete stvari i tome doda jo?
   petinu i neka dadne sveæeniku. Neka sveæenik nad njim izvr?i obred
   pomirenja ovnom ?rtve naknadnice, i bit æe mu opro?teno.

   ^17Ako tko i ne znajuæi pogrije?i i uèini ?togod ?to je Jahve zabranio,
   kriv je, pa neka snosi posljedice svoje krivnje.

   ^18Neka sveæeniku dovede za naknadnicu iz svoga stada ovna bez mane,
   prema tvojoj procjeni. Neka sveæenik nad tim èovjekom izvr?i obred
   pomirenja za pogre?ku ?to je poèinio u neznanju, i bit æe mu opro?teno.

   ^19To je ?rtva naknadnica; on je doista bio odgovoran Jahvi."

   ^20Jahve jo? reèe Mojsiju:

   ^21"Kad se tko ogrije?i i poèini pronevjeru prema Jahvi prevariv?i
   svoga bli?njega u pologu ili pohrani, a tako i kraðom ili
   iskori?tavanjem svoga bli?njega;

   ^22ili, naðe li ?to je bilo izgubljeno pa sla?e i krivo se zakune u
   bilo kojem grijehu ?to ga èovjek mo?e uèiniti;

   ^23ako tko tako pogrije?i i kriv postane, onda ono ?to je kraðom oduzeo
   ili ?to je iskori?tavanjem namakao; ili polog ?to mu je bio povjeren;
   ili izgubljenu stvar ?to ju je na?ao;

   ^24ili ono za ?to se bio krivo zakleo - neka u cijelosti vrati i,
   dodav?i tome petinu, neka dadne onome kome pripada istoga dana kad
   spozna svoju krivnju.

   ^25Neka potom sveæeniku za naknadu, kao ?rtvu naknadnicu Jahvi, dovede
   iz svog stada jednoga ovna bez mane, prema tvojoj procjeni,

   ^26a sveæenik neka nad tim èovjekom izvr?i obred pomirenja pred Jahvom,
   i bit æe mu opro?teno, ma kakvo bilo nedjelo kojega je krivac."
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Jahve jo? reèe Mojsiju:

   ^2"Naredi Aronu i njegovim sinovima: 'Ovakav je obred za ?rtvu
   paljenicu: ?rtva paljenica neka ostane na ?eravi na ?rtveniku svu noæ
   do jutra; i vatra neka neprestano gori na ?rtveniku.

   ^3Neka sveæenik stavi na se lanenu ko?ulju, na svoje tijelo neka navuèe
   lanene gaæe; zatim neka zgrne zama?æeni pepeo u ?to je vatra pretvorila
   ?rtvu paljenicu na ?rtveniku i neka ga stavi pokraj ?rtvenika.

   ^4Potom neka svuèe svoje ruho i na se obuèe drugo te neka odnese
   zama?æeni pepeo na èisto mjesto izvan tabora.

   ^5Vatra na ?rtveniku mora uvijek gorjeti; ne smije se gasiti. Neka
   svako jutro sveæenik na nju nalo?i drva i onda na nju nasla?e ?rtvu
   paljenicu. Tu neka u kad sa?i?e loj sa ?rtava prièesnica.

   ^6Neka na ?rtveniku trajno gori vatra; neka se ne gasi.'"

   ^7"Ovo je obred za ?rtvu prinosnicu: neka je Aronovi sinovi pronose u
   nazoènosti Jahve pred ?rtvenikom.

   ^8Po?to jedan od njih zagrabi pregr?t najboljeg bra?na i ulja sa ?rtve
   prinosnice i sav tamjan ?to bude na njoj, po?to to sa?e?e na ?rtveniku
   kao spomen-?rtvu, ugodan miris Jahvi,

   ^9neka ostatak u obliku beskvasnih kruhova pojedu Aron i njegovi
   sinovi; neka ga jedu na posveæenu mjestu - u dvori?tu ?atora sastanka.

   ^10Neka se ne peèe s kvascem. To je dio ?rtava meni paljenih ?to im ga
   ja dajem - dio najsvetiji, jednako kao i ?rtva okajnica i kao ?rtva
   naknadnica.

   ^11Svaki mu?karac Aronova potomstva mo?e jesti taj dio od ?rtava
   paljenih Jahvi, i to je vjeèni zakon za sve va?e nara?taje: i tko ih se
   god dotakne, bit æe posveæen."

   ^12Jahve jo? reèe Mojsiju:

   ^13"Neka Aron i njegovi sinovi na dan svoga pomazanja prinesu Jahvi
   ovaj prinos: desetinu efe najboljeg bra?na kao redovitu ?rtvu
   prinosnicu, polovinu ujutro, a polovinu uveèer.

   ^14Neka bude pripravljena u tavi na ulju. Donesi je dobro namoèenu i
   prinesi Jahvi kao ugodan miris, kao ?rtvu prinosnicu od vi?e komada.

   ^15Neka je tako pripravi sveæenik koji od njegovih sinova bude pomazan
   da ga naslijedi. To je vjeèni zakon. Neka se ta ?rtva Jahvi sva sa?e?e!

   ^16Svaka sveæenièka ?rtva prinosnica treba da bude posve spaljena; neka
   se od nje ne jede."

   ^17Jo? reèe Jahve Mojsiju:

   ^18"Ka?i Aronu i njegovim sinovima: 'Ovo je obred ?rtvovanja za grijeh:
   ?rtva okajnica neka se zakolje pred Jahvom na mjestu gdje se kolje
   ?rtva paljenica - presveta je!

   ^19Sveæenik koji prinosi tu ?rtvu okajnicu neka od nje i jede; neka se
   ona jede na posveæenu mjestu, u dvori?tu ?atora sastanka.

   ^20Tko se god dotakne njezina mesa bit æe posveæen; ako krv po?trapa
   odijelo, po?trapani dio neka se ispere na posveæenu mjestu.

   ^21A posuda od ilovaèe u kojoj bude meso kuhano neka se razbije; a ako
   bude kuhano u posudi od tuèa, neka se istare i vodom ispere.

   ^22Svaki mu?ki od sveæenièke loze mo?e od nje jesti - presveta je!

   ^23Ali nijedna ?rtva okajnica od koje je krv donesena u ?ator sastanka
   za obred pomirenja u Sveti?tu neka se ne jede, nego na vatri spali.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 "Ovo je obred za ?rtvu naknadnicu.

   ^2Nadasve je sveta! Neka se ?rtva naknadnica zakolje na mjestu gdje se
   kolju ?rtve paljenice, a njezinom krvlju neka sveæenik zapljusne sve
   strane ?trvenika.

   ^3Zatim neka prinese sav loj s nje: pretili rep, loj ?to omotava
   drobinu,

   ^4oba bubrega i loj ?to je na njima i na slabinama; pa privjesak s
   jetre: neka i njega izvadi s bubrezima!

   ^5Neka ih sveæenik sa?e?e na ?rtveniku kao ?rtvu u èast Jahvi paljenu.
   To je ?rtva naknadnica.

   ^6Svaki mu?ki od sveæenièke loze mo?e od nje jesti. Neka je jedu na
   posveæenu mjestu - presveta je!

   ^7Kakva je ?rtva okajnica, takva je i ?rtva naknadnica; jedno je
   pravilo za njih: neka pripadne sveæeniku koji njome vr?i obred
   pomirenja.

   ^8Tako isto ko?a od ?rtve koju tko preda sveæeniku da bude prinesena za
   ?rtvu paljenicu neka pripadne sveæeniku.

   ^9Nadalje, svaka ?rtva prinosnica ?to bude peèena u peæi, kao i svaka
   ?to bude zgotovljena u kotlu?i ili na tavi, neka pripadne sveæeniku
   koji je prinosi.

   ^10A svaka ?rtva prinosnica, zamije?ena s uljem ili nasuho, neka
   pripadne svim Aronovim sinovima bez razlike!"

   ^11"Ovo je obred za ?rtvu prièesnicu koja æe se prinositi Jahvi.

   ^12Ako se prinosi u zahvalu, neka se zajedno sa ?rtvom zahvalnicom
   prinesu i beskvasne pogaèe uljem zamije?ene; beskvasne prevrte uljem
   namazane i kolaèi od najboljeg bra?na, zamije?eni uljem.

   ^13Ovaj prinos, nadopunjen kolaèima od ukvasanoga tijesta, neka se
   prinosi zajedno sa ?rtvom prièesnicom u zahvalu.

   ^14Od svake ovakve ?rtve neka se prinese po jedan kolaè na dar Jahvi.
   To neka bude za sveæenika koji zapljuskuje krv od ?rtve prièesnice.

   ^15A meso ?rtve prièesnice neka se pojede istoga dana kad bude
   ?rtvovana; neka se od nje ne ostavlja ni?ta za sutradan.

   ^16A bude li prinos ?rtva zavjetnica ili ?rtva dragovoljna, neka se
   jede na dan kad se ?rtva prinosi. ?to ostane od nje neka se jede
   sutradan.

   ^17A ?to jo? mesa od ?rtve preteèe, neka se treæi dan na vatri spali."

   ^18"Ako bi tko jeo meso ?rtve prièesnice i treæi dan, ?rtva neæe biti
   primljena niti æe onome koji je prinosi biti uraèunata. To je meso
   kvarno, i onaj koji od toga jede neka i posljedice krivnje snosi!

   ^19Meso koje se dotakne bilo èega neèista neka se ne jede nego na vatri
   spali! Inaèe, tko je god èist mo?e jesti meso.

   ^20A tko bi neèist jeo mesa od ?rtve prièesnice ?to je bila Jahvi
   prinesena takav neka se iskorijeni iz svoga naroda.

   ^21Kad se tko dotakne bilo èega neèista - bila to neèist èovjeèja,
   kakva neèista ?ivotinja ili bilo kakvo neèisto stvorenje - pa pojede
   mesa od ?rtve prièesnice koja je prinesena Jahvi takav neka se
   iskorijeni iz svoga naroda!"

   ^22Reèe Jahve Mojsiju:

   ^23"Ovako ka?i Izraelcima: 'Ne jedite loja ni volujskoga, ni ovèjega,
   ni kozjega.

   ^24Loj sa ?ivotinje koja ugine, ili koju divlje zvijeri razderu, mo?e
   se upotrijebiti za bilo ?to, ali ga ne smijete jesti.

   ^25Tko god jede loj od ?ivotinje koja se mo?e prinijeti Jahvi kao ?rtva
   paljenica takav neka se iskorijeni iz svoga naroda.

   ^26Ne smijete u?ivati krvi ni od ptica ni od stoke ni u kojem svome
   prebivali?tu.

   ^27Tko bi god u?ivao bilo kakvu krv neka se iskorijeni iz svoga
   naroda.'"

   ^28Jahve jo? reèe Mojsiju:

   ^29"Ovako ka?i Izraelcima: 'Prinos Jahvi od ?rtve prièesnice mora
   donijeti onaj koji Jahvi prinosi ?rtvu prièesnicu.

   ^30Svojim vlastitim rukama neka prinese Jahvi ?rtvu paljenicu; neka
   prinese loj i grudi; grudi neka se prinesu pred Jahvom kao ?rtva
   prikaznica.

   ^31Neka sveæenik sa?e?e loj na ?rtveniku, a grudi neka pripadnu Aronu i
   njegovim sinovima.

   ^32Desno pleæe od svojih ?rtava prièesnica dajte sveæeniku na dar.

   ^33Onome Aronovu sinu koji bude prinosio krv i loj sa ?rtve prièesnice
   neka u dio pripadne desno pleæe.

   ^34Jer ja uzimam od Izraelaca grudi od ?rtava prièesnica ?to se prinose
   kao ?rtva prikaznica i pleæe ?rtve podizanice te ih predajem sveæeniku
   Aronu i njegovim sinovima. To je trajna odredba za Izraelce.

   ^35To je dohodak Aronov i njegovih sinova od ?rtava paljenih u èast
   Jahvi; dodjeljuje im se od onog dana kad se dovedu da vr?e sveæenièku
   slu?bu u èast Jahvi.

   ^36Jahve je naredio da im se od dana kad budu pomazani to daje kao
   pristojbina od Izraelaca. To je trajna odredba za njihove nara?taje'."

   ^37To je obred za ?rtvu paljenicu, prinosnicu, okajnicu, naknadnicu,
   ?rtvu posvetnicu i ?rtvu prièesnicu

   ^38koji je Jahve naredio Mojsiju na Sinajskom brdu kad je zapovjedio
   Izraelcima da Jahvi u Sinajskoj pustinji prinose ?rtve.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Uzmi Arona, a s njim i njegove sinove; ruho, ulje pomazanja, junca
   ?rtve okajnice, dva ovna i ko?aru beskvasnih kruhova

   ^3te skupi svu zajednicu na ulazu u ?ator sastanka."

   ^4Mojsije uèini kako mu je Jahve naredio, i zajednica se sabra na ulazu
   u ?ator sastanka.

   ^5Tada Mojsije progovori zajednici: "Ovo je Jahve zpovjedio da se
   uèini."

   ^6Izvede zatim Mojsije Arona i njegove sinove pa ih u vodi opra.

   ^7Obuèe na nj haljinu, opasa ga pojasom, ogrnu ga ogrtaèem i stavi mu
   opleæak. Zatim ga opasa tkanicom opleæka i njome pritegnu uza nj
   opleæak.

   ^8Stavi mu naprsnik, a u naprsnik metnu Urim i Tumim.

   ^9Na glavu mu stavi mitru, a sprijeda na mitru postavi zlatnu ploèicu -
   sveti vijenac - kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^10Uzme zatim Mojsije ulje pomazanja te poma?e Prebivali?te i sve ?to
   je u njemu da ih posveti.

   ^11Sedam puta po?kropi njime ?rtvenik te poma?e ?rtvenik i sav njegov
   pribor, umivaonik s njegovim stalkom da ih posveti.

   ^12Izlije ulja pomazanja Aronu na glavu te ga poma?e da ga posveti.

   ^13Potom Mojsije dovede Aronove sinove; na njih obuèe haljine, pasovima
   ih opa?e i poveze im zavije, kako je Jahve Mojsiju naredio.

   ^14Dovede potom junce ?rtve okajnice. Aron i njegovi sinovi stave svoje
   ruke na glavu juncu ?rtve okajnice.

   ^15Zatim ga Mojsije zakolje. Onda uzme krvi pa je svojim prstom stavi
   na rogove oko ?rtvenika. Tako ?rtvenik oèisti. Zatim izlije krv podno
   ?rtvenika; posveti ga, izvr?iv?i na njemu obred pomirenja.

   ^16Zatim Mojsije uzme sav loj ?to je bio oko drobine, privjesak s
   jetre, oba bubrega i njihov loj, pa to sa?e?e u kad na ?rtveniku.

   ^17A ko?u od junca, njegovo meso i njegovu neèist spali u vatri izvan
   tabora, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^18Dovede potom ovna za ?rtvu paljenicu. Aron i njegovi sinovi stave
   svoje ruke ovnu na glavu.

   ^19Sad ga Mojsije zakolje. Onda krvlju zapljusne ?rtvenik sa svih
   strana.

   ^20Po?to isijeèe ovna na dijelove, Mojsije sa?e?e u kad glavu, dijelove
   i loj.

   ^21U vodi opere drobinu i noge pa u kad sa?e?e na ?rtveniku svega ovna.
   Bila je to ?rtva paljenica na ugodan miris - ?rtva u èast Jahvi paljena
   - kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^22Zatim dovede drugoga ovna, ovna za ?rtvu posvetnicu. Aron i njegovi
   sinovi stave svoje ruke ovnu na glavu.

   ^23Mojsije ga zakolje. Onda uzme krvi pa stavi na resu Aronova desnog
   uha, na palac njegove desne ruke i na palac njegove desne noge.

   ^24Potom Mojsije dovede Aronove sinove, pa im stavi iste krvi na resu
   desnog uha, na palac desne ruke i na palac desne noge. Zatim Mojsije
   krvlju zapljusne ?rtvenik sa svih strana.

   ^25Poslije toga uzme loj, pretili rep, loj ?to je bio oko drobine,
   privjesak s jetre, oba bubrega i njihov loj - i desno pleæe;

   ^26a iz ko?are beskvasnih kruhova, ?to je stajala pred Jahvom, uzme
   jednu beskvasnu pogaèu, jednu prevrtu s uljem i jedan kolaè i postavi
   ih na loj i desno pleæe.

   ^27Sve to polo?i na ruke Arona i na ruke njegovih sinova pa to prinese
   kao ?rtvu prikaznicu pred Jahvom.

   ^28Potom Mojsije opet to uzme s njihovih ruku i sa?e?e u kad na
   ?rtveniku povrh ?rtve paljenice. Bila je to ?rtva posvetnica na ugodan
   miris, ?rtva u èast Jahvi paljena.

   ^29Naposljetku Mojsije uzme grudi i prinese ih kao ?rtvu prikaznicu
   pred Jahvom. To je bila pristojbina Mojsiju od ovna ?rtve posvetnice,
   kako je Jahve Mojsiju naredio.

   ^30Zatim Mojsije uze ulja za pomazanje i krvi ?to je bila na ?rtveniku
   te po?kropi Arona i njegove haljine, a tako i njegove sinove i njihove
   haljine. Tako posveti Arona i njegove haljine; njegove sinove i njihove
   haljine.

   ^31Onda reèe Mojsije Aronu i njegovim sinovima: "Skuhajte to meso na
   ulazu u ?ator sastanka i ondje ga blagujte s kruhom ?to je u ko?ari za
   ?rtvu posvetnicu, kako sam naredio. Neka ga jedu Aron i njegovi sinovi!

   ^32A ?to od mesa i kruha ostane, spalite na vatri.

   ^33Sedam dana ne odlazite s ulaza ?atora sastanka - do dana kad se
   navr?i rok va?ega sveæenièkog posveæenja. Jer sedam dana treba za va?e
   posveæenje.

   ^34Kako se radilo danas, Jahve je naredio da se tako radi dalje, da se
   nad vama izvr?i obred pomirenja.

   ^35Zato ostanite na ulazu ?atora sastanka sedam dana, danju i noæu
   vr?eæi ?to je Jahve naredio, da ne pomrete. Takvu sam ja zapovijed
   dobio."

   ^36Aron i njegovi sinovi uèini?e sve ?to je Jahve naredio preko
   Mojsija.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Osmoga dana Mojsije pozva Arona, njegove sinove i starje?ine
   Izraelove

   ^2i reèe Aronu: "Uzmi jedno tele za ?rtvu okajnicu, jednoga ovna za
   ?rtvu paljenicu, oboje bez mane, i dovedi ih pred Jahvu.

   ^3A Izraelcima reci ovako: 'Uzmite jednoga jarca za ?rtvu okajnicu,
   tele i janje od godine, oboje bez mane, za ?rtvu paljenicu;

   ^4a junca i ovna za ?rtvu prièesnicu da ?rtvujete pred Jahvom; napokon
   prinosnicu, s uljem zamije?enu; jer æe vam se danas Jahve ukazati.'"

   ^5Dovedu oni pred ?ator sastanka ?to je Mojsije naredio; naprijed stupi
   sva zajednica i stane pred Jahvu.

   ^6"Ovo je zapovijed", reèe Mojsije, "koju je Jahve izdao. Izvr?ite je,
   da vam se poka?e slava Jahvina."

   ^7Zatim Mojsije reèe Aronu: "Stupi k ?rtveniku, prinesi svoju ?rtvu
   okajnicu i svoju ?rtvu paljenicu i tako izvr?i obred pomirenja za se i
   svoj dom; onda prinesi dar naroda i za nj izvr?i obred pomirenja, kako
   je Jahve naredio."

   ^8Aron se primaèe ?rtveniku i zakla tele ?rtve za svoj vlastiti grijeh.

   ^9Zatim mu Aronovi sinovi donesu krvi. On u nju zamoèi svoj prst i
   stavi je na rogove ?rtvenika. Potom ostalu krv izli podno ?rtvenika.

   ^10A loj, bubrege i privjesak s jetre ?rtve okajnice sa?e?e u kad na
   ?rtveniku, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^11Meso i ko?u spali na vatri izvan tabora.

   ^12Zakolje poslije toga ?rtvu paljenicu, od koje mu sinovi Aronovi
   pru?e krv. On njome zapljusne ?rtvenik sa svih strana.

   ^13Dodaju mu i ?rtvu paljenicu, dio po dio, a tako i glavu, i on je
   sa?e?e u kad na ?rtveniku.

   ^14Drobinu i noge opere pa i njih na ?rtveniku sa?e?e u kad povrh ?rtve
   paljenice.

   ^15Zatim prinese dar naroda. Uze jarca ?rtve okajnice za grijehe
   naroda, zakla ga i prinese kao ?rtvu okajnicu, isto onako kao i
   prija?nju.

   ^16Donese potom ?rtvu paljenicu i prinese je prema propisu.

   ^17Donijev?i poslije toga ?rtvu prinosnicu, od nje zagrabi pregr?t i
   sa?e?e na ?rtveniku u kad povrh jutarnje ?rtve paljenice.

   ^18Napokon zakolje junca i ovna kao ?rtvu prièesnicu za narod. Aronovi
   mu sinovi pru?e krv, a on zapljusne ?rtvenik sa svih strana;

   ^19dodaju mu i loj s junca i ovna, pretili rep, loj oko drobine,
   bubrege i privjesak s jetre.

   ^20Metnuv?i te masne dijelove na grudi, sa?ga ih u kad na ?rtveniku.

   ^21A grudi i desno pleæe Aron prinese kao ?rtvu prikaznicu pred Jahvom,
   kako je Mojsije naredio.

   ^22Tada Aron podi?e ruke spram naroda i blagoslovi ga. Po?to prinese
   ?rtvu okajnicu, paljenicu i prièesnicu, siðe.

   ^23Poslije toga Mojsije i Aron uðo?e u ?ator sastanka. Kad iziðo?e,
   blagoslovi?e narod. Slava Jahvina pokaza se svemu narodu.

   ^24Ispred Jahve izbi oganj i sa?ga ?rtvu paljenicu i masne komade na
   ?rtveniku. A sav narod, vidjev?i to, viknu od veselja i pade nièice.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 A sinovi Aronovi Nadab i Abihu uzmu svaki svoj kadionik; stave u nj
   vatre i na nju metnu tamjana da prinesu pred Jahvom neposveæenu vatru,
   koju im on ne bija?e propisao.

   ^2Ali izbije plamen ispred Jahve te ih proguta - poginu?e oni pred
   Jahvom.

   ^3Nato æe Mojsije Aronu: "To je ono ?to je Jahve navijestio: Po onima
   koji su mi blizu svetim æu se pokazati; pred svim æu se pukom
   proslaviti." Aron je ?utio.

   ^4Mojsije zovnu Mi?aela i Elsafana, sinove Aronova strica Uziela, pa im
   reèe: "Doðite i odnesite svoju braæu ispred Sveti?ta u polje izvan
   tabora!"

   ^5Oni doðu i odnesu ih u njihovim ko?uljama u polje izvan tabora, kako
   je Mojsije rekao.

   ^6Poslije toga Mojsije reèe Aronu i njegovim sinovima, Eleazaru i
   Itamaru: "Ne ra?èupavajte svoje kose niti razdirite svojih haljina da
   ne poginete i da se On ne razljuti na svekoliku zajednicu. Va?a braæa i
   sav dom Izraelov neka oplakuje one koje je vatra Jahvina sa?egla.

   ^7Ne smijete odlaziti s ulaza u ?ator sastanka da ne pomrete, jer na
   vama je Jahvino ulje pomazanja." Oni uèine po rijeèi Mojsijevoj.

   ^8Jahve reèe Aronu:

   ^9"Kad ulazite u ?ator sastanka, nemojte piti vina niti opojnoga piæa,
   ni ti ni tvoji sinovi s tobom! Tako neæete poginuti. To je trajan zakon
   za va?e nara?taje;

   ^10da mo?ete luèiti posveæeno od obiènoga, èisto od neèistoga;

   ^11da mo?ete uèiti Izraelce svim zakonima ?to ih je Jahve predao preko
   Mojsija."

   ^12Onda Mojsije rekne Aronu i njegovim pre?ivjelim sinovima, Eleazaru i
   Itamaru: "Uzimajte od ?rtve prinosnice ?to preostaje nakon prinesene
   ?rtve u èast Jahvi paljene i beskvasnu je uza ?rtvenik jedite jer je
   vrlo sveta.

   ^13Blagujte je u svetom mjestu, jer to je - tako je meni nareðeno -
   pristojbina tvoja i pristojbina tvojih sinova od ?rtava paljenih u èast
   Jahvi.

   ^14A grudi ?rtve prikaznice i pleæe ?rtve podizanice ti i tvoji sinovi
   i tvoje kæeri s tobom jedite na bilo kojem èistom mjestu. Jer to je
   dodijeljeno za pristojbinu tebi i tvojim sinovima od izraelskih ?rtava
   prièesnica.

   ^15Pleæe ?rtve podizanice i grudi ?rtve prikaznice ?to se donose
   zajedno s lojem, na vatri paljenim - po?to budu prineseni za ?rtvu
   prikaznicu pred Jahvom - neka pripadnu tebi i tvojim sinovima s tobom.
   To je, kako je Jahve naredio, trajan zakon."

   ^16Potom se Mojsije potanje raspita o jarcu ?rtve okajnice. Veæ je bio
   spaljen. On se razljuti na Eleazara i Itamara, Aronove pre?ivjele
   sinove, pa rekne:

   ^17"Za?to ste jeli ?rtvu okajnicu na svetome mjestu? Vrlo ja sveta! To
   vam je dao Jahve da uklanjate krivnju sa zajednice vr?eæi nad njom
   obred pomirenja pred Jahvom.

   ^18Buduæi da krv ?rtve nije bila unesena unutar Sveti?ta, morali ste je
   blagovati u Sveti?tu, kako mi je bilo zapovjeðeno."

   ^19Nato æe Aron Mojsiju: "Danas su, eto, prinijeli svoju ?rtvu okajnicu
   i svoju ?rtvu paljenicu pred Jahvom! ?to bi se meni dogodilo da sam ja
   danas jeo od ?rtve okajnice? Bi li to bilo milo Jahvi?"

   ^20Kad Mojsije to èu, odobri.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Jahve reèe Mojsiju i Aronu:

   ^2"Ovako ka?ite Izraelcima: 'Ovo su ?ivotinje koje izmeðu svih
   èetverono?aca na zemlji mo?ete jesti:

   ^3svaku koja ima papke, ali papke razdvojene, i koja pre?iva mo?ete
   jesti.

   ^4Ali ove, iako pre?ivaju ili papke imaju, ne smijete jesti: devu, jer
   iako pre?iva, razdvojena papka nema - za vas je neèista;

   ^5svisca, jer iako pre?iva, razdvojena papka nema - za vas je neèist;

   ^6arnebeta, iako pre?iva, razdvojena papka nema - za vas je neèist.

   ^7A svinja, iako ima papak, i to papak razdvojen, ne pre?iva - za vas
   je neèista.

   ^8Njihova mesa nemojte jesti niti se njihove strvine doticati - za vas
   su one neèiste.'"

   ^9Od svih vodenih ?ivotinja ove mo?ete jesti: sve ?to ?ivi u vodi, bilo
   u morima, bilo u rijekama, a ima peraje i ljuske mo?ete jesti.

   ^10A ?to u morima i rijekama nema peraja i ljusaka - sve ?ivotinjice u
   vodi, sva ?iva vodena biæa - neka su vam odvratna

   ^11i odvratna neka vam ostanu! Mesa od njih nemojte jesti, a njihove
   strvine dr?ite za odvratnost.

   ^12Sve, dakle, ?to je u vodi a nema peraja i ljusaka neka je za vas
   odvratno."

   ^13"Od ptica neka su vam ove odvratne i neka se ne jedu - odvratnost
   su: orao, orao strvinar i jastreb,

   ^14tetrijeb i sokol bilo koje vrste;

   ^15gavran svih vrsta;

   ^16noj, kobac i galeb; lastavica svake vrste;

   ^17sova, gnjurac, u?ara,

   ^18labud, pelikan, droplja;

   ^19roda, èaplja svake vrste; pupavac i ?i?mi?."

   ^20"Svi krilati kukci ?to hodaju èetverono?ke neka su vam odvratni!

   ^21Od svih tih krilatih kukaca ?to hodaju èetverono?ke mo?ete jesti
   samo one koji imaju na svojim no?icama listove za skakutanje po zemlji.

   ^22Od njih mo?ete jesti: svaku vrstu skakavaca, cvrèaka i zrikavaca.

   ^23A svi drugi krilati kukci na èetiri no?ice neka su vam odvratni!

   ^24I od njih æete se oneèistiti: tko se god dotakne njihove crkotine,
   neka je neèist do veèeri;

   ^25tko god ponese crkotinu bilo koje od njih, neka opere svoju odjeæu i
   neèistim se smatra do veèeri;

   ^26i ?ivotinje s nerazdvojenim papkom ?to ne pre?ivaju za vas su
   neèiste, i tko ih se dotakne neka je neèist!

   ^27Onda, èetverono?ne ?ivotinje koje hodaju na èetiri ?ape za vas su
   neèiste. Tko se dotakne njihova strva, neka je neèist do veèeri.

   ^28A onaj koji ponese njihov strv, neka opere svoju odjeæu i bude
   neèist do veèeri. Za vas su one neèiste."

   ^29"Od ?ivotinja ?to po zemlji gmi?u neka su za vas ove neèiste:
   krtica, mi? i svaka vrsta gu?tera;

   ^30zidni macaklin, kameleon, da?devnjak, zelembaæ i tin?amet.

   ^31Te su ?ivotinje od svih ?to gmi?u za vas neèiste. Tko ih se mrtvih
   dotakne neka je neèist do veèeri.

   ^32A na ?to koja od njih mrtva padne, neka je oneèi?æeno: bio to kakav
   drveni predmet ili odjeæa, ko?a ili vreæa. Svaki takav predmet koji se
   upotrebljava neka se zamoèi u vodu i ostane neèist do veèeri. Onda æe
   postati èist.

   ^33Upadne li ?to od njih u kakvu zemljanu posudu, razbijte je; sve je u
   njoj oneèi?æeno.

   ^34A bilo kakva hrana ?to se jede, ako na nju kapne voda iz te posude,
   bit æe oneèi?æena. Svaka tekuæina ?to se pije u svakoj takvoj posudi
   neka se smatra neèistom.

   ^35A sve na ?to padne bilo ?to od njihove crkotine neka je neèisto;
   bude li to peæ ili ognji?te, neka se sru?e: oneèi?æeni su za vas i neka
   neèisti budu.

   ^36A vrelo ili èatrnja koja dr?i vodu neka se smatraju èistima. Ali tko
   dirne strvinu ?ivotinje neka je neèist.

   ^37Ako ?to od njihova strva padne na ?itno sjemenje ?to æe se sijati,
   ono ostaje èisto;

   ^38ali ako se sjemenje nakvasi vodom, a onda na nj padne ?to od njihove
   crkotine, neka je za vas neèisto.

   ^39Ako ugine koja ?ivotinja ?to vam slu?i za hranu, onaj koji dotakne
   njezinu strvinu neka je neèist do veèeri;

   ^40a koji pojede od njezine strvine neka opere svoju odjeæu i bude
   neèist do veèeri; koji ponese njezinu strvinu neka opere svoju odjeæu i
   bude neèist do veèeri.

   ^41Svaka ?ivotinja ?to po tlu gmi?e odvratna je. Neka se ne jede!

   ^42Ni?ta ?to pu?e na trbuhu, ni?ta ?to god ide na èetiri noge ili na
   vi?e nogu - nikakve puzavce ?to po tlu gmi?u nemojte jesti jer su
   odvratni!

   ^43Nemojte sami sebe poganiti svim tim puzavcima ?to gmi?u; ne prljajte
   se njima, da i vi zbog njih ne postanete neèisti.

   ^44Ta ja - Jahve - Bog sam va?! Posveæujte se, dakle, da sveti budete,
   jer svet sam ja! Nijednim se puzavcem ?to po tlu gmi?e ne prljajte!

   ^45Jest, ja sam Jahve; izveo sam vas iz zemlje egipatske da vam budem
   Bog. Budite, dakle, sveti jer sam svet ja!"

   ^46To je odredba koja se odnosi na ptice i sva ?iva biæa ?to se u vodi
   kreæu i na sve stvorove koji po zemlji gmi?u.

   ^47Svrha joj je da se razlikuje neèisto od èistoga; ?ivotinja koja se
   mo?e jesti od ?ivotinje koja se ne smije jesti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Ka?i Izraelcima: 'Kad koja ?ena zatrudni i rodi mu?ko èedo, neka je
   neèista sedam dana, kako je neèista u vrijeme svoga mjeseènog pranja.

   ^3Osmoga dana neka se dijete obre?e.

   ^4A ona neka ostane jo? trideset i tri dana da se oèisti od svoje krvi;
   ne smije dirati ni?ta posveæeno niti dolaziti u Sveti?te dok se ne
   navr?i vrijeme njezina èi?æenja.

   ^5Ako rodi ?ensko èedo, neka je neèista dva tjedna, kao za svoga
   mjeseènog pranja, i neka ostane jo? ?ezdeset i ?est dana da se oèisti
   od svoje krvi.

   ^6A kad se navr?i vrijeme njezina èi?æenja - bilo za sinèiæa, bilo za
   kæerkicu - neka donese sveæeniku na ulaz u ?ator sastanka jednogodi?nje
   janje za ?rtvu paljenicu i jednoga golubiæa ili grlicu za ?rtvu
   okajnicu.

   ^7Neka on to prinese pred Jahvom i nad njom izvr?i obred pomirenja.
   Tako æe ona biti oèi?æena od svoga krvarenja. To je odredba koja se
   odnosi na ?enu kad rodi bilo mu?ko bilo ?ensko èedo.

   ^8Ali ako ne mo?e da naðe dovoljno sredstava za grlo od sitnoga stada,
   neka onda uzme dvije grlice ili dva golubiæa - jedno za ?rtvu
   paljenicu, a drugo za ?rtvu okajnicu. Neka sveæenik izvr?i nad njom
   obred pomirenja, i ona æe biti oèi?æena'."
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Reèe Jahve Mojsiju i Aronu:

   ^2"Ako se kome na ko?i pojavi oteklina ili li?aj ili bjelkasta pjega
   ?to bi bila nagovje?taj gube na ko?i njegova tijela, neka se takav
   dovede sveæeniku Aronu ili kojemu od njegovih sinova sveæenika.

   ^3Neka sveæenik pregleda zara?eno mjesto na ko?i njegova tijela. Ako je
   dlaka na zara?enom mjestu postala bijela i uèini se da je ono dublje od
   ko?e njegova tijela, onda je to guba. Po?to ga sveæenik pregleda, neka
   ga proglasi neèistim.

   ^4Ali ako se poka?e da bjelkasta pjega na ko?i njegova tijela nije
   dublja nego i ko?a, a dlaka na njoj nije pobijeljela, neka onda
   sveæenik bolesnika osami sedam dana.

   ^5Neka ga sedmoga dana opet sveæenik pregleda. Ako ustanovi svojim
   oèima da zaraza jo? postoji, ali da se po ko?i dalje ne ?iri, neka ga
   osami jo? sedam dana.

   ^6Sedmoga dana neka ga opet pregleda. Bude li zara?eno mjesto manje
   upadno, a bolest se ko?om ne bude pro?irila, neka ga proglasi èistim:
   to je samo li?aj. Po?to opere svoje haljine, bit æe èist.

   ^7Ali ako se li?aj ko?om pro?iri, po?to je sveæenik bolesnika pregledao
   i proglasio ga èistim, neka se ponovo poka?e sveæeniku.

   ^8Neka ga sveæenik pregleda. Bude li se li?aj pro?irio po ko?i, neka ga
   sveæenik proglasi neèistim: to je guba.

   ^9Ako se na èovjeku poka?e guba, neka ga dovedu sveæeniku.

   ^10Neka ga sveæenik pregleda. Ako po ko?i bude bjelkasta oteklina s
   pobijeljelom dlakom i napetim èirom,

   ^11to je duboko ukorijenjena guba po ko?i njegova tijela. Neka ga
   sveæenik proglasi neèistim. Ne treba ga osamljivati, jer je sigurno
   neèist.

   ^12Ako guba izbije po ko?i tako da bolesniku prekrije svu ko?u od glave
   do pete - sve ?to sveæenikove oèi vide -

   ^13neka sveæenik obavi pregled. Bude li guba prekrila sve njegovo
   tijelo, neka ga proglasi èistim. Buduæi da je sav pobijelio, èist je.

   ^14Ali onog dana kad se na njemu poka?e èir, bit æe neèist.

   ^15Kad sveæenik vidi taj èir, neka bolesnika proglasi neèistim: èir je
   neèista stvar, to je guba.

   ^16Ali ako se èir promijeni u bijelo, neka èovjek doðe k sveæeniku.

   ^17Sveæenik neka ga pregleda. Bude li rana postala bijela, neka
   sveæenik proglasi bolesnika èistim - èist i jest."

   ^18"Kad se kome na ko?i napne èir i zacijeli,

   ^19i ondje gdje je bio èir pojavi se bjelkasta oteklina ili mjesto
   izblijedi i postane bjelkasto, ili izbije bijelocrvenkasta pjega, neka
   se taj èovjek poka?e sveæeniku.

   ^20Neka ga sveæenik pregleda. Pronaðe li da je tu ko?a udubljenija a
   dlaka pobijeljela, neka ga sveæenik proglasi neèistim - to je onda guba
   ?to je izbila u èiru.

   ^21Ali ako sveæenik ustanovi da tu dlaka nije pobijeljela, da ko?a nije
   udubljenija nego drugdje, da mjesto tamni, neka bolesnika osami sedam
   dana.

   ^22Pro?iri li mu se bolest po ko?i, neka ga sveæenik proglasi neèistim
   - to je guba.

   ^23Ako pjega ostane na mjestu i ne pro?iri se, to je o?iljak od èira.
   Neka toga èovjeka sveæenik proglasi èistim."

   ^24"Kome na ko?i bude opeklina, pa mjesto opekline postane pjega
   bijelocrvenkasta ili bjelkasta,

   ^25neka to sveæenik pregleda. Ako dlaka na mjestu bude pobijeljela i
   uèini se da je to mjesto udubljenije od ko?e, onda je to guba ?to je u
   opeklini izbila. Neka ga sveæenik proglasi neèistim; to je guba.

   ^26Ali ako sveæenik ustanovi da dlaka nije pobijeljela, da mjesto nije
   udubljenije od ko?e i da tamni, neka ga osami sedam dana.

   ^27Sedmoga dana neka ga pregleda. Ako se pjega po ko?i pro?iri, neka ga
   sveæenik proglasi neèistim: to je guba.

   ^28Ostane li ozljeda na mjestu i pro?iri se po ko?i, to je onda
   oteklina od opekline. Neka èovjeka sveæenik proglasi èistim: to je
   o?iljak od opekline."

   ^29"Ako se na glavi ili na bradi kojega èovjeka ili ?ene poka?e bolest,

   ^30neka sveæenik bolest pregleda. Ustanovi li se da je dublje od ko?e i
   da je tu dlaka po?utjela i otanèala, neka bolesnika sveæenik proglasi
   neèistim. To je ?uga, to jest guba na glavi ili na bradi.

   ^31Ali ako sveæenik, pregledav?i oboljelo mjesto, ustanovi da nije
   dublje od ko?e, ali da tu ipak nema crne dlake, neka sveæenik odstrani
   ?ugavca sedam dana.

   ^32Sedmoga dana neka ga sveæenik pregleda. Ako se ?uga nije pro?irila
   niti dlaka po?utjela, te ako se èini da ?uga nije dublja od ko?e,

   ^33neka se bolesnik obrije - ali o?ugano mjesto da ne brije! - i neka
   ga sveæenik odstrani od drugih sedam dana.

   ^34Sedmoga dana neka opet sveæenik pregleda ?ugavo mjesto. Ako se ?uga
   ko?om ne bude pro?irila i uèini se da nije dublja od ko?e, neka tog
   bolesnika sveæenik proglasi èistim. On neka opere svoju odjeæu i bude
   èist.

   ^35Pro?iri li se ?uga po ko?i po?to je bio èistim progla?en,

   ^36neka ga sveæenik ponovo pregleda. Ako se ?uga ko?om bude pro?irila -
   sveæenik neka vi?e i ne tra?i ?ute dlake - bolesnik ja neèist.

   ^37Ali ako opazi da je ?uga stala i da je nikla crna dlaka, ?uga je
   zacijeljela - on je èist. Neka ga sveæenik proglasi èistim."

   ^38"Ako se na ko?i kojeg èovjeka ili ?ene poka?u pjege te ako su te
   pjege bijele,

   ^39neka ih sveæenik pregleda. Ako te pjege po ko?i budu tamnobijele,
   onda je to osip ?to je izbio po ko?i: bolesnik je èist."

   ^40"Ako èovjeku opadne kosa s glave, oæelavio mu je zatiljak, ali je
   èist.

   ^41Ako mu sprijeda opadne kosa s glave, oæelavio je na èelu, ali je
   èist.

   ^42Ali ako se po æelavu zatiljku ili po oæelavljelu èelu pojavi
   crvenkastobijela bolest, to je guba ?to je izbila po njegovu æelavom
   zatiljku ili oæelavljelu èelu.

   ^43Neka ga sveæenik pregleda. Ako ustanovi da je osip na æelavu
   zatiljku ili po oæelavljelu èelu bjelkastocrvenkast - naizgled kao i
   guba na ko?i tijela -

   ^44èovjek se ogubavio, neèist je. Sveæenik ga mora proglasiti neèistim
   - guba mu je na glavi."

   ^45"Onaj koji se bude ogubavio, neka nosi rasparanu odjeæu; kosa neka
   mu je ra?èupana; gornju usnu neka prekrije i vièe: "Neèist! Neèist!"

   ^46Sve dok na njemu bude bolest, neka neèistim ostane, a kako je
   neèist, neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora."

   ^47"Kad se zaraza gube poka?e na odijelu, bilo vunenu bilo lanenu,

   ^48na osnovi ili na potki od lana ili vune; ili na ko?i; ili na bilo
   kakvu predmetu od ko?e;

   ^49pa ako mrlja na odijelu ili ko?i, na osnovi ili na potki, ili na
   bilo kakvu predmetu od ko?e, bude zelenkasta ili crvenkasta, to je guba
   i neka se sveæeniku poka?e.

   ^50Neka sveæenik, po?to pregleda ?to je zara?eno, to stavi na osamu
   sedam dana.

   ^51Onda neka sedmoga dana zarazu pregleda. Ako se zaraza pro?iri po
   odijelu, po osnovi ili potki, ili po ko?i, ili po kakvu god predmetu od
   ko?e, to je zarazna guba. Stvar je neèista.

   ^52To odijelo - bilo osnova bilo potka, od vune ili lana - ili kakav
   ko?ni predmet za koji je zaraza prionula, gubom se zarazio; neka na
   vatri izgori.

   ^53Ali ako sveæenik opazi da se zaraza nije pro?irila na odijelu - na
   osnovi ni na potki - niti na bilo kakvu ko?nom predmetu,

   ^54onda neka naredi da se zara?ena stvar opere. Neka je zatim stavi
   nasamo drugih sedam dana.

   ^55A ako, po?to je stvar bila oprana, sveæenik opazi da se zara?eno
   mjesto nije promijenilo, ipak, mada se bolest nije ra?irila, stvar je
   neèista. Neka se na vatri spali: trula je i iznutra i izvana.

   ^56Opazi li sveæenik da se bolest smanjuje nakon pranja, neka to mjesto
   izre?e, bilo ono na odijelu ili na ko?i, na osnovi ili na potki.

   ^57Ako se na odijelu opet pojavi, u osnovi ili potki, ili bilo kakvu
   ko?nom predmetu, onda je to zaraza, i zara?eni predmet neka u vatri
   izgori.

   ^58Ako li bolest nestane s odijela - osnove ili potke - ili bilo kakva
   ko?noga predmeta po?to je bio opran, neka se opere opet, pa neka je
   èist."

   ^59To su propisi za bolest gube na odijelu od vune ili lana - u osnovi
   ili potki - ili bilo kakvu predmetu od ko?e da se proglase èistim ili
   neèistim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Neka ovo bude obred za gubavca na dan njegova èi?æenja: neka se
   dovede sveæeniku;

   ^3neka sveæenik iziðe iz tabora i obavi pregled. Ako ustanovi da je
   gubavac od gube ozdravio,

   ^4neka naredi da se za èovjeka koji se ima èistiti uzmu dvije ptice,
   èiste i ?ive, cedrovine, grimiznog prediva i izopa.

   ^5Neka zatim sveæenik naredi da se jedna ptica zakolje nad ?ivom vodom
   u zemljanoj posudi.

   ^6Potom neka uzme ?ivu pticu, a onda zajedno ?ivu pticu, cedrovinu,
   grimizno predivo i izop zamoèi u krv ptice ?to je bila zaklana povrh
   ?ive vode.

   ^7Sada neka sedam puta po?kropi onoga koji se od gube èisti, a onda ga
   èistim proglasi. Poslije toga neka pusti ?ivu pticu na otvorenu polju.

   ^8Onaj koji se èisti neka opere svoju odjeæu, obrije sve svoje dlake i
   u vodi se okupa. Tako neka je èist. Poslije toga neka uðe u tabor, ali
   sedam dana neka stanuje izvan svoga ?atora.

   ^9Sedmi dan neka obrije sve svoje dlake: kosu, bradu i obrve; neka
   obrije sve ostale svoje dlake. Po?to u vodi opere svoju odjeæu i okupa
   se, neka je èist.

   ^10Osmoga dana neka uzme mu?ko janje bez mane, jedno ?ensko janje od
   godine dana, takoðer bez mane, tri desetine efe najboljeg bra?na
   zamije?ena u ulju za ?rtvu prinosnicu i jedan log ulja.

   ^11Sveæenik koji vr?i èi?æenje neka ih stavi pred Jahvu na ulazu u
   ?ator sastanka s èovjekom koji se ima èistiti.

   ^12Neka zatim sveæenik uzme jedno mu?ko janje pa ga s ono ulja u logu
   prinese kao ?rtvu naknadnicu. Neka ih prinese pred Jahvom kao ?rtvu
   prikaznicu.

   ^13Neka janje zakolje ondje gdje se kolju ?rtve okajnice i ?rtve
   paljenice - na svetome mjestu, jer ?rtva naknadnica kao i okajnica
   pripada sveæeniku: vrlo je sveta!

   ^14Potom neka sveæenik uzme krvi od ?rtve naknadnice, pa neka njome
   nama?e resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga
   koji se èisti.

   ^15Poslije toga neka uzme log s uljem i izlije na dlan svoje lijeve
   ruke.

   ^16Zamoèiv?i sveæenik svoj desni prst u ulje na svojoj lijevoj ruci,
   neka uljem sa svoga prsta obavi ?kropljenje pred Jahvom sedam puta.

   ^17Od ulja ?to mu preostane u ruci neka sveæenik, po krvi od ?rtve
   naknadnice, poma?e resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne
   noge onoga koji se èisti.

   ^18Ostatak ulja sa svoje ruke neka sveæenik metne na glavu onoga koji
   se èisti. Tako æe sveæenik nad njim izvr?iti obred pomirenja pred
   Jahvom.

   ^19Neka sveæenik poslije toga prinese ?rtvu okajnicu i nad onim koji se
   èisti neka obavi obred pomirenja za njegovu neèistoæu. Napokon neka
   zakolje ?rtvu paljenicu,

   ^20a onda neka sveæenik ?rtvu paljenicu i ?rtvu prinosnicu podigne na
   ?rtvenik. Kad tako sveæenik nad njim obavi obred pomirenja, neka je
   èist.

   ^21Ako bude siroma?an te ne mogne to priskrbiti, neka uzme samo jedno
   mu?ko janje za ?rtvu naknadnicu i neka se ono prinese kao ?rtva
   prinosnica da se nad tim èovjekom izvr?i obred pomirenja. I neka uzme
   samo desetinu efe najboljeg bra?na zamije?ena u ulju za ?rtvu
   prinosnicu, jedan log ulja,

   ^22k tome dvije grlice ili dva golubiæa - prema svojim moguænostima -
   jedno za ?rtvu okajnicu, a drugo za ?rtvu paljenicu.

   ^23Osam dana nakon svoga oèi?æenja neka ih donese sveæeniku na ulaz u
   ?ator sastanka pred Jahvu.

   ^24Neka sveæenik uzme janje za ?rtvu naknadnicu i log s uljem pa ih
   prinese pred Jahvom kao ?rtvu prikaznicu.

   ^25Neka se onda zakolje janje ?rtve naknadnice, a sveæenik neka uzme
   njegove krvi i neka njome nama?e resicu desnoga uha, palac desne ruke i
   palac desne noge onoga koji se èisti.

   ^26Poslije toga neka sveæenik izlije ulje na dlan svoje lijeve ruke.

   ^27A onda neka od ulja ?to mu je na dlanu lijeve ruke obavi ?kropljenje
   sedam puta prstom svoje desne ruke pred Jahvom.

   ^28Od ulja iz svoje ruke neka sveæenik, po krvi ?rtve naknadnice,
   nama?e resicu desnog uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga
   koji se èisti.

   ^29Ostatak ulja ?to bude na dlanu neka sveæenik stavi na glavu onoga
   koji se èisti, vr?eæi nad njim obred pomirenja pred Jahvom.

   ^30Neka zatim prinese jednu od dviju grlica ili jednoga od dvaju
   golubiæa - ?to je veæ mogao pribaviti -

   ^31kao ?rtvu okajnicu, a drugu kao ?rtvu paljenicu zajedno sa ?rtvom
   prinosnicom. Neka tako sveæenik izvr?i obred pomirenja pred Jahvom nad
   onim koji se èisti."

   ^32To je propis za onoga koji je gubom zara?en a ne mo?e priskrbiti sve
   za svoje oèi?æenje.

   ^33Jahve reèe Mojsiju i Aronu:

   ^34"Kad uðete u kanaansku zemlju koju æu vam dati u posjed, a ja pustim
   gubu na koju kuæu u zemlji ?to je budete zaposjeli,

   ^35onda onaj èija je kuæa neka doðe sveæeniku i ka?e: 'Èini mi se da je
   moja kuæa zara?ena gubom.'

   ^36Neka sveæenik naredi da se kuæa isprazni prije nego on doðe da
   bolest pregleda, da ne bi sve ?to je u kuæi bilo progla?eno neèistim;
   poslije toga neka sveæenik uðe da kuæu pregleda.

   ^37Ako nakon pregleda zapazi da je bolest na kuænim zidovima od
   zelenkastih ili crvenkastih udubina i prièini mu se da idu dublje od
   povr?ine zida,

   ^38neka sveæenik iziðe iz kuæe na kuæna vrata i neka kuæu zatvori sedam
   dana.

   ^39Sedmi dan neka sveæenik opet doðe i pregleda: ako se bolest bude
   pro?irila po zidovima kuæe,

   ^40neka sveæenik naredi da se povadi zara?eno kamenje i baci na koje
   neèisto mjesto izvan grada.

   ^41Zatim neka zapovjedi da se svi unutarnji zidovi kuæe ostru?u i da se
   sastrugani prah baci na koje neèisto mjesto izvan grada.

   ^42Onda neka se uzme drugo kamenje i umetne namjesto onoga kamenja.
   Potom neka se uzme druga ?buka i kuæa ponovo o?buka.

   ^43Ako se po?ast na kuæi opet pojavi po?to je kamenje bilo povaðeno i
   kuæa ostrugana i opet o?bukana,

   ^44neka sveæenik ode da pregleda: bude li se bolest po kuæi pro?irila,
   to je onda u kuæi zarazna guba; kuæa je neèista.

   ^45Neka se kuæa poru?i, a njezino kamenje, njezina drvena graða i sva
   ?buka s kuæe neka se odnese izvan grada na koje neèisto mjesto.

   ^46Tko uðe u kuæu dok je zatvorena, neka je neèist do veèeri.

   ^47Tko u kuæi legne, mora oprati svoju odjeæu. I tko u kuæi objeduje,
   mora svoju odjeæu oprati.

   ^48Ako li sveæenik doðe i vidi da se bolest po kuæi nije pro?irila
   po?to je kuæa opet bila o?bukana, neka sveæenik kuæu proglasi èistom,
   jer se bolest izlijeèila.

   ^49A za oèi?æenje kuæe neka uzme: dvije ptice, cedrovine, grimizna
   prediva i izopa.

   ^50Jednu od ptica neka zakolje nad ?ivom vodom u zemljanoj posudi.

   ^51Potom neka uzme: cedrovinu, izop, grimizno predivo i pticu ?ivu te
   ih zamoèi u krv ptice zaklane i u ?ivu vodu pa kuæu po?kropi sedam
   puta.

   ^52Oèistiv?i tako od grijeha kuæu krvlju ptice, ?ivom vodom, ?ivom
   pticom, cedrovinom, izopom i grimiznim predivom,

   ^53neka pticu ?ivu pusti izvan grada na otvorenu polju. Kad tako obavi
   obred pomirenja nad kuæom, bit æe èista."

   ^54To je propis za svaku vrst gube i ?uge,

   ^55za gubu odjeæe ili kuæe,

   ^56za otekline, li?aje ili pjege.

   ^57On odreðuje vrijeme neèistoæe i èistoæe. To je zakon o gubi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Jahve reèe Mojsiju i Aronu:

   ^2"Govorite Izraelcima i ka?ite im: 'Kad koji èovjek imadne izljev iz
   svoga tijela, njegov je izljev neèist.

   ^3Evo u èemu je njegova neèistoæa ako ima taj izljev: ispusti li
   njegovo tijelo izljev ili ga zadr?i, on je neèist.

   ^4Svaka postelja na koju legne onaj koji ima izljev neka je neèista; i
   svaki predmet na koji sjedne neka je neèist.

   ^5A svaki koji se dotakne njegove posteljine neka opere svoju odjeæu, u
   vodi se okupa i neèistim ostane do veèeri.

   ^6Tko god sjedne na predmet na kojemu je sjedio onaj koji je imao
   izljev neka opere svoju odjeæu, u vodi se okupa i neèistim ostane do
   veèeri.

   ^7Tko se dotakne tijela onoga koji je imao izljev neka opere svoju
   odjeæu, u vodi se okupa i do veèeri neèistim ostane.

   ^8Ako onaj koji ima izljev pljune na koga tko je èist neka taj opere
   svoju odjeæu, u vodi se okupa i neèistim ostane do veèeri.

   ^9Neka je neèisto i svako sjedalo na koje za vo?nje sjedne onaj koji
   ima izljev;

   ^10i tko se dotakne èega ?to je pod tim bolesnikom bilo neka je neèist
   do veèeri. Tko ponese ?togod takvo neka svoju odjeæu opere, u vodi se
   okupa i ostane neèistim do veèeri.

   ^11A svaki koga se onaj koji ima izljev dotakne neopranih ruku neka
   svoju odjeæu opere, u vodi se okupa i ostane neèistim do veèeri.

   ^12Zemljana posuda koje se dotakne onaj s izljevom neka se razbije, a
   svaki drveni sud neka se vodom ispere.

   ^13Kad se onaj koji ima izljev od toga izlijeèi, neka onda nabroji
   sedam dana za svoje oæi?æenje; neka opere svoju odjeæu, okupa se u
   ?ivoj vodi i neka je èist.

   ^14Osmoga pak dana neka uzme dvije grlice ili dva golubiæa, doðe pred
   Jahvu na ulaz u ?ator sastanka pa ih sveæeniku preda.

   ^15Neka ih sveæenik prinese jedno kao ?rtvu okajnicu, a drugo kao ?rtvu
   paljenicu. Time æe sveæenik izvr?iti obred pomirenja nad tim èovjekom
   za njegov izljev.

   ^16Kad èovjek imadne sjemeni izljev, neka u vodi okupa cijelo svoje
   tijelo i ostane neèistim do veèeri.

   ^17Svaka haljina i svaka ko?a na koju dospije takav sjemeni izljev neka
   se u vodi opere i ostane neèistom do veèeri.

   ^18Ako koja ?ena legne s kojim èovjekom i on ispusti sjeme, neka se
   okupaju u vodi i budu neèisti do veèeri'."

   ^19"Kad ?ena imadne krvarenje, izljev krvi iz svoga tijela, neka ostane
   u svojoj neèistoæi sedam dana; tko se god nje dotakne neka je neèist do
   veèeri.

   ^20Na ?to god bi legla za svoje neèistoæe neka je neèisto; na ?to god
   sjedne neka je neèisto.

   ^21Tko se dotakne njezine posteljine neka opere svoju odjeæu, u vodi se
   okupa i do veèeri ostane neèistim.

   ^22Tko god dotakne bilo koji predmet na kojemu je ona sjedila neka
   svoju odjeæu opere, u vodi se okupa i neèist ostane do veèeri.

   ^23A ako bi se dotakao èega ?to je bilo na njezinoj postelji ili na
   predmetu na kojem je ona sjedila, neka je neèist do veèeri.

   ^24Ako koji èovjek s njom legne, njezina neèistoæa za nj prianja, pa
   neka je neèist sedam dana. Svaka postelja na koju on legne neka je
   neèista.

   ^25Ako ?ena imadne krvarenje dulje vremena izvan svoga mjeseènog
   pranja, ili ako se njezino mjeseèno pranje produ?uje, neka se smatra
   neèistom sve vrijeme krvarenja kao da su dani njezina mjeseènog pranja.

   ^26Svaka postelja na koju legne za sve vrijeme svoga krvarenja bit æe
   joj kao i postelja za njezina mjeseènog pranja. I svaki predmet na koji
   sjedne neka postane neèistim kao ?to bi bio neèist u vrijeme njezina
   mjeseènog pranja.

   ^27A svatko tko ih se dotakne neka je neèist; neka opere svoju odjeæu,
   okupa se u vodi i ostane neèistim do veèeri.

   ^28Ako ozdravi od svog krvarenja, neka namiri sedam dana, a poslije
   toga neka je èista.

   ^29Osmoga dana neka uzme dvije grlice ili dva golubiæa te ih donese
   sveæeniku na ulaz u ?ator sastanka.

   ^30Neka jedno sveæenik prinese kao ?rtvu okajnicu, a drugo kao ?rtvu
   paljenicu. Tako æe sveæenik obaviti pred Jahvom obred pomirenja nad
   njom, za njezino neèisto krvarenje."

   ^31"Odvraæajte Izraelce od njihovih neèistoæa, da ne bi zbog njih
   pomrli oskvrnjujuæi moje Prebivali?te koje se nalazi meðu njima.

   ^32To je propis za èovjeka koji ima izljev; za onoga koga èini neèistim
   sjemeni izljev;

   ^33za ?enu u vrijeme neèistoæe njezina mjeseènog pranja; za svakoga -
   bilo mu?ko bilo ?ensko - tko imadne izljev, a tako i za èovjeka koji
   legne s oneèi?æenom ?enom."
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Poslije smrti dvojice Aronovih sinova, koji su poginuli prinoseæi
   pred Jahvom neposveæenu vatru, progovori Jahve Mojsiju.

   ^2Jahve reèe Mojsiju: "Ka?i svome bratu Aronu da ne ulazi u svako doba
   u Sveti?te iza zavjese, pred Pomirili?te koje se nalazi na Kovèegu, da
   ne pogine. Jer ja æu se pojavljivati nad Pomirili?tem u oblaku.

   ^3Neka Aron ulazi u Sveti?te ovako: s juncem za ?rtvu okajnicu i ovnom
   za ?rtvu paljenicu.

   ^4Neka se obuèe u posveæenu ko?ulju od lana; na svoje tijelo neka
   navuèe gaæe od lana; neka se opa?e lanenim pasom, a na glavu stavi
   mitru od lana. To je posveæeno ruho koje ima obuæi po?to se okupa u
   vodi.

   ^5Od zajednice izraelske neka primi dva jarca za ?rtvu okajnicu i
   jednoga ovna za ?rtvu paljenicu.

   ^6Po?to Aron prinese junca za ?rtvu okajnicu za svoj grijeh i izvr?i
   obred pomirenja za se i za svoj dom,

   ^7neka uzme oba jarca i postavi ih pred Jahvu na ulaz u ?ator sastanka.

   ^8Neka Aron baci kocke za oba jarca te jednoga odredi kockom Jahvi, a
   drugoga Azazelu.

   ^9Jarca na kojega je kocka pala da bude Jahvi neka Aron prinese za
   ?rtvu okajnicu.

   ^10A jarac na kojega je kocka pala da bude Azazelu neka se smjesti ?iv
   pred Jahvu, da se nad njim obavi obred pomirenja i otpremi Azazelu u
   pustinju.

   ^11Zatim neka Aron prinese junca za ?rtvu okajnicu za svoj grijeh; i
   obavi obred pomirenja za se i za svoj dom: i neka zakolje toga junca za
   ?rtvu okajnicu za svoj grijeh.

   ^12Potom neka uzme kadionik pun u?arena ugljevlja sa ?rtvenika ispred
   Jahve i dvije pune pregr?ti miomirisnoga tamjana u prah smrvljenoga.
   Neka to unese iza zavjese.

   ^13Sad neka stavi tamjan na vatru pred Jahvom da oblak od tamjana
   zastre Pomirili?te ?to je na Svjedoèanstvu. Tako neæe poginuti.

   ^14Poslije toga neka uzme krvi od junca i svojim prstom po?kropi
   istoènu stranu Pomirili?ta; a ispred Pomirili?ta neka svojim prstom
   po?kropi sedam puta tom krvlju.

   ^15Neka potom zakolje jarca za ?rtvu okajnicu za grijeh naroda; neka
   unese njegovu krv za zavjesu te s njegovom krvi uèini kako je uèinio s
   krvlju od junca: neka njome po?kropi po Pomirili?tu i pred njim.

   ^16Tako æe obaviti obred pomirenja nad Sveti?tem zbog neèistoæa
   Izraelaca, zbog njihovih prijestupa i svih njihovih grijeha. A tako
   neka uèini i za ?ator sastanka ?to se meðu njima nalazi, sred njihovih
   neèistoæa.

   ^17Kad on uðe da obavi obred pomirenja u Sveti?tu, neka nikoga drugog
   ne bude u ?atoru sastanka dok on ne iziðe. Obaviv?i obred pomirenja za
   se, za svoj dom i za svu izraelsku zajednicu,

   ^18neka ode k ?rtveniku koji se nalazi pred Jahvom te nad ?rtvenikom
   obavi obred pomirenja. Neka uzme krvi od junca i krvi od jarca pa stavi
   na rogove oko ?rtvenika.

   ^19Neka svojim prstom po?kropi ?rtvenik istom krvlju sedam puta. Tako
   æe ga oèistiti od neèistoæa Izraelaca i posvetiti.

   ^20Kad svr?i obred pomirenja Sveti?ta, ?atora sastanka i ?rtvenika,
   neka primakne jarca ?ivoga.

   ^21Neka mu na glavu Aron stavi obje svoje ruke i nad njim ispovjedi sve
   krivnje Izraelaca, sve njihove prijestupe i sve njihove grijehe.
   Polo?iv?i ih tako jarcu na glavu, neka ga po?alje u pustinju s jednim
   prikladnim èovjekom.

   ^22Tako æe jarac na sebi odnijeti sve njihove krivnje u pusti kraj.
   Otpremiv?i jarca u pustinju,

   ^23neka se Aron vrati u ?ator sastanka, sa sebe svuèe lanenu odjeæu u
   koju se bio obukao kad je ulazio u Sveti?te i neka je ondje ostavi.

   ^24Neka potom opere svoje tijelo vodom na posveæenu mjestu, na se obuèe
   svoju odjeæu te iziðe da prinese svoju ?rtvu paljenicu i ?rtvu
   paljenicu naroda i obavi obred pomirenja za se i za narod.

   ^25Loj sa ?rtve okajnice neka sa?e?e u kad na ?rtveniku.

   ^26Onaj koji je odveo jarca Azazelu neka opere svoju odjeæu, svoje
   tijelo u vodi okupa i poslije toga mo?e opet doæi u tabor.

   ^27A junca ?rtve okajnice i jarca ?rtve okajnice od kojih je krv bila
   donesena u Sveti?te da se obavi obred pomirenja neka odnesu izvan
   tabora pa neka na vatri spale njihove ko?e, njihovo meso i njihovu
   neèist.

   ^28Tko ih bude spaljivao, neka opere svoju odjeæu, svoje tijelo okupa u
   vodi i poslije toga mo?e opet doæi u tabor.

   ^29Ovaj zakon neka za vas trajno vrijedi. U sedmom mjesecu, deseti dan
   toga mjeseca, postite i ne obavljajte nikakva posla: ni domorodac ni
   stranac koji meðu vama boravi.

   ^30Jer toga dana nad vama se ima izvr?iti obred pomirenja da se
   oèistite od svih svojih grijeha te da pred Jahvom budete èisti.

   ^31Neka je to za vas subotnji poèinak kad postite. Trajan je to zakon.

   ^32Neka obred pomirenja obavi onaj sveæenik koji bude pomazan i
   posveæen za vr?enje sveæenièke slu?be namjesto svoga oca. Neka se obuèe
   u posveæeno laneno ruho;

   ^33on neka obavi obred pomirenja za posveæeno Sveti?te, za ?ator
   sastanka i za ?rtvenik. Zatim neka izvr?i obred pomirenja nad
   sveæenicima i nad svim narodom zajednice.

   ^34Tako neka to bude za vas trajan zakon; jednom na godinu neka se nad
   Izraelcima obavi obred pomirenja za sve njihove grijehe." Mojsije je
   uèinio kako mu je Jahve naredio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Govori Aronu, njegovim sinovima i svima Izraelcima te im reci: 'Evo
   ?to je zapovjedio Jahve:

   ^3svaki onaj od Izraelova doma koji u taboru ili izvan tabora zakolje
   vola, ili ovcu, ili kozu,

   ^4a ne donese ih na ulaz u ?ator sastanka da se prinesu na dar Jahvi
   pred njegovim Prebivali?tem, svaki takav neka je odgovoran: prolio je
   krv i neka se odstrani iz svoga naroda.'

   ^5Zato neka Izraelci svoje ?rtve koje bi htjeli klati vani u polju
   dovedu na ulaz u ?ator sastanka, k sveæeniku, i neka ih prinose kao
   ?rtve prièesnice.

   ^6Neka sveæenik izlije krv po Jahvinu ?rtveniku koji se nalazi na ulazu
   u ?ator sastanka, a loj spali na ugodan miris Jahvi,

   ^7tako da ubuduæe ne prinose svojih ?rtava klanica jarcima s kojima se
   odaju bludu. Neka je ovo trajan zakon za njih i njihove nara?taje.

   ^8I ka?i im: 'Svaki pojedinac od Izraelova doma, ili stranac koji meðu
   vama boravi, koji prinese paljenicu ili klanicu

   ^9a ne donese je na ulaz u ?ator sastanka da se prinese Jahvi, taj neka
   se odstrani iz svoga naroda.'"

   ^10"Nadalje, protiv svakoga pojedinca od Izraelova doma, a tako i
   protiv svakoga prido?lice meðu vama koji bi blagovao bilo kakvu krv, ja
   æu se okrenuti, svakoga tko blaguje krv odstranit æu iz njegova naroda.

   ^11Jer je ?ivot ?ivoga biæa u krvi. Tu krv ja sam vama dao da na
   ?rtveniku njome obavljate obred pomirenja za svoje ?ivote. Jer krv je
   ono ?to ispa?ta za ?ivot.

   ^12Zato sam kazao Izraelcima: neka nitko od vas ne jede krvi; neka ni
   stranac koji meðu vama bude ne jede krvi.

   ^13Tko god, Izraelac ili stranac koji meðu vama boravi, uhvati u lovu
   kakvu zvijer ili pticu ?to se mo?e jesti neka joj prolije krv i zatrpa
   zemljom.

   ^14Jer ?ivot svakoga ?ivog biæa jest njegova krv. Zato sam i rekao
   Izraelcima: ne smijete jesti krvi ni od kakva ?ivog biæa, jer ?ivot
   svakoga ?ivog biæa jest njegova krv. Tko god je bude jeo, neka se
   odstrani.

   ^15Tko bi god, Izraelac ili stranac, jeo ?to je uginulo ili ?to su
   zvijeri rastrgale neka opere svoju odjeæu, u vodi se okupa i ostane
   neèistim do veèeri. Tada æe postati èist.

   ^16Ali ako je ne opere i ne okupa svoga tijela, neka snosi posljedice
   svoje krivnje."
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Govori Izraelcima i reci im: 'Ja sam Jahve, Bog va?.

   ^3Nemojte raditi kako se radi u zemlji egipatskoj, gdje ste boravili;
   niti radite kako se radi u zemlji kanaanskoj, kamo vas vodim; ne
   povodite se za njihovim obièajima!

   ^4Vr?ite moje naredbe; vr?ite moje zapovijedi; prema njima hodite. Ja
   sam Jahve, Bog va?.

   ^5Zato dr?ite moje zakone i moje naredbe; tko ih vr?i - u njima æe naæi
   ?ivot. Ja sam Jahve!

   ^6Neka se nitko od vas ne pribli?uje svojoj krvnoj rodbini da otkriva
   njezinu golotinju. Ja sam Jahve!

   ^7Ne otkrivaj golotinje svoga oca ni golotinje svoje majke. Majka ti
   je, ne otkrivaj njezine golotinje!

   ^8Ne otkrivaj golotinje ?ene svoga oca! I to je golotinja tvoga oca!

   ^9Ne otkrivaj golotinje svoje sestre - kæeri svoga oca ili kæeri svoje
   majke - bila roðena u kuæi ili izvan nje!

   ^10Ne otkrivaj golotinje kæeri svoga sina niti golotinje kæeri svoje
   kæeri! TÓa njihova je golotinja tvoja vlastita golotinja.

   ^11Ne otkrivaj golotinje kæeri ?ene svoga oca! Jer, roðena od tvog oca,
   ona ti je sestra.

   ^12Ne otkrivaj golotinje sestre svoga oca! Ona je krv tvoga oca.

   ^13Ne otkrivaj ni golotinje sestre svoje majke! Ta i ona je krv tvoje
   majke!

   ^14Ne otkrivaj golotinje svoga strica! To jest, nemoj se pribli?avati
   njegovoj ?eni. Ta ona je tvoja strina.

   ^15Ne otkrivaj golotinje svoje snahe! Ona je ?ena tvoga sina. Ne
   otkrivaj golotinje njezine.

   ^16Ne otkrivaj golotinje ?ene svoga brata! Ta to je golotinja tvoga
   brata.

   ^17Ne otkrivaj golotinje koje ?ene i njezine kæeri! Nemoj se ?eniti
   kæerju njezina sina niti kæerju njezine kæeri te im golotinju
   otkrivati. Oni su krvna rodbina. To bi bila pokvarenost.

   ^18Ne uzimaj sebi koju ?enu u isto vrijeme kad i njezinu sestru da je
   ljubomorom ?alosti? otkrivajuæi golotinju ovoj preko nje za njezina
   ?ivota!

   ^19Ne pribli?uj se ni jednoj ?eni kad je u neèistoæi svoga mjeseènog
   pranja da joj otkriva? golotinju!

   ^20Ne lijegaj sa ?enom bli?njega svoga; od nje bi postao neèist.

   ^21Ne smije? dopu?tati da koje tvoje dijete bude ?rtvovano Moleku; ne
   smije? tako obe?èa?æivati ime Boga svoga. Ja sam Jahve!

   ^22Ne lijegaj s mu?karcem kako se lije?e sa ?enom! To bi bila grozota.

   ^23Da nisi legao ni s jednom ?ivotinjom - od nje bi postao neèist. ?ena
   ne smije stati pred ?ivotinju da se s njom pari. To bi bila krajnja
   opaèina.

   ^24Nièim se od toga nemojte oneèi?æavati! Ta svim su se tim
   oneèi?æavali narodi koje ja ispred vas tjeram.

   ^25I zemlja je postala neèista. Zato æu kazniti njezinu opaèinu, i
   zemlja æe ispljuvati svoje stanovnike.

   ^26Vi pak dr?ite moje zakone i moje naredbe: ni jedne od tih opaèina
   nemojte poèinjati - ni vi ni stranac koji meðu vama boravi.

   ^27Sve je te zloæe poèinjao svijet koji je bio u toj zemlji prije vas
   te je zemlja postala neèista.

   ^28Neæe li, ako je uèinite neèistom, zemlja ispljuvati i vas kako je
   ispljuvala narod koji je bio prije vas?

   ^29Jest, svi koji bi poèinili bilo koju od tih zloæa bit æe odstranjeni
   iz svoga naroda.

   ^30Zato dr?ite moje zapovijedi; nemojte se podavati ni jednome od onih
   odvratnih obièaja ?to su se odr?avali prije vas; tako se njima neæete
   oneèistiti. Ja sam Jahve, Bog va?!'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Govori svoj zajednici Izraelaca i reci im: 'Sveti budite! Jer sam
   svet ja, Jahve, Bog va?!

   ^3Svoje se majke i svoga oca svaki bojte! Subote moje dr?ite! Ja sam
   Jahve, Bog va?!

   ^4Ne obraæajte se na ni?tavila! Ne pravite sebi lijevanih kumira! Ja
   sam Jahve, Bog va?!

   ^5Kad prinosite Jahvi ?rtvu prièesnicu, prinesite je tako da budete
   primljeni.

   ^6Neka se pojede na dan kad je prinosite ili sutradan. ?to preostane za
   prekosutra neka se spali na vatri.

   ^7Kad bi se jelo od toga jela treæi dan, bilo bi odvratno i ?rtva ne bi
   bila primljena.

   ^8A onaj koji je ipak jede neka snosi posljedice svoje krivnje. Buduæi
   da je oskvrnuo ono ?to je Jahvi posveæeno, neka se takav odstrani iz
   svoga naroda.

   ^9Kad ?etvu ?anjete po svojoj zemlji, ne ?anjite dokraja svoje njive;
   niti pabirèite ostatke poslije svoje ?etve.

   ^10Ne paljetkuj svoga vinograda; ne kupi po svom vinogradu palih boba
   nego ih ostavljaj sirotinji i strancu! Ja sam Jahve, Bog va?.

   ^11Nemojte krasti; nemojte lagati i varati svoga bli?njega.

   ^12Nemojte se krivo kleti mojim imenom i tako oskvrnjivati ime svoga
   Boga. Ja sam Jahve!

   ^13Ne iskori?æuj svoga bli?njega niti ga pljaèkaj! Radnikova zarada
   neka ne ostane pri tebi do jutra.

   ^14Nemoj psovati gluhoga niti pred slijepca stavljaj zapreku. Svoga se
   Boga boj! Ja sam Jahve!

   ^15Ne poèinjajte nepravde u osudama! Ne budi pristran prema neznatnome,
   niti popu?taj pred velikima; po pravdi sudi svome bli?njemu!

   ^16Ne raznosi klevete meðu svojim narodom; ne izvrgavaj pogibli krv
   svoga bli?njega. Ja sam Jahve!

   ^17Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Du?nost ti je koriti svoga
   sunarodnjaka. Tako neæe? pasti u grijeh zbog njega.

   ^18Ne osveæuj se! Ne gaji srd?be prema sinovima svoga naroda. Ljubi
   bli?njega svoga kao samoga sebe. Ja sam Jahve!

   ^19Dr?ite moje zapovijedi! Ne daj svome blagu da se pari s drugom
   vrstom. Svoga polja ne zasijavaj dvjema vrstama sjemena. Ne stavljaj na
   se odjeæe od dvije vrste tkanine.

   ^20Ako bi tko legao s ropkinjom koja je zaruèena za drugoga, a ona ne
   bude ni otkupljena ni osloboðena, treba ga kazniti, ali ne smræu, jer
   ona nije slobodna.

   ^21Neka on na ulazu u ?ator sastanka prinese Jahvi ?rtvu naknadnicu, to
   jest jednoga ovna kao ?rtvu naknadnicu.

   ^22Neka sveæenik tim ovnom ?rtve naknadnice izvr?i nad tim èovjekom
   obred pomirenja pred Jahvom za poèinjeni grijeh. I grijeh koji je
   poèinio bit æe mu opro?ten.

   ^23Kad uðete u zemlju i zasadite bilo kakvu voæku, smatrajte njezine
   plodove za neobrezane. Tri godine neka vam budu neobrezani: neka se ne
   jedu.

   ^24Èetvrte godine neka se svi njezini plodovi posvete na svetkovinu
   zahvale Jahvi.

   ^25Istom pete godine jedite njezin plod i ubirite sebi njezin urod. Ja
   sam Jahve, Bog va?!

   ^26Ni?ta s krvlju nemojte jesti! Ne gatajte! Ne èarajte!

   ^27Ne zaokru?ujte kose na svojim sljepooènicama; ne ?i?ajte okrajka
   svoje brade.

   ^28Ne urezujte zareza na svome tijelu za pokojnika; niti na sebi
   usijecajte kakvih biljega. Ja sam Jahve!

   ^29Ne obe?èa?æuj svoje kæeri dajuæi je za javnu bludnicu. Tako se
   zemlja neæe podati bludnosti niti æe se napuniti pokvareno?æu.

   ^30Dr?ite moje subote; ?tujte moje Sveti?te. Ja sam Jahve!

   ^31Ne obraæajte se na zazivaèe duhova i vraèare; ne pitajte ih za
   savjet. Oni bi vas opoganili. Ja sam Jahve, Bog va?!

   ^32Ustani pred sijedom glavom; po?tuj lice starca; boj se svoga Boga.
   Ja sam Jahve!

   ^33Ako se stranac nastani u va?oj zemlji, nemojte ga ugnjetavati.

   ^34Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi ga
   kao sebe samoga. TÓa i vi ste bili stranci u egipatskoj zemlji. Ja sam
   Jahve, Bog va?.

   ^35Ne poèinjajte nepravde u osudama, u mjerama za duljinu, te?inu i
   obujam.

   ^36Neka su vam mjerila toèna; utezi jednaki; efa prava; prav hin. Ja
   sam Jahve, Bog va?, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske.

   ^37Dr?ite sve moje zakone i sve moje naredbe; vr?ite ih. Ja sam
   Jahve!'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Ka?i Izraelcima: 'Tko god, Izraelac, ili stranac koji ?ivi s
   Izraelcima, ustupi svoje èedo Moleku, mora se smaknuti; narod zemlje
   neka ga kamenuje.

   ^3Ja æu se okrenuti protiv toga èovjeka i odstraniti ga iz njegova
   naroda, jer je on, ustupiv?i svoje èedo Moleku, okaljao moje Sveti?te i
   obe?èastio moje sveto ime.

   ^4A ako narod zatvori svoje oèi nad tim èovjekom kad svoje èedo ustupi
   Moleku te ga ne smakne,

   ^5ja æu se suprotstaviti tome èovjeku i njegovoj obitelji; odstranit æu
   ih iz njihova naroda, njega i sve koji poslije njega poðu za Molekom da
   se podaju bludu s Molekom.

   ^6Ako se tko obrati na zazivaèe duhova i vraèare da se za njima poda
   javnom bludu, ja æu se okrenuti protiv takva èovjeka i odstranit æu ga
   iz njegova naroda.

   ^7Posveæujte se da budete sveti! TÓa ja sam Jahve, Bog va?.

   ^8Dr?ite moje zakone i vr?ite ih. Ja, Jahve, posveæujem vas'."

   ^9"Tko god prokune svoga oca i svoju majku, neka se smakne. Jer je oca
   svoga i majku svoju prokleo, neka njegova krv padne na nj.

   ^10Èovjek koji poèini preljub sa ?enom svoga susjeda neka se kazni
   smræu - i preljubnik i preljubnica.

   ^11Èovjek koji bi legao sa ?enom svoga oca - otkrio bi golotinju svoga
   oca - neka se oboje kazne smræu, krv njihova neka padne na njih.

   ^12Legne li tko sa svojom snahom, neka se oboje kazne smræu. Uèinili su
   rodoskvrnuæe i neka krv njihova padne na njih.

   ^13Ako bi mu?karac legao s mu?karcem kao ?to se lije?e sa ?enom,
   obojica bi poèinila odvratno djelo. Neka se smaknu i krv njihova neka
   padne na njih.

   ^14Èovjek koji se o?eni kæerju i njezinom majkom - krajnja je to
   pokvarenost! - neka se u vatri spali i on i one, da meðu vama ne bude
   pokvarenosti.

   ^15Èovjek koji bi spolno opæio sa ?ivotinjom ima se smaknuti. ?ivotinju
   ubijte!

   ^16Ako bi se ?ena primakla bilo kakvoj ?ivotinji da se s njom pari,
   ubij i ?enu i ?ivotinju. Neka se smaknu i njihova krv neka padne na
   njih.

   ^17Èovjek koji bi se o?enio svojom sestrom, kæerju svoga oca ili kæerju
   svoje majke te vidio njezinu golotinju, a ona vidjela njegovu - pogrdno
   je to djelo! - neka se istrijebe pred oèima naroda. Otkrio je golotinju
   svoje sestre, pa neka snosi i posljedice svoje krivnje.

   ^18Èovjek koji bi legao sa ?enom za njezina mjeseènog pranja te otkrio
   njezinu golotinju - razgolio izvor njezine krvi i ona sama otkrila
   izvor svoje krvi - neka se oboje odstrane iz svoga naroda.

   ^19Ne otkrivaj golotinje sestre svoje majke niti sestre svoga oca - to
   je otkrivanje golotinje svoga roda, neka snose posljedice svoje
   krivnje.

   ^20Èovjek koji bi legao sa svojom strinom otkrio bi golotinju svoga
   strica. Neka snose posljedice svoga grijeha: neka umru bez poroda.

   ^21Èovjek koji bi se o?enio ?enom svoga brata - golotinju bi svoga
   brata otkrio - i to je neèisto. Neka ostanu bez poroda."

   ^22"Zato dr?ite sve moje zakone, sve moje naredbe i vr?ite ih da vas ne
   ispljune zemlja u koju vas vodim da se u njoj nastanite.

   ^23Nemojte ?ivjeti po zakonima naroda koje ja ispred vas tjeram. TÓa
   oni su èinili sve to, i zato mi se zgadili.

   ^24A vama sam ja rekao: vi æete zaposjesti njihovu zemlju; vama æu je
   predati u posjed - zemlju kojom teèe mlijeko i med. Ja sam Jahve, va?
   Bog, koji sam vas odvojio od tih naroda.

   ^25Pravite, dakle, razliku izmeðu èiste ?ivotinje i neèiste; izmeðu
   èiste ptice i neèiste. Nemojte sami sebe opoganjivati ni ?ivotinjom, ni
   pticom, ni bilo èim ?to zemljom pu?e: ?to sam vam ja odluèio kao
   neèisto.

   ^26Budite mi dakle sveti, jer sam ja, Jahve, svet; ja sam vas odvojio
   od tih naroda da budete moji.

   ^27Èovjek ili ?ena koji meðu vama postanu zazivaèi duhova ili vraèari
   neka se kazne smræu; neka se kamenuju i neka njihova krv padne na
   njih."
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Jahve jo? reèe Mojsiju: "Govori sveæenicima, Aronovim sinovima, i
   reci im: Neka se nitko ne okalja dodirom pokojnika u svome narodu,

   ^2osim svoje najbli?e rodbine: svoje majke, svoga oca, svoga sina,
   svoje kæeri i svojega brata.

   ^3I svojom sestrom, djevicom, koja mu je takoðer najbli?a, jer nije
   bila udata, mo?e se okaljati.

   ^4Ali neka se ne okalja svojom svojtom i tako se oskvrne.

   ^5Neka ne briju glave; neka ne ?i?aju okrajke svojih brada niti prave
   ureze na svome tijelu.

   ^6Neka budu posveæeni svome Bogu; neka ne oskvrnjuju ime svoga Boga,
   jer oni prinose ?rtve u èast Jahvi paljene, hranu Boga svoga. Zato
   moraju biti sveti.

   ^7Neka se ne ?ene javnom bludnicom i obe?èa?æenom ?enom; niti se smiju
   ?eniti onom koju je njezin mu? otpustio. Jer je sveæenik posveæen svome
   Bogu.

   ^8Svetim ga dr?i, jer on prinosi hranu tvoga Boga. Neka ti je svet, jer
   sam svet ja, Jahve, koji vas posveæujem.

   ^9Ako se kæi kojeg sveæenika oskvrne podav?i se javnom bludni?tvu, ona
   oca svoga skvrne, pa se mora na vatri spaliti."

   ^10"A sveæenik koji je najveæi meðu svojom braæom, na èiju je glavu
   bilo izliveno ulje pomazanja i koji je posveæen da nosi svetu odjeæu,
   neka ne ide ra?èupane kose niti razdire svoje odjeæe.

   ^11Neka ne ulazi nijednom mrtvacu; ne smije se okaljati ni za svojim
   ocem ni za svojom majkom.

   ^12Neka ne izlazi iz Sveti?ta, tako da ne oskvrne Sveti?te svoga Boga,
   jer na sebi nosi posveæenje uljem pomazanja Boga svoga. Ja sam Jahve!

   ^13Neka za ?enu uzme djevicu.

   ^14Udovicom, otpu?tenicom, obe?èa?æenom i bludnicom ne smije se ?eniti.
   Jedino djevicom izmeðu svoga naroda neka se ?eni;

   ^15tako neæe oskvrnuti svoga potomstva meðu svojim narodom, jer ja,
   Jahve, njega posveæujem."

   ^16Jahve reèe Mojsiju:

   ^17"Reci Aronu: 'Nitko od tvojih potomaka, za njihovih nara?taja, koji
   imadne kakvu tjelesnu manu ne smije se primaknuti da prinosi hranu
   svoga Boga.

   ^18Ni jedan na kome bude mane ne smije se primaknuti: nitko koji je
   slijep ili sakat; nitko izoblièen ili iznaka?ena kojeg uda;

   ^19nitko tko ima slomljenu nogu ili ruku;

   ^20ni poguren, ni kr?ljav, ni bolesnih oèiju, ni li?ajav, ni krastav,
   niti u?kopljenik.

   ^21Dakle, ni jedan od potomaka sveæenika Arona koji imadne manu neka se
   ne primièe da prinosi u èast Jahvi paljenu ?rtvu; buduæi da ima manu,
   neka se ne primièe da prinosi hranu svoga Boga.

   ^22Mo?e blagovati hranu svoga Boga i od ?rtava presvetih, i svetih,

   ^23ali neka ne dolazi k zavjesi niti se ?rtveniku primièe jer ima manu.
   Neka ne skvrne mojih svetih stvari, jer sam ih ja, Jahve, posvetio.'"

   ^24Mojsije to kaza Aronu, njegovim sinovima i svim Izraelcima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Reci Aronu i njegovim sinovima da sveto postupaju sa svetim
   prinosima Izraelaca; neka ne oskvrnjuju moje sveto ime koje oni - ta
   moje je! - moraju svetiti. Ja sam Jahve!

   ^3Reci im: 'Ako se ikad tko od va?ih nara?taja primakne u stanju
   neèistoæe k svetim prinosima ?to ih Izraelci posveæuju Jahvi, taj æe
   biti uklonjen od moje nazoènosti. Ja sam Jahve!'

   ^4Neka nitko od Aronovih potomaka koji bude gubav ili imadne izljev ne
   blaguje svetih prinosa dok ne postane èist. Onaj koji se dotakne bilo
   èega ?to je mrtvo tijelo okaljalo ili onaj koji iz sebe prospe sjemeni
   izljev;

   ^5onaj koji se dotakne kakva puzavca koji ga oneèisti; ili èovjeka od
   kojega se okalja bilo kakvom neèistoæom -

   ^6onaj koji se dotakne èega takva neka je neèist do veèeri i neka ne
   blaguje svetih prinosa dok ne okupa svoje tijelo u vodi.

   ^7Èim sunce zaðe, èist je. Poslije toga mo?e blagovati od svetih
   prinosa jer mu je to hrana.

   ^8Neka ne jede ni strva ni ?to je zvjerad rastrgla. Time bi se okaljao.

   ^9Neka dr?e moje naredbe, da ne navuku na se krivnju i zbog nje,
   oskvrnuv?i se, ne poginu. Ta ja, Jahve, njih posveæujem."

   ^10"Neka nijedan svjetovnjak ne blaguje od prinosa; ni ukuæanin ni
   sveæenikov sluga ne smije jesti od svetoga prinosa.

   ^11Ali ako sveæenik steèe koga novcem u svoje vlasni?tvo, taj to mo?e
   jesti kao onaj ?to se rodi u njegovoj kuæi; oni mogu jesti od njegove
   hrane.

   ^12Ako se sveæenikova kæi uda za svjetovnjaka, ne smije blagovati od
   podizanih svetih prinosa.

   ^13Ali ako sveæenikova kæi obudovi ili bude otpu?tena, a nema djece pa
   se vrati u oèevu kuæu, mo?e se hraniti oèevom hranom kao u svojoj
   mladosti. Nikakav svjetovnjak ne smije ?to od toga jesti.

   ^14Bude li tko iz neznanja jeo sveti prinos, neka ga nadoknadi
   sveæeniku dodajuæi petinu.

   ^15Neka ne oskvrnjuju svetih prinosa ?to ih Izraelci Jahvi podi?u.

   ^16Jeduæi ih, navukli bi na se krivnju koja bi ih obvezivala na
   nadoknadu, jer ja, Jahve, posvetio sam te prinose."

   ^17Jahve reèe Mojsiju:

   ^18"Govori Aronu, njegovim sinovima i svim Izraelcima i reci im: 'Svaki
   èovjek doma Izraelova ili stranac u Izraelu koji donosi svoj prinos kao
   zavjet ili kao dragovoljan dar da se prinese Jahvi kao ?rtva paljenica
   - da bude primljen -

   ^19mora prinijeti mu?ko bez mane, bilo to goveèe, ovca ili koza.

   ^20Nikakvo s manom na njemu nemojte prinositi jer vam to neæe biti
   primljeno.

   ^21Ako tko prinosi Jahvi ?rtvu prièesnicu da izvr?i kakav zavjet ili
   uèini dragovoljan prinos, bilo od krupne ili sitne stoke, ta ?ivotinja,
   da bude primljena, mora biti bez mane; nikakve mane na njoj ne smije
   biti.

   ^22Nikakvu slijepu, ili hromu, ili osakaæenu, gu?avu, ?ugavu ili
   krastavu ?ivotinju, nikakvu takvu Jahvi nemoj prinositi niti ikakvu
   takvu na ?rtvenik kao paljenu ?rtvu Jahvi polagati.

   ^23Junca ili ovcu s kakvim udom protegnutim ili prikaæenim mo?e?
   prinijeti kao dragovoljan prinos, ali kao ?rtva zavjetnica neæe biti
   primljena.

   ^24Jahvi nemojte prinositi ?ivotinje sa zgnjeèenim, stuèenim,
   rastrgnutim ili odsjeèenim mo?njama. To u svoj zemlji ne èinite

   ^25niti takvo ?to primajte od stranca da to prinesete kao hranu svoga
   Boga. S manom su jer su osakaæene. Zato vam neæe biti primljene.'"

   ^26Jahve reèe Mojsiju:

   ^27"Kad se tele oteli, janje se ojanji ili se kozle okozi, sedam dana
   neka ostane uza svoju majku. Od osmoga dana mo?e biti primljeno kao
   paljena ?rtva Jahvi.

   ^28Ne koljite krave ni ovce u isti dan s njezinim mladim.

   ^29Kad Jahvi ?rtvujete ?rtvu zahvalnicu, ?rtvujte je tako da budete
   primljeni.

   ^30Neka se ?rtva blaguje onoga istog dana; od nje ni?ta ne ostavljajte
   za ujutro. Ja sam Jahve!"

   ^31"Moje zapovijedi dr?ite i vr?ite ih. Ja sam Jahve!

   ^32Ne oskvrnjujte moga svetog imena, nego neka budem progla?en svetim
   meðu Izraelcima - ja, Jahve, koji vas posveæujem.

   ^33Ja koji sam vas izbavio iz zemlje egipatske da budem va? Bog, ja,
   Jahve."
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Ka?i Izraelcima i reci im: Blagdani Jahvini koje imate sazivati jesu
   sveti zborovi. Ovo su moji blagdani:

   ^3?est dana neka se posao obavlja, a sedmi je dan subota - dan potpunog
   odmora, dan svetoga zbora, kad ne smijete raditi nikakva posla. Gdje
   god boravili, subota je Jahvina."

   ^4"A ovo su blagdani Jahvini - sveti zborovi - koje imate proglasiti u
   njihovo odreðeno vrijeme:

   ^5U prvom mjesecu èetrnaestoga dana u suton jest Pasha u èast Jahvi;

   ^6petnaestoga dana toga mjeseca jest Blagdan beskvasnih kruhova u èast
   Jahvi - sedam dana jedite beskvasan kruh.

   ^7Prvoga dana neka vam bude sveti zbor; nikakva te?aèkog posla nemojte
   raditi.

   ^8Sedam dana prinosite paljenu ?rtvu u èast Jahvi, a sedmoga dana neka
   opet bude sveti zbor; nikakva te?aèkog posla ne radite."

   ^9Jahve reèe Mojsiju:

   ^10"Ka?i Izraelcima i reci im: 'Kad uðete u zemlju koju vam dajem i u
   njoj ?etvu po?anjete, prvi snop svoje ?etve donesite sveæeniku.

   ^11Neka ga on prinese kao ?rtvu prikaznicu pred Jahvom da budete
   primljeni. Sutradan po suboti neka ga sveæenik prinese kao ?rtvu
   prikaznicu.

   ^12A u dan kad budete prinosili snop kao ?rtvu prikaznicu, prinesite
   Jahvi jednogodi?njeg janjca bez mane kao ?rtvu paljenicu.

   ^13Uz to ?rtva prinosnica neka bude: dvije desetine efe najboljeg
   bra?na zamije?ena u ulju, kao paljena ?rtva Jahvi na ugodan miris; a s
   njom ljevanica od vina neka bude èetvrt hina.

   ^14Prije toga dana - dok ne donesete prinose svoga Boga - ne smijete
   jesti ni kruha, ni pr?ena zrnja, ni svje?a klasja. To je trajan zakon
   za va?e nara?taje gdje god vi boravili.'"

   ^15"A poèev?i od sutra?njega dana po suboti - dana u koji donesete snop
   za ?rtvu prikaznicu - nabrojte punih sedam tjedana.

   ^16Onda na dan po sedmoj suboti, na Pedesetnicu, prinesite Jahvi novu
   ?rtvu.

   ^17Donesite iz svojih stanova po dva kruha za ?rtvu prikaznicu. Neka
   svaki bude od dvije desetine efe najboljeg bra?na; neka budu ispeèeni
   ukvas, kao prvine Jahvi.

   ^18S kruhom prinesite sedam jednogodi?njih janjaca bez mane, jednoga
   junca i dva ovna kao ?rtvu paljenicu Jahvi zajedno sa ?rtvom
   prinosnicom i ljevanicom, ?rtvom paljenom na ugodan miris Jahvi.

   ^19Prinesite i jednoga jarca kao ?rtvu okajnicu, a dva janjca od godine
   dana za ?rtvu prièesnicu.

   ^20Neka ih sveæenik prinese pred Jahvom kao ?rtvu prikaznicu povrh
   kruha od prvina. Uz oba janjca, i ovo je Jahvi sveto i neka pripadne
   sveæeniku.

   ^21Toga istog dana sazovite zbor. Neka vam to bude posveæen zbor -
   nikakva te?aèkog posla ne radite. To je trajan zakon za va?e nara?taje
   gdje god vi boravili.

   ^22Kad budete ?eli ?etvu sa svoje zemlje, nemoj ?eti dokraja svoje
   njive niti pabirèiti poslije svoje ?etve. Ostavi to sirotinji i
   strancu. Ja sam Jahve, Bog va?."

   ^23Jahve reèe Mojsiju:

   ^24"Govori Izraelcima i reci: 'Sedmoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu,
   neka vam je potpun odmor, progla?en glasom trube, sveti zbor.

   ^25Nikakva te?kog posla ne radite; u èast Jahvi paljenu ?rtvu
   prinesite.'"

   ^26Reèe Jahve Mojsiju:

   ^27"Povrh toga, u deseti dan toga sedmog mjeseca pada Dan pomirenja.
   Neka vam to bude prigoda za sveti zbor; postite i prinesite u èast
   Jahvi paljenu ?rtvu.

   ^28Toga dana nemojte raditi nikakva posla. To je, naime, Dan pomirenja,
   kada æe se za vas obaviti obred pomirenja pred Jahvom, Bogom va?im.

   ^29Jest, tko god ne bude postio toga dana, neka se odstrani iz svoga
   naroda.

   ^30A tko bi god radio kakav posao na taj dan, toga æu ja istrijebiti iz
   njegova naroda.

   ^31Nikakva posla nemojte raditi. To je trajan zakon za va?e nara?taje
   gdje god vi boravili.

   ^32Neka vam je to subotnji poèinak. Postite! Naveèer devetoga dana u
   mjesecu - od veèeri do veèeri - prestanite raditi."

   ^33Jahve reèe Mojsiju:

   ^34"Reci Izraelcima: 'Od petnaestoga dana toga sedmog mjeseca neka se
   sedam dana dr?i Blagdan sjenica u èast Jahvi.

   ^35Prvoga dana, u dan svetoga zbora, nikakva te?aèkog posla nemojte
   raditi.

   ^36Sedam dana prinosite paljenu ?rtvu u èast Jahvi. Osmi dan neka vam
   bude sveti zbor, kada æete u èast Jahvi prinijeti paljenu ?rtvu. To je
   sveèani zbor; nikakva te?aèkog posla nemojte obavljati.'"

   ^37"To su blagdani Jahvini koje imate sazvati - sveti zborovi odreðeni
   za prino?enje ?rtava u èast Jahvi; ?rtava paljenica, prinosnica, ?rtava
   klanica i ljevanica; svaku na njezin pravi dan,

   ^38povrh Jahvinih subota, povrh vlastitih prinosa, povrh svojih
   zavjetnih i dragovoljnih darova koje inaèe prinosite Jahvi."

   ^39"Osim toga, petnaestoga dana mjeseca sedmoga, po?to pokupite sa
   zemlje plodove, svetkujte Jahvin blagdan sedam dana. Na prvi dan i na
   osmi dan neka je potpun poèinak.

   ^40Uzmite veæ prvoga dana lijepih plodova, palmovih grana, granèica s
   lisnatih drveta i potoène vrbovine pa se veselite u nazoènosti Jahve,
   Boga svoga, sedam dana.

   ^41Svetkujte tako blagdan u èast Jahvi sedam dana svake godine. Neka je
   to trajan zakon za va?e nara?taje. Svetkujte taj blagdan sedmoga
   mjeseca.

   ^42Sedam dana stanujte u sjenicama. Svi Izraelovi domoroci neka
   proborave u sjenicama,

   ^43da va?i potomci znaju kako sam ja uèinio da Izraelci ?ive u
   sjenicama kad sam ih izbavio iz zemlje egipatske. Ja sam Jahve, Bog
   va?."

   ^44I tako Mojsije objavi Izraelcima Jahvine blagdane.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Naredi Izraelcima da ti za svijeænjak donose èistoga ulja od
   istupanih maslina, da se uvijek odr?ava svjetlo.

   ^3Neka ga Aron svagda sprema pred Jahvom od veèeri do jutra u ?atoru
   sastanka, pred zavjesom Svjedoèanstva. Neka je ovo trajan zakon va?im
   nara?tajima.

   ^4Neka Aron neprekidno odr?ava svjetlila na èistome svijeænjaku pred
   Jahvom."

   ^5"Potom uzmi najboljeg bra?na i od njega ispeci dvanaest pogaèa. Neka
   u svakoj pogaèi budu dvije desetine efe.

   ^6Onda ih poredaj u dva reda - po ?est u redu - na èistome stolu ?to je
   pred Jahvom.

   ^7Na svaki red stavi èistoga tamjana. Neka to bude hrana prinesena kao
   spomen - paljena ?rtva Jahvi.

   ^8Svake subote, bez prijekida, neka se postavljaju pred Jahvu. To neka
   Izraelci vr?e zbog vjeènoga Saveza.

   ^9Neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima. Oni ih imaju blagovati na
   posveæenu mjestu. To je njemu vrlo svet dio Jahvinih paljenih ?rtava.
   To neka bude trajna odredba."

   ^10A sin jedne Izraelke, komu otac bija?e Egipæanin, iziðe meðu
   Izraelce i zametne u taboru svaðu s nekim Izraelcem.

   ^11Uto sin Izraelke pogrdi Ime i opsuje ga. Tada ga dovedu Mojsiju. -
   Mati mu se zvala ?elomit, a bila je kæi Dibrijeva iz plemena Danova. -

   ^12Stave ga u zatvor dok im se ne oèituje volja Jahvina.

   ^13Onda Jahve reèe Mojsiju:

   ^14"Izvedi psovaèa iz tabora. Potom svi oni koji su ga èuli neka stave
   svoje ruke na njegovu glavu. A onda neka ga sva zajednica kamenuje.

   ^15Poslije toga æe? ovako prozboriti Izraelcima: Tko god opsuje Boga
   svoga neka snosi svoju krivnju;

   ^16tko izgovori hulu na ime Jahvino neka se smakne - neka ga sva
   zajednica kamenuje; bio stranac ili domorodac, ako pohuli ime Jahvino,
   mora mrijeti.

   ^17Ako èovjek zada smrtan udarac drugome, mora se smaknuti.

   ^18Tko usmrti ?ivinèe mora ga nadomjestiti: ?ivot za ?ivot.

   ^19Tko ozlijedi svoga bli?njega neka mu se uèini kako je on uèinio:

   ^20lom za lom, oko za oko, zub za zub - rana koju je on zadao drugome
   neka se zada i njemu.

   ^21Tko usmrti ?ivinèe mora ga nadoknaditi, ali tko ubije èovjeka mora
   umrijeti.

   ^22Neka vam je jednak sud i strancu i domorocu. Jer ja sam Jahve, Bog
   va?."

   ^23Po?to je Mojsije to izlo?io Izraelcima, oni izvedu psovaèa izvan
   tabora i zaspu ga kamenjem. Uèine, dakle, Izraelci kako je Jahve
   Mojsiju naredio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Jahve reèe Mojsiju na Sinajskom brdu:

   ^2"Govori Izraelcima i ka?i im: Kad uðete u zemlju koju vam dajem, neka
   ta zemlja odr?ava Jahvin subotni poèinak.

   ^3?est godina zasijavaj svoju njivu, ?est godina svoj vinograd obrezuj
   i beri njegov plod.

   ^4Ali sedme godine neka i zemlja u?iva subotnji poèinak, Jahvinu
   subotu: svoje njive ne zasijavaj niti obrezuj svoga vinograda.

   ^5?to samo od sebe uzraste na tvojoj njivi nemoj ?eti niti beri gro?ðe
   s neobrezane loze. Neka to bude zemlji godina poèivanja.

   ^6Zemlji?ni poèinak neka vam priskrbi prehranu: tebi, tvome sluzi,
   tvojoj slu?kinji, tvome najamniku koji s tobom ?ivi;

   ^7a i tvojoj stoci i zvjeradi u tvojoj zemlji neka njezini plodovi
   slu?e za hranu."

   ^8"Nabroj sedam sedmica takvih godina, sedam puta sedam godina. Sedam
   sedmica godina iznosit æe ti èetrdeset devet godina.

   ^9A onda zaori u trubu! U sedmome mjesecu, desetoga dana toga mjeseca,
   na Dan pomirenja, zatrubite u trubu ?irom svoje zemlje.

   ^10Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom proglasite oslobaðanje
   svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude jubilej, oprosna godina.
   Neka se svatko va? vrati na svoju oèevinu; neka se svatko vrati k svome
   rodu!

   ^11Ta pedesetogodi?njica neka vam je jubilejska godina: nemojte sijati,
   nemojte ?eti ?to samo od sebe uzraste niti berite gro?ðe s neobrezane
   loze.

   ^12Jer jubilej vam mora biti svet! Hranite se onim ?to njiva donese od
   sebe.

   ^13Te jubilejske godine neka se svatko vrati na svoju oèevinu.

   ^14Zato, kad prodajete imanje svome sunarodnjaku ili kupujete od svoga
   sunarodnjaka, nemojte nanositi ?tete svome bratu!

   ^15Od svoga sunarodnjaka kupuj, odbiv?i samo broj godina poslije
   jubileja, a on neka ti proda prema broju proizvodnih godina.

   ^16?to vi?e godina, vi?e i cijenu povisi; ?to manje godina, neka je i
   cijena manja. Jer, ono ?to ti on prodaje jest broj ljetina.

   ^17Neka nitko od vas ne nanosi ?tete svome sunarodnjaku, nego se boj
   Boga svoga! Jer ja sam Jahve, Bog va?.

   ^18Vr?ite moje zakone i moje naredbe; vjerno ih provodite u djelo pa
   æete u sigurnosti ?ivjeti na zemlji.

   ^19Zemlja æe davati svoj rod, jest æete do sitosti i ?ivjet æete u
   sigurnosti.

   ^20Ako biste rekli: 'Èime æemo se hraniti te sedme godine kad ne budemo
   ni sijali ni brali plodova?'

   ^21evo, blagoslov æu svoj pustiti na vas: ?esta godina rodom æe roditi
   za tri godine.

   ^22Kad budete sijali osme godine, hranit æete se starim prihodom sve do
   devete godine; dok ne doðe njezin prihod, jest æete stari."

   ^23"Zemlja se ne smije prodati potpuno, jer zemlja pripada meni, dok
   ste vi samo stranci i gosti kod mene.

   ^24Zato u svakome kraju gdje imate zemlji?ne posjede morate dopustiti
   otkupljivanje zemlje.

   ^25Ako tvoj brat zapadne u ?kripac te moradne prodati dio svoje
   oèevine, neka doðe njegov najbli?i izbavitelj i otkupi ?to je njegov
   brat prodao.

   ^26Ako nema koga da mu ga otkupi, a poslije i sam postane imuæan te
   stekne sredstva da je otkupi,

   ^27neka prebroji godine od prodaje, isplati kupcu svotu za preostalo
   vrijeme i vrati se na svoju oèevinu.

   ^28Ako nema sredstava da je vrati, onda prodano neka ostane u rukama
   kupca do jubilejske godine. A stupiv?i u jubilej, neka se vrati na
   svoju oèevinu.

   ^29Ako tko proda stojnu kuæu u gradu zidom obzidanu, mo?e je otkupiti
   dokle se ne navr?i godina poslije prodaje; otkupni rok neka je, dakle,
   jedna godina.

   ^30Ako je ne otkupi u roku od godine, onda kuæa u gradu zidom opasana
   prelazi potpuno kupcu i njegovim potomcima: ni za jubileja neka se ne
   vraæa.

   ^31Ali kuæe po selima ?to nemaju zidova oko sebe neka se smatraju kao
   posjedi u polju; mogu se otkupljivati. U jubileju kupac mora iz njih
   iziæi.

   ^32Kuæe koje u levitskim gradovima pripadaju levitima mogu leviti
   otkupiti u svako vrijeme.

   ^33Ako se koji levit ne poslu?i svojim pravom otkupa, onda æe kuæa ?to
   bude prodana u gradu njegova vlasni?tva biti za jubileja vraæena. Jer
   kod Izraelaca kuæe u gradovima levita njihovo su vlasni?tvo.

   ^34Neograðena zemlja oko njihovih gradova ne mo?e se prodati, jer je
   ona njihovo vlasni?tvo za sva vremena."

   ^35"Ako tvoj brat zapadne u ?kripac i ne mogne odr?avati svoje odnose s
   tobom, primi ga; i neka s tobom ?ivi kao stranac ili gost.

   ^36Ne uzimaj od njega ni lihve ni kamata. Boga se svoga boj, i neka
   tvoj brat ?ivi s tobom!

   ^37Ne uzajmljuj mu novac na kamate niti mu lihvarski davaj svoju hranu.

   ^38Ja, Jahve, Bog va?, izbavio sam vas iz zemlje egipatske da vam dadem
   zemlju kanaansku i budem va? Bog.

   ^39Ako li tvoj brat padne u ?kripac dok je s tobom u urednim odnosima
   te se moradne tebi prodati, nemoj ga prisiliti da slu?i kao rob; neka
   bude kod tebe kao najamnik ili nadnièar.

   ^40Neka slu?i kod tebe do jubilejske godine.

   ^41Onda neka bude slobodan da ode od tebe - i on i njegova djeca s
   njim; neka ide natrag svome rodu i opet zaposjedne svoju djedovinu.

   ^42TÓa oni su moji slu?benici, ja sam ih izbavio iz zemlje egipatske;
   oni se ne smiju prodavati kao robovi.

   ^43Nemoj s njim grubo postupati! Boga se svoga boj!

   ^44A robove i ropkinje, bude? li ih htio imati, mo?ete kupiti, i mu?ke
   i ?enske, od naroda koji su oko vas.

   ^45Mo?ete ih kupovati i od prido?lica koji s vama borave; od njihovih
   obitelji ?to ?ive s vama i roðeni su u va?oj zemlji. Takvi mogu postati
   va?im vlasni?tvom.

   ^46Njih mo?ete predati u nasljedstvo svojoj djeci da ih zavazda
   naslijede u ba?tinu. Prema njima mo?ete postupati kao prema robovima.
   Ali prema svojoj braæi, Izraelcima, nitko ne smije grubo postupati.

   ^47Ako se stranac s tobom nastanjen obogati, a tvoj brat, u svojim
   odnosima prema njemu, zapadne u ?kripac te se proda strancu koji je s
   tobom nastanjen ili kojemu god potomku stranèeve obitelji,

   ^48on ima pravo i nakon prodaje biti otkupljen. Neka ga otkupi netko od
   njegove braæe;

   ^49ili neka ga otkupi njegov stric, njegov roðak ili bilo tko od
   njegove obitelji koji bude od njegove krvi. Ili, ako ima sredstava,
   neka se sam otkupi.

   ^50Sa svojim kupcem neka proraèuna vrijeme od godine kad mu se prodao
   do jubilejske godine. Cijena za njegovo osloboðenje neka bude prema
   broju godina. Vrijeme ?to ga je proveo sa svojim vlasnikom neka se
   procijeni kao vrijeme jednog najamnika.

   ^51Ako ostaje jo? mnogo godina, neka isplati za svoju otkupninu u
   omjeru svoje prodajne svote.

   ^52A ako ostaje samo nekoliko godina do jubilejske godine, neka
   izraèuna pa isplati za svoj otkup prema godinama slu?be.

   ^53Prema njemu neka bude kao prema najamniku koji se iznajmljuje od
   godine na godinu. Neka se na tvoje oèi s njim ne postupa grubo.

   ^54Ne bude li iskupljen ovako, onda i on i njegova djeca s njim neka
   odu u jubilejskoj godini.

   ^55Jer Izraelci su moji slu?benici; oni su moji slu?benici koje sam ja
   izveo iz zemlje egipatske, ja, Jahve, Bog va?."
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 "Ne pravite sebi kumira; ne podi?ite sebi ni kipa ni spomen-stupa;
   ne postavljajte u svojoj zemlji kamenja s likovima da pred njih padate.

   ^2Odr?avajte moje subote; po?tujte moje Sveti?te - jer ja sam Jahve,
   Bog va?."

   ^3"Budete li ?ivjeli prema mojim zakonima, odr?avali moje zapovijedi i
   u djelo ih provodili,

   ^4davat æu vam ki?e u pravo vrijeme te æe zemlja raðati rodom a stabla
   po polju donositi plodove.

   ^5Vr?idba æe vam stizati berbu, a berba stizati sjetvu. Jest æete kruh
   svoj do sitosti i u svojoj æete zemlji ?ivjeti u sigurnosti.

   ^6Zemlji æu dati mir; tako æete poèivati a da vas nitko ne pla?i.
   ?tetne æu ?ivotinje iz zemlje ukloniti; maè neæe prolaziti va?om
   zemljom.

   ^7U bijeg æete nagoniti svoje neprijatelje, a oni æe padati pred vama
   od maèa.

   ^8Petorica vas nagonit æe u bijeg stotinu njih, a stotina vas nagonit
   æe u bijeg deset tisuæa njih. Da, va?i æe neprijatelji padati pred vama
   od maèa.

   ^9K vama æu se okrenuti te vas rodnima èiniti i razmna?ati. Dr?at æu
   svoj Savez s vama.

   ^10Starom æete se zalihom hraniti; ?tovi?e, trebat æe vam zalihe
   ispra?njavati da mognete sasipati novo ?ito.

   ^11Meðu vama æu postaviti svoje Prebivali?te i neæu vas odbaciti;

   ^12meðu vama æu hoditi i bit æu vam Bog, a vi æete mi biti narod.

   ^13Ja, Jahve, Bog va?, izveo sam vas iz zemlje egipatske da im vi?e ne
   budete roblje; polomio sam palice va?ih jarmova i uèinio da hodate
   uspravno."

   ^14"Ali ako me ne poslu?ate i u djelo ne provedete sve ove moje
   zapovijedi;

   ^15ako odbacite moje zakone, pogazite moje naredbe i prekr?ite moj
   Savez, ne provodeæi u djelo sve moje zapovijedi,

   ^16evo ?to æu ja uèiniti vama: podvrgnut æu vas strepnji, iznemoglosti
   i groznici ?to oèi tro?e a ?ivot gase.

   ^17Sjetve æete svoje uzalud sijati - neprijatelji va?i njima æe se
   hraniti. Ja æu se protiv vas okrenuti, a va?i æe vas neprijatelji
   ametice tuæi. Oni koji vas mrze gospodarit æe nad vama. Bje?at æete i
   onda kad vas nitko ne bude progonio.

   ^18Pa ako me i unatoè tome ne poslu?ate, ja æu vas sedmerostruko
   ka?njavati za va?e grijehe.

   ^19Slomit æu ja va?u drsku silu. Va?a æu nebesa uèiniti poput gvo?ða, a
   zemlju va?u poput tuèa.

   ^20Uzalud æe se tro?iti va?a snaga. Zemlja vam vi?e neæe davati svoga
   roda niti æe stabla na zemlji donositi svojih plodova.

   ^21Budete li se jo? i dalje protivili, ne htjednete li me poslu?ati,
   sedmerostruko æu jo? na vama povisiti rane za va?e grijehe.

   ^22Na vas æu pustiti ?umsku zvjerad da vas li?i djece, blago vam podavi
   a vas prorijedi tako da vam putovi postanu pusti.

   ^23Ako vas ni to ne popravi nego nastavite ?ivljenje koje se meni
   protivi,

   ^24onda æu se i ja suprotstaviti vama i sam æu vas jo? sedmerostruko
   udariti za va?e grijehe.

   ^25Na vas æu dovesti maè neka se iskali osvetom za Savez. A kad se
   zbijete u svoje gradove, poslat æu na vas kugu i bit æete predani u
   ruke neprijatelju.

   ^26Jo? kad vam obustavim namicanje kruha, deset ?ena moæi æe vam peæi
   kruh u jednoj peæi i na mjeru æe vam kruh davati. Jest æete, ali se
   neæete nasititi.

   ^27Ako me ni tada ne poslu?ate nego mi se dalje budete suprotstavljali,

   ^28i ja æu se vama suprotstaviti - sedmerostruko æu vas kazniti za va?e
   grijehe.

   ^29Jest æete meso od svojih sinova, jest æete meso od svojih kæeri.

   ^30Poru?it æu va?e idolske uzvi?ice; oborit æu va?e kadione ?rtvenike,
   zgrnut æu va?a mrtva trupla na trupla va?ih kumira i odbacit æu vas.

   ^31Gradove æu va?e pretvoriti u ru?evine; sveti?ta æu va?a opusto?iti,
   va? ugodni miris neæu vi?e mirisati.

   ^32Zemlju æu ja pretvoriti u zgari?te tako da æe se va?i neprijatelji
   koji se u njoj nastane zaprepastiti nad njom.

   ^33Vas æu rasijati po narodima; izvuæi æu protiv vas maè iz korica tako
   da æe vam se zemlja pretvoriti u pustaru a gradovi u ru?evine.

   ^34Tada æe zemlja namiriti svoje subote za sve vrijeme dok bude pusta i
   vi budete u zemlji svojih neprijatelja. Otpoèinut æe tada zemlja i moæi
   æe namiriti svoje subote.

   ^35Sve dok bude pusta, imat æe poèinak koji nije imala za va?ih subota
   dok ste vi u njoj stanovali.

   ^36A onima od vas koji na ?ivotu ostanu po zemljama svojih
   neprijatelja, njima æu strah u srce utjerati. U bijeg æe ih nagoniti
   ?u?taj lista ?to zatrepti. Bje?at æe kao ?to se bje?i od maèa; padat
   æe, iako ih nitko neæe progoniti.

   ^37Spoticat æe se jedan o drugoga kao kad se bje?i ispred maèa, premda
   ih nitko neæe progoniti. Neæete se odr?ati pred svojim neprijateljima;

   ^38izginut æete meðu narodima - pro?drijet æe vas zemlja va?ih
   neprijatelja.

   ^39A koji od vas pre?ive venut æe u zemljama svojih neprijatelja zbog
   svojih opaèina; venut æe i zbog opaèina svojih otaca.

   ^40Priznat æe tada svoju opaèinu i opaèinu svojih otaca ?to su je
   protiv mene poèinili izdajom, ?to su mi se protivili.

   ^41I ja sam sa morao suprotstaviti njima i odvesti ih u zemlju njihovih
   neprijatelja." "Onda æe se napokon njihovo tvrdokorno srce poniziti;
   ispa?tat æe oni svoju krivnju.

   ^42Tada æu se ja sjetiti svoga Saveza s Jakovom i svoga Saveza s
   Izakom; sjetit æu se svoga Saveza s Abrahamom - zemlje æu se sjetiti.

   ^43Zemlja æe, ostavljena od njih, namiriti svoje subote kad ostane
   pusta zbog njih. A oni æe ispa?tati svoju krivnju ?to su odbacili moje
   zapovijedi; ?to su prezreli moje zakone.

   ^44Ali ni onda dok budu u zemlji svojih neprijatelja, neæu ih zabaciti
   niti æu ih prezreti tako da ih posve uni?tim i da prekr?im svoj Savez s
   njima. TÓa ja sam Jahve, Bog njihov.

   ^45Radi njih sjetit æu se Saveza s njihovim precima koje sam izveo iz
   zemlje egipatske naoèigled naroda da budem njihov Bog, ja Jahve."

   ^46To su odredbe, uredbe i zakoni koje je Jahve uglavio izmeðu sebe i
   Izraelaca po Mojsiju na Sinajskome brdu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Govori Izraelcima i reci im: 'Ako tko za?eli podmiriti Jahvi zavjet
   ?to vrijedi koliko èovjek,

   ^3neka ti je mjerilo: mu?karca od dvadeset do ?ezdeset godina starosti
   procijeni pedeset ?ekela u srebru, prema hramskom ?ekelu,

   ^4a ?ensku procijeni trideset ?ekela.

   ^5A za dob od pet do dvadeset godina neka tvoja procjena bude: za
   mu?karca dvadeset ?ekela, a za ?ensku deset ?ekela.

   ^6Je li dob od jednoga mjeseca do pet godina, neka ti je procjena: za
   mu?ko pet ?ekela u srebru, a procjena za ?ensko tri ?ekela u srebru.

   ^7Bude li u starosti od ?ezdeset godina ili vi?e, neka ti je procjena:
   za mu?karca petnaest ?ekela, a za ?ensku deset ?ekela.

   ^8Ali ako je tko siroma?an te ne mo?e platiti svoju cijenu, neka ga
   dovedu pred sveæenika i neka ga sveæenik procijeni. Ali neka sveæenik
   procijeni prema onome ?to zavjetovalac mo?e dati.

   ^9Ako zavjetovani prinos bude od ?ivotinja koje se mogu Jahvi
   prinositi, svaki takav prinos Jahvi bit æe posveæena stvar.

   ^10Neka se ne nadomje?ta niti zamjenjuje za ?to drugo - bilo dobro za
   lo?e, bilo lo?e za dobro. Ako li se napravi zamjena jednoga ?ivinèeta
   za drugo, onda æe i zavjetovano i ono koje ga je zamijenilo biti
   posveæena stvar.

   ^11Bude li zavjetovani prinos od neèiste ?ivotinje koja se ne mo?e
   Jahvi prinositi, neka se takvo ?ivinèe dovede k sveæeniku

   ^12pa neka ga on procijeni. Bilo skupo, bilo jeftino, kako sveæenik
   procijeni, neka tako bude.

   ^13Za?eli li ga tko otkupiti, neka doda njegovoj procjeni jednu petinu.

   ^14Ako tko posveti svoju kuæu zavjetovav?i je Jahvi, neka sveæenik
   procijeni da li je dobra ili lo?a. Kako sveæenik prosudi, neka tako
   ostane.

   ^15Ako onaj koji je svoju kuæu zavjetovao za?eli da je otkupi, neka
   dometne jednu petinu svoti na koju je procijenjena pa neka bude
   njegova.

   ^16Ako tko zavjetuje Jahvi dio zemlji?ta od svoga vlasni?tva, procijeni
   ga prema njegovu usjevu: za jedan homer jeèmena sjemena pedeset ?ekela
   u srebru.

   ^17Zavjetuje li zemlji?te za jubilejske godine, neka ostane prema ovoj
   procjeni.

   ^18Ali ako zemlji?te zavjetuje poslije jubilejske godine, neka sveæenik
   proraèuna cijenu prema godinama ?to preostaju do jubilejske godine i
   prema tome smanji procjenu.

   ^19Ako onaj tko je zemlji?te zavjetovao za?eli da ga otkupi, neka doda
   jednu petinu svoti na koju je procijenjeno pa neka mu ostane.

   ^20Ako zemlji?te ne otkupi nego ga proda drugome, ne mo?e se vi?e
   otkupiti.

   ^21Kad zemlji?te bude osloboðeno u jubilejskoj godini, neka se posveti
   Jahvi kao zavjetovano zemlji?te i postane sveæenikov posjed.

   ^22Zavjetuje li tko Jahvi kupljeno zemlji?te koje nije dio njegove
   oèevine,

   ^23neka mu sveæenik proraèuna razmjernu procjenu do jubilejske godine.
   I toga istog dana neka isplati iznos kao stvar posveæenu Jahvi.

   ^24U jubilejskoj godini zemlji?te se ima vratiti onome od koga je
   kupljeno - kome pripada zemlji?no vlasni?tvo.

   ^25Svaka procjena neka se vr?i prema hramskom ?ekelu: dvadeset gera
   jedan ?ekel.

   ^26Ali neka nitko ne zavjetuje prvinu od stoke. TÓa prvina ionako
   pripada Jahvi - Jahvina je, pa bila od sitnoga bila od krupnoga blaga.

   ^27Bude li od neèiste stoke, mo?e se otkupiti prema procjeni,
   dometnuv?i petinu cijene. Ako se ne otkupi, neka se prema procjeni
   proda.

   ^28Ali ni?ta od 'herema', od onog ?to je Jahvi izruèeno, bio to èovjek
   ili ?ivinèe ili njegovo ba?tinjeno zemlji?te, ni?ta ?to je tko Jahvi
   zavjetom posvetio, ne mo?e se niti prodati niti otkupiti. Svaka
   zavjetom posveæena stvar najveæa je Jahvina svetinja.

   ^29Nijedno ljudsko biæe koje bude 'heremom' - prokletstvom - udareno ne
   smije se otkupljivati: mora se smaknuti.

   ^30Svaka desetina sa zemlji?ta, bilo od poljskih usjeva bilo od plodova
   sa stabala, pripada Jahvi; to je Jahvi posveæeno.

   ^31Ako bi tko htio otkupiti koji dio svoje desetine, mora tome dodati
   jednu petinu cijene.

   ^32Svaka desetina od krupnoga i sitnoga blaga, to jest svako deseto od
   svega ?to prolazi ispod pastirskog ?tapa, neka bude posveæeno Jahvi.

   ^33Neka se ne gleda je li dobro ili rðavo; i neka se ne zamjenjuje. Ako
   se ipak zamijeni, neka je onda i jedno i drugo posveæeno i ne smije se
   otkupljivati.'"

   ^34To su zapovijedi koje je Jahve izdao Mojsiju za Izraelce na
   Sinajskome brdu.
     __________________________________________________________________

Numbers
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 U Sinajskoj pustinji, u ?atoru sastanka, reèe Jahve Mojsiju prvoga
   dana drugoga mjeseca, druge godine po izlasku iz zemlje egipatske:

   ^2"Obavite popis sve zajednice izraelske po rodovima i porodicama,
   navodeæi imena svih mu?karaca, glavu po glavu.

   ^3Od dvadeset godina navi?e, za borbu sposobne u Izraelu, ti i Aron
   pobilje?ite prema njihovim jedinicama.

   ^4Neka s vama bude po jedan èovjek od svakoga plemena, glavari svoga
   pradjedovskog doma.

   ^5Ovo su imena ljudi koji æe vam pomagati: Elisur, sin ?edeurov, za
   pleme Rubenovo;

   ^6?elumiel, sin Suri?adajev, za pleme ?imunovo;

   ^7Nah?on, sin Aminadabov, za pleme Judino;

   ^8Netanel, sin Suarov, za pleme Jisakarovo;

   ^9Eliab, sin Helonov, za pleme Zebulunovo.

   ^10Za Josipove sinove: Eli?ama, sin Amihudov, za pleme Efrajimovo;
   Gamliel, sin Pedahsurov, za pleme Mana?eovo;

   ^11Abidan, sin Gidonijev, za pleme Benjaminovo;

   ^12Ahiezer, sin Ami?adajev, za pleme Danovo;

   ^13Pagiel, sin Okranov, za pleme A?erovo;

   ^14Elijasaf, sin Deuelov, za pleme Gadovo;

   ^15Ahira, sin Enanov, za pleme Naftalijevo."

   ^16To bijahu sazivaèi zajednice, knezovi pradjedovskih plemena i
   glavari rodova izraelskih.

   ^17Mojsije i Aron onda uzmu one ljude ?to su po imenu bili odreðeni

   ^18te prvoga dana drugoga mjeseca sazovu svu zajednicu. Tada se u popis
   prema rodovima i porodicama po redu unosio broj osoba starijih od
   dvadeset godina.

   ^19Kako je Jahve naredio Mojsiju, tako ih je on pobilje?io u Sinajskoj
   pustinji.

   ^20Kad se utvrdi potomstvo Rubena, Izraelova prvoroðenca, prema
   njegovim rodovima i porodicama, pribilje?i?e, glavu po glavu, imena
   svih mu?karaca od dvadeset godina navi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^21Popisanih od Rubenova plemena bilo je èetrdeset i ?est tisuæa i pet
   stotina.

   ^22Bili su popisani ?imunovi potomci prema njihovim rodovima i
   porodicama: pribilje?i?e se, glava po glava, imena svih mu?karaca od
   dvadeset godina navi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^23Popisanih od ?imunova plemena bilo je pedeset i devet tisuæa i tri
   stotine.

   ^24Kad se utvrdi potomstvo sinova Gadovih prema njihovim rodovima i
   porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena onih od dvadeset
   godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^25Popisanih od Gadova plemena bilo je èetrdeset i pet tisuæa i ?est
   stotina i pedeset.

   ^26Kad se utvrdi potomstvo sinova Judinih prema njihovim rodovima i
   porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena onih od dvadeset
   godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^27Popisanih od Judina plemena bilo je sedamdeset i èetiri tisuæe i
   ?est stotina.

   ^28Kad se utvrdi potomstvo sinova Jisakarovih prema njihovim rodovima i
   porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena onih od dvadeset
   godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^29Popisanih od Jisakarova plemena bilo je pedeset i èetiri tisuæe i
   èetiri stotine.

   ^30Kad se utvrdi potomstvo sinova Zebulunovih prema njihovim rodovima i
   porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena onih od dvadeset
   godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^31Popisanih od Zebulunova plemena bilo je pedeset i sedam tisuæa i
   èetiri stotine.

   ^32Josipovi sinovi: Kad se utvrdi potomstvo sinova Efrajimovih, prema
   njihovim rodovima i porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena
   onih od dvadeset godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^33Popisanih od Efrajimova plemena bilo je èetrdeset tisuæa i pet
   stotina.

   ^34Kad se utvrdi potomstvo sinova Mana?eovih, prema njihovim rodovima i
   porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena onih od dvadeset
   godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^35Popisanih od Mana?eova plemena bilo je trideset i dvije tisuæe i
   dvjesta.

   ^36Kad se utvrdi potomstvo sinova Benjaminovih, prema njihovim rodovima
   i porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena onih od dvadeset
   godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^37Popisanih od Benjaminova plemena bilo je trideset i pet tisuæa i
   èetiri stotine.

   ^38Kad se utvrdi potomstvo sinova Danovih, prema njihovim rodovima i
   porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena onih od dvadeset
   godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^39Popisanih od Danova plemena bilo je ?ezdeset i dvije tisuæe i sedam
   stotina.

   ^40Kad se utvrdi potomstvo sinova A?erovih, prema njihovim rodovima i
   porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena onih od dvadeset
   godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^41Popisanih od A?erova plemena bila je èetrdeset i jedna tisuæa i pet
   stotina.

   ^42Kad se utvrdi potomstvo sinova Naftalijevih, prema njihovim rodovima
   i porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena onih od dvadeset
   godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^43Popisanih od Naftalijeva plemena bilo je pedeset i tri tisuæe i
   èetiri stotine.

   ^44To su oni koje popisa?e Mojsije i Aron sa dvanaest knezova
   izraelskih, po jedan na svaki pradjedovski dom.

   ^45Bili su popisani svi Izraelci, prema pradjedovskim domovima, od
   dvadeset godina i vi?e, svi za borbu sposobni u Izraelu.

   ^46Bilo je, dakle, svih popisanih ?est stotina i tri tisuæe i pet
   stotina i pedeset.

   ^47Meðu te nisu se ubrojili Levijevci prema svojem pradjedovskom
   plemenu.

   ^48Jahve je, naime, rekao Mojsiju:

   ^49"Nipo?to nemoj popisivati Levijeva plemena niti ga unosi u popis
   Izraelaca.

   ^50Nego ti sam odredi Levijevce za slu?bu u Prebivali?tu svjedoèanstva;
   za sav njegov namje?taj i sve ?to na nj spada; neka oni nose
   Prebivali?te i sav njegov namje?taj; neka oni u njemu poslu?uju i oko
   njega tabore.

   ^51Kad se Prebivali?te mora premje?tati, neka ga Levijevci rastave; a
   kad se s Prebivali?tem treba utaboriti, neka ga Levijevci opet podignu.
   Svjetovnjak koji bi mu se primakao neka se pogubi.

   ^52Neka Izraelci logoruju svatko u svome taboru; svatko kod svoje
   zastave, po èetama.

   ^53Levijevci neka borave oko Prebivali?ta svjedoèanstva, da se gnjev ne
   obori na izraelsku zajednicu. Neka tako Levijevci stra?u stra?e oko
   Prebivali?ta svjedoèanstva."

   ^54Izraelci uèine kako je Jahve Mojsiju naredio. U svemu tako urade.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Jahve reèe Mojsiju i Aronu:

   ^2"Neka Izraelci logoruju svatko kod svoje zastave, pod znakovima
   svojih pradjedovskih domova; neka se utabore oko ?atora sastanka, ali
   malo podalje.

   ^3Sprijeda, s istoène strane, zastava Judina tabora, prema njihovim
   èetama. Glavar je Judinih potomaka Nah?on, sin Aminadabov.

   ^4Njegova vojska broji sedamdeset i èetiri tisuæe i ?est stotina
   popisanih.

   ^5Do njega neka taboruje Jisakarovo pleme. Glavar je Jisakarovih
   potomaka Netanel, sin Suarov.

   ^6Njegova vojska broji pedeset èetiri tisuæe i èetiri stotine
   popisanih.

   ^7Onda pleme Zebulunovo. Glavar je Zebulunovih potomaka Eliab, sin
   Helonov.

   ^8Njegova vojska broji pedeset i sedam tisuæa i èetiri stotine
   popisanih.

   ^9Prema njihovim èetama, svih je upisanih u Judinu taboru sto osamdeset
   i ?est tisuæa i èetiri stotine. Neka oni prvi stupaju!

   ^10S juga je zastava tabora Rubenova, prema njihovim èetama. Glavar je
   Rubenovih potomaka Elisur, sin ?edeurov.

   ^11Njegova vojska broji èetrdeset i ?est tisuæa i pet stotina
   popisanih.

   ^12Do njega neka taboruje pleme ?imunovo. Glavar je ?imunovih potomaka
   ?elumiel, sin Suri?adajev.

   ^13Njegova vojska broji pedeset i devet tisuæa i tri stotine popisanih.

   ^14Onda pleme Gadovo. Glavar je Gadovih potomaka Elijasaf, sin Deuelov.

   ^15Njegova vojska broji èetrdeset i pet tisuæa ?est stotina i pedeset
   popisanih.

   ^16Prema njihovim èetama, svih je upisanih u taboru Rubenovu sto
   pedeset i jedna tisuæa èetiri stotine i pedeset. Neka oni stupaju
   drugi!

   ^17Potom neka ide ?ator sastanka, tako da tabor levitski bude usred
   drugih tabora. Kako taboruju, onako neka i stupaju: svatko pod svojom
   zastavom.

   ^18Sa zapada, zastava tabora Efrajimova, prema njihovim èetama. Glavar
   je Efrajimovih potomaka Eli?ama, sin Amihudov.

   ^19Njegova vojska broji èetrdeset tisuæa i pet stotina popisanih.

   ^20Do njega je pleme Mana?eovo. Glavar je Mana?eovih potomaka Gamliel,
   sin Pedahsurov.

   ^21Njegova vojska broji trideset i dvije tisuæe i dvjesta popisanih.

   ^22Onda je pleme Benjaminovo. Glavar je potomaka Benjaminovih Abidan,
   sin Gidonijev.

   ^23Njegova vojska broji trideset i pet tisuæa i èetiri stotine
   popisanih.

   ^24Prema njihovim èetama, svih je upisanih u Efrajimovu taboru sto i
   osam tisuæa i sto. Oni neka stupaju treæi!

   ^25Sa sjevera, zastava tabora Danova, prema njihovim èetama. Glavar je
   Danovih potomaka Ahiezer, sin Ami?adajev.

   ^26Njegova vojska broji ?ezdeset i dvije tisuæe i sedam stotina
   popisanih.

   ^27Do njega neka se utabori pleme A?erovo. Glavar je A?erovih potomaka
   Pagiel, sin Okranov.

   ^28Njegova vojska broji èetrdeset i jednu tisuæu i pet stotina
   popisanih.

   ^29Onda pleme Naftalijevo. Glavar je Naftalijevih potomaka Ahira, sin
   Enanov.

   ^30Njegova vojska broji pedeset i tri tisuæe i èetiri stotine
   popisanih.

   ^31Svih je popisanih u taboru Danovu sto pedeset i sedam tisuæa i ?est
   stotina. Neka oni stupaju posljednji pod svojim zastavama."

   ^32To su popisani Izraelci prema pradjedovskim domovima. Svih je
   upisanih u taborima, po njihovim èetama, ?est stotina i tri tisuæe i
   pet stotina i pedeset.

   ^33Levijevci nisu bili upisivani s Izraelcima, kako je Jahve naredio
   Mojsiju.

   ^34U svemu su Izraelci uèinili kako je Jahve naredio Mojsiju. Tako su
   taborovali pod svojim zastavama i tako i?li, svatko prema svom rodu i
   porodici.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Ovo je potomstvo Aronovo i Mojsijevo iz vremena kad je Jahve Mojsiju
   govorio na Sinajskom brdu.

   ^2Ovo su bila imena Aronovih sinova: prvoroðenac Nadab, zatim Abihu,
   Eleazar i Itamar.

   ^3To su imena Aronovih sinova, sveæenika pomazanih, za sveæeni?tvo
   posveæenih.

   ^4Ali Nadab i Abihu umrije?e pred Jahvom kad su u Sinajskoj pustinji
   pred njim prinosili neposveæenu vatru. Kako nisu imali sinova, to su
   Eleazar i Itamar slu?ili kao sveæenici u nazoènosti svoga oca Arona.

   ^5Jahve reèe Mojsiju:

   ^6"Dozovi pleme Levijevo neka stane pred sveæenika Arona. Neka mu
   poslu?uju;

   ^7neka vr?e njegovu du?nost i du?nost sve zajednice pred ?atorom
   sastanka, slu?eæi Prebivali?tu.

   ^8Neka se brinu za sav namje?taj u ?atoru sastanka, za du?nost sinova
   izraelovih, i obavljaju slu?bu u Prebivali?tu.

   ^9Podaj levite Aronu i njegovim sinovima. Neka mu ih Izraelci potpuno
   daruju.

   ^10Arona i njegove sinove postavi da vr?e svoju sveæenièku slu?bu. A
   svjetovnjak koji bi se tome pribli?io neka se pogubi."

   ^11Jahve reèe Mojsiju:

   ^12"Ja, evo, uzimam Levijevce izmeðu Izraelaca namjesto svih
   prvoroðenaca - onih koji otvaraju materinju utrobu kod Izraelaca. Moji
   su, dakle, Levijevci!

   ^13Meni, naime, pripada svaki prvoroðenac. Onoga dana kad sam pobio sve
   prvence u zemlji egipatskoj, sebi sam posvetio sve prvoroðence u
   Izraelu - i od ljudi i od stoke. Oni su moji. Ja sam Jahve."

   ^14Jahve reèe Mojsiju u Sinajskoj pustinji:

   ^15"Popi?i Levijevce po njihovim porodicama i rodovima; popi?i sve
   mu?karce od jednoga mjeseca i vi?e."

   ^16Na zapovijed Jahvinu Mojsije ih popisa, kako mu je bilo nareðeno.

   ^17Ovo su poimenice bili sinovi Levijevi: Ger?on, Kehat i Merari.

   ^18A ovo su imena Ger?onovih sinova po njihovim rodovima: Libni i ?imi.

   ^19A sinovi su Kehatovi po svojim rodovima: Amram, Jishar, Hebron i
   Uziel.

   ^20Sinovi su Merarijevi po svojim rodovima: Mahli i Mu?i. To su
   Levijevi rodovi po svojim porodicama.

   ^21Od Ger?ona lozu vuèe rod Libnijev i rod ?imijev. To su rodovi
   Ger?onovaca.

   ^22Njih je u popisu svih mu?karaca od jednoga mjeseca navi?e ubilje?eno
   sedam tisuæa i pet stotina.

   ^23Rodovi Ger?onovaca taborovali su za Prebivali?tem prema zapadu.

   ^24Glava porodice Ger?onovaca bija?e Elijasaf, sin Laelov.

   ^25Ger?onovci su se u ?atoru sastanka brinuli za Prebivali?te, za ?ator
   i njegov krov, za zavjese na ulazu u ?ator sastanka;

   ^26onda za dvori?ne zavjese, za zavjesu na ulazu u dvori?te ?to je oko
   Prebivali?ta i ?rtvenika, za njihova u?eta i za sve ?to spada na tu
   slu?bu.

   ^27Od Kehata potjeèe rod Amramov, rod Jisharov, rod Hebronov i rod
   Uzielov. To su rodovi Kehatovaca.

   ^28Kad se popisa?e svi mu?karci od jednoga mjeseca navi?e, bilo ih je
   osam tisuæa i ?est stotina. Oni su se brinuli za Sveti?te.

   ^29Rodovi Kehatovaca taborovali su s ju?ne strane Prebivali?ta.

   ^30Glava rodova u domu Kehatovu bija?e Elisafan, sin Uzielov.

   ^31Oni su se brinuli za Kovèeg, stol, svijeænjak, ?rtvenik i sveti
   pribor kojim su se slu?ili i, konaèno, za zavjesu i za sve ?to joj
   pripada.

   ^32Vrhovni poglavar levita bio je Eleazar, sin sveæenika Arona. On je
   vr?io nadzor nad onima koji su se brinuli za Sveti?te.

   ^33Od Merarija potjeèe rod Mahlijev i rod Mu?ijev. To su Merarijevi
   rodovi.

   ^34Njih je u popisu svih mu?karaca od jednoga mjeseca i vi?e ubilje?eno
   ?est tisuæa i dvije stotine.

   ^35Glava rodova u domu Merarijevu bija?e Suriel, sin Abihajilov. Oni su
   taborovali sa sjeverne strane Prebivali?ta.

   ^36Merarijevci su se brinuli za trenice Prebivali?ta, za njegove
   prijeènice, za stupce i njihova podno?ja, za sav njegov pribor i za sve
   ?to spada na njegovu slu?bu.

   ^37Povrh toga, za stupove uokolo predvorja, njihova podno?ja, koèiæe i
   u?eta.

   ^38Pred Prebivali?tem prema istoku, pred ?atorom sastanka s istoène
   strane, utaborivali se Mojsije, Aron i njihovi sinovi, kojima je u ime
   Izraelaca bila povjerena slu?ba u Sveti?tu. Svjetovnjak koji bi se
   pribli?io imao se pogubiti.

   ^39Svih popisanih Levijevaca od jednoga mjeseca navi?e, koje je na
   Jahvinu zapovijed po njihovim rodovima popisao Mojsije i Aron, bija?e
   dvadeset i dvije tisuæe.

   ^40Jahve rekne Mojsiju: "Popi?i sve mu?ke prvoroðence izraelske od
   jednoga mjeseca navi?e te naèini popis njihovih imena.

   ^41I levite dodijeli meni - ja sam Jahve - namjesto svih prvoroðenaca
   izraelskih, a stoku levitsku namjesto sve prvenèadi stoke izraelske."

   ^42Tako Mojsije popi?e sve prvoroðence izraelske, kako mu je Jahve
   naredio.

   ^43Svih mu?kih prvoroðenaca od jednoga mjeseca navi?e bija?e u popisu
   imena dvadeset i dvije tisuæe i dvije stotine sedamdeset i tri.

   ^44Tada Jahve reèe Mojsiju:

   ^45"Uzmi levite namjesto svih prvoroðenaca izraelskih, a stoku levitsku
   namjesto stoke njihove; leviti neka budu moji. Ja sam Jahve.

   ^46A za otkupninu dvjesta sedamdeset i triju izraelskih prvoroðenaca
   ?to ih je vi?e nego levita,

   ^47uzmi pet ?ekela po glavi, uzmi ih prema hramskom ?ekelu: dvadeset
   gera - jedan ?ekel.

   ^48Onda podaj taj novac Aronu i njegovim sinovima za otkupninu onih
   kojih je odvi?e."

   ^49Tako Mojsije primi taj novac kao otkupninu za prvoroðence koji su
   nadilazili broj onih koje su leviti otkupili.

   ^50Od izraelskih je prvoroðenaca primio u srebru tisuæu trista ?ezdeset
   i pet ?ekela hramske mjere.

   ^51Po nalogu Jahvinu Mojsije predade novac te otkupnine Aronu i
   njegovim sinovima, kako je Jahve Mojsiju naredio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Jahve reèe Mojsiju i Aronu:

   ^2"Izdvojite izmeðu sinova Levijevih glavare Kehatovih sinova po
   rodovima i porodicama njihovim:

   ^3od trideset godina navi?e, sve do pedeset godina - sve koji mogu uæi
   u red da vr?e slu?be u ?atoru sastanka.

   ^4A slu?ba je Kehatovih sinova u ?atoru sastanka: briga za svetinje nad
   svetinjama.

   ^5Kad se tabor di?e na put, neka uðu Aron i njegovi sinovi te skinu
   za?titnu zavjesu i njom pokriju Kovèeg svjedoèanstva.

   ^6Neka onda na nj stave pokrivalo od fine ko?e, a po njemu neka
   razastru platno, potpuno ljubièasto. Potom neka Kovèegu namjeste motke.

   ^7Po stolu prino?enja neka prostru ljubièasto platno. Onda neka na nj
   stave zdjele, ?lice, krèage i vrèeve za ljevanice. Kruh neprekidnog
   prino?enja neka takoðer bude na njemu.

   ^8To neka prekriju tamnocrvenim platnom, a preko njega neka prebace
   pokrivalo od fine ko?e. Potom neka stolu namjeste motke.

   ^9Neka zatim uzmu ljubièasto platno i pokriju svijeænjak za svjetlo i
   njegove svjetiljke, njegove usekaèe, njegove lugare i sve posude za
   ulje kojima se ono poslu?uje.

   ^10Neka ga stave sa svim njegovim priborom na pokrivalo od fine ko?e pa
   polo?e na nosiljku.

   ^11Po zlatnom ?rtveniku neka razastru ljubièasto platno i prekriju ga
   pokrivalom od fine ko?e. Potom neka mu namjeste motke.

   ^12Neka sad uzmu sav pribor ?to se upotrebljava za slu?bu u Sveti?tu pa
   ga stave na ljubièasto platno i onda prekriju pokrivaèem od fine ko?e.
   Zatim neka sve to polo?e na nosiljku.

   ^13Neka pometu pepeo sa ?rtvenika i po njemu razastru crveno platno.

   ^14Na nj neka postave sav pribor ?to se upotrebljava za slu?bu:
   kadionike, vilju?ke, lopatice i zdjele - sve posuðe za ?rtvenik. Po
   njemu onda neka razastru pokrivalo od fine ko?e. Zatim neka namjeste
   motke.

   ^15Po?to Aron i njegovi sinovi zavr?e pokrivanje Sveti?ta i svega
   svetog posuða, u èasu kad imadne tabor krenuti na put, neka doðu
   potomci Kehatovi da to ponesu. No svetih se predmeta ne smiju doticati
   da ne poginu. To je du?nost Kehatovih potomaka u ?atoru sastanka.

   ^16A Eleazar, sin sveæenika Arona, neka se brine za ulje svijeænjaka,
   za mirisni kad, za trajnu prinosnicu i za ulje pomazanja; neka se brine
   za sve Prebivali?te, za sve ?to je u njemu - za Sveti?te i njegovo
   posuðe."

   ^17Jahve reèe Mojsiju i Aronu:

   ^18"Ne dopustite da nestane pleme rodova Kehatovih izmeðu levita.

   ^19Ovako postupajte s njima, da ?ive i ne izginu primièuæi se najveæim
   svetinjama: neka doðu Aron i njegovi sinovi da postave svakoga od njih
   na njegovu slu?bu i uz njegovu du?nost.

   ^20Oni neka ne ulaze ni da zaèas pogledaju Sveti?te da ne bi poginuli."

   ^21Jahve reèe Mojsiju:

   ^22"Popi?i i Ger?onove sinove po njihovim porodicama i njihovim
   rodovima, od trideset godina navi?e, sve do pedesete godine;

   ^23popi?i ih sve koji mogu iæi u red da vr?e slu?bu u ?atoru sastanka.

   ^24A ovo je slu?ba rodova Ger?onovaca pri radu i preno?enju:

   ^25neka nose zavjese Prebivali?ta, ?ator sastanka s njegovim krovom,
   pokrivalo od fine ko?e ?to je povrh njega, i zavjesu na ulazu u ?ator
   sastanka;

   ^26onda, dvori?ne zavjese, zavjesu s vrata na ulazu u predvorje ?to
   opkoljuje Prebivali?te i ?rtvenik, konopce i sav pribor za njihovu
   slu?bu; ?to god treba oko tih stvari raditi, neka uèine.

   ^27Neka Ger?onovci obavljaju sve svoje du?nosti - sve ?to imaju nositi
   i sve ?to imaju raditi - po nalogu Arona i njegovih sinova. Njihovoj
   brizi povjerite sve ?to treba da nose.

   ^28To je slu?ba rodova Ger?onovaca u ?atoru sastanka. Njihova slu?ba
   neka bude pod vodstvom Itamara, sina sveæenika Arona."

   ^29"Sinove Merarijeve popi?i po rodovima i porodicama njihovim.

   ^30Popi?i ih od trideset godina navi?e, sve do pedeset godina, koji
   mogu uæi u red da vr?e slu?bu u ?atoru sastanka.

   ^31Za sve njihove slu?be u ?atoru sastanka du?nost im je da nose
   trenice za Prebivali?te, njegove prijeènice, njegove stupce i njegova
   podno?ja;

   ^32stupce ?to okru?uju predvorje, njihova podno?ja, njihove koèiæe,
   njihove konopce, sa svim priborom za njihovu slu?bu. Poimenièno
   popi?ite predmete ?to su im povjereni da ih nose.

   ^33To je slu?ba rodova Merarijevaca u svemu ?to imaju èiniti u ?atoru
   sastanka pod vodstvom Itamara, sina sveæenika Arona."

   ^34Mojsije, Aron i glavari zajednice popisali su Kehatove sinove po
   njihovim rodovima i porodicama -

   ^35sve koji mogu uæi u red da vr?e slu?bu u ?atoru sastanka, od
   trideset godina navi?e, sve do pedeset godina.

   ^36I popisanih po njihovim rodovima bija?e dvije tisuæe sedam stotina i
   pedeset.

   ^37To je popis rodova Kehatovaca, svih koji su slu?ili u ?atoru
   sastanka, a koje popisa Mojsije i Aron na zapovijed ?to je Jahve dade
   Mojsiju.

   ^38Popisanih sinova Ger?onovih po njihovim rodovima i porodicama,

   ^39od trideset godina navi?e, sve do pedeset godina, svih koji mogu uæi
   u red da vr?e slu?bu u ?atoru sastanka -

   ^40popisanih, dakle, po njihovim rodovima i porodicama bija?e dvije
   tisuæe ?est stotina i pedeset.

   ^41To je popis rodova Ger?onovaca, svih koji su slu?ili u ?atoru
   sastanka, a koje popisa Mojsije i Aron na Jahvinu zapovijed.

   ^42Popis rodova Merarijevih sinova po njihovim rodovima i porodicama,

   ^43od trideset godina navi?e, sve do pedeset godina, svih koji mogu uæi
   u red da vr?e slu?bu u ?atoru sastanka -

   ^44popisanih, dakle, po njihovim rodovima bija?e tri tisuæe dvjesta.

   ^45To je popis Merarijevaca ?to su ga sastavili Mojsije i Aron na
   zapovijed koju je Jahve dao Mojsiju.

   ^46Svih, dakle, popisanih levita koje su popisali Mojsije, Aron i
   glavari izraelski po njihovim rodovima i porodicama, od trideset godina
   navi?e do pedeset godina -

   ^47svih koji su u?li u slu?bu poslu?ivanja i slu?bu preno?enja u ?atoru
   sastanka -

   ^48bilo je osam tisuæa pet stotina i osamdeset.

   ^49Na zapovijed koju je Jahve dao Mojsiju svakoga su unijeli u popis
   prema onom u èemu je slu?io i ?to je prenosio. Popisali su ih kako je
   Jahve zapovjedio Mojsiju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Naredi Izraelcima da iz tabora odstrane svakoga gubavca, svakoga
   koji imadne izljev i svakoga koji se oneèisti mrtvim tijelom.

   ^3Odstranite i mu?ke i ?enske! Izvan tabora ih istjerajte da ne
   oneèiste svoje tabore u kojima ja boravim meðu njima."

   ^4Izraelci tako uèine: istjeraju ih iz tabora. Kako je Jahve rekao
   Mojsiju, tako Izraelci uèine.

   ^5Jahve reèe Mojsiju:

   ^6"Ka?i Izraelcima: Kad koji èovjek ili ?ena poèini bilo kakav grijeh
   na ?tetu èovjeka ogrije?iv?i se protiv Jahve, i osjeti se krivim,

   ^7neka prizna poèinjeni grijeh, nadoknadi ?tetu ?to bolje mo?e te jo?
   doda tome petinu i dadne onome kome je nanio nepravdu.

   ^8Ako èovjek ne bi imao bli?eg roðaka kome bi se nadoknada mogla
   uruèiti, du?na nadoknada pripada Jahvi za sveæenika, ne raèunajuæi u to
   pomirbenoga ovna kojim æe sveæenik izvr?iti nad krivcem obred
   pomirenja.

   ^9I svaka podizanica od svih posveæenih stvari ?to ih Izraelci
   sveæeniku donose njemu pripada.

   ^10Svakome idu stvari koje je posvetio; i neka sveæeniku bude ono ?to
   njemu tko dadne."

   ^11Jahve reèe Mojsiju:

   ^12"Govori Izraelcima i reci im: Ako nekome ?ena poðe stranputicom te
   mu se iznevjeri

   ^13i netko s njom legne, ali to ostane sakriveno oèima njezina mu?a i
   ?ena ostane neotkrivena iako se oskvrnula te protiv nje ne bude
   svjedoka buduæi da u èinu nije bila uhvaæena -

   ^14i sad mu?a obuzme duh ljubomore i on postane ljubomoran na svoju
   ?enu koja se oskvrnula; ili ako ga spopadne duh ljubomore te postane
   ljubomoran na svoju ?enu a da se ona nije oskvrnula -

   ^15neka taj mu? dovede svoju ?enu sveæeniku. Neka za nju donese prinos:
   desetinu efe jeèmenog bra?na. Neka po njemu ne polijeva ulja niti na nj
   stavlja tamjana, jer to je prinosnica za ljubomoru, spomen-prinosnica
   da podsjeti na grijeh.

   ^16Neka sveæenik povede tu ?enu i postavi je pred Jahvu.

   ^17Sad neka sveæenik uzme posveæene vode u kakvu zemljanu posudu i,
   uzev?i pra?ine ?to je na podu Prebivali?ta, neka je sveæenik ubaci u
   vodu.

   ^18Po?to je sveæenik postavio ?enu pred Jahvu, neka joj otkrije glavu a
   na njezine ruke stavi spomen-prinosnicu, to jest ?itnu prinosnicu za
   ljubomoru, s sveæenik neka dr?i u ruci vodu gorèine i prokletstva.

   ^19Zatim neka sveæenik ?enu zakune. Neka joj reèe: 'Ako nikad èovjek s
   tobom nije le?ao te ako nisi i?la stranputicom i oskvrnula se dok si
   bila pod vla?æu svoga mu?a, budi po?teðena od ove vode gorèine i
   prokletstva!

   ^20Ali ako si i?la stranputicom dok si bila pod vla?æu svoga mu?a te se
   oskvrnula; ako je koji èovjek osim tvoga mu?a legao s tobom ...'

   ^21Ovdje neka sveæenik zakune ?enu ovom kletvom: neka joj rekne: Jahve
   te postavio za prokletstvo i kletvu meðu tvojim narodom, uèinio da ti
   uvene rodnica i da ti se utroba nadme!

   ^22Neka ova voda prokletstva zaðe u tvoju utrobu! Trbuh ti se od nje
   naduo, a rodnica uvenula! - A ?ena neka poprati: Amen! Amen!

   ^23Potom neka ta prokletstva sveæenik napi?e na list pa ih ispere u
   vodu gorèine.

   ^24Onda neka ?enu napoji vodom gorèine i prokletstva, da bi se voda
   gorèine po njoj razi?la i napunila je gorko?æu.

   ^25Neka sveæenik onda uzme iz ?enine ruke prinosnicu za ljubomoru,
   prinese je pred Jahvom kao ?rtvu prikaznicu te je donese na ?rtvenik.

   ^26Zagrabiv?i od prinosnice punu pregr?t kao spomen-?rtvu, neka to
   sa?e?e u kad na ?rtveniku. Napokon, neka ?enu napoji vodom.

   ^27Po?to je napoji vodom, bude li oskvrnuta iznevjeriv?i se svome mu?u,
   voda prokletstva uæi æe u nju i napunit æe je gorèinom; njezina æe se
   utroba naduti a rodnica uvenuti - ta æe ?ena postati prokletstvom u
   svome narodu.

   ^28A ako ?ena ne bude oskvrnuta nego nevina, neæe joj biti ni?ta i imat
   æe djece.

   ^29To je obred u sluèaju ljubomore, kad ?ena poðe stranputicom i
   oskvrne se dok je pod vla?æu svoga mu?a;

   ^30ili kad kojega èovjeka obuzme duh ljubomore te postane ljubomoran na
   svoju ?enu. Neka, dakle, postavi svoju ?enu pred Jahvu, a sveæenik neka
   nad njom izvr?i sav ovaj obred.

   ^31Neka je mu? slobodan od krivnje, a ?ena neka snosi svoju krivnju."
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Govori Izraelcima i reci im: 'Ako tko, bilo èovjek ili ?ena, polo?i
   nazirejski zavjet te se posveti Jahvi,

   ^3neka se suzdr?ava od vina i svakoga opojnog piæa. Neka ne pije ni
   ukiseljena vina niti ukiseljena opojnog piæa; a niti kakva soka od
   gro?ða neka ne pije; neka ne jede gro?ða, ni svje?a ni suha.

   ^4Sve vrijeme svoga nazireata ne smije jesti ni?ta ?to raða lozov trs -
   od zelena gro?ða do komine.'

   ^5Sve dok traje njegov nazirejski zavjet, neka britva ne prelazi preko
   njegove glave; dok se ne navr?i vrijeme ?to ga je Jahvi zavjetovao,
   neka bude posveæen i pusti kose da mu slobodno rastu na glavi.

   ^6Za sve vrijeme svoga zavjeta Jahvi neka se ne primièe nikakvu
   mrtvacu.

   ^7Neka se ne oneèi?æuje ni zbog svoga oca, ni zbog svoje majke, svoga
   brata ili svoje sestre ako bi umrli, jer na svojoj glavi nosi
   posveæenje svoga Boga.

   ^8Sve vrijeme svoga nazireata on je posveæen Jahvi.

   ^9Umre li tko nenadanom smræu pokraj njega, oneèistiv?i tako njegovu
   posveæenu glavu, neka na dan svoga oèi?æenja obrije svoju glavu - neka
   je obrije sedmoga dana.

   ^10A osmoga dana neka donese sveæeniku, na ulazu u ?ator sastanka,
   dvije grlice ili dva golubiæa.

   ^11Neka sveæenik prinese jedno kao ?rtvu okajnicu, a drugo kao ?rtvu
   paljenicu, zatim neka nad njim izvr?i obred pomirenja zbog ljage kojom
   se okaljao uz mrtvaca. Toga dana neka posveti svoju glavu;

   ^12neka zavjetuje Jahvi dane svoga nazireata; neka donese
   jednogodi?njeg janjca kao ?rtvu naknadnicu. Prija?nje vrijeme neka se
   ne raèuna, jer je njegov nazireat bio oskvrnjen.

   ^13Ovo je obred za nazirejca: na dan kad se navr?i vrijeme njegova
   nazireata, neka ga dovedu na ulaz ?atora sastanka.

   ^14Kao svoj prinos neka Jahvi donese: jednogodi?njeg janjca bez mane za
   ?rtvu paljenicu; jednogodi?nje ?ensko janje, bez mane, za ?rtvu
   okajnicu; jednoga ovna, bez mane, za ?rtvu prièesnicu;

   ^15nadalje, ko?aru neukvasanih pogaèa od najboljeg bra?na, u ulju
   zamije?enih i neukvasanih kolaèa, namazanih uljem, s njihovim
   prinosnicama i ljevanicama.

   ^16Sveæenik, po?to to donese pred Jahvu, neka prinese njegovu okajnicu
   i paljenicu.

   ^17Zatim neka prinese ovna Jahvi kao ?rtvu prièesnicu zajedno s ko?arom
   neukvasanih pogaèa. I njegovu prinosnicu i njegovu ljevanicu neka
   prinese sveæenik.

   ^18Na ulazu u ?ator sastanka neka nazirejac obrije svoju posveæenu
   glavu i, uzev?i uvojke sa svoje posveæene glave, neka ih stavi na vatru
   ?to gori pred ?rtvom prièesnicom.

   ^19Zatim neka sveæenik uzme kuhano pleæe ovna, jednu neukvasanu pogaèu
   iz ko?are i jedan neukvasani kolaè i stavi to na ruke nazirejcu po?to
   ovaj obrije svoje posveæene kose.

   ^20Neka to sveæenik prinese kao ?rtvu prikaznicu pred Jahvom. To je
   svetinja ?to pripada sveæeniku, osim grudi prikaznice i stegna
   podizanice. Poslije toga nazirejac mo?e piti vina."

   ^21Ovo je obred nazirejca, ne raèunajuæi ono ?to bi jo? mogla prinijeti
   njegova ruka. Ako je povrh svoga nazireata obeæao kakav dar, neka povrh
   obreda svoga nazireata uèini kako je zavjetovao.

   ^22Jahve reèe Mojsiju:

   ^23"Reci Aronu i njegovim sinovima: 'Ovako blagoslivljajte Izraelce
   govoreæi im:

   ^24Neka te blagoslovi Jahve i neka te èuva!

   ^25Neka te Jahve licem svojim obasja, milostiv ti bude!

   ^26Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!' Tako neka
   stavljaju moje ime nad sinove Izraelove, i ja æu ih blagoslivljati."
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 U onaj dan kad Mojsije zavr?i podizanje Prebivali?ta i kad ga pomaza
   i posveti sa svim njegovim posuðem, a tako i ?rtvenik sa svim njegovim
   priborom,

   ^2pristupe glavari izraelski, starje?ine njihovih pradjedovskih domova,
   to jest knezovi plemenski koji su vodili popisivanje,

   ^3i dovedu svoje prinose pred Jahvu: ?estora teretna kola i dvanaest
   volova - jedna kola za dvojicu glavara i vola za svakoga pojedinoga.
   Dovedu ih pred Prebivali?te.

   ^4Tada Jahve progovori Mojsiju:

   ^5"Primi to od njih za upotrebu pri slu?bi u ?atoru sastanka; onda to
   podaj svakome levitu prema njegovoj slu?bi."

   ^6Mojsije uze kola i volove pa ih dade levitima.

   ^7Dvoja kola i èetiri vola dade Ger?onovcima prema njihovoj slu?bi,

   ^8a èetvera kola i osam volova dade Merarijevcima prema njihovoj slu?bi
   pod vodstvom Itamara, sina sveæenika Arona.

   ^9Kehatovcima nije dao ni?ta, jer je njihova zadaæa bila nositi
   posveæene predmete na ramenima.

   ^10Tada glavari prinesu prinos za posvetu ?rtvenika na dan njegova
   pomazanja. Dok su glavari prinosili svoje prinose pred ?rtvenik,

   ^11Jahve progovori Mojsiju: "Svakoga dana neka po jedan glavar donese
   svoj prinos za posvetu ?rtvenika!"

   ^12Prvoga dana donese svoj prinos Nah?on, sin Aminadabov, od plemena
   Judina.

   ^13Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset ?ekela
   i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset ?ekela, prema hramskom ?ekelu;
   jedno i drugo bija?e napunjeno najboljim bra?nom, zamije?enim u ulju,
   za prinosnicu.

   ^14Onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana;

   ^15jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^16jedan jarac za ?rtvu okajnicu,

   ^17a za ?rtvu prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Nah?ona, Aminadabova sina.

   ^18Drugoga dana donese svoj prinos Netanel, sin Suarov, glavar
   Jisakarovaca.

   ^19Za svoj prinos donio je: jednu srebrnu zdjelu te?ku sto trideset
   ?ekela, jedan srebrni kotliæ od sedamdeset ?ekela, prema hramskom
   ?ekelu; oboje puno najboljeg bra?na, zamije?ena u ulju, za prinosnicu;

   ^20onda jednu zlatnu posudicu od deset ?ekela punu tamjana;

   ^21jednog junca, jednoga ovna, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^22jednog jarca za okajnicu,

   ^23a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Netanela, Suarova sina.

   ^24Treæega dana donese svoj prinos glavar Zebulunovaca, Eliab, sin
   Helonov.

   ^25Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset ?ekela
   i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset ?ekela, prema hramskom ?ekelu;
   oboje puno najboljeg bra?na, zamije?ena u ulju, za prinosnicu;

   ^26jedna zlatna posudica puna tamjana;

   ^27jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^28jedan jarac za okajnicu,

   ^29a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Eliaba, Helonova sina.

   ^30Èetvrtog dana donese svoj prinos glavar Rubenovaca, Elisur, sin
   ?edeurov.

   ^31Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset
   ?ekela, jedan srebrni kotliæ od sedamdeset ?ekela, prema hramskom
   ?ekelu; oboje puno najboljeg bra?na, zamije?ena u ulju, za prinosnicu;

   ^32onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana;

   ^33jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^34jedan jarac za okajnicu,

   ^35a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Elisura, ?edeurova sina.

   ^36Petoga dana donese svoj prinos glavar ?imunovaca, ?elumiel, sim
   Suri?adajev.

   ^37Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset
   ?ekela, jedan srebrni kotliæ od sedamdeset ?ekela, prema hramskom
   ?ekelu; oboje napunjeno najboljim bra?nom, zamije?enim u ulju, za
   prinosnicu;

   ^38onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana;

   ^39jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^40jedan jarac za okajnicu,

   ^41a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos ?elumiela, Suri?adajeva sina.

   ^42?estoga dana donese svoj prinos glavar Gadovaca, Elijasaf, sin
   Deuelov.

   ^43Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset
   ?ekela, jedan srebrni kotliæ od sedamdeset ?ekela, prema hramskom
   ?ekelu; oboje napunjeno najboljim bra?nom, zamije?enim u ulju, za
   prinosnicu;

   ^44onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana;

   ^45jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^46jedan jarac za okajnicu,

   ^47a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Elijasafa, Deuelova sina.

   ^48Sedmoga dana donese svoj prinos glavar Efrajimovaca, Eli?ama, sin
   Amihudov.

   ^49Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset ?ekela
   i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset ?ekela, prema hramskom ?ekelu;
   oboje puno najboljeg bra?na, zamije?ena u ulju, za prinosnicu;

   ^50onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana;

   ^51jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu,

   ^52jedan jarac za okajnicu,

   ^53a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Eli?ama, Amihudova sina.

   ^54Osmoga dana donese svoj prinos glavar Mana?eovaca, Gamliel, sin
   Pedahsurov.

   ^55Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset ?ekela
   i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset ?ekela, prema hramskom ?ekelu;
   oboje napunjeno najboljim bra?nom, zamije?enim u ulju, za prinosnicu;

   ^56onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana;

   ^57jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^58jedan jarac za okajnicu,

   ^59a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Gamliela, Pedahsurova sina.

   ^60Devetoga dana donese svoj prinos glavar Benjaminovaca, Abidan, sin
   Gidonijev.

   ^61Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset ?ekela
   i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset ?ekela, prema hramskom ?ekelu;
   oboje napunjeno najboljim bra?nom, zamije?enim u ulju, za prinosnicu;

   ^62onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana,

   ^63jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^64jedan jarac za okajnicu,

   ^65a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Abidana, Gidonijeva sina.

   ^66Desetoga dana donese svoj prinos glavar Danovaca, Ahiezer, sin
   Ami?adajev.

   ^67Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset ?ekela
   i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset ?ekela, prema hramskom ?ekelu;
   oboje napunjeno najboljim bra?nom, zamije?enim u ulju, za prikaznicu;

   ^68onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana;

   ^69jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^70jedan jarac za okajnicu,

   ^71a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Ahiezera, Ami?adajeva sina.

   ^72Jedanaestoga dana donese svoj prinos glavar A?erovaca, Pagiel, sin
   Okranov.

   ^73Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset ?ekela
   i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset ?ekela, prema hramskom ?ekelu;
   oboje napunjeno najboljim bra?nom, zamije?enim u ulju, za prinosnicu;

   ^74onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana;

   ^75jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^76jedan jarac za okajnicu,

   ^77a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Pagiela, Okranova sina.

   ^78Dvanaestoga dana donese svoj prinos glavar Naftalijevaca, Ahira, sin
   Enanov.

   ^79Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset ?ekela
   i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset ?ekela, prema hramskom ?ekelu;
   oboje napunjeno najboljim bra?nom, zamije?enim u ulju, za prinosnicu;

   ^80onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana;

   ^81jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^82jedan jarac za okajnicu,

   ^83a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Ahire, Enanova sina.

   ^84To su bili prinosi glavara izraelskih za posvetu ?rtvenika na dan
   kad bija?e pomazan: dvanaest srebrnih zdjela, dvanaest srebrnih kotliæa
   i dvanaest zlatnih posudica.

   ^85Svaka srebrna zdjela te?ila je sto trideset ?ekela; svaki kotliæ
   sedamdeset ?ekela. Svega srebra u posuðu bilo je dvije tisuæe i èetiri
   stotine hramskih ?ekela.

   ^86Zlatnih posudica punih tamjana bilo je dvanaest, svaka posudica
   te?ila je deset hramskih ?ekela. Sve zlato u posudicama te?ilo je sto
   dvadeset ?ekela.

   ^87Sve stoke za paljenicu: dvanaest junaca, dvanaest ovnova, dvanaest
   jednogodi?njih janjaca s njihovim prinosima. Za okajnicu dvanaest
   jaraca.

   ^88Sve stoke za prièesnicu: dvadeset i èetiri vola, ?ezdeset ovnova,
   ?ezdeset kozliæa i ?ezdeset janjaca od godine dana. To je bio prinos za
   posvetu ?rtvenika po?to bija?e pomazan.

   ^89Kad bi Mojsije ulazio u ?ator sastanka da razgovara s Njim, slu?ao
   bi glas kako mu govori ozgo s Pomirili?ta ?to je bilo na Kovèegu
   svjedoèanstva, meðu dva kerubina. Tada bi mu govorio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Govori Aronu i reci mu: 'Kad bude? palio svjetionice, neka sedam
   svjetionica svijetli na prednjoj strani svijeænjaka.'"

   ^3Aron i uèini tako: smjesti svjetionice na prednju stranu svijeænjaka,
   kako je Jahve Mojsiju naredio.

   ^4Svijeænjak bija?e skovan od zlata; skovan od svoga podno?ja do svoje
   èa?ke. Svijeænjak je bio napravljen prema uzorku ?to ga je Jahve
   pokazao Mojsiju.

   ^5Jahve reèe Mojsiju:

   ^6"Uzmi levite izmeðu Izraelaca i oèisti ih!

   ^7Ovako s njima postupi da ih oèisti?: po?kropi ih vodom za okajavanje;
   a oni neka se obriju po svemu svome tijelu, neka operu svoju odjeæu i
   bit æe èisti.

   ^8Neka zatim uzmu jednog junca i prinosnicu od najboljeg bra?na,
   zamije?ena u ulju. A ti uzmi drugog junca za okajnicu.

   ^9Dovedi onda levite pred ?ator sastanka i skupi svu izraelsku
   zajednicu.

   ^10Kad dovede? levite pred Jahvu, neka Izraelci stave na njih svoje
   ruke.

   ^11Neka zatim Aron prinese levite, kao prikaznicu pred Jahvom, u ime
   Izraelaca. Tako æe njihov posao biti da slu?e Jahvi.

   ^12Neka potom leviti stave svoje ruke juncima na glave; onda jednoga
   prinesi kao okajnicu, a drugoga kao paljenicu Jahvi, da se izvr?i obred
   pomirenja nad levitima.

   ^13Staviv?i levite pred Arona i njegove sinove, prika?i ih Jahvi ?rtvom
   prikaznicom.

   ^14Odvoji tako levite izmeðu Izraelaca da budu moji.

   ^15Poslije toga, po?to ih oèisti? i prinese? ?rtvom prikaznicom, neka
   leviti uðu u slu?bu ?atora sastanka.

   ^16Jer oni su izmeðu Izraelaca meni potpuno darovani; njih sam sebi
   uzeo namjesto svih koji otvaraju majèinu utrobu, svih izraelskih
   prvoroðenaca.

   ^17Svako, naime, prvoroðenèe meðu Izraelcima, kako èedo tako i ?ivinèe,
   moje je; sebi sam ih posvetio onoga dana kad sam pobio svu prvoroðenèad
   u zemlji egipatskoj.

   ^18Tako sam uzeo levite namjesto svih izraelskih prvoroðenaca.

   ^19I predao sam levite izmeðu Izraelaca kao dar Aronu i njegovim
   sinovima da mjesto Izraelaca obavljaju slu?bu u ?atoru sastanka; da nad
   njima obavljaju obred pomirenja, tako da kakva nedaæa ne bi pogodila
   Izraelce ?to bi se pribli?ili Sveti?tu."

   ^20Mojsije, Aron i sva izraelska zajednica uèine tako s levitima; kako
   je Jahve naredio Mojsiju za levite, tako im Izraelci i uèine.

   ^21Leviti se oèiste i operu svoju odjeæu; onda ih Aron prinese pred
   Jahvu ?rtvom prikaznicom. Aron nad njima obavi obred pomirenja da ih
   oèisti.

   ^22Poslije toga uðu leviti u slu?bu u ?ator sastanka, u nazoènosti
   Arona i njegovih sinova. Kako je Jahve naredio Mojsiju za levite, tako
   su s njima i uradili.

   ^23Jahve reèe Mojsiju:

   ^24"I ovo se tièe levita: od dvadeset i pet godina navi?e neka leviti
   po redu preuzimaju slu?bu u ?atoru sastanka.

   ^25A kad kome bude pedeset godina, neka istupi iz slu?be i neka vi?e ne
   slu?i.

   ^26Ali mo?e pomagati svojoj braæi u vr?enju njihovih du?nosti u ?atoru
   sastanka, no sam ne mora vr?iti slu?be. Tako postupi prema levitima za
   njihove du?nosti!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Prvoga mjeseca druge godine nakon izlaska iz zemlje egipatske Jahve
   reèe Mojsiju u Sinajskoj pustinji:

   ^2"Neka Izraelci slave Pashu u njezino vrijeme.

   ^3Slavite je u njezino vrijeme, u suton, èetrnaestoga dana ovoga
   mjeseca; slavite je prema svim njezinim propisima i obièajima."

   ^4Tako Mojsije reèe Izraelcima da slave Pashu.

   ^5I oni su je slavili u Sinajskoj pustinji, u suton, prvoga mjeseca,
   èetrnaestoga dana u mjesecu. Kako je god Jahve Mojsiju naredio, tako su
   Izraelci i uèinili.

   ^6A bija?e ljudi oneèi?æenih mrtvacem; ti nisu mogli slaviti Pashu
   onoga dana. Doðu tako pred Mojsija i Arona istoga dana

   ^7pa reknu: "Mrtvacem smo se oneèistili; ipak, za?to bi nam bilo
   uskraæeno prinositi Jahvi ?rtvu u njezino vrijeme usred Izraelovih
   sinova?"

   ^8Mojsije im reèe: "Strpite se da èujem ?to æe Jahve za vas odrediti."

   ^9I Jahve reèe Mojsiju:

   ^10"Ovako ka?i Izraelcima: 'Kad se tko izmeðu vas ili va?ih potomaka
   oneèisti mrtvacem ili je na daleku putu, neka ipak slavi Pashu Jahvi.

   ^11Neka je slave u suton èetrnaestog dana drugoga mjeseca. Neka je
   blaguju s neukvasanim kruhom i gorkim zeljem;

   ^12neka ni?ta od nje ne ostavljaju za ujutro; neka ni jedne kosti na
   njoj ne lome. Neka je slave prema propisima Pashe.

   ^13Onaj koji je èist a ne bude na putovanju pa ipak propusti proslaviti
   Pashu, neka se iskorijeni iz svoga naroda. Buduæi da nije prinio Jahvi
   ?rtve u njezino vrijeme, takav neka snosi svoju krivnju.

   ^14Ako s vama boravi stranac i Pashu prinosi Jahvi, neka je prinosi
   prema propisima i obièajima njezinim. Neka bude jedan zakon za vas, bio
   to stranac ili domorodac.'"

   ^15Na dan kad je podignuto Prebivali?te oblak prekri Prebivali?te,
   ?ator svjedoèanstva. Od veèeri do jutra stajao je u obliku ognja nad
   Prebivali?tem.

   ^16Tako ga je oblak neprestano zaklanjao, a noæu bija?e poput ognja.

   ^17Kad bi se god oblak digao sa ?atora, Izraelci bi poslije toga
   krenuli. A gdje bi oblak stao, tu bi se i Izraelci utaborili.

   ^18Na zapovijed Jahvinu Izraelci su kretali na put i na Jahvinu se
   zapovijed utaborivali. Sve vrijeme ?to bi oblak stajao nad
   Prebivali?tem oni su taborovali.

   ^19Ako bi oblak dugo stajao nad Prebivali?tem, Izraelci su slu?ali
   Jahvin nalog i ne bi polazili na put.

   ^20Ali ako bi se dogodilo da oblak ostane nad Prebivali?tem malo
   vremena, oni bi se na Jahvinu zapovijed utaborili i na Jahvinu
   zapovijed opet krenuli na put.

   ^21Ako bi se oblak digao po?to se zadr?ao od veèeri do jutra, oni bi
   tada ujutro krenuli na put. Danju ili noæu, kad bi se oblak digao, oni
   bi krenuli na put.

   ^22Dva dana ili mjesec ili godinu - dok bi oblak ostajao nad
   Prebivali?tem - Izraelci su taborovali, ne kreæuæi na put, a èim bi se
   digao, oni bi krenuli.

   ^23Po zapovijedi Jahvinoj stajahu u taboru i po zapovijedi Jahvinoj
   kretahu na put. Dr?ali su se Jahvina naloga, kako Jahve bija?e
   zapovjedio Mojsiju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Napravi sebi dvije trube; napravi ih od kovana srebra. Neka ti slu?e
   za sazivanje zajednice i za pokretanje tabora.

   ^3Kad se u njih zatrubi, neka se sva zajednica skupi k tebi na ulazu u
   ?ator sastanka.

   ^4Ako li se zatrubi u jednu, neka se k tebi skupe glavari izraelski,
   tisuænici.

   ^5Kad popratite trubljenje bojnim poklikom, neka krenu logori utaboreni
   na istoènoj strani.

   ^6Kad popratite trubljenje bojnim poklikom po drugi put, neka krenu
   logori utaboreni s ju?ne strane: neka se trubljenje poprati bojnim
   poklikom da oni krenu.

   ^7Trubite i da skupite zajednicu, ali bez bojnog poklika.

   ^8Neka u trube trube sveæenici, sinovi Aronovi. Neka vam to bude
   trajnom uredbom za va?e nara?taje.

   ^9Kad u svojoj zemlji poðete u rat na neprijatelja koji vas pritisne,
   zaorite na trube s bojnim poklikom, i Jahve, Bog va?, sjetit æe se vas
   i bit æete izbavljeni od svojih neprijatelja.

   ^10Na dan svoje sveèanosti, svojih blagdana ili svojih mjeseèevih
   mlaðaka, dok prinosite svoje paljenice i prièesnice, trubite u trube.
   Neka to za vas bude spomen pred Bogom va?im. Ja sam Jahve, Bog va?."

   ^11Druge godine drugoga mjeseca dvadesetog dana u mjesecu di?e se oblak
   iznad Prebivali?ta svjedoèanstva.

   ^12Tada se Izraelci zapute iz Sinajske pustinje na svoja putovanja.
   Oblak se zaustavi u pustinji Paranu.

   ^13Tako na Jahvinu zapovijed danu Mojsiju krenu?e prvi put.

   ^14Prva je krenula zastava tabora Judinih sinova u svojim èetama. Nad
   njihovom vojskom bija?e Nah?on, sin Aminadabov;

   ^15nad vojskom plemena Jisakarovaca staja?e Netanel, sin Suarov,

   ^16a nad vojskom plemena Zebulunovaca bija?e Eliab, sin Helonov.

   ^17Zatim, po?to je rastavljeno Prebivali?te, krenu?e Ger?onovci i
   Merarijevci noseæi Prebivali?te.

   ^18Potom krenu zastava tabora Rubenova u svojim èetama. Nad njihovom
   vojskom bija?e Elisur, sin ?edeurov;

   ^19nad vojskom plemena ?imunovaca stajao je ?elumiel, sin Suri?adajev;

   ^20nad vojskom plemena Gadovaca bio je Elijasaf, sin Deuelov.

   ^21Potom krenu?e Kehatovci noseæi posveæene predmete. Tako je
   Prebivali?te bilo podignuto prije njihova dolaska.

   ^22Onda krenu zastava tabora Efrajimovaca u svojim èetama. Nad njihovom
   vojskom bija?e Eli?ama, sin Amihudov,

   ^23nad vojskom plemena Mana?eovaca staja?e Gamliel, sin Pedahsurov;

   ^24nad vojskom plemena Benjaminovaca bija?e Abidan, sin Gidonijev.

   ^25A kao zalazna stra?a za sve tabore krenu, u svojim èetama, zastava
   tabora Danovaca. Nad njihovom je vojskom stajao Ahiezer, sin
   Ami?adajev.

   ^26Nad vojskom plemena A?erovaca bio je Pagiel, sin Okranov;

   ^27a nad vojskom plemena Naftalijevaca bio je Ahira, sin Enanov.

   ^28Takav je bio red putovanja Izraelaca svrstanih u svoje èete. Tako su
   putovali.

   ^29Mojsije reèe Hobabu, sinu Midjanca Reuela, Mojsijeva tasta:
   "Zaputili smo se u kraj o kojemu je Jahve rekao: 'Dat æu vam ga!' Poði
   s nama i dobro æemo ti èiniti, jer je Jahve obeæao sreæu Izraelu."

   ^30"Ne idem", odgovori mu, "nego se vraæam u svoju zemlju; k svojima se
   vraæam."

   ^31"Molim te, ne ostavljaj nas!" - reèe. "Buduæi da zna? gdje nam se
   treba u pustinji utaboriti, valjat æe? nam kao oèi.

   ^32Ako s nama poðe?, dobroèinstva koja nam Jahve bude udijelio s tobom
   æemo dijeliti."

   ^33Od Jahvina brda putovali su tri dana hoda. Kovèeg Jahvina saveza
   i?ao je pred njima ta tri dana hoda da im potra?i mjesto odmora.

   ^34Danju je opet Jahvin oblak bio nad njima, kako bi se iz tabora
   zaputili.

   ^35Kad bi Kovèeg polazio, Mojsije bi rekao: "Ustani, Jahve!
   Neprijatelji tvoji neka se raspr?e! Koji tebe mrze nek' bje?e pred
   tobom!"

   ^36A kad bi se zaustavljao, popratio bi: "Vrati se, o Jahve! Izraelu ti
   si tisuæe bezbrojne!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 I stade narod zlobno mrmljati u Jahvine u?i. Kad to èu Jahve, planu
   gnjevom. Jahvin oganj izbi meðu njima i spali jedan kraj tabora.

   ^2Narod zavapi Mojsiju, a Mojsije se pomoli Jahvi i oganj se uti?a.

   ^3Ono se mjesto prozva Tabera, jer je Jahvin oganj ondje zaplamtio na
   njih.

   ^4Svjetinu koja se oko njih skupila obuzme pohlepa za jelom. Izraelci
   se opet upuste u jadikovanje govoreæi: "Tko æe nas nasititi mesom?

   ^5Sjeæamo se kako smo u Egiptu jeli badava ribe, krastavaca, dinje,
   prÓase, luka i èe?njaka.

   ^6Sad nam ?ivot vene; nema nièega, osim mÓane, pred na?im oèima."

   ^7MÓana je bila kao zrno korijandera i nalik na bdelij.

   ^8Narod i?ao naokolo, skupljao je, a onda tro kamenom na kamenoj ploèi
   ili stÓupao u stÓupi. Kuhao ju je u loncu i od nje pravio kolaèe. Okus
   joj bija?e kao okus kolaèa zgotovljena u ulju.

   ^9Kad bi se noæu spu?tala rosa po tabori?tu, s njome bi se spustila i
   mÓana.

   ^10Mojsije je slu?ao kako jadikuje narod u svojim obiteljima, svatko na
   ulazu u svoj ?ator. Gnjev Jahvin ?estoko planu i Mojsije se ra?alosti.

   ^11"Za?to zlostavlja? slugu svoga?" - upravi Mojsije rijeè Jahvi.
   "Za?to nisam stekao milost u tvojim oèima kad si na me uprtio teret
   svega ovog naroda?

   ^12Zar je od mene potekao sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad
   veli?: 'Nosi ga u svome krilu, kao ?to dojilja nosi dojenèe, u zemlju
   ?to sam je pod zakletvom obeæao njihovim oèevima!'

   ^13Odakle meni meso da ga dam svemu ovom puku koji plaèe oko mene
   govoreæi: 'Daj nam mesa da jedemo!'

   ^14Ja sam ne mogu nositi sav ovaj narod. Prete?ko je to za me.

   ^15Ako æe? ovako sa mnom postupati, radije me ubij, ako sam stekao
   milost u tvojim oèima, da vi?e ne gledam svoga jada."

   ^16Onda Jahve reèe Mojsiju: "Skupi mi sedamdeset mu?eva izmeðu
   starje?ina izraelskih za koje zna? da su starje?ine narodu i njegovi
   nadglednici. Dovedi ih u ?ator sastanka pa neka ondje zauzmu svoja
   mjesta s tobom.

   ^17Ja æu siæi i ondje s tobom govoriti; uzet æu ne?to duha koji je na
   tebi i stavit æu ga na njih. Tako æe s tobom nositi teret naroda da ga
   ne nosi? sam.

   ^18Nadalje, ka?i narodu: Za sutra se posvetite i jest æete mesa, jer
   ste mrmljali u u?i Jahvi govoreæi: 'Tko æe nas nasititi mesa? U Egiptu
   nam je bilo dobro.' Jahve æe vam, dakle, dati mesa da jedete.

   ^19Neæete ga jesti samo jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset
   dana, ni dvadeset dana,

   ^20nego cio mjesec, sve dok vam ne izbije na nosnice i ne ogadi vam se,
   jer ste odbacili Jahvu koji je meðu vama mrmljajuæi pred njim rijeèima:
   'Za?to smo uopæe odlazili iz Egipta!'"

   ^21"Naroda u kojemu se nalazim", odgovori Mojsije, "ima ?est stotina
   tisuæa pje?aka, a ti ka?e?: 'Mesa æu im dati da jedu mjesec dana.'

   ^22Mo?e li im se naklati sitne i krupne stoke da im dostane? Mogu li im
   se sve ribe iz mora zgrnuti da im bude dosta?"

   ^23Jahve reèe Mojsiju: "Zar je ruka Jahvina tako kratka? Sad æe?
   vidjeti hoæe li se obistiniti moja rijeè ili neæe."

   ^24Mojsije izaðe i kaza narodu Jahvine rijeèi. Onda skupi sedamdeset
   mu?eva izmeðu narodnih starje?ina i smjesti ih oko ?atora.

   ^25Jahve siðe u oblaku i poèe s njim govoriti. Zatim uze od duha koji
   bija?e na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starje?ina. Kad duh
   poèinu na njima, poèe?e prorokovati, ali to vi?e nikad ne uèini?e.

   ^26Dvojica ostado?e u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a drugome
   Medad. Duh je i na njima poèinuo - bili su i oni meðu upisanima, premda
   nisu do?li u tabor - te poèe?e u taboru prorokovati.

   ^27Neki mladiæ otrèa te javi Mojsiju: "Eldad i Medad", reèe, "prorokuju
   u taboru!"

   ^28Jo?ua, sin Nunov, koji je poslu?ivao Mojsija od svoje mladosti,
   prozbori i reèe: "Mojsije, gospodaru moj, u?utkaj ih!"

   ^29Mojsije mu odgovori: "Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod
   Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!"

   ^30Potom se Mojsije i starje?ine izraelske vrate u tabor.

   ^31Tada Jahve zapovjedi te zapuhnu vjetar i nanese prepelice od mora i
   sasu ih na tabor, na dan hoda i s ove i s one strane tabora, na dva
   lakta iznad zemlje.

   ^32Narod je ustao te je toga cijeloga dana, svu noæ i cio sutra?nji dan
   skupljao prepelice. Onaj tko ih je skupio najmanje imao je deset
   homera.

   ^33Zatim ih razastrije?e oko tabora. Meso jo? bija?e meðu njihovim
   zubima - jo? ga nisu pro?vakali - kadli planu Jahvin gnjev protiv
   naroda: Jahve udari narod stra?nim pomorom.

   ^34Ono se mjesto prozva Kibrot Hataava, jer su ondje pokopali one koji
   se bijahu polakomili.

   ^35Iz Kibrot Hataave narod se zaputi u Haserot. I utabori se u
   Haserotu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 A Mirjam i Aron uze?e rogoboriti protiv Mojsija zbog ?ene Ku?anke
   kojom se o?enio; jer bija?e uzeo za ?enu jednu Ku?anku.

   ^2"Zar je samo Mojsiju govorio Jahve?" - reko?e mu. "Zar i nama nije
   govorio?" Jahve to èu.

   ^3Mojsije je bio veoma skroman èovjek, najskromniji èovjek na zemlji.

   ^4I odmah reèe Jahve Mojsiju, Aronu i Mirjami: "Vas se troje pojavite u
   ?atoru sastanka." Njih se troje pojavi.

   ^5U stupu oblaka siðe Jahve te stade na ulazu u ?ator. Zovnu Arona i
   Mirjamu. Kad njih dvoje istupi naprijed,

   ^6reèe Jahve: "Saslu?ajte rijeèi moje: Naðe li se meðu vama prorok, u
   viðenju njemu ja se javljam, u snu njemu progovaram.

   ^7Ali nije tako sa slugom mojim Mojsijem. Od svih u kuæi mojoj
   najvjerniji je on.

   ^8Iz usta u usta njemu ja govorim, oèevidno?æu, a ne zagonetkama, i lik
   Jahvin on smije gledati. Kako se onda niste bojali govoriti protiv
   sluge moga Mojsija?"

   ^9Uskipjev?i gnjevom na njih, Jahve ode.

   ^10Èim se od ?atora oblak udaljio, gle! Mirjam ogubavi, kao snijegom
   posuta. Aron se okrenu prema Mirjami, a to guba na njoj.

   ^11Tada rekne Aron Mojsiju: "Gospodaru moj, ne svaljuj na nas kazne za
   grijeh koji smo u ludosti poèinili i kojega smo krivci.

   ^12Ne daj da ona ostane kao mrtvo dijete kojemu je veæ na izlasku iz
   majèine utrobe meso napol uni?teno!"

   ^13Tada zavapi Mojsije Jahvi: "Bo?e, molim te, ozdravi je!"

   ^14"Da joj je otac njezin pljunuo u lice", reèe Jahve Mojsiju, "zar se
   ne bi morala stidjeti sedam dana? Neka i ona bude odvojena izvan tabora
   sedam dana, pa neka se poslije opet pripusti."

   ^15Tako je Mirjam bila odvojena izvan tabora sedam dana. Narod nije na
   put polazio dok Mirjam nije opet bila pripu?tena.

   ^16Poslije toga narod krenu iz Haserota i utabori se u pustinji Paranu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Po?alji ljude, po jednoga èovjeka iz pojedinog pradjedovskog
   plemena, da izvide kanaansku zemlju, koju dajem Izraelcima. Po?aljite
   sve njihove glavare!"

   ^3Na Jahvinu zapovijed Mojsije ih posla iz pustinje Parana. Svi ti
   ljudi bijahu glavari Izraelaca.

   ^4A ovo su njihova imena: ?amua, sin Zakurov, od plemena Rubenova;

   ^5?afat, sin Horijev, od plemena ?imunova;

   ^6Kaleb, sin Jefuneov, od plemena Judina;

   ^7Jigal, sin Josipov, od plemena Jisakarova;

   ^8Ho?ea, sin Nunov, od plemena Efrajimova;

   ^9Palti, sin Rafuov, od plemena Benjaminova;

   ^10Gadiel, sin Sodijev, od plemena Zebulunova;

   ^11Gadi, sin Susijev, od plemena Josipova, od plemena Mana?eova;

   ^12Amiel, sin Gemalijev, od plemena Danova;

   ^13Setur, sin Mikaelov, od plemena A?erova;

   ^14Nahbi, sin Vofsijev, od plemena Naftalijeva;

   ^15Geuel, sin Makijev, od plemena Gadova.

   ^16To su imena ljudi koje je Mojsije poslao da izvide zemlju. A Ho?eu,
   sina Nunova, Mojsije prozva Jo?uom.

   ^17Posla ih Mojsije da izvide kanaansku zemlju pa im reèe: "Idite gore
   u Negeb, onda se popnite na brdo.

   ^18Razgledajte zemlju kakva je. Je li narod koji u njoj ?ivi jak ili
   slab, malobrojan ili mnogobrojan?

   ^19Kakva je zemlja u kojoj ?ivi: dobra ili rðava? Kakvi su gradovi u
   kojima borave: otvoreni ili utvrðeni?

   ^20Kakvo je tlo: plodno ili mr?avo? Ima li po njemu drveæa ili nema?
   Odva?ni budite i ponesite plodova te zemlje." Bilo je upravo vrijeme
   ranog gro?ða.

   ^21Odu oni gore da izvide zemlju od pustinje Sina do Rehoba, koji je na
   ulazu u Hamat.

   ^22Popnu se u Negeb i doðu do Hebrona, gdje su se nalazili Ahiman,
   ?e?aj i Talmaj, Anakovi potomci. - Hebron je osnovan sedam godina prije
   nego Soan u Egiptu. -

   ^23Kada stigo?e u Dolinu E?kol, odreza?e ondje lozu s grozdom i
   poneso?e ga, udvoje, na motki; poneso?e i mogranja i smokava.

   ^24Ono se mjesto prozva Dolina E?kol zbog grozda koji su ondje Izraelci
   odrezali.

   ^25Nakon èetrdeset dana vrate se iz zemlje koju su izviðali.

   ^26Odu k Mojsiju i Aronu i svoj izraelskoj zajednici u Kade?, u
   Paranskoj pustinji. Podnesu njima i svoj zajednici izvje?taj, a onda im
   poka?u plodove zemlje.

   ^27Izvijeste ga oni: "I?li smo u zemlju u koju si nas poslao. Zaista
   njome teèe med i mlijeko. Evo njezinih plodova.

   ^28Ali je jak narod koji u onoj zemlji ?ivi, gradovi su utvrðeni i vrlo
   veliki. A vidjesmo ondje i potomke Anakove.

   ^29Amaleèani borave u negepskom kraju: Hetiti, Jebusejci i Amorejci
   ?ive u brdu; a Kanaanci se nalaze uz more i du? Jordana."

   ^30Kaleb u?utka narod oko Mojsija i progovori: "Krenimo ne oklijevajuæi
   i zauzmimo je, jer je mo?emo nadvladati!"

   ^31Ali ljudi ?to su s njim i?li odvrati?e: "Ne mo?emo iæi na onaj narod
   jer je jaèi od nas."

   ^32I poènu ozlogla?ivati Izraelcima zemlju koju su izviðali: "Zemlja
   kroz koju smo pro?li da je izvidimo zemlja je ?to pro?dire svoje
   stanovni?tvo. Sav narod ?to ga u njoj vidjesmo ljudi su krupna stasa.

   ^33Vidjesmo ondje i divove - Anakovo potomstvo od divova. Èinilo nam se
   da smo prema njima kao skakavci. Takvi bijasmo i njima."
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Tada zagraja sva zajednica i poèe vikati. I te noæi narod plaka?e.

   ^2Svi su Izraelci mrmljali protiv Mojsija i Arona. Sva im je zajednica
   govorila: "Kamo sreæe da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo
   pomrli u ovoj pustinji!

   ^3Za?to nas Jahve vodi u tu zemlju da padnemo od maèa a ?ene na?e i
   djeca da postanu roblje! Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u
   Egipat!"

   ^4Jedan je drugome govorio: "Postavimo sebi voðu i vratimo se u
   Egipat!"

   ^5Mojsije i Aron pado?e nièice pred svom okupljenom izraelskom
   zajednicom.

   ^6A Jo?ua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji bijahu meðu onima ?to
   su izviðali zemlju, razdera?e svoju odjeæu.

   ^7Zatim reko?e svoj zajednici izraelskoj: "Zemlja kroz koju smo pro?li
   da je istra?imo izvanredno je dobra.

   ^8Ako nam Jahve bude dobrostiv, u tu æe nas zemlju dovesti i dat æe nam
   je. To je zemlja u kojoj teèe med i mlijeko.

   ^9Samo, nemojte se buniti protiv Jahve! Ne bojte se naroda one zemlje:
   tÓa on je zalogaj za nas. Oni su bez za?tite, a s nama je Jahve! Ne
   bojte ih se!"

   ^10I dok je sva zajednica veæ mislila da ih kamenuje, pokaza se Slava
   Jahvina u ?atoru sastanka svima sinovima Izraelovim.

   ^11Tada reèe Mojsiju: "Dokle æe me taj narod prezirati? Dokle mi neæe
   vjerovati unatoè svim znamenjima ?to sam ih meðu njima izvodio?

   ^12Udarit æu ih pomorom i istrijebiti, a od tebe æu uèiniti narod veæi
   i moæniji od njega."

   ^13Onda Mojsije reèe Jahvi: "Egipæani su shvatili da si ti, svojom
   moæi, izveo ovaj narod izmeðu njih.

   ^14Oni su to kazali ?iteljima one zemlje. Veæ su saznali da si ti,
   Jahve, usred ovog naroda, kojemu se oèituje? licem u lice, i da ti,
   Jahve, u oblaku stoji? nad njima; da obdan u stupu od oblaka, a obnoæ u
   stupu od ognja ide? pred njima.

   ^15Zato, ako pobije? ovaj narod kao jednoga èovjeka, narodi koji su
   èuli glas o tebi reæi æe:

   ^16'Jahve je bio nemoæan da dovede ovaj narod u zemlju koju mu je pod
   zakletvom obeæao, i zato ih je poubijao u pustinji.'

   ^17Zato neka se snaga moga Gospodina uzvisi, kako si najavio rekav?i:

   ^18'Jahve je spor na srd?bu, a bogat milosrðem; podnosi opaèinu i
   prijestup, ali krivca ne ostavlja neka?njena, nego opaèinu otaca
   ka?njava na djeci do treæega i èetvrtog koljena.'

   ^19Oprosti krivnju ovome narodu po velièini svoga milosrða, kao ?to si
   vodio ovaj narod od Egipta dovde."

   ^20"Opra?tam po rijeèi tvojoj", reèe Jahve.

   ^21"Ali ipak, tako ja ?iv bio i slave se Jahvine napunila sva zemlja,

   ^22ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja ?to sam ih
   izveo u Egiptu i u pustinji, pa me ipak isku?avali veæ deset puta ne
   hoteæi poslu?ati moj glas,

   ^23neæe vidjeti zemlje ?to sam je pod zakletvom obeæao njihovim ocima;
   nitko od onih koji me preziru neæe je vidjeti.

   ^24A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukèiji duh i jer mi bija?e
   poslu?an, njega æu ja dovesti u zemlju u koju je i?ao i njegovi æe je
   potomci zaposjesti! Neka Amaleèani i Kanaanci samo ostanu u dolini.

   ^25Sutra se vratite i krenite u pustinju put Crvenog mora."

   ^26Jo? reèe Jahve Mojsiju i Aronu:

   ^27"Dokle æe ta opaka zajednica mrmljati protiv mene? Èuo sam tu?be ?to
   ih Izraelci na me di?u.

   ^28Ka?i im: Tako ja ?iv bio, objavljuje Jahve, kako ste na moje u?i
   govorili, tako æu vam i uèiniti.

   ^29U ovoj pustinji popadat æe va?a mrtva tijela: svih vas koji ste
   ubilje?eni u bilo koji va? popis od dvadeset godina pa naprijed, koji
   ste rogoborili protiv mene.

   ^30Neæete uæi u zemlju na koju sam svoju ruku digao da vas u njoj
   nastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jo?ue, sina Nunova.

   ^31A va?u djecu, o kojoj ka?ete da bi postala roblje, njih æu uvesti da
   nastane zemlju ?to ste je vi prezreli.

   ^32A vi? Neka vam tjelesa popadaju u ovoj pustinji!

   ^33Va?i sinovi neka lutaju pustinjom èetrdeset godina, neka trpe zbog
   va?e nevjere dok vam ne ispropadaju tjelesa u ovoj pustinji.

   ^34Prema broju dana u koje ste istra?ivali zemlju - dana èetrdeset, za
   svaki dan jednu godinu - ispa?tajte svoje opaèine èetrdeset godina.
   Iskusite ?to znaèi mene napustiti.

   ^35Ja, Jahve, to ka?em: tako æu postupiti s ovom opakom zajednicom ?to
   se sjatila protiv mene. U ovoj istoj pustinji neka zavr?i! Tu neka
   izgine."

   ^36A oni ljudi koje Mojsije bija?e poslao da istra?e zemlju i koji su
   nakon povratka potakli svu zajednicu da rogobori protiv njega
   ozlogla?ujuæi zemlju;

   ^37oni, dakle, ljudi koji su zlobno ozloglasili zemlju bijahu pomoreni
   pred Jahvom.

   ^38Od onih ljudi koji su i?li da istra?e zemlju ostado?e na ?ivotu
   jedino Jo?ua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov.

   ^39Kad je Mojsije prenio te rijeèi svim Izraelcima, narod se uvelike
   ra?alosti.

   ^40I uraniv?i ujutro poènu se uspinjati na vrh brda govoreæi. "Evo
   uzlazimo na mjesto o kojem je govorio Jahve jer smo zgrije?ili."

   ^41A Mojsije rekne: "Za?to kr?ite zapovijed Jahvinu? Neæete uspjeti.

   ^42Ne penjite se, da vas ne potuku va?i neprijatelji, jer Jahve nije
   meðu vama.

   ^43Ta ondje se pred vama nalaze Amaleèani i Kanaanci te æete od maèa
   pasti jer ste se odvratili od Jahve i jer Jahve neæe biti s vama."

   ^44Ali se oni prkosno penjahu prema vrhu brda, iako se ni Kovèeg saveza
   Jahvina ni Mojsije nisu micali iz tabora.

   ^45Amaleèani i Kanaanci koji su ?ivjeli na onome brdu spuste se, udare
   po njima i raspr?e ih sve do Horme.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Govori Izraelcima i reci im: 'Kad uðete u zemlju gdje æete boraviti
   i koju vam ja dajem,

   ^3pa budete prinosili Jahvi paljenu ?rtvu, paljenicu ili klanicu,
   zavjetnicu ili dragovoljnu ?rtvu, ili ?rtvu prigodom svojih svetkovina
   - praveæi tako od krupne ili sitne stoke ugodan miris Jahvi -

   ^4neka prinositelj prinese svoj dar Jahvi: prinosnicu od desetine efe
   najboljeg bra?na, zamije?ena u èetvrtini hina ulja.

   ^5Uz paljenicu ili uz klanicu prinesi èevrtinu hina vina za ljevanicu
   na svako janje.

   ^6Povrh ovna prinesi kao prinosnicu dvije desetine efe najboljeg
   bra?na, zamije?ena u jednoj treæini hina ulja;

   ^7i vina za ljevanicu prinesi treæinu hina na ugodan miris Jahvi.

   ^8Ako Jahvi prinosi? junca kao paljenicu ili kao klanicu da izvr?i?
   zavjet ili kao prièesnicu,

   ^9neka se onda uz junca prinesu tri desetine efe najboljeg bra?na,
   zamije?ena u pola hina ulja,

   ^10a za ljevanicu prinesi pola hina vina kao paljenu ?rtvu na ugodan
   miris Jahvi.

   ^11Neka se tako postupi uza svakoga vola i uza svakoga ovna, uza svaku
   glavu sitne stoke, ovce ili koze:

   ^12koliko ih god prinesete, za svako pojedino tako uèinite, veæ prema
   njihovu broju.

   ^13Svaki domorodac neka postupa ovako kad prinosi ?rtvu paljenu na
   ugodan miris Jahvi.

   ^14I ako koji stranac koji ?ivi meðu vama, ili æe biti meðu va?im
   potomcima, htjedne prinijeti ?rtvu paljenu na ugodan miris Jahvi, neka
   radi kako i vi radite.

   ^15Neka je jedan zakon i za vas i za stranca koji s vama boravi. To je
   trajan zakon za va?e nara?taje: pred Jahvom, kako je s vama, tako neka
   bude i sa strancem.

   ^16Jedan zakon i jedno pravo neka vrijedi za vas i za stranca koji s
   vama boravi.'"

   ^17Jahve reèe Mojsiju:

   ^18"Govori Izraelcima i reci im: 'Kad doðete u zemlju u koju vas vodim

   ^19i budete jeli kruh te zemlje, prinesite podizanicu Jahvi.

   ^20Kao prvinu iz svojih naæava prinesite jedan kolaè kao podizanicu;
   prinesite ga kao i podizanicu s gumna.

   ^21Od prvine svojih naæava davajte Jahvi podizanicu od nara?taja do
   nara?taja.'"

   ^22"Ako nehotice pogrije?ite te ne budete obdr?avali koju od zapovijedi
   ?to ih je Jahve objavio po Mojsiju -

   ^23sve ?to vam je Jahve zapovjedio po Mojsiju, odonda kad vam je izdao
   zapovijedi pa dalje od koljena do koljena -

   ^24onda: ako je to poèinjeno nepa?njom zajednice, neka sva zajednica
   prinese jednoga junca kao paljenicu na ugodan miris Jahvi s propisanom
   prikaznicom i ljevanicom i jednoga jarca kao okajnicu.

   ^25Neka sveæenik obavi obred pomirenja nad svom izraelskom zajednicom,
   pa æe im biti opro?teno. Bila je samo nepa?nja, a oni su prinijeli svoj
   dar - paljenu ?rtvu Jahvi - i okajnicu pred Jahvom za svoju nepa?nju.

   ^26Bit æe opro?teno svoj izraelskoj zajednici, a tako i strancu koji
   meðu njima boravi, jer se sav narod iz nepa?nje ogrije?io.

   ^27Pogrije?i li iz nepa?nje pojedinac, neka prinese jedno ?ensko kozle
   od godine dana kao okajnicu.

   ^28Neka sveæenik obavi obred pomirenja pred Jahvom nad osobom koja je
   nehotice pogrije?ila od nepa?nje. Kad nad njom obavi obred pomirenja,
   bit æe joj opro?teno.

   ^29Kada tko pogrije?i nepa?njom, neka vam jedan zakon vrijedi i za
   domoroca i za stranca koji boravi meðu vama.

   ^30Ali onaj koji ne?to uèini naumice, bio on domorodac ili stranac, taj
   na Jahvu huli. Takav neka se istrijebi izmeðu svoga naroda

   ^31jer je prezreo Jahvinu rijeè i prekr?io njegovu zapovijed. Neka se
   takav iskorijeni. Neka njegova krivnja padne na nj!"

   ^32Kad su Izraelci bili u pustinji, naðu èovjeka kako kupi drva u
   subotnji dan.

   ^33I oni koji su ga na?li da kupi drva dovedu ga Mojsiju i Aronu i svoj
   zajednici.

   ^34Stave ga pod stra?u, jer jo? nije bilo odreðeno ?to treba s njim
   uèiniti.

   ^35"Toga èovjeka treba pogubiti!" - reèe Jahve Mojsiju. "Neka ga
   kamenjem zaspe izvan tabora sva zajednica."

   ^36Sva ga zajednica izvede izvan tabora i zasu ga kamenjem te on
   poginu, kako je Jahve zapovjedio Mojsiju.

   ^37Reèe Jahve Mojsiju:

   ^38"Govori Izraelcima i reci im: neka od nara?taja do nara?taja prave
   rese na skutovima svojih haljina, a za resu svakoga skuta neka
   privezuju ljubièastu vrpcu.

   ^39Imat æete rese zato da vas pogled na njih sjeæa svih Jahvinih
   zapovijedi. Vr?ite ih, a ne zanosite se svojim srcem i svojim oèima,
   ?to vas tako lako zavode na bludnost.

   ^40Tako æete se sjeæati svih mojih zapovijedi, vr?it æete ih i bit æete
   posveæeni svome Bogu.

   ^41Ja sam Jahve, Bog va?, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske da vam
   budem Bogom. Ja, Jahve, Bog va?."
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Korah, sin Jisharov, sin Kehatov, sin Levijev, pa Datan i Abiram,
   sinovi Eliabovi, i On, sin Peletov - potomci Rubenovi -

   ^2ustanu protiv Mojsija zajedno sa dvjesta pedeset Izraelaca, glavara
   zajednice, uglednih na skup?tini i ljudi na glasu.

   ^3Oni se sjate oko Mojsija i Arona govoreæi im: "Vi prelazite mjeru!
   Sva je zajednica, svi njezini èlanovi, posveæena i meðu njima je Jahve.
   Za?to se onda uzvisujete iznad zajednice Jahvine!"

   ^4Kad to èu Mojsije, pade nièice.

   ^5Zatim reèe Korahu i svoj njegovoj dru?ini: "Sutra æe Jahve pokazati
   tko je njegov i tko je posveæen, kome dopu?ta da mu se pribli?i. Koga
   sebi izabere, k sebi æe ga i pustiti.

   ^6Uèinite ovo: uzmite kadionike, Korah i sva njegova dru?ina;

   ^7sutra stavite u njih vatre i metnite odozgo tamjana pred Jahvom. Koga
   Jahve odabere, taj neka bude posveæen. Vi prelazite mjeru, Levijevci!"

   ^8Potom Mojsije reèe Korahu: "Poslu?ajte, Levijevci!

   ^9Zar vam je malo ?to vas je Bog Izraelov izdvojio iz Izraelove
   zajednice da vas pribli?i k sebi te da vr?ite slu?bu u Jahvinu
   prebivali?tu i da stojite pred zajednicom slu?eæi joj?

   ^10Promaknuo je tebe i s tobom svu tvoju braæu Levijevce, a vi jo?
   tra?ite i sveæeni?tvo!

   ^11Ti i sva tvoja dru?ina, dakle, sjatili ste se protiv Jahve; jer ?to
   je Aron da protiv njega rogoborite?"

   ^12Zatim posla Mojsije po Datana i Abirama, sinove Eliabove, ali oni
   odgovore: "Neæemo doæi!

   ^13Zar je malo ?to si nas odveo iz zemlje kojom teèe med i mlijeko da
   nas pobije? u ovoj pustinji, pa hoæe? da nasilno zagospodari? nad nama?

   ^14Nisi nas uveo u zemlju kojom teèe med i mlijeko i nisi nam dao u
   posjed njive i vinograde! Misli? li iskopati oèi ovim ljudima? Neæemo
   doæi!"

   ^15Mojsije se vrlo razljuti i reèe Jahvi: "Ne obaziri se na njihovu
   prinosnicu! Ni jednoga njihova magarca nisam prisvojio niti sam
   ijednoga od njih o?tetio."

   ^16Zatim Mojsije reèe Korahu: "Ti i sva tvoja dru?ina stupite sutra
   pred Jahvu; ti, i oni, i Aron.

   ^17Neka svaki uzme svoj kadionik, stavi u nj tamjana i neka svaki
   donese svoj kadionik pred Jahvu - dvjesta i pedeset kadionika. A i ti i
   Aron donesite svaki svoj kadionik."

   ^18Svaki uzme svoj kadionik, stavi u nj vatre, onda odozgo metne
   tamjana i stane s Mojsijem i Aronom kod ulaza u ?ator sastanka.

   ^19Kad, naprama njima, sabra Korah svu zajednicu na ulazu u ?ator
   sastanka, onda se svoj zajednici pokaza slava Jahvina.

   ^20I reèe Jahve Mojsiju i Aronu:

   ^21"Odvojite se od te zajednice da je odmah satrem!"

   ^22Oni popado?e nièice i povika?e: "Bo?e! Bo?e ?ivotnog duha u svakome
   tijelu! Zar æe? se razgnjeviti na svu zajednicu kad je samo jedan
   sagrije?io!"

   ^23Onda Jahve reèe Mojsiju:

   ^24"Reci toj zajednici: 'Uklonite se iz okolice prebivali?ta Koraha,
   Datana i Abirama!'"

   ^25Mojsije ustade i poðe k Datanu i Abiramu. Za njim krenu?e izraelske
   starje?ine.

   ^26Zatim ovako progovori zajednici: "Odstupite od ?atora tih opakih
   ljudi! Ne dotièite se nièega ?to je njihovo, da ne budete uni?teni zbog
   svih njihovih grijeha."

   ^27Tako se oni udalje iz okolice prebivali?ta Korahova, Datanova i
   Abiramova. Uto izaðu Datan i Abiram te stanu na ulazu svojih ?atora sa
   svojim ?enama, svojim sinovima i svojom nejaèadi.

   ^28"Po ovom æete vidjeti", reèe Mojsije, "da me Jahve poslao da vr?im
   sva ova djela, a da ih ne èinim sam od sebe:

   ^29ako ovi ljudi umru kao ?to umru i svi ljudi; ako ih pohodi sudbina
   kakva pohodi sve ljude, onda me Jahve nije poslao.

   ^30Ali ako Jahve uèini neèuveno: ako zemlja rastvori svoje ralje i
   proguta ih sa svim ?to je njihovo te ?ivi siðu u ?eol, onda znajte da
   su ovi ljudi prezreli Jahvu."

   ^31A kad on zavr?i sve te rijeèi, tlo se pod njima raspukne;

   ^32zemlja rastvori svoje ralje i proguta ih s njihovim domovima, sa
   svim Korahovim ljudima i svim njihovim imanjem.

   ^33?ivi siðu u ?eol, oni i sve njihovo. Onda se nad njima zemlja
   zatvori i oni i?èeznu iz zbora.

   ^34Na njihov vrisak svi Izraelci ?to su stajali oko njih pobjego?e
   govoreæi: "Da i nas zemlja ne proguta!"

   ^35Ali sukne oganj od Jahve te pro?dre dvjesta i pedeset ljudi koji su
   prinosili tamjan.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Ka?i Eleazaru, sinu sveæenika Arona, da ukloni kadionike - jer su
   posveæeni - iz toga zgari?ta, a neposveæenu vatru iz njih neka razaspe
   podalje.

   ^3Kadionici onih koji su sagrije?ili i grijehom ?ivot pokopali neka se
   prekuju u ploèice za oblaganje ?rtvenika. Doneseni su, naime, pred
   Jahvu, pa su posveæeni. Neka budu opomenom Izraelcima!"

   ^4Tako sveæenik Eleazar uze kadionike od tuèa ?to su ih prinosili oni
   koji izgorje?e; prekova?e ih u ploèice za oblaganje ?rtvenika.

   ^5One su opomena Izraelcima da se nitko nepozvan - nitko tko nije od
   Aronova potomstva - ne smije pribli?iti da pali tamjan pred Jahvom,
   kako mu se ne bi dogodilo kao Korahu i njegovoj dru?ini, prema onom ?to
   je kazao Jahve po Mojsiju.

   ^6Sutradan je sva zajednica rogoborila protiv Mojsija i Arona. "Pobili
   ste Jahvin narod!" - govorili su.

   ^7Dok se zajednica skupljala protiv Mojsija i Arona, oni se okrenu?e
   prema ?atoru sastanka, i gle! oblak ga prekri i slava se Jahvina
   pokaza.

   ^8Tada Mojsije i Aron odo?e pred ?ator sastanka.

   ^9I Jahve reèe Mojsiju:

   ^10"Udaljite se od te zajednice; u tili æu je èas uni?titi!" Oni pado?e
   nièice.

   ^11Zatim Mojsije reèe Aronu: "Uzmi kadionik, stavi u nj vatre sa
   ?rtvenika, metni tamjana, a onda se ?uri do zajednice da obavi? nad
   njom obred pomirenja. Gnjev je Jahvin veæ izbio i zlo je poèelo!"

   ^12Aron uze ?to mu je Mojsije rekao te otrèa usred zbora, a kad tamo:
   pomor meðu narodom veæ poèeo. Stavi tamjana te obavi obred pomirenja
   nad narodom.

   ^13Zatim stade izmeðu mrtvih i ?ivih i zlo se ustavi.

   ^14Bilo ih je mrtvih od toga zla èetrnaest tisuæa i sedam stotina, osim
   onih koji su poginuli zbog Koraha.

   ^15Aron se vrati k Mojsiju na ulaz u ?ator sastanka: pomor se ustavi.

   ^16Jahve reèe Mojsiju:

   ^17"Razlo?i Izraelcima te od njih uzmi po jedan ?tap za svaki
   predjedovski dom; uzmi od svih njihovih starje?ina za njihove
   pradjedovske domove dvanaest ?tapova. Ime svakoga napi?i na njegovu
   ?tapu.

   ^18A kako ima po jedan ?tap za svakoga starje?inu pradjedovskih domova,
   Aronovo ime napi?i na Levijevu ?tapu.

   ^19Onda ih pohrani u ?ator sastanka pred Svjedoèanstvo; ondje gdje se s
   tobom sastajem.

   ^20?tap onoga èovjeka koga izaberem propupat æe. Tako æu maknuti od
   sebe rogoborenje Izraelaca kojim prigovaraju vama."

   ^21Mojsije tako kaza Izraelcima. Sve njihove starje?ine dado?e mu ?tap,
   po jedan ?tap za svakoga starje?inu - dakle, dvanaest ?tapova za
   njihove pradjedovske domove. Meðu njihovim ?tapovima bio je i ?tap
   Aronov.

   ^22Mojsije pohrani ?tapove pred Jahvu u ?atoru svjedoèanstva.

   ^23Kad sutradan Mojsije uðe u ?ator svjedoèanstva, gle: ?tap Arona iz
   doma Levijeva propupao! Potjerala mladica, procvjetao cvijet i sazreli
   bademi.

   ^24Tada iznese Mojsije ispred Jahve sve ?tapove sinovima Izraelovim.
   Oni ih razgleda?e, a onda svatko uze svoj ?tap.

   ^25Jahve reèe Mojsiju: "Opet stavi Aronov ?tap pred Svjedoèanstvo, neka
   se èuva za znak buntovnim sinovima. Dokonèaj tako njihovo rogoborenje
   protiv mene da ne izginu."

   ^26I uèini Mojsije: kako mu je Jahve zapovjedio, tako uèini.

   ^27"Izgibosmo!" - reko?e Izraelci Mojsiju. "Propadosmo! Svi odreda
   propadosmo!

   ^28Tko god priðe Jahvinu prebivali?tu, umire ... Zar æemo svi
   izginuti?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Tada Jahve reèe Aronu: "Ti, tvoji sinovi i tvoj pradjedovski dom s
   tobom bit æete odgovorni za grijehe u Sveti?tu; ti i tvoji sinovi s
   tobom bit æete odgovorni za grijehe svoga sveæeni?tva.

   ^2Pridru?i k sebi i svoju braæu od Levijeva plemena - tvoga
   pradjedovskog doma - neka ti se prikljuèe da ti poslu?uju, tebi i
   tvojim sinovima s tobom, pred ?atorom svjedoèanstva.

   ^3Neka stoje na slu?bu tebi i svemu ?atoru, ali neka se ne pribli?uju
   pokuæstvu u Sveti?tu niti ?rtveniku, da ne poginu i oni i vi.

   ^4Neka su, dakle, tebi pridru?eni i neka preuzmu brigu za ?ator
   sastanka, svaku slu?bu oko ?atora. I neka se ni jedan svjetovnjak ne
   pribli?uje vama,

   ^5a vi vr?ite slu?bu u Sveti?tu i slu?bu oko ?rtvenika da se vi?e ne
   izlijeva gnjev na Izraelce.

   ^6Uzeh, evo, va?u braæu levite izmeðu Izraelaca vama za dar; kao
   darovani pripadaju Jahvi da obavljaju slu?bu oko ?atora sastanka.

   ^7Ti i tvoji sinovi s tobom preuzmite sveæenièke poslove oko svega ?to
   spada na ?rtvenik i iza zavjese. Slu?bu koju dajem na dar va?em
   sveæeni?tvu vi obavljajte. A svjetovnjak koji se primakne neka se
   pogubi."

   ^8Jo? reèe Jahve Aronu: "Tebi, evo, povjeravam brigu o onom ?to se meni
   prinosi. Sve ?to Izraelci posveæuju dodjeljujem tebi i tvojim sinovima
   kao ba?tinu trajnim zakonom.

   ^9Ovo neka pripadne tebi od svetinja nad svetinjama: od paljenih ?rtava
   svi njihovi darovi, za sve njihove prinosnice, za sve njihove okajnice
   i za sve njihove naknadnice ?to ih budu meni uzvraæali; ta vrlo sveta
   stvar neka pripadne tebi i tvojim sinovima!

   ^10Blagujte ih kao najveæe svetinje! Svaki mu?karac mo?e ih jesti. Neka
   ti budu svete!

   ^11I ovo neka bude za te: ono ?to se uzima od izraelskih prinosa da se
   prinese kao prikaznica - trajnim zakonom predajem tebi, tvojim sinovima
   i tvojim kæerima s tobom. Svatko tko u tvome domu bude èist mo?e od
   toga jesti.

   ^12Najbolje od novoga ulja i najbolje od novoga vina i ?ita - prvine
   koje se prinose Jahvi - predajem tebi.

   ^13Prvi rodovi svega u njihovoj zemlji ?to ih budu donosili Jahvi neka
   budu tvoji. Tko je god èist u tvome domu mo?e ih jesti.

   ^14Sve ?to u Izraelu bude odreðeno za 'herem' neka je tvoje.

   ^15Svako prvoroðenèe svih biæa - kako ljudi tako i ?ivotinja - ?to se
   prinose Jahvi neka bude tvoje. Samo pusti da se otkupi prvenac od ljudi
   i prvenèe od neèiste stoke.

   ^16Kad budu stari mjesec dana, pusti da ih otkupljuju. A njihovu
   otkupnu cijenu odredi: pet srebrnih ?ekela, prema hramskom ?ekelu, a to
   je dvadeset gera.

   ^17Ali prvenèe kravlje, prvenèe ovèje i prvenèe kozje neka se ne
   otkupljuje. Oni su svetinja. Krv njihovu izlij na ?rtvenik, a pretilinu
   njihovu sa?e?i u kad kao ?rtvu spaljenu na ugodan miris Jahvi.

   ^18Njihovo meso neka pripadne tebi; kao i grudi ?rtve prikaznice i
   desno pleæe.

   ^19Sve posveæene prinose ?to ih Izraelci podi?u Jahvi predajem trajnim
   zakonom tebi, tvojim sinovima i tvojim kæerima s tobom. To je savez
   osoljen, trajan pred Jahvom, tebi i tvome potomstvu s tobom."

   ^20"Nemoj imati ba?tine u zemlji njihovoj", reèe Jahve Aronu, "niti
   sebi stjeèi posjeda meðu njima! Ja sam tvoj dio i tvoja ba?tina meðu
   Izraelcima."

   ^21"Levijevim sinovima, evo, predajem u ba?tinu sve desetine u Izraelu
   za njihovu slu?bu - za slu?bu ?to je obavljaju u ?atoru sastanka.

   ^22A Izraelci neka se vi?e ne primièu ?atoru sastanka, da ne navuku na
   se grijeh i ne poginu.

   ^23Neka samo leviti obavljaju slu?bu u ?atoru sastanka; i neka oni budu
   odgovorni za svoj grijeh. Trajna je to odredba za va?e nara?taje; meðu
   Izraelcima neka nemaju posjeda,

   ^24jer ja im predajem u posjed desetine ?to ih Izraelci prinose na dar
   Jahvi. Stoga sam za njih rekao: neka oni nemaju posjeda meðu
   Izraelcima."

   ^25Jahve reèe Mojsiju:

   ^26"Levitima govori i reci im: 'Kad od Izraelaca primate desetinu, koju
   ja od njih dajem vama u ba?tinu, od toga onda vi prinesite podizanicu
   Jahvi: desetinu od desetine.

   ^27Prinos æe vam biti zaraèunan kao da je prinos s gumna i Óotoka iz
   badnja.

   ^28Tako isto prinosite podizanicu Jahvi i od svih svojih desetina ?to
   ih primate od Izraelaca. Od toga davajte podizanicu Jahvinu sveæeniku
   Aronu.

   ^29Od svih darova koje budete primali podi?ite podizanicu Jahvi; od
   svega ono najbolje - onaj dio koji treba posveæivati.'

   ^30Jo? im reci: 'Po?to od toga prinesete najbolji dio, neka se to
   levitima uraèuna kao prihod s gumna i prihod iz badnja.

   ^31Na svakome ga mjestu mo?ete jesti, i vi i va?i ukuæani, jer to vam
   je nagrada za va?u slu?bu u ?atoru sastanka.

   ^32Po?to prinesete njegov najbolji dio, neæete navuæi na se grijeha;
   svetinja Izraelaca neæete oskvrnjivati te neæete ginuti.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Jahve reèe Mojsiju i Aronu:

   ^2"Ovo je zakonska odredba ?to ju je Jahve naredio: Reci Izraelcima
   neka ti dovedu crvenu junicu, zdravu, na kojoj nema mane i na koju jo?
   nije stavljan jaram.

   ^3A vi je predajte sveæeniku Eleazaru. Neka se zatim izvede izvan
   tabora i zakolje pred njim.

   ^4Sveæenik Eleazar neka uzme njezine krvi na svoj prst pa njome
   po?kropi sedam puta prema proèelju ?atora sastanka.

   ^5Neka se onda junica spali na njegove oèi; neka joj se spale: ko?a,
   meso, krv i neèist.

   ^6Potom neka sveæenik uzme cedrovine, izopa i crvenoga prediva pa ih
   baci usred vatre gdje se krava spaljuje.

   ^7Neka sveæenik opere svoju odjeæu, a svoje tijelo u vodi okupa.
   Poslije toga neka se sveæenik vrati u tabor, ali neka je neèist do
   veèeri.

   ^8I onaj koji ju je spaljivao neka svoju odjeæu opere i okupa svoje
   tijelo u vodi te bude neèist do veèeri.

   ^9A jedan èist èovjek neka pokupi pepeo od junice pa ga pohrani izvan
   tabora na èisto mjesto da se èuva izraelskoj zajednici za vodu
   oèi?æenja. To je ?rtva okajnica.

   ^10I onaj koji skupi pepeo od junice neka opere svoju odjeæu i bude
   neèist do veèeri. Neka to bude trajan zakon i za Izraelce i za stranca
   koji meðu njima boravi."

   ^11"Tko se dotakne mrtva ljudskog tijela neka je neèist sedam dana.

   ^12Takav neka se opere tom vodom treæega dana i sedmoga dana pa æe biti
   èist. Ako se ne opere treæega dana i sedmoga dana, neæe biti èist.

   ^13Tko se dotakne mrtvaca, tijela preminula èovjeka, a ne opere se,
   oskvrnjuje Jahvino prebivali?te. Takav neka se iskorijeni iz Izraela.
   Buduæi da vodom za oèi?æenje nije bio poliven, neèist je; njegova je
   neèistoæa jo? na njemu."

   ^14"Ovo je zakon kad koji èovjek umre u ?atoru; tko god uðe u ?ator i
   tko god bude u ?atoru neka je neèist sedam dana.

   ^15Svaka otvorena posuda koja ne bude zatvorena poklopcem neka je
   neèista.

   ^16A na otvorenu polju tko se god dotakne poginuloga od maèa, ili
   mrtvaca, ili ljudskih kostiju, ili groba neka je neèist sedam dana.

   ^17Neka se za onoga koji se oneèistio uzme pepela od ?ivotinje spaljene
   za okajnicu i na nj, u kakvu sudu, nalije ?ive vode.

   ^18Onda neka èist èovjek uzme izopa, zamoèi ga u vodu te po?kropi po
   ?atoru, po svemu posuðu, po ljudima koji su tu bili, po onome koji se
   dotakao kostiju, ili ubijenoga, ili preminuloga, ili groba.

   ^19Neka èisti èovjek ?kropi neèistoga treæega i sedmoga dana. Tako æe
   ga na sedmi dan oèistiti. Taj onda neka opere svoju odjeæu, okupa se u
   vodi i neka je naveèer èist.

   ^20A bude li tko neèist pa se ne oèisti, neka se iskorijeni iz
   zajednice, jer je oskvrnuo Jahvino sveti?te; vodom za oèi?æenje nije
   bio poliven; neèist je!

   ^21Neka im i ovo bude trajnim zakonom: i onaj koji je ?kropio vodom za
   oèi?æenje neka opere svoju odjeæu; i onaj koji je dirnuo vodu za
   oèi?æenje neka je neèist do veèeri.

   ^22Èega se god neèisti dotakne neka je neèisto; a osoba koja se njega
   dotakne neka je neèista do veèeri."
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Potom stigo?e Izraelci, sva zajednica, u pustinju Sin u prvome
   mjesecu. Narod se nastani u Kade?u. Ondje umrije Mirjam i ondje je
   sahrani?e.

   ^2Nije bilo vode za zajednicu. Stoga se udru?e protiv Mojsija i protiv
   Arona.

   ^3Narod se poèe svaðati s Mojsijem i govoriti: "Da smo bar izginuli kad
   su nam i braæa poginula pred Jahvom!

   ^4Za?to ste doveli Jahvinu zajednicu u ovu pustinju da ovdje pomremo i
   mi i na?a stoka?

   ^5Za?to ste nas izveli iz Egipta da nas dovedete u ovo nesretno mjesto;
   mjesto u kojem nema ni ?ita, ni smokava, ni loze, ni mogranja? Nema ni
   vode da pijemo."

   ^6Mojsije i Aron odu ispred zajednice do ulaza u ?ator sastanka i padnu
   nièice. Tada im se pokaza slava Jahvina.

   ^7I Jahve reèe Mojsiju:

   ^8"Uzmi ?tap pa ti i tvoj brat Aron skupite zajednicu. Onda, na njihove
   oèi, progovorite peæini da ustupi svoje vode. Iz peæine im izvedi vodu
   te napoj zajednicu i njezino blago."

   ^9Mojsije uzme ?tap ispred Jahve kako mu je naredio.

   ^10Zatim Mojsije i Aron skupe zbor pred peæinu pa im Mojsije rekne:
   "Èujte, buntovnici! Hoæemo li vam iz ove peæine izvesti vodu?"

   ^11Zatim Mojsije podigne ruku i dvaput udari ?tapom o peæinu: voda
   provali u obilju, pa su mogli piti i zajednica i njezino blago.

   ^12Potom æe Jahve Mojsiju i Aronu: "Buduæi da se niste pouzdavali u me
   i niste me svetim oèitovali u oèima sinova Izraelovih, neæete uvesti
   ovaj zbor u zemlju koju im dajem."

   ^13To su Meripske vode, kraj njih su se Izraelci prepirali s Jahvom, a
   on se pokazao svetim.

   ^14Iz Kade?a po?alje Mojsije glasnike: "Kralju Edoma. Ovako veli tvoj
   brat Izrael: 'Ti zna? sve jade koji su nas sna?li.

   ^15Na?i se preci spusti?e u Egipat. U Egiptu smo proboravili mnogo
   vremena. Egipæani su s nama i s na?im precima lo?e postupali.

   ^16Stoga smo vapili Jahvi, i on èu na? glas i posla anðela koji nas
   izbavi iz Egipta. Evo nas sad u Kade?u, gradu uz rub tvoga podruèja.

   ^17Pusti nas da proðemo kroz tvoju zemlju. Neæemo iæi preko polja ni
   vinograda niti æemo piti vodu iz bunara; iæi æemo Kraljevskim putem, ne
   skreæuæi ni desno ni lijevo, dok ne proðemo tvoje podruèje."

   ^18Edom mu odgovori: "Ne prolazi preko moje zemlje, jer eto me s maèem
   preda te!"

   ^19"Iæi æemo utrenikom", reko?e Izraelci, "a budemo li pili tvoje vode,
   mi i na?a stada, za to æemo ti platiti. Ni?ta vi?e, samo da proðemo
   pje?ice."

   ^20"Ne prolazi!" - odgovori. I Edom mu izaðe u susret s mnogo ljudi i s
   velikom silom.

   ^21Tako Edom nije dopustio Izraelu da proðe kroz njegovo podruèje i
   Izrael se okrenu od njega.

   ^22Zaputiv?i se od Kade?a, stigo?e Izraelci, sva zajednica, k brdu
   Horu.

   ^23Kod brda Hora, uz meðu edomsku, reèe Jahve Mojsiju i Aronu:

   ^24"Neka se Aron pridru?i svojim precima! Neæe uæi u zemlju koju dajem
   Izraelcima, jer ste se oprli mojoj zapovijedi kod Meripskih voda.

   ^25Uzmi Arona i njegova sina Eleazara, pa ih izvedi na brdo Hor.

   ^26I svuci Aronu njegove haljine pa ih obuci njegovu sinu Eleazaru.
   Aron æe se pridru?iti precima, umrijet æe ondje."

   ^27Mojsije uèini kako naredi Jahve. Pred svom zajednicom pope?e se na
   brdo Hor.

   ^28Mojsije svuèe s Arona njegove haljine te ih obuèe njegovu sinu
   Eleazaru. Ondje navrh brda umrije Aron. Zatim se Mojsije i Eleazar
   spusti?e s brda.

   ^29Sva zajednica vidje da je Aron preminuo i sav dom Izraelov
   oplakiva?e Arona trideset dana.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Kralj Arada, Kanaanac koji je ?ivio u Negebu, èu da Izrael dolazi
   Atarimskim putem, pa navali na Izraela i neke njegove zarobi.

   ^2Tada se Izrael ovako zavjetova Jahvi: "Ako u moje ruke izruèi? ovaj
   narod, potpuno æu uni?titi njegove gradove."

   ^3Jahve usli?a glas Izraela i predade mu Kanaance. A Izrael njih i
   njihove gradove 'heremom' uni?ti. Stoga se ono mjesto prozva Horma.

   ^4Od brda Hora zapute se prema Crvenom moru da zaobiðu zemlju edomsku.
   Narod putem postane nestrpljiv.

   ^5I poène govoriti i protiv Boga i protiv Mojsija: "Za?to nas izvedoste
   iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to
   bijedno jelo veæ se ogadilo du?ama na?im."

   ^6Onda Jahve po?alje na narod ljute zmije; ujedale ih one, tako te
   pomrije mnogo naroda u Izraelu.

   ^7Doðe narod k Mojsiju pa reèe: "Sagrije?ili samo kad smo govorili
   protiv Jahve i protiv tebe. Pomoli se Jahvi da ukloni zmije od nas!"
   Mojsije se pomoli za narod,

   ^8i Jahve reèe Mojsiju: "Napravi otrovnicu i stavi je na stup: tko god
   bude ujeden, ostat æe na ?ivotu ako je pogleda."

   ^9Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga
   ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio.

   ^10Poðu Izraelci i utabore se u Obotu.

   ^11Potom se zapute iz Obota i utabore se kraj Ije-Abarima, u pustinji
   ?to je nasuprot Moabu, sa strane sunèeva izlaska.

   ^12Odande otputuju te se utabore u dolini Zaredu.

   ^13Odande krenu i utabore se s onu stranu Arnona, koji je u pustinji a
   izvire u podruèju Amorejaca. Jer je Arnon granica moapska izmeðu
   Moabaca i Amorejaca.

   ^14Zato se veli u "Knjizi Jahvinih vojni": "Vaheb kod Sufe i doline
   arnonske

   ^15i padine doline ?to se naginje prema mjestu Aru i naslanja se na
   granicu moapsku ..."

   ^16Odande odo?e u Beer. To je bunar o kojem je Jahve rekao Mojsiju:
   "Skupi narod da im dam vode!"

   ^17Tada Izrael zapjeva ovu pjesmu: "Prokljuèaj, studenèe! A vi ga
   uznosite:

   ^18knezovi ga iskopali, prvaci narodni izdubli ?ezlom, ?tapom svojim."
   Iz pustinje odu u Matanu,

   ^19iz Matane u Nahaliel, a iz Nahaliela u Bamot;

   ^20iz Bamota u dolinu ?to se stere u moapskom polju, prema vrhuncu
   Pisge, s koje se pru?a vidik na pustaru.

   ^21Sad Izrael posla glasnike Sihonu, amorejskome kralju, s porukom:

   ^22"Pusti da proðem preko tvoje zemlje. Neæemo zalaziti u polja i u
   vinograde, niti æemo piti vode iz bunara. Iæi æemo Kraljevskim putem
   dok ne proðemo tvoje podruèje."

   ^23Ali Sihon ne dopusti Izraelu da proðe njegovim podruèjem, nego skupi
   sav svoj narod te izaðe u pustinju da presretne Izraelce. Stigav?i do
   Jahze, zavojuje na Izraela.

   ^24Ali ga Izrael potuèe o?trim maèem i osvoji njegovu zemlju od Arnona
   do Jaboka, do Amonaca, jer je Az le?ao na granici Amonaca.

   ^25Izrael zauzme sve one gradove i Izrael se nastani u svim onim
   gradovima Amorejaca; u He?bonu i svim njegovim naseljima.

   ^26Kako je He?bon bio glavni grad Sihona, amorejskog kralja, koji je
   ratovao protiv prija?njega moapskoga kralja te osvojio svu njegovu
   zemlju do Arnona,

   ^27ka?u zato pjesnici: "Hrabro, o He?bone, dobro sazdani, èvrsto
   posaðeni grade Sihonov!

   ^28Iz He?bona oganj suknu, plamen iz grada Sihonova, sa?ga Ar moapski,
   pro?drije visove arnonske.

   ^29Te?ko tebi, Moabe! Propao si, narode Kemo?ev! Od sinova bjegunce
   uèini, a od kæeri svojih ropkinje Sihonu, kralju amorejskom.

   ^30Pobili smo ih; propao je He?bon do Dibona: sve smo razorili do
   Nofaha, ?to je blizu Medebe ..."

   ^31Tako se Izrael nastani u zemlji Amorejaca.

   ^32Mojsije se uputi da izvidi Jazer. Potom zauzmu njegova naselja a
   rastjeraju Amorejce koji bijahu ondje.

   ^33Okrenu se onda i poðu prema Ba?anu. A ba?anski kralj Og presrete ih
   sa svim svojim narodom da zapodjene boj kod Edreja.

   ^34Ali Jahve reèe Mojsiju: "Ne boj ga se! Predao sam u tvoje ruke
   njega, sav njegov narod i njegovu zemlju. Postupi s njim kako si
   postupio s amorejskim kraljem Sihonom koji je boravio u He?bonu."

   ^35I potuko?e ga, i sinove njegove, i sav njegov narod, tako da nitko
   ne uteèe. Potom zaposjedo?e njegovu zemlju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Poslije toga Izraelci otputuju i utabore se na Moapskim poljanama, s
   onu stranu Jordana, nasuprot Jerihonu.

   ^2Balak, sin Siporov, vidje sve ?to Izrael uèini Amorejcima.

   ^3Moab se uvelike poboja toga naroda jer je bio brojan. Moaba obuze
   strah od Izraelaca.

   ^4Zato reèe Moab midjanskim starje?inama: "Sad æe ova rulja oko nas sve
   popasti kao ?to vol popase travu po polju." Balak, sin Siporov, bija?e
   moapski kralj u ono vrijeme.

   ^5On po?alje glasnike Bileamu, sinu Beorovu, u Petoru, koji se nalazi
   na Rijeci, u zemlji Amonaca. Pozove ga rekav?i: "Evo je do?ao neki
   narod iz Egipta; evo je prekrio lice zemlje i naselio se uza me.

   ^6Zato doði i prokuni mi ovaj narod jer je jaèi od mene. Tako æu ga
   moæi svladati i istjerati iz zemlje. A znam da je blagoslovljen onaj
   koga blagoslovi?, a proklet onaj koga prokune?."

   ^7Starje?ine moapske i starje?ine midjanske krenu s nagradom za
   vraèanje u svojim rukama. Stignu Bileamu i prenesu mu Balakovu poruku.

   ^8On im rekne: "Prenoæite ovdje te æu vam odgovoriti prema onome ?to mi
   Jahve ka?e." Tako moapski knezovi ostanu kod Bileama.

   ^9Bog doðe Bileamu i upita: "Tko su ti ljudi s tobom?" Bileam odgovori
   Bogu:

   ^10"Poslao ih k meni Balak, sin Siporov, moapski kralj, s porukom:

   ^11'Evo je neki narod do?ao iz Egipta i prekrio lice zemlje. Doði da ga
   prokune?. Tako æu ga moæi svladati i protjerati.'"

   ^12Ali Bog reèe Bileamu: "Nemoj iæi s njima! Nemoj proklinjati onaj
   narod jer je blagoslovljen."

   ^13Ujutro Bileam ustane te æe Balakovim knezovima: "Odlazite u svoju
   zemlju jer mi ne da Jahve da poðem s vama."

   ^14Moapski se knezovi dignu, odu Balaku pa mu reknu: "Bileam nije htio
   poæi s nama."

   ^15Balak opet po?alje knezove, brojnije i uglednije od prvih.

   ^16Oni doðu Bileamu i reknu mu: "Ovako je poruèio Balak, sin Siporov:
   'Ne skanjuj se nego doði k meni.

   ^17Bogato æu te nagraditi i uèinit æu sve ?to mi ka?e?. Doði, molim te,
   i prokuni mi ovaj narod!'"

   ^18Ali Bileam odgovori Balakovim slugama: "Da mi Balak dadne svoju kuæu
   punu srebra i zlata, ne bih mogao prestupiti zapovijedi Jahve, Boga
   svoga, da uèinim i?ta, bilo veliko bilo malo.

   ^19Ali provedite ovdje i vi noæ da doznam ?to æe mi Jahve jo? kazati."

   ^20Noæu Bog doðe Bileamu pa mu rekne: "Ako su ti ljudi do?li da te
   pozovu, ustani, poði s njima! Ali da èini? samo ?to ti ja reknem!"

   ^21Ustane Bileam ujutro, osamari svoju magaricu i ode s moapskim
   knezovima.

   ^22No Bo?ja srd?ba usplamtje ?to je on po?ao. Zato anðeo Jahvin stade
   na put da ga sprijeèi. On je jahao na svojoj magarici, a pratila ga
   njegova dva momka.

   ^23Kad magarica opazi anðela Jahvina kako stoji na putu s isukanim
   maèem u ruci, skrene sa staze i poðe preko polja. Bileam poèe tuæi
   magaricu da je vrati na put.

   ^24Anðeo Jahvin tada stade na uskom prolazu, meðu vinogradima, a bija?e
   ograda i s ove i s one strane.

   ^25Magarica, spaziv?i Jahvina anðela, stisne se uza zid i o zid
   pritisne Bileamovu nogu. On je opet poèe tuæi.

   ^26Anðeo Jahvin poðe naprijed te stade na usko mjesto gdje nije bilo
   prostora da se provuèe ni desno ni lijevo.

   ^27Kad je magarica ugledala Jahvina anðela, legne pod Bileamom. Bileam
   pobjesni i poèe tuæi magaricu ?tapom.

   ^28Tada Jahve otvori usta magarici te ona progovori Bileamu: "?to sam
   ti uèinila da si me tukao tri puta?"

   ^29Bileam odgovori magarici: "?to sa mnom zbija? ?alu! Da mi je maè u
   ruci, sad bih te ubio!"

   ^30A magarica uzvrati Bileamu: "Zar ja nisam tvoja magarica na kojoj si
   jahao svega svoga vijeka do danas? Jesam li ti obièavala ovako?" -
   "Nisi!" - odgovori on.

   ^31Tada Jahve otvori oèi Bileamu i on opazi anðela Jahvina kako stoji
   na putu s golim maèem u ruci. Pognu on glavu i pade nièice.

   ^32Onda æe mu anðeo Jahvin: "Za?to si tukao svoju magaricu veæ tri
   puta? TÓa ja sam istupio da te sprijeèim, jer te put meni naoèigled
   vodi u propast.

   ^33Magarica me opazila i preda mnom se uklonila sva tri puta. Da mi se
   nije uklanjala, veæ bih te ubio, a nju ostavio na ?ivotu."

   ^34Onda æe Bileam anðelu Jahvinu: "Sagrije?io sam! Nisam znao da ti
   preda mnom stoji? na putu. Ali sad, ako je zlo u tvojim oèima, ja æu se
   vratiti."

   ^35Ali anðeo Jahvin odvrati Bileamu: "Idi s tim ljudima, ali samo ono
   govori ?to ti ja ka?em." Tako Bileam ode s Balakovim knezovima.

   ^36Kad je Balak èuo da Bileam dolazi, iziðe mu u susret do grada Moaba
   ?to se nalazi na granici Arnona, na kraju podruèja.

   ^37"Zar nisam uporno po te slao i pozivao te? Za?to mi nisi do?ao?"
   reèe Balak Bileamu. "Zar te zaista ne mogu bogato nagraditi?"

   ^38"Evo sam ti do?ao", reèe Bileam Balaku. "Ali hoæu li ti moæi sada
   ?to kazati? Samo ?to mi Bog stavi na jezik, to æu govoriti."

   ^39Poðe zatim Bileam s Balakom i doðo?e u Kirjat Husot.

   ^40?rtvova Balak i krupne i sitne stoke te od toga pru?i Bileamu i
   knezovima koji su ga pratili.

   ^41Sutradan uze Balak Bileama i odvede ga gore na Bamot-Baal, odakle
   moga?e vidjeti krajnji dio naroda.
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 I Bileam reèe Balaku: "Ovdje mi naèini sedam ?rtvenika; ovdje mi
   pripravi sedam junaca i sedam ovnova."

   ^2Balak uèini kako je Bileam rekao. A onda Balak i Bileam prinesu po
   jednoga junca i ovna na svakome ?rtveniku.

   ^3Potom æe Bileam Balaku: "Ti stoj kod svoje paljenice, a ja idem ne
   bih li se sreo s Jahvom, pa ?to mi oèituje, kazat æu ti." I ode na
   osamljeno mjesto.

   ^4I Bog srete Bileama, koji mu reèe: "Sedam sam ?rtvenika podigao i
   prinio na svakome po jednoga junca i ovna."

   ^5A Jahve stavi rijeèi u usta Bileamu te mu zapovjedi: "Vrati se Balaku
   i ovako govori."

   ^6Bileam se vrati k njemu, a on staja?e uza svoju paljenicu i s njim
   svi knezovi moapski.

   ^7Tada on poèe svoju pjesmu i reèe: "Iz Arama dovede me Balak, kralj
   Moaba, iz strana istoènih: 'Doði, prokuni mi Jakova, doði, gromom udri
   Izraela!'

   ^8Kako mogu proklinjati koga Bog ne proklinje? Kako gromom udarati koga
   Jahve ne udara?

   ^9Jer s vrha hridi ja ga gledam, s visoka ga motrim brijega. Gle naroda
   koji odvojeno ?ivi, meðu narode on se ne broji.

   ^10Prah Jakovljev tko æe prebrojiti; pijesak Izraela tko æe izmjeriti!
   O, da mi je umrijeti smræu pravednika! O, da svr?etak moj bude kao
   njegov!"

   ^11"?to mi to uradi!" - reèe Balak Bileamu. "Dovedoh te da prokune?
   moje neprijatelje, a kad tamo, ti ih blagoslovom obasu!"

   ^12On odgovori: "Zar mi nije du?nost kazati ?to mi Jahve stavlja u
   usta?"

   ^13"Hajde sa mnom na drugo mjesto, odakle ga mo?e? svega vidjeti"
   zamoli ga Balak. "Odavde mu vidi? samo jedan kraj, a ne vidi? ga svega.
   Odande mi ga prokuni!"

   ^14Povede ga zatim na Sede Sofim, na vrh Pisge. Tu sagradi sedam
   ?rtvenika i na svakom ?rtveniku prinese po jednoga junca i ovna.

   ^15Bileam tada rekne Balaku: "Stoj ovdje kraj svoje paljenice, a ja
   odoh onamo na susret Bogu."

   ^16Jahve sretne Bileama; stavi rijeèi u njegova usta te mu zapovjedi:
   "Vrati se k Balaku i tako govori!"

   ^17I vrati se on Balaku, koji staja?e uza svoju paljenicu i s njim
   moapski knezovi. Balak ga zapita: "?to je Jahve rekao?"

   ^18Tada Bileam zapoèe svoju pjesmu i reèe: "Ustani, Balaèe, i poslu?aj!
   Uhom me posluhni, sine Siporov!

   ^19Bog nije èovjek da bi slagao, nije sin Adama da bi se kajao. Zar on
   kada rekne, a ne uèini, zar obeæa, pa ne ispuni?

   ^20Gle, primih od Boga da blagoslovim, blagoslovit æu i povuæ' neæu
   blagoslova.

   ^21U Jakovu nesreæe ne nazreh, nit' nevolje vidjeh u Izraelu. Jahve,
   Bog njegov, s njime je, poklik kralju u njemu odzvanja.

   ^22Iz Egipta Bog ga je izveo, on je njemu k'o rozi bivola.

   ^23Gatanja nema protiv Jakova nit' protiv Izraela vraèanja. I kada budu
   rekli Jakovu i Izraelu: '?to radi Bog?'

   ^24gle, ustat æe narod k'o lavica, diæi æe se poput lava: leæi neæe dok
   plijen ne proguta, dok ne popije krv pobijenih."

   ^25Zatim Balak reèe Bileamu: "Nemoj ga ni kletvom kleti, ali ni
   blagoslovom blagoslivljati."

   ^26Bileam odvrati Balaku. "Zar ti nisam rekao: sve ?to Jahve ka?e, to
   æu èiniti."

   ^27Potom Balak reèe Bileamu: "Hajde! Odvest æu te na drugo mjesto.
   Mo?da æe Bogu biti pravo da mi ga odande prokune?."

   ^28I odvede Balak Bileama na vrh Peora, odakle se pru?a vidik na
   pustaru.

   ^29"Sagradi mi ovdje sedam ?rtvenika", reèe Bileam Balaku. "Nadalje,
   pripremi mi ovdje sedam junaca i sedam ovnova."

   ^30Balak uèini kako je Bileam rekao i prinese po jednoga junca i ovna
   na svakome ?rtveniku.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Kad opazi Bileam da je Jahvi drago ?to on blagoslivlja Izraela, ne
   htjede vi?e ni iæi kao prije u potragu za znamenjima, nego se licem
   okrenu prema pustari.

   ^2Bileam podi?e oèi i vidje Izraela utaborena po njegovim plemenima. Na
   nj siðe Duh Bo?ji

   ^3i on poèe svoju pjesmu te reèe: "Proroèanstvo Bileama, sina Beorova,
   proroèanstvo èovjeka pronicava pogleda,

   ^4proroèanstvo onoga koji rijeèi Bo?je slu?a, koji vidi viðenja
   Svesilnoga, koji pada i oèi mu se otvaraju.

   ^5Kako su lijepi ti ?atori, Jakove, i stanovi tvoji, Izraele!

   ^6Kao dolovi ?to se steru, kao vrtovi uz obalu rijeke, kao aloje ?to ih
   Jahve posadi, kao cedri pokraj voda!

   ^7Iz potomstva junak mu izlazi, nad mnogim on vlada narodima. Kralj æe
   njegov nadvisit' Agaga, uzdi?e se kraljevstvo njegovo.

   ^8Iz Egipta Bog ga izveo, on je njemu k'o rozi bivola. On pro?dire
   narode du?manske, on njihove kosti drobi.

   ^9Skupio se, polegao poput lava, poput lavice: tko ga podiæi smije?
   Blagoslovljen bio tko te blagoslivlje, proklet da je tko tebe
   proklinje!"

   ^10I usplamtje srd?bom Balak na Bileama i udari rukom o ruku. "Pozvao
   sam te da prokune? moje neprijatelje", reèe Balak Bileamu, "a kad tamo,
   ti ih blagoslovi evo triput!

   ^11Nosi se odmah u svoj kraj. Bio sam rekao: dostojno æu te poèastiti!
   A eto, Jahve te li?i èasti."

   ^12Nato Bileam odgovori Balaku: "Zar nisam rekao i tvojim glasnicima
   koje si k meni poslao:

   ^13'Da mi Balak dadne svoju kuæu punu srebra i zlata, ne bih mogao
   prestupiti zapovijed Jahvinu i po svojoj volji èiniti bilo dobro, bilo
   zlo; ono ?to ka?e Jahve, to æu i ja reæi.'

   ^14A sada, kad, evo, odlazim k svome narodu, hajde da ti objavim ?to æe
   ovaj narod uèiniti tvome narodu u buduænosti!"

   ^15I poèe svoju pjesmu i reèe: "Proroèanstvo Bileama, sina Beorova,
   proroèanstvo èovjeka pronicava pogleda,

   ^16proroèanstvo onoga koji rijeèi Bo?je slu?a, koji poznaje mudrost
   Svevi?njega, koji vidi viðenja Svesilnoga, koji pada i oèi mu se
   otvaraju.

   ^17Vidim ga, ali ne sada: motrim ga, al' ne iz blizine: od Jakova
   zvijezda izlazi, od Izraela ?ezlo se di?e. On Moabu razbija bokove i
   svu djecu ?etovu zatire!

   ^18Edom æe njegovim postati posjedom, a Seir zemljom osvojenom. Razvija
   snagu svoju Izrael,

   ^19Jakov vlada nad neprijateljima i uni?tava pre?ivjele iz Ira."

   ^20Bileam se zagleda u Amaleka te poèe svoju pjesmu i reèe: "Amalek je
   prvenac meðu narodima, ali vjeèna propast njegov je svr?etak."

   ^21Onda se zagleda u Kenijce te poèe svoju pjesmu i reèe: "Tvrd je stan
   tvoj, Kajine, na timoru ti gnijezdo savijeno!

   ^22Al' gnijezdo pripada Beoru; dokle æe? A?uru robovati?"

   ^23Opet poèe svoju pjesmu i reèe: "Narodi pomorski sabiru se sa
   sjevera,

   ^24a brodovlje od strane Kitima. Podjarmljuju A?ur, podjarmljuju Heber,
   pa i njega æe propast stiæi vjeèita."

   ^25Potom ustade Bileam te se uputi natrag u svoj kraj. A i Balak ode
   svojim putem.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Dok je Izrael boravio u ?itimu, narod se upusti u blud s Moapkama.

   ^2One pozivahu narod na ?rtvovanje svojim bogovima, a narod sudjelova?e
   u njihovim gozbama i klanja?e se njihovim bogovima.

   ^3Tako se Izrael osramoti s Baalom peorskim. I Jahve planu gnjevom na
   Izraela.

   ^4"Pokupi sve narodne glavare", reèe Jahve Mojsiju. "Objesi ih Jahvi
   usred bijela dana da se Jahvin gnjev odvrati od Izraela."

   ^5Onda Mojsije rekne izraelskim sucima: "Neka svatko pobije one svoje
   ljude koji su se osramotili s Baalom peorskim."

   ^6Ba? tada neki Izraelac doðe i dovede k svojoj braæi jednu Midjanku
   naoèigled Mojsija i naoèigled sve izraelske zajednice koja zaplaka na
   ulazu u ?ator sastanka.

   ^7Kad to opazi Pinhas, sin Eleazara, sina sveæenika Arona, ustade
   ispred zajednice: uze koplje u ruku

   ^8i poðe za Izraelcem u odaje i probode ih oboje, Izraelca i ?enu; nju
   kroza slabine. Tako pomor Izraelaca prestade.

   ^9A onih koji su od pomora pomrli bilo je dvadeset i èetiri tisuæe.

   ^10Jahve reèe Mojsiju:

   ^11"Pinhas, sin Eleazara, sina sveæenika Arona, odvratio je moj gnjev
   od Izraelaca, obuzet meðu njima mojim revnovanjem. Zato u svome
   revnovanju nisam istrijebio izraelskoga naroda.

   ^12Ka?i mu dakle: 'S njime, evo, sklapam savez mira.

   ^13Neka to bude za nj i njegove potomke poslije njega savez vjeènoga
   sveæeni?tva, jer je revnovao za svoga Boga i izvr?io pomirenje za
   izraelski narod.'"

   ^14Ime Izraelcu koji je bio ubijen - onome ?to je ubijen s Midjankom -
   bija?e Zimri. Bio je sin Salua, glavara jedne od ?imunovih porodica.

   ^15A ime ubijene ?ene Midjanke bija?e Kozbi. Bila je kæi Surova. Sur je
   bio glavar jednog plemena, jedne porodice u Midjanu.

   ^16Jahve reèe Mojsiju:

   ^17"Navali na Midjance i potuci ih,

   ^18jer su i oni navaljivali na vas svojim lukav?tinama kad su lukavo
   radili protiv vas u sluèaju Peora i svoje sestre Kozbi, kæeri glavara
   midjanskoga, koja je zaglavila u vrijeme pomora nastalog zbog Peora."
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 Poslije toga zla Jahve reèe Mojsiju i Eleazaru, sinu sveæenika
   Arona:

   ^2"Obavite popis sve zajednice sinova Izraelovih, po njihovim
   porodicama, popi?ite sve, od dvadeset godina pa navi?e, koji su u
   Izraelu sposobni za borbu."

   ^3Mojsije, dakle, i sveæenik Eleazar popi?u ih na Moapskim poljanama,
   uz Jordan blizu Jerihona,

   ^4sve od dvadeset godina pa navi?e, kako je Jahve naredio Mojsiju i
   Izraelcima. Sinovi Izraelovi koji su iza?li iz zemlje egipatske bili
   su:

   ^5Izraelov prvoroðenac Ruben. Sinovi Rubenovi: od Henoka rod
   Henokovaca; od Palua rod Paluovaca;

   ^6od Hesrona rod Hesronovaca i od Karmija rod Karmijevaca.

   ^7To su rodovi Rubenovaca. Njih je bilo èetrdeset i tri tisuæe sedam
   stotina i trideset.

   ^8Paluov sin bija?e Eliab,

   ^9a sinovi Eliabovi: Nemuel, Datan i Abiram. Taj Datan i Abiram bijahu
   ugledni èlanovi zajednice koji se podigo?e protiv Mojsija i Arona u
   buni Korahovoj, kad se pobuni?e protiv Jahve.

   ^10Nato je zemlja rastvorila svoje ralje i progutala ih zajedno s
   Korahom, kad je smrt pograbila tu skupinu i oganj pro?dro dvjesta i
   pedeset ljudi. Tako su postali opomenom.

   ^11No sinovi Korahovi ne izginu?e.

   ^12Sinovi ?imunovi po svojim rodovima: od Nemuela rod Nemuelovaca; od
   Jamina rod Jaminovaca; od Jakina rod Jakinovaca;

   ^13od Zeraha rod Zerahovaca i od ?aula rod ?aulovaca.

   ^14To su rodovi ?imunovaca, njih dvadeset i dvije tisuæe i dvjesta.

   ^15Sinovi Gadovi po svojim rodovima: od Sefona rod Sefonovaca; od
   Hagija rod Hagijevaca; od ?unija rod ?unijevaca;

   ^16od Oznija rod Oznijevaca; od Erija rod Erijevaca;

   ^17od Aroda roda Arodovaca i od Arelija rod Arelijevaca.

   ^18To su rodovi Gadovih potomaka. Njih je upisano èetrdeset tisuæa i
   pet stotina.

   ^19Judini sinovi: Er i Onan. I Er i Onan umrije?e u zemlji kanaanskoj.

   ^20Sinovi Judini po svojim rodovima bijahu: od ?ele rod ?elinaca; od
   Peresa rod Peresovaca i od Zeraha rod Zerahovaca.

   ^21Peresovi su sinovi opet bili: od Hesrona rod Hesronovaca i od Hamula
   rod Hamulovaca.

   ^22To su Judini rodovi. Njih je upisano sedamdeset i ?est tisuæa i
   petsto.

   ^23Sinovi Jisakarovi, prema svojim rodovima: od Tole rod Tolinaca; od
   Puve rod Puvinaca;

   ^24od Ja?uba rod Ja?ubovaca i od ?imrona rod ?imronovaca.

   ^25To su Jisakarovi rodovi. Njih je upisano ?ezdeset i èetiri tisuæe i
   trista.

   ^26Sinovi Zebulunovi, po svojim rodovima: od Sereda rod Seredovaca; od
   Elona rod Elonovaca i od Jahleela rod Jahleelovaca.

   ^27To su rodovi Zebulunovaca. Njih je upisano ?ezdeset tisuæa i pet
   stotina.

   ^28Sinovi Josipovi, po svojim rodovima: Mana?e i Efrajim.

   ^29Sinovi Mana?eovi: od Makira rod Makirovaca. Makiru se rodio Gilead.
   Od Gileada rod Gileadovaca.

   ^30Ovo su bili sinovi Gileadovi: od Jezera rod Jezerovaca; od Heleka
   rod Helekovaca;

   ^31od Asriela rod Asrielovaca; od ?ekema rod ?ekemovaca;

   ^32od ?emide rod ?emidinaca i od Hefera rod Heferovaca.

   ^33Heferov sin Selofhad nije imao sinova, nego kæeri. Imena
   Selofhadovih kæeri bila su: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa.

   ^34To su Mana?eovi rodovi. Njih je upisano pedeset i dvije tisuæe i
   sedam stotina.

   ^35Ovo su opet sinovi Efrajimovi, po svojim rodovima: od ?utelaha rod
   ?utelahovaca; od Bekera rod Bekerovaca i od Tahana rod Tahanovaca.

   ^36Ovo su sinovi ?utelahovi: od Erana rod Eranovaca.

   ^37To su rodovi Efrajimovih sinova. Njih je upisano trideset i dvije
   tisuæe i pet stotina. To su sinovi Josipovi, po svojim rodovima.

   ^38Sinovi Benjaminovi, po svojim rodovima: od Bele rod Belinaca; od
   A?bela rod A?belovaca; od Ahirama rod Ahiramovaca;

   ^39od ?efufama rod ?efufamovaca i od Hufama rod Hufamovaca.

   ^40Belini sinovi bili su: Ard i Naaman. I tako, od Arda rod Ardovaca, a
   od Naamana rod Naamanovaca.

   ^41To su sinovi Benjaminovi, po svojim rodovima. Njih je upisano
   èetrdeset i pet tisuæa i ?est stotina.

   ^42Ovo su sinovi Danovi, po svojim rodovima: od ?uhama rod ?uhamovaca.
   To su sinovi Danovi, prema svojim rodovima.

   ^43Od svih rodova ?uhamovaca bilo je upisano ?ezdeset i èetiri tisuæe i
   èetiri stotine.

   ^44Sinovi A?erovi, po svojim rodovima: od Jimne rod Jimninaca; od
   Ji?vija rod Ji?vijevaca i od Berije rod Berijevaca.

   ^45Od sinova Berijinih: od Hebera rod Heberovaca i od Malkiela rod
   Malkielovaca.

   ^46A?erovoj kæeri bilo je ime Serah.

   ^47To su rodovi A?erovih sinova. Njih je upisano pedeset i tri tisuæe i
   èetiri stotine.

   ^48Sinovi Naftalijevi, po svojim rodovima: od Jahseela rod
   Jahseelovaca; od Gunija rod Gunijevaca;

   ^49od Jesera rod Jeserovaca i od ?ilema rod ?ilemovaca.

   ^50To su rodovi Naftalijevaca. Po njihovim rodovima upisano ih je
   èetrdeset i pet tisuæa i èetiri stotine.

   ^51Bilo je, dakle, upisanih Izraelaca ?est stotina i jedna tisuæa i
   sedam stotina i trideset.

   ^52Jahve reèe Mojsiju:

   ^53"Tima neka se razdijeli zemlja u ba?tinu prema broju osoba.

   ^54Veæem broju poveæaj njegovu ba?tinu, a manjem smanji njegovu
   ba?tinu; neka se svakomu dadne njegova ba?tina prema broju upisanih.

   ^55Ali zemlja neka se podijeli kockom: neka se primi u ba?tinu prema
   djedovskim plemenskim imenima.

   ^56Ba?tina se ima podijeliti kockom svakom plemenu prema njegovoj
   velièini."

   ^57Ovo je popis Levijevaca, po njihovim rodovima: od Ger?ona rod
   Ger?onovaca; od Kehata rod Kehatovaca i od Merarija rod Merarijevaca.

   ^58Ovo su rodovi Levijevaca: rod Libnijevaca, rod Hebronovaca, rod
   Mahlijevaca, rod Mu?ijevaca i rod Korahovaca. Kehatu se rodio Amram.

   ^59Amramovoj ?eni bija?e ime Jokebeda. Bila je kæi Levijeva, koja se
   Leviju rodila u Egiptu. Ona je Amramu rodila: Arona, Mojsija i njihovu
   sestru Mirjam.

   ^60Aronu se rodili: Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar.

   ^61Nadab i Abihu poginuli su kad su prinosili neposveæenu vatru pred
   Jahvom.

   ^62Svih je popisanih mu?karaca od jednog mjeseca pa navi?e bilo
   dvadeset i tri tisuæe. Oni nisu bili popisani s Izraelcima i nije im
   bila dodijeljena ba?tina meðu Izraelcima.

   ^63To su, dakle, oni koje je popisao Mojsije i sveæenik Eleazar; oni su
   obavili ovaj popis Izraelaca uz Jordan, na Moapskim poljanama nasuprot
   Jerihonu.

   ^64Meðu njima nije bilo ni jednoga od onih koje su popisali Mojsije i
   sveæenik Aron kad su popisivali Izraelce u Sinajskoj pustinji.

   ^65Jer Jahve bija?e za njih rekao: "Neka pomru u pustinji i neka nitko
   od njih ne ostane, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jo?ue, sina Nunova!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 Tada pristupi?e kæeri Selofhada, sina Heferova, sina Gileadova, sina
   Makirova, sina Mana?eova iz roda Josipova sina Mana?ea. A imena kæeri
   bila su: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa.

   ^2One stanu pred Mojsija, pred sveæenika Eleazara, pred glavare i svu
   zajednicu na ulazu u ?ator sastanka pa reknu:

   ^3"Na? je otac umro u pustinji. Nije pripadao dru?ini ?to se pobunila
   protiv Jahve - Korahovoj dru?ini - nego je umro od svoga vlastitoga
   grijeha. Sinova nije imao.

   ^4Za?to bi se odstranilo ime na?ega oca iz njegova roda? Buduæi da nije
   imao sina, daj nama posjed meðu braæom na?ega oca!"

   ^5Mojsije iznese njihov sluèaj pred Jahvu.

   ^6A Jahve reèe Mojsiju:

   ^7"Selofhadove kæeri pravo ka?u. Treba svakako da im dadne? posjed koji
   æe biti njihova ba?tina meðu braæom njihova oca. Prenesi na njih
   ba?tinu njihova oca.

   ^8Nadalje, reci Izraelcima: 'Kad koji èovjek umre a ne imadne sina,
   prenesite njegovu ba?tinu na njegovu kæer.

   ^9Ne imadne li ni kæeri, predajte ba?tinu njegovoj braæi.

   ^10Ako ne imadne ni braæe, njegovu ba?tinu podajte braæi njegova oca.

   ^11Ako mu otac ne imadne braæe, ba?tinu njegovu podajte najbli?em
   roðaku njegova roda: neka je on uzme u posjed.' Neka to bude zakonska
   odredba Izraelcima, kako je Jahve naredio Mojsiju."

   ^12Jahve reèe Mojsiju: "Popni se na ovo brdo Abarim i razgledaj zemlju
   koju dajem Izraelcima.

   ^13A kad bude? razgledao, pridru?it æe? se svojim precima i ti, kako se
   pridru?io i tvoj brat Aron.

   ^14Jer ste se u pobuni zajednice u pustinji Sin usprotivili mojim
   ustima umjesto da vodom oèitujete moju svetost pred njihovim oèima."
   (To su Meripske vode kod Kade?a u Sinskoj pustinji.)

   ^15A Jahvi Mojsije progovori ovako:

   ^16"Neka Jahve, Bog duhova u svakom tijelu, postavi èovjeka nad ovom
   zajednicom

   ^17koji æe pred njom izlaziti; koji æe pred njom stupati; koji æe je
   izvoditi i uvoditi tako da Jahvina zajednica ne bude kao stado ?to nema
   pastira."

   ^18"Uzmi Jo?uu, sina Nunova!" - reèe Jahve Mojsiju. "To je èovjek u
   kome ima duha. Na nj polo?i ruku svoju!

   ^19Onda ga odvedi pred sveæenika Eleazara i pred svu zajednicu te mu na
   njihove oèi daj naredbe!

   ^20Predaj mu dio svoje vlasti da ga slu?a sva zajednica sinova
   Izraelovih.

   ^21Neka pristupa k sveæeniku Eleazaru, koji æe za nj tra?iti odluke
   Urima pred Jahvom. Na njegovu zapovijed neka izlaze i na njegovu
   zapovijed neka ulaze, oni i svi Izraelci s njim - sva zajednica."

   ^22Mojsije uèini kako mu je Jahve naredio: uzme Jo?uu te ga postavi
   pred sveæenika Eleazara i pred svu zajednicu.

   ^23Polo?i zatim na nj svoje ruke i dade mu svoje naredbe, kako je Jahve
   zapovjedio preko Mojsija.
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Naredi Izraelcima i reci im: 'Toèno u odreðeno vrijeme prinosite mi
   moje prinose, moju hranu - ?rtve paljene meni na ugodan miris.'

   ^3Reci im: Ovo su ?rtve paljene koje æete prinositi Jahvi: Svaki dan
   dva jednogodi?nja janjca bez mane kao trajnu paljenicu.

   ^4Jedno janje prinosite jutrom, a drugo janje prinosite u suton.

   ^5A za prinosnicu desetinu efe najboljeg bra?na, zamije?ena u èetvrtini
   hina èistoga ulja.

   ^6Trajna je to paljenica koja je veæ bila prinesena na Sinajskom brdu -
   ?rtva spaljena na ugodan miris Jahvi.

   ^7Njezina ljevanica neka se sastoji od èetvrtine hina za svako janje.
   Ljevanica vina neka se Jahvi izlijeva u Sveti?tu.

   ^8Drugo janje prinosite u suton. Prinosi ga kao i jutarnju prinosnicu i
   njezinu ljevanicu: kao ?rtvu spaljenu Jahvi na ugodan miris."

   ^9"Na subotnji dan: dva jednogodi?nja janjeta bez mane i dvije desetine
   efe najboljeg bra?na, zamije?ena s uljem, za prinosnicu, s njezinom
   ljevanicom.

   ^10Neka se subotnja paljenica svake subote dodaje trajnoj paljenici i
   njezinoj ljevanici."

   ^11"Na poèetku va?ih mjeseci prinosite Jahvi za paljenicu: dva junca,
   jednoga ovna i sedam jednogodi?njih janjaca bez mane.

   ^12Za pojedinog junca kao prinosnicu: tri desetine najboljeg bra?na
   zamije?ena s uljem; za svakog ovna kao prinosnicu: dvije desetine efe
   najboljeg bra?na zamije?ena s uljem.

   ^13Za svako janje jednu desetinu efe najboljeg bra?na zamije?ena s
   uljem kao prinosnicu. To je paljenica spaljena na ugodan miris Jahvi.

   ^14Njihove ljevanice neka budu: na junca polovica hina vina; na ovna
   treæina hina; na janje èetvrtina hina. To neka bude mjeseèna paljenica
   na mlaðak svakog mjeseca u godini.

   ^15Povrh trajne paljenice neka se Jahvi prinosi jedan jarac kao
   okajnica s njezinom ljevanicom."

   ^16"Prvoga mjeseca, èetrnaestoga dana u mjesecu, Jahvina je Pasha,

   ^17a petnaestoga dana toga mjeseca jest blagdan. Neka se sedam dana
   jedu beskvasni hljebovi.

   ^18Prvog dana neka bude sveti saziv. Nikakva te?aèkog posla nemojte
   raditi.

   ^19Prinesite Jahvi ?rtvu paljenu, ?rtvu paljenicu: dva junca, jednoga
   ovna i sedam jednogodi?njih janjaca. Neka vam budu bez mane.

   ^20Njihova prinosnica, od najboljeg bra?na zamije?ena s uljem, neka
   bude: tri desetine efe na junca, dvije desetine efe na ovna,

   ^21a na svakoga od onih sedam janjaca neka bude jedna desetina efe.

   ^22Neka bude jedan jarac kao okajnica, da se nad vama izvr?i obred
   pomirenja.

   ^23Ovo prinosite povrh jutarnje paljenice, koje se prinosi kao trajna
   paljenica.

   ^24Tako èinite svaki dan za sedam dana; to je hrana, ?rtva paljena na
   ugodan miris Jahvi. To neka se prinosi povrh trajne paljenice i njezine
   ljevanice.

   ^25Sedmoga dana neka vam bude sveti savez. Nikakva te?aèkog posla
   nemojte raditi!"

   ^26"I na Dan prvina - na svoj Blagdan sedmica - kad budete Jahvi
   prinosili prinosnicu, imajte sveti saziv: nikakva te?aèkog posla
   nemojte raditi.

   ^27Za paljenicu na ugodan miris Jahvi prinesite dva junca, jednoga ovna
   i sedam jednogodi?njih janjaca.

   ^28Njihova prinosnica, od najboljeg bra?na zamije?ena s uljem, neka
   bude: na pojedinog junca tri desetine efe, na pojedinoga ovna dvije
   desetine efe,

   ^29a jedna desetina efe na svakoga od onih sedam janjaca.

   ^30Neka bude i jedan jarac kao okajnica, da se nad vama izvr?i obred
   pomirenja.

   ^31Prinosite ih povrh trajne paljenice i njezine prinosnice, a neka vam
   budu bez mane one i njihove ljevanice."
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 "U sedmome mjesecu, na prvi dan mjeseca, imajte sveti saziv. Nikakva
   te?aèkog posla nemojte raditi. Neka vam to bude Dan sazivanja.

   ^2Za paljenicu na ugodan miris Jahvi prinesite: jednoga junca, jednoga
   ovna i sedam jednogodi?njih janjaca bez mane.

   ^3Njihova prinosnica, od najboljeg bra?na zamije?ena s uljem, neka
   bude: tri desetine efe na junca, dvije desetine efe na ovna

   ^4i jedna desetina efe na svakoga od onih sedam janjaca.

   ^5Neka bude jedan jarac kao okajnica, da se nad vama izvr?i obred
   pomirenja.

   ^6Neka to bude povrh paljenice o mlaðaku mjesecu i njezine prinosnice,
   povrh trajne paljenice i njezine prinosnice i povrh njihovih propisanih
   ljevanica, ?rtva spaljena na ugodan miris Jahvi."

   ^7"A desetoga dana toga sedmog mjeseca imajte sveti saziv. Postite i
   nemojte raditi nikakva posla.

   ^8Prinesite paljenicu Jahvi na ugodan miris: jednoga junca, jednoga
   ovna i sedam jednogodi?njih janjaca. Neka su vam bez mane.

   ^9Njihova prinosnica, od najboljeg bra?na zamije?ena s uljem, neka
   bude: tri desetine efe na junca, dvije desetine na jednoga ovna

   ^10i jedna desetina efe na svakoga od onih sedam janjaca.

   ^11Jedan jarac neka se prinese kao okajnica. To je povrh okajnice na
   Dan pomirenja, povrh trajne paljenice i njezine prinosnice i njihovih
   ljevanica."

   ^12"Na petnaesti dan sedmoga mjeseca imajte sveti saziv. Nikakva
   te?aèkog posla nemojte raditi. Sedam dana svetkujte sveèanost Jahvi.

   ^13A za paljenicu, spaljenu na ugodan miris Jahvi, prinesite: trinaest
   junaca, dva ovna i èetrnaest jednogodi?njih janjaca. Neka su bez mane.

   ^14Njihova prinosnica, od najboljeg bra?na zamije?ena s uljem, neka
   bude: tri desetine efe na svakoga od trinaest junaca, dvije desetine
   efe na svakoga od dvaju ovnova

   ^15i jedna desetina efe na svako pojedino od èetrnaestero janjadi. Neka
   se nadoda jedan jarac kao okajnica.

   ^16To neka bude povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezine
   ljevanice.

   ^17Drugog dana: dvanaest junaca, dva ovna, èetrnaest jednogodi?njih
   janjaca bez mane.

   ^18Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema
   broju junaca, ovnova i janjaca.

   ^19Prinesite jednoga jarca kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine
   prinosnice i njezinih ljevanica.

   ^20Treæeg dana: jedanaest junaca, dva ovna, èetrnaest jednogodi?njih
   janjaca bez mane.

   ^21Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema
   broju junaca, ovnova i janjaca.

   ^22Prinesite jednoga jarca kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine
   prinosnice i njezine ljevanice.

   ^23Èetvrtog dana: deset junaca, dva ovna, èetrnaest jednogodi?njih
   janjaca bez mane.

   ^24Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema
   broju junaca, ovnova i janjaca.

   ^25Jednog jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine
   prinosnice i njezine ljevanice.

   ^26Petog dana: devet junaca, dva ovna, èetrnaest jednogodi?njih janjaca
   bez mane.

   ^27Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema
   broju junaca, ovnova i janjaca.

   ^28Prinesite jednog jarca kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine
   prinosnice i njezine ljevanice.

   ^29?estog dana: osam junaca, dva ovna, èetrnaest jednogodi?njih janjaca
   bez mane.

   ^30Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema
   broju junaca, ovnova i janjaca.

   ^31Jednoga jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine
   prinosnice i njezinih ljevanica.

   ^32Sedmog dana: sedam junaca, dva ovna, èetrnaest jednogodi?njih
   janjaca bez mane.

   ^33Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema
   broju junaca, ovnova i janjaca.

   ^34Jednog jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine
   prinosnice i njezine ljevanice.

   ^35Osmog dana imajte sveèani zbor. Nikakva te?aèkog posla nemojte
   raditi.

   ^36A za paljenicu, spaljenu na ugodan miris Jahvi, prinesite: jednog
   junca, jednoga ovna i sedam jednogodi?njih janjaca bez mane.

   ^37Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema
   broju junaca, ovnova i janjaca.

   ^38Jednog jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine
   prinosnice i njezine ljevanice.

   ^39Na svoje odreðene blagdane prinesite to Jahvi osim svojih zavjetnica
   i svojih dragovoljnih ?rtava, svojih paljenica, prinosnica, ljevanica i
   svojih prièesnica."
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 Sve kako mu je Jahve naredio Mojsije kaza Izraelcima.

   ^2Zatim reèe Mojsije glavarima plemena Izraelovih: "Ovo je Jahve
   naredio.

   ^3Ako koji èovjek uèini zavjet ili se uz zakletvu obve?e da æe se
   neèega odreæi, neka ne kr?i svoje rijeèi; neka izvr?i sve ?to iz
   njegovih usta izaðe!

   ^4Ako koja ?ena uèini Jahvi zavjet ili se obve?e da æe se neèega odreæi
   dok je jo? mlada, u oèevu domu,

   ^5a otac joj sazna za zavjet i obeæanje kojim se obvezala pa joj ni?ta
   ne rekne, tada su valjani svi njezini zavjeti i valjano je svako
   obeæanje kojim se obvezala.

   ^6Ali ako joj se otac usprotivi kad sazna, nikakav njezin zavjet ni
   njezino obeæanje kojim se vezala ne vrijedi. Jahve æe joj oprostiti jer
   joj se otac usprotivio.

   ^7Ako se uda dok je pod svojim zavjetima ili pod obeæanjem koje je
   nepromi?ljeno izi?lo iz njezinih usta,

   ^8pa njezin mu? sazna i po?to je saznao ni?ta joj ne rekne, tada
   vrijede njezini zavjeti i vrijede obeæanja kojima se obvezala.

   ^9No ako se njezin mu? usprotivi kad o tom sazna, ukida se time njezin
   zavjet i obeæanje ?to je nepromi?ljeno izi?lo iz njezinih usta. I Jahve
   æe joj oprostiti.

   ^10A zavjet udovice ili ?ene otpu?tene i sve obveze koje je na se
   preuzela vrijede za nju.

   ^11Ako se zavjetuje ili se obve?e zakletvom na obeæanje dok je u kuæi
   svoga mu?a,

   ^12pa njezin mu? sazna i ni?ta joj ne rekne, ne usprotivi joj se, svaki
   je njezin zavjet valjan i valjano je svako obeæanje kojim se obvezala.

   ^13Ali ako ih njezin mu? proglasi ni?tetnim kad o njima sazna, tada
   ni?ta ?to je izi?lo iz njezinih usta, njezini zavjeti ili preuzete
   obveze neæe vrijediti. Mu? ih je njezin poni?tio, i Jahve æe joj
   oprostiti.

   ^14Svaki zavjet i svaku zakletvu koja obvezuje ?enu na neko mrtvenje
   njezin mu? mo?e uzdr?ati na snazi ili poni?titi.

   ^15Ako joj mu? od dana do dana ni?ta ne rekne, time potvrðuje sve
   njezine zavjete i sva njezina obeæanja kojima se obvezala; on ih je
   uèinio valjanima ako ni?ta nije rekao kad je o njima èuo.

   ^16Ali ako ih poni?ti kasnije, po?to je o njima veæ èuo, neka snosi
   njezinu krivnju."

   ^17To su uredbe koje je Jahve Mojsiju izdao za mu?a i njegovu ?enu i za
   oca i njegovu kæer, koja, jo? mlada, ?ivi u kuæi oèevoj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Iskali osvetu Izraelaca na Midjancima, a poslije toga pridru?it æe?
   se svojim precima."

   ^3A Mojsije reèe narodu: "Opremite ljude izmeðu sebe za pohod na
   Midjance,

   ^4da na Midjancima izvr?e Jahvinu osvetu. Na vojnu opremite po jednu
   tisuæu od svakoga izraelskog plemena!"

   ^5I tako su iz izraelskih porodica - tisuæu po plemenu - za vojnu
   skupili dvanaest tisuæa.

   ^6Posla ih Mojsije - tisuæu po plemenu - na vojnu zajedno s Pinhasom,
   sinom sveæenika Eleazara. On je nosio posveæene stvari i trube.

   ^7Oni zavojuju na Midjance, kako je Jahve naredio Mojsiju, i pobiju sve
   mu?karce.

   ^8Meðu ostalima pobili su i midjanske kraljeve: Evija, Rekema, Sura,
   Hura i Rebu - pet midjanskih kraljeva. Maèem pogube i Bileama, Beorova
   sina.

   ^9Odvedu tada Izraelci u ropstvo midjanske ?ene s njihovom djecom i svu
   njihovu stoku, krupnu i sitnu, i zaplijene sve njihovo blago.

   ^10Ognjem spale sve gradove njihove u kojima se ?ivjeli i sva njihova
   naselja,

   ^11a sve njihovo uzmu za plijen i pljaèku, i ljude i ?ivotinje.

   ^12Onda u tabor na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu,
   dovedu Mojsiju, sveæeniku Eleazaru i svoj izraelskoj zajednici
   zarobljenike, plijen i pljaèku.

   ^13Mojsije, sveæenik Eleazar i svi glavari zajednice izaðu im u susret
   izvan tabora.

   ^14Mojsije se razljuti na zapovjednike vojske, tisuænike i satnike,
   koji se bijahu vratili s toga bojnog pohoda.

   ^15Reèe im: "?to! Na ?ivotu ste ostavili sve ?enskinje!

   ^16A ba? su ?ene, po nagovoru Bileamovu, zavele Izraelce da u Peorovu
   sluèaju istupe protiv Jahve. Tako doðe pomor na Jahvinu zajednicu.

   ^17Stoga svu mu?ku djecu pobijte! A ubijte i svaku ?enu koja je poznala
   mu?karca!

   ^18A sve mlade djevojke koje nisu poznale mu?karca ostavite na ?ivotu
   za se.

   ^19Vi pak proboravite izvan tabora sedam dana; svi vi koji ste koga
   ubili i koji ste se ubijenoga dotakli. Èistite se i vi i va?i
   zarobljenici treæega i sedmoga dana;

   ^20oèistite svu odjeæu, sve mje?ine, sve od kostrijeti napravljeno i
   sve drvene predmete."

   ^21Zatim sveæenik Eleazar progovori borcima koji su se vratili iz boja:
   "Ovo je odredba koju je izdao Jahve Mojsiju:

   ^22'Zlato, srebro, bakar, gvo?ðe, mjed i olovo -

   ^23sve ?to podnosi vatru - provucite kroz vatru i bit æe oèi?æeno.'
   Ipak, neka se oèisti i vodom oèi?æenja. A sve ?to ne podnosi vatru
   provucite kroz vodu.

   ^24Sedmoga dana operite svoju odjeæu i bit æete èisti. Poslije toga
   mo?ete se vratiti u tabor."

   ^25Jahve reèe Mojsiju:

   ^26"Ti, sveæenik Eleazar i obiteljske starje?ine zajednice napravite
   popis ratnoga plijena, ljudstva i stoke,

   ^27a onda ratni plijen podijeli napola: na borce koji su i?li u borbu i
   na svu ostalu zajednicu.

   ^28Od boraca koji su i?li u borbu ustavi ujam za Jahvu: jednu glavu od
   svakih pet stotina, bilo ljudi, bilo krupnog blaga, magaradi ili sitne
   stoke.

   ^29Uzmi to od njihove polovice i podaj sveæeniku Eleazaru kao
   podizanicu za Jahvu.

   ^30A od polovice ?to zapadne druge Izraelce uzmi po glavu od pedeset,
   bilo ljudi, bilo krupnog blaga, magaradi ili sitne stoke - od svih
   ?ivotinja - pa ih podaj levitima koji vode brigu o Jahvinu
   prebivali?tu."

   ^31Mojsije i sveæenik Eleazar uèine kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^32Ratnoga je plijena bilo, osim pljaèke ?to su vojnici napljaèkali:
   ?est stotina sedamdeset i pet tisuæa grla sitne stoke,

   ^33sedamdeset i dvije tisuæe grla krupne stoke,

   ^34?ezdeset i jedna tisuæa magaradi,

   ^35a ljudskih du?a - ?ena koje nisu poznale mu?karca - bija?e u svemu
   trideset i dvije tisuæe.

   ^36Prema tome, polovica ?to je dodijeljena onima koji su i?li u borbu
   bila je: tri stotine trideset i sedam tisuæa i pet stotina grla sitne
   stoke;

   ^37ujam za Jahvu od sitne stoke ?est stotina sedamdeset i pet grla;

   ^38krupne je stoke bilo trideset i ?est tisuæa grla, a njihov ujam za
   Jahvu sedamdeset i dva grla;

   ^39magaradi je bilo trideset tisuæa i pet stotina, a njihov ujam za
   Jahvu ?ezdeset i jedno.

   ^40Ljudskih je du?a bilo ?esnaest tisuæa, a njihov ujam za Jahvu
   trideset i dvije osobe.

   ^41Ujam predade Mojsije sveæeniku Eleazaru za podizanicu Jahvi, kako je
   Jahve naredio Mojsiju.

   ^42A od polovice koja je zapala druge Izraelce i koju Mojsije odijeli
   od one ?to je pripala ljudima koji su se borili -

   ^43dakle, polovica ?to je pripala zajednici iznosila je: trista
   trideset i sedam tisuæa i pet stotina grla sitne stoke,

   ^44a krupne stoke trideset i ?est tisuæa grla;

   ^45magaradi trideset tisuæa i pet stotina,

   ^46a ljudskih du?a ?esnaest tisuæa.

   ^47Tako, od polovice ?to je pripala Izraelcima Mojsije ostavi po jedno
   od pedeset, i od ljudstva i od stoke, te ih predade levitima koji su se
   brinuli o Jahvinu prebivali?tu, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^48Onda pristupi?e k Mojsiju vojnièki zapovjednici, tisuænici i
   satnici,

   ^49i reko?e mu: "Tvoje sluge prebrojile su borce ?to bijahu pod na?im
   zapovjedni?tvom i od nas nitko nije izgubljen.

   ^50Uz to smo donijeli svoje darove Jahvi: narukvica, orukvica,
   prstenja, nau?nica i ogrlica - na kakvu je tko zlatninu veæ nai?ao - da
   se nad nama obavi obred pomirenja pred Jahvom."

   ^51Mojsije i sveæenik Eleazar prime od njih to zlato, to jest sve te
   izraðene predmete.

   ^52Bilo je svega zlata ?to su kao svoju podizanicu Jahvi donijeli
   tisuænici i satnici: ?esnaest tisuæa sedam stotina i pedeset ?ekela.

   ^53Svaki je vojnik za se zadr?ao svoj plijen.

   ^54Tako Mojsije i sveæenik Eleazar uzmu zlato od tisuænika i satnika te
   ga donesu u ?ator sastanka na spomen Izraelcima pred Jahvom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 32

   ^1 Rubenovci i Gadovci imaðahu mnogo, vrlo mnogo blaga. Opaze, meðutim,
   da je zemlja jazerska i zemlja gileadska pogodna za stoèarstvo.

   ^2Zato Gadovci i Rubenovci doðu k Mojsiju, sveæeniku Eleazaru i
   glavarima zajednice pa reknu:

   ^3"Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, He?bon, Eleale, Sebam, Nebo i Beon -

   ^4kraj ?to ga Jahve osvoji pred izraelskom zajednicom - kraj je pogodan
   za stoèarstvo; a sluge tvoje bave se stoèarstvom.

   ^5Ako smo stekli blagonaklonost u tvojim oèima", nastave, "neka se ovaj
   kraj dade u posjed tvojim slugama. Ne ?alji nas preko Jordana!"

   ^6Mojsije odgovori Gadovcima i Rubenovcima: "Zar da va?a braæa idu u
   rat, a vi da ostanete ovdje?

   ^7Za?to odvraæate srca Izraelaca da ne prijeðu u zemlju koju im je
   Jahve predao?

   ^8Tako su uèinili i va?i oèevi kad sam ih poslao iz Kade? Barnee da
   izvide zemlju.

   ^9Popeli su se do E?kola i razgledali zemlju, ali su onda ubili
   srèanost u Izraelcima da ne odu u zemlju koju im je Jahve dao.

   ^10Onog dana Jahve planu gnjevom. Zakle se i reèe:

   ^11'Ljudi ?to su izi?li iz Egipta, kojima je dvadeset ili vi?e godina,
   jer me nisu vjerno slijedili, nikad neæe vidjeti zemlju ?to sam je pod
   zakletvom obeæao Abrahamu, Izaku i Jakovu!'

   ^12Jahvu su jedino vjerno slijedili Keni?anin Kaleb, sin Jefuneov, i
   sin Nunov Jo?ua.

   ^13Jahve je gnjevom planuo na Izraelce pa ih je pustinjom povlaèio
   èetrdeset godina, sve dok ne pomrije sav nara?taj ?to je u oèima
   Jahvinim zlo postupio.

   ^14A sad vi - gre?ni nara?taj - ustajete namjesto svojih oèeva da jo?
   poveæate srd?bu Jahvinu na Izraela.

   ^15Ako se od njega odvratite, on æe jo? produ?iti va? boravak u
   pustinji; tako æete upropastiti sav taj narod."

   ^16Onda se oni primaknu k njemu i reknu: "Mi bismo ovdje podigli torove
   za svoje blago i gradove za svoju nejaèad,

   ^17a sami æemo pograbiti oru?je i poæi na èelu Izraelaca dok ih ne
   dovedemo na njihovo mjesto. Na?a nejaèad neka ostane - zbog
   stanovni?tva ove zemlje - u utvrðenim gradovima.

   ^18Mi se svojim kuæama neæemo vraæati sve dok svaki Izraelac ne
   zaposjedne svoju ba?tinu.

   ^19S njima neæemo dijeliti svoje posjede s onu stranu Jordana niti
   dalje, jer æe nas zapasti na?a ba?tina s ovu stranu, na istok od
   Jordana."

   ^20Mojsije im reèe: "Ako tako uradite, ako poðete pred Jahvom u boj;

   ^21ako vi svi naoru?ani prijeðete Jordan pred Jahvom dok on ne rastjera
   ispred sebe svoje neprijatelje:

   ^22tada, kad zemlja bude pokorena Jahvi, vi æete se moæi vratiti. Tako
   æete biti osloboðeni odgovornosti prema Jahvi i prema Izraelu, a ova æe
   zemlja postati pred Jahvom va?e vlasni?tvo.

   ^23Ali ako tako ne uradite, sagrije?it æete protiv Jahve i znajte da æe
   vas stiæi kazna za va? grijeh.

   ^24Sazidajte, dakle, gradove za svoju nejaèad i torove za svoju stoku,
   ali izvr?ite ?to ste obeæali."

   ^25Gadovci i Rubenovci odgovore Mojsiju: "Tvoje æe sluge uèiniti kako
   gospodar na? nala?e.

   ^26Na?a nejaèad, na?e ?ene, na?a stoka i sve na?e blago neka ostanu
   ondje u gileadskim gradovima,

   ^27a tvoje sluge, svi koji su za boj sposobni, poæi æe pred Jahvom u
   boj, kako na? gospodar nala?e."

   ^28Tada za njih Mojsije izda nalog sveæeniku Eleazaru, Nunovu sinu
   Jo?ui i glavarima obitelji izraelskih plemena.

   ^29I reèe im Mojsije: "Ako Gadovci i Rubenovci, svi oni koji nose
   oru?je, s vama prijeðu Jordan da se bore pred Jahvom i zemlja bude
   pokorena vama, onda im dajte gileadsku zemlju u vlasni?tvo.

   ^30Ali ako ne prijeðu naoru?ani s vama, neka dobiju ba?tinu meðu vama u
   zemlji kanaanskoj."

   ^31Nato odgovore Gadovci i Rubenovci: "?to je god Jahve rekao tvojim
   slugama, to æemo uèiniti.

   ^32Mi æemo naoru?ani prijeæi pred Jahvom u zemlju kanaansku, ali neka
   nam bude posjed na?e ba?tine s ove strane Jordana."

   ^33I tako njima - Gadovcima, Rubenovcima i polovici plemena Mana?ea,
   sina Josipova - dadne kraljevstvo amorejskoga kralja Sihona i
   kraljevstvo ba?anskoga kralja Oga, zemlju s gradovima u njihovim
   granicama, gradove okolne zemlje.

   ^34Gadovci sagrade: Dibon, Atarot i Aroer,

   ^35Atrot ?ofan, Jazer, Jogbohu,

   ^36Bet Nimru i Bet Haran, utvrðene gradove i torove za stada.

   ^37Rubenovci sagrade: He?bon, Eleale, Kirjatajim,

   ^38Nebo, Baal Meon - nazivi su izmijenjeni - i ?ibmu. Oni prozovu
   svojim imenima gradove koje su oni podigli.

   ^39Sinovi Makira, sina Mana?eova, odu u Gilead, osvoje ga i protjeraju
   Amorejce koji bijahu ondje.

   ^40Mojsije preda Gilead Mana?eovu sinu Makiru, i on se u njemu nastani.

   ^41A Mana?eov sin Jair ode te zauzme njihova sela pa ih prozva "Jairova
   sela".

   ^42Potom ode Nobah i zauzme Kenat i njegova podruèja te ga nazove
   svojim imenom "Nobah".
     __________________________________________________________________

  Chapter 33

   ^1 Ovo su postaje Izraelaca ?to ih prijeðo?e kad iziðo?e iz zemlje
   egipatske u svojim èetama pod vodstvom Mojsijevim i Aronovim.

   ^2Na zapovijed Jahvinu Mojsije je bilje?io polazne toèke njihova
   putovanja. Ovo su njihove postaje prema njihovim polaznim toèkama.

   ^3Iz Ramsesa krenu?e u prvome mjesecu. Bio je petnaesti dan prvoga
   mjeseca - sutradan poslije Pashe - kad se Izraelci zaputi?e uzdignutih
   pesnica i naoèigled sviju Egipæana,

   ^4dok su Egipæani pokopavali one koje je Jahve izmeðu njih pobio, to
   jest sve prvoroðence, i tako nad njihovim bo?anstvima izvr?io pravdu.

   ^5Krenu dakle Izraelci iz Ramsesa i utabore se u Sukotu.

   ^6Zatim odu iz Sukota i utabore se u Etamu, ba? na rubu pustinje.

   ^7Poðu iz Etama, a onda okrenu prema Pi Hahirotu, koji se nalazi
   nasuprot Baal Sefona. Tabore postave pred Migdolom.

   ^8Krenu od Pi Hahirota i prijeðu posred mora u pustinju. I?li su tri
   dana pustinjom Etanom, a onda se utabore u Mari.

   ^9Zatim odu iz Mare i stignu u Elim. U Elimu je bilo dvanaest
   izvor-voda i sedamdeset palma. Tu su se utaborili.

   ^10Potom krenu iz Elima te se utabore uz Crveno more.

   ^11A oti?av?i od Crvenog mora, utabore se u pustinji Sinu.

   ^12Potom odu iz pustinje Sina i postave tabore u Dofki.

   ^13Oti?av?i iz Dofke, utabore se u Alu?u.

   ^14Krenu iz Alu?a i utabore se u Refidimu. Tu narod nije imao vode da
   pije.

   ^15Odu iz Refidima te se utabore u Sinajskoj pustinji.

   ^16Krenu iz Sinajske pustinje te se utabore u Kibrot Hataavi.

   ^17Odu iz Kibrot Hataave te se utabore u Haserotu.

   ^18Onda odu iz Haserota i utabore se u Ritmi.

   ^19Krenu iz Ritme i utabore se u Rimon Peresu.

   ^20Odu iz Rimon Peresa i utabore se u Libni.

   ^21Iz Libne odu i utabore se u Risi.

   ^22Odu iz Rise te se utabore u Kehelati.

   ^23Odu iz Kehelate i utabore se na brdu ?eferu.

   ^24Odu s brda ?efera i utabore se u Haradi.

   ^25Odu iz Harade i utabore se u Makhelotu.

   ^26Odu iz Makhelota te se utabore u Tahatu.

   ^27Odu iz Tahata i utabore se u Tarahu.

   ^28Iz Taraha odu i utabore se u Mitki.

   ^29Odu iz Mitke i utabore se u Ha?moni.

   ^30Iz Ha?mone odu i utabore se u Moserotu.

   ^31Odu iz Moserota i utabore se u Bene Jaakanu.

   ^32Odu iz Bene Jaakana i utabore se u Hor Gidgadu.

   ^33Odu iz Hor Gidgada i utabore se u Jotbati.

   ^34Odu iz Jotbate i utabore se u Abroni.

   ^35Iz Abrone odu i utabore se u Esion Geberu.

   ^36Iz Esion Gebera odu i utabore se u pustinji Sinu, to jest u Kade?u.

   ^37Iz Kade?a krenu te se utabore na brdu Horu, na granici zemlje
   edomske.

   ^38Na zapovijed Jahvinu sveæenik se Aron pope na brdo Hor i tu umre na
   prvi dan petoga mjeseca, u èetrdesetoj godini nakon izlaska Izraelaca
   iz egipatske zemlje.

   ^39Aronu je bilo stotinu dvadeset i tri godine kad je preminuo na brdu
   Horu.

   ^40Aradski kralj, Kanaanac, koji je ?ivio u kanaanskom kraju Negebu,
   èuo je o dolasku Izraelaca.

   ^41S brda Hora odu te se utabore u Salmoni.

   ^42Odu iz Salmone i utabore se u Punonu.

   ^43Odu iz Punona i utabore se u Obotu.

   ^44Odu iz Obota i utabore se na moapskom podruèju u Ije-Abarimu.

   ^45Odu iz Ije-Abarima i utabore se u Dibon Gadu.

   ^46Iz Dibon Gada odu i utabore se u Almon Diblatajimu.

   ^47Iz Almon Diblatajima odu i utabore se na Abarimskim bregovima, pred
   Nebom.

   ^48Odu s Abarimskih bregova i utabore se na Moapskim poljanama, uz
   Jordan, nasuprot Jerihonu;

   ^49taborovali su uz Jordan od Bet Haje?imota sve do Abel Ha?itima na
   Moapskim poljanama.

   ^50Na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu, Jahve reèe
   Mojsiju:

   ^51"Ovako reci Izraelcima: 'Kad prijeðete preko Jordana u zemlju
   kanaansku,

   ^52potjerajte ispred sebe sve stanovnike te zemlje, uni?tite sve
   njihove slike; uni?tite sve njihove salivene kumire i sve njihove
   uzvi?ice poru?ite.

   ^53Onda zaposjednite zemlju i u njoj se nastanite, jer sam vam je
   predao da je zaposjednete.

   ^54Zemlju razdijelite kockom meðu svoje rodove. Brojnijem poveæajte
   dio, a manjem smanjite. Gdje god kocka padne, bilo za koga, neka je to
   njegovo, a prema otaèkim plemenima dijelite im ba?tinu.

   ^55Ako stanovnike zemlje ispred sebe ne potjerate, onda æe oni koje od
   njih na ?ivotu ostavite biti trnje u va?im oèima i bodljike u va?im
   bokovima; dosaðivat æe vam u zemlji u kojoj budete ?ivjeli

   ^56i postupit æu s vama kako sam mislio postupiti s njima.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 34

   ^1 Jahve reèe Mojsiju:

   ^2"Izdaj Izraelcima naredbu i reci im: 'Kad uðete u kanaansku zemlju,
   ta æe vam zemlja pripasti u ba?tinu, zemlja kanaanska sa svojim
   granicama.

   ^3Ju?na strana protezat æe vam se od pustinje Sina uz Edom. Ju?na æe
   vam granica poèeti s kraja Slanog mora na istoènoj strani.

   ^4Onda æe vam granica skrenuti na jug, prema Akrabimskoj strmini, i
   nastaviti se preko Sina. Doprijet æe na jugu do Kade? Barnee; zatim æe
   izaæi prema Hasar Adaru i nastaviti se do Asmone.

   ^5Od Asmone granica æe skrenuti prema Egipatskom potoku i izaæi æe na
   more.

   ^6Zapadna granica bit æe vam Veliko more; neka vam je to granica prema
   zapadu.

   ^7A ovo æe vam biti sjeverna granica: od Velikog mora povucite crtu na
   brdo Hor;

   ^8s brda Hora onda potegnite crtu do ulaza u Hamat; zavr?etak granice
   bit æe Sedada.

   ^9Onda æe se granica protegnuti do Zifrona i zavr?iti u Hasar Enanu. To
   æe vam biti sjeverna granica.

   ^10Za svoju istoènu granicu povucite crtu od Hasar Enana do ?efama.

   ^11Granica æe se spu?tati od ?efama do Rible, istoèno od Ajina. Odande
   æe se granica spustiti i doprijeti do istoène obale Kineretskog jezera.

   ^12Iza toga spustit æe se granica niz Jordan da zavr?i u Slanome moru.
   To æe biti va?a zemlja sa svojim granicama naokolo.'"

   ^13Tada Mojsije naredi Izraelcima: "To je zemlja koju æete kockom
   dobiti u ba?tinu, a za koju je zapovjedio Jahve da je dobije devet
   plemena i polovica jednog plemena.

   ^14Jer pleme Rubenovaca prema svojim porodicama, zatim pleme Gadovaca
   prema svojim porodicama veæ primi?e svoju ba?tinu, kao ?to je svoju
   ba?tinu primila i polovica plemena Mana?eova.

   ^15Ta dva plemena i pol primila su svoje ba?tine s one strane Jordana,
   nasuprot Jerihonu, s istoène strane."

   ^16Jahve reèe Mojsiju:

   ^17"Ovo su imena ljudi koji æe vam zemlju podijeliti: sveæenik Eleazar
   i Nunov sin Jo?ua;

   ^18i od svakoga plemena uzmi po jednoga glavara za razdiobu zemlje.

   ^19Ovo su imena tih ljudi: Kaleb, sin Jefuneov; od plemena Judina;

   ^20?emuel, sin Amihudov, od plemena ?imunova;

   ^21Elidad, sin Kislonov, od plemena Benjaminova;

   ^22knez Buki, sin Joglijev, od plemena Danovaca.

   ^23Od sinova Josipovih: knez Haniel, sin Efodov, od plemena
   Mana?eovaca;

   ^24knez Kemuel, sin ?iftanov, od plemena Efrajimovaca;

   ^25knez Elisafan, sin Parnakov, od plemena Zebulunovaca;

   ^26knez Paltiel, sin Azanov, od plemena Jisakarovaca;

   ^27knez Ahihud, sin ?elomijev, od plemena A?erovaca;

   ^28knez Pedahel, sin Amihudov, od plemena Naftalijevaca."

   ^29To su oni kojima je Jahve nalo?io da Izraelcima izdijele ba?tinu u
   zemlji kanaanskoj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 35

   ^1 Reèe Jahve Mojsiju na Moapskim poljanama kod Jordana, nasuprot
   Jerihonu:

   ^2"Naredi Izraelcima da ustupe levitima od ba?tine koju posjeduju
   gradove gdje æe stanovati i pa?njake oko gradova. To dajte levitima.

   ^3Neka gradovi budu njima za stanovanje, a okolni pa?njaci neka budu za
   njihova goveda, njihovo blago i sve njihove ?ivotinje.

   ^4Pa?njaci uz gradove koje ustupite levitima neka zahvate od gradskih
   zidina van do tisuæu lakata naokolo.

   ^5Izmjerite od grada van dvije tisuæe lakata s istoène strane, dvije
   tisuæe lakata s ju?ne strane, dvije tisuæe lakata sa zapadne strane i
   sa sjeverne strane dvije tisuæe lakata, tako da grad bude u sredini. To
   neka im budu gradski pa?njaci.

   ^6Od gradova koje budete dali levitima ?est æe ih biti
   gradovi-utoèi?ta, koje æete ustupiti da ubojica mo?e tamo pobjeæi.
   Ovima dodajte jo? èetrdeset i dva grada.

   ^7Tako æe svih gradova koje ustupite levitima biti èetrdeset i osam
   gradova s njihovim pa?njacima.

   ^8A gradove koje budete izdvajali od vlasni?tva Izraelaca, od onih koji
   ih imaju mnogo uzmite vi?e, a manje od onih koji imaju malo. Neka
   svatko ustupi gradove levitima prema omjeru ba?tine koju bude primio."

   ^9Nadalje reèe Jahve Mojsiju:

   ^10"Govori Izraelcima i reci im: 'Kad prijeðete preko Jordana u zemlju
   kanaansku,

   ^11oznaèite sebi gradove koji æe vam slu?iti kao gradovi-utoèi?ta, kamo
   mo?e pobjeæi ubojica koji nehotice koga ubije.

   ^12Ti gradovi neka vam budu utoèi?te od osvetnika, tako da ubojica ne
   moradne poginuti dok ne stane na sud pred zajednicu.

   ^13Od gradova koje ustupite bit æe vam ?est gradova za utoèi?te.

   ^14Dodijelite tri grada s onu stranu Jordana, a tri grada u zemlji
   kanaanskoj. Neka to budu gradovi-utoèi?ta.

   ^15Tih ?est gradova neka budu za utoèi?te kako Izraelcima tako i
   strancu i do?ljaku koji meðu njima borave, kamo mo?e pobjeæi tko god
   ubije koga nehotice.

   ^16Ali ako tko udari koga gvozdenim predmetom te ga usmrti, to je onda
   ubojica. Ubojica mora glavom platiti.

   ^17Udari li ga iz ruke kamenom od kojega èovjek mo?e poginuti i zbilja
   pogine, to je opet ubojica. Ubojica mora glavom platiti.

   ^18Ili ako ga udari iz ruke kakvim drvenim predmetom od kojega mo?e
   umrijeti i zbilja umre, i to je ubojica. Ubojica mora glavom platiti.

   ^19Krvni osvetnik mora sam ubojicu usmrtiti. Kad ga sretne, neka ga
   ubije.

   ^20Nadalje, ako tko koga gurne iz mr?nje ili na nj ne?to baci namjerno
   te ga usmrti,

   ^21ili ga udari rukom iz zlobe te udareni umre, napadaè mora zaglaviti
   - on je ubojica. Krvni osvetnik neka ubojicu ubije èim ga sretne.

   ^22No gurne li ga sluèajno, ne iz neprijateljstva, ili ne?to na nj
   baci, ali ne iz zasjede,

   ^23ili iz nepa?nje na njega obori kakav kamen od kojega èovjek mo?e
   poginuti te ga usmrti, a nije mu bio neprijatelj niti mu je zlo ?elio -

   ^24tada neka zajednica prosudi izmeðu ubojice i krvnog osvetnika prema
   ovim pravilima:

   ^25Zajednica mora izbaviti ubojicu iz ruku krvnog osvetnika; onda neka
   ga zajednica vrati u grad-utoèi?te kamo je pobjegao; tu neka on ostane
   do smrti velikoga sveæenika koji je bio pomazan svetim uljem.

   ^26Ali ako ubojica ikad izaðe izvan granice utoèi?ta kamo je pobjegao,

   ^27pa na nj nabasa krvni osvetnik izvan granica njegova grada-utoèi?ta
   te krvni osvetnik ubije ubojicu, to mu se ne raèuna u krvoproliæe,

   ^28jer ubojica mora ostati u gradu-utoèi?tu do smrti velikoga
   sveæenika. A poslije smrti velikoga sveæenika mo?e se vratiti na svoj
   posjed.

   ^29Neka vam takvi budu sudbeni postupci od nara?taja do nara?taja svuda
   gdje budete boravili.

   ^30Za svako ubojstvo èovjeka kazna smrti nad ubojicom mo?e se izvr?iti
   na dokaz svjedoka. Nitko se ne mo?e smræu kazniti na dokaz samo jednog
   svjedoka.

   ^31Ne smijete primati otkupnine za ?ivot ubojice koji je zaslu?io smrt:
   on mora umrijeti.

   ^32Niti smijete primati otkupnine od bilo koga koji, po?to je pobjegao
   u svoj grad-utoèi?te, hoæe da se vrati i da ?ivi na svome tlu prije
   smrti velikoga sveæenika.

   ^33Nemojte oskvrnjivati zemlje u kojoj ?ivite. A krvoproliæem zemlja se
   oskvrnjuje. Za zemlju na kojoj je krv prolivena pomirenje se ne mo?e
   pribaviti, osim krvlju onoga koji ju je prolio.

   ^34Ne smije se obe?èa?æivati zemlja u kojoj ?ivite i usred koje ja
   boravim, jer ja, Jahve, prebivam meðu sinovima Izraelovim.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 36

   ^1 Tada pristupe obiteljski glavari od roda sinova Gileada, sina
   Makirova, sina Mana?eova, jednoga roda Josipovih sinova, te pred
   Mojsijem i starje?inama, glavarima obitelji,

   ^2reknu: "Jahve je naredio na?emu gospodaru da kockom dade ovu zemlju u
   ba?tinu Izraelcima; nadalje, na?em je gospodaru naredio Jahve da
   ba?tinu na?ega brata Selofhada dade njegovim kæerima.

   ^3Ali ako se one udaju za koga iz drugog izraelskoga plemena, onda æe
   njihova ba?tina biti otrgnuta od na?e djedovske ba?tine i biti
   prikljuèena ba?tini plemena kojemu one pripadnu. Tako æe se okrnjiti
   ba?tina koja kockom pripadne nama.

   ^4A kada nastupi jubilej Izraelcima, ba?tina æe se tih ?ena dodati
   ba?tini plemena kojemu pripadnu. Tako æe njihova ba?tina biti oduzeta
   od ba?tine na?ega pradjedovskog plemena."

   ^5I po zapovijedi Jahvinoj Mojsije naredi Izraelcima: "Pleme Josipovih
   sinova pravo govori.

   ^6Ovo nareðuje Jahve za Selofhadove kæeri: Neka se one udaju za onoga
   koji im se uèini dobar, samo neka se udaju u rod svoga oèinskoga
   plemena.

   ^7Ba?tina Izraelaca ne smije se prenositi iz jednoga plemena u drugo; i
   svaki Izraelac mora ostati privezan uz pradjedovsku ba?tinu svoga
   plemena.

   ^8Zato se svaka djevojka koja steèe ba?tinu u izraelskim plemenima mora
   udati za nekoga u plemenu kojemu pripada rod joj oèev, tako da bi svaki
   Izraelac saèuvao ba?tinu svoga oca.

   ^9Tako se ba?tina neæe prenositi iz jednoga plemena u drugo, nego æe
   svako izraelsko pleme prianjati uza svoju ba?tinu."

   ^10Kako je Jahve Mojsiju naredio, tako su i uèinile kæeri Selofhadove:

   ^11Mahla, Tirsa, Hogla, Milka i Noa, kæeri Selofhadove, uda?e se za
   sinove svojih strièeva.

   ^12Kako su se udale u rod potomstva Mana?ea, Josipova sina, njihova je
   ba?tina ostala u plemenu kojemu pripada?e rod im oèev.

   ^13To su zapovijedi i zakoni koje je Jahve preko Mojsija izdao
   Izraelcima na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu.
     __________________________________________________________________

Deuteronomy
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Ovo su rijeèi ?to ih je Mojsije upravio svemu Izraelu s onu stranu
   Jordana - u pustinji, u Arabi nasuprot Sufu, izmeðu Parana i Tofela,
   Labana, Hazerota i Di Zahaba -

   ^2od Horeba do Kade? Barnee, Seirskom gorom, jedanaest dana hoda.

   ^3Bilo je to godine èetrdesete, prvog dana mjeseca jedanaestoga, kad
   Mojsije reèe Izraelcima sve ?to mu je Jahve za njih nareðivao.

   ^4Po?to je porazio amorejskoga kralja Sihona, koji je ?ivio u He?bonu,
   i ba?anskoga kralja Oga, koji je ?ivio u A?tarotu i Edreju,

   ^5dakle s onu stranu Jordana, u zemlji moapskoj, poèe Mojsije razlagati
   ovaj Zakon. Govora?e on:

   ^6"Jahve, Bog na?, reèe nam na Horebu: 'Dosta ste boravili na ovome
   brdu.

   ^7Krenite na put! Idite u gorski kraj Amorejaca i svih njihovih
   susjeda, u Arabu, u Gorje, u ?efelu i u Negeb, na morsku obalu, u
   zemlju kanaansku i u Libanon, sve do Velike rijeke, rijeke Eufrata.

   ^8Eto, pred vas stavljam ovu zemlju. Idite, dakle, i zauzmite zemlju za
   koju se Jahve zakle ocima va?im, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da æe je
   dati njima i njihovu potomstvu poslije njih.'

   ^9Tada sam vam rekao: 'Ne mogu vas voditi sam.

   ^10Jahve, Bog va?, toliko vas je razmno?io da vas danas ima kao
   zvijezda na nebu.

   ^11Neka vas Jahve, Bog va?ih otaca, umno?i jo? tisuæu puta! Neka vas
   blagoslivlja kako vam je obeæao!

   ^12Ali kako bih ja sam mogao nositi va? teret, va?e breme i va?e
   sporove?

   ^13Izaberite stoga iz svojih plemena ljude pametne, iskusne i ugledne
   da vam ih postavim za poglavare.'

   ^14Vi ste mi odgovorili: 'Dobro je ?to predla?e?.'

   ^15Zato sam uzeo prvake iz va?ih plemena, ljude pametne i ugledne, te
   ih postavio za poglavare: tisuænike, stotnike, pedesetnike, desetnike i
   va?e plemenske nadglednike.

   ^16U to isto vrijeme nalo?io sam i va?im sucima: 'Saslu?ajte svoju
   braæu; sudite pravedno izmeðu èovjeka i njegova brata ili prido?lice.

   ^17U suðenju nemojte biti pristrani; saslu?avajte maloga kao i
   velikoga. Ne bojte se nikoga! TÓa sud je Bo?ji! Ako vam koji sluèaj
   bude prete?ak, iznesite ga meni, da ga ja razvidim.'

   ^18Tako sam vam onda nalo?io sve ?to vam je èiniti.

   ^19Krenusmo iz Horeba i, na putu u gorske krajeve Amorejaca, kako nam
   je naredio Jahve, Bog na?, prijeðosmo svu onu veliku i stra?nu pustinju
   koju ste vidjeli. Stigosmo u Kade? Barneu.

   ^20Tada vam rekoh: 'Do?li ste u gorski kraj Amorejaca, koji nam Jahve,
   Bog na?, daje.

   ^21Eto, Jahve, Bog tvoj, stavio je preda te tu zemlju. Ustaj!
   Zaposjedni je, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih. Ne boj se! Ne
   strahuj!'

   ^22Svi ste onda do?li k meni i rekli: 'Po?aljimo pred sobom ljude da
   izvide zemlju i jave nam o putu kojim æemo iæi i o gradovima u koje
   æemo doæi.'

   ^23Svidje mi se ?to rekoste. Zato uzeh dvanaest ljudi izmeðu vas, po
   jednoga iz svakog plemena.

   ^24Krenuli su na pogorje, stigli do E?kolske doline te izvidjeli kraj.

   ^25I nabra?e plodova one zemlje, doneso?e ih k nama i javi?e: 'Zemlja
   koju nam daje Jahve, Bog na?, dobra je.'

   ^26Ali vi niste htjeli onamo; pobunili ste se protiv naredbe Jahve,
   Boga svoga.

   ^27Rogoborili ste u svojim ?atorima i govorili: 'U svojoj mr?nji na nas
   Jahve nas je izveo iz zemlje egipatske da nas preda u ruke Amorejaca,
   kako bi nas posve uni?tili.

   ^28Kamo da idemo? Na?a su braæa ubila u nama srèanost kad reko?e: Narod
   je i veæi i jaèi nego mi; gradovi su veliki, i zidine im se?u do
   nebesa. A vidjeli smo ondje i Anakovce.'

   ^29'Ne bojte se!' - rekoh vam. - 'Ne pla?ite ih se!

   ^30Jahve, Bog va?, koji ide pred vama, borit æe se za vas kako je to
   uèinio na va?e oèi u Egiptu.'

   ^31A vidio si, uostalom, i u pustinji, gdje te Jahve, Bog tvoj,
   cijeloga puta ?to ste ga prevalili dok ste stigli do ovoga mjesta,
   nosio kao ?to èovjek nosi svoga sinèiæa.

   ^32Ali, unatoè tome, vi niste imali pouzdanja u Jahvu, Boga svoga,

   ^33u onoga koji je na putu i?ao pred vama da vam potra?i mjesto za
   taborovanje - u ognju obnoæ da vam osvijetli put kojim æete iæi, a
   obdan u oblaku.

   ^34Jahve èu graju va?u i zakle se u svojoj srd?bi:

   ^35'Ni jedan jedini od ovih ljudi, od ovoga opakog nara?taja, neæe
   vidjeti ove dobre zemlje za koju sam se zakleo da æu je dati va?im
   ocima.

   ^36Izuzimam Kaleba, sina Jefuneova. On æe je vidjeti; njemu i njegovim
   potomcima dat æu zemlju kojom je i?ao, jer je vjerno slijedio Jahvu.'

   ^37Zbog vas se Jahve i na mene razljutio te mi rekao: 'Ni ti onamo
   neæe? uæi.

   ^38Uæi æe onamo Jo?ua, sin Nunov, koji te slu?i. Njega ti osokoli, jer
   æe on uvesti Izraela u posjed.

   ^39A i va?i mali?ani, o kojima rekoste da æe postati roblje, sinovi
   va?i koji jo? ne znaju razlikovati dobro i zlo, oni æe u nju uæi; njima
   æu je u posjed dati.

   ^40A vi se okrenite i zaputite u pustinju, prema Crvenome moru!'

   ^41Vi ste mi tada odgovorili rijeèima: 'Sagrije?ili smo protiv Jahve.
   Poæi æemo gore i boriti se kako nam je Jahve, Bog na?, zapovjedio.'
   Svaki od vas dohvati svoje oru?je i nepromi?ljeno poðe gore u brda.

   ^42Onda mi Jahve reèe: 'Ka?i im: Ne idite gore i ne stupajte u borbu da
   vas ne poraze va?i neprijatelji jer ja nisam meðu vama.'

   ^43Tako sam vam i govorio, ali niste poslu?ali. Oprli ste se zapovijedi
   Jahvinoj i, puni drskosti, krenuli u brda.

   ^44Ali Amorejci, koji ?ive u onome gorju, udari?e na vas, pogna?e vas,
   za vama se natisnu?e kao pèele te su vas tukli od Seira do Horme.

   ^45Vrativ?i se, plakali ste pred Jahvom, ali Jahve nije slu?ao va?ega
   jauka niti je okrenuo svoga uha k vama.

   ^46U Kade?u vam valjade ostati dugo vremena, onoliko koliko ste veæ
   ostali.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Onda se okrenusmo i poðosmo u pustinju prema Crvenome moru, kako mi
   je Jahve naredio. Dugo smo se vrtjeli oko gore Seira.

   ^2I reèe mi Jahve:

   ^3'Dosta ste se vrtjeli oko ovoga brda. Okrenite prema sjeveru!'

   ^4I narodu nalo?i ovako: 'Sad æete proæi preko podruèja svoje braæe,
   potomaka Ezavovih, koji ?ive u Seiru. Oni se vas boje, ali vi dobro
   pripazite;

   ^5s njima ne zameæite boja jer vam neæu dati ni stope njihove zemlje:
   goru Seir predao sam Ezavu u vlasni?tvo.

   ^6Hranu od njih kupujte za novac da imate ?to jesti; i vodu za piæe
   kupujte od njih za novac.'

   ^7Ta Jahve te, Bog tvoj, blagoslovio u svim djelima tvojih ruku; on je
   bdio nad tvojim putovanjem onom velikom pustinjom; ovih èetrdeset
   godina Jahve, Bog tvoj, bija?e s tobom i ni?ta ti nije nedostajalo.

   ^8Tako smo svoju braæu, potomke Ezavove ?to ?ive u Seiru, zaobi?li
   putem ?to vodi u Arabu, Elat i Esjon Geber, a onda udarismo prema
   Moapskoj pustinji.

   ^9Tada mi zapovjedi Jahve: 'Nemoj uznemirivati Moapce niti s njima
   zameæi boja, jer ni?ta od njihove zemlje neæu dati u tvoje vlasni?tvo:
   Lotovim sinovima predao sam Ar u posjed.'

   ^10Prije su ondje ?ivjeli Emijci. Bio je to moæan narod i brojan;
   krupna stasa kao i Anakovci.

   ^11Poput Anakovaca, i njih smatraju Refaimcima, ali ih Moapci nazivaju
   Emijcima.

   ^12Isto su tako u Seiru ?ivjeli prije Horijci, ali su ih Ezavovi
   potomci izvlastili, istrijebili ih i naselili se na njihovo, kako je,
   uostalom, uèinio Izrael sa zemljom - ba?tinom svojom - koju mu je Jahve
   predao.

   ^13'A sada ustanite i prijeðite preko potoka Zereda!' I prijeðosmo
   potok Zered.

   ^14Vrijeme ?to smo i?li od Kade? Barnee pa dok smo pre?li preko potoka
   Zereda iznosilo je trideset i osam godina - sve dok nije izumro iz
   tabora sav onaj nara?taj ljudi sposobnih za borbu, kako im se Jahve i
   zakleo.

   ^15I zbilja! Ruka Jahvina bila je protiv njih: istrebljivala ih je
   isred tabora dok ih nije nestalo.

   ^16I tako, kad je smrt istrijebila iz naroda sve ljude sposobne za
   borbu,

   ^17reèe mi Jahve:

   ^18'Danas prelazi? moapsku zemlju Ar.

   ^19A onda æe? se pribli?iti Amoncima. Nemoj ih uznemirivati niti s
   njima zameæi boja. Ni?ta, naime, od zemlje Amonaca neæu ustupiti tebi u
   vlasni?tvo jer sam je veæ predao u posjed Lotovim potomcima.'

   ^20I nju smatraju refaimskom zemljom. U njoj su prije ?ivjeli Refaimci,
   koje Amonci zovu Zamzumijcima.

   ^21Bio je to narod moæan i brojan; krupna stasa kao i Anakovci. No
   Jahve ih uni?ti pred Amoncima - koji ih izvlasti?e i naseli?e se na
   njihovo,

   ^22kako je, uostalom, uèinio i potomcima Ezavovim, koji su nastanjeni u
   Seiru, kad je pred njima uni?tio Horijce, koje su oni otjerali s
   posjeda i do danas ?ive na njihovim mjestima.

   ^23I Avijce, koji su ?ivjeli po zaseocima sve do Gaze, istrijebi?e
   Kaftorci koji su do?li iz Kaftora te se naseli?e na njihovo mjesto.

   ^24'Ustajte! Na put krenite i prijeðite preko potoka Arnona. U ruke ti,
   eto, predajem Amorejca Sihona, kralja he?bonskoga, i njegovu zemlju.
   Poèni s osvajanjem; izazovi ga na boj!

   ^25Od danas poèinjem ugoniti strah i trepet pred tobom u narode koji su
   pod svim nebesima, tako da æe strepiti i tresti se pred tobom kad god
   èuju glas o tebi.'

   ^26Tada sam iz pustinje Kedmot uputio glasnike kralju he?bonskom Sihonu
   s miroljubivim rijeèima:

   ^27'Pusti da proðem preko tvoje zemlje. Samo æu proæi putem, ne
   skreæuæi ni desno ni lijevo.

   ^28Hranu mi prodavaj za novac da mogu jesti; i vodu za piæe davaj mi za
   novac. Pusti me samo da pje?ice proðem,

   ^29da prijeðem preko Jordana u zemlju koju nam daje Jahve, Bog na? -
   kao ?to su mi dopustili potomci Ezavovi, nastanjeni u Seiru, i Moapci,
   ?to ?ive u Aru.'

   ^30Ali he?bonski kralj Sihon ne htjede nas pustiti preko svoga; jer
   Jahve, Bog tvoj, duh mu zaslijepi a srce otvrdnu, da ga preda u tvoje
   ?ake, gdje je i danas.

   ^31Tada mi reèe Jahve: 'Eto sam poèeo da ti izruèujem Sihona i njegovu
   zemlju. Poèni osvajanje da mu zemljom zagospodari?.'

   ^32Kod Jahasa presrete nas Sihon.

   ^33Navali on i sav njegov narod. Ali Jahve, Bog na?, predade nam ga,
   tako da potukosmo njega, njegove sinove i sav njegov narod.

   ^34Tada osvojismo sve njegove gradove i prokletstvom udarismo sve
   gradove s ljudima, ?enama i djecom, ni?ta ne ?tedeæi,

   ^35izuzev stoke, koju uzesmo kao plijen, skupa s plijenom iz gradova
   ?to smo ih osvojili.

   ^36Od Aroera, koji se nalazi na obali potoka Arnona, i od grada koji je
   u njegovoj dolini pa do Gileada nije bilo grada koji bi nam odolio: sve
   nam ih je Jahve, Bog na?, predao.

   ^37Jedino se nisi primicao zemlji Amonaca, kraju uz potok Jabok, i
   gradovima u pogorju, kako je Jahve, Bog na?, odredio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Tada se okrenusmo i poðosmo prema Ba?anu. Presrete nas ba?anski
   kralj Og sa svim svojim narodom i nametnu nam boj kod Edreja.

   ^2Tada mi Jahve reèe: 'Ne boj ga se! TÓa u tvoje sam ruke predao njega,
   sav njegov narod i njegovu zemlju. Uèini s njim kako si uèinio sa
   Sihonom, kraljem amorejskim, koji je ?ivio u He?bonu.'

   ^3Tako je Jahve, Bog na?, u ruke na?e predao i ba?anskoga kralja Oga sa
   svim njegovim narodom. Tukli smo ga tako da mu nitko na ?ivotu nije
   ostao.

   ^4Osvojili smo tada sve njegove gradove. Nije bilo grada koji im nismo
   oteli - ?ezdeset gradova, zapravo svu argopsku krajinu, Ogovo
   kraljevstvo u Ba?anu.

   ^5Svi su oni gradovi bili utvrðeni visokim zidinama, vratima i
   prijevornicama. Uz njih je bilo veoma mnogo otvorenih zaselaka.

   ^6Udarismo ih prokletstvom - kako smo uèinili i sa Sihonom, kraljem
   he?bonskim - zatrv?i svaki grad, ljude, ?ene i djecu.

   ^7A svu stoku i plijen po tim gradovima zadr?asmo za se.

   ^8Tako smo u ono vrijeme iz ruku dvaju amorejskih kraljeva uzeli zemlju
   ?to se nalazi s onu stranu Jordana, od potoka Arnona do brda Hermona (

   ^9Sidonci zovu Hermon Sirjon, a Amorejci ga zovu Senir):

   ^10sve gradove po Visoravni, sav Gilead i sav Ba?an, sve do Salke i
   Edreja - gradove Ogova kraljevstva u Ba?anu. (

   ^11Ba?anski kralj Og jedini je od preostalih Refaimovaca. Krevet
   njegov, odar od ?eljeza, jo? se nalazi u Rabi, gradu sinova Amonovih:
   deset je lakata - obiènih lakata - dug, a èetiri lakta ?irok.)

   ^12To je, dakle, bila zemlja koju smo zauzeli u ono vrijeme, poèev od
   Aroera, koji je na potoku Arnonu. Polovicu gileadskog pogorja s
   njegovim gradovima dao sam Rubenovcima i Gadovcima.

   ^13Ostatak Gileada i sav Ba?an, Ogovo kraljevstvo, dodijelio sam
   polovini Mana?eova plemena. (Sva argopska krajina i sav Ba?an zove se
   zemlja refaimska.

   ^14Mana?eov sin Jair zauzeo je svu argopsku krajinu do meðe Ge?urovaca
   i Maakinovaca. On ta mjesta ba?anska nazva svojim imenom, pa se jo? i
   danas zovu Jairova Sela.)

   ^15Makiru sam dodijelio Gilead.

   ^16Rubenovcima i Gadovcima dao sam od Gileada do potoka Arnona -
   sredina potoka jest meða - i do potoka Jaboka, amonske granice.

   ^17A granicom su slu?ile Araba i Jordan od Kinereta do mora uz Arabu -
   Slanog mora - na podno?ju obronaka Pisge prema istoku.

   ^18U ono vam vrijeme naredih: 'Jahve, Bog va?, daje vam ovu zemlju u
   posjed. Svi vi koji ste od boja poðite naoru?ani pred svojom braæom
   Izraelcima.

   ^19Jedino ?ene va?e, djeca va?a i stoka va?a - znam da imate mnogo
   stoke - neka ostanu u va?im gradovima ?to vam ih dodijelih

   ^20dokle Jahve ne dadne miran boravak i va?oj braæi kao i vama; tako da
   i oni zauzmu zemlju ?to im je Jahve, Bog va?, daje s onu stranu
   Jordana. Istom onda neka se svaki od vas vrati na posjed ?to sam vam ga
   dodijelio.'

   ^21U ono sam vrijeme naredio Jo?ui: 'Svojim si oèima vidio ?to je sve
   Jahve, Bog va?, uèinio onoj dvojici kraljeva. Tako æe Jahve uèiniti sa
   svim kraljevstvima preko kojih bude? prelazio.

   ^22Ne bojte se njih! TÓa Jahve, Bog va?, bori se za vas.'

   ^23Tada zamolih milost u Jahve:

   ^24'Gospodine moj, Jahve! Ti si poèeo pokazivati svome sluzi svoju
   velièajnost i svoju moæ. TÓa koji bog, na nebu ili na zemlji, mo?e
   izvesti takva djela i èudesa kao ?to su tvoja!

   ^25Dopusti mi da odem onamo i pogledam onu bla?enu zemlju preko
   Jordana, onaj krasni gorski kraj i Libanon!'

   ^26Ali je Jahve, zbog vas, bio na me ljut, pa me nije usli?ao. 'Dosta',
   reèe mi Jahve, 'ne govori mi vi?e o tom!

   ^27Popni se na vrhunac Pisge i upri oèi svoje na zapad, sjever, jug i
   istok. Razmotri dobro oèima svojim, jer preko Jordana neæe? prijeæi.

   ^28Uputi Jo?uu, osokoli ga i ohrabri! On neka ide na èelu ovoga naroda;
   neka ih on uvede u posjed zemlje koju vidi?.'

   ^29Tako smo ostali u toj dolini kraj Bet Peora."
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 "A sada, Izraele, poslu?aj zakone i uredbe kojima vas uèim da biste
   ih vr?ili i tako po?ivjeli te uni?li i zaposjeli zemlju koju vam daje
   Jahve, Bog otaca va?ih.

   ^2Niti ?to nadodajite onome ?to vam zapovijedam niti ?to od toga
   oduzimljite; vr?ite zapovijedi Jahve, Boga svoga, ?to vam ih dajem.

   ^3Vidjeli ste svojim oèima ?to je Jahve uèinio s Baal Peorom: jer
   Jahve, Bog tvoj, iskorijenio je iz tvoje sredine svakoga koji je
   slijedio Baal Peora.

   ^4A svi vi koji se èvrsto dr?ite Jahve, Boga svoga, ?ivi ste i danas.

   ^5Ja sam vas, eto, pouèio o zakonima i uredbama, kako mi je Jahve, Bog
   moj, naredio da ih vr?ite u zemlji u koju idete da je zaposjednete.

   ^6Dr?ite ih i vr?ite: to æe u oèima naroda biti va?a mudrost i va?a
   razboritost. Kad oni èuju za sve ove zakone, reæi æe: 'Samo je jedan
   narod mudar i pametan, a to je ovaj veliki narod.'

   ^7Jer koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao
   ?to je Jahve, Bog na?, nama kad god ga zazovemo?

   ^8Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravedne kao
   ?to je sav ovaj Zakon koji vam ja danas iznosim?

   ^9Zato pazi i dobro se èuvaj da ne zaboravi? dogaðaje ?to si ih svojim
   oèima vidio; neka ti ne i?èeznu iz srca ni jednoga dana tvoga ?ivota;
   naprotiv, pouèi o njima svoje sinove i sinove svojih sinova.

   ^10Onog dana kad si stajao na Horebu pred Jahvom, Bogom svojim, Jahve
   mi je rekao: 'Skupi mi narod! Hoæu da èuju moje rijeèi, da me se nauèe
   bojati sve vrijeme ?to budu ?ivjeli na zemlji te da o njima pouèe i
   svoju djecu.'

   ^11Vi ste se onda primakli i stali pod brdo. S usplamtjeloga brda
   plamen je sukljao do sred neba zamraèena tmastim oblakom.

   ^12Isred ognja Jahve je govorio vama; èuli ste zvuk rijeèi, ali lika
   niste nazreli - ni?ta osim glasa.

   ^13Objavio vam je svoj Savez i nalo?io vam da ga vr?ite - Deset
   zapovijedi, ?to ih ispisa na dvije kamene ploèe.

   ^14A meni je Jahve naredio da vas pouèim o zakonima i uredbama ?to æete
   ih vr?iti u zemlji u koju odlazite da je zaposjednete.

   ^15Pazite dobro! Onoga dana kad vam je Jahve, Bog va?, govorio isred
   ognja na Horebu, niste vidjeli nikakva lika,

   ^16da se ne biste pokvarili te da ne biste pravili sebi kakva klesana
   lika, kipa mu?koga ili ?enskoga oblièja,

   ^17ni oblièja kakve ?ivotinje ?to je na zemlji, ni oblièja kakve ptice
   ?to pod nebom lijeta,

   ^18ni oblièja bilo èega ?to po zemlji gmi?e, ni oblièja kakve ribe ?to
   je u vodi pod zemljom

   ^19i da se ne bi, kad digne? svoje oèi prema nebu te vidi? sunce,
   mjesec i zvijezde - svu nebesku vojsku - dao zavesti da im se klanja? i
   da im iskazuje? ?tovanje. Njih je Jahve, Bog tvoj, dao svim narodima,
   svugdje pod nebom.

   ^20A vas je uzeo Jahve i izveo vas iz Egipta - iz one peæi ra?arene -
   da postanete narod njegove ba?tine, to ?to ste danas.

   ^21Ali se zbog vas Jahve na me razljutio i zakleo da ja neæu prijeæi
   preko Jordana i uniæi u bla?enu zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u
   ba?tinu.

   ^22Tako, ja æu umrijeti u ovoj zemlji; ja preko Jordana neæu prijeæi. A
   vi æete prijeæi i zaposjesti onu krasnu zemlju.

   ^23Zato pazite da ne zaboravljate Saveza ?to ga je Jahve, Bog va?,
   sklopio s vama te sebi ne pravite klesanih likova bilo èega ?to je
   Jahve, Bog tvoj, zabranio.

   ^24Jer Jahve, Bog tvoj, oganj je ?to pro?dire; on je Bog ljubomoran.

   ^25Kad budete izrodili djecu i unuèad i budete dulje u onoj zemlji
   proboravili, a pokvarite se praveæi sebi bilo kakve klesane likove i
   èineæi zlo u oèima Jahve, Boga svojega, tako da ga na srd?bu izazovete,

   ^26znajte - uzimam za svjedoke protiv vas nebesa i zemlju - da æe vas
   brzo nestati sa zemlje u koju idete preko Jordana da je zaposjednete:
   neæete dugo u njoj ?ivjeti nego æete biti iskorijenjeni.

   ^27Jahve æe vas raspr?iti po narodima i ostat æe vas samo malen broj
   meðu narodima meðu koje vas Jahve odvede.

   ^28Ondje æete se klanjati bogovima ?to su ih ljudske ruke naèinile od
   drveta i kamena, bogovima koji ne mogu ni vidjeti ni èuti, ni jesti ni
   mirisati.

   ^29Ondje æe? tra?iti Jahvu, Boga svoga. I naæi æe? ga ako ga bude?
   tra?io svim srcem svojim i svom du?om svojom.

   ^30U nevolji tvojoj snaæi æe te sve to, ali u posljednje vrijeme ti æe?
   se obratiti Jahvi, Bogu svomu, i poslu?ati njegov glas.

   ^31TÓa Jahve, Bog tvoj, Bog je milosrdan; neæe te on zapustiti ni
   upropastiti niti æe zaboraviti Saveza ?to ga je pod zakletvom sklopio s
   ocima tvojim.

   ^32Ispitaj samo prija?nja vremena ?to su protekla prije tebe, sve otkad
   je Bog stvorio èovjeka na zemlji: je li ikad, s jednoga kraja nebesa do
   drugoga, bilo ovako velièanstvena dogaðaja? Je li se ?to takvo èulo?

   ^33Je li ikad koji narod èuo glas Boga gdje govori isred ognja kao ?to
   si ti èuo i na ?ivotu ostao?

   ^34Ili, poku?a li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod isred drugog
   naroda ku?njama, znakovima, èudesima i ratom, jakom rukom i ispru?enom
   mi?icom, uza silne strahote, kao ?to je sve to, na va?e oèi, uèinio za
   vas Jahve, Bog va?, u Egiptu?

   ^35Tebi je to pokazano da zna? da je Jahve pravi Bog i da nema drugoga
   uz njega.

   ^36S neba ti se oglasio svojim glasom da te pouèi; dopustio ti je da
   vidi? njegov veliki oganj na zemlji; i isred ognja èuo si njegove
   rijeèi.

   ^37Zbog toga ?to je ljubio oèeve tvoje, izabrao je poslije njih njihovo
   potomstvo; on, glavom, izveo te iz Egipta svojom silnom moæi;

   ^38ispred tebe rastjerao je narode, i brojnije i jaèe od tebe, da te
   dovede u njihovu zemlju i preda je tebi u ba?tinu, kao ?to je i danas.

   ^39Danas, dakle, spoznaj i zasadi u svoje srce: Jahve je Bog gore na
   nebu i ovdje na zemlji - drugoga nema.

   ^40Dr?i njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas da
   dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo po?ivi? na zemlji
   koju ti Jahve, Bog tvoj, daje zauvijek."

   ^41Tada Mojsije izabra tri grada preko Jordana, na istoènoj strani,

   ^42kamo æe se moæi skloniti ubojica koji nehotice ubije svoga bli?njega
   a da prije nije imao mr?nje prema njemu: da bi, bje?eæi u koji od ovih
   gradova, mogao spasiti svoj ?ivot.

   ^43To su: Bezer u pustinji, u zemlji Mi?oru, za Rubenovce; Ramot u
   Gileadu za Gadovce, i Golan u Ba?anu za Mana?eovce.

   ^44Ovo je Zakon ?to ga je Mojsije postavio pred Izraelce;

   ^45ovo su upute, zakoni i uredbe ?to ih je Mojsije dao Izraelcima kad
   su izi?li iz Egipta,

   ^46s one strane Jordana, u dolini nasuprot Bet Peoru, u zemlji
   amorejskoga kralja Sihona, koji je ?ivio u He?bonu i koga su potukli
   Mojsije i Izraelci po?to iziðo?e iz Egipta.

   ^47Njegovu su zemlju zauzeli i zemlju ba?anskoga kralja Oga, dvaju
   amorejskih kraljeva koji su ?ivjeli preko Jordana na istoku,

   ^48od Aroera, koji se nalazi na obali potoka Arnona, do brda Sirjona,
   to jest Hermona,

   ^49i svu Arabu preko Jordana, s istoka do mora u Arabi, pod obroncima
   Pisge.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Mojsije sazva sav Izrael te im reèe: "Èuj, Izraele, naredbe i
   zapovijedi ?to ih danas izrièem u tvoje u?i! Nauèite ih, dr?ite i
   vr?ite.

   ^2Jahve, Bog na?, sklopio je s nama Savez na Horebu.

   ^3Nije Jahve sklopio taj Savez s na?im oèevima, nego ba? s nama svima
   koji smo danas ovdje ?ivi.

   ^4Licem je u lice Jahve govorio s vama na brdu isred ognja.

   ^5Ja sam u ono vrijeme stajao izmeðu Jahve i vas da vam objavim Jahvine
   rijeèi, jer se vi, u strahu od ognja, niste htjeli peti na brdo. Rekao
   je:

   ^6'Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz
   kuæe ropstva.

   ^7Nemoj imati drugih bogova uz mene!

   ^8Ne pravi sebi lika ni oblièja bilo èega ?to je gore na nebu, ili
   dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom.

   ^9Ne klanjaj im se niti im slu?i. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam
   ljubomoran. Ka?njavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do
   treæeg i èetvrtog koljena,

   ^10a iskazujem milosrðe tisuæama koji me ljube i vr?e moje zapovijedi.

   ^11Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne opra?ta onome
   koji uzalud izgovara ime njegovo.

   ^12Dan subotnji obdr?avaj i svetkuj, kako ti je naredio Jahve, Bog
   tvoj.

   ^13?est dana radi i obavljaj sav svoj posao.

   ^14A sedmoga je dana subota, poèinak posveæen Jahvi, Bogu tvome. Tada
   nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kæi tvoja, ni sluga
   tvoj, ni slu?kinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo
   ?ivinèe tvoje, niti do?ljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogne
   otpoèinuti i sluga tvoj, i slu?kinja tvoja kao i ti.

   ^15Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande
   izbavio Jahve, Bog tvoj, rukom jakom i ispru?enom mi?icom. Zato ti je
   zapovjedio Jahve, Bog tvoj, da dr?i? dan subotnji.

   ^16Po?tuj oca svoga i majku svoju, kako ti je Jahve, Bog tvoj,
   zapovjedio, da dugo ?ivi? i dobro ti bude na zemlji koju ti Jahve, Bog
   tvoj, daje.

   ^17Ne ubij!

   ^18Ne uèini preljuba!

   ^19Ne ukradi!

   ^20Ne svjedoèi la?no na bli?njega svoga!

   ^21Ne po?eli ?ene bli?njega svoga! Ne po?eli kuæe bli?njega svoga, ni
   njive njegove, ni sluge njegova, ni slu?kinje njegove, ni vola njegova,
   ni magarca njegova, niti i?ta ?to je bli?njega tvoga.'

   ^22Te je rijeèi na brdu, isred ognja, oblaka i guste tmine, jakim
   glasom upravio Jahve svemu va?em zboru. Ni?ta nije dodavao nego ih je
   ispisao na dvije kamene ploèe te ih predao meni.

   ^23A onda, kad èuste glas iz tmine, dok je brdo plamtjelo u ognju, k
   meni pristupi?e svi va?i plemenski glavari i va?e starje?ine

   ^24pa reko?e: 'Jahve, Bog na?, oèitovao nam je, eto, svoju slavu i
   svoju velièajnost; èuli smo njegov glas isred ognja; danas smo vidjeli
   da èovjek mo?e ostati na ?ivotu iako mu Bog govori.

   ^25A sad, za?to da umremo? Ovaj bi nas veliki oganj mogao pro?drijeti;
   budemo li dalje slu?ali glas Jahve, Boga svoga, mogli bismo umrijeti.

   ^26Jer, koji je smrtnik ikad slu?ao glas Boga ?ivoga kako govori isred
   ognja - kao mi - i ostao na ?ivotu?

   ^27Ti se primakni i slu?aj sve ?to æe ti reæi Jahve, Bog na?. A onda ti
   nama ka?i sve ?to tebi Jahve, Bog na?, rekne, i mi æemo to poslu?ati i
   izvr?iti.'

   ^28Jahve je èuo va?e rijeèi kad ste mi govorili pa mi reèe: 'Èuo sam
   rijeèi ?to ih je taj narod tebi upravio. Sve ?to su rekli dobro je.

   ^29Kad bi samo njihova srca bila takva da me se uvijek boje i dr?e sve
   moje zapovijedi, da tako vazda budu sretni, oni i njihovo potomstvo!

   ^30Hajde, reci im: Vratite se u svoje ?atore!

   ^31A ti ostani ovdje kod mene; kazat æu ti sve zapovijedi, zakone i
   uredbe kojima æe? ih pouèiti i koje æe oni vr?iti u zemlji ?to im je
   dajem u posjed.'

   ^32Pazite, dakle, da radite kako vam je Jahve, Bog va?, nalo?io! Ne
   skreæite ni desno ni lijevo.

   ^33Slijedite potpuno put koji vam je Jahve, Bog va?, oznaèio, da tako
   uzmognete ?ivjeti, imati sreæu i dug ?ivot u zemlji koju æete
   zaposjesti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Ovo su zapovijedi, zakoni i uredbe koje mi Jahve, Bog va?, zapovjedi
   da vas u njima pouèim, kako biste ih vr?ili u zemlji u koju odlazite da
   je zaposjednete;

   ^2da se svega svog vijeka boji? Jahve, Boga svoga, ti, sin tvoj i sin
   tvoga sina, vr?eæi sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove ?to ti
   ih danas propisujem, pa da ima? dug ?ivot.

   ^3Slu?aj, Izraele, dr?i ih i vr?i da ti dobro bude i da se razmno?i? u
   zemlji kojom teèe med i mlijeko, kao ?to ti je obeæao Jahve, Bog otaca
   tvojih.

   ^4Èuj, Izraele! Jahve je Bog na?, Jahve je jedan!

   ^5Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom du?om svojom i
   svom snagom svojom!

   ^6Rijeèi ove ?to ti ih danas nareðujem neka ti se ure?u u srce.

   ^7Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjedi? u svojoj
   kuæi i kad ide? putem; kad lije?e? i kad ustaje?.

   ^8Prive?i ih na svoju ruku za znak i neka ti budu kao zapis meðu oèima!

   ^9Ispi?i ih na dovratnicima kuæe svoje i na vratima svojim!

   ^10A kad te Jahve, Bog tvoj, dovede u zemlju za koju se zakleo tvojim
   ocima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da æe je tebi dati - u velike i lijepe
   gradove kojih nisi zidao;

   ^11u kuæe pune svakog dobra kojih nisi punio; na iskopane èatrnje kojih
   nisi kopao; u vinograde i maslinike kojih nisi sadio - i sit se
   najede?:

   ^12pazi da ne zaboravi? Jahvu koji te izveo iz zemlje egipatske, iz
   kuæe ropstva.

   ^13Boj se Jahve, Boga svoga; njemu iskazuj ?tovanje; njegovim imenom
   pola?i prisegu.

   ^14Ne idite za drugim bogovima izmeðu bogova drugih naroda ?to su oko
   vas.

   ^15Jer je Jahve, Bog tvoj, ?to stoji u sredini tvojoj, ljubomoran Bog;
   gnjev bi Jahve, Boga tvoga, usplamtio protiv tebe i istrijebio te sa
   zemlje.

   ^16Ne isku?avajte Jahvu, Boga svoga, kao ?to ste ga isku?avali kod
   Mase.

   ^17Toèno vr?ite zapovijedi Jahve, Boga svoga, upute njegove i zakone
   njegove koje je izdao.

   ^18Èini ?to je pravo i dobro u oèima Jahve da ti dobro bude i da se
   domogne? dobre zemlje za koju se Jahve zakleo tvojim ocima

   ^19da æe iz nje protjerati sve tvoje neprijatelje ispred tebe; tako je
   obeæao Jahve.

   ^20A kad te sutra zapita tvoj sin: ?to su te upute, zakoni i uredbe ?to
   ih je Jahve, Bog na?, vama propisao -

   ^21ka?i svome sinu: 'Bili smo faraonovi robovi u Egiptu, ali nas je
   Jahve izveo iz Egipta jakom rukom.

   ^22Na na?e je oèi Jahve uèinio velike i stra?ne znakove i èudesa protiv
   Egipta, protiv faraona i protiv svega doma njegova,

   ^23a nas je odande izveo da nas dovede i dade nam zemlju koju je
   zakletvom obeæao ocima na?im.

   ^24I naredio nam je Jahve da sve ove naredbe vr?imo u strahopo?tovanju
   prema Jahvi, Bogu svome, da bismo uvijek bili sretni i da ?ivimo kao
   ?to je to danas.'

   ^25Na?a æe, dakle, pravednost biti: dr?ati i vr?iti sve ove zapovijedi
   pred Jahvom, Bogom na?im, kako nam je naredio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Kad te Jahve, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ide? da je zaposjedne?
   i kad ispred tebe otjera mnoge narode: Hetite, Girga?ane, Amorejce,
   Kanaance, Peri?ane, Hivijce i Jebusejce - sedam naroda brojnijih i
   jaèih od tebe -

   ^2te kad ih Jahve, Bog tvoj, preda tebi i ti ih porazi?, udari ih
   prokletstvom; nemoj sklapati s njima saveza niti im iskazuj milosti.

   ^3Ne sklapaj ?enidbe s njima, ne udavaj svoje kæeri za njihova sina
   niti ?eni svoga sina njihovom kæeri;

   ^4jer bi ona odvratila od mene sina tvoga; drugim bi bogovima on
   slu?io; Jahve bi se razgnjevio protiv vas i brzo bi te istrijebio.

   ^5Nego ovako uèinite prema njima: poru?ite njihove ?rtvenike,
   porazbijajte njihove stupove, njihove a?ere poèupajte a njihove kumire
   spalite.

   ^6TÓa ti si narod posveæen Jahvi, Bogu svome; tebe je Jahve, Bog tvoj,
   izabrao da meðu svim narodima koji su na zemlji bude? njegov predragi
   vlastiti narod.

   ^7Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zato ?to biste vi bili brojniji od
   svih naroda - vi ste zapravo najmanji -

   ^8nego zato ?to vas Jahve ljubi i dr?i zakletvu kojom se zakleo va?im
   ocima. Stoga vas je Jahve izveo jakom rukom i oslobodio vas iz kuæe
   ropstva, ispod vlasti faraona, kralja egipatskoga.

   ^9Zato znaj da je Jahve, Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran, koji dr?i
   svoj Savez i milost svoju iskazuje do tisuæu koljena onima koji ga
   ljube i dr?e njegove zapovijedi.

   ^10A onima koji ga mrze uzvraæa izravno njima samima; uni?tava bez
   odgaðanja onoga koji ga mrzi: uzvraæa izravno njemu samomu.

   ^11Stoga dr?i zapovijedi, zakone i uredbe koje ti danas nala?em da ih
   vr?i?.

   ^12A za nagradu - bude? li slu?ao ove naloge, dr?ao ih te izvr?avao -
   Jahve, Bog tvoj, dr?at æe ti Savez svoj i milost za koje se zakleo
   tvojim ocima.

   ^13Ljubit æe te, blagoslivljati i razmna?ati; blagoslivljat æe plod
   utrobe tvoje i rod zemlje tvoje: ?ito tvoje, vino tvoje, ulje tvoje,
   mlad krava tvojih i prirast stoke tvoje u zemlji za koju se zakleo
   ocima tvojim da æe je tebi dati.

   ^14Bit æe? blagoslovljen nad sve narode; neæe u tebe biti ni neplodna
   ni neplodne, ni meðu tvojom èeljadi ni meðu stokom tvojom.

   ^15Jahve æe od tebe maknuti svaku bolest; neæe na te pustiti ni jedno
   od stra?nih zala egipatskih za koja zna? nego æe njima pritiskati one
   koji te mrze.

   ^16Uni?tavaj sve narode koje ti Jahve, Bog tvoj, bude predavao. Neka ih
   ne sa?aljuje oko tvoje. Nemoj se klanjati njihovim kumirima, jer bi ti
   to bilo zamkom.

   ^17Mo?da æe? u svome srcu reæi: 'Oni su narodi brojniji od mene, kako
   æu ih onda protjerati?'

   ^18Ne boj ih se! Sjeti se ?to je Jahve, Bog tvoj, uèinio faraonu i
   svemu Egiptu!

   ^19Pomisli na velike ku?nje ?to si ih vidio na svoje oèi; na one
   znakove i èudesa pa na jaku ruku i ispru?enu mi?icu kojima te Jahve,
   Bog tvoj, izveo. Tako æe Jahve, Bog tvoj, uèiniti sa svim narodima
   kojih se pla?i?.

   ^20Povrh toga, meðu njih æe Jahve, Bog tvoj, slati str?ljene dok ne
   izginu koji bi preostali i sakrili se pred tobom.

   ^21Ne strepi, dakle, pred njima! TÓa Jahve, Bog tvoj, u sredini je
   tvojoj, Bog silan i strahovit.

   ^22Malo æe pomalo Jahve, Bog tvoj, ispred tebe uni?titi one narode; i
   neæe? ih moæi ujedanput sve istrijebiti da se zvijeri ne bi protiv tebe
   razmno?ile.

   ^23Ali Jahve, Bog tvoj, tebi æe ih predati i meðu njih unositi stravu
   dok ne budu uni?teni.

   ^24I njihove æe kraljeve predati u tvoje ruke da zatre? ime njihovo pod
   nebom. Nijedan se neæe odr?ati pred tobom dok ih ne uni?ti?.

   ^25Likove njihovih kumira spali! Ne hlepi za srebrom i zlatom ?to je na
   njima; ne uzimlji ga da ne bude? njime zaveden; jer bi to bilo gadno
   Jahvi, Bogu tvome.

   ^26Ne unosi gnusobe u svoju kuæu da ne bude? udaren prokletstvom kao i
   ona; duboko je prezri i grozi se od nje jer je prokleta.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Dr?ite i vr?ite sve zapovijedi koje vam danas nareðujem da biste
   ?ivjeli i raznmo?ili se i da biste u?li i zaposjeli zemlju koju je
   Jahve pod zakletvom obeæao ocima va?im.

   ^2Sjeæaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih
   èetrdeset godina da te ponizi, isku?a i dozna ?to ti je u srcu: hoæe?
   li dr?ati zapovijedi njegove ili neæe?.

   ^3Poni?avao te i glaðu morio, a onda te hranio manom - za koju nisi
   znao ni ti ni tvoji oci - da ti poka?e kako èovjek ne ?ivi samo o kruhu
   nego da èovjek ?ivi o svemu ?to izlazi iz usta Jahvinih.

   ^4Tvoja se odjeæa na tebi nije izderala niti su ti noge oticale ovih
   èetrdeset godina.

   ^5Priznaj onda u svome srcu da te Jahve, Bog tvoj, odgaja i popravlja,
   kao ?to èovjek odgaja sina svoga.

   ^6I dr?i zapovijedi Jahve, Boga svoga, hodeæi putovima njegovim i
   bojeæi se njega!

   ^7TÓa Jahve, Bog tvoj, vodi te u dobru zemlju: zemlju potoka i vrela,
   dubinskih voda ?to izviru u dolinama i bregovima;

   ^8zemlju p?enice i jeèma, loze, smokava i ?ipaka, zemlju meda i
   maslina;

   ^9zemlju u kojoj neæe? sirotinjski jesti kruha i gdje ti ni?ta neæe
   nedostajati; zemlju gdje kamenje ima ?eljeza i gdje æe? iz njezinih
   brdina vaditi mjed.

   ^10Do sita æe? jesti i blagoslivljati Jahvu, Boga svoga, zbog dobre
   zemlje koju ti je dao.

   ^11Èuvaj se da ne zaboravi? Jahvu, Boga svoga, zanemarujuæi njegove
   zapovijedi, njegove uredbe i njegove zakone koje ti danas dajem.

   ^12I po?to se najede? do sitosti, posagradi? lijepe kuæe i u njima se
   nastani?;

   ^13kad ti se krupna i sitna stoka namno?i; kad se nakupi? srebra i
   zlata i kada sve tvoje uznapreduje,

   ^14nemoj da se uznese srce tvoje i da zaboravi? Jahvu, Boga svoga, koji
   te izveo iz zemlje egipatske, iz kuæe ropstva;

   ^15koji te proveo kroz onu veliku i stra?nu pustinju, kroz zemlju
   plamenih zmija i ?tipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveo
   vodu iz stijene tvrde kao kremen;

   ^16koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima, da te
   ponizi i da te isku?a te da na kraju bude? sretan.

   ^17Ne reci tada u svome srcu: svojom sam moæi i snagom svojih ruku sebi
   namakao ovo bogatstvo.

   ^18Sjeti se Jahve, Boga svoga! TÓa on ti je dao snagu da stjeèe?
   bogatstvo da tako ispuni - kao ?to je danas - svoj Savez za koji se
   zakleo tvojim ocima.

   ^19Ako li zaboravi? Jahvu, Boga svoga, i poðe? za drugim bogovima te
   njima bude? iskazivao ?tovanje, njima se klanjao, kunem vam se danas da
   æete zacijelo izginuti;

   ^20poput naroda koje æe Jahve pogubiti pred vama, tako æe i vas nestati
   jer niste poslu?ali glasa Jahve, Boga svoga.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Slu?aj, Izraele! Danas prelazi? preko Jordana da sebi podvrgne?
   narode i veæe i brojnije nego ?to si ti; velike gradove, s utvrdama do
   nebesa;

   ^2narod velik i gorostasan poput Anakovaca, koje veæ poznaje? i o
   kojima si slu?ao: 'Tko da odoli Anakovcima?'

   ^3Znaj dakle danas da Jahve, Bog tvoj, ide pred tobom. On je vatra ?to
   pro?dire; on æe ih oboriti, tebi ih podvrgnuti. A ti æe? ih onda
   rastjerati i ubrzo pobiti, kako ti je Jahve i rekao.

   ^4Po?to ih otjera ispred tebe Jahve, Bog tvoj, nemoj reæi u srcu svome:
   'Jahve me uveo da zaposjednem ovu zemlju zbog moje pravednosti.'
   Naprotiv, zbog opaèina onih naroda Jahve ih tjera ispred tebe.

   ^5Ne ide? ti da zaposjedne? njihovu zemlju zbog svoje pravednosti i
   èestitosti svoga srca, nego zato ?to Jahve, Bog tvoj, zbog opaèine onih
   naroda tjera njih ispred tebe da tako odr?i rijeè kojom se zakleo
   tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu.

   ^6Znaj, dakle, da ti Jahve, Bog tvoj, ne daje ovu dobru zemlju u posjed
   zbog tvoje pravednosti, jer si ti narod tvrde ?ije!

   ^7Sjeæaj se i ne zaboravljaj kako si u pustinji ljutio Jahvu, Boga
   svoga. Od dana kad ste iza?li iz zemlje egipatske do dolaska na ovo
   mjesto, Jahvi ste se opirali.

   ^8Na Horebu ste rasrdili Jahvu i Jahve je na vas tako planuo da vas je
   htio uni?titi.

   ^9Popeo sam se na brdo da primim kamene ploèe, ploèe Saveza ?to ga s
   vama sklopi Jahve. Na brdu sam ostao èetrdeset dana i èetrdeset noæi:
   niti sam jeo kruha niti pio vode.

   ^10I dade mi Jahve dvije kamene ploèe, ispisane prstom Bo?jim, na
   kojima bijahu sve rijeèi ?to vam ih je Jahve isred ognja na brdu rekao
   na dan zbora.

   ^11Kad je pro?lo èetrdeset dana i èetrdeset noæi, Jahve mi dade dvije
   kamene ploèe - ploèe Saveza.

   ^12I reèe mi Jahve: 'Ustaj! ?urno siði odavde, jer se pokvario narod
   tvoj koji si izveo iz Egipta. Brzo su za?li s puta koji sam im oznaèio:
   veæ su sebi napravili livenog kumira.'

   ^13Jo? mi reèe Jahve: 'Promatrao sam taj narod. Zbilja je to narod
   tvrde ?ije!

   ^14Pusti me da ih uni?tim i njihovo ime izbri?em pod nebesima, a od
   tebe da uèinim narod i jaèi i brojniji nego ?to je ovaj!'

   ^15Okrenuh se i siðoh niz brdo, a brdo svejednako plamtjelo u ognju.
   Dvije ploèe Saveza bijahu mi u rukama.

   ^16Pogledah: zbilja ste sagrije?ili protiv Jahve, Boga svoga. Salili
   ste sebi tele od kovine. Tako ste brzo za?li s puta ?to vam ga Jahve
   bija?e oznaèio.

   ^17Pograbih dvije ploèe te ih bacih od sebe objema rukama - razbih
   ploèe pred va?im oèima.

   ^18Onda se nièice bacih pred Jahvu. Èetrdeset dana i èetrdeset noæi -
   kao i prije - niti sam jeo kruha niti pio vode zbog svih grijeha koje
   ste poèinili radeæi zlo u oèima Jahve i srdeæi ga.

   ^19Jer se bojah srd?be i gnjeva kojim je Jahve usplamtio na vas da vas
   zatre. Ali me i tada Jahve usli?a.

   ^20I na Arona se Jahve silno rasrdio, htio ga uni?titi. Tada se zauzeh
   i za Arona.

   ^21Va? grijeh, tele ?to bijaste naèinili, uzeh i sa?egoh ga u vatri. U
   prah ga satrh i prah mu bacih u potok ?to teèe s brda.

   ^22Kod Tabere, kod Mase i Kibrot Hataave srdili ste Jahvu.

   ^23Kad vas je Jahve slao od Kade? Barnee govoreæi: 'Idite gore i uzmite
   zemlju koju sam vam dao', pobunili ste se protiv rijeèi Jahve, Boga
   svoga; u nj se niste pouzdavali niti ste slu?ali njegov glas.

   ^24Nepokorni bijaste Jahvi otkad vas poznajem.

   ^25Zato sam pao nièice i le?ao pred Jahvom èetrdeset dana i èetrdeset
   noæi, jer Jahve bija?e rekao da æe vas uni?titi.

   ^26Jahvu sam molio i rekao: 'Gospodine moj, Jahve! Ne uni?tavaj naroda
   svoga, ba?tine svoje koju si izbavio u svojoj velièajnosti i svojom
   moænom rukom izveo iz Egipta.

   ^27Sjeti se slugu svojih: Abrahama, Izaka i Jakova, a ne obaziri se na
   tvrdokornost ovoga naroda, na njegovu opaèinu, na grijeh njegov,

   ^28da se ne rekne u zemlji iz koje si nas izbavio: Jahve ih nije mogao
   uvesti u zemlju koju im je obeæao, ili ih je mrzio pa ih je zato odveo
   da ih pomori u pustinji.

   ^29A oni su tvoj narod, tvoja ba?tina, oni koje si izveo svojom velikom
   moæi i ispru?enom mi?icom.'
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 U to vrijeme Jahve mi reèe: 'Iskle?i dvije kamene ploèe kao i
   prija?nje pa se popni k meni na brdo; a napravi i drveni kovèeg.

   ^2Na ploèe æu napisati rijeèi koje su bile na prvim ploèama ?to si ih
   razbio. A onda ih polo?i u kovèeg.'

   ^3Naèinih kovèeg od bagremovine, isklesah dvije kamene ploèe kao ?to
   bijahu prve, pa se, s dvjema ploèama u ruci, popeh na brdo.

   ^4I napisa na te ploèe, kao i prije, Deset rijeèi koje vam je Jahve
   rekao na brdu, isred ognja, na dan zbora. Onda ih Jahve dade meni.

   ^5Okrenuh se i siðoh s brda. Polo?ih ploèe u kovèeg koji bijah
   napravio. I stado?e ondje, kako mi je Jahve naredio.

   ^6Od Beerota sinova Jaakanovih odo?e Izraelci u Moseru. Ondje umrije
   Aron i ondje bi pokopan. Sveæenikom mjesto njega postade njegov sin
   Eleazar.

   ^7Odande odo?e u Gudgodu; iz Gudgode u Jotbatu, u kraj bogat potocima.

   ^8U to vrijeme odvoji Jahve pleme Levijevo da nosi Kovèeg saveza
   Jahvina; da pred Jahvom stoji u njegovoj slu?bi te da u njegovo ime
   blagoslivlja, kako radi i danas.

   ^9Stoga Levi nema udjela ni ba?tine sa svojom braæom: Jahve je njegova
   ba?tina, kako mu je Jahve, Bog tvoj, i rekao.

   ^10Na brdu sam ostao, kao i prvi put, èetrdeset dana i èetrdeset noæi.
   I usli?a me Jahve i taj put; nije htio da te uni?ti,

   ^11nego mi Jahve reèe: 'Ustaj! Idi pred ovim narodom da uðu i
   zaposjednu zemlju za koju sam se zakleo njihovim ocima da æu im je
   dati.'

   ^12Dakle, Izraele, ?to od tebe tra?i Jahve, Bog tvoj? Samo to da se
   boji? Jahve, Boga svoga; da po svim putovima njegovim hodi?; da ga
   ljubi? i slu?i? Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom du?om
   svojom;

   ^13da dr?i? Jahvine zapovijedi i njegove zakone ?to ti ih danas za
   tvoje dobro dajem.

   ^14Evo, Jahvi, Bogu tvome, pripada nebo i nebo nad nebesima, zemlja i
   sve ?to je na njoj.

   ^15Ali Jahvi samo va?i oci omilje?e i poslije njih izabrao je vas,
   potomke njihove, izmeðu svih naroda, kako je i danas.

   ^16Srce svoje obre?ite; ?iju vi?e ne ukruæujte!

   ^17Jer Jahve, Bog va?, Bog je nad bogovima, Gospodar nad gospodarima,
   Bog velik, jak i stra?an, koji nije pristran i ne da se podmititi;

   ^18daje pravdu siroti i udovici; ljubi prido?licu, daje mu hranu i
   odjeæu.

   ^19Ljubite i vi prido?licu, jer ste i sami bili prido?lice u zemlji
   egipatskoj.

   ^20Boj se Jahve, Boga svojeg; njemu slu?i; uza nj se priljubi; njegovim
   imenom prise?i.

   ^21On je tvoja slava, Bog tvoj, koji je radi tebe uèinio velika i
   èudesna djela ?to su ih vidjele tvoje oèi.

   ^22Tvojih otaca, kad su se spustili u Egipat, bje?e samo sedamdeset, a
   sad je Jahve, Bog tvoj, uèinio te vas ima kao zvijezda na nebu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Ljubi, dakle, Jahvu, Boga svoga, i vr?i u sve dane njegove naredbe,
   njegove zakone, uredbe i zapovijedi.

   ^2Vi, a ne va?i sinovi, koji nisu ni upoznali ni vidjeli pouke Jahve,
   Boga va?ega, danas ste se osvjedoèili o njegovoj velièajnosti, o
   njegovoj moænoj ruci, ispru?enoj mi?ici,

   ^3o znamenjima njegovima i o djelima ?to ih uèini usred Egipta na
   faraonu, kralju egipatskom, i na svoj zemlji njegovoj;

   ^4?to je uèinio egipatskoj vojsci, njihovim konjima i kolima; kako ih
   je preplavio vodama Crvenog mora kad su vas progonili i kako ih je
   zatro do dana?njeg dana;

   ^5?to je za vas radio u pustinji dok ne stigoste do ovoga mjesta;

   ^6?to je uèinio s Datanom i Abiramom, sinovima Eliaba, Rubenova
   potomka, kad zemlja rastvori ralje svoje te ih proguta sred svega
   Izraela, njih i njihove obitelji, njihove ?atore i sve ?to imahu.

   ^7Va?e su oèi vidjele sva ta velika djela ?to ih je Jahve uèinio.

   ^8Zato dr?ite sve zapovijedi ?to vam ih danas nareðujem da budete jaki
   te uzmete u posjed zemlju u koju idete da je osvojite;

   ^9napokon, da dugo ?ivite u zemlji za koju se zakleo Jahve ocima va?im
   da æe je dati njima i njihovu potomstvu - zemlju kojom teèe med i
   mlijeko.

   ^10Jer zemlja u koju ide? da je zaposjedne? nije kao zemlja egipatska
   iz koje ste iza?li, gdje si, posijav?i sjeme, morao svoj usjev svojom
   nogom natapati kao ?to se natapa povrtnjak.

   ^11Zemlja u koju idete da je zaposjednete zemlja je bregova i dolova i
   natapa je da?d nebeski;

   ^12zemlja nad kojom Jahve, Bog tvoj, bdi; na kojoj oèi Jahve, Boga
   tvoga, uvijek poèivaju, od poèetka do svr?etka godine.

   ^13Zato, ako doista poslu?ate zapovijedi koje vam danas izdajem i
   budete ljubili Jahvu, Boga svoga, i slu?ili mu svim srcem svojim i svom
   du?om svojom,

   ^14davat æu va?oj zemlji ki?u u pravo vrijeme: u jesen i u proljeæe, i
   moæi æe? sabirati svoje ?ito, svoje vino i svoje ulje;

   ^15travu æu davati po tvome polju tvome blagu. Tako æe? jesti i biti
   sit.

   ^16Pazite da se va?e srce ne zavede, da ne poðete stranputicom, da
   drugim bogovima ne iskazujete ?tovanje i da im se ne klanjate.

   ^17Jer tada bi na vas Jahve usplamtio gnjevom: nebesa bi zatvorio; ki?e
   ne bi bilo; zemlja ne bi davala roda i vas bi brzo nestalo s te dobre
   zemlje koju vam Jahve daje.

   ^18Utisnite ove moje rijeèi u svoje srce i svoju du?u; kao znak ih
   prive?ite na svoju ruku; neka vam budu kao zapis meðu oèima!

   ^19Pouèite u njima svoje sinove; izgovarajte ih kad sjedite u svojoj
   kuæi i kad idete putem; kad lije?ete i kad ustajete.

   ^20Ispi?ite ih na dovratnike svoje kuæe i na svoja vrata

   ^21da va?i dani i dani va?ih sinova u zemlji za koju se Jahve zakleo
   va?im ocima da æe im je dati - budu brojni kao dani nebesa nad zemljom.

   ^22Ako budete vjerno dr?ali sve ove zapovijedi koje vam nareðujem,
   vr?ili ih i ljubili Jahvu, Boga svoga, hodili svim njegovim putovima i
   èvrsto se priljubili uz njega,

   ^23Jahve æe ispred vas protjerati sve te narode i vi æete s posjeda
   odagnati narode brojnije i jaèe od sebe.

   ^24Svako mjesto na koje stupi va?a noga bit æe va?e; od pustinje i
   Libanona, od Rijeke, rijeke Eufrata, do Zapadnog mora sterat æe se va?e
   podruèje.

   ^25Nitko se neæe odr?ati pred vama; strah i trepet ra?irit æe Jahve,
   Bog va?, po svoj zemlji u koju stupite, kako vam je rekao.

   ^26Gledajte! Nudim vam danas blagoslov i prokletstvo:

   ^27blagoslov, budete li slu?ali zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje vam
   danas dajem;

   ^28a prokletstvo, ne budete li slu?ali zapovijedi Jahve, Boga svoga,
   nego saðete s puta koji vam danas odreðujem te poðete za drugim
   bogovima kojih niste poznavali.

   ^29Kada te Jahve, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ide? da je
   zaposjedne?, tada nad gorom Gerizimom izreci blagoslov, a prokletstvo
   nad gorom Ebalom.

   ^30Te se gore izdi?u, kako znate, s onu stranu Jordana, za putom prema
   zapadu, u zemlji Kanaanaca, koji ?ive u Arabi, nasuprot Gilgalu, uz
   Hrast More.

   ^31Eto æete prijeæi preko Jordana da zaposjednete zemlju koju vam daje
   Jahve, Bog va?. Zaposjednite je i nastanite se u njoj.

   ^32Ali dr?ite i vr?ite sve zakone i uredbe koje vam danas izla?em.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Ovo su zakoni i uredbe ?to vam ih valja dr?ati i vr?iti u zemlji
   koju vam Jahve, Bog otaca va?ih, daje u posjed za sve dane ?to budete
   ?ivjeli na zemlji.

   ^2Sravnite sa zemljom sva mjesta na kojima su narodi koje æete
   protjerati iskazivali ?tovanje svojim bogovima, nalazila se ona na
   visokim brdima, na humovima ili pod kakvim zelenim drvetom.

   ^3Poru?ite njihove ?rtvenike, porazbijajte njihove stupove, spalite im
   a?ere; smrvite kipove njihovih bogova, zatrite im imena s onih mjesta.

   ^4Jahvi, Bogu svome, nemojte onako iskazivati ?tovanje.

   ^5Jahvu, Boga svoga, tra?ite jedino na mjestu koje je on odabrao, sred
   svih va?ih plemena, da ondje stavi svoje ime i da ondje prebiva;

   ^6onamo donosite svoje paljenice i svoje klanice, svoje desetine i
   darove svojih ruku, svoje zavjetne i dragovoljne prinose i prvine od
   svoga krupnoga i sitnoga blaga.

   ^7Blagujte ondje, vi i va?e obitelji, u nazoènosti Jahve, Boga svoga;
   veselite se svime ?to su va?e ruke namaknule i ?to vam je Jahve, Bog
   va?, blagoslovom udijelio.

   ^8Nemojte raditi èak ni kako radimo ovdje danas - svatko ?to se njemu
   èini dobro -

   ^9jer jo? niste stigli u Poèivali?te, u ba?tinu koju ti daje Jahve, Bog
   tvoj.

   ^10Ali kad prijeðete preko Jordana i nastanite se u zemlji koju vam
   Jahve, Bog va?, daje u ba?tinu, kad vas smiri od svih neprijatelja koji
   budu oko vas te budete ?ivjeli bez straha,

   ^11onda æete donositi sve ?to vam nareðujem: svoje paljenice, svoje
   klanice, svoje desetine, darove svojih ruku i sve svoje izabrane
   zavjetnice koje budete zavjetovali Jahvi - na mjesto koje Jahve, Bog
   va?, odabere da ondje nastani svoje ime.

   ^12Veselite se tada pred Jahvom, Bogom svojim, vi, va?i sinovi i kæeri,
   va?e sluge i slu?kinje i levit koji bude u va?im gradovima, jer on nema
   s vama udjela ni ba?tine.

   ^13Pazi da ne prinosi? svojih ?rtava paljenica na bilo kojem mjestu ?to
   ga zamijeti?,

   ^14nego samo na mjestu ?to ga odabere Jahve, u jednome od tvojih
   plemena. Tu prinosi svoje paljenice i tu obavljaj sve ?to ti nareðujem.

   ^15Ali svaki put kad ti srce za?eli, mo?e? zaklati i jesti mesa u svim
   svojim gradovima, prema blagoslovu koji ti Jahve, Bog tvoj, bude davao.
   I neèist i èist mo?e ga jesti, kao da je od srne ili jelena.

   ^16Ali krvi nemojte blagovati; istoèite je na zemlju kao vodu.

   ^17Po svojim gradovima nemojte jesti desetine svoga ?ita, svoga vina,
   svoga ulja ni prvine svoga krupnog ili sitnog blaga; niti i?ta od
   svojih zavjetovanih i od svojih dragovoljnih prinosa, ni od prinosa
   svojih ruku,

   ^18nego æe? to blagovati pred Jahvom, Bogom svojim, u mjestu koje
   Jahve, Bog tvoj, odabere, ti, tvoj sin, tvoja kæi, tvoj sluga, tvoja
   slu?kinja i levit koji bude u tvojim gradovima. Proveseli se u
   nazoènosti Jahve, Boga svoga, svime ?to ti ruka namakne.

   ^19Pazi da nikad ne zaboravi? levita dok si na svojoj zemlji.

   ^20Kad ti Jahve, Bog tvoj, pro?iri tvoje podruèje, kao ?to ti je rekao,
   i ti rekne?: 'Ja bih jeo mesa' - jer ?eli? jesti mesa - mo?e? ga jesti
   koliko ti du?a ?eli.

   ^21Bude li mjesto koje Jahve, Bog tvoj, odabere da u njemu svoje ime
   smjesti daleko od tebe, onda mo?e? zaklati bilo ?to od svoje krupne ili
   sitne stoke ?to ti je Jahve dadne - kako sam ti veæ naredio - te jesti
   u bilo kojem svome gradu koliko ti du?a ?eli.

   ^22Jedi ga ipak onako kako se jede srna ili jelen: neka ga jedu zajedno
   èisti i neèisti.

   ^23Samo, pazi da ne jede? krvi! Ta krv je ?ivot. Ne smije? jesti ?ivot
   s mesom.

   ^24Ne blaguj je; istoèi je na zemlju kao vodu.

   ^25Ne smije? je jesti, da bude dobro i tebi i tvojim sinovima poslije
   tebe kad èini? ?to je pravo u oèima Jahvinim.

   ^26Ali svoje posveæene prinose i svoje zavjetne prinose uzmi i nosi na
   mjesto koje Jahve odabere.

   ^27Tu prinesi svoje paljenice, meso i krv, na ?rtveniku Jahve, Boga
   svoga. Ali krv od svojih klanica istoèi na ?rtvenik Jahve, Boga svoga,
   a meso pojedi.

   ^28Dr?i i vr?i sve ove naredbe ?to ti ih propisujem, da bude dobro
   zauvijek tebi i tvojim sinovima poslije tebe kad èini? ?to je dobro i
   pravedno u oèima Jahve, Boga svoga.

   ^29A kad Jahve, Bog tvoj, istrijebi narode na koje ide? da ih otjera? s
   posjeda ispred sebe i kad ih otjera? te se u njihovoj zemlji nastani?,

   ^30èuvaj se da ne padne? u zamku; ne poði za njima po?to budu uni?teni
   ispred tebe. Ne istra?uj o njihovim bogovima i ne govori: 'Kako su oni
   narodi ?tovali svoje bogove, tako æu i ja.'

   ^31Nemoj onako postupati prema Jahvi, Bogu svome. TÓa Jahvi je zazorno
   i mrsko sve ?to su oni èinili svojim bogovima. Èak su svoje sinove i
   kæeri spaljivali u èast svojim bogovima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Sve ?to vam nareðujem dr?ite; tomu ni?ta ne domeæi i ni?ta ne
   oduzimaj.

   ^2Ako se u tvojoj sredini pojavi kakav prorok ili èovjek sa
   snoviðenjima pa ti iznese kakvo znamenje ili èudo;

   ^3i to se znamenje ili èudo o kojem ti je govorio ispuni i onda ti on
   rekne: 'Poðimo sad za drugim bogovima kojih dosad ne poznaje? i njima
   iskazujmo ?tovanje',

   ^4nemoj slu?ati rijeèi toga proroka ni sne toga sanjaèa: tÓa to vas
   isku?ava Jahve, Bog va?; hoæe da dozna ljubite li zbilja Jahvu, Boga
   svoga, svim srcem svojim i svom du?om svojom.

   ^5Idite samo za Jahvom, Bogom svojim; njega se bojte; njegove
   zapovijedi vr?ite; njegov glas slu?ajte; njemu ?tovanje iskazujte; uz
   njega se priljubite.

   ^6A onaj prorok ili sanjaè neka se pogubi jer je poticao na otpad od
   Jahve, Boga va?ega, koji vas je izveo iz zemlje egipatske i otkupio vas
   iz kuæe ropstva. Onaj te htio zavesti s puta kojim ti je Jahve, Bog
   tvoj, naredio da ide?. Tako treba da iskorijeni? zlo iz svoje sredine.

   ^7Kad bi te brat tvoj, sin majke tvoje, ili sin tvoj vlastiti, kæi
   tvoja, ?ena u tvom naruèju ili prijatelj tvoj koji ti je kao i ?ivot,
   potajno zavodio govoreæi: 'Hajde da iskazujemo ?tovanje drugim
   bogovima', kojih ne poznaje? ni ti niti su ih poznavali tvoji oci,

   ^8bogovima onih naroda ?to oko vas budu, bilo tebi blizu bilo od tebe
   daleko, od jednoga kraja zemlje do drugoga -

   ^9nemoj pristati niti ga slu?aj! Neka ga tvoje oko ne sa?aljuje; ne
   ?tedi ga i ne sakrivaj ga

   ^10nego ga ubij! Neka se najprije tvoja ruka digne na nj da ga usmrti?,
   a onda ruka svega naroda.

   ^11Zaspi ga kamenjem dok ne umre, jer je ku?ao da te odvrati od Jahve,
   Boga tvoga, koji te izvede iz zemlje egipatske, iz kuæe ropstva.

   ^12Sav æe se Izrael, kad to èuje, napuniti strahom te vi?e neæe
   poèinjati takva zla u tvojoj sredini.

   ^13Ako u kojem tvome gradu ?to ti ga Jahve, Bog tvoj, dadne da se u
   njemu nastani?, èuje? gdje govore:

   ^14'Pojavile se ni?tarije iz tvoje sredine i zavedo?e ?itelje svoga
   grada kazujuæi: Hajde da slu?imo drugim bogovima! - kojih vi inaèe ne
   poznajete -

   ^15tada dobro istra?i, raspitaj se i temeljito izvidi. Bude li istina i
   doista se ta grozota uèinila u tvojoj sredini,

   ^16onda posijeci o?trim maèem stanovni?tvo toga grada, izvr?i nad njim
   kleto uni?tenje i nad svime ?to bude u njemu.

   ^17Snesi onda sav plijen nasred trga te spali grad sa svim plijenom kao
   paljenicu Jahvi, Bogu svome. Neka zauvijek ostane ru?evina i neka se
   vi?e nikada ne sazida.

   ^18Od onoga ?to je bilo prokletstvom udareno neka ni?ta ne prione za
   tvoju ruku, da Jahve odustane od ?estine svoga gnjeva; da ti iska?e
   milosrðe, smiluje ti se i razmno?i te, kako se zakleo tvojim ocima

   ^19ako ti bude? slu?ao glas Jahve, Boga svoga, dr?eæi sve njegove
   zapovijedi koje ti danas nareðujem i vr?eæi ?to je pravo u oèima Jahve,
   Boga tvoga.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Vi ste sinovi Jahve, Boga svoga. Nemojte na sebi praviti ureza ni
   podstriga na èelu za pokojnikom.

   ^2TÓa ti si narod posveæen Jahvi, Bogu svome; Jahve je odabrao tebe
   izmeðu svih naroda na zemlji da bude? njegov narod, njegova predraga
   svojina.

   ^3Ni?ta odvratno nemojte jesti.

   ^4Ovo su ?ivotinje koje mo?ete jesti: vol, ovca, koza,

   ^5jelen, srna, srndaæ, kozorog, antilopa, bivol i divokoza;

   ^6mo?ete jesti svaku ?ivotinju koja ima razdvojene papke - nadvoje
   posve razdvojene - i koja pre?iva.

   ^7Samo od pre?ivaèa ili od ?ivotinja s razdvojenim èaporcima ne mo?ete
   jesti ove : devu, arnebeta i svisca. Te, naime, iako pre?ivaju, nemaju
   razdvojenih papaka; neka su za vas neèiste.

   ^8A svinja, premda ima papke razdvojene, ne pre?iva: neka je za vas
   neèista. Njezina mesa nemojte jesti niti se njezina strva doticati.

   ^9A od svega ?to u vodi ?ivi ovo mo?ete jesti: ?to god ima ljuske i
   peraje, mo?ete jesti.

   ^10A ?to nema ljusaka i peraja, ne smijete jesti. To neka je za vas
   neèisto.

   ^11Svaku èistu pticu mo?ete jesti.

   ^12Ali ovih ne smijete jesti: orla strvinara i jastreba,

   ^13tetrijeba, sokola bilo koje vrste;

   ^14gavrana bilo koje vrste;

   ^15noja, kopca, galeba ni kraguja bilo koje vrste;

   ^16sove, jejine i labuda;

   ^17pelikana, bijelog strvinara i gnjurca;

   ^18rode, èaplje bilo koje vrste; pupavca i ?i?mi?a.

   ^19Svi krilati kukci neka su za vas neèisti - ne smijete ih jesti.

   ^20Sve krilato èisto mo?ete jesti.

   ^21Ne smijete jesti ni?ta ?to crkne. Daj to prido?lici koji boravi u
   tvojim gradovima neka jede ili pak prodaj tuðincu. Jer ti si narod
   posveæen Jahvi, Bogu svome. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke!

   ^22Odvajaj desetinu dohotka svake godine od svega ?to tvoj usjev u
   polju donese.

   ^23A onda blaguj desetine svoga ?ita, svoga vina, svoga ulja i prvine
   svoje krupne i sitne stoke u nazoènosti Jahve, Boga svoga, na mjestu
   koje on odabere da svoje ime ondje nastani; da se tako nauèi? zauvijek
   bojati se Jahve, Boga svoga.

   ^24Bude li ti put predug te ne mogne? donijeti desetine - jer je mjesto
   ?to ga Jahve odabere da u njemu nastani svoje ime previ?e daleko od
   tebe - tada, kad te Jahve, Bog tvoj, blagoslovi,

   ^25prodaj to za novac, uzmi novac u ruku pa idi u mjesto ?to ga odabere
   Jahve, Bog tvoj.

   ^26Ondje za novac kupi ?to ?eli?: goveèe, sitno ?ivinèe, vino ili
   opojno piæe - ?to god ti du?a za?eli. Ondje u nazoènosti Jahve, Boga
   svoga, blaguj i veseli se ti i tvoji ukuæani.

   ^27Ne zanemaruj levita koji bude u tvojim gradovima, jer on nema udjela
   ni ba?tine s tobom.

   ^28Na kraju svake treæe godine iznesi svu desetinu svoga prihoda od te
   godine i polo?i je na svoja vrata.

   ^29Pa neka doðe levit - jer nema udjela ni ba?tine s tobom - do?ljak,
   sirota i udovica koji budu ?ivjeli u tvom gradu i neka jedu i neka se
   nasite. Tako æe te blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svim poslovima ?to
   ih tvoja ruka poduzme.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Na zavr?etku sedme godine opra?taj dugove.

   ^2Ovako neka bude opra?tanje: neka svatko oprosti du?niku svoje
   potra?ivanje; neka ne utjeruje duga od svoga bli?njega ni od svoga
   brata kad se jednom proglasi Jahvino otpu?tanje dugova.

   ^3Mo?e? tra?iti od tuðina, ali ono ?to se tvoga naðe kod tvoga brata
   treba da otpusti?,

   ^4da ne bude siromaha kod tebe. TÓa Jahve æe te obilno blagoslivljati u
   zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u ba?tinu da je zaposjedne?,

   ^5samo ako bude? dobro slu?ao glas Jahve, Boga svoga, dr?eæi i vr?eæi
   sve ove zapovijedi ?to ti ih danas nareðujem.

   ^6Jahve, Bog tvoj, blagoslivljat æe te kako ti je obeæao te æe? moæi
   zajmove davati mnogim narodima, a sam ih neæe? morati uzimati; i nad
   mnogim æe? narodima vladati, dok oni nad tobom neæe gospodariti.

   ^7Naðe li se kod tebe kakav siromah, netko od tvoje braæe u kojem god
   gradu u zemlji ?to ti je Jahve, Bog tvoj, dadne, ne budi tvrda srca
   niti zatvaraj svoje ruke prema svome siroma?nome bratu,

   ^8nego mu ?irom rastvori svoju ruku i spremno mu daj ?to mu nedostaje.

   ^9Èuvaj se da ti se u srcu ne porodi opaka misao te rekne?: 'Sedma se
   godina, godina otpu?tanja dugova, veæ pribli?uje' - i da prijekim okom
   pogleda? svoga siroma?nog brata i ni?ta mu ne dadne?. On bi zazvao
   Jahvu protiv tebe i grijeh bi bio na tebi.

   ^10Daj mu rado, a ne da ti srce bude zlovoljno kad mu daje?, jer æe te
   zbog toga blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svakom poslu tvome i u
   svakom pothvatu ruku tvojih.

   ^11Kako siromaha nikad neæe nestati iz zemlje, zapovijedam ti: ?irom
   otvaraj svoju ruku svome bratu, svome siromahu i potrebitu u zemlji
   svojoj.

   ^12Ako se tebi proda brat tvoj - Hebrejac ili Hebrejka - neka ti slu?i
   ?est godina, a sedme ga godine otpusti od sebe slobodna.

   ^13Kad ga slobodna od sebe otpusti?, ne ?alji ga praznih ruku.

   ^14Daruj ga èime izmeðu stoke svoje, s gumna svoga i iz badnja svoga;
   èime te veæ Jahve, Bog tvoj, blagoslovio, od toga i njemu daj.

   ^15Sjeæaj se kako si bio rob u zemlji egipatskoj i kako te Jahve, Bog
   tvoj, otkupio. Zato ti ovo zapovijedam danas.

   ^16Ali ako ti on ka?e: 'Neæu da odlazim od tebe', jer voli tebe i dom
   tvoj i jer mu je kod tebe bilo dobro -

   ^17uzmi tada ?ilo i probu?i mu uho na vratima, i neka ti bude robom
   zauvijek! Tako isto uèini i sa svojom slu?kinjom.

   ^18Kad ga bude? otpu?tao od sebe slobodna, neka ti ne bude te?ko, jer
   je zavrijedio dvostruku najamnièku plaæu za ?est godina ?to ti je
   slu?io. Zato æe te Jahve, Bog tvoj, blagosloviti u svemu ?to bude?
   radio.

   ^19Sve mu?ke prvine ?to ih omladi tvoja krupna i sitna stoka posveti
   Jahvi, Bogu svome! Stoga vola prvenca nemoj uprezati niti striæi
   prvenca od svoje sitne stoke.

   ^20Blaguj ga ti i tvoj dom svake godine u nazoènosti Jahve, Boga svoga,
   u mjestu ?to ga odabere Jahve.

   ^21Ali ako bi imali kakvu manu, ako bi bili hromi ili slijepi ili imali
   kakvu god ru?nu manu, nemoj ih ?rtvovati Jahvi, Bogu svomu!

   ^22Pojedi ih u svojoj kuæi. I neèist i èist mogu ih jesti, kao srnu i
   jelena.

   ^23Jedino krvi njihove ne smije? jesti! Istoèi je na zemlju kao vodu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Dr?i mjesec Abib i slavi Pashu u èast Jahvi, Bogu svome, jer te
   Jahve, Bog tvoj, u mjesecu Abibu izveo noæu iz Egipta.

   ^2Kao pashu u èast Jahvi, Bogu svome, ?rtvuj ovce i goveda u mjestu
   koje Jahve odabere da u njemu nastani ime svoje.

   ^3Ni?ta ukvasano nemoj s njome jesti; nego sedam dana jedi beskvasan
   kruh - kruh nevoljnièki - buduæi da si u ?urbi izi?ao iz zemlje
   egipatske: da se svega svog vijeka sjeæa? dana kad si izi?ao iz zemlje
   egipatske.

   ^4Neka se sedam dana u tebe ne vidi kvasac na svemu tvome podruèju i
   ni?ta od mesa ?rtve ?to je zakolje? naveèer prvoga dana ne smije ostati
   preko noæi do jutra.

   ^5Nije ti dopu?teno ?rtvovati pashu u bilo kojem gradu ?to ti ga dadne
   Jahve, Bog tvoj,

   ^6nego u mjestu koje odabere Jahve, Bog tvoj, da ondje nastani ime
   svoje; samo tu ?rtvuj pashu u predveèerje, o zalasku sunca, jer u to si
   vrijeme izi?ao iz Egipta.

   ^7Skuhaj je i pojedi na mjestu koje odabere Jahve, Bog tvoj. Ujutro se
   onda okreni i zaputi svojim ?atorima.

   ^8?est dana jedi beskvasan kruh, a sedmoga dana neka bude sveèani zbor
   u èast Jahvi, Bogu tvome. Posla nikakva ne radi!

   ^9Nabroj sedam tjedana; a tih sedam tjedana uzmi brojiti kad srp poène
   ?eti klasje.

   ^10Tada dr?i Blagdan sedmica u èast Jahvi, Bogu svome, prinoseæi
   dragovoljni prinos iz svoje ruke, kako te veæ Jahve, Bog tvoj, bude
   blagoslovio.

   ^11I proveseli se tada u nazoènosti Jahve, Boga svoga - na mjestu ?to
   ga Jahve, Bog tvoj, odabere da ondje nastani ime svoje - ti, sin tvoj i
   kæi tvoja, sluga tvoj i slu?kinja tvoja, levit koji bude u tvome gradu,
   do?ljak, sirota i udovica ?to budu kod tebe.

   ^12Sjeæaj se da si i sam bio rob u Egiptu. Zato dr?i i vr?i ove uredbe.

   ^13Blagdan sjenica slavi sedam dana po?to pokupi? plodove sa svoga
   gumna i iz svoga badnja.

   ^14Proveseli se na svoj blagdan ti, sin tvoj, kæi tvoja, sluga tvoj,
   slu?kinja tvoja, levit i do?ljak, sirota i udovica ?to se naðe u tvome
   gradu.

   ^15Svetkuj u èast Jahvi, Bogu svome, sedam dana na mjestu koje odabere
   Jahve, jer æe te Jahve, Bog tvoj, blagoslovom obasipati u svim tvojim
   ?etvama, u svakom poslu ruku tvojih, da bude? potpuno veseo.

   ^16Triput u godini neka se poka?u svi tvoji mu?karci pred Jahvom, Bogom
   tvojim, na mjestu koje on odabere: na Blagdan beskvasnog kruha, na
   Blagdan sedmica i na Blagdan sjenica. Ali neka nitko ne doðe pred Jahvu
   praznih ruku,

   ^17nego neka svatko prinese ?to mo?e, prema blagoslovu koji ti je
   udijelio Jahve, Bog tvoj.

   ^18U svakom gradu koji ti dade Jahve, Bog tvoj, postavi suce i
   nadglednike za svoja plemena da narodom pravedno upravljaju.

   ^19Ne iskrivljuj pravde; ne budi pristran; ne primaj mita, jer mito
   zasljepljuje oèi mudrih, a ugro?ava stvar pravednih.

   ^20Te?i za samom pravdom, da dugo ?ivi? i zaposjedne? zemlju koju ti
   Jahve, Bog tvoj, daje.

   ^21Ne postavljaj a?ere ni od kakva drveta oko ?rtvenika Jahve, Boga
   svoga, koji podigne?;

   ^22i ne podi?i stupova, jer su na zazor Jahvi, Bogu tvome.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Ne ?rtvuj Jahvi, Bogu svome, ni vola ni ovna koji bi na sebi imao
   manu ili kakvo zlo, jer bi to bilo ru?no pred Jahvom, Bogom tvojim.

   ^2Ako se u tvojoj sredini - u bilo kojem tvojem gradu ?to ti ga dade
   Jahve, Bog tvoj - naðe èovjek ili ?ena da uèini ?to je zlo u oèima
   Jahve, Boga tvoga, i kr?i njegov Savez:

   ^3oti?av?i da iskazuje ?tovanje drugim bogovima te se pokloni njima,
   suncu, mjesecu ili bilo èemu od nebeske vojske, a ?to sam ja zabranio,

   ^4i tebi se to javi i ti to èuje?, onda pomno istra?i; i bude li istina
   i doista se ta grozota uèinila u Izraelu,

   ^5onda toga èovjeka ili tu ?enu koji uèini?e takvu opaèinu izvedi na
   gradska vrata te ih kamenuj da poginu.

   ^6Na smrt osuðeni neka se pogubi na iskaz dvojice ili trojice svjedoka.
   Na rijeè jednoga svjedoka ne smije se pogubiti.

   ^7Neka najprije svjedoci dignu ruku na nj da ga smaknu, a poslije toga
   neka je digne sav narod. Tako æe? iskorijeniti zlo iz svoje sredine.

   ^8Bude li ti prete?ko ?togod rasuditi: ubojstvo, sukob o pravima, kakvu
   ozljedu ili svaðu u tvome gradu, tada ustani i poði u mjesto ?to ga
   odabere Jahve, Bog tvoj.

   ^9Obrati se sveæenicima, levitima i sucu koji bude za ono vrijeme. Njih
   pitaj, oni æe ti rasuditi.

   ^10I uèini onako kako ti budu kazali u mjestu koje Jahve odabere. Pazi:
   sve uèini kako te upute.

   ^11Uradi prema uputi koju ti dadnu i prema presudi koju donesu. Od
   presude koju ti ka?u ne odstupaj ni desno ni lijevo.

   ^12Ako bi se tko drsko odupro i ne bi poslu?ao ni sveæenika koji ondje
   stoji da slu?i Jahvi, Bogu tvome, ni suca, neka se taj èovjek pogubi.
   Tako æe? iskorijeniti zlo iz Izraela,

   ^13a sav æe se narod, kad sazna, bojati i vi?e se neæe drsko odupirati.

   ^14Kad stigne? u zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje; kad je
   zaposjedne? i u njoj se nastani?, pa onda ka?e?: '?elim da nad sobom
   postavim kralja, kako ga imaju svi drugi narodi oko mene' -

   ^15tada æe? onoga koga Jahve, Bog tvoj, odabere, sebi postaviti za
   kralja. Nekoga od svoje braæe postavi sebi za kralja, a ne smije?
   postavljati nad sobom tuðina koji ti nije brat.

   ^16Samo neka ne dr?i mnogo konja i ne ?alje naroda u Egipat da poveæa
   broj konja. Jer vam je Jahve rekao: 'Ovim se putem nikada vi?e ne
   vraæajte!'

   ^17I neka nema mnogo ?ena da mu srce ne poðe stranputicom; i neka sebi
   ne gomila srebra ni zlata!

   ^18A kad sjedne na kraljevsko prijestolje, neka sebi na svitak prepi?e
   ovaj Zakon od sveæenika Levijevaca.

   ^19Neka ga dr?i uza se; neka ga èita sve vrijeme svoga ?ivota da nauèi
   bojati se Jahve, Boga svoga, dr?ati sve rijeèi ovoga Zakona i vr?iti
   ove odredbe;

   ^20da se svojim srcem ne uzdigne iznad svoje braæe i da ne skrene od
   ove zapovijedi ni desno ni lijevo, kako bi dugo kraljevao, on i sinovi
   njegovi, u Izraelu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Sveæenici Levijevci - sve pleme Levijevo - neka nemaju udjela ni
   ba?tine s Izraelom; neka ?ive od ?rtava paljenih Jahvi i od njegove
   ba?tine.

   ^2Neka, dakle, nemaju ba?tine meðu svojom braæom: Jahve je njihova
   ba?tina, kako im je i rekao.

   ^3Ovo neka bude sveæenièka pristojba od naroda - od onih koji ?rtve
   prinose, bilo to goveèe ili ?to od sitne stoke: sveæeniku treba dati
   pleæe, vilice i ?eludac.

   ^4Davaj mu i prvine od svoga ?ita, od svoga vina, od svoga ulja i
   prvine od vune svojih ovaca,

   ^5jer je njega odabrao Jahve, Bog tvoj, od svih tvojih plemena; njega i
   njegove sinove, da zauvijek stoje pred Jahvom, Bogom tvojim, te da
   obavljaju slu?bu i blagoslivljaju u ime Jahve.

   ^6Ako bi koji levit ?to boravi u nekom tvome gradu, bilo gdje u
   Izraelu, svom du?om za?elio da doðe u mjesto ?to ga Jahve odabere,

   ^7mo?e tu slu?bovati u ime Jahve, Boga svoga, kao i druga njegova braæa
   Levijevci koji stoje ondje pred Jahvom.

   ^8Neka jede jednak dio kao i drugi, bez obzira na prodanu oèevinu.

   ^9Kad uðe? u zemlju koju ti daje Jahve, Bog tvoj, nemoj se priuèavati
   na odvratne èine onih naroda.

   ^10Neka se kod tebe ne naðe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina
   ili svoju kæer; tko bi se bavio gatanjem, èaranjem, vraèanjem i
   èarobnja?tvom;

   ^11nitko tko bi bajao, zazivao duhove i du?e predaka ili se obraæao na
   pokojnike.

   ^12Jer tko god takvo ?to èini gadi se Jahvi; zbog takvih odvratnosti
   njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj.

   ^13Budi posve vjeran Jahvi, Bogu svome.

   ^14Narodi koje æe? naskoro otjerati s posjeda slu?aju vraèare i gatare,
   ali tebi to Jahve, Bog tvoj, ne dopu?ta.

   ^15Proroka kao ?to sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braæe, podignut
   æe ti Jahve, Bog tvoj: njega slu?ajte!

   ^16Posve onako kako si i tra?io od Jahve, Boga svoga, na Horebu, na dan
   zbora, kada si govorio: 'Neæu vi?e da slu?am glas Jahve, Boga svoga,
   niti ?elim vi?e gledati taj silni oganj da ne poginem!'

   ^17Nato mi reèe Jahve: 'Pravo su rekli.

   ^18Podignut æu im proroka izmeðu njihove braæe, kao ?to si ti. Stavit
   æu svoje rijeèi u njegova usta da im ka?e sve ?to mu zapovjedim.

   ^19A ne bude li tko poslu?ao mojih rijeèi ?to ih prorok bude govorio u
   moje ime, taj æe odgovarati preda mnom.

   ^20A prorok koji bi se usuðivao govoriti ?to u moje ime ?to ja ne budem
   zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav
   prorok neka se pogubi.'

   ^21Mo?da æe? reæi u svome srcu: 'Kako æemo raspoznati rijeè koju Jahve
   nije izrekao?'

   ^22Kad prorok govori u ime Jahve pa to ne bude i rijeè se ne ispuni,
   onda je to rijeè koje Jahve nije kazao. U drskosti je taj prorok
   govorio. Nemoj od njega strahovati.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Kad Jahve, Bog tvoj, istrijebi narode èiju zemlju tebi daje te kad
   ih istjera? i nastani? se u njihovim gradovima i domovima,

   ^2u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u ba?tinu, odvoji tri grada.

   ^3Naèini put onamo, a onda podruèje zemlje koju ti Jahve, Bog tvoj,
   daje u ba?tinu podijeli natroje, tako da svaki ubojica mo?e onamo
   uteæi.

   ^4Ovo je sluèaj u kojemu ubojica mo?e onamo pobjeæi i spasiti svoj
   ?ivot: kad tko ubije svoga bli?njega nehotice, a da ga prije nije
   mrzio;

   ^5primjerice, kad ode sa svojim bli?njim u ?umu da sijeèe drva, zamahne
   sjekirom u ruci da obori drvo, gvo?ðe odleti s dr?alice i pogodi
   njegova druga te on pogine: takav ubojica neka uteèe u jedan od tih
   gradova i spasit æe ?ivot.

   ^6Inaèe bi krvni osvetnik, progoneæi u svom bijesu ubojicu - kad bi put
   bio predug - mogao gonjenoga stiæi i pogubiti ga, iako taj nije
   zaslu?io smrt buduæi da ubijenoga nije otprije mrzio.

   ^7Stoga ti nala?em: tri grada odvoji!

   ^8A kad Jahve, Bog tvoj, pro?iri tvoje podruèje, kao ?to se zakleo
   ocima tvojim, i dadne ti svu zemlju koju je obeæao tvojim ocima,

   ^9bude? li dr?ao i vr?io sve ove zapovijedi ?to ti ih danas nala?em i
   ljubio Jahvu, Boga svoga, te hodio njegovim putovima sve vrijeme - onda
   ovim gradovima dodaj jo? tri grada:

   ^10tako se neæe prolijevati nedu?na krv u tvojoj zemlji koju ti Jahve
   daje u ba?tinu i neæe? se krvlju okaljati.

   ^11Ali ako tko mrzi svoga bli?njega i vreba ga, skoèi na nj i ubije ga,
   a zatim pobjegne u jedan od tih gradova,

   ^12onda neka starje?ine onoga grada izvedu ubojicu i predaju ga u ruke
   krvnom osvetniku da ga pogubi.

   ^13Neka ga oko tvoje ne sa?aljuje! Tako æe? u Izraelu iskorijeniti
   prolijevanje nedu?ne krvi i bit æe? sretan.

   ^14Nemoj pomicati susjedova meða?a kojim su stari razmeða?ili tvoj
   posjed ?to æe? ga naslijediti u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u
   ba?tinu.

   ^15Neka ne ustaje jedan jedini svjedok protiv èovjeka ni za koju
   krivnju i ni za kakav zloèin. Kakav god bio prekr?aj, neka presuda
   poèiva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka.

   ^16Ako kakav krivi svjedok ustane protiv koga optu?ujuæi ga za pobunu,

   ^17onda obojica koja se parbe neka stupe pred Jahvu, pred sveæenika i
   suce koji budu vr?ili slu?bu u to vrijeme.

   ^18Neka suci provedu temeljitu istragu. Bude li se pokazalo da je
   svjedok la?an i da je la?no svjedoèio protiv svoga brata,

   ^19uèinite mu onako kako je on kanio svome bratu. Iskorijeni zlo iz
   svoje sredine!

   ^20Drugi æe, kad o tome èuju, pobojati se te vi?e neæe èiniti takva zla
   u tvojoj sredini.

   ^21Neka ti se oko ne sa?aljuje! ?ivot za ?ivot; oko za oko; zub za zub;
   ruka za ruku; noga za nogu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Ako poðe? u rat na svoje neprijatelje te vidi? konje, kola i narod
   brojniji od sebe, ne boj ih se! TÓa s tobom je Jahve, Bog tvoj, koji te
   izveo iz zemlje egipatske.

   ^2Prije boja neka sveæenik istupi i govori narodu.

   ^3Neka im ka?e: 'Èuj, Izraele! Danas polazite u boj na neprijatelje
   svoje. Neka vam srca ne klonu! Ne pla?ite se! Ne bojte se! Ne dr?æite
   pred njima!

   ^4TÓa Jahve, Bog va?, ide s vama da se bori za vas protiv va?ih
   neprijatelja i da vas spasi.'

   ^5Potom neka narodu progovore nadglednici: 'Ima li koga da je sagradio
   novu kuæu a nije se u nju uselio? Neka se vrati kuæi svojoj da ne
   pogine u boju pa da se tko drugi u nju ne useli.

   ^6Ima li koga da je zasadio vinograd a jo? ga nije brao? Neka se vrati
   domu svome da u boju ne pogine te da mu drugi roda ne obere.

   ^7Ima li koga da se zaruèio a nije se o?enio? Neka se vrati domu svome
   da u boju ne pogine te da mu tko drugi zaruènice ne odvede.'

   ^8Neka nadglednici nastave te narodu ka?u: 'Tko se boji i kome srce
   trne, neka se vrati domu svome da ne trne srce njegovoj braæi kao
   njemu.'

   ^9Kad nadglednici zavr?e govor narodu, neka vojni zapovjednici stanu na
   èelo naroda.

   ^10Kada doðe? pod koji grad da na nj navali?, najprije mu ponudi mir.

   ^11Ako ti odgovori mirom i otvori ti vrata svoja, sav narod ?to se naðe
   u njemu podvrgni tlaki neka za te radi.

   ^12Ali ako odbije tvoj mir i zarati s tobom, opsjedni ga.

   ^13Kad ti ga Jahve, Bog tvoj, preda u ruke, sve njegove mu?karce pobij
   o?trim maèem!

   ^14A ?ene, djecu, stoku, sve ?to bude u gradu - sav plijen - uzmi sebi
   i u?ivaj plijen od svojih neprijatelja ?to ti ga daje Jahve, Bog tvoj.

   ^15Tako èini sa svim gradovima koji budu vrlo daleko od tebe, koji ne
   budu gradovi ovih naroda odavde.

   ^16U gradovima onih naroda koje ti Jahve, Bog tvoj, preda u ba?tinu
   ni?ta ne ostavljaj na ?ivotu

   ^17nego ih udari 'heremom' - kletim uni?tenjem: Hetite i Amorejce,
   Kanaance i Peri?ane, Hivijce i Jebusejce, kako ti je Jahve, Bog tvoj,
   naredio,

   ^18tako da vas ne nauèe èiniti sve one odvratnosti ?to ih èine svojim
   bogovima te da ne sagrije?ite protiv Jahve, Boga svoga.

   ^19Kad navali? na kakav grad pa ga moradne? dugo opsjedati da ga
   osvoji?, nemoj uni?tavati njegovih stabala zasijecajuæi u njih
   sjekirom. Mo?e? im jesti plod, a nemoj ih sjeæi. Jer poljska stabla
   nisu ljudi da bi ispred tebe mogla bje?ati u utvrdu.

   ^20Jedino stabla za koja zna? da nisu voæke mo?e? ni?titi; njih mo?e?
   sjeæi i od njih praviti naprave za opsadu grada koji je u ratu protiv
   tebe dok ne padne.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Ako se u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje da je zaposjedne? naðe
   tko ubijen gdje u polju le?i - a ne zna se tko ga je ubio -

   ^2onda neka odu tvoje starje?ine i suci te izmjere udaljenost od
   ubijenoga do okolnih gradova.

   ^3Tako æe ustanoviti koji je grad najbli?e ubijenom. Starje?ine toga
   grada neka tada uzmu junicu ?to jo? nije radila: ?to jo? pod jarmom
   nije vukla.

   ^4Neka zatim starje?ine onoga grada stjeraju junicu u kakav nepresu?ni
   potok, na mjesto koje se ne obraðuje i ne zasijava, i ondje, na potoku,
   neka junicu zakolju.

   ^5Zatim neka doðu sveæenici, potomci Levijevi. Jer njih je odabrao
   Jahve, Bog tvoj, da mu slu?e i da u ime Jahvino blagoslivljaju; na
   njihovu se rijeè rje?ava svaki spor i svako nasilje.

   ^6Zatim sve starje?ine iz onoga grada koji bude najbli?i ubijenome neka
   operu ruke u potoku nad zaklanom junicom.

   ^7Potom neka izjave: 'Na?e ruke nisu prolile ove krvi niti smo svojim
   oèima i?ta vidjeli.

   ^8Zakrili, Jahve, svoj narod Izrael koji si oslobodio; ne dopusti da se
   prolijeva nedu?na krv u tvome izraelskom narodu!' Tako æe biti
   za?tiæeni od krvi.

   ^9A ti æe? ukloniti prolijevanje nedu?ne krvi iz svoje sredine ako
   uèini? ?to je pravo u Jahvinim oèima.

   ^10Kad ode? u rat na svoje neprijatelje pa ih Jahve, Bog tvoj, preda u
   ruke tvoje te ih zarobi?,

   ^11ako meðu zarobljenicima opazi? lijepu ?enu i u nju se zagleda?,
   mo?e? je uzeti za ?enu.

   ^12Dovedi je svojoj kuæi pa neka obrije glavu, obre?e nokte

   ^13i odbaci haljine u kojima je zarobljena. Neka provede mjesec dana u
   tvome domu oplakujuæi svoga oca i svoju majku. Poslije toga mo?e? joj
   pristupiti kao mu? i neka ti postane ?enom.

   ^14Ako ti poslije ne bi bila po volji, pusti je kuda joj drago. Za
   novac je ne smije? prodati niti s njom postupiti kao s ropkinjom jer ti
   je bila ?ena.

   ^15Ako koji èovjek imadne dvije ?ene: jednu koja mu je draga, a drugu
   koja mu je mrska, te mu i draga i mrska rode sinove, ali prvoroðenac
   bude od one koja mu je mrska,

   ^16onda, kad doðe dan da podijeli svoju imovinu meðu svoje sinove, ne
   smije postupiti prema prvoroðencu od drage na ?tetu sina od mrske, koji
   je prvenac,

   ^17nego mora za prvoroðenca priznati sina od mrske i njemu dati
   dvostruk dio od svega ?to ima. Jer on je prvina njegove snage - njemu
   pripada pravo prvorodstva.

   ^18Ako tko imadne opaka i nepokorna sina koji neæe da slu?a ni oca ni
   majke - pa ni onda po?to ga kazne -

   ^19neka ga njegov otac i njegova mati odvedu starje?inama svoga grada,
   na vrata svoga mjesta,

   ^20i neka ka?u gradskim starje?inama: 'Ovaj na? sin opak je i
   nepokoran; neæe da nas slu?a; ni?tarija je i pijanica.'

   ^21Potom neka ga svi ljudi, njegovi sugraðani, kamenjem zasiplju dok ne
   pogine. Tako æe? iskorijeniti zlo iz svoje sredine: sav æe Izrael to
   èuti i bojat æe se.

   ^22Ako tko uèini grijeh koji zaslu?uje smrt te bude pogubljen vje?anjem
   o stablo,

   ^23njegovo mrtvo tijelo neka ne ostane na stablu preko noæi nego ga
   pokopaj istoga dana, jer je obje?eni prokletstvo Bo?je. Tako neæe?
   okaljati svoje zemlje, koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u ba?tinu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Kad vidi? kako luta vol ili ovca tvoga brata, nemoj proæi mimo njih
   nego ih otjeraj svome bratu.

   ^2Ako ti brat nije blizu ili ga ne zna?, kuæi ih svojoj dotjeraj pa
   neka ostanu kod tebe dokle brat tvoj ne doðe po njih. Tada mu ih vrati.

   ^3Tako èini s njegovim magarcem, s njegovim ogrtaèem i sa svime ?to
   brat tvoj izgubi, a ti naðe?. Nije ti dopu?teno prolaziti mimo njegovo.

   ^4Kad opazi? kako se magarac tvoga brata ili njegov vol svalio na putu,
   ne kloni se nego mu pomozi da ih podigne.

   ^5?ena ne smije na se stavljati mu?ke odjeæe, a mu?karac se ne smije
   oblaèiti u ?enske haljine. Tko bi to èinio bio bi odvratan Jahvi, Bogu
   svome.

   ^6Ako putem naiðe? na ptièje gnijezdo sa ptiæima ili s jajima, na
   stablu ili na zemlji, a majka bude le?ala sa ptiæima ili na jajima,
   nemoj uzimati majke sa ptiæima:

   ^7pusti majku na slobodu, a ptiæe uzmi. Tako æe? imati sreæu i dug
   ?ivot.

   ^8Kad gradi? novu kuæu, na krovu naèini ogradu da svoju kuæu, kad bi
   tko s nje pao, ne okalja? krvlju.

   ^9Po svome vinogradu nemoj sijati drugog usjeva da ne bi bila posveæena
   èitava ljetina: i plod sjemena i rod vinograda.

   ^10Ne upre?i u plug vola i magarca zajedno.

   ^11Ne oblaèi se u tkaninu otkanu od vune i lana zajedno.

   ^12Na èetiri roglja ogrtaèa kojim se zaogræe? napravi rese.

   ^13Ako koji èovjek uzme ?enu i uðe k njoj, ali je potom zamrzi,

   ^14pripi?e joj ru?noæe i ozloglasi je govoreæi: 'O?enih se njome, ali
   kad joj priðoh, ne naðoh u nje znakova djevièanstva' -

   ^15neka tada djevojèin otac i majka uzmu dokaz djevojèina djevièanstva
   te ga iznesu pred gradske starje?ine na vrata.

   ^16Potom neka progovori starje?inama djevojèin otac: 'Ovome sam èovjeku
   dao svoju kæer za ?enu, ali mu je omrzla.

   ^17Stoga joj pripisuje sva?ta ru?no i tvrdi: nisam u tvoje kæeri na?ao
   znakove djevièanstva. Ali evo djevièanskih znakova moje kæeri!' I neka
   razastru plahtu pred gradskim starje?inama.

   ^18Neka tada starje?ine onoga grada uzmu mu?a pa ga kazne;

   ^19neka ga, zato ?to je pronio ru?an glas o jednoj izraelskoj djevici,
   udare globom od stotinu srebrnika pa ih dadnu ocu mlade ?ene. I neka mu
   ona i dalje bude ?enom da je ne mo?e pustiti dok je ?iv.

   ^20Ali ako optu?ba - da se na mladoj ?eni nije na?lo djevièanstvo -
   bude istinita,

   ^21neka djevojku izvedu na kuæna vrata njezina oca pa neka je ljudi
   njezina grada kamenjem zasiplju dok ne umre, jer je poèinila besramnost
   u Izraelu odajuæi se bludu u oèevu domu. Tako æe? iskorijeniti zlo iz
   svoje sredine.

   ^22Ako se koji èovjek zateèe gdje le?i sa ?enom udatom za drugoga, neka
   oboje - i èovjek koji je le?ao sa ?enom i sama ?ena - budu smaknuti.
   Tako æe? iskorijeniti zlo iz Izraela.

   ^23Ako mladu djevicu zaruèenu za nekoga u gradu sretne drugi èovjek i s
   njom legne,

   ^24oboje ih dovedite vratima toga grada pa ih kamenjem zasipljite dok
   ne umru: djevojku ?to nije zvala u pomoæ u gradu, a èovjeka ?to je
   oskvrnuo ?enu bli?njega svoga. Tako æe? iskorijeniti zlo iz svoje
   sredine.

   ^25Ako èovjek u polju naiðe na zaruèenu djevojku i silom legne s njom,
   onda neka se pogubi samo taj ?to je s njom legao;

   ^26a djevojci nemoj ni?ta: nema na njoj krivnje kojom bi zaslu?ivala
   smrt. Jer to je kao da navali tko na bli?njega svoga i ubije ga.

   ^27On ju je zatekao u polju; i premda je zaruèena djevojka zapomagala,
   nije bilo nikoga da joj priskoèi u pomoæ.

   ^28Ako èovjek naiðe na mladu djevicu koja nije zaruèena te je pograbi i
   s njom legne, pa budu uhvaæeni na djelu,

   ^29tada èovjek koji je s njom le?ao neka djevojèinu ocu dade pedeset
   srebrnika. A buduæi da ju je oskvrnuo, neka je uzme za ?enu da je ne
   mo?e pustiti dok je ?iv.
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Neka se nitko ne ?eni ?enom oca svoga i neka ne odgræe oèeva
   pokrivaèa.

   ^2Neka se u Jahvinu zajednicu ne prima onaj komu je stuèena mo?njica
   ili odrezano udo.

   ^3Ni mje?anac neka se ne prima u Jahvinu zajednicu; neka se njegovi ne
   primaju u zajednicu Jahvinu ni do desetog koljena.

   ^4Neka ne ulazi u Jahvinu zajednicu ni Amonac ni Moabac; nitko od
   njihovih, èak ni u deseto koljeno, ne smije nikad u zajednicu Jahvinu.

   ^5A sve zato ?to nisu iza?li pred vas s kruhom i vodom kad bijaste na
   putu izi?av?i iz Egipta; i ?to su za novce najmili sina Beorova,
   Bileama iz Petora u Aram Naharajimu, da te prokune.

   ^6Ali Jahve, Bog tvoj, ne htjede usli?ati Bileama nego ti Jahve, Bog
   tvoj, prometnu prokletstvo u blagoslov jer te ljubi Jahve, Bog tvoj.

   ^7Nikad ne promièi njihovo blagostanje i njihovo dobro u sve dane svoje
   dovijeka.

   ^8Nemoj prezirati Edomca, jer je on brat tvoj. Ne preziri ni
   Egipæanina, jer si bio do?ljak u zemlji njegovoj.

   ^9Njihovi potomci u treæem nara?taju mogu se primiti u Jahvinu
   zajednicu.

   ^10Kad poðe? s taborom na svoje neprijatelje, èuvaj se od svakoga zla.

   ^11Ako je meðu tvojima tko postao neèist zbog noænog izljeva, neka
   iziðe iz tabora i neka se ne vraæa u nj.

   ^12A predveèer neka se u vodi opere te u smiraje mo?e opet u tabor.

   ^13Imaj izvan tabora mjesto gdje æe? iæi napolje.

   ^14Sa svojom opremom nosi i lopaticu: njome æe?, kad ide? napolje,
   iskopati rupu i poslije zatrpati svoju neèist.

   ^15TÓa Jahve, Bog tvoj, ide posred tvoga tabora da te ?titi i da ti
   predaje neprijatelje. Stoga i tvoj tabor treba da bude svet: neka Jahve
   ne zapazi u tebe ni?ta nedolièno, da se ne bi odvratio od tebe.

   ^16Ne smije? gospodaru izruèivati roba koji je od svoga gospodara
   utekao k tebi.

   ^17Neka boravi s tobom u tvojoj sredini, u mjestu ?to ga odabere u
   jednome od tvojih gradova gdje mu se svidi. Nemoj s njime lo?e
   postupati.

   ^18Neka ne bude sveti?ne bludnice meðu izraelskim kæerima i neka ne
   bude sveti?nog bludnika meðu izraelskim sinovima!

   ^19Ne donosi u Dom Jahve, Boga svoga, ni za kakav zavjet bludnièine
   plaæe ni pasjeg novca, jer je oboje odvratno Jahvi, Bogu tvome.

   ^20Ne tra?i kamata od svoga brata, niti kamata za novac, niti kamata na
   jestvine, niti kamata na bilo ?to gdje se obièno tra?e.

   ^21Od tuðinca mo?e? tra?iti kamate, ali ih od svoga brata nemoj
   tra?iti, da ti Jahve, Bog tvoj, udijeli blagoslov u svakom pothvatu
   tvoje ruke u zemlji u koju ide? da je zaposjedne?.

   ^22Kad zavjetuje? kakav zavjet Jahvi, Bogu svome, ne oklijevaj da ga
   ispuni?. Zacijelo æe ga Jahve, Bog tvoj, od tebe tra?iti; i bio bi ti
   grijeh.

   ^23Ako se ne zavjetuje?, neæe ti biti grijeh.

   ^24Ali ispuni ono ?to prijeðe preko tvojih usana, zavjet koji si svojim
   ustima slobodno uèinio Jahvi, Bogu svome.

   ^25Ako uðe? u vinograd svoga susjeda, slobodno ti je zobati gro?ða do
   mile volje, ali u svoj sud ne smije? stavljati.

   ^26Ako uðe? u ?ito svoga susjeda, mo?e? kidati klasove rukom, ali ne
   smije? prinositi srpa susjedovu ?itu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Kada tko uzme ?enu i s njome postupi kao mu?, a potom na njoj
   otkrije ?to ru?no te ona vi?e ne nalazi milosti u njegovim oèima i on
   joj napi?e otpusno pismo, uruèi joj ga i potjera je iz svoje kuæe,

   ^2a ona izaðe iz njegove kuæe, ode i poðe za drugoga

   ^3pa omrzne i tome drugomu te joj i on napi?e otpusno pismo, uruèi joj
   ga i otjera je iz svoje kuæe - ili pak umre taj koji ju je drugi uzeo -

   ^4tada je, po?to se tako oskvrnula, ne mo?e opet uzeti za ?enu onaj
   prvi mu? koji je bija?e otpustio. Bilo bi to odvratno pred Jahvom; ne
   smije? uvaljivati u grijeh zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u
   ba?tinu.

   ^5Kad se tko netom o?eni, neka ne ide u vojsku; neka mu se ne
   dodjeljuje nikakva slu?ba, nego, osloboðen, neka ostane kod kuæe godinu
   dana da razveseljuje ?enu koju je doveo.

   ^6Neka se ne uzima u zalog ?rvanj, ni gornji ni donji: tÓa time bi se u
   zalog uzimao sam ?ivot.

   ^7Ako se naðe tko da otme koga izmeðu svoje braæe Izraelaca te postupi
   s njim kao s robom ili ga proda, taj otmièar neka se smakne! Tako æe?
   iskorijeniti zlo iz svoje sredine.

   ^8Javi li se guba, pazi da bri?no dr?i? i vr?i? sve ?to vas pouèe
   levitski sveæenici. Dr?ite i vr?ite ?to njima naredim.

   ^9Sjeæaj se ?to je Jahve, Bog tvoj, uèinio Mirjami na putu kad ste
   izi?li iz Egipta.

   ^10Kada bli?njemu svome daje? bilo kakav zajam, nemoj ulaziti u njegovu
   kuæu da mu uzme? zalog.

   ^11Stoj vani, a èovjek komu si dao zajam neka ti iznese zalog van.

   ^12A ako on bude siromah, nemoj lijegati s njegovim zalogom;

   ^13o zalasku sunca mora? mu vratiti zalog da on mogne spavati u svome
   ogrtaèu i tebe blagoslivljati. To æe ti biti dobro djelo pred Jahvom,
   Bogom tvojim.

   ^14Nemoj zakidati jadnoga i bijednog najamnika, bio on tvoj sunarodnjak
   ili do?ljak iz kojega grada u tvojoj zemlji.

   ^15Svaki dan daj mu zaradu prije nego sunce zaðe, jer je siromah i za
   njom uzdi?e. Tako neæe na te vapiti Jahvi i neæe? sagrije?iti.

   ^16Neka se oèevi ne osuðuju na smrt zbog sinova ni sinovi zbog oèeva;
   neka svatko za svoj grijeh gine.

   ^17Ne izvræi pravice do?ljaku ni siroti i ne uzimaj u zalog haljine
   udovici.

   ^18Sjeæaj se da si bio rob u Egiptu i da te odande izbavio Jahve, Bog
   tvoj; zato ti nala?em da ovu zapovijed vr?i?.

   ^19Kad ?anje? ?ito na svojoj njivi pa zaboravi? koji snop na njivi, ne
   vraæaj se po nj; neka ostane do?ljaku, siroti i udovici da te Jahve,
   Bog tvoj, blagoslovi u svakom pothvatu ruku tvojih.

   ^20Kad jednom omlati? svoje masline, vi?e iza sebe ne pretra?uj; neka
   to ostane do?ljaku, siroti i udovici.

   ^21Kad obere? svoj vinograd, ne paljetkuj iza sebe; neka to bude za
   do?ljaka, sirotu i udovicu.

   ^22Sjeæaj se kako si bio rob u zemlji egipatskoj; zato ti nareðujem da
   ovu zapovijed vr?i?.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Kad nastane svaða meðu ljudima i doðu na sud da im se sudi, neka se
   dade pravo onome koji je prav, a krivac neka se osudi.

   ^2Ako krivac zaslu?i da bude i?iban, neka mu sudac naredi da legne i tu
   pred njim neka mu odbroje onoliko udaraca koliko odgovara njegovoj
   krivnji.

   ^3Do èetrdeset udaraca mo?e mu se dati, ali ne vi?e, da modrica ne bi
   bila prevelika te se ne bi ponizio tvoj brat pred tobom kad bi mu
   udarali vi?e udaraca.

   ^4Ne zavezuj usta volu kad vr?e.

   ^5Kad braæa stanuju zajedno pa jedan od njih umre a da nije imao sina,
   ?ena pokojnoga neka se ne preudaje izvan kuæe, nego neka k njoj
   pristupi njezin djever i uzme je sebi za ?enu te izvr?i djeversku
   du?nost.

   ^6A prvi sin koga ona rodi neka ostane na ime njegova pokojnoga brata
   da njegovo ime ne izumre u Izraelu.

   ^7Ako, meðutim, onaj èovjek ne ?eli da se o?eni svojom snahom, onda
   njegova snaha neka doðe na vrata pred starje?ine i ka?e: 'Neæe djever
   moj da saèuva ime bratu svome u Izraelu; neæe da mi uèini djeversku
   du?nost.'

   ^8Neka ga pozovu starje?ine njegova grada i pitaju. Bude li uporan i
   ka?e: 'Ne ?elim se njom ?eniti',

   ^9neka njegova snaha k njemu pristupi na oèi starje?ine pa mu skine s
   noge sandalu, pljune mu u lice i ka?e ove rijeèi: 'Ovako se radi
   èovjeku koji neæe da podigne doma svome bratu!'

   ^10Taj neka se prozove u Izraelu 'Dom bosoga'.

   ^11Ako se dvojica potuku, pa ?ena jednoga poðe da izbavi svoga mu?a iz
   ?aka onoga koji ga tuèe i pru?i ona svoju ruku i onoga uhvati za sram,

   ^12odsijeci joj ruku i neka je ne sa?aljuje oko tvoje.

   ^13U torbi nemoj nositi dvojak uteg, veæi i manji.

   ^14U svojoj kuæi opet nemoj dr?ati dvojaku efu: veæu i manju.

   ^15Neka ti je uteg potpun i toèan i neka ti je efa potpuna i toèna, da
   dugo ?ivi? na zemlji koju ti daje Jahve, Bog tvoj.

   ^16TÓa Jahvi je, Bogu tvome, odvratan tko to èini, tko god èini
   nepravdu.

   ^17Sjeæaj se onoga ?to ti je uèinio Amalek dok ste bili na putu po?to
   ste izi?li iz Egipta;

   ^18kako te doèeka na putu i pobi u tvom zaleðu sve nemoæne kad si bio
   umoran i iscrpljen jer se nije Boga bojao.

   ^19I zato kad te Jahve, Bog tvoj, smiri od svih tvojih neprijatelja
   naokolo u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u ba?tinu, izbri?i pod
   nebom spomen na Amaleka. Ne zaboravi!
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 Kad stigne? u zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u ba?tinu, kad je
   zaposjedne? i u njoj se nastani?,

   ^2uzmi ne?to prvina od svakoga ploda ?to ga bude? dobivao od zemlje
   koju ti Jahve, Bog tvoj, daje: stavi ih u ko?aru, otiði u mjesto ?to ga
   Jahve, Bog tvoj, odabere da u njemu nastani svoje ime.

   ^3Stupi k sveæeniku koji bude tada vr?io slu?bu i reci: 'Priznajem
   danas pred Jahvom, Bogom svojim, da sam stigao u zemlju za koju se
   Jahve zakleo na?im ocima da æe je nama dati.'

   ^4Zatim æe sveæenik uzeti iz tvoje ruke ko?aru i polo?iti je pred
   ?rtvenik Jahve, Boga tvoga.

   ^5Ti onda nastavi i reci pred Jahvom, Bogom svojim: 'Moj je otac bio
   aramejski lutalac koji je sa malo èeljadi si?ao u Egipat da se skloni.
   Ali je ondje postao velikim, brojnim i moænim narodom.

   ^6Egipæani su s nama postupali lo?e; tlaèili su nas i nametnuli nam
   te?ko ropstvo.

   ^7Vapili smo Jahvi, Bogu otaca svojih. Jahve je èuo vapaj na?; vidje
   na? jad, na?u nevolju i na?u muku.

   ^8Iz Egipta nas izvede Jahve moænom rukom i ispru?enom mi?icom, velikom
   strahotom, znakovima i èudesima.

   ^9I dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju kojom teèe
   med i mlijeko.

   ^10I sad, evo, donosim prvine plodova sa tla ?to si mi ga, Jahve, dao.'
   Stavi ih pred Jahvu, Boga svoga, i pred Jahvom, Bogom svojim, duboko se
   nakloni.

   ^11A onda zajedno s levitom i do?ljakom koji bude kod tebe u?ivaj sva
   dobra kojima je Jahve, Bog tvoj, obasuo tebe i dom tvoj.

   ^12A kad treæe godine - godine desetine - zavr?i? odjeljivanje sve
   desetine od svoga prihoda i dade? levitu, do?ljaku, siroti i udovici po
   tvojim gradovima da jedu do sitosti,

   ^13tada pred Jahvom, Bogom svojim, izjavi: 'Iz kuæe sam uklonio ono ?to
   je bilo posveæeno. Dao sam jo? i levitu, do?ljaku, siroti i udovici,
   prema svim tvojim zapovijedima koje si mi izdao. Ni jedne tvoje
   zapovijedi nisam prekr?io ni zaboravio.

   ^14Od toga nisam ni?ta jeo u ?alosti; od toga nisam ni?ta ?rtvovao u
   neèistoæi, niti sam od toga ?to dao mrtvacu; slu?ao sam glas Jahve,
   Boga svoga; u svemu sam uèinio kako si mi naredio.

   ^15Pogledaj s nebesa, iz svoga svetog prebivali?ta, i blagoslovi narod
   svoj izraelski i zemlju koju si nam dao, zemlju kojom teèe med i
   mlijeko - kako si se zakleo ocima na?im.'

   ^16Jahve, Bog tvoj, nareðuje ti danas da vr?i? ove zakone i uredbe.
   Dr?i ih, dakle, i vr?i svim srcem svojim i svom du?om svojom.

   ^17Danas si ugovorio s Jahvom da æe ti on biti Bog, a ti da æe? iæi
   njegovim putovima, dr?ati njegove zakone, njegove zapovijedi i njegove
   uredbe i slu?ati njegov glas.

   ^18Danas je Jahve ugovorio s tobom da æe? ti biti njegov narod, njegova
   predraga svojina, kako ti je obeæao, i da æe? dr?ati sve njegove
   zapovijedi.

   ^19On æe te uzvisiti èa?æu, imenom i slavom nad sve narode koje je
   stvorio; i ti æe? biti narod posveæen Jahvi, Bogu svome, kako ti je
   rekao."
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 Potom Mojsije i starje?ine izraelske nalo?e narodu: "Vr?ite sve
   zapovijedi ?to vam ih danas nareðujem.

   ^2Onog dana kad prijeðete preko Jordana u zemlju ?to ti je daje Jahve,
   Bog tvoj, podigni sebi veliko kamenje; kreèom ga okreèi

   ^3i na njemu ispi?i sve rijeèi ovoga Zakona u trenutku kad bude? ulazio
   u zemlju ?to ti je daje Jahve, Bog tvoj, u zemlju kojom teèe med i
   mlijeko, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih.

   ^4Kada, dakle, prijeðe? preko Jordana, onda to kamenje, kako ti danas
   zapovijedam, podigni na brdu Ebalu i okreèi ga kreèom.

   ^5Ondje sagradi i ?rtvenik Jahvi, Bogu svome - ?rtvenik od kamenja na
   koje nisi spu?tao gvo?ða.

   ^6?rtvenik Jahvi, Bogu svome, sagradi od neklesana kamena. Na njemu
   prinosi paljenice Jahvi, Bogu svome.

   ^7Prinosi i prièesnice i ondje ih blaguj, radujuæi se pred Jahvom,
   Bogom svojim.

   ^8Ispi?i na tom kamenju sve rijeèi ovoga Zakona: ure?i ih dobro."

   ^9Zatim Mojsije i levitski sveæenici reko?e svemu Izraelu: "Pozor,
   Izraele, i slu?aj! Danas si postao narodom Jahve, Boga svoga.

   ^10Zato slu?aj glas Jahve, Boga svoga, i vr?i zapovijedi njegove i
   zakone njegove koje ti danas nareðujem."

   ^11Onoga dana naredi Mojsije narodu:

   ^12"Kad prijeðete preko Jordana, neka ova plemena: ?imun, Levi, Juda,
   Jisakar, Josip i Benjamin stanu na brdu Gerizimu da blagoslivljaju
   narod.

   ^13A ova neka stanu na brdu Ebalu da proklinju: Ruben, Gad, A?er,
   Zebulun, Dan i Naftali.

   ^14Neka onda Levijevci preuzmu rijeè i jakim glasom reknu svim
   Izraelcima:

   ^15'Proklet bio tko naèini kumira, klesana ili livena - zazor Jahvi,
   djelo rukotvorca, sve ako ga stavi i na potajno mjesto.' - I sav narod
   neka odgovori: 'Amen!'

   ^16'Proklet bio koji vrijeða oca svoga i majku svoju!' - I sav narod
   neka reèe: 'Amen!'

   ^17'Proklet bio koji pomakne meða? susjedov!' - I sav narod neka reèe:
   'Amen!'

   ^18'Proklet bio koji slijepca zavede na stranputicu!' - I sav narod
   neka reèe: 'Amen!'

   ^19'Proklet bio koji krnji prava do?ljaka, sirote i udovice!' - I sav
   narod neka reèe: 'Amen!'

   ^20'Proklet bio koji legne sa ?enom oca svoga, jer je razgrnuo pokrivaè
   oca svoga!'- I sav narod neka reèe: 'Amen!'

   ^21'Proklet bio koji legne s bilo kakvom ?ivotinjom!' - I sav narod
   neka reèe: 'Amen!'

   ^22'Proklet bio koji legne sa svojom sestrom, bila ona kæi njegova oca
   ili kæi njegove majke.' - I sav narod neka reèe: 'Amen!'

   ^23'Proklet bio koji legne s punicom svojom!' - I sav narod neka reèe:
   'Amen!'

   ^24'Proklet bio koji ubije bli?njega svoga iz potaje!' - I sav narod
   neka reèe: 'Amen!'

   ^25'Proklet bio koji primi mito da smrt donese nevinome!' - I sav narod
   neka reèe: 'Amen!'

   ^26'Proklet bio koji ne bude dr?ao rijeèi ovoga Zakona i vr?io ih!' - I
   sav narod neka reèe: 'Amen!'
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 Ako zbilja poslu?a? glas Jahve, Boga svoga, dr?eæi i vr?eæi sve
   njegove zapovijedi ?to ti ih danas nareðujem, Jahve, Bog tvoj, uzvisit
   æe te nad sve narode na zemlji.

   ^2Svi ovi blagoslovi siæi æe na te i stiæi æe te ako bude? slu?ao glas
   Jahve, Boga svoga.

   ^3Blagoslovljen æe? biti u gradu, blagoslovljen u polju.

   ^4Blagoslovljen æe biti plod utrobe tvoje, rod zemlje tvoje, plod blaga
   tvoga: mlad krava tvojih i prirast stada tvoga.

   ^5Blagoslovljen æe biti tvoj ko? i naæve tvoje.

   ^6Blagoslovljen æe? biti kad ulazi?, blagoslovljen kad izlazi?.

   ^7Neprijatelje tvoje koji se dignu protiv tebe Jahve æe polo?iti preda
   te potuèene; jednim æe putem izaæi na te, a na sedam putova razbje?at
   æe se ispred tebe.

   ^8Jahve æe narediti da blagoslov bude s tobom u ?itnicama tvojim i u
   svakom pothvatu ruke tvoje i blagoslivljat æe te u zemlji koju ti
   Jahve, Bog tvoj, daje.

   ^9Jahve æe od tebe uèiniti narod sebi posveæen, kako ti se zakleo, ako
   bude? dr?ao zapovijedi Jahve, Boga svoga, i hodio njegovim putovima.

   ^10Svi narodi zemlje vidjet æe da je nada te zazvano ime Jahvino te æe
   strahovati od tebe.

   ^11Jahve æe te obasuti obilnim dobrima: porodom utrobe tvoje,
   prira?tajem blaga tvoga i rodom s tla tvoga u zemlji za koju se Jahve
   zakleo ocima tvojim da æe ti je dati.

   ^12Jahve æe ti otvoriti svoju bogatu riznicu - nebo - da daje ki?u
   tvojoj zemlji u pravo vrijeme i blagoslovi svaki pothvat ruku tvojih.
   Mnogim æe? narodima u zajam davati, a sam neæe? uzimati u zajam.

   ^13Jahve æe te dr?ati na proèelju, a ne u zaèelju; uvijek æe? biti na
   vrhu, nikad na dnu, ako bude? slu?ao zapovijedi Jahve, Boga svoga, ?to
   ti ih danas nareðujem da ih dr?i? i vr?i?.

   ^14Ni od jedne rijeèi ?to vam je danas nala?em nemoj odstupati ni desno
   ni lijevo iduæi za drugim bogovima i iskazujuæi im ?tovanje.

   ^15Ali ako ne bude? slu?ao glasa Jahve, Boga svoga, ne dr?eæi i ne
   vr?eæi svih njegovih zapovijedi i svih njegovih zakona ?to ti ih danas
   nareðujem, sva æe ova prokletstva doæi na te i stiæi æe te:

   ^16Proklet æe? biti u gradu, proklet u polju.

   ^17Proklet æe biti ko? tvoj i naæve tvoje.

   ^18Proklet æe biti plod utrobe tvoje i rod zemlje tvoje, mlad krava
   tvojih i prira?taj stada tvoga.

   ^19Proklet æe? biti kad ulazi?, proklet kad izlazi?.

   ^20Jahve æe na te pu?tati prokletstvo, zabunu i kletvu u svemu na ?to
   pru?i? ruku svoju da uradi?, sve dok ne bude? satrt i brzo ne propadne?
   zbog zloæe svojih djela kojima si me napustio.

   ^21Kugu æe Jahve za te privezati dok te ne nestane sa zemlje u koju
   ide? da je zaposjedne?.

   ^22Jahve æe te udariti su?icom, groznicom, upalom, ?egom i su?om,
   medljikom i snijeti; to æe te goniti dok te ne nestane.

   ^23Nebesa nad tvojom glavom postat æe mjedena, a tlo pod tvojim nogama
   postat æe gvozdeno.

   ^24Ki?u tvoje zemlje Jahve æe pretvarati u pijesak i pra?inu da na te
   pada s nebesa dok te ne uni?ti.

   ^25Jahve æe od tebe uèiniti pobijeðenoga pred tvojim neprijateljima;
   jednim æe? putem prema njima izlaziti, a na sedam putova bje?at æe?
   ispred njih. Stra?ilo æe? postati za sva zemaljska kraljevstva.

   ^26I mrtvo tijelo tvoje postat æe hranom svim pticama nebeskim i svoj
   zvjeradi zemaljskoj. Nikoga neæe biti da ih pla?i.

   ^27Jahve æe te udarati egipatskim pri?tevima, èirevima, krastama i
   svrabom, od kojih se neæe? moæi izlijeèiti.

   ^28Jahve æe te udarati bjesnilom, sljepoæom i ludilom;

   ^29u po bijela dana tumarat æe? kao ?to tumara slijepac po mraku; neæe?
   imati uspjeha u svojim pothvatima; sve vrijeme svoje bit æe?
   izrabljivan i pljaèkan, a neæe biti nikoga da te spasi.

   ^30Sa ?enom æe? se zaruèivati, ali æe je drugi posjedovati. Kuæu æe?
   graditi, ali u njoj neæe? stanovati. Vinograd æe? zasaðivati, ali ga
   neæe? brati.

   ^31Tvoga æe vola na tvoje oèi zaklati, ali ti od njega neæe? jesti;
   tvoga æe magarca ispred tebe otimati, ali ti ga neæe vraæati; stado æe
   tvoje neprijatelju tvome predavati, a neæe biti nikoga da ti pritekne u
   pomoæ.

   ^32Sinovi tvoji i kæeri tvoje bit æe predavani drugome narodu. Oèi æe
   tvoje svaki dan kapati gledajuæi za njima, ali ruka tvoja neæe moæi
   ni?ta.

   ^33Narod koji i ne poznaje? jest æe plod sa zemlje tvoje i svu muku
   tvoju, dok æe? ti sve vrijeme svoje biti izrabljivan i ga?en.

   ^34Ludovat æe? od prizora ?to æe ih oèi tvoje gledati.

   ^35Jahve æe te udarati ljutim pri?tevima po koljenima i po stegnima -
   od stopala nogu tvojih do tjemena na glavi tvojoj - od kojih se neæe?
   moæi izlijeèiti.

   ^36Jahve æe odvesti i tebe i tvoga kralja, koga bude? postavio nad
   sobom, meðu narod nepoznat i tebi i tvojim ocima te æe? ondje
   iskazivati ?tovanje drugim bogovima, drvenim i kamenim.

   ^37Bit æe? na zgra?anje, porugu i ruglo svim narodima meðu koje te
   Jahve odvede.

   ^38Mnogo æe? sjemena bacati u polje, ali æe? malo ?eti jer æe ti urod
   skakavci ogolijevati.

   ^39Vinograde æe? saditi i obraðivati, ali vina neæe? piti niti æe? ?to
   brati jer æe ih crv izjedati.

   ^40Imat æe? masline po svemu svome podruèju, ali se uljem neæe? mazati
   jer æe ti masline opadati.

   ^41Sinove æe? i kæeri raðati, ali tvoji neæe biti jer æe u su?anjstvo
   odlaziti.

   ^42Sva tvoja stabla i rod sa zemlje tvoje postat æe plijenom kukaca.

   ^43Do?ljak koji bude u sredini tvojoj uzdizat æe se nada te, a ti æe?
   padati sve ni?e i ni?e.

   ^44On æe uzaimati tebi, a ne ti njemu; on æe biti glava, a ti rep.

   ^45Sva æe te ova prokletstva snalaziti, progoniti i doseæi dok te ne
   uni?te, jer nisi slu?ao glasa Jahve, Boga svoga, ni dr?ao zapovijedi
   njegovih i zakona njegovih koje ti je dao.

   ^46Ona æe slu?iti za èudesni znak na tebi i tvome potomstvu zauvijek.

   ^47Buduæi da nisi htio slu?iti Jahvi, Bogu svome, vesela i radosna srca
   zbog obilja svega,

   ^48slu?it æe? neprijatelju svome, koga æe Jahve poslati na te, u gladu
   i ?eði, golotinji i oskudici svakoj. Na tvoju æe ?iju navaljivati jaram
   od gvo?ða dok te ne satre.

   ^49Jahve æe iz daljine, s kraja zemlje, dovesti na te narod koji æe
   sletjeti kao orao. Bit æe to narod kojemu jezika neæe? razumjeti;

   ^50narod bezdu?an, koji neæe pokazivati obzira prema starima ni
   smilovanja prema mladima.

   ^51On æe ti jesti mlado od tvoga blaga i rod tvoje njive dok te ne
   uni?ti; neæe ti ostavljati ni ?ita, ni vina, ni ulja, ni mlado od
   krave, ni prira?taj od stada, sve dok te ne upropasti.

   ^52Opsjedat æe te u svim tvojim gradovima ?irom zemlje tvoje dok ne
   obori visoke i utvrðene bedeme u koje si polagao nadu svoju; opsjednut
   æe te u svim gradovima tvojim ?irom zemlje tvoje koju ti dadne Jahve,
   Bog tvoj.

   ^53U tjeskobi i jadu, kojima æe te neprijatelj tvoj pritisnuti, jest
   æe? plod utrobe svoje - meso sinova svojih i kæeri svojih koje ti dadne
   Jahve, Bog tvoj.

   ^54Èovjek najnje?niji i najmek?i u tebe zlobnim æe okom gledati na
   vlastitog brata, ?enu u svome naruèju i djecu svoju ?to mu preostanu,

   ^55ne hoteæi ni s jednim od njih dijeliti mesa sinova svojih koje bude
   jeo, jer zbog tjeskobe i jada, kojima æe te neprijatelj tvoj pritiskati
   po svim gradovima tvojim, drugo mu neæe preostajati.

   ^56I ?ena najnje?nija i najmek?a ?to bude u tebe - toliko nje?na i
   tankoæutna da se ne usuðuje spustiti stopala na zemlju - zlobnim æe
   okom gledati na mu?a u svome naruèju, i na sina svoga, i na kæer svoju,

   ^57i na posteljicu svoju ?to joj iziðe izmeðu nogu, i na djecu ?to ih
   ima roditi, jer æe ih potajno jesti, oskudna u svemu, zbog nevolje i
   jada kojim æe te neprijatelj tvoj pritisnuti po svim gradovima tvojim.

   ^58Ako ne bude? dr?ao i vr?io rijeèi ovoga Zakona ?to su napisane u
   ovoj knjizi, ne po?tujuæi ovo slavno i stra?no Ime - Jahvu, Boga svoga
   -

   ^59Jahve æe tebe i tvoje potomstvo te?ko o?inuti velikim i dugotrajnim
   bièevima, pogubnim i dugim bolestima.

   ^60Pustit æe na te sva zla egipatska kojih si se pla?io, i ona æe se
   prilijepiti za te.

   ^61A i svaku drugu bolest i biè, koji nije naveden u knjizi ovoga
   Zakona, Jahve æe na te pu?tati dok te ne uni?ti.

   ^62Ostat æe vas samo malo, vas ?to brojni bijaste kao zvijezde nebeske,
   a sve zato ?to nisi slu?ao glasa Jahve, Boga svoga.

   ^63Kako se Jahve nad vama radovao usreæujuæi vas i mno?eæi, tako æe se
   Jahve radovati nad vama ru?eæi vas i uni?tavajuæi da se iskorijenite sa
   zemlje u koju idete da je zaposjednete.

   ^64Jahve æe vas razbacati po svim narodima, s kraja na kraj zemlje;
   ondje æe? iskazivati ?tovanje drugim bogovima: drvenim i kamenim - koji
   su bili nepoznati i tebi i tvojim ocima.

   ^65Ali meðu tim narodima neæe? imati mira; ni tvome stopalu neæe biti
   poèivali?ta, nego æe ti ondje Jahve dati srce uznemireno, oèi utonule,
   du?u tjeskobnu.

   ^66?ivot tvoj visjet æe o niti; bojat æe? se i danju i noæu i neæe?
   biti siguran za ?ivot svoj.

   ^67U strahu koji æe ti stezati srce i od prizora ?to æe ga oèi tvoje
   gledati, jutrom æe? govoriti: 'Oh, da je veæ veèer!' a naveèer æe?
   govoriti: 'Oh, da je veæ jutro!'

   ^68U Egipat æe te na galijama natrag odvesti Jahve putem za koji sam ti
   rekao da ga vi?e ne smije? vidjeti. Ondje æete se vi sami prodavati
   svojim neprijateljima za robove i ropkinje, ali neæe biti kupca."

   ^69To su rijeèi Saveza ?to ga propisa Jahve Mojsiju da ga sklopi s
   Izraelcima u zemlji moapskoj, povrh Saveza ?to ga je s njima sklopio na
   Horebu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 Mojsije sazva sav Izrael pa im reèe: "Vidjeli ste na roðene oèi sve
   ?to je Jahve uèinio u zemlji egipatskoj faraonu, svim slu?benicima
   njegovim i svoj zemlji njegovoj:

   ^2velike ku?nje ?to su ih vidjele tvoje oèi, silne znakove i èudesa!

   ^3Ali vam ne dade Jahve do danas razuma da shvatite, oèiju da vidite ni
   u?iju da èujete.

   ^4Vodio sam vas pustinjom èetrdeset godina; odjeæa se na vama nije
   izderala niti su se sandale na va?im nogama raskidale.

   ^5Kruha niste jeli; vina ni drugoga opojnog piæa niste pili, da biste
   znali da sam ja Jahve, Bog va?.

   ^6Kad stigoste na novo mjesto, Sihon, kralj he?bonski, i Og, kralj
   ba?anski, iziðo?e pred nas u boj, ali smo ih potukli.

   ^7Zauzeli smo njihovu zemlju te je predali u ba?tinu Rubenovcima,
   Gadovcima i polovini plemena Mana?eova.

   ^8Dr?ite i vr?ite rijeèi ovog Saveza da uspijevate u svemu ?to
   poduzmete.

   ^9Danas stojite svi pred Jahvom, Bogom svojim: va?i plemenski glavari,
   va?e starje?ine i va?i nadglednici, svi mu?evi Izraela,

   ^10djeca va?a, ?ene va?e i do?ljak koji je u tvome taboru - od onoga
   koji ti sijeèe drva do onoga koji ti nosi vodu -

   ^11da stupite u Savez s Jahvom, Bogom svojim, u Savez zakletvom
   potvrðen, ?to ga Jahve, Bog tvoj, danas s tobom sklapa

   ^12da danas od tebe uèini svoj narod i da ti on bude Bog, kako ti je
   rekao i kako se zakleo tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu.

   ^13I ne sklapam danas ovaj Savez sa zakletvom samo s vama

   ^14nego i sa svakim koji danas stoji ovdje s nama pred Jahvom, Bogom
   na?im, i sa svakim koji danas nije ovdje s nama.

   ^15Sami znate kako smo boravili u zemlji egipatskoj i kako smo pro?li
   posred naroda kroz koje ste morali proæi.

   ^16Vidjeli ste njihove rugobe, njihove kumire od drveta i kamena,
   srebra i zlata ?to ih imaju.

   ^17Neka ne bude meðu vama èovjeka ni ?ene, roda ni plemena kojemu bi se
   srce danas odvratilo od Jahve, Boga na?ega, pa da ide iskazivati
   ?tovanje bogovima onih naroda. Neka ne bude meðu vama korijena koji
   raða otrovom i pelinom.

   ^18Neka se nitko, èuv?i rijeèi ovog prokletstva, ne nada blagoslovu
   kazujuæi u svome srcu: 'Bit æe mi dobro ako po?ivim i po prohtjevima
   srca svoga. Nek' povodanj uta?i ?eð!'

   ^19Takvome neæe Jahve nikad oprostiti, nego æe se gnjev i ljubomornost
   Jahvina izliti na tog èovjeka, tako da æe se sve prokletstvo zapisano u
   ovoj knjizi na nj oboriti te æe Jahve izbrisati ime njegovo pod nebom.

   ^20Prema svim prokletstvima ovog Saveza, zapisanima u knjizi ovoga
   Zakona, Jahve æe ga odstraniti, na njegovu propast, od svih plemena
   izraelskih.

   ^21Kasniji nara?taj, sinovi va?i poslije vas, i stranci koji doðu iz
   daleke zemlje, kad vide zla ove zemlje i bolesti ?to æe ih Jahve
   pustiti na nju, reæi æe:

   ^22'Sva je zemlja njegova samo sumpor i sol; niti se ?to sije niti ?to
   klija; nikakva travka na njoj ne raste; jednaka je sru?enoj Sodomi i
   Gomori, Admi i Sebojimu, ?to ih Jahve sru?i u svojoj ljutini i gnjevu.'

   ^23I svi æe narodi pitati: 'Za?to uèini Jahve ovako ovoj zemlji? Kakva
   je morala biti ?estina toga silnoga gnjeva?'

   ^24Onda æe im se reæi: 'Jer su ostavili Savez ?to ga je Jahve, Bog
   otaca njihovih, bio sklopio s njima kad ih je izveo iz zemlje
   egipatske;

   ^25i jer su oti?li da iskazuju ?tovanje drugim bogovima i njima se
   klanjali, bogovima kojih nisu poznavali i kojih im on nije odredio.

   ^26Zato se Jahvin gnjev izlio na ovu zemlju i palo na nju sve
   prokletstvo zapisano u ovoj knjizi.

   ^27Jahve ih je i?èupao iz njihove zemlje u ljutini, srd?bi i velikom
   gnjevu te ih bacio u drugu zemlju. Tako je i danas.'

   ^28?to je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu na?emu, a objava nama i
   sinovima na?im zauvijek da vr?imo sve rijeèi ovoga Zakona.
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 Kad te sve ove rijeèi, blagoslov i prokletstvo ?to ih danas preda te
   stavih, snaðu i ti ih uzme? k srcu meðu svim narodima meðu koje te
   Jahve, Bog tvoj, bude protjerao

   ^2i obrati? se k Jahvi, Bogu svome, i poslu?a? - i ti i tvoji sinovi -
   glas njegov iz svega srca svoga i iz sve du?e svoje u svemu ?to sam ti
   danas naredio,

   ^3tada æe Jahve, Bog tvoj, vratiti tvoje izgnanike; smilovat æe se tebi
   i opet æete sabrati izmeðu svih naroda meðu koje te bude rastjerao
   Jahve, Bog tvoj.

   ^4Ako bi se koji izgnanik tvoj nalazio i na kraju svijeta, i odande æe
   te sabrati Jahve, Bog tvoj - odande æe te uzeti.

   ^5Jahve, Bog tvoj, dovest æe te u zemlju koju su posjedovali oci tvoji
   da je ti zaposjedne?; uèinit æe te sretnijim i brojnijim od oèeva
   tvojih.

   ^6Jahve, Bog tvoj, obrezat æe tvoje srce, srce tvoga potomstva, tako da
   ljubi? Jahvu, Boga svoga, iz svega srca svoga i iz sve du?e svoje i da
   ?ivi?.

   ^7Jahve, Bog tvoj, svalit æe sva ova prokletstva na neprijatelje tvoje,
   na mrzitelje tvoje koji su te progonili.

   ^8A ti æe? ponovo slu?ati glas Jahvin i vr?iti sve njegove zapovijedi
   koje ti danas dajem.

   ^9Jahve, Bog tvoj, obilno æe te nagraðivati u svakom pothvatu ruku
   tvojih, u plodu utrobe tvoje, u plodu stoke tvoje i u urodu tvoga
   plodnog tla; jer Jahve æe se opet radovati nad tvojim dobrom, kao ?to
   se radovao nad dobrom otaca tvojih,

   ^10kad poslu?a? glas Jahve, Boga svoga, dr?eæi njegove zapovijedi i
   njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obrati?
   Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom du?om svojom.

   ^11Ova zapovijed ?to ti je danas dajem nije za te prete?ka niti je od
   tebe predaleko.

   ^12Nije na nebesima da bi rekao: 'Tko æe se za nas popeti na nebesa,
   skinuti nam je te nam je objaviti da je vr?imo?'

   ^13Nije ni preko mora da bi mogao reæi: 'Tko æe preko mora za nas poæi,
   donijeti nam je te nam je objaviti da je vr?imo?'

   ^14Jer, Rijeè je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je
   vr?i?.

   ^15Gledaj! Danas preda te stavljam: ?ivot i sreæu, smrt i nesreæu.

   ^16Ako poslu?a? zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje ti danas dajem - ako
   ih poslu?a? ljubeæi Jahvu, Boga svoga, hodeæi njegovim putovima, vr?eæi
   njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, ?ivjet æe? i
   razmno?it æe te Jahve, Bog tvoj, i blagoslovit æe te u zemlji u koju
   ulazi? da je zaposjedne?.

   ^17Ali ako se srce tvoje odvrati i ne poslu?a?, nego zastrani? i bude?
   se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao ?tovanje,

   ^18ja vam danas izjavljujem da æete zaista propasti; neæete dugo
   ?ivjeti na zemlji u koju æete, pre?av?i Jordan, uæi da je zaposjednete.

   ^19Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas
   stavljam: ?ivot i smrt, blagoslov i prokletstvo. ?ivot, dakle, biraj,

   ^20ljubeæi Jahvu, Boga svoga, slu?ajuæi njegov glas, prianjajuæi uz
   njega, da ?ivi? ti i tvoje potomstvo. TÓa on je ?ivot tvoj, tvoj dugi
   vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Jahve zakle
   ocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da æe im je dati."
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 Mojsije doðe da upravi ove rijeèi svemu Izraelu:

   ^2"Meni je danas sto dvadeset godina", - reèe im. "Ne mogu vi?e
   izlaziti i ulaziti. A Jahve mi je rekao: 'Neæe? prijeæi ovog Jordana!'

   ^3Sam Jahve, Bog tvoj, pred tobom æe prijeæi; on æe pred tobom potuæi
   one narode da ih otjerate s posjeda. Jo?ua æe pred tobom iæi, kako je
   Jahve rekao.

   ^4Jahve æe postupiti s njima kako je postupio sa Sihonom i Ogom,
   amorejskim kraljevima, i njihovom zemljom kad ih uni?ti.

   ^5Pred vas æe ih Jahve polo?iti, a vi æete s njima postupati prema svim
   naredbama koje sam vam dao.

   ^6Ohrabrite se i budite odluèni! Ne bojte se i nemojte prÓedati pred
   njima. TÓa sam Jahve, Bog tvoj, ide s tobom; neæe te zapustiti niti æe
   te ostaviti."

   ^7Tada Mojsije zovnu Jo?uu pa mu reèe pred svim Izraelom: "Ohrabri se i
   budi odluèan! Jer ti æe? iæi s ovim narodom u zemlju za koju se Jahve
   zakle ocima njihovim da æe im je dati; ti æe? im je predavati u
   ba?tinu.

   ^8Sam Jahve ide pred tobom; on æe s tobom biti; neæe te zapustiti niti
   æe te ostaviti. Ne boj se i ne dr?æi!"

   ^9Mojsije napisa ovaj Zakon i predade ga sveæenicima, sinovima
   Levijevim, koji su nosili Kovèeg saveza Jahvina, i svim izraelskim
   starje?inama.

   ^10Mojsije im naredi: "Svake sedme godine - godine oprosne - na Blagdan
   sjenica,

   ^11kad doðe sav Izrael da vidi lice Jahve, Boga tvoga, na mjestu koje
   on odabere, proèitaj ovaj Zakon u nazoènosti svega Izraela.

   ^12Saberi narod - ljude, ?ene, djecu i do?ljaka ?to bude u tvojim
   gradovima - da èuju i da nauèe bojati se Jahve, Boga va?ega, pa da dr?e
   i vr?e sve rijeèi ovog Zakona.

   ^13Sinovi njihovi, koji to jo? ne znaju, èut æe i nauèit æe bojati se
   Jahve, Boga va?ega, sve vrijeme dok budete ?ivjeli na zemlji ?to æete
   je, pre?av?i Jordan, zaposjesti."

   ^14Jahve reèe Mojsiju: "Evo se bli?i vrijeme tvoje smrti. Zovni Jo?uu i
   naðite se u ?atoru sastanka da mu dam zapovijedi." Mojsije i Jo?ua doðu
   u ?ator sastanka.

   ^15U ?atoru poka?e se Jahve u stupu od oblaka. Stup od oblaka stajao je
   na ulazu u ?ator.

   ^16Jahve reèe Mojsiju: "Evo æe? naskoro poèinuti sa svojim ocima. A
   narod æe se ovaj diæi da èini blud iduæi za tuðim bogovima one zemlje u
   koju æe naskoro uæi; mene æe napustiti i prekr?it æe moj Savez ?to ga s
   njim sklopih.

   ^17I onda æe se izliti moj gnjev na nj. Ostavit æu ih tada i sakriti od
   njih svoje lice da budu pro?dirani. Snaæi æe ih mnoga zla i nevolje i
   onda æe reæi: 'Zar me ne snalaze ove nevolje zbog toga ?to Bog moj nije
   u mojoj sredini?'

   ^18A ja æu sasvim sakriti svoje lice u taj dan, zbog svega zla ?to ga
   budu èinili okreæuæi se drugim bogovima.

   ^19Pi?ite sada sebi ovu pjesmu. Neka je nauèe Izraelci! Stavi je u
   njihova usta da mi ova pjesma bude svjedokom protiv Izraelaca.

   ^20Kad ih dovedem u zemlju kojom teèe med i mlijeko i za koju se zakleh
   ocima njihovim i kad se najedu, nasite i ugoje, okrenut æe se oni
   drugim bogovima i njima æe iskazivati ?tovanje; mene æe prezreti i
   prekr?iti moj Savez.

   ^21A kad ih snaðu mnoge nesreæe i nevolje, ova pjesma, jer je njihovo
   potomstvo neæe nikada zaboraviti, pru?it æe svjedoèanstvo protiv njih.
   Jer znam ja njihove osnove i ?to veæ danas snuju, prije nego sam ih i
   doveo u zemlju koju im pod zakletvom obeæah."

   ^22Toga dana napisa Mojsije ovu pjesmu i nauèi Izraelce pjesmi.

   ^23Nunovu sinu Jo?ui nalo?i: "Ohrabri se i budi odluèan! Jer ti æe?
   uvesti Izraelce u zemlju za koju sam im se zakleo. I ja æu biti s
   tobom."

   ^24Kad Mojsije napisa rijeèi ovoga Zakona u knjigu,

   ^25tada naredi Levijevcima, koji su nosili Kovèeg saveza Jahvina:

   ^26"Uzmite knjigu ovoga Zakona i polo?ite je uz Kovèeg saveza Jahvina.
   Neka ondje bude svjedokom protiv tebe!

   ^27TÓa znam ja tvoju buntovnost i tvoju tvrdu ?iju. Evo i danas, dok
   jo? s vama ?ivim, bunite se protiv Jahve. A kako li neæete kad ja
   umrem!

   ^28Saberite k meni sve starje?ine svojih plemena i svoje nadglednike da
   na njihove u?i ka?em ove rijeèi te da protiv njih uzmem za svjedoke
   nebo i zemlju.

   ^29Jer znam ja da æete se nakon moje smrti izopaèiti i skrenuti s puta
   koji sam vam odredio; nesreæa æe vas snaæi u buduæim vremenima kad
   budete èinili ?to je Jahvi nemilo i gnjevili ga djelima ruku svojih."

   ^30A onda, na u?i sve zajednice izraelske, Mojsije izgovori do kraja
   rijeèi ove pjesme:
     __________________________________________________________________

  Chapter 32

   ^1 "Slu?ajte, nebesa, sad æu govoriti; èuj, zemljo, rijeèi usta mojih!

   ^2Nek' mi nauk da?di poput ki?e, kao rosa rijeè nek' moja pada, kao
   ki?ica po mladoj zeleni, kao pljusak po travi velikoj!

   ^3Jer, Jahvino æu ime uznositi, a vi Boga na?eg velièajte!

   ^4On je Stijena, djelo mu je savr?eno, jer pravi su svi njegovi putovi.
   Bog je on vjeran i bez zloæe, pravedan je on i pravièan.

   ^5Oni mu se iznevjeri?e - nisu mu sinovi, veæ nakaze sinovske, porod
   izopaèen i prepreden.

   ^6Tako li uzvraæa? Jahvi, narode glupi i bezumni! Nije li on Otac tvoj,
   Stvoritelj, koji te sazdao, po kom postoji??

   ^7Spomeni se dana pradavnih, promotri godine od nara?taja do nara?taja.
   Oca svoga pitaj, i pouèit æe te, pitaj starije, pa æe ti kazati.

   ^8Kad je Vi?nji ba?tinu dijelio narodima, kad je razmje?tao sinove
   èovjeèje, odredi im meðe po broju Bo?jih sinova:

   ^9tad Jahvu njegov narod zapade, Jakov bi njegova ba?tina.

   ^10U zemlji stepskoj on ga je na?ao, u pustinjskoj jezivoj pusto?i.
   Obujmio ga, gajio ga i èuvao k'o zjenu oka svoga.

   ^11Poput orla ?to bdi nad gnijezdom, nad svojim orliæima lebdeæi, tako
   on krila ?iri, uzima ga, pa ga na svojim nosi perima.

   ^12Jahve sam njega je vodio, tuðeg boga s njim ne bija?e.

   ^13Povede ga po visoèjima zemlje, nahrani ga plodovima poljskim, dade
   mu meda iz peæine i ulja iz tvrde stijene;

   ^14kravljeg masla i ovèjeg mlijeka s pretilinom jaganjaca, ovnova
   ba?anskih i jaraca, sa salom ?itnih bubrega, i napoji ga pjenu?avom
   krvlju gro?ða.

   ^15Jeo je Jakov i nasitio se, ugojio se Je?urun pa se uzritao. Udebljao
   si se, utovio, usalio. Odbacio je Boga koji ga stvori i prezreo Stijenu
   svog spasenja.

   ^16Tuðim bozima uèini?e ga ljubomornim, razjari?e ga gnusobama.

   ^17?rtvovahu zlodusima koji Bog nisu, bogovima kojih ne poznavahu
   prije, do?ljacima koji stigo?e nedavno i koje oci njihovi ne ?tovahu.

   ^18Odnemaruje? Stijenu ?to te na svijet dade, ne sjeæa? se vi?e Boga
   koji te rodi!

   ^19Vidje to Jahve i u gnjevu svojem odbaci sinove svoje i kæeri.

   ^20Lice æu im svoje sakriti, reèe, i vidjet æu ?to æe biti od njih. Jer
   izopaèeno je to koljeno, sinovi u kojima vjernosti nema.

   ^21Ni?tavnim me bogom na ljubomor potako?e, razdra?i?e me ni?tavilima
   svojim, i ja æu njih ljubomornim uèinit', pukom ni?tavnim, razdra?it æu
   ih glupim nekim narodom!

   ^22Da, moga gnjeva po?ar je usplamtio i gorjet æe do dubina ?eolskih;
   pro?drijet æe zemlju i sve ?to ona raða, sa?eæi joj brda do temelja.

   ^23Nevolje na njih æu svaliti, na njih æu svoje istro?iti strijele.

   ^24Od gladi æe umirati, ognjica i po?ast njih æe trovati. Poslat æu na
   njih zub zvjerinji i otrov zmija ?to prahom gmi?u.

   ^25Vani æe maè zatirati djecu, a strava æe vladati unutra. Ginut æe
   jednako momak i djevojka, dojenèe i starac sjedokos.

   ^26Rekoh: U prah æu ih smrviti, zbrisati im spomen izmed ljudi.

   ^27Ali se bojah ruga du?manskoga: mogli bi im prevarit' se protivnici,
   pa da ka?u: 'Pobjeda je na?a, nije to Jahvina izvela ruka.'

   ^28Jer narod je to neupuæen, o?troumlja u njih nema.

   ^29Da su mudri, veæ bi se i dosjetili, razabrali ?to ih oèekuje.

   ^30Kako da jedan tisuæu u bijeg nagna, i deset tisuæa da dvojica gone,
   da ih Stijena njina nije prodala, da ih Jahve nije izruèio?

   ^31Al' stijena im nije poput na?e Stijene; osuðeni su na?i
   neprijatelji.

   ^32Jer trs je njihov od sodomskog trsa i od vinograda gomorskih; gro?ðe
   im je gro?ðe otrovno, grozdovi im grozdovi gorèine;

   ^33njihovo je vino otrov zmijski, ?estok jed otrovnice ljute.

   ^34Al' nije li on u mene poput dragulja, zapeèaæen u mojim riznicama?

   ^35Moja je odmazda i nagrada u vrijeme kad im noga posrne. Jer blizu je
   dan njihove propasti, udes njihov brzo im se bli?i!

   ^36(Pravdu æe Jahve dati svome puku, sa?alit se nad slugama svojim.)
   Vidjet æe da im gine snaga, da je i robu i slobodnu kraj.

   ^37Tad æe reæi: 'Ta gdje su bozi njihovi, gdje stijena kojom se
   zaklanjahu?

   ^38Oni ?to su jeli salo njihovih klanica i pili vino njihovih
   ljevanica?' Neka se dignu i neka vam pomognu, nek' vam budu zakloni?te!

   ^39Vidite sada da ja, ja jesam, i da drugog Boga pored mene nema! Ja
   usmræujem i o?ivljujem; ja udaram i iscjeljujem (i nitko se iz ruke
   moje ne izbavlja).

   ^40Da, svoju ruku ja di?em prema nebu i ka?em: Ne bio ja ?iv vjeèito

   ^41ako nao?triv?i maè svoj blistavi ne uzmem sud u svoje ruke da svojim
   odmazdim du?manima, da naplatim onima koji mene mrze.

   ^42Strijele svoje opojit æu krvlju i maè moj najest æe se mesa, krvi
   ubijenih i zarobljenih, glava du?manskih vrhovnika.

   ^43Klièite, o nebesa, s njime, obo?avajte ga, sinovi Bo?ji! Klièite,
   puci, s njegovim narodom, uznosite snagu njegovu, poslanici Jahvini.
   Jer æe krv slugu svojih osvetiti, istom mjerom vratit' du?manima,
   naplatit æe od onih koji njega mrze, oèistit' od grijeha zemlju svog
   naroda."

   ^44Doðe Mojsije s Jo?uom, sinom Nunovim, te izgovori u u?i naroda
   rijeèi ove pjesme.

   ^45Kad Mojsije izgovori sve ove rijeèi svemu Izraelu,

   ^46reèe im: "U srca svoja usadite sve rijeèi koje danas uzimam za
   svjedoka protiv vas; naredite sinovima svojim da ih dr?e vr?eæi sve
   rijeèi ovoga Zakona.

   ^47TÓa nije to za vas prazna rijeè jer ona je va? ?ivot. Zbog ove
   rijeèi ?ivjet æete dugo na zemlji koju æete, pre?av?i Jordan,
   zaposjesti."

   ^48Toga istog dana Jahve reèe Mojsiju:

   ^49"Popni se na goru Nebo u Abarskom gorju - ono je u moapskoj zemlji
   nasuprot Jerihonu - pa pogledaj zemlju kanaansku ?to æu je dati u
   posjed Izraelcima.

   ^50Onda umri na gori na koju se uspne? i pridru?i se svojim precima kao
   ?to je i tvoj brat Aron, koji je umro na brdu Horu, bio pridru?en
   svojima.

   ^51A to zato ?to ste mi se iznevjerili sred Izraelaca kod Meriba
   Kade?a, kod voda u pustinji Sinu: niste oèitovali moju svetost meðu
   Izraelcima.

   ^52Zato æe? samo izdaleka vidjeti onu zemlju, ali u nju neæe? uæi - u
   zemlju koju dajem Izraelcima."
     __________________________________________________________________

  Chapter 33

   ^1 Ovo je blagoslov kojim Mojsije - èovjek Bo?ji - blagoslovi Izraelce
   pred svoju smrt.

   ^2Reèe on: "Doðe Jahve sa Sinaja, sa Seira im se pokaza i s gore Parana
   zasja. Zbog njih doðe od kade?kih zborova, sa svoga juga sve do
   Obronaka.

   ^3Ipak ti ljubi? narode, svi sveti njihovi u tvojoj su ruci. Pred
   tvojim su le?ali nogama, i?li tobom predvoðeni."

   ^4(Mojsije nam je odredio zakon.) "Zbor Jakovljev njegovom posta
   ba?tinom;

   ^5i bje kralj u Je?urunu kad se sakupi?e glavari narodni, kad se
   sjedini?e plemena Jakovljeva.

   ^6Nek' ?ivi Ruben i nikad nek' ne izumre, nek' ?ivi ?aèica njegovih!

   ^7Evo ?to reèe za Judu: Usli?aj, Jahve, glas Judin i privedi ga k
   njegovu narodu. Nek mu ruke njegovo brane pravo, pomozi mu protiv
   du?mana njegovih.

   ^8O Leviju reèe: Daj Leviju tvoje Urime i tvoje Tumime èovjeku milosti
   svoje, koga si u Masi isku?ao, s kojim si se preo kod voda meripskih.

   ^9O ocu svome i majci reèe on: Nisam ih vidio! Braæe svoje ne poznaje,
   na svoju se djecu ne osvræe, jer tvoju rijeè on je vr?io i tvojega se
   dr?ao Saveza.

   ^10On uèi Jakova tvojim odredbama i Izraela tvojemu Zakonu. On podi?e
   kad k tvojim nosnicama i paljenicu na ?rtvenik ti stavlja.

   ^11O Jahve, snagu mu blagoslovi, milostivo primi djelo ruku njegovih.
   Slomi bedra njegovih neprijatelja; mrzitelji njegovi nek' vi?e ne
   ustanu.

   ^12O Benjaminu reèe: Jahvin je on ljubimac i u miru svagda poèiva.
   Vi?nji ga ?titi svih njegovih dana, izmeðu njegovih prebiva bregova.

   ^13O Josipu reèe: Zemlju mu je Jahve blagoslovio; njegovo je najbolje
   od onog ?to daje rosa nebeska i ?to se u bezdanima dolje krije!

   ^14Najbolje od onog ?to daruje sunce i ?to mlaðak novi nosi,

   ^15prvine s drevnih planina i najbolje s vjeènih bre?uljaka,

   ^16ponajbolji rod zemlje i svega ?to je na njoj i milost Onog ?to
   prebiva u grmu. Nek' sve to doðe na glavu Josipovu, na tjeme posveæenog
   izmeðu sve braæe!

   ^17K'o prvenac bika on je velièanstven, rozi su mu rogovi bivolji,
   njima on nabada narode sve do krajeva zemaljskih. Takva su mno?tva
   Efrajimova, takve su tisuæe Mana?eove.

   ^18O Zebulunu reèe: Bio sretan, Zebulune, u pohodima, i ti, Jisakare, u
   ?atorima svojim!

   ^19Na brdu gdje dolaze zazivati narodi za uspjeh prinose oni prave
   ?rtve jer si?u obilje mora i blago skriveno u pijesku.

   ^20O Gadu reèe: Nek' je blagoslovljen tko Gada ra?iri! Poput lavice on
   poèiva razderav?i mi?icu i glavu.

   ^21Prvine je tad sebi dodijelio jer vidje da mu je saèuvan dio
   glavarev. Na èelu svega naroda on je do?ao, pravdu Jahvinu izvr?iv?i i
   odluke njegove s Izraelom.

   ^22O Danu reèe: Dan je laviæ ?to skaèe iz Ba?ana.

   ^23O Naftaliju reèe: Naftali, milostima nasiæen, Jahvinim ispunjen
   blagoslovom: more i jug njegovo su vlasni?tvo.

   ^24O A?eru reèe: Blagoslovljen bio A?er meðu sinovima! Nek' miljenik
   bude meðu braæom svojom, i nek' noge svoje u ulje umaèe!

   ^25Nek' ti zasuni budu od gvo?ða i mjedi i nek' ti mir traje koliko i
   ?ivot!

   ^26Nitko nije kao Bog Je?urunov: po nebesima u pomoæ ti jezdi i po
   oblacima u svom velièanstvu!

   ^27Bog vjeèni tvoje je utoèi?te, a na zemlji drevna njegova mi?ica pred
   tobom goni neprijatelja; on dovikuje: 'Uni?ti!'

   ^28U sigurnosti prebiva Izrael, a Jakovljev je izvor na osami u zemlji
   ?ita i vina, gdje nebesa rosom da?de.

   ^29Blago tebi, Izraele! Koji narod k'o tebe Jahve spasava? On ?tit je
   tvoj ?to te brani i maè tvoj slavodobitni, du?mani ti se ulaguju, al'
   ti æe? im gazit' po leðima."
     __________________________________________________________________

  Chapter 34

   ^1 Poslije toga ode Mojsije s Moapskih poljana na brdo Nebo, na vrhunac
   Pisge nasuprot Jerihonu, gdje mu Jahve pokaza svu zemlju: Gilead do
   Dana,

   ^2sav Naftali, kraj Efrajimov i Mana?eov, svu Judinu krajinu do
   Zapadnog mora;

   ^3zatim Negeb, podruèje doline Jerihona - grada palmi - do Soara.

   ^4Potom mu reèe Jahve: "Ovo je zemlja za koju sam se zakleo Abrahamu,
   Izaku i Jakovu da æu je dati tvome potomstvu. Dopustio sam da je
   pogleda? svojim oèima, ali ti onamo neæe? prijeæi."

   ^5I Mojsije, sluga Jahvin, umrije ondje u zemlji moapskoj po Jahvinoj
   zapovijedi.

   ^6I ukopa ga on u dolini u zemlji nasuprot Bet Peoru. Do dana
   dana?njega nitko nije doznao za njegov grob.

   ^7Mojsiju bija?e sto dvadeset godina kad umrije. Oko mu nije oslabilo
   niti mu je snaga popustila.

   ^8Izraelci oplakivahu Mojsija na Moapskim poljanama trideset dana.
   Potom proðo?e i dani oplakivanja - tugovanja za Mojsijem.

   ^9A Jo?ua, sin Nunov, bio je ispunjen duhom mudrosti jer Mojsije bija?e
   na nj polo?io svoje ruke. Njega su Izraelci slu?ali i èinili kako je
   Jahve naredio Mojsiju.

   ^10Ne pojavi se vi?e prorok u Izraelu ravan Mojsiju - njega je Jahve
   poznavao licem u lice! -

   ^11po svim onim znakovima i èudesima u zemlji egipatskoj za koja ga je
   Jahve slao da ih uèini na faraonu, na svim slu?benicima njegovim i na
   svoj zemlji njegovoj,

   ^12po onoj moænoj ruci njegovoj i po svim onim velikim zastra?nim
   djelima koja uèini na oèi svega Izraela.
     __________________________________________________________________

Joshua
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Poslije smrti Mojsija, sluge Jahvina, reèe Jahve Jo?ui, sinu Nunovu,
   pomoæniku Mojsijevu:

   ^2"Moj je sluga Mojsije umro; zato sada ustani, prijeði preko toga
   Jordana, ti i sav taj narod, u zemlju koju dajem sinovima Izraelovim.

   ^3Svako mjesto na koje stupi va?a noga dajem vam, kao ?to obeæah
   Mojsiju.

   ^4Od pustinje i od Libanona pa do Velike rijeke, rijeke Eufrata, i sve
   do Velikog mora na sunèanom zapadu - sve æe to biti va?e podruèje.

   ^5Nitko neæe odoljeti pred tobom u sve dane tvog ?ivota; ja æu biti s
   tobom, kao ?to sam bio s Mojsijem, i nikada te neæu napustiti niti æu
   te ostaviti.

   ^6Budi odva?an i hrabar jer æe? ti uvesti narod ovaj da primi u ba?tinu
   zemlju za koju se zakleh ocima njihovim da æu im je dati.

   ^7Samo budi odva?an i hrabar da sve uèini? vjerno prema naredbama koje
   ti je dao Mojsije, sluga moj. Ne skreæi od toga ni desno ni lijevo da
   bi ti bilo sretno sve ?to poduzme?.

   ^8Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmi?ljaj o njoj danju i
   noæu, kako bi vjerno dr?ao sve ?to je u njoj napisano: samo æe? tada
   biti sretan i uspjet æe? u pothvatima. Nisam li ti zapovjedio:

   ^9odva?i se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god poðe?,
   s tobom je Jahve, Bog tvoj."

   ^10Tada zapovijedi Jo?ua glavarima narodnim:

   ^11"Proðite kroz tabor i proglasite puku ovu zapovijed: 'Spremite sebi
   bra?nenice jer æete za tri dana prijeæi preko Jordana da biste primili
   u posjed zemlju koju vam Jahve, Bog va?, daje u ba?tinu.'"

   ^12Zatim reèe Jo?ua plemenu Rubenovu i Gadovu i polovini plemena
   Mana?eova:

   ^13"Sjetite se onoga ?to vam je zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin, kada
   vam je rekao: 'Jahve, Bog va?, hoæe da poèinete i daje vam ovu zemlju.

   ^14Va?e ?ene, djeca i stada mogu ostati u zemlji koju vam je dao
   Mojsije s onu stranu Jordana. Vi pak ratnici, za boj spremni, morate
   naoru?ani poæi pred svojom braæom da im pomognete,

   ^15sve dok Jahve ne dade da poèinu i va?a braæa, kao i vi, i dok ne
   zaposjednu zemlju koju im daje Jahve, Bog va?. Tada se mo?ete vratiti u
   zemlju koja vam pripada i koju vam je dao Jahvin sluga Mojsije, na
   drugoj strani Jordana, prema istoku sunca.'"

   ^16Oni odgovore Jo?ui: "Sve ?to nam zapovjedi?, uèinit æemo, i kuda nas
   god po?alje?, poæi æemo.

   ^17Kao ?to smo slu?ali Mojsija, tako æemo se pokoravati i tebi. Samo
   neka Jahve, Bog tvoj, bude s tobom kao ?to bija?e s Mojsijem!

   ^18Tko se god usprotivi tvome glasu i ne poslu?a tvojih rijeèi u svemu
   ?to mu zapovjedi? neka bude pogubljen. Samo ti budi odva?an i hrabar!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Jo?ua, sin Nunov, posla potajno iz ?itima dvojicu uhoda s nalogom:
   "Idite, izvidite podruèje, osobito Jerihon." Oni odu i stignu u kuæu
   bludnice koja se zvala Rahaba i ondje prenoæe.

   ^2To bude javljeno kralju jerihonskom: "Evo, stigo?e noæas ovamo neki
   ljudi od sinova Izraelovih da izvide zemlju."

   ^3Tada kralj jerihonski poruèi Rahabi: "Izvedi ljude koji su do?li k
   tebi, koji su u?li u tvoj dom, jer su do?li uhoditi svu zemlju."

   ^4Ali ?ena uze ona dva èovjeka, sakri ih i reèe: "Istina, ti su ljudi
   do?li k meni, ali ja nisam znala odakle su.

   ^5Kada se u sumrak zatvarahu gradska vrata, oni odo?e i ja ne znam kamo
   su krenuli. Po?urite za njima jer ih jo? mo?ete stiæi."

   ^6A ona ih bija?e izvela na krov i sakrila pod netrveni lan ?to ga je
   ondje razastrla.

   ^7I po?ure se ljudi u potjeru za njima, prema Jordanu, sve do prijelaza
   preko rijeke; a kad je potjera izi?la, zatvore se za njima gradska
   vrata.

   ^8Dok jo? oni gore ne bijahu zaspali, popne se Rahaba k njima na krov

   ^9i reèe im: "Znam da vam je Jahve dao ovu zemlju, jer nas je sve
   uhvatio strah od vas i prezaju od vas svi ?itelji ovoga kraja.

   ^10Jer èusmo kako je Jahve isu?io vodu Crvenoga mora pred vama kada ste
   iza?li iz Egipta, i ono ?to ste uèinili dvojici kraljeva amorejskih s
   druge strane Jordana, Sihonu i Ogu, koje pogubiste.

   ^11Kad smo èuli sve to, zastalo nam srce i nitko da smogne snage da vam
   se suprotstavi jer Jahve, Bog va? - on je Bog gore na nebesima i dolje
   na zemlji.

   ^12Zakunite mi se, dakle, Jahvom da æete i vi uèiniti milost domu oca
   moga, kao ?to i ja uèinih milost vama, i dajte mi pouzdan znak

   ^13da æete ostaviti na ?ivotu moga oca i moju majku, braæu moju i
   sestre moje i sve njihovo i da æete nas izbaviti od smrti."

   ^14Odgovori?e joj ljudi: "?ivotom svojim jamèimo za vas, samo ako nas
   ne izdate. Kad nam Jahve dade zemlju, iskazat æemo ti milost i
   vjernost."

   ^15Rahaba ih zatim spusti po konopu kroz prozor jer joj je kuæa bila uz
   bedem i ona je do bedema stanovala.

   ^16Jo? im reèe: "Poðite prema gori da vas potjera ne naðe i krijte se
   ondje tri dana dok se progonitelji ne vrate, a onda idite svojim
   putem."

   ^17Ljudi joj odgovore: "Evo, ovako æemo ti ispuniti zakletvu kojom si
   nas zaklela:

   ^18kad uðemo u zemlju, poslu?i se ovim znakom: prive?i ovu crvenu vrpcu
   za prozor kroz koji nas spu?ta? i sakupi kod sebe, u kuæi, svoga oca, i
   svoju majku, i svoju braæu, i svu svoju rodbinu.

   ^19Tko god od vas stupi van preko praga tvoje kuæe, krv njegova na
   glavu njegovu: nije krivnja na nama - sam je krivac svojoj smrti; a tko
   ostane s tobom u kuæi, krv njegova neka padne na glave na?e - mi æemo
   biti krivci ako ga se tko rukom dotakne.

   ^20Ako pak izda? ovu na?u stvar, slobodni smo od zakletve kojom si nas
   zaklela."

   ^21A ona odgovori: "Neka bude kako rekoste!" Tada ih pusti i oni odo?e,
   a ona zaveza na prozor crvenu vrpcu.

   ^22Oni odo?e i doðo?e u goru i ondje ostado?e tri dana dok se ne vrati
   potjera; tra?ila ih je potjera na svim putovima, ali ih nije nigdje
   na?la.

   ^23Tada se vrate i one dvije uhode: siðu s gore, prijeðu preko rijeke i
   doðu k Jo?ui, sinu Nunovu, te ga izvijeste o svemu ?to im se dogodilo.

   ^24I reko?e Jo?ui: "Jahve nam je svu tu krajinu predao u ruke; sve je
   njezine stanovnike uhvatio strah pred nama."
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Urani Jo?ua i sa svim sinovima Izraelovim krene od ?itima. I stignu
   do Jordana pa ondje prije prelaza prenoæe.

   ^2Poslije tri dana proðu starje?ine kroz tabor i zapovjede puku:

   ^3"Èim ugledate Kovèeg saveza Jahve, Boga va?ega, i sveæenike levite
   koji ga nose, krenite svi sa svoga mjesta i poðite za njim.

   ^4Tako æete znati put kojim vam je iæi, jer tim putem jo? nikada niste
   i?li. Ali izmeðu vas i Kovèega neka bude razmak do dvije tisuæe lakata.
   I da mu se niste pribli?ili."

   ^5A Jo?ua zapovjedi narodu: "Posvetite se za sutra, jer æe sutra Jahve
   uèiniti èudesa meðu vama."

   ^6A sveæenicima Jo?ua zapovjedi: "Dignite Kovèeg saveza i nosite ga
   pred narodom." I digo?e Kovèeg saveza i ponije?e ga pred narodom.

   ^7Jahve reèe Jo?ui: "Danas te poèinjem uzvisivati pred oèima svega
   Izraela, neka znaju da sam s tobom kao ?to bijah s Mojsijem.

   ^8Ti pak zapovjedi sveæenicima koji nose Kovèeg saveza:' Kada stignete
   do voda jordanskih, u Jordanu se samom zaustavite.'"

   ^9Tada reèe Jo?ua Izraelcima: "Priðite i èujte rijeèi Jahve, Boga
   svojega."

   ^10I reèe Jo?ua: "Po ovomu æete spoznati da je meðu vama Bog ?ivi: on
   æe goniti ispred vas Kanaance, Hetite, Hivijce, Peri?ane, Girga?ane,
   Amorejce i Jebusejce.

   ^11Evo, Kovèeg saveza Gospodara sve zemlje proæi æe pred vama preko
   Jordana.

   ^12Izaberite odmah dvanaest ljudi iz plemena Izraelovih, po jednoga iz
   svakoga plemena.

   ^13Èim stopala sveæenika koji nose Kovèeg Jahve, Gospodara sve zemlje,
   stupe u Jordan, razdijelit æe se voda Jordana, i ona ?to teèe odozgo
   ustavit æe se kao nasip.'"

   ^14Kad je narod krenuo iz svojih ?atora da prijeðe preko Jordana,
   ponesu sveæenici Kovèeg saveza pred njim.

   ^15A kad su nosaèi Kovèega stigli do Jordana i kada su sveæenici koji
   su nosili Kovèeg zagazili u vodu na obali - a bilo je vrijeme ?etve kad
   se Jordan prelijeva preko svojih obala -

   ^16voda ?to je tekla odozgo daleko se, poput nasipa, ustavila kod grada
   Adame, koji se nalazi kraj Sartana; a voda ?to je otjecala dolje u
   Arabsko ili Slano more sasvim je otekla i narod je prelazio prema
   Jerihonu.

   ^17Sveæenici koji su nosili Kovèeg saveza Jahvina stajahu na suhu usred
   Jordana i prela?a?e Izrael po suhu sve dok sav narod ne prijeðe preko
   rijeke.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Po?to je sav narod pre?ao preko Jordana, reèe Jahve Jo?ui:

   ^2"Izaberite iz naroda dvanaest ljudi, od svakoga plemena po jednoga,

   ^3i zapovjedite im: 'Dignite odavde, iz sredine Jordana - s mjesta gdje
   stoje noge sveæenika - dvanaest kamenova koje æete ponijeti sa sobom i
   polo?iti na mjestu gdje budete noæas prenoæili.'"

   ^4Tada pozva Jo?ua dvanaest ljudi koje je bio izabrao izmeðu sinova
   Izraelovih, iz svakoga plemena po jednoga èovjeka,

   ^5i reèe im: "Idite pred Kovèeg Jahve, Boga svoga, u sredinu Jordana, i
   neka svaki donese na svojim ramenima po jedan kamen prema broju plemena
   Izraelovih.

   ^6To æe biti na spomen meðu vama. Kad vas jednoga dana budu pitala va?a
   djeca: '?to vam znaèe ovi kamenovi?'

   ^7reæi æete im: 'Voda se Jordana razdijelila pred Kovèegom saveza
   Jahvina kad je prelazio preko Jordana.' I ovo æe kamenje biti vjeèni
   spomen sinovima Izraelovim."

   ^8Izraelci uèine kako im je zapovjedio Jo?ua, uzmu dvanaest kamenova iz
   sredine Jordana, prema broju plemena Izraelovih, kako je Jahve naredio
   Jo?ui: prenesu ih do svoga noæi?ta i polo?e ondje.

   ^9Zatim Jo?ua postavi usred Jordana dvanaest kamenova na mjesta gdje su
   stajale noge sveæenika koji su nosili Kovèeg saveza. Ondje stoje i
   danas.

   ^10Sveæenici koji su nosili Kovèeg saveza stajali su usred Jordana, sve
   dok se nije izvr?ilo sve ?to je Jahve zapovjedio Jo?ui da narod izvr?i,
   sasvim onako kao ?to Mojsije bija?e naredio Jo?ui. A narod je ?urno
   prelazio.

   ^11Po?to je sav narod pre?ao, prijeðu i sveæenici s Kovèegom saveza
   Jahvina i krenu pred narodom.

   ^12Tada sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Mana?eova u
   bojnoj opremi stanu na èelo sinova Izraelovih, kao ?to im bija?e
   zapovjedio Mojsije.

   ^13Oko èetrdeset tisuæa naoru?anih ljudi pre?lo je pred Jahvom da se
   bori na Jerihonskim poljanama.

   ^14Toga dana uzvisi Jahve Jo?uu pred svim Izraelom i svi ga se bojahu,
   kao nekoæ Mojsija, u sve dane njegova ?ivota.

   ^15Jahve reèe Jo?ui:

   ^16"Zapovjedi sveæenicima koji nose Kovèeg saveza neka izaðu iz
   Jordana."

   ^17Tada Jo?ua zapovjedi sveæenicima: "Izaðite iz Jordana!"

   ^18A èim su sveæenici koji su nosili Kovèeg saveza Jahvina iza?li isred
   Jordana i stali nogama na suho, vrate se vode Jordana na svoje mjesto i
   poteku kao i prije preko svojih obala.

   ^19Narod je iza?ao iz Jordana desetog dana prvoga mjeseca. Tada se
   utaborio u Gilgalu, istoèno od Jerihona.

   ^20A onih dvanaest kamenova ?to su ih uzeli sa sobom iz Jordana, Jo?ua
   postavi u Gilgalu.

   ^21Tada reèe Izraelcima: "Ako potomci va?i upitaju jednoga dana svoje
   oèeve: '?to znaèi ovo kamenje?' -

   ^22vi ih pouèite ovako: 'Izrael je ovdje po suhu pre?ao preko Jordana

   ^23jer je Jahve, Bog va?, osu?io pred vama vodu Jordana dok ne
   prijeðoste, kao ?to je uèinio Jahve, Bog va?, s Morem crvenim kad ga je
   osu?io pred nama dok ne prijeðosmo.

   ^24A sve to, da bi znali svi narodi zemlje koliko je moæna ruka
   Jahvina, i vi sami da se svagda bojite Jahve, Boga svoga.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Po?to su èuli svi kraljevi amorejski na zapadnoj strani Jordana i
   svi kraljevi kanaanski koji bijahu uz more da je Jahve osu?io Jordan
   pred Izraelcima dok ne prijeðo?e, zastade im srce i nestade im juna?tva
   pred Izraelcima.

   ^2U to vrijeme Jahve reèe Jo?ui: "Naèini sebi kamene no?eve i ponovo
   obre?i Izraelce."

   ^3Jo?ua naèini sebi kamene no?eve i obreza Izraelce na bre?uljku
   Aralotu.

   ^4A evo za?to ih je Jo?ua obrezao: sve ljudstvo ?to je izi?lo iz
   Egipta, sve ?to moga?e nositi oru?je, pomrlo je na putu kroz pustinju.

   ^5Svi oni bijahu obrezani, ali nije bio obrezan nitko koji se rodio na
   putu kroz pustinju, poslije izlaska iz Egipta,

   ^6jer su èetrdeset godina Izraelci lutali pustinjom dok ne pomrije?e
   svi za oru?je sposobni koji bijahu izi?li iz Egipta; nisu slu?ali glasa
   Jahvina te im se Jahve zakleo da njihove oèi neæe vidjeti zemlju koju
   je obeæao njihovim ocima - zemlju u kojoj teèe mlijeko i med.

   ^7Na njihovo je mjesto podigao sinove njihove i njih je Jo?ua obrezao:
   nisu bili obrezani jer se na putu nije obrezivalo.

   ^8Kad je bio obrezan sav narod, poèivali su u taboru sve dok nisu
   ozdravili.

   ^9Tada reèe Jahve Jo?ui: "Danas skidoh s vas sramotu egipatsku." I
   prozva se ono mjesto Gilgal sve do na?ih dana.

   ^10Izraelci se, dakle, utabori?e u Gilgalu i ondje na Jerihonskim
   poljanama proslavi?e Pashu uveèer èetrnaestoga dana u mjesecu.

   ^11A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su od uroda
   one zemlje: beskvasna kruha i pr?ena zrnja.

   ^12I mÓana je prestala padati èim su poèeli jesti plodove zemlje. Tako
   Izraelci nisu vi?e imali mane, nego su se te godine hranili plodovima
   zemlje kanaanske.

   ^13Kad se Jo?ua pribli?io gradu Jerihonu, podi?e oèi i ugleda èovjeka
   kako pred njim stoji s isukanim maèem u ruci. Jo?ua mu pristupi i upita
   ga: "Jesi li ti s nama ili s na?im neprijateljima?"

   ^14A on odgovori: "Ne, ja sam voða vojske Jahvine i upravo sam do?ao
   ..." Tada Jo?ua pade nièice, pokloni mu se i reèe: "?to zapovijeda?
   Gospodaru, sluzi svome?"

   ^15A voða vojske Jahvine odgovori Jo?ui: "Skini obuæu s nogu svojih,
   jer je sveto mjesto na kojem stoji?." I Jo?ua uèini tako.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 A Jerihon staja?e silno utvrðen i zatvoren pred sinovima Izraelovim.
   Nitko nije izlazio niti je tko ulazio.

   ^2Tada Jahve reèe Jo?ui: "Evo, predajem ti u ruke Jerihon i kralja
   njegova s ratnicima.

   ^3Svi vi ratnici obiðite oko grada jedanput na dan. Tako èinite ?est
   dana.

   ^4A sedam sveæenika neka nose pred Kovèegom sedam truba od ovnujskih
   rogova. Sedmoga dana obiðite sedam puta oko grada, a sveæenici neka
   trube u trublje.

   ^5Pa kad ote?uæi zatrube u rog ovnujski, neka sav narod, èim èuje glas
   trube, podigne silnu bojnu viku. I sru?it æe se gradski bedemi, a narod
   neka tada ulazi svaki odande gdje se naðe."

   ^6Jo?ua, sin Nunov, pozva k sebi sveæenike i reèe im: "Uzmite Kovèeg
   saveza, a sedam sveæenika neka ponese sedam truba od rogova ovnujskih
   pred Kovèegom Jahvinim."

   ^7A narodu reèe: "Poðite i obiðite oko grada, a ratnici neka idu pred
   Kovèegom Jahvinim."

   ^8I bi kako je Jo?ua zapovjedio narodu. Poðe sedam sveæenika noseæi
   trube od rogova ovnujskih: trubili su u rogove, a Kovèeg Jahvin iða?e
   za njima.

   ^9Ratnici poðo?e pred sveæenicima koji su trubili u trube, a zalaznica
   krenu za Kovèegom. Stupali su tako dok se glas truba razlijegao.

   ^10A narodu bija?e zapovjedio Jo?ua govoreæi: "Ne vièite i ne dajte
   glasa od sebe i nijedna rijeè neka se ne èuje iz va?ih usta dok vam ne
   ka?em: 'Vièite!' Tada neka odjekne bojna vika."

   ^11I naredi da Kovèeg Jahvin obiðe jednom oko grada pa da se vrate u
   tabor i ondje prenoæe.

   ^12Sutradan urani Jo?ua, a sveæenici ponesu Kovèeg saveza.

   ^13A sedam sveæenika koji su nosili sedam truba od rogova ovnujskih
   poðu pred Kovèegom Jahvinim. Iduæi trubili su u trube, ratnici iðahu
   pred njima, a zalaznica pak za Kovèegom Jahvinim dok su trube
   odjekivale.

   ^14Tako i drugog dana obiðu jednom oko grada pa se vrate natrag u
   tabor. Tako su èinili ?est dana.

   ^15A sedmoga dana zorom ustanu i obiðu oko grada istim onakvim redom
   sedam puta. Samo su toga dana obi?li oko grada sedam puta.

   ^16Za sedmog obilaska sna?no zatrube sveæenici u rogove, a Jo?ua reèe
   narodu: "Klièite bojne poklike jer vam je Jahve predao grad!

   ^17Grad neka bude 'herem' Jahvi - uklet i predan uni?tenju sa svime ?to
   je u njemu. Samo bludnica Rahaba da ostane ?iva i svi koji budu s njom
   u kuæi, jer je ona sakrila uhode koje smo poslali.

   ^18A èuvajte se svega ukletog u gradu da i sami ne budete prokleti ?to
   ste uzeli ukleto, jer biste time navukli prokletstvo na tabor i
   unesreæili ga.

   ^19Zato sve srebro i zlato, sve bakreno i ?eljezno posuðe neka bude
   posveæeno Jahvi i pohranjeno u riznicu."

   ^20Tada povika narod i odjeknu?e trube. Kada se zaori glas truba i
   bojni povici naroda, pado?e bedemi i narod prodrije u grad, svatko
   odande gdje se na?ao, i osvoji?e ga.

   ^21I tada izvr?i?e kletvu ni?teæi o?tricom maèa sve ?to bija?e u gradu:
   mu?ko i ?ensko, staro i mlado, volove, ovce i magarad.

   ^22A onoj dvojici ?to su uhodili zemlju reèe Jo?ua: "Idite u kuæu one
   bludnice pa izvedite ?enu sa svima njezinima, kako joj se zakleste."

   ^23I mladi ljudi, uhode, odo?e te izvedo?e Rahabu, njezina oca i
   njezinu majku, braæu i svu rodbinu. Izvedo?e sve njezine i smjesti?e ih
   izvan izraelskog tabora.

   ^24Spali?e grad i sve ?to bija?e u njemu: uze?e samo srebro, zlato,
   tuèano i ?eljezno posuðe i stavi?e u riznicu Doma Jahvina.

   ^25Ali bludnicu Rahabu, svu njenu obitelj i sve njihovo po?tedi Jo?ua.
   Ona ostade meðu Izraelcima sve do danas, jer je sakrila glasnike koje
   je poslao Jo?ua da uhode Jerihon.

   ^26Tada izreèe Jo?ua ovu kletvu: "Proklet bio pred licem Jahve èovjek
   koji poku?a da ponovo gradi Jerihon: gradio mu temelje na svom prvencu,
   podizao mu vrata na svome mezimcu!"

   ^27Jahve je bio s Jo?uom te se pronio glas o njemu po svoj zemlji.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Ali se sinovi Izraelovi te?ko ogrije?i?e o "herem", jer je Akan, sin
   Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina, uzeo od
   ukletih stvari, i Jahve se razgnjevi na sinove Izraelove.

   ^2Jo?ua pak posla ljude iz Jerihona u Aj, koji le?i istoèno od Betela,
   i reèe im: "Uziðite onamo, izvidite kraj!" Ljudi odo?e te izvidje?e Aj.

   ^3Vrativ?i se k Jo?ui, reko?e mu: "Ne treba da onamo uzlazi sav narod;
   dvije do tri tisuæe ljudi neka idu da osvoje Aj. Ne muèi onamo sav
   narod, jer je ondje malo svijeta."

   ^4Poðe onamo oko tri tisuæe ljudi od svega naroda, ali su morali
   pobjeæi pred onima iz Aja.

   ^5Ajani pobi?e oko trideset i ?est ljudi i tjerali su ih ispred svojih
   vrata do ?ebarima: pobili su ih na strmini. Klonu tada srce narodu kao
   da mu je voda u ?ilama.

   ^6Razdrije Jo?ua haljine svoje i baci se nièice pred Kovèegom Jahvinim,
   i ostade tako do veèeri, on i starje?ine u Izraelu, posuv?i glave
   pepelom.

   ^7Tada reèe Jo?ua: "Jao, Gospode Jahve, za?to si preveo ovaj narod
   preko Jordana? Da nas preda? u ruke Amorejaca da nas pobiju? Kamo sreæe
   da smo stali s onu stranu Jordana!

   ^8Oprosti, Gospode! ?to drugo da reèem kad je Izrael okrenuo leða pred
   svojim neprijateljima?

   ^9Ako to èuju Kanaanci i ostali ?itelji zemlje, udru?it æe se protiv
   nas da zbri?u ime na?e sa zemlje. ?to æe?, dakle, uèiniti za veliko ime
   svoje?"

   ^10A Jahve odgovori Jo?ui: "Ustani! Za?to si pao nièice?

   ^11Izrael je sagrije?io: prekr?ili su Savez kojim sam ih vezao. Zaista,
   uze?e ukleto, porobi?e, posakriva?e i prisvoji?e.

   ^12I zato Izraelci ne mogu izdr?ati pred svojim neprijateljima, okreæu
   leða pred protivnicima jer su postali ukleti. Ja ne mogu vi?e biti s
   vama ako iz svoje sredine ne maknete proklete.

   ^13Ustani! Sazovi narod na posveæenje i reci mu: Posvetite se za sutra,
   jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Kletva je u tebi, Izraele; i
   neæe? izdr?ati pred svojim neprijateljima sve dok ne odstranite kletvu
   iz svoje sredine.'

   ^14Zato sutra zorom pristupite pleme za plemenom; iz plemena koje
   odredi Jahve priæi æe rod za rodom, a onda iz roda koji oznaèi Jahve
   pristupit æe obitelj po obitelj, a iz obitelji koju oznaèi Jahve
   pristupit æe èovjek za èovjekom.

   ^15I tko se tada naðe s ukletom stvari, neka se spali on i sve ?to mu
   pripada, jer je prekr?io Savez Jahvin i osramotio Izraela."

   ^16Urani Jo?ua ujutro i pozva Izraela po plemenima; pristupi?e i otkri
   se pleme Judino.

   ^17Potom pristupi rod za rodom iz plemena Judina i pronaðe se rod
   Zerahov. Pristupi?e obitelji roda Zerahova, domaæin jedan za drugim, i
   pronaðo?e obitelj Zabdijevu.

   ^18Naposljetku naredi Jo?ua da pristupi obitelj Zabdijeva, mu?karac
   jedan za drugim, i prona?ao se Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina
   Zerahova, od plemena Judina.

   ^19Tada reèe Jo?ua Akanu: "Sine moj, daj slavu Jahvi, Bogu Izraelovu, i
   priznaj mu ?to si uèinio; objasni ?to si uèinio i nemoj mi ni?ta
   tajiti."

   ^20Akan reèe Jo?ui: "Zaista, ja sagrije?ih Jahvi, Bogu Izraelovu, i evo
   ?to sam uèinio:

   ^21vidjeh u plijenu lijep ?inearski pla?t, dvije stotine srebrnjaka i
   zlatnu ?ipku vrijednu pedeset srebrnjaka, pa se polakomih i uzeh sebi.
   Eno je sve zakopano usred moga ?atora, a srebro je odozdo."

   ^22Tada uputi Jo?ua poslanike, koji otrèa?e u ?ator. I gle, sve bija?e
   zakopano u ?atoru, a odozdo srebro.

   ^23Uzmu sve iz ?atora i donesu Jo?ui i starje?inama Izraelovim i
   prostrije?e sve pred Jahvu.

   ^24Tada uze Jo?ua Akana, sina Zerahova, i srebro, pla?t i zlatnu ?ipku,
   i sve sinove i kæeri njegove, volove njegove i magarad, i ovce, ?ator
   njegov i sve ?to bija?e njegovo te ga izvede u dolinu Akor. Pratio ih
   sav Izrael.

   ^25Reèe Jo?ua: "Kako si ti nas unesreæio, tako danas tebe unesreæio
   Jahve!" I kamenova ga sav Izrael.

   ^26Potom navali?e na njega gomilu kamenja, koje stoji do danas. Tako se
   Jahve ubla?i od svoga ?estoka gnjeva. Zbog toga se dogaðaja prozva ono
   mjesto dolina Akor i tako se zove do danas.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Tada reèe Jahve Jo?ui: "Ne boj se i ne strahuj! Uzmi sa sobom sve
   ratnike, ustani i navali na Aj. Gle, predajem ti u ruke ajskoga kralja,
   njegov narod, grad i zemlju njegovu.

   ^2Uèini s Ajem i s njegovim kraljem kao ?to si uèinio s Jerihonom i
   njegovim kraljem; ali vam je slobodno da prigrabite plijen iz njega i
   njegovu stoku. Postavi gradu zasjedu s leða."

   ^3Spremi se Jo?ua da navali na Aj i svi ratnici s njime. Izabrao je
   trideset tisuæa junaka i poslao ih noæu;

   ^4dade im zapovijed: "Pazite! Poæi æete u zasjedu gradu s leða, ali da
   ne budete predaleko od grada i budite svi spremni.

   ^5A ja i sav narod koji me prati primaknut æemo se gradu; i kada ljudi
   iz Aja izaðu pred nas, mi æemo kao i prije pobjeæi ispred njih.

   ^6Oni æe onda navaliti za nama dok ih ne odvedemo od grada jer æe
   misliti: 'Bje?e ispred nas kao i prije.'

   ^7Tada provalite iz zasjede i zauzmite grad: Jahve, Bog va?, predat æe
   vam ga u ruke.

   ^8Kad jednom osvojite grad, spalite ga ognjem. Uèinite to po Jahvinoj
   zapovijedi. Pazite, to vam zapovjedih."

   ^9Jo?ua ih posla i oni odo?e u zasjedu te se smjesti?e izmeðu Betela i
   Aja, gradu sa zapada. A Jo?ua provede noæ meðu narodom.

   ^10Uraniv?i, Jo?ua ujutro prebroja narod i poðe sa starje?inama
   Izraelovim pred narodom na Aj.

   ^11Svi ratnici krenu s njim i kad se primaknu gradu, utabore se Aju sa
   sjevera, tako da je izmeðu njih i mjesta bila ravnica.

   ^12Jo?ua uze oko pet tisuæa ljudi i namjesti zasjedu izmeðu Betela i
   Aja, gradu sa zapadne strane.

   ^13A narod se smjesti u tabor, koji je bio na sjeveru grada, dok je
   njegova zalaznica bila na zapadu grada. Jo?ua opet provede noæ usred
   naroda.

   ^14Kad je sve to vidio ajski kralj, po?uri se te izaðe on i sav njegov
   narod niz obronak prema Arabi u boj protiv Izraela. A nisu ni slutili
   da je iza grada namje?tena zasjeda.

   ^15Tada Jo?ua i sav Izrael nagnu bje?ati kao da su ih pobijedili. I
   bje?ali su putem prema pustinji.

   ^16Ajani nato pozva?e sve iz grada i dado?e se za njima u potjeru te,
   goneæi Jo?uu, odvoje se od grada.

   ^17I ne ostade nitko u Aju i Betelu da nije po?ao za Izraelcima.
   Ostavili su grad otvoren i gonili Izraelce.

   ^18Tada reèe Jahve Jo?ui: "Zamahni kopljem ?to ti je u ruci prema Aju:
   predajem ti ga u ruke." I podi?e Jo?ua koplje ?to mu bje?e u ruci i
   zamahnu prema gradu.

   ^19I tek ?to je podigao ruku, dignu se ljudi iz zasjede i potrèe prema
   gradu, osvoje ga i umah ga ognjem zapale.

   ^20Kada se oni iz Aja obazre?e, imado?e ?to vidjeti: dim se dizao iz
   grada prema nebu. I nitko od njih nije imao kuda uteæi ni tamo ni amo.
   Tada se narod koji je bje?ao prema pustinji okrenuo prema
   progoniteljima.

   ^21Vidjev?i Jo?ua i sav Izrael da je zasjeda zauzela grad i da se di?e
   dim iz grada, vrate se i udare na ljude iz Aja.

   ^22Njihovi su im iza?li u susret iz grada, i tako se oni iz Aja naðo?e
   posred Izraelaca, opkoljeni i s jedne i s druge strane: bi?e pobijeni
   tako te ni jedan ne ostade ?iv niti uteèe.

   ^23A kralja Aja uhvati?e ?iva i dovedo?e ga Jo?ui.

   ^24Kad su Izraelci pobili sve stanovnike Aja na otvorenu polju i u
   pustinji, kuda su ih gonili, i kada svi pado?e od maèa, vrati?e se
   Izraelci u Aj i sasjeko?e maèem sve ?to bje?e u njemu.

   ^25Bilo je dvanaest tisuæa onih koji su izginuli toga dana, ljudi i
   ?ena - sav Aj.

   ^26Jo?ua nije spu?tao ruke kojom bija?e zamahnuo kopljem sve dok nisu
   poubijani svi stanovnici Aja.

   ^27Samo stoku i plijen iz onoga grada razdijele meðu sobom Izraelci,
   kao ?to je Jahve zapovjedio Jo?ui.

   ^28Jo?ua spali Aj i uèini ga za sve vijeke ru?evinom, pustim mjestom do
   danas.

   ^29Kralja ajskoga objesi o drvo do veèeri. O zapadu sunèanom zapovjedi
   Jo?ua te skinu?e truplo s drveta, baci?e ga pred gradska vrata i
   nabaca?e na nj veliku gomilu kamenja, koja stoji i danas.

   ^30Tada podi?e Jo?ua ?rtvenik Jahvi, Bogu Izraelovu, na gori Ebalu,

   ^31kao ?to je zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin, svim sinovima
   Izraelovim i kako je napisano u Mojsijevoj knjizi Zakona: ?rtvenik od
   grubog kamena, neklesanog ?eljezom. Na njemu bi prinesena Jahvi ?rtva
   paljenica i prièesnica.

   ^32Tu na kamenju Jo?ua prepi?e Zakon Mojsijev koji bje?e napisan za
   sinove Izraelove.

   ^33I sav Izrael i njegove starje?ine, glavari narodni i suci, do?ljaci
   i domaæi, stanu s obje strane Kovèega prema sveæenicima i levitima koji
   su nosili Kovèeg saveza Jahvina - polovina prema gori Gerizimu, a
   polovina prema gori Ebalu - da bi se blagoslovio puk Izraelov prema
   obredu koji zapovjedi Mojsije.

   ^34Tada proèita Jo?ua svaku rijeè Zakona, blagoslov i prokletstvo, sve
   kako je napisano u knjizi Zakona.

   ^35Nije Jo?ua propustio nijedne Mojsijeve naredbe, nego ih je sve
   proèitao pred saborom svih Izraelaca, pred ?enama, djecom i do?ljacima
   koji su i?li s njima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 O tim su dogaðajima èuli svi kraljevi s onu stranu Jordana - u
   Gorju, u ?efeli i du? èitave obale Velikoga mora sve do Libanona:
   Hetiti, Amorejci, Kanaanci, Peri?ani, Hivijci, Jebusejci -

   ^2pa se svi udru?i?e da slo?no udare protiv Jo?ue i Izraela.

   ^3A stanovnici Gibeona, pouèeni onim ?to Jo?ua uèini Jerihonu i Aju,

   ^4dosjete se lukavstvu. Uzmu hiniti da su putnici: bace na svoje
   magarce stare vreæe i vinske mje?ine, poderane i zakrpane.

   ^5Obuli su na noge rabljenu i pokrpanu obuæu i vrgli na se staru
   odjeæu. Sav kruh ?to su ga ponijeli na put bija?e suh i razdrobljen.

   ^6Stigo?e Jo?ui u gilgalski tabor i reko?e njemu i ljudima Izraelcima:
   "Dolazimo iz daleke zemlje, sklopite savez s nama."

   ^7Ali ljudi Izraelci ka?u tim Hivijcima: "Tko zna ne ?ivite li mo?da
   meðu nama? Kako æemo, dakle, sklopiti savez s vama?"

   ^8A oni odgovore Jo?ui: "Tvoje smo sluge!" Jo?ua ih upita: "Tko ste i
   odakle dolazite?"

   ^9Odgovore: "Daleka je zemlja iz koje dolaze tvoje sluge u ime Jahve,
   Boga tvojega: èuli smo za slavu njegovu i za sve ?to je uèinio u Egiptu

   ^10i za ono ?to je uèinio dvojici kraljeva amorejskih koji su vladali s
   onu stranu Jordana - Sihonu, kralju he?bonskom, i Ogu, kralju ba?anskom
   u A?tarotu.

   ^11Tada nam reko?e na?e starje?ine i svi u na?oj zemlji: 'Opskrbite se
   hranom za put, poðite im u susret i recite im: Va?e smo sluge, sklopite
   dakle savez s nama.'

   ^12Evo na?ega kruha: vruæ smo ponijeli na put od kuæa svojih kada smo
   krenuli k vama, a sada je, evo, suh i razdrobljen.

   ^13A ovo su vinski mjehovi: nove smo ih nalili, pa su se, evo, veæ
   poderali; i haljine na?e i obuæa veæ su tro?ni od dalekog puta."

   ^14I povjerova?e im ljudi po putnoj opskrbi, ne pitajuæi Jahvu ?to æe
   im reæi.

   ^15Jo?ua uglavi s njima mir i sklopi savez s njima da æe ih po?tedjeti.
   I glavari se na to zakunu.

   ^16A poslije tri dana, po?to su sklopili s njima savez, saznalo se da
   su im susjedi i da ?ive usred Izraela.

   ^17Tada krenu Izraelci iz tabora i stignu u njihove gradove, a to su
   bili Gibeon, Kefira, Beerot i Kirjat Jearim.

   ^18Ali ih nisu napali sinovi Izraelovi, jer su im se glavari zajednice
   zakleli Jahvom, Bogom Izraelovim. Ali sva zajednica poèe rogoboriti
   protiv glavara.

   ^19Tada svi glavari reko?e zajednici: "Mi smo im se zakleli Jahvom,
   Bogom Izraelovim, i zato ih ne smijemo dirati.

   ^20Evo ?to æemo: pustimo ih da ?ive, kako nas ne bi stigla srd?ba zbog
   zakletve kojom smo se zakleli."

   ^21Jo? dometnu?e glavari: "Neka ?ive i neka budu drvosjeèe i vodono?e
   svoj zajednici." Sva zajednica prihvati ?to reko?e glavari.

   ^22Jo?ua pozva Gibeonce i reèe im: "Za?to nas prevariste govoreæi:
   'Vrlo smo daleko od vas', kad eto ?ivite usred nas?

   ^23Zato æe sada na vama biti kletva i nikada neæe nestati meðu vama
   ropstva: bit æete drvosjeèe i vodono?e za Dom Boga moga."

   ^24Oni odgovore Jo?ui: "Sa svih strana dolazili su glasovi nama,
   slugama tvojim, kako je Jahve, Bog tvoj, odredio Mojsiju, sluzi svomu,
   da æe vam dati svu zemlju i da æe istrijebiti ispred vas sve stanovnike
   ove zemlje; silno smo se upla?ili od vas za svoje ?ivote i zato smo
   uèinili ovo.

   ^25I sada smo, evo, u tvojim rukama: uèini s nama ?to misli? da je
   dobro i pravo."

   ^26A on im je uèinio ovako: izbavio ih iz ruku sinova Izraelovih te ih
   nisu pobili.

   ^27I od toga dana naredi im Jo?ua da sijeku drva i nose vodu, sve do
   danas, za zajednicu i za ?rtvenik Jahvin na mjestu koje se god izabere.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 A kad èu jeruzalemski kralj Adoni-Sedek da je Jo?ua zauzeo Aj i da
   ga je izruèio "heremu", kletom uni?tenju, kao ?to je uèinio s Jerihonom
   i njegovim kraljem, i da su stanovnici Gibeona uèinili mir s Izraelom i
   ukljuèili se meðu njih,

   ^2vrlo se upla?i, jer je Gibeon bio znaèajan kao kakav kraljevski grad,
   veæi od Aja, a svi ?itelji njegovi bijahu ratnici.

   ^3Zato jeruzalemski kralj Adoni-Sedek poruèi Hohamu, kralju hebronskom,
   Piramu, kralju jarmutskom, Jafiji, kralju laki?kom, i Debiru, kralju
   eglonskom:

   ^4"Doðite k meni i pomozite mi da udarimo na Gibeon, jer je uèinio mir
   s Jo?uom i Izraelcima!"

   ^5Udru?i se tada pet kraljeva amorejskih: kralj jeruzalemski, kralj
   hebronski, kralj jarmutski, kralj laki?ki i kralj eglonski; krenu oni i
   sva njihova vojska, opsjednu grad Gibeon i poènu ga napadati.

   ^6Tada Gibeonci poruèi?e Jo?ui u tabor u Gilgalu: "Ne napu?taj svojih
   slugu, nego se po?uri k nama da nas izbavi? i da nam pomogne?, jer su
   se protiv nas udru?ili svi amorejski kraljevi koji ?ive u Gorju."

   ^7I poðe Jo?ua iz Gilgala, a s njim i svi ratnici, sve vrsni junaci.

   ^8A Jahve reèe Jo?ui: "Ne boj se! Ja sam ih predao u tvoje ruke i
   nijedan od njih neæe se odr?ati pred tobom."

   ^9I udari na njih Jo?ua iznenadno, po?to je svu noæ i?ao od Gilgala.

   ^10I smete ih Jahve pred Izraelcima, koji ih te?ko porazi?e kod Gibeona
   i potjera?e prema strmini kojom se uzlazi u Bet-Horon. Tukli su ih sve
   do Azeke i do Makede.

   ^11A dok su bje?ali pred Izraelom uz bethoronsku strminu, bacao je
   Jahve s neba na njih tuèu kamenja sve do Azeke te su ginuli. I poginulo
   ih je vi?e od tuèe kamene nego ?to su ih pobili sinovi Izraelovi svojim
   maèevima.

   ^12Onoga dana kada Jahve predade Amorejce sinovima Izraelovim, obrati
   se Jo?ua Jahvi i povièe pred Izraelcima: "Stani, sunce, iznad Gibeona,
   i mjeseèe, iznad dola Ajalona!"

   ^13I stade sunce i zaustavi se mjesec sve dok se nije narod osvetio
   neprijateljima svojim. Ne pi?e li to u knjizi Pravednika? I stade sunce
   nasred neba i nije se nagnulo k zapadu gotovo cio dan.

   ^14Nije bilo takva dana ni prije ni poslije da bi se Jahve odazvao
   glasu èovjeèjem. Tako je Jahve vojevao za Izraela.

   ^15Potom se vrati Jo?ua i sav Izrael s njim u tabor gilgalski.

   ^16A onih pet kraljeva uteèe i sakri se u peæinu kod Makede.

   ^17Javi?e Jo?ui: "Otkriveno je pet kraljeva sakrivenih u peæini kod
   Makede."

   ^18A Jo?ua reèe: "Navalite veliko kamenje peæini na otvor i postavite
   ljude pred nju da je èuvaju.

   ^19A vi se drugi ne zadr?avajte, nego tjerajte svoje neprijatelje i
   tucite ih s leða; ne dajte im da uðu u svoje gradove, jer ih Jahve, Bog
   va?, predade u va?e ruke."

   ^20A kad Jo?ua i sinovi Izraelovi okonèa?e bitku te?kim pokoljem -
   utekla im je samo nekolicina pre?ivjelih u tvrde gradove -

   ^21vrati se narod zdrav i èitav k Jo?ui u tabor u Makedi. I nitko vi?e
   ni da pisne protiv sinova Izraelovih.

   ^22Tada reèe Jo?ua: "Otvorite ulaz u peæinu i odande mi izvedite onih
   pet kraljeva."

   ^23I uèine tako, izvedu k njemu iz peæine onih pet kraljeva: kralja
   jeruzalemskoga, kralja hebronskoga, kralja jarmutskoga, kralja laki?kog
   i kralja eglonskog.

   ^24A kad ih izvedo?e, pozva Jo?ua sve Izraelce i reèe vojskovoðama koji
   su ga pratili: "Priðite i stanite svojim nogama na vratove ovih
   kraljeva." Oni pristupe i stanu im svojim nogama na vratove.

   ^25Reèe Jo?ua: "Ne bojte se i ne pla?ite se! Hrabri budite i odluèni,
   jer æe tako Jahve uèiniti sa svim va?im neprijateljima s kojima se
   budete borili."

   ^26Potom Jo?ua naredi da ih pogube i objese na pet stabala; i visjeli
   su ondje do veèeri.

   ^27A o zalasku sunèanom zapovjedi Jo?ua te ih skido?e s drveæa i baci?e
   u istu onu peæinu u koju se bijahu sklonili te na otvor navali?e golemo
   kamenje, koje je i danas ondje.

   ^28Istoga dana zauze Jo?ua Makedu: udari na grad o?tricom maèa i pogubi
   kralja njegova i sve ?ivo u gradu izruèi "heremu", kletom uni?tenju, ne
   pu?tajuæi da itko utekne. I uèini s kraljem makedskim kao ?to je uèinio
   s kraljem jerihonskim.

   ^29Ode zatim Jo?ua i sav Izrael iz Makede u Libnu i udari na nju.

   ^30I nju Jahve i njena kralja predade u ruke Izraelu, koji o?tricom
   maèa pobi sve ?ivo u njoj; ne po?tedje nikoga, a s kraljem Libne uèini
   ?to i s kraljem jerihonskim.

   ^31Potom ode Jo?ua i svi Izraelci iz Libne u Laki?, opsjede ga i
   napade.

   ^32Jahve predade Laki? u ruke Izraela, koji ga osvoji sutradan: pobi?e
   o?tricom maèa sve ?ivo u njemu, onako kao ?to su uèinili s Libnom.

   ^33Tada ustade Horam, kralj Gezera, da pomogne Laki?u, ali Jo?ua porazi
   njega i njegov narod tako te nitko ne pre?ivje.

   ^34Jo?ua krenu zatim sa svim Izraelcima od Laki?a na Eglon. Opsjedo?e
   grad i napado?e ga.

   ^35Osvoji?e ga jo? istoga dana i pobi?e sve o?tricom maèa. Sve ?ivo
   izruèi?e kletom uni?tenju, kako su uèinili s Laki?em.

   ^36Onda Jo?ua sa svim Izraelom krenu od Eglona na Hebron i napade ga.

   ^37Osvoji?e ga i pobi?e sve o?tricom maèa, kralja i stanovni?tvo u svim
   mjestima koja mu pripadaju, ne po?tedjev?i nikoga. Uèini s njime kao s
   Eglonom. Grad sa svim svojim stanovni?tvom bi izruèen kletom uni?tenju.

   ^38Napokon krenu Jo?ua i sav Izrael s njim na Debir i napado?e ga.

   ^39Osvoji?e ga i razori?e; kralja njegova i ?itelje okolnih mjesta
   pobi?e o?tricom maèa. Kletom uni?tenju izruèi?e sve njegovo
   stanovni?tvo. Ne po?tedje?e nikoga. I uèini Jo?ua s Debirom i njegovim
   kraljem kao ?to je uèinio s Hebronom i njegovim kraljem, s Libnom i
   njezinim kraljem.

   ^40Tako je Jo?ua zauzeo sav onaj kraj: Gorje i Negeb, ?efelu i Visoèje
   - i sve njihove kraljeve. Ne ostavi pre?ivjelih, veæ izruèi kletom
   uni?tenju sve ?to je disalo, kako je zapovjedio Jahve, Bog Izraelov.

   ^41I pobi ih Jo?ua sve od Kade? Barnee do Gaze i sav kraj Go?en do
   Gibeona.

   ^42Sve tamo?nje kraljeve i zemlje njihove zauze Jo?ua ujedanput, jer se
   za Izraela borio Jahve, Bog Izraelov.

   ^43Naposljetku se Jo?ua i sav Izrael vrati?e u tabor u Gilgalu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Kad je sve to èuo Jabin, kralj od Hasora, obavijesti Jobaba, kralja
   od Madona, i kralja od ?imrona, i kralja od Ak?afa,

   ^2i kraljeve na sjeveru, u Gorju, i u Arabi ju?no od Kinereta, i u
   ?efeli, i na uzvi?icama Dora prema moru;

   ^3Kanaance na istoku i zapadu, Amorejce, Hetite, Peri?ane i Jebusejce u
   planinama, Hivijce pod Hermonom u zemlji Mispi.

   ^4Svi oni izaðu sa svim svojim èetama, s mno?tvom ?to ga bija?e kao
   pijeska na obali morskoj i s mnogim konjima i kolima.

   ^5Udru?e se, dakle, svi ti kraljevi i utabore se zajedno na vodama
   Meroma da se bore protiv Izraela.

   ^6Tada Jahve reèe Jo?ui: "Ne boj se njih, jer æu sutra u ovo doba
   uèiniti te æe svi biti pobijeni pred Izraelom; konje njihove osakati, a
   bojna im kola ognjem spali."

   ^7Jo?ua povede na njih sve svoje ratnike, iznenada ih napade na vodama
   Meroma i udari na njih.

   ^8I Jahve ih dade u ruke Izraelcima te ih oni pobi?e i protjera?e sve
   do Velikog Sidona i do Misrefot Majima i do ravnice Mispe na istoku; i
   porazi?e ih tako te nitko ne pre?ivje.

   ^9Jo?ua uèini kako mu je Jahve zapovjedio: konje im osakati, a kola im
   ognjem spali.

   ^10U to se vrijeme vrati Jo?ua i zauze Hasor, a njegova kralja pogubi
   maèem. Hasor je nekoæ bio glavni grad svima tim kraljevstvima.

   ^11Pobili su sve o?tricom maèa, izvr?ujuæi "herem", kletvu. Ne ostade
   ni?ta ?ivo, a Hasor spali?e ognjem.

   ^12Sve gradove onih kraljeva pokori Jo?ua i pobi kraljeve o?tricom
   maèa, izvr?ujuæi "herem", kletvu, kao ?to je bio zapovjedio Mojsije,
   sluga Jahvin.

   ^13Od ostalih gradova koji se dizahu na svojim bre?uljcima Izraelci
   nisu spalili ni jednoga, osim Hasora, koji spali Jo?ua.

   ^14Sav plijen iz tih gradova i stoku razdijeli?e sinovi Izraelovi meðu
   sobom, a sve ljude pobi?e o?tricom maèa, istrijebi?e ih i ni ?ive du?e
   ne ostade.

   ^15Sve ?to Jahve bija?e zapovjedio svome sluzi Mojsiju, zapovjedio je
   Mojsije Jo?ui, a Jo?ua sve izvr?io, ne izostaviv?i ni?ta od svega ?to
   Jahve bija?e zapovjedio Mojsiju.

   ^16Tako je Jo?ua zauzeo svu zemlju: Gorje, sav Negeb i svu zemlju
   Go?en, ?efelu, Arabu, Izraelsko gorje i njegove bre?uljke,

   ^17od gore Halaka, koja se di?e prema Seiru, pa do Baal Gada, u ravnici
   libanonskoj pod gorom Hermonom; zarobio je sve njihove kraljeve, pobio
   ih i pogubio.

   ^18Dugo je vremena ratovao Jo?ua s tim kraljevima.

   ^19Nije bilo ni jednoga grada koji je sklopio mir s sinovima
   Izraelovim, osim Hivijaca, koji su ?ivjeli u Gibeonu: sve ih zauze?e
   ratom.

   ^20Jahve im bija?e otvrdnuo srca te su iza?li u boj protiv Izraela i
   pali pod "herem", kletvu bez smilovanja, da budu istrijebljeni, kako je
   to Jahve bio zapovjedio Mojsiju.

   ^21U ono vrijeme doðe Jo?ua i istrijebi Anakovce iz Gorja, iz Hebrona,
   iz Debira, iz Anaba, iz svega gorja Judina i iz svega gorja Izraelova:
   predade ih "heremu", uni?tenju, njih i sve njihove gradove.

   ^22Tako ne ostade nijedan Anakovac u svoj zemlji sinova Izraelovih,
   osim u Gazi, u Gatu i A?dodu.

   ^23Jo?ua zauze svu zemlju, kao ?to je Jahve bio rekao Mojsiju, i dade
   je u ba?tinu Izraelu podijeliv?i je po plemenima. I konaèno zemlja
   poèinu od rata.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Ovo su zemaljski kraljevi ?to su ih pobijedili Izraelci i osvojili
   njihovu zemlju s onu stranu Jordana k istoku, od potoka Arnona do gore
   Hermona, sa svom Arabom na istoku:

   ^2Sihon, kralj amorejski, koji je stolovao u He?bonu; njegovo se
   kraljevstvo protezalo od Aroera, koji le?i na rubu doline potoka
   Arnona, sredinom doline i polovinom Gileada pa do potoka Jaboka, gdje
   je granièilo s Amoncima;

   ^3i na istoku mu bila Araba do Keneretskog mora s jedne strane i sve do
   Arabskog ili Slanog mora prema Bet Haje?imotu; i dalje na jugu do
   obronaka Pisge.

   ^4Meða?io s njime Og, kralj ba?anski, jedan od posljednjih Refaimaca;
   stolovao je u A?tarotu i Edreju.

   ^5A vladao je gorom Hermonom i Salkom, èitavim Ba?anom sve do ge?urske
   i maakadske meðe te drugom polovinom Gileada sve do granice Sihona,
   kralja he?bonskoga.

   ^6Mojsije, sluga Jahvin, i sinovi Izraelovi sve su ih pobili i predao
   je Mojsije, sluga Jahvin, tu zemlju u posjed plemenu Rubenovu i Gadovu
   plemenu te polovini plemena Mana?eova.

   ^7A ovo su zemaljski kraljevi ?to su ih pobijedili Jo?ua i sinovi
   Izraelovi s ovu stranu Jordana k zapadu, od Baal Gada u libanonskoj
   ravnici pa do gore Halaka, koja se di?e prema Seiru, a tu je zemlju
   Jo?ua dao u ba?tinu plemenima Izraelovim prema njihovim dijelovima,

   ^8u Gorju, u ?efeli, u Arabi i po obroncima, u Pustinji te u Negebu:
   zemlju hetitsku, amorejsku i kanaansku, peri?ansku, hivijsku i
   jebusejsku:

   ^9jerihonski kralj, jedan; kralj Aja kod Betela, jedan;

   ^10jeruzalemski kralj, jedan; hebronski kralj, jedan;

   ^11jarmutski kralj, jedan; laki?ki kralj, jedan;

   ^12eglonski kralj, jedan; gezerski kralj, jedan;

   ^13debirski kralj, jedan; gederski kralj, jedan;

   ^14hormski kralj, jedan; aradski kralj, jedan;

   ^15kralj Libne, jedan; adulamski kralj, jedan;

   ^16makedski kralj, jedan; betelski kralj, jedan;

   ^17kralj Tapuaha, jedan; heferski kralj, jedan;

   ^18afeèki kralj, jedan; ?aronski kralj, jedan;

   ^19madonski kralj, jedan; hasorski kralj, jedan;

   ^20?imron-meronski kralj, jedan; ah?afski kralj, jedan;

   ^21tanaaèki kralj, jedan; megidski kralj, jedan;

   ^22kede?ki kralj, jedan; kralj Jokneama na Karmelu, jedan;

   ^23dorski kralj u pokrajini dorskoj, jedan; gojski kralj u Gilgalu,
   jedan;

   ^24tir?ki kralj, jedan. U svemu trideset i jedan kralj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Kad je Jo?ua ostario i odmakao u svojim godinama, reèe mu Jahve:
   "Veæ si star i vreme?an, a ostalo je mnogo zemlje da se osvoji.

   ^2Evo podruèja ?to jo? preostaju: sve pokrajine filistejske i sva
   zemlja ge?urska;

   ^3od ?ihora, ?to je pred Egiptom, sve do granice Ekrona na sjeveru, a
   raèuna se kao podruèje Kanaanaca; pet kne?evina filistejskih: Gaza,
   A?dod, A?kelon, Git i Ekron; zatim Avijci

   ^4na jugu. Sva zemlja kanaanska od Are koja pripada Sidoncima, pa do
   Afeka i do meðe amorejske;

   ^5onda zemlja Giblijaca i sav Libanon prema istoku, od Baal Gada u
   podno?ju gore Hermona do Lebo Hamata.

   ^6Sve stanovnike gorja, od Libanona do Misrefota na zapadu - sve
   Sidonce otjerat æu ispred sinova Izraelovih. Samo razdijeli Izraelu
   zemlju u ba?tinu, kao ?to sam ti zapovjedio.

   ^7Razdijeli, dakle, tu zemlju u ba?tinu meðu devet plemena i polovinu
   plemena Mana?eova."

   ^8Druga polovina plemena Mana?eova, a s njome pleme Rubenovo i Gadovo,
   primi?e svoju ba?tinu koju im je predao Mojsije preko Jordana, na
   istoku. Mojsije, sluga Jahvin, dodijelio im je ovako:

   ^9od Aroera, koji se nalazi uz obalu potoka Arnona, i od grada usred
   doline, svu visoravan od Medebe do Dibona;

   ^10sve gradove Sihona, kralja amorejskoga, koji je vladao u He?bonu,
   sve do meðe sinova Amonovih;

   ^11i Gilead, i krajinu ge?ursku i maakansku sa svom gorom Hermonom, i
   sav Ba?an do Salke;

   ^12a u Ba?anu sve kraljevstvo Oga, koji je vladao u A?tarotu i Edreju i
   bio posljednji potomak Refaima. Mojsije ih je pobijedio i protjerao.

   ^13Ali sinovi Izraelovi nisu protjerali Ge?urce i Maakance, pa tako
   ostado?e Ge?urci i Maakanci usred Izraela sve do dana?njega dana.

   ^14Samo plemenu Levijevu ne dade ba?tine: Jahve, Bog Izraelov, njegova
   je ba?tina, kao ?to je rekao.

   ^15Mojsije dade plemenu sinova Rubenovih dijelove po njihovim
   porodicama.

   ^16Primili su zemlju od Aroera, koji le?i uz obalu potoka Arnona, i od
   grada koji je u sredini doline i svu visoravan kod Medebe;

   ^17He?bon sa svim njegovim gradovima koji le?e na visoravni: Dibon,
   Bamot Baal, Bet Baal Meon;

   ^18Jahas, Kedemot, Mefaat;

   ^19Kirjatajim, Sibmu i Seret Ha?ahar na gori iznad doline;

   ^20Bet Peor, A?dot Hapisgu, Bet Haje?imot;

   ^21sve gradove na visoravni i sve kraljevstvo Sihona, amorejskog
   kralja, koji je vladao u He?bonu. Mojsije ga je pobijedio kao i knezove
   midjanske: Avija, Rekema, Sura, Hura, Reba, podanike Sihonove, koji su
   ?ivjeli u toj zemlji;

   ^22i vraèa Bileama, sina Beorova, ubili su sinovi Izraelovi o?tricom
   maèa s ostalim ?rtvama.

   ^23Meða sinova Rubenovih bija?e Jordan. To je bila ba?tina sinova
   Rubenovih po njihovim porodicama: gradovi i sela njihova.

   ^24Onda dade Mojsije plemenu Gadovu, sinovima Gadovim, dijelove po
   porodicama njihovim.

   ^25Primili su u posjed: Jazer i sve gradove gileadske, polovinu zemlje
   sinova Amonovih sve do Aroera, nasuprot Rabi,

   ^26i od He?bona do Ramat Hamispe i Betonima, i od Mahanajima do
   pokrajine Lo-Debar;

   ^27a u dolini: Bet Haram, Bet Nimru, Sukot i Safon, to jest ostatak
   kraljevstva Sihona, kralja he?bonskoga; Jordan s obalom sve do kraja
   Kineretskoga mora, na istoènoj strani Jordana.

   ^28To je ba?tina sinova Gadovih, po njihovim porodicama, gradovi i sela
   njihova.

   ^29Mojsije je dao dio polovini plemena Mana?eova po njegovim
   porodicama.

   ^30Dobili su u posjed zemlju od Mahanajima, sav Ba?an, sve kraljevstvo
   Oga, kralja ba?anskoga, i sva Sela Jairova ?to su u Ba?anu - ?ezdeset
   gradova.

   ^31A polovina Gileada, A?tarot i Edrej, gradovi kraljevstva Ogova u
   Ba?anu, pripali su sinovima Makira, sina Mana?eova, i to polovini
   sinova Makirovih po njihovim porodicama.

   ^32Tako je Mojsije bio podijelio ba?tine na Moapskim poljanama, s druge
   strane Jordana, istoèno od Jerihona.

   ^33Levijevu plemenu ne dade Mojsije ba?tine: Jahve, Bog Izraelov,
   njihova je ba?tina, kao ?to im je sam rekao.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Ovo je ?to su dobili u ba?tinu sinovi Izraelovi u zemlji kanaanskoj
   - ?to su im razdijelili u ba?tinu sveæenik Eleazar i Jo?ua, sin Nunov,
   i glavari porodica izraelskih plemena.

   ^2?drijebom su razdijelili ba?tinu, kao ?to je Jahve odredio preko
   Mojsija, meðu devet plemena i polovinu desetoga plemena.

   ^3Mojsije je odredio ba?tinu dvama plemenima i polovini desetog plemena
   s onu stranu Jordana, a levitima nije dao ba?tine meðu njima.

   ^4Jer bijahu dva plemena sinova Josipovih: Mana?eovo i Efrajimovo. A
   levitima nisu dali dijela u zemlji nego gradove za prebivanje i
   pa?njake za njihovu stoku i za blago njihovo.

   ^5Kako je Jahve zapovjedio Mojsiju, tako su uèinili sinovi Izraelovi
   pri diobi zemlje.

   ^6Sinovi Judini pristupe k Jo?ui u Gilgalu, a Kaleb, sin Jefuneov,
   Keni?anin, reèe mu: "Ti zna? ?to je Jahve rekao Mojsiju, èovjeku
   Bo?jem, za mene i za tebe u Kade? Barnei.

   ^7Bilo mi je èetrdeset godina kad me posla Mojsije, sluga Jahvin, iz
   Kade? Barnee da uhodim zemlju. I donio sam mu izvje?æe kako sam
   najbolje znao.

   ^8Braæa koja su po?la sa mnom upla?ila su srce naroda, ali sam ja vr?io
   volju Jahve, Boga svojega.

   ^9I onoga se dana zakle Mojsije: 'Zemlja kojom je stupala noga tvoja
   pripast æe tebi i sinovima tvojim u vjeènu ba?tinu, jer si vr?io volju
   Jahve, Boga mojega.'

   ^10I vidi?, Jahve me saèuvao u ?ivotu, kao ?to je rekao. Veæ je pro?lo
   èetrdeset i pet godina kako je Jahve to obeæao Mojsiju, dok je Izrael
   jo? i?ao pustinjom; sada mi je osamdeset i pet godina,

   ^11ali sam jo? i danas sna?an kao ?to sam bio onoga dana kad me Mojsije
   poslao kao uhodu. Kao nekoæ, i sada je moja snaga u meni, za borbu, da
   odem i da se vratim.

   ^12Daj mi sada ovo gorje, koje mi je Jahve obeæao onoga dana. Sam si
   èuo onoga dana. Ondje su Anakovci, a i gradovi su im veliki i tvrdi.
   Ako je Jahve sa mnom, protjerat æu ih, kako je to obeæao Jahve."

   ^13Tada ga Jo?ua blagoslovi i dade Kalebu, sinu Jefuneovu, Hebron u
   ba?tinu.

   ^14Hebron je pripao u ba?tinu Kalebu, sinu Jefuneovu, Keni?aninu, sve
   do danas, jer je Kaleb vr?io volju Jahve, Boga Izraelova.

   ^15Hebron se prije zvao Kirjat Arba; a Arba bija?e velik èovjek meðu
   Anakovcima. I poèinu zemlja od rata.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Dio ?to je pripao plemenu sinova Judinih, po njihovim porodicama,
   bija?e prema granici edomskoj, na jug do Sinske pustinje, na krajnjem
   jugu.

   ^2A ju?na im meða i?la od kraja Slanoga mora od zaljeva ?to je na jugu;

   ^3izlazila je onda ju?no od Akrabimskog uspona, pru?ala se preko Sina i
   uzlazila ju?no od Kade? Barnee, prelazila Hesron, penjala se k Adari i
   odatle okretala prema Karkai,

   ^4potom prelazila Asmon i dopirala do Potoka egipatskog i najposlije
   izbijala na more. To vam je ju?na meða.

   ^5Na istoku je meða bila: Slano more do u?æa Jordana. Sjeverna je meða
   poèinjala od Slanog mora kod u?æa Jordana.

   ^6Odatle je meða uzlazila u Bet-Hoglu, tekla sjeverno uz Bet-Arabu,
   i?la gore na Kamen Bohana, sina Rubenova.

   ^7Meða se zatim dizala od Akorske doline prema Debiru, okretala na
   sjever prema Gelilotu, koji le?i naprama Adumimskom usponu, ju?no od
   Potoka; dalje je meða prolazila prema vodama En-?eme?a te izlazila kod
   En-Rogela.

   ^8Odatle se preko doline Ben-Hinom s juga dizala k Jebusejskom obronku,
   to jest k Jeruzalemu. Potom se uspinjala na vrh gore koja prema zapadu
   gleda na dolinu Hinon i le?i na sjevernom kraju doline Refaima.

   ^9S vrha te gore zavijala je meða na izvor Neftoah te izlazila prema
   gradovima u gori Efronu da zatim okrene k Baali, to jest Kirjat
   Jearimu.

   ^10Od Baale meða je okretala na zapad prema gori Seiru i onda,
   prolazeæi sjeverno od gore Jearima, to jest Kesalona, spu?tala se u
   Bet-?eme? te i?la k Timni.

   ^11Dalje je meða tekla k sjevernom obronku Ekrona, okretala prema
   ?ikronu, prelazila visove Baale, pru?ala se do Jabneela da konaèno
   izbije na more.

   ^12Zapadna je meða Veliko more s obalom. To su bile zemlje sinova
   Judinih, unaokolo, po porodicama njihovim.

   ^13Kaleb, sin Jefuneov, primi dio meðu sinovima Judinim, kako je Jahve
   naredio Jo?ui. Dao mu je Kirjat Arbu, glavni grad sinova Anakovih -
   Hebron.

   ^14Kaleb protjera odatle tri sina Anakova: ?e?aja, Ahimana i Talmaja,
   potomke Anakove.

   ^15Odatle krenu na stanovnike Debira, koji se nekoæ zvao Kirjat Sefer.

   ^16Tada reèe Kaleb: "Tko pokori i zauzme Kirjat Sefer, dat æu mu svoju
   kæer Aksu za ?enu."

   ^17Zauze ga Otniel, sin Kenaza, brata Kalebova; i dade mu Kaleb svoju
   kæer Aksu za ?enu.

   ^18Kad je pri?la mu?u, on je nagovori da u svoga oca zatra?i polje. Ona
   siðe s magarca, a Kaleb je upita: "?ta hoæe??"

   ^19Ona odgovori: "Daj mi blagoslov! Kad si mi dao kraj u Negebu, daj mi
   i koji izvor vode." I on joj dade Gornje i Donje izvore.

   ^20To je bila ba?tina plemena sinova Judinih po porodicama njihovim.

   ^21Meða?ni su gradovi plemena sinova Judinih, du? edomske meðe prema
   jugu, bili: Kabseel, Eder, Jagur;

   ^22Kina, Dimona, Adada;

   ^23Kede?, Hasor Jitnan;

   ^24Zif, Telem, Bealot;

   ^25Novi Hasor, Kirjat Hesron (to jest Hasor);

   ^26Amam, ?ema, Molada;

   ^27Hasar Gada, He?mon, Bet-Pelet;

   ^28Hasar ?ual, Beer ?eba s pripadnim podruèjima;

   ^29Baala, Ijim, Esem;

   ^30Eltolad, Kesil, Horma;

   ^31Siklag, Madmana, Sansana;

   ^32Lebaot, ?elhim, En Rimon: svega dvadeset i devet gradova s njihovim
   selima.

   ^33U Dolini: E?taol, Sora, A?na;

   ^34Zanoah, En Ganim, Tapuah, Haenam;

   ^35Jarmut, Adulam, Soko, Azeka;

   ^36?aarajim, Aditajim, Hagedera i Gederotajim: èetrnaest gradova s
   njihovim selima.

   ^37Senan, Hada?a, Migdal-Gad;

   ^38Dilean, Hamispe, Jokteel;

   ^39Laki?, Boskat, Eglon;

   ^40Kabon, Lahmas, Kitli?;

   ^41Gederot, Bet-Dagon, Naama, Makeda: ?esnaest gradova s njihovim
   selima.

   ^42Libna, Eter, A?an;

   ^43Jiftah, A?na, Nesib;

   ^44Keila, Akzib i Mare?a: devet gradova s njihovim selima.

   ^45Ekron s naseljima i selima njegovim;

   ^46od Ekrona pa do Mora, sve ?to se nalazi pokraj A?doda, s njihovim
   selima;

   ^47A?dod s naseljima i selima njegovim, Gaza s naseljima i selima
   njegovim do Egipatskog potoka i Velikog mora, koje je meða.

   ^48A u Gori: ?amir, Jatir, Soko;

   ^49Dana, Kirjat Sefer (to je Debir);

   ^50Anab, E?temoa, Anim;

   ^51Go?en, Holon, Gilo: jedanaest gradova s njihovim selima.

   ^52Arab, Duma, E?ean;

   ^53Janum, Bet-Tapuah, Afeka,

   ^54Humta, Kirjat Arba (to jest Hebron), Sior: devet gradova s njihovim
   selima.

   ^55Maon, Karmel, Zif, Juta;

   ^56Jizreel, Jokdeam, Zanoah;

   ^57Hakajin, Gibea, Timna: deset gradova s njihovim selima.

   ^58Halhul, Bet-Sur, Gedor;

   ^59Maarat, Bet-Anot, Eltekon: ?est gradova s njihovim selima. Tekoa,
   Efrata (to jest Betlehem), Peor, Etan, Kulon, Tatam, Sores, Karem,
   Galim, Beter, Manah: jedanaest gradova s njihovim selima.

   ^60Kirjat Baal (to jest Kirjat Jearim) i Haraba: dva grada s njihovim
   selima.

   ^61U pustinji: Bet Haaraba, Midin, Sekaka;

   ^62Hanib?an, Slani grad i En-Gedi: ?est gradova s njihovim selima.

   ^63A Jebusejce koji su ?ivjeli u Jeruzalemu nisu mogli protjerati
   sinovi Judini. Tako su ostali sa sinovima Judinim u Jeruzalemu sve do
   danas.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Sinovima Josipovim pripao je ?drijebom posjed: od Jordana kod
   Jerihona, od Jerihonskih voda na istok, pa pustinjom k Betelskoj gori;

   ^2od Betel-Luza meða se nastavljala podruèjem Arkijaca do Atarota.

   ^3Potom se spu?tala na zapad do jafletske meðe, sve do Donjeg
   Bet-Horona i do Gezera, odakle je izlazila na more.

   ^4To je bila ba?tina Josipovih sinova: Mana?ea i Efrajima.

   ^5Podruèje sinova Efrajimovih po njihovim porodicama bilo je ovo: meða
   ba?tine njihove prema istoku i?la je od Atrot Adara pa do Gornjega
   Bet-Horona.

   ^6Odatle se pru?ala do mora ... (i?la na) Mikmetat na sjeveru i
   zavijala dalje na istok prema Taanat ?ilu i prolazila s istoène strane
   do Janoaha.

   ^7Od Janoaha spu?tala se u Atarot i Naarat i onda, dotièuæi se
   Jerihona, udarala na Jordan.

   ^8Od Tapuaha i?la je ta meða prema zapadu do potoka Kane te izbijala na
   more. To je bila ba?tina plemena sinova Efrajimovih po njihovim
   porodicama.

   ^9A Efrajimovi su sinovi imali sve te gradove s njihovim selima i jo?
   odvojene gradove usred ba?tine sinova Mana?eovih.

   ^10Ali nisu uspjeli otjerati Kanaanaca koji su ?ivjeli u Gezeru. Tako
   su Kanaanci ostali meðu sinovima Efrajimovim do danas, ali im bija?e
   nametnuta tlaka.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 ?drijebom je dopao i dio plemenu Mana?eovu, jer je Mana?e bio
   prvenac Josipov. Makiru, prvencu Mana?eovu, ocu Gileadovu - bija?e on
   ratnik bez premca - pripade Gilead i Ba?an.

   ^2Dobili su svoj dio i ostali sinovi Mana?eovi po svojim porodicama:
   sinovi Abiezerovi, sinovi Helekovi, sinovi Asrielovi; sinovi ?ekemovi,
   sinovi Heferovi i sinovi ?emidini. To su mu?ki potomci Mana?ea, sina
   Josipova, po svojim porodicama.

   ^3A Selofhad, sin Hefera, sina Gileada, sina Makira, sina Mana?eova,
   nije imao sinova nego samo kæeri. Evo im imena: Mahla, Noa, Hogla,
   Milka i Tirsa.

   ^4One doðo?e pred sveæenika Eleazara i pred Jo?uu, sina Nunova, i pred
   glavare govoreæi: "Jahve je zapovjedio Mojsiju da se i nama dade
   ba?tina meðu na?om braæom." I dado?e im po Jahvinoj zapovijedi ba?tinu
   meðu braæom njihova oca.

   ^5Tako je dopalo Mana?eu deset dijelova, povrh gileadske i ba?anske
   zemlje, koje su s onu stranu Jordana.

   ^6Kæeri Mana?eove dobi?e ba?tinu meðu njegovim sinovima, a zemlja
   gileadska pripala je drugim sinovima Mana?eovim.

   ^7Meða je Mana?eova i?la od A?era do Mikmetata, koji le?i nasuprot
   ?ekemu, a zatim zavijala desno prema Ja?ibu na izvoru Tapuahu.

   ^8Pokrajina Tapuah pripada?e Mana?eu, ali sam Tapuah na meði Mana?eovoj
   pripada?e sinovima Efrajimovim.

   ^9Meða je silazila do potoka Kane. Ju?no od potoka bili su i ovi
   gradovi ?to su Efrajimovim sinovima pripadali izmeðu Mana?eovih
   gradova; a zemlja se Mana?eova nalazila na sjeveru i izbijala na more.

   ^10Podruèje s juga pripadalo je Efrajimu, na sjeveru Mana?eu, a more im
   bi meða; na sjeveru su granièili s A?erom, a s Jisakarom na istoku.

   ^11Mana?eu pripadahu u Jisakaru i A?eru: Bet-?ean sa svojim selima,
   Jibleam sa svojim selima, stanovnici Dora sa svojim selima, stanovnici
   En-Dora sa svojim selima, stanovnici Taanaka sa svojim selima,
   stanovnici Megida sa svojim selima; dakle: tri podruèja.

   ^12Ali Mana?eovi sinovi nisu mogli osvojiti te gradove i zato su
   Kanaanci ostali u tom kraju.

   ^13Ali kad su ojaèali sinovi Izraelovi, nametnu?e Kanaancima tlaku, ali
   ih nisu uspjeli protjerati.

   ^14Obrate se tada Josipovi sinovi Jo?ui i upitaju: "Za?to si nam dao u
   ba?tinu prema jednom ?drijebu, samo jedan dio, kad smo mnogobrojni i
   Jahve nas dosad blagoslivljao?"

   ^15Jo?ua im odgovori: "Kad ste narod mnogobrojan, poðite u ?umu i
   krèite ondje sebi zemlje u peri?koj i refaimskoj krajini, ako vam je
   pretijesna gora Efrajimova."

   ^16A sinovi Josipovi reko?e: "Gora nam ova neæe biti dosta, a svi
   Kanaanci koji ?ive u ravnici imaju ?eljezna kola, oni ?to su u
   Bet-?eanu i selima njegovim i oni koji su u dolini jizreelskoj."

   ^17Tada odgovori Jo?ua domu Josipovu, i Efrajimu i Mana?eu: "Vi ste
   brojan narod i imate silnu snagu. Zato neæe? dobiti samo jedan ?drijeb:

   ^18neka gora bude tvoja. Ako je ?umovita, iskrèi je pa æe obronci biti
   posjed doma tvoga. Istjerat æe? sigurno Kanaance ako i imaju ?eljezna
   kola, ako i jesu jaki."
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Sabrala se zajednica sinova Izraelovih u ?ilo, i ondje razape?e
   ?ator sastanka. Sva im se zemlja pokorila.

   ^2Ali ostade meðu sinovima Izraelovim jo? sedam plemena koja nisu
   primila svoje ba?tine.

   ^3Tada im reèe Jo?ua: "Dokle æete oklijevati da poðete i zaposjednete
   zemlju koju vam je dao Jahve, Bog va?ih otaca?

   ^4Izaberite po tri èovjeka iz svakoga plemena, a ja æu ih poslati da
   popi?u svu zemlju za diobu. Kad se vrate k meni,

   ^5razdijelit æu zemlju na sedam dijelova. Neka Juda ostane na svome
   podruèju na jugu, a Josipov dom neka ostane u svome kraju na sjeveru.

   ^6A vi raspi?ite zemlju na sedam dijelova i donesite mi amo da bacim
   ?drijeb za vas ovdje pred Jahvom, Bogom na?im.

   ^7Leviti neæe imati dijela meðu vama jer je sveæeni?tvo Jahvino njihova
   ba?tina; a Gad, Ruben i polovina plemena Mana?eova primili su svoju
   ba?tinu na istoènoj strani Jordana - onu koju im je dao Mojsije, sluga
   Jahvin."

   ^8Spreme se ti ljudi na put, a Jo?ua zapovjedi onima koji su po?li
   popisati zemlju: "Idite i obiðite svu zemlju i opi?ite je, pa se onda
   vratite k meni da bacim ?drijeb ovdje pred Jahvom u ?ilu."

   ^9Odo?e oni ljudi, proðo?e zemljom i u knjigu popisa?e sve gradove u
   sedam dijelova, pa se vrati?e k Jo?ui u tabor u ?ilu.

   ^10A Jo?ua baci za njih ?drijeb u ?ilu pred Jahvom i ondje razdijeli
   Jo?ua zemlju sinovima Izraelovim po njihovim dijelovima plemenskim.

   ^11I pade ?drijeb na pleme sinova Benjaminovih po njihovim porodicama:
   utvrdi se da je njihov dio izmeðu dijela sinova Judinih i sinova
   Josipovih.

   ^12Sjeverna im se meða protezala od Jordana te i?la uza sjeverni
   obronak Jerihona, uspinjala se sa zapada na goru i zavr?avala se u
   pustinji Bet-Avenu.

   ^13Odatle je i?la k Luzu, k ju?nom obronku Luza, to jest Betela;
   spu?tala se zatim u Atrot-Adar, kraj brda koje je ju?no od Donjeg
   Bet-Horona.

   ^14Meða se dalje savijala i okretala sa zapada prema jugu, od gore koja
   se di?e nasuprot Bet-Horonu s juga, i svr?avala se kod Kirjat Baala,
   danas Kirjat Jearima, grada sinova Judinih. To je zapadna strana.

   ^15Ju?na se strana poèinjala od granice Kirjat Jearima, pa se pru?ala
   na zapad k vrelu Neftoahu;

   ^16potom se spu?tala meða do kraja gore koja je prema dolini
   Ben-Hinomu, na sjeveru refaimske nizine, silazila zatim u dolinu Hinom
   uz Jebusejski obronak i dosegla do izvora Rogela.

   ^17Zatim se savijala od sjevera te izlazila na En-?eme? i doticala
   Gelilot, koji se di?e prema Adumimskom usponu, i silazila na Kamen
   Bohana, sina Rubenova.

   ^18Prolazila je zatim obronkom sa sjeverne strane prema Bet-Haarabi i
   silazila do Arabe.

   ^19Dalje je tekla meða uz obronak Bet-Hogle prema sjeveru i svr?avala
   se na sjevernom Jeziku Slanog mora, do ju?nog kraja Jordana. To je
   ju?na meða.

   ^20Jordan je pak bio meða s istoène strane. To je ba?tina sinova
   Benjaminovih, s njihovim meðama unaokolo po porodicama njihovim.

   ^21Gradovi plemena sinova Benjaminovih po porodicama njihovim jesu:
   Jerihon, Bet-Hogla, Emek Kesis;

   ^22Bet-Haaraba, Samarajim, Betel;

   ^23Avim, Para, Ofra;

   ^24Kefar Haamona, Ofni i Gaba: dvanaest gradova s njihovim selima.

   ^25Gibeon, Rama, Beerot;

   ^26Mispe, Kefira i Mosa;

   ^27Rekem, Jirpeel, Tarala;

   ^28Sela Haelef, Jebus (to je Jeruzalem), Gibat i Kirjat: èetrnaest
   gradova s njihovim selima. To je ba?tina sinova Benjaminovih po
   porodicama njihovim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Drugi ?drijeb izaðe za ?imuna, za pleme sinova ?imunovih po
   porodicama njihovim: njihova je ba?tina bila usred sinova Judinih.

   ^2Dodijeljena im je kao ba?tina: Beer ?eba, ?eba, Molada;

   ^3Hasar ?ual, Bala, Esem;

   ^4Eltolad, Betul, Horma,

   ^5Siklag, Bet-Hamarkabot, Hasar Susa,

   ^6Bet-Lebaot i ?aruhen: trinaest gradova i njihova sela.

   ^7Ajin, Rimon, Eter i A?an: èetiri grada s njihovim selima.

   ^8I sva naselja ?to su oko tih gradova, do Baalat Beera, Ramat Negeba.
   To je ba?tina plemena sinova ?imunovih po porodicama njihovim.

   ^9Ba?tina je sinova ?imunovih bila od dijela sinova Judinih, jer dio
   dodijeljen sinovima Judinim bija?e za njih prevelik. Zato su sinovi
   ?imunovi dobili svoju ba?tinu usred njihova podruèja.

   ^10Treæi ?drijeb izaðe za sinove Zebulunove po porodicama njihovim:
   njihovo je podruèje sezalo do Sarida,

   ^11odakle im se meða na zapadu penjala do Marale, doticala Dabe?et i
   dopirala do potoka koji je nasuprot Jokneamu.

   ^12Od Sarida je meða okretala prema istoku, sve do meðe Kislot Tabora,
   odakle je izlazila do Dabrata i uspinjala se do Jafije.

   ^13A odatle je i?la opet prema istoku, na Git Hefer i na Ita Kasin,
   izlazila na Rimon i vraæala se do Nee.

   ^14Onda je okretala sa sjevera oko Hanatona i zavr?avala se u dolini
   Jiftah-Elu.

   ^15Pa Katat, Nahalal, ?imron, Jidalu i Betlehem: dvanaest gradova s
   njihovim selima.

   ^16To je bila ba?tina sinova Zebulunovih po porodicama njihovim: ti
   gradovi s njihovim selima.

   ^17Èetvrti je ?drijeb iza?ao za Jisakara, za sinove Jisakarove po
   njihovim porodicama.

   ^18A posjed im je bio: Jizreel, Hakesulot, ?unem;

   ^19Hafarajim, ?ion, Anaharat;

   ^20Harabit, Ki?jon, Ebes;

   ^21Remet i En-Ganim, En-Hada i Bet-Pases.

   ^22Potom meða dotièe Tabor, ?ahasimu i Bet-?eme? i izlazi na Jordan:
   ?esnaest gradova s njihovim selima.

   ^23To je ba?tina plemena sinova Jisakarovih po porodicama njihovim: ti
   gradovi s njihovim selima.

   ^24Peti ?drijeb iziðe za pleme sinova A?erovih po njihovim porodicama.

   ^25Njihova je zemlja bila: Helkat, Hali, Beten, Ak?af,

   ^26Alamelek, Amad, Mi?al. Na zapadu je meða doticala Karmel i ?ihor
   Libnat.

   ^27Zatim je okretala prema sunèanom istoku do Bet-Dagona i doticala se
   Zebuluna i doline Jiftahela sa sjevera; protezala se dalje Bet-Haemekom
   i Neielom i dosezala slijeva Kabul,

   ^28pa Abdon, Rehob, Hamon i Kanu sve do Velikog Sidona.

   ^29Meða je tada zavijala prema Rami i do tvrdoga grada Tira te je
   okretala prema Hosi i izlazila na more. Obuhvaæala je Mehaleb, Akzib,

   ^30Ako, Afek i Rehob: dvadeset i dva grada s njihovim selima.

   ^31To je ba?tina plemena sinova A?erovih po porodicama njihovim: ti
   gradovi i njihova sela.

   ^32?esti ?drijeb izaðe za sinove Naftalijeve po njihovim porodicama.

   ^33Njihova meða ide od Helefa i od Hrasta u Saananimu, od Adami
   Hanekeba i Jabneela do Lakuma i izbija na Jordan.

   ^34Potom meða okreæe na zapad k Aznot Taboru i pru?a se odande prema
   Hukoku; na jugu se dotièe Zebuluna, na zapadu A?era, na istoku Jordana.

   ^35Utvrðeni gradovi bijahu Hasidim, Ser, Hamat, Rakat, Kineret;

   ^36Adama, Rama, Hasor,

   ^37Kede?, Edrej, En-Hasor;

   ^38Jiron, Migdal-El, Horem, Bet-Anat, Bet-?eme?: devetnaest gradova s
   njihovim selima.

   ^39To je ba?tina plemena Naftalijevih sinova po porodicama njihovim: ti
   gradovi i njihova sela.

   ^40Izaðe sedmi ?drijeb za pleme sinova Danovih po porodicama njihovim.

   ^41Podruèje ba?tine njihove bilo je: Sora, E?taol, Ir ?eme?,

   ^42?aalabin, Ajalon, Jitla,

   ^43Elon, Timna, Ekron,

   ^44Elteke, Gibeton, Baalat,

   ^45Jehud, Bene-Berak, Gat-Rimon,

   ^46Me-Hajarkon i Harakon s podruèjem prema Jafi.

   ^47Ali podruèje sinova Danovih bilo je za njih pretijesno; zato udare
   Danovi sinovi na Le?em, osvoje ga i sve pobiju o?tricom maèa;
   zaposjednu grad, nastane se u njemu i Le?em prozovu Dan, po imenu Dana,
   oca svoga.

   ^48To je ba?tina plemena sinova Danovih po porodicama njihovim: ti im
   gradovi i sela njihova.

   ^49Kada zavr?e diobu zemlje ?drijebom i utvrde njezine meðe, dadu
   Izraelci Jo?ui, sinu Nunovu, ba?tinu u svojoj sredini.

   ^50Po zapovijedi Jahvinoj dali su mu grad koji je sebi ?elio:
   Timnat-Serah u Efrajimovoj gori; on utvrdi taj grad i nastani se u
   njemu.

   ^51To su ba?tine koje su sveæenik Eleazar i Jo?ua, sin Nunov, i glavari
   izraelskih plemena podijelili ?drijebom meðu plemena izraelska u ?ilu,
   pred Jahvom, na vratima ?atora sastanka. Tako je zav?ena razdioba
   zemlje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Jahve reèe Jo?ui:

   ^2"Ka?i sinovima Izraelovim i reci im: 'Odredite sebi gradove-utoèi?ta
   za koje sam vam govorio preko Mojsija,

   ^3da bi onamo mogao pobjeæi ubojica koji nehotice ubije koga i da vam
   budu utoèi?ta od krvnoga osvetnika.

   ^4Ako ubojica utekne u koji od tih gradova, neka stane pred gradska
   vrata i neka starje?inama toga grada iznese svoju stvar. Oni neka ga
   prime u svoj grad i odrede mu mjesto gdje æe prebivati meðu njima.

   ^5Ako ga krvni osvetnik progoni, ne smiju izruèiti ubojicu u njegove
   ruke: tÓa nehotice je ubio svoga bli?njega, a ne iz mr?nje.

   ^6Ubojica neka ostane u tom gradu sve dok ne stupi pred sud zajednice
   ili do smrti velikoga sveæenika koji bude u ono vrijeme. Tada neka se
   ubojica vrati i neka ode u svoj grad i svome domu - u grad iz kojega je
   utekao.'"

   ^7I posvete Kede? u Galileji, u Naftalijevoj gori; ?ekem u Efrajimovoj
   gori; Kirjat-Arbu, to jest Hebron, u Judinoj gori.

   ^8S druge strane Jordana, istoèno od Jerihona, odrede Beser u pustinji,
   u ravnici plemena Rubenova, i Ramot u Gileadu od plemena Gadova, i
   Golan u Ba?anu od plemena Mana?eova.

   ^9To su bili gradovi odreðeni svim Izraelcima i do?ljacima koji borave
   meðu njima: ovamo je mogao uteæi svaki koji nehotice drugoga ubije, a
   da sam ne pogine od osvetnièke ruke dok ne izaðe na sud, pred
   zajednicu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Poðo?e tada glavari levitskih obitelji k sveæeniku Eleazaru i Jo?ui,
   sinu Nunovu, i plemenskim glavarima Izraela.

   ^2I reko?e im u ?ilu, u zemlji kanaanskoj: "Jahve je zapovjedio preko
   Mojsija da nam se dadu gradovi gdje æemo ?ivjeti i pa?njaci oko njih za
   na?u stoku."

   ^3Izraelci dado?e levitima od svoje ba?tine, po zapovijedi Jahvinoj,
   ove gradove s njihovim pa?njacima.

   ^4Iziðe, dakle, ?drijeb za porodice Kehatove: levitima, potomcima
   sveæenika Arona, pripade trinaest gradova od plemena Judina, ?imunova i
   Benjaminova;

   ^5ostalim sinovima Kehatovim pripalo je ?drijebom po porodicama deset
   gradova od plemena Efrajimova i Danova i od polovine plemena Mana?eova.

   ^6Sinovi Ger?onovi dobi?e po porodicama trinaest gradova od plemena
   Jisakarova, A?erova i Naftalijeva i od polovine plemena Mana?eova u
   Ba?anu.

   ^7Merarijevim sinovima po njihovim porodicama pripalo je dvanaest
   gradova od plemena Rubenova, Gadova i Zebulunova.

   ^8Tako Izraelci ?drijebom dodijeli?e levitima te gradove s pa?njacima,
   kako bija?e zapovjedio Jahve preko Mojsija.

   ^9Od plemena sinova Judinih i od plemena sinova ?imunovih dodijeljeni
   su bili ovi gradovi koji se poimence navode:

   ^10sinovima Aronovim u levitskim porodicama Kehatovim, jer je prvi
   ?drijeb bio za njih,

   ^11pripade Kirjat-Arba, glavni grad Anakovaca, to jest Hebron, u
   Judinoj gori, s pa?njacima unaokolo.

   ^12Ali polja oko toga grada sa selima unaokolo bila su veæ dana u
   ba?tinu Kalebu, sinu Jefuneovu.

   ^13Sinovima sveæenika Arona pripade grad-utoèi?te Hebron s pa?njacima i
   Libna s pa?njacima;

   ^14Jatir s pa?njacima, E?temoa s pa?njacima,

   ^15Holon s pa?njacima, Debir s pa?njacima,

   ^16A?an s pa?njacima, Juta s pa?njacima, Bet-?eme? s pa?njacima. Dakle,
   devet gradova od ona dva plemena.

   ^17Od plemena Benjaminova: Gibeon s pa?njacima, Geba s pa?njacima,

   ^18Anatot s pa?njacima, Almon s pa?njacima. Dakle, èetiri grada.

   ^19Tako su sveæenici, sinovi Aronovi, dobili svega trinaest gradova s
   njihovim pa?njacima.

   ^20Ostalim levitima u porodicama sinova Kehatovih ?drijebom su pripali
   gradovi plemena Efrajimova.

   ^21Dali su im grad-utoèi?te ?ekem s pa?njacima njegovim na Efrajimovoj
   gori, zatim Gezer s pa?njacima,

   ^22Kibsajim s pa?njacima, Bet-Horon s pa?njacima. Dakle, èetiri grada.

   ^23Od plemena Danova dobili su: Elteku s pa?njacima i Gibeton s
   pa?njacima,

   ^24Ajalon s pa?njacima i Gat-Rimon s pa?njacima. Dakle, èetiri grada.

   ^25Od polovine plemena Mana?eova: Tanak s pa?njacima i Jibleam s
   pa?njacima. Dakle, dva grada.

   ^26U svemu: deset su gradova s pa?njacima dobile porodice ostalih
   sinova Kehatovih.

   ^27Ger?onovim sinovima, porodicama levitskim, dado?e od polovine
   plemena Mana?eova grad-utoèi?te Golan u Ba?anu i A?tarot s njihovim
   pa?njacima. Dakle, dva grada.

   ^28Od plemena Jisakarova: Ki?on s pa?njacima, Dabrat s pa?njacima,

   ^29Jarmut s pa?njacima i En-Ganim s pa?njacima. Dakle, èetiri grada.

   ^30Od plemena A?erova: Mi?al s pa?njacima, Abdon s pa?njacima,

   ^31Helkat s pa?njacima i Rehob s pa?njacima. Dakle, èetiri grada.

   ^32Od plemena Naftalijeva: grad-utoèi?te Kede? u Galileji s pa?njacima,
   Hamot Dor s pa?njacima i Kartan s pa?njacima. Dakle, tri grada.

   ^33Svega Ger?onovih gradova po porodicama njihovim bija?e trinaest
   gradova s pa?njacima.

   ^34Porodicama sinova Merarijevih, preostalim levitima, dali su od
   plemena Zebulunova: Jokneam s pa?njacima, Kartu s pa?njacima,

   ^35Rimon s pa?njacima, Nahalal s pa?njacima. Dakle, èetiri grada.

   ^36S onu stranu Jordana od plemena Rubenova dado?e im grad-utoèi?te
   Beser s pa?njacima na pustinjskoj visoravni, Jahas s pa?njacima,

   ^37Kedemot s pa?njacima, Mefaat s pa?njacima. Dakle, èetiri grada.

   ^38Od plemena Gadova: grad-utoèi?te Ramot u Gileadu s pa?njacima,
   Mahanajim s pa?njacima,

   ^39He?bon s pa?njacima, Jazer s pa?njacima. Dakle, èetiri grada.

   ^40U svemu bija?e dodijeljeno ?drijebom porodicama sinova Merarijevih,
   preostalim levitima, dvanaest gradova.

   ^41Tako usred ba?tine sinova Izraelovih bija?e èetrdeset i osam
   levitskih gradova s pa?njacima.

   ^42Svaki je taj grad imao pa?njake unaokolo. Tako je bilo sa svima
   spomenutim gradovima.

   ^43Tako je Jahve predao Izraelcima svu zemlju za koju se zakleo da æe
   je dati ocima njihovim. Primili su je u posjed i nastanili se u njoj.

   ^44I dade im Jahve da otpoèinu u miru na svim meðama, kako se bija?e
   zakleo njihovim ocima. Nitko im od njihovih neprijatelja ne bija?e
   kadar odoljeti. Sve im je njihove neprijatelje predao Jahve u ruke.

   ^45Od svih obeæanja ?to ih je Jahve dao domu Izraelovu nijedno ne osta
   neispunjeno. Sve se ispunilo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Tada sazove Jo?ua sinove Rubenove i Gadove i polovinu plemena
   Mana?eova

   ^2i reèe im: "Izvr?ili ste sve ?to vam je Mojsije, sluga Jahvin,
   zapovjedio i poslu?ali ste me u svemu ?to sam vam zapovjedio.

   ^3Niste ostavili svoje braæe unatoè dugom vojevanju do dana?njega dana
   i vr?ili ste vjerno zapovijedi Jahve, Boga svojega.

   ^4Sada je Jahve, Bog va?, dao mir braæi va?oj, kako im bija?e obeæao.
   Vratite se sada u svoje ?atore, u zemlju koju vam je dao Mojsije, sluga
   Jahvin, u ba?tinu s onu stranu Jordana.

   ^5Samo pazite da vr?ite zapovijedi i Zakon ?to vam ga dade Mojsije,
   sluga Jahvin: da ljubite Jahvu, Boga svojega, da uvijek idete putovima
   njegovim, da èuvate zapovijedi njegove, da se dr?ite uz njega i da mu
   slu?ite svim srcem i svom du?om."

   ^6I blagoslovi ih Jo?ua i otpusti, a oni se zatim vrate u svoje ?atore.

   ^7Mojsije bija?e jednoj polovini plemena Mana?eova dao ba?tinu u
   Ba?anu; a drugoj polovini dade je Jo?ua usred njihove braæe zapadno od
   Jordana. Otpu?tajuæi ih u njihove ?atore, Jo?ua ih blagoslovi.

   ^8I reèe im: "Vratite se u svoje ?atore s velikim blagom i s mnogom
   stokom, sa srebrom, zlatom, tuèem, ?eljezom i haljinama u izobilju i
   podijelite plijen od neprijatelja svojih s braæom svojom."

   ^9Vrati?e se sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena
   Mana?eova; odo?e od sinova Izraelovih iz ?ila u zemlji kanaanskoj da
   krenu u zemlju gileadsku, na svoju ba?tinu koju su zaposjeli, kako im
   je zapovjedio Jahve preko Mojsija.

   ^10Kad su stigli do jordanskog podruèja u zemlji kanaanskoj, podigo?e
   sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Mana?eova ?rtvenik na
   Jordanu, ?rtvenik velik, izdaleka se vidio.

   ^11Èuli Izraelci gdje se govori: "Evo, sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i
   polovina plemena Mana?eova podigo?e ?rtvenik prema zemlji kanaanskoj,
   kod Jordana, na izraelskoj strani."

   ^12Na to se skupi sva zajednica sinova Izraelovih u ?ilu da poðu u boj
   na njih.

   ^13Izraelci sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena
   Mana?eova u gileadsku zemlju posla?e Pinhasa, sina sveæenika Eleazara,

   ^14i s njime deset knezova, po jednoga rodovskog glavara od svakoga
   plemena Izraelova, a svaki je od njih bio glavar obitelji meðu tisuæama
   porodica Izraelovih.

   ^15I kad oni doðo?e k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini
   plemena Mana?eova u zemlju gileadsku, reko?e im:

   ^16"Evo ?to veli sva zajednica Jahvina: '?to znaèi nevjera koju èinite
   protiv Jahve, Boga Izraelova? Za?to se odvrgoste danas od Jahve i,
   podigav?i ?rtvenik, za?to se bunite protiv Jahve?

   ^17Zar vam nije dosta zloèina iz Peora, od kojega se nismo oèistili do
   dana dana?njega i zbog kojega je do?ao pomor na zajednicu Jahvinu?

   ^18Ako se danas odvraæate od Jahve i bunite se danas protiv njega, neæe
   li se sutra izliti njegov gnjev na svu zajednicu Izraelovu?

   ^19Ili vam je mo?da zemlja va?e ba?tine neèista? Onda prijeðite u
   zemlju ba?tine Jahvine, u kojoj je Jahvino Prebivali?te, i prebivajte
   meðu nama. Ali se ne bunite protiv Jahve i ne bunite se protiv nas
   di?uæi sebi ?rtvenik mimo ?rtvenik Jahve, Boga na?ega.

   ^20Nije li se Akan, Zerahov sin, sam ogrije?io o 'herem' te se oborila
   srd?ba na svu zajednicu Izraelovu? Zar nije umro zbog krivice svoje?'"

   ^21Tada odgovori?e sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena
   Mana?eova govoreæi plemenskim glavarima Izraelovim:

   ^22"Bog, Bog Jahve, Bog nad bogovima, Jahve zna i neka zna Izrael: ako
   je to bila pobuna ili nevjernost prema Jahvi, neka nam uskrati svoju
   pomoæ danas;

   ^23ako smo podigli ?rtvenik da se odvrgnemo od Jahve i da prinosimo
   ?rtve paljenice, prinosnice i ?rtve prièesnice, neka nam onda sudi
   Jahve!

   ^24Uèinismo to od brige i skrbi i rekosmo: 'Jednoga æe dana sinovi va?i
   reæi na?ima: ?to vam je zajednièko s Jahvom, Bogom Izraelovim?

   ^25Zar nije, sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi, postavio Jahve izmeðu vas
   i nas meðu na?u - Jordan? Vi nemate dijela s Jahvom.' I tako bi sinovi
   va?i mogli uèiniti da se sinovi na?i odvrate te ne ?tuju Jahvu.

   ^26Zato smo rekli: 'Podignimo ?rtvenik, ali ne za ?rtve paljenice niti
   za klanice,

   ^27nego da bude svjedoèanstvo izmeðu nas i vas, meðu potomcima na?im,
   da ?elimo slu?iti Jahvi paljenicama, klanicama i prièesnicama. Tako da
   ne mognu jednom va?i sinovi reæi na?ima: Nemate dijela s Jahvom.'

   ^28Ako bi kada tako rekli nama i potomcima na?im, mogli bismo
   odgovoriti: 'Pogledajte slog ?rtvenika Jahvina ?to su ga podigli oci
   na?i ne za ?rtve paljenice ni klanice, nego za svjedoèanstvo izmeðu nas
   i vas.'

   ^29Nije nam ni na kraj pameti pomisao da se bunimo protiv Jahve i da se
   odvraæamo od njega di?uæi ?rtvenik za ?rtve paljenice, prinosnice i
   klanice, mimo ?rtvenik Jahve, Boga na?ega, koji je pred njegovim
   Prebivali?tem!"

   ^30Kad sveæenik Pinhas, knezovi zbora i glavari izraelskih plemena koji
   su bili s njim èu?e rijeèi koje im reko?e sinovi Gadovi, sinovi
   Rubenovi i sinovi Mana?eovi, umiri?e se.

   ^31Tada sveæenik Pinhas, sin Eleazarov, odgovori sinovima Rubenovim,
   sinovima Gadovim i sinovima Mana?eovim: "Spoznali smo sada da je Jahve
   meðu nama, jer mu se niste iznevjerili: tako ste saèuvali sinove
   Izraelove od kazne Jahvine."

   ^32Sveæenik Pinhas, sin Eleazarov, i knezovi odo?e od sinova Rubenovih
   i sinova Gadovih i vrati?e se iz zemlje gileadske u kanaansku k
   sinovima Izraelovim i kaza?e im odgovor.

   ^33Izraelovim sinovima bija?e drag taj odgovor: hvalili su Boga i
   odustali su od nauma da udare na njih i da opusto?e zemlju u kojoj su
   ?ivjeli sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi.

   ^34Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi nazvali su ?rtvenik "Ed" -
   "Svjedoèanstvo", jer reko?e: "To je svjedoèanstvo meðu nama: Jahve je
   Bog."
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Proteklo je mnogo dana kako je Jahve dao Izraelu da otpoèine od svih
   neprijatelja unaokolo. I Jo?ua bija?e ostario, za?ao u godine.

   ^2Dozva zato Jo?ua sve Izraelce, starje?ine, glavare, suce i
   upravitelje njihove i reèe im: "Ostario sam i odmakao u godinama.

   ^3Vi ste bili svjedoci svega ?to je Jahve, Bog va?, pred va?im oèima
   uèinio svim narodima radi vas: Jahve, Bog va?, borio se za vas.

   ^4Vidite, razdijelio sam ?drijebom u ba?tinu va?im plemenima sve narode
   koji su ostali i sve one narode koje sam istrijebio od Jordana do
   Velikog mora na zapadu.

   ^5Jahve, Bog va?, sam æe ih goniti ispred vas i otjerat æe ih ispred
   vas i zaposjest æete njihovu zemlju, kao ?to vam je obeæao Jahve, Bog
   va?.

   ^6Budite, dakle, postojani i sve èvr?æi u tome da èuvate i vr?ite sve
   ?to je napisano u Knjizi zakona Mojsijeva i da ne odstupite od toga ni
   desno ni lijevo.

   ^7Ne mije?ajte se s tim narodima koji ostado?e meðu vama; i ne
   spominjite imena njihovih bogova niti se kunite njima; nemojte im
   slu?iti i ne klanjajte se njima.

   ^8Nego se dr?ite Jahve, Boga svoga, kako ste èinili do danas.

   ^9Jahve je protjerao ispred vas velike i moæne narode i nitko se nije
   do danas mogao odr?ati pred vama.

   ^10Jedan je od vas tjerao pred sobom tisuæu, jer se Jahve, Bog va?,
   borio za vas, kao ?to vam je obeæao.

   ^11Bri?no pazite da ljubite Jahvu, Boga svojega, jer se radi o va?em
   ?ivotu.

   ^12Jer ako se odmetnete i prionete uz ostatak onih naroda koji
   preosta?e meðu vama i s njima se pove?ete tazbinom i pomije?ate se s
   njima i oni s vama,

   ^13znajte dobro da æe Jahve, Bog va?, prestati goniti te narode ispred
   vas; oni æe vam postati zamka i mre?a, bit æe biè bokovima va?im i
   trnje oèima va?im, sve dok se ne iselite iz ove dobre zemlje koju vam
   dade Jahve, Bog va?.

   ^14Evo, ja kreæem danas na put kojim je svima poæi. Spoznajte i
   priznajte svim srcem svojim i svom du?om svojom: ni jedno od svih
   obeæanja koja vam je dao Jahve, Bog va?, nije ostalo neispunjeno.

   ^15I kao ?to vam se ispunilo svako obeæanje ?to vam ga je dao Jahve,
   Bog va?, tako æe Jahve ispuniti i svaku prijetnju dok vas ne izbri?e s
   lica ove dobre zemlje koju vam je dao Jahve, Bog va?.

   ^16Ako prekr?ite Savez koji je Jahve, Bog va?, sklopio s vama; ako
   budete slu?ili drugim bogovima i klanjali se njima, buknut æe gnjev
   Jahvin na vas i nestat æe vas ubrzo iz dobre zemlje koju vam je Jahve
   dao."
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Jo?ua potom sabra sva plemena Izraelova u ?ekem; i sazva starje?ine
   Izraelove, glavare, suce i upravitelje njihove i oni stado?e pred
   Bogom.

   ^2Tada reèe Jo?ua svemu narodu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Nekoæ
   su oci va?i, Terah, otac Abrahamov i Nahorov, ?ivjeli s onu stranu
   Rijeke i slu?ili drugim bogovima.

   ^3Ali sam ja uzeo oca va?ega Abrahama s one strane Rijeke i proveo ga
   kroza svu zemlju kanaansku, umno?io mu potomstvo i dao mu Izaka.

   ^4Izaku dadoh Jakova i Ezava. Ezavu sam dao goru Seir u posjed. Jakov i
   sinovi njegovi oti?li su u Egipat.

   ^5Tada sam poslao Mojsija i Arona i udario sam Egipat kaznama koje sam
   uèinio u njemu i tada sam vas izveo.

   ^6Izveo sam oce va?e iz Egipta i stigli su na more; Egipæani su
   progonili va?e oce bojnim kolima i konjanicima sve do Mora crvenoga.

   ^7Zavapili su tada Jahvi i on je razvukao gustu maglu izmeðu njih i
   Egipæana i naveo ih u more koje ih je prekrilo. Vidjeli ste svojim
   oèima ?to sam uèinio Egipæanima; zatim ste ostali dugo vremena u
   pustinji.

   ^8Nato sam vas uveo u zemlju Amorejaca, koji ?ive s onu stranu Jordana.
   Zarati?e s vama i ja ih dadoh u va?e ruke; uzeli ste u ba?tinu zemlju
   njihovu jer sam ih ja ispred vas uni?tio.

   ^9Tada se digao moapski kralj Balak, sin Siporov, da ratuje s Izraelom
   i on pozva Bileama, sina Beorova, da vas prokune.

   ^10Ali ja ne htjedoh poslu?ati Bileama: morade vas on i blagosloviti, i
   spasih vas iz njegove ruke.

   ^11Onda ste pre?li preko Jordana i do?li u Jerihon, ali su glavari
   Jerihona poveli rat protiv vas - kao i Amorejci, Peri?ani, Kanaanci,
   Hetiti, Girga?ani, Hivijci i Jebusejci - ali sam ih ja predao u va?e
   ruke.

   ^12Pred vama sam poslao str?ljene koji su ispred vas tjerali dva kralja
   amorejska: nema? ?to zahvaliti svome maèu ni svome luku.

   ^13Dao sam vam zemlju za koju se niste trudili i gradove koje niste
   gradili i u njima se nastaniste; i vinograde vam dadoh i maslinike koje
   niste sadili, a danas vas hrane.'

   ^14I zato se sada bojte Jahve i slu?ite mu savr?eno i vjerno! Uklonite
   bogove kojima su slu?ili oci va?i s onu stranu Rijeke i u Egiptu i
   slu?ite Jahvi!

   ^15Meðutim, ako vam se ne sviða slu?iti Jahvi, onda danas izaberite
   kome æete slu?iti: mo?da bogovima kojima su slu?ili va?i oci s onu
   stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u èijoj zemlji sada prebivate. Ja
   i moj dom slu?it æemo Jahvi."

   ^16Narod odgovori: "Daleko neka je od nas da ostavimo Jahvu a slu?imo
   drugim bogovima.

   ^17Jahve, Bog na?, izveo je nas i na?e oce iz Egipta, iz doma
   robovanja, i on je pred na?im oèima uèinio velika èudesa i èuvao nas
   cijelim putem kojim smo i?li i meðu svim narodima kroz koje smo
   prolazili.

   ^18Jo? vi?e: Jahve je ispred nas protjerao sve narode i Amorejce, koji
   su ?ivjeli u ovoj zemlji. I mi æemo slu?iti Jahvi jer je on Bog na?."

   ^19Tada reèe Jo?ua narodu: "Vi ne mo?ete slu?iti Jahvi, jer je on Bog
   sveti, Bog ljubomorni, koji ne mo?e podnijeti va?ih prijestupa ni va?ih
   grijeha.

   ^20Ako ostavite Jahvu da biste slu?ili tuðim bogovima, okrenut æe se
   protiv vas i uni?tit æe vas, po?to vam je bio dobro èinio."

   ^21A narod odgovori Jo?ui: "Ne, mi æemo slu?iti Jahvi!"

   ^22Na to æe Jo?ua narodu: "Sami ste protiv sebe svjedoci da ste
   izabrali Jahvu da mu slu?ite." Odgovori?e mu: "Svjedoci smo."

   ^23"Maknite, dakle, tuðe bogove koji su meðu vama i priklonite svoja
   srca Jahvi, Bogu Izraelovu."

   ^24Odgovori narod Jo?ui: "Slu?it æemo Jahvi, Bogu svojemu, i glas æemo
   njegov slu?ati."

   ^25Tako sklopi Jo?ua toga dana Savez s narodom i utvrdi mu uredbu i
   zakon. Bilo je to u ?ekemu.

   ^26Jo?ua upisa te rijeèi u Knjigu zakona Bo?jega. Zatim uze velik kamen
   i stavi ga ondje pod hrast koji bija?e u sveti?tu Jahvinu.

   ^27Zatim reèe Jo?ua svemu narodu: "Gle, ovaj kamen neka nam bude
   svjedokom jer je èuo rijeèi ?to ih je govorio Jahve; on æe biti svjedok
   da ne zatajite Boga svoga."

   ^28Tada Jo?ua otpusti narod, svakoga na njegovu ba?tinu.

   ^29Poslije ovih dogaðaja umrije Jo?ua, sin Nunov, sluga Jahvin, u dobi
   od sto deset godina.

   ^30Sahrani?e ga u kraju ?to ga je ba?tinio u Timnat Serahu, u
   Efrajimovoj gori, sjeverno od gore Gaa?a.

   ^31Izrael je slu?io Jahvi svega vijeka Jo?uina i svega vijeka
   starje?ina koje su Jo?uu nad?ivjele i vidjele sva djela ?to ih je Jahve
   uèinio Izraelu.

   ^32Kosti Josipove, koje su sinovi Izraelovi sa sobom donijeli iz
   Egipta, pokopali su u ?ekemu, na zemlji?tu koje Jakov bija?e kupio od
   sinova Hamora, oca ?ekemova, za stotinu srebrnjaka i koje je pripalo u
   ba?tinu sinova Josipovih.

   ^33Umrije i Eleazar, sin Aronov, i pokopa?e ga u Gibei, koja je
   pripadala njegovu sinu Pinhasu a nalazila se u Efrajimovoj gori.
     __________________________________________________________________

Judges
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Poslije smrti Jo?uine upita?e Izraelci Jahvu: "Tko æe od nas prvi
   poæi na Kanaance da se protiv njih bori?"

   ^2A Jahve odgovori: "Neka Juda prvi poðe; u njegove ruke stavljam
   zemlju."

   ^3Tada Juda reèe svome bratu ?imunu: "Poði sa mnom u zemlju koja mi je
   dosuðena u ba?tinu; borit æemo se protiv Kanaanaca, a potom æu se ja
   uza te boriti na tvojoj zemlji." I ?imun ode s njim.

   ^4Ode Juda i Jahve im predade u ruke Kanaance i Peri?ane te pobi?e u
   Bezeku deset tisuæa ljudi.

   ^5U Bezeku zateko?e Adoni-Sedeka, udari?e na nj i porazi?e Kanaance i
   Peri?ane.

   ^6Kad je Adoni-Sedek nagnuo u bijeg, gonili su ga, uhvatili ga i
   odsjekli mu palce na rukama i nogama.

   ^7Tada reèe Adoni-Sedek: "Sedamdeset kraljeva odsjeèenih palaca na
   rukama i na nogama kupilo je mrvice pod mojim stolom. Kako sam èinio,
   tako mi Bog vraæa." Odveli su ga u Jeruzalem i ondje je umro.

   ^8Zatim Judini sinovi udari?e na Jeruzalem, osvoji?e ga, posjeko?e
   maèem ?itelje i spali?e grad.

   ^9Poslije toga krenu?e Judini sinovi da se bore protiv Kanaanaca koji
   su ?ivjeli u Gorju, Negebu i u ?efeli.

   ^10Onda Juda ode na Kanaance koji su ?ivjeli u Hebronu - Hebronu bija?e
   nekoæ ime Kirjat Arba - i ondje potuèe ?e?aja, Ahimana i Talmaja.

   ^11Odatle krenu na stanovnike Debira, koji se nekoæ zvao Kirjat Sefer.

   ^12Tada reèe Kaleb: "Tko pokori i zauzme Kirjat Sefer, dat æu mu svoju
   kæer Aksu za ?enu."

   ^13Zauze ga Otniel, sin Kenaza, mlaðeg brata Kalebova, i Kaleb mu dade
   svoju kæer Aksu za ?enu.

   ^14Kad je pri?la mu?u, on je nagovori da u svoga oca i?te polje. Siðe
   ona s magarca, a Kaleb je upita: "?to hoæe??"

   ^15Ona mu odgovori: "Daj mi blagoslov! Kad si mi dao kraj u Negebu, daj
   mi onda i koji izvor vode." I Kaleb joj dade Gornje i Donje izvore.

   ^16Sinovi Hobaba Kenijca, tasta Mojsijeva, odo?e iz Palmova grada s
   Judinim sinovima u Judinu pustinju, koja je u Negebu, na jugu od Arada.
   Tu se nastani?e meðu Amaleèanima.

   ^17Potom ode Juda s bratom ?imunom i pobi?e Kanaance koji su ?ivjeli u
   Sefatu i grad izruèi?e "heremu", prokletstvu. Zbog toga se grad prozva
   Horma.

   ^18Ali Juda nije uspio zauzeti Gaze s njenim podruèjem, ni A?kelona s
   njegovim podruèjem, ni Ekrona s njegovim podruèjem.

   ^19Jahve bija?e s njim te on osvoji gorje, ali ne moga?e potjerati onih
   u nizini jer imahu ?eljezna kola.

   ^20Kao ?to bija?e odredio Mojsije, dado?e Hebron Kalebu, koji iz njega
   otjera tri sina Anakova.

   ^21A Benjaminovi sinovi ne uspje?e otjerati Jebusejaca koji su ?ivjeli
   u Jeruzalemu i tako Jebusejci ostado?e u Jeruzalemu s Benjaminovim
   sinovima do dana dana?njega.

   ^22Krenu i pleme Josipovo na Betel i Jahve bija?e s njima.

   ^23I pleme Josipovo uze izviðati Betel. Grad se nekoæ zvao Luz.

   ^24Uhode opazi?e èovjeka gdje izlazi iz grada i reko?e mu: "Poka?i nam
   kuda se mo?e u grad, pa æemo ti biti milostivi."

   ^25On im pokaza kuda mogu u grad. I sve u gradu isjeko?e maèem, a onoga
   èovjeka sa svom njegovom obitelji pusti?e da ode.

   ^26Èovjek je oti?ao u zemlju Hetita i ondje sagradio grad i prozvao ga
   Luz. Tako se zove jo? i danas.

   ^27Mana?e nije osvojio Bet-?eana i njegovih sela ni Tanaka i njegovih
   sela. Nije potjerao ni stanovnika iz Dora i njegovih sela, ni
   stanovnika Jibleama i njegovih sela, ni stanovnika Megida i njegovih
   sela. Tako su Kanaanci ostali i ?ivjeli u toj zemlji.

   ^28Kad je Izrael ojaèao, nametnuo je Kanaancima tlaku, ali ih nije
   mogao otjerati.

   ^29Ni Efrajim nije otjerao Kanaanaca koji su ?ivjeli u Gezeru, tako te
   su Kanaanci tu ?ivjeli meðu njima.

   ^30Zebulun nije otjerao stanovnika Kitrona ni stanovnika Nahalola. Tako
   su Kanaanci ostali usred Zebulunovih sinova, ali im bija?e nametnuta
   tlaka.

   ^31Ni A?er nije otjerao stanovnika Akona, ni stanovnika Sidona, ni onih
   iz Mahalaba, Akziba, Helbe, Afika i Rehoba.

   ^32A?erovci su ostali tako meðu Kanaancima, stanovnicima te zemlje, jer
   ih nisu otjerali.

   ^33Naftali nije otjerao stanovnika Bet-?eme?a i Bet-Anata, nego je
   ?ivio meðu Kanaancima koji su nastavali tu zemlju, ali je stanovnicima
   Bet-?eme?a i Bet-Anata nametnuta tlaka.

   ^34Amorejci su potisnuli Danove sinove u goru i nisu ih pu?tali da siðu
   u ravnicu.

   ^35Amorejci su se zadr?ali u Har-Heresu, Ajalonu i ?aalbimu, ali kad je
   ruka Josipova doma ojaèala, bila im je nametnuta tlaka.

   ^36Podruèje Edomaca pru?a se od Akrabimskog uspona do Stijene pa
   navi?e.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Anðeo Jahvin doðe iz Gilgala u Bokim i reèe: "Izveo sam vas iz
   Egipta i doveo vas u zemlju koju sam vam obeæao zaklev?i se ocima
   va?im. Rekao sam: 'Neæu raskinuti Saveza svog s vama dovijeka.

   ^2A vi ne sklapajte saveza sa stanovnicima ove zemlje; nego ru?ite
   njihove ?rtvenike!' Ali vi niste poslu?ali moga glasa. ?to ste uèinili?

   ^3Zato vam ka?em: neæu ih odagnati pred vama. Nego, oni æe vas tlaèiti
   i bogovi njihovi bit æe vam zamkom."

   ^4Kad Anðeo Jahvin izreèe te rijeèi svim Izraelcima, narod zakuka i
   zaplaka.

   ^5I tako prozva?e ono mjesto Bokim i ondje prineso?e ?rtve Jahvi.

   ^6Tada Jo?ua otpusti narod i raziðo?e se Izraelci svaki na svoju
   ba?tinu da zaposjednu zemlju.

   ^7Narod je slu?io Jahvi svega vijeka Jo?uina i svega vijeka starje?ina
   koje su nad?ivjele Jo?uu i vidjele sva velika djela ?to ih je Jahve
   uèinio Izraelu.

   ^8Jo?ua, sin Nunov, sluga Jahvin, umrije u dobi od sto deset godina.

   ^9Sahrani?e ga u kraju ?to ga je ba?tinio u Timnat Heresu, u
   Efrajimovoj gori, sjeverno od planine Gaa?a.

   ^10A kada se sav onaj nara?taj pridru?io svojim ocima, naslijedi ga
   drugi nara?taj koji nije mario za Jahvu ni za djela ?to ih je uèinio
   Izraelu.

   ^11Tada su sinovi Izraelovi poèeli èiniti ono ?to Jahvi nije po volji i
   slu?ili su baalima.

   ^12Ostavi?e Jahvu, Boga otaca svojih, koji ih je izveo iz zemlje
   egipatske, i poðo?e za drugim bogovima izmeðu bogova okolnih naroda.
   Klanjahu im se, razgnjevi?e Jahvu.

   ^13Otpali su od Jahve da bi slu?ili Baalu i A?tarti.

   ^14Zato Jahve izli gnjev svoj na Izraela: prepusti ih pljaèka?ima da ih
   plijene, izruèi ih neprijateljima uokolo, tako te se ne mogo?e
   oduprijeti.

   ^15?to bi god poèeli, ruka se Jahvina okretala protiv njih na njihovu
   nesreæu, kao ?to im je Jahve rekao i kao ?to im se zakleo. I tako
   zapado?e u veliku nevolju.

   ^16Tada im Jahve stade podizati suce da ih izbavljaju iz ruku onih koji
   su ih pljaèkali.

   ^17Ali oni ni svojih sudaca nisu slu?ali, nego se iznevjeri?e s drugim
   bogovima te im se klanjahu. Brzo su za?li s puta kojim su i?li oci
   njihovi slu?ajuæi Jahvine zapovijedi; oni nisu èinili tako.

   ^18Kada im je podizao suce, Jahve bija?e sa svakim sucem te ih
   izbavlja?e iz ruku njihovih neprijatelja za svega vijeka suèeva, jer se
   sa?alilo Jahvi koliko su uzdisali pod jarmom onih koji su ih
   ugnjetavali.

   ^19A kada bi sudac umro, oni bi opet zapadali u veæu pokvarenost nego
   njihovi oci. I?li su za drugim bogovima, slu?ili im i klanjali im se,
   ne odustajuæi od svojih opakih djela i postupaka.

   ^20Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i reèe: "Kad je taj narod
   pogazio Savez kojim sam obvezao njihove oèeve i nije poslu?ao glasa
   moga,

   ^21ni ja odsad neæu pred njim potjerati ni jednoga izmeðu naroda ?to ih
   je Jo?ua po svojoj smrti ostavio",

   ^22da bi njima stavio na ku?nju Izraela: hoæe li se ili neæe dr?ati
   Jahvinih putova kao ?to ih se dr?ahu oci njihovi.

   ^23Zato Jahve bija?e ostavio te narode i nije ih odmah izagnao ni
   predao Jo?ui u ruke.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Ovo su narodi koje je Jahve pustio da ostanu kako bi njima isku?avao
   sinove Izraelove, sve one koji ne iskusi?e ratova kanaanskih.

   ^2Bija?e to samo na korist pokoljenjima sinova Izraelovih da nauèe
   vje?tinu ratovanja - barem oni koji nisu iskusili prija?njih ratova:

   ^3ostade pet knezova filistejskih i svi Kanaanci, Sidonci i Hivijci
   koji su ?ivjeli na gori Libanonu od gore Baal-Hermona do ulaza u Hamat.

   ^4Oni su poslu?ili da se isku?a Izrael: da bi se vidjelo hoæe li se
   dr?ati zapovijedi ?to ih je Jahve preko Mojsija dao njihovim ocima.

   ^5Tako su Izraelci prebivali usred Kanaanaca, Hetita, Amorejaca,
   Peri?ana, Hivijaca i Jebusejaca;

   ^6?enili se njihovim kæerima i davali svoje kæeri njihovim sinovima i
   slu?ili njihovim bogovima.

   ^7I èinili su Izraelci ono ?to Jahvi nije bilo po volji. Zaboravili su
   Jahvu, svoga Boga, da bi slu?ili baalima i a?tartama.

   ^8Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i dade ih u ruke Ku?anu
   Ri?atajimu, kralju edomskom; i slu?i?e Ku?anu Ri?atajimu osam godina.

   ^9Tad Izraelci zavapi?e Jahvi i Jahve im podi?e izbavitelja, Otniela,
   sina Kenaza, mlaðega brata Kalebova, da ih oslobodi.

   ^10Duh Jahvin siðe na nj i on posta sucem Izraelu. I povede Izraela u
   boj. Jahve mu preda u ruke Ku?ana Ri?atajima, kralja edomskog, i on
   pobijedi Ku?ana Ri?atajima.

   ^11Zemlja je otad bila u miru èetrdeset godina. Poslije smrti Otniela,
   sina Kenazova,

   ^12Izraelci su poèeli opet èiniti ?to je zlo u oèima Jahvinim. Zato
   Jahve dade Eglonu, kralju moapskom, moæ nad Izraelom, jer su èinili ?to
   je zlo pred Jahvom.

   ^13Eglon se ujedini sa sinovima Amonovim i Amalekovim, poðe na Izraela,
   potuèe ga i osvoji Palmov grad.

   ^14Izraelci su slu?ili moapskom kralju Eglonu osamnaest godina.

   ^15Tada Izraelci zavapi?e Jahvi i Jahve im podi?e izbavitelja - Ehuda,
   sina Gere iz Benjaminova plemena, èovjeka koji bija?e ljevak. I posla?e
   ga Izraelci da im odnese danak Eglonu, kralju moapskom.

   ^16A Ehud naèini sebi bode? sa dvije o?trice, lakat dug, i pripasa ga
   pod haljine uz desno bedro.

   ^17I odnese danak Eglonu, kralju moapskom. Eglon bija?e vrlo debeo.

   ^18Predav?i danak, Ehud ode s ljudima koji bijahu donijeli danak.

   ^19Ali kada je do?ao do idola u blizini Gilgala, vrati se i reèe: "Imam
   ti, kralju, reæi jednu tajnu!" Kralj mu odvrati: "Tiho!" I svi koji su
   uza nj bili izaðu.

   ^20Ehud uðe. Kralj je sjedio u hladovitoj gornjoj sobi; bio je sam.
   Ehud mu reèe: "Imam, kralju, za tebe rijeè od Boga!" On odmah usta s
   prijestolja.

   ^21Tad Ehud lijevom rukom trgnu bode? s desnog bedra i satjera mu ga u
   trbuh.

   ^22Za o?tricom uðe sav dr?ak i salo se sklopi za o?tricom, jer Ehud
   nije mogao izvuæi o?tricu iz trbuha. Neèist je izlazila odande.

   ^23Ehud je oti?ao kroz trijem; za sobom je zatvorio vrata gornje sobe i
   zakljuèao ih.

   ^24Kada je on oti?ao, vrate se sluge da pogledaju. Kako vrata gornje
   sobe bijahu zakljuèana, reko?e: "Bit æe da je oti?ao na stranu, u
   klijet do hladovite sobe."

   ^25Èekali su ga dugo, u nedoumici, jer on nije otvarao vrata gornje
   sobe. Naposljetku uze?e kljuè i otvori?e: gospodar im le?ao na tlu,
   mrtav.

   ^26Dok su oni èekali, Ehud je pobjegao, pro?ao veæ idole i sklonio se u
   Seiru.

   ^27Èim doðe u zemlju Izraelovu, zasvira u rog na Efrajimovoj gori; i
   siðo?e Izraelci s njim s gore, a on im staja?e na èelu.

   ^28I reèe im: "Poðite za mnom! Jahve vam je u ruke predao Moapce, va?e
   neprijatelje." Oni krenu?e za njim, zatvori?e Moapcima put preko gazova
   Jordana i ne dado?e nikome prijeko.

   ^29Pobili su u to vrijeme oko deset tisuæa Moabaca, sve kr?nih i
   hrabrih ljudi, i nijedan im nije umakao.

   ^30Toga su dana Moapci potpali pod ruku Izraelovu i zemlja bija?e mirna
   osamdeset godina.

   ^31Poslije njega bija?e ?amgar, sin Anatov. On je pobio ?est stotina
   Filistejaca ostanom volujskim. Tako je i on spasio Izraela.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Poslije smrti Ehudove Izraelci su opet stali èiniti ?to Jahvi nije
   po volji

   ^2i Jahve ih predade u ruke Jabinu, kanaanskom kralju koji je vladao u
   Hasoru. Vojskovoða vojsci njegovoj bija?e Sisera, koji je ?ivio u
   Haro?etu Poganskom.

   ^3Tad Izraelci zavapi?e Jahvi. Jer Jabin ima?e devet stotina ?eljeznih
   bojnih kola i te?ko je tlaèio Izraelce dvadeset godina.

   ^4U to vrijeme Izraelu je sudila proroèica Debora, ?ena Lapidotova.

   ^5?ivjela je pod Deborinom palmom izmeðu Rame i Betela u Efrajimovoj
   gori i k njoj su dolazili Izraelci da presuðuje u njihovim sporovima.

   ^6Ona dozva Baraka, sina Abinoamova, iz Naftalijeva Kede?a i reèe mu:
   "Evo ?to ti Jahve, Bog Izraelov, zapovijeda: 'Idi, kreni na goru Tabor
   i uzmi sa sobom deset tisuæa ljudi izmeðu Naftalijevih i Zebulunovih
   sinova.

   ^7Ja æu k tebi na Ki?onski potok privuæi Siseru, vojskovoðu Jabinove
   vojske, s njegovim bojnim kolima i svim ratnicima te æu ga predati u
   tvoje ruke.'"

   ^8Barak joj odgovori: "Ako ti poðe? sa mnom, iæi æu; ako li ne poðe? sa
   mnom, ne idem."

   ^9"Idem s tobom", reèe mu ona, "ali na putu kojim æe? poæi slava neæe
   tebi pripasti jer æe Jahve ?eni predati u ruke Siseru." Tada Debora
   ustane i poðe s Barakom u Kede?.

   ^10Onamo je Barak pozvao Zebuluna i Naftalija. Deset tisuæa ljudi poðe
   za njim, a i?la je s njim i Debora.

   ^11Heber Kenijac bija?e se odvojio od Kajina, jednoga od sinova Hababa,
   tasta Mojsijeva; razapeo je svoj ?ator kod Hrasta u Saananimu, nedaleko
   od Kede?a.

   ^12Javi?e Siseri da je Barak, sin Abinoamov, iza?ao na goru Tabor.

   ^13Nato Sisera sabra sva svoja kola, devet stotina ?eljeznih kola, i
   sve ljude koje je doveo od Haro?eta Poganskog do Ki?onskog potoka.

   ^14Debora reèe Baraku: "Ustani, evo dana kada æe Jahve predati Siseru u
   tvoje ruke! Sam Jahve ide pred tobom!" I Barak siðe s gore Tabora sa
   deset tisuæa ljudi za sobom.

   ^15Jahve zastra?i Siseru, sva njegova kola i èitavu njegovu vojsku,
   koja na?e u bijeg pred maèem Barakovim. Sisera siðe sa svojih kola i
   pobje?e pje?ice.

   ^16Barak je gonio kola i vojsku sve do Haro?eta Poganskog. Sva je
   Siserina vojska pala od o?trog maèa i nijedan èovjek nije umakao.

   ^17Sisera je dotle bje?ao pje?ice prema ?atoru Jaele, ?ene Hebera
   Kenijca, jer izmeðu Jabina, kralja hasorskog, i kuæe Hebera Kenijca
   bija?e mir.

   ^18Jaela iziðe Siseri u susret i reèe mu: "Zaustavi se, gospodaru,
   svrati se k meni. Ne boj se nièega!" On svrati k njoj pod ?ator, a ona
   ga pokri pokrivaèem.

   ^19On joj reèe: "Daj mi malo vode jer sam ?edan." Ona otvori mijeh s
   mlijekom, napoji ga i opet ga pokri.

   ^20"Stani na ulazu u ?ator", reèe joj on, "pa ako tko naiðe i zapita
   te: 'Ima li tu koga?' ti odgovori: 'Nema!'"

   ^21A Jaela, ?ena Heberova, uze ?atorski klin i èekiæ u ruke, tiho mu se
   pribli?i i zabi mu klin kroza sljepooèice tako da se zario u zemlju. On
   od iscrpljenosti bija?e tvrdo zaspao i tako umrije.

   ^22I gle, doðe Barak progoneæi Siseru. Jaela iziðe preda nj i reèe mu:
   "Doði da ti poka?em èovjeka koga tra?i?." On uðe k njoj, i gle - Sisera
   le?a?e mrtav, s klinom u sljepooèici.

   ^23Tako je Bog u onaj dan ponizio Jabina, kralja kanaanskog, pred
   Izraelcima.

   ^24Ruka Izraelaca postaja?e sve te?a Jabinu, kralju kanaanskom, dok ga
   nije napokon zatrla.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Toga dana Debora i Barak, sin Abinoamov, zapjeva?e ovu pjesmu:

   ^2Ratoborno rasu?e kose borci izraelski i dragovoljno krenu narod:
   blagoslivljajte Jahvu!

   ^3Èujte, o kraljevi! Poslu?ajte, knezovi! Jahvi ja pjesmu pjevam,
   Jahvu, Boga Izraelova, ja slavim.

   ^4Sa Seira kad si silazio, Jahve, pobjednièki kad si kroèio iz polja
   edomskih, sva se zemlja tresla, lila se nebesa, oblaci curkom da?djeli.

   ^5Brda se tresla pred tobom, o Jahve, Jahve, Bo?e Izraelov!

   ^6U dane ?amgara, sina Anatova, u dane Jaele opustje?e putovi; i oni
   koji su putovali, obila?ahu naokolo.

   ^7Pusta bijahu sela izraelska dok ne ustadoh ja, Debora, dok ne ustadoh
   kao majka Izraelu.

   ^8Tuðe bogove sebi izabra?e, i zato im rat stade pred vrata. Za pet
   gradova ne bi nijednog ?tita! Nijednog kralja za èetrdeset tisuæa u
   Izraelu!

   ^9Srce moje kuca za voðe izraelske, za narod ?to dragovoljno u boj
   kreæe! Blagoslivljajte Jahvu!

   ^10Vi koji na bijelim ja?ete magaricama, na sagovima sjedeæi, i vi koji
   hodite putovima, pjevajte,

   ^11uz povike razdraganih pastira kod pojila. Neka se slave dobroèinstva
   Jahvina i vladavina njegova Izraelom! I narod Jahvin siðe na vrata.

   ^12Probudi se, Deboro, ustani! Ustani, pjesmu zapjevaj! Hrabro! Ustani,
   Baraèe, vodi u roblje porobljivaèe svoje, sine Abinoamov!

   ^13Tad siðe na vrata Izrael, narod Jahvin pohrli junaèki.

   ^14Iz Efrajima poteko?e u dolinu, za njima sti?e meðu èete tvoje
   Benjamin. Iz Makira stupaju glavari, iz Zebuluna oni ?to nose ?tap
   zapovjednièki.

   ^15Knezovi Jisakarovi s Deborom bjehu, a Naftali poðe s Barakom, pohrli
   da ga stigne u dolini. Kod Rubenovih potoka dugo se savjetuju.

   ^16Za?to si ostao u torovima da slu?a? sred stada svirku frule? Kod
   Rubenovih potoka dugo se savjetuju.

   ^17Gilead osta s onu stranu Jordana. A za?to je Dan na stranim laðama?
   Za?to na obali mora A?er sjedi, mirno prebiva u svojim zaljevima?

   ^18Zebulun je narod ?to prkosi smrti s Naftalijem, na visoravnima.

   ^19Do?li su kraljevi, boj zametnuli, boj bili kraljevi kanaanski, u
   Tanaku, na vodi megidskoj, al' ni mrve srebra ne dobi?e.

   ^20Sa nebeskih staza vojevahu, vojevahu zvijezde prot' Siseri.

   ^21Sve otplavi potok Ki?on, potok Ki?on pradavni. Gazi èvrsto, moja
   du?o!

   ^22Topot silan odjekuje: jure borci na konjima!

   ^23"Proklinjite Meroz," Anðeo æe Jahvin, "proklinjite ?itelje njegove
   ?to Jahvi nisu u pomoæ pritekli, u pomoæ Jahvi s junacima."

   ^24Blagoslovljena meðu ?enama bila Jaela, ?ena Hebera Kenijca, meðu
   ?enama ?atora nek' je slavljena!

   ^25On vode zaiska, mlijeka mu ona dade, u zdjelu dragocjenu nali mu
   povlake.

   ^26Rukom lijevom za klinom segnu, a desnom za èekiæem kovaèkim. Udari
   Siseru, glavu mu razmrska, probode mu, razbi sljepooèicu.

   ^27Do nogu pade joj, sru?i se, le?e, do nogu pade joj, sru?i se; i gdje
   pade, mrtav osta.

   ^28Kroz prozor motri Siserina mati, kroz prozor motri, na re?etku
   jÓada: "Dugo mu se kola ne vraæaju: ?to im je zapreg tako spor?"

   ^29Najmudrija zbori joj dvorkinja, sebi samoj ona odgovara:

   ^30"Plijen su na?li pa ga dijele: po djevojku na ratnika, po djevojku i
   po dvije, halju-dvije za Siseru, vezen rubac za moj vrat!"

   ^31Tako neka ginu, Jahve, svi neprijatelji tvoji! A oni koji te ljube
   nek budu kao sunce kada se di?e u svojemu sjaju! I zemlja bija?e mirna
   èetrdeset godina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Opet su Izraelci èinili ?to je zlo u Jahvinim oèima; i Jahve ih
   predade u ruke Midjancima za sedam godina.

   ^2Te?ka bija?e ruka Midjanaca nad Izraelom. Da bi izmakli Midjancima,
   Izraelci se sklanjahu u gorske pukotine, spilje i skrovi?ta.

   ^3I kada bi Izraelci posijali, dolazili bi na njih Midjanci i Amaleèani
   i sinovi Istoka.

   ^4Utaboriv?i se na njihovoj zemlji, uni?tavali bi rod zemlje sve do
   Gaze. Ne ostavljahu Izraelu ni?ta da se prehrani, ni ovce ni koze, ni
   vola ni magarca,

   ^5jer dola?ahu sa svojim stadima i svojim ?atorima u takvu mno?tvu kao
   skakavci; ne bija?e broja njima ni njihovim devama; preplavili bi
   zemlju, opusto?ili je.

   ^6Tako su Midjanci bacili Izraela u veliku bijedu te Izraelci zavapi?e
   Jahvi.

   ^7Kad su Izraelci zavapili Jahvi zbog Midjanaca,

   ^8Jahve posla Izraelcima proroka koji im reèe: "Ovako ka?e Jahve, Bog
   Izraelov: 'Ja sam vas izveo iz Egipta, izbavio vas iz kuæe ropstva.

   ^9Ja sam vas oslobodio od ruke Egipæana i od ruke svih va?ih
   tlaèitelja. Protjerao sam ih pred vama, dao vam njihovu zemlju

   ^10i rekao vam: Ja sam Jahve, Bog va?. Ne ?tujte bogova Amorejaca u
   kojih zemlji ?ivite. Ali vi ne poslu?aste moga glasa.'"

   ^11Anðeo Jahvin doðe i sjede pod hrast kod Ofre koji pripada?e Joa?u
   Abiezerovu. Njegov sin Gideon vrhao je p?enicu na tijesku da bi je
   saèuvao od Midjanaca.

   ^12I ukaza mu se Anðeo Jahvin i reèe mu: "Jahve s tobom, hrabri
   junaèe!"

   ^13Gideon mu odgovori: "Oh, gospodaru, ako je Jahve s nama, za?to nas
   sve ovo snaðe? Gdje su sva ona èudesa njegova o kojima nam
   pripovijedahu oci na?i govoreæi: 'Nije li nas Jahve iz Egipta izveo?' A
   sada nas je Jahve ostavio, predao nas u ruke Midjancima."

   ^14Jahve se tad okrenu prema njemu i reèe mu: "Idi s tom snagom u sebi
   i izbavit æe? Izraela iz ruke Midjanaca. Ne ?aljem li te ja?"

   ^15"Ali, gospodaru", odgovori mu Gideon, "kako æu izbaviti Izraela? Moj
   je rod najmanji u Mana?eovu plemenu, a ja sam posljednji u kuæi svoga
   oca."

   ^16Jahve mu reèe: "Ja æu biti s tobom te æe? pobijediti Midjance kao
   jednoga."

   ^17Gideon mu reèe: "Ako sam na?ao milost u tvojim oèima, daj mi znak da
   ti govori? sa mnom.

   ^18Nemoj otiæi odavde dok se ne vratim s darom i stavim ga preda te." A
   on odgovori: "Ostat æu dok se ne vrati?."

   ^19Gideon ode, zgotovi jare i od efe bra?na naèini beskvasne hljebove,
   stavi meso u ko?aricu i juhu u lonac pa donese sve to pod hrast.

   ^20Anðeo Jahvin reèe mu: "Uzmi meso i beskvasne hljebove, stavi ih na
   tu stijenu, a juhu prolij." On uèini tako.

   ^21Anðeo Jahvin tad uze ?tap ?to ga je dr?ao i vrhom dotaknu meso i
   beskvasne hljebove. Oganj planu iz stijene, spali meso i beskvasne
   hljebove. Anðeo Jahvin nato i?èeze pred njegovim oèima.

   ^22Tad Gideon vidje da je to bio Anðeo Jahvin i reèe: "Jao, Jahve,
   Gospode! Anðela Jahvina vidjeh licem u lice!"

   ^23Jahve mu odgovori: "Mir s tobom! Ne boj se, neæe? umrijeti!"

   ^24Gideon podi?e na tome mjestu ?rtvenik Jahvi i nazva ga "Jahve-Mir".
   ?rtvenik jo? i danas stoji u Ofri Abiezerovoj.

   ^25Iste noæi Jahve reèe Gideonu: "U svojega oca uzmi utovljena junca,
   junca od sedam godina, i razori Baalov ?rtvenik i posijeci gaj pokraj
   njega.

   ^26Potom podigni ?rtvenik Jahvi, Bogu svome, na vrhu te gorske stijene
   i dobro ga uredi. Uzmi junca i prinesi paljenicu na drvima A?ere ?to ih
   u gaju nasijeèe?."

   ^27Tada Gideon uze deset ljudi izmeðu svojih slugu i uèini kako mu je
   zapovjedio Jahve. Ali kako se bojao svoje obitelji i graðana, uèini to
   noæu.

   ^28Kad su graðani sutradan poranili, a to razoren Baalov ?rtvenik i gaj
   posjeèen pored njega, a junac ?rtvovan kao paljenica na novom oltaru.

   ^29I pitahu jedni druge: "Tko je to uèinio?" Ispita?e, istra?i?e pa
   reko?e: "Gideon, Joa?ev sin, uèini to."

   ^30Tada graðani reko?e Joa?u: "Izvedi sina da umre jer je razorio
   Baalov ?rtvenik i posjekao gaj pored njega."

   ^31Joa? odgovori svima koji stajahu oko njega: "Zar æete vi braniti
   Baala? Zar æete ga vi spasavati? Tko brani Baala, bit æe pogubljen
   prije sutra?njeg dana. Ako je on bog, neka se sam brani od Gideona ?to
   mu je razorio ?rtvenik."

   ^32Toga dana prozvali su Gideona Jerubaal jer se govorilo: "Neka sam
   Baal s njim obraèuna ?to mu je sru?io ?rtvenik."

   ^33Svi Midjanci, Amaleèani i sinovi Istoka bijahu se sakupili i,
   pre?av?i Jordan, utaborili se u Jizreelskoj ravnici.

   ^34Duh Jahvin obuze Gideona i on zasvira u rog, a Abiezerov rod stade
   iza njega.

   ^35Posla on glasnike po svem plemenu Mana?eovu te i oni stado?e iza
   njega. Posla glasnike i u pleme A?erovo, Zebulunovo i Naftalijevo te im
   i oni krenu?e u susret.

   ^36Gideon reèe Bogu: "Ako zaista hoæe? osloboditi Izraela mojom rukom,
   kao ?to si obeæao,

   ^37evo æu metnuti ovèje runo na gumno: ako bude rose samo na runu, a
   zemlja ostane suha, tada æu znati da æe? mojom rukom izbaviti Izraela,
   kao ?to si obeæao."

   ^38I bi tako. Gideon urani sutradan te iscijedi rosu iz runa - punu
   zdjelu vode.

   ^39Opet Gideon reèe Bogu: "Ne razgnjevi se na me ?to ti progovaram jo?
   jednom. Dopusti mi da jo? ovaj put poku?am s runom: neka samo runo bude
   suho, a neka po svoj zemlji bude rosa!"

   ^40I Bog one noæi uèini tako: samo je runo ostalo suho, a po svoj
   zemlji pala rosa.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Urani Jerubaal, to jest Gideon, i sav narod bija?e s njim i utabori
   se kod En-Haroda; a tabor Midjanaca nalazio se na sjeveru od njegova,
   podno brijega More, u dolini.

   ^2Tada Jahve reèe Gideonu: "Previ?e je naroda s tobom a da bih predao
   Midjance u njegove ruke. Izrael bi se mogao pohvaliti i reæi: 'Vlastita
   me ruka izbavila.'

   ^3Zato oglasi da narod èuje: 'Tko se boji i strahuje, neka se vrati.'"
   Gideon ih isku?a. Dvadeset i dvije tisuæe ljudi iz naroda vrati se, a
   ostade ih deset tisuæa.

   ^4Jahve reèe Gideonu: "Jo? je previ?e naroda. Povedi ih na vodu i ondje
   æu ih isku?ati. Za koga ti ka?em: 'Neka ide s tobom', taj æe s tobom
   iæi. A za koga ti ka?em: 'Neka ne ide s tobom', taj neæe iæi."

   ^5Gideon povede narod na vodu i Jahve mu reèe: "Koji bude laptao vodu
   jezikom kao ?to lapæe pas, stavi ga na stranu. Koji klekne da pije,
   odvoji ga na drugu stranu."

   ^6Onih koji su laptali vodu jezikom - prinoseæi vodu rukom k ustima -
   bija?e tri stotine, a sav je ostali narod kleknuo da pije.

   ^7Tad Jahve reèe Gideonu: "Sa one tri stotine ljudi koji su laptali
   vodu ja æu vas izbaviti i predat æu Midjance u va?e ruke. Svi drugi
   neka se vrate svaki svojoj kuæi."

   ^8Gideon tad nalo?i narodu da mu preda opskrbu i rogove, a onda otpusti
   Izraelce da ide svaki svome ?atoru; zadr?a samo one tri stotine. A
   midjanski se tabor prostirao ni?e njega u dolini.

   ^9One noæi reèe mu Jahve: "Ustani, navali na tabor, jer ti ga predajem
   u ruke.

   ^10Ako se boji? napasti, siði najprije u tabor s Purom, momkom svojim;

   ^11slu?aj ?to govore; ohrabrit æe? se i napast æe? na tabor." On siðe
   sa svojim momkom Purom do prvih taborskih stra?a.

   ^12Midjanci, Amaleèani i svi sinovi Istoka pali po dolini, brojni kao
   skakavci; njihovim devama ne bija?e broja, kao pijesku na obali mora.

   ^13Kad je Gideon do?ao, a to jedan ba? pripovijeda?e svome drugu ?to je
   sanjao: "Usnuo sam kako se pogaèa jeèmenog kruha kotrlja u midjanski
   tabor: dokotrlja se do jednog ?atora i pogodi, a ?ator pade, prevrnu
   se."

   ^14A drug mu odgovori: "Nije to drugo nego maè Gideona, Joa?eva sina,
   Izraelca. Bog mu je predao u ruke Midjance i sav tabor."

   ^15Kada je Gideon èuo kako je onaj pripovjedio san i kako ga je drugi
   protumaèio, baci se nièice, vrati se onda u tabor Izraelov i povika:
   "Ustajte, jer vam je Jahve predao u ruke tabor midjanski!"

   ^16Gideon tad podijeli svoje tri stotine ljudi u tri èete. Svakome
   èovjeku dade u ruke rog, prazan vrè i luè u vrèu:

   ^17"Gledajte mene", reèe im, "i èinite ?to i ja! Kada doðem na rub
   tabora, èinite ?to budem i ja èinio!

   ^18Kad zatrubim u rog ja i svi koji su sa mnom, tada i vi zasvirajte u
   rog oko sveg tabora i vièite: 'Za Jahvu i Gideona!'"

   ^19Gideon i stotina ljudi ?to ga je pratila doðo?e na rub tabora pri
   poèetku ponoæne stra?e; tek ?to su postavili stra?e, oni zatrubi?e u
   rogove i razbi?e vrèeve koje su imali u ruci.

   ^20Tako tri èete zasvira?e u rogove i razbi?e vrèeve; lijevom rukom
   dr?ahu luèi, a desnom rogove da trube i udari?e vikati: "Za Jahvu i
   Gideona!"

   ^21I svaki staja?e nepomièno na svome mjestu uokrug tabora. Tada se
   probudi sav tabor i Midjanci vièuæi nago?e u bijeg.

   ^22Dok su one tri stotine trubile u rogove, uèini Jahve te oni u taboru
   okrenu?e maè jedan na drugoga. I sva se vojska razbje?a do Bet-Ha?ita,
   prema Sartanu, do Abel-Meholske obale kod Tabata.

   ^23A Izraelci iz plemena Naftalijeva, A?erova i iz svega plemena
   Mana?eova sabra?e se i pogna?e Midjance.

   ^24Gideon posla glasnike po svoj Efrajimovoj gori da govore: "Siðite
   pred Midjance i zauzmite prije njih sve gazove do Bet-Bara i Jordana."
   Svi se ljudi od plemena Efrajimova odazva?e i zauze?e gazove voda do
   Bet-Bara i Jordana.

   ^25I uhvati?e dva midjanska kneza, Oreba i Zeeba; Oreba ubi?e na
   Orebovoj stijeni, a Zeeba kod Zeebova tijeska. Progonili su Midjance i
   donijeli Gideonu preko Jordana glavu Orebovu i Zeebovu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Tada Efrajimovi ljudi reko?e Gideonu: "Kako si postupio prema nama:
   nisi nas pozvao kada si po?ao u boj protiv Midjanaca?" I ?estoko mu
   prigovori?e.

   ^2On im odgovori: "Pa ?to sam ja uèinio kad se usporedim s vama? Nije
   li Efrajimovo pabirèenje bolje od Abiezerove berbe?

   ^3U va?e je ruke Jahve predao knezove midjanske, Oreba i Zeeba. Mo?e li
   se usporediti moje djelo s onim ?to ste vi uèinili?" Na te rijeèi uti?a
   se njihova srd?ba prema njemu.

   ^4Kad je Gideon do?ao do Jordana, prijeðe ga, ali i on i tri stotine
   ljudi s njim bijahu iznemogli i gladni.

   ^5Stoga reèe ljudima iz Sukota: "Dajte kruha ljudima koji idu za mnom,
   iznemogli su. Ja gonim Zebaha i Salmunu, kraljeve midjanske."

   ^6Ali mu sukotski glavari odgovori?e: "Zar je Zebahova i Salmunina ?aka
   veæ u tvojoj ruci da dademo kruha tvojoj vojsci?"

   ^7Gideon im reèe: "Dobro! Kad mi Jahve preda u ruke Zebaha i Salmunu,
   iskidat æu vam meso trnjem i draèem pustinjskim."

   ^8Odatle ode u Penuel i zatra?i isto od Penuelaca, a oni mu odgovore
   kao ?to su mu odgovorili i Sukoæani.

   ^9On zaprijeti i Penuelcima: "Kad se vratim kao pobjednik, poru?it æu
   ovu kulu."

   ^10Zebah i Salmuna bijahu u Karkoru i vojska njihova s njima, oko
   petnaest tisuæa ljudi, ?to ih god osta od vojske sinova Istoka; sto
   dvadeset tisuæa ratnika bija?e palo.

   ^11Gideon poðe putem kojim prolaze oni ?to ?ive pod ?atorima, istoèno
   od Nobaha i Jogbohe, te potuèe vojsku kad staja?e bezbri?na.

   ^12Zebah i Salmuna pobjego?e. On ih pogna i uhvati dva kralja
   midjanska, Zebaha i Salmunu. A vojsku im svu uni?ti.

   ^13Poslije bitke Gideon, sin Joa?ev, vrati se preko Hare?ke uzvisine.

   ^14I uhvati nekog momka iz Sukota te ga uze ispitivati; a on mu popisa
   imena sukotskih knezova i starje?ina, sedamdeset i sedam ljudi.

   ^15Potom Gideon ode Sukoæanima i reèe: "Evo Zebaha i Salmune zbog kojih
   ste mi se rugali govoreæi: 'Je li Zebahova i Salmunina ?aka veæ u
   tvojoj ruci pa da dademo kruha tvojim iznemoglim ljudima?'"

   ^16I uhvati starje?ine gradske, nabra pustinjskog trnja i draèa da ih
   oæute leða Sukoæana.

   ^17Poru?i Penuelsku kulu i pobi graðane.

   ^18Onda reèe Zebahu i Salmuni: "Kakvi bijahu ljudi koje pobiste na
   Taboru?" "Bili su nalik na te", odgovori?e. "Svaki bija?e kao kraljev
   sin."

   ^19"To su bila moja braæa, sinovi moje matere", reèe Gideon. "Tako mi
   Jahve, da ste ih ostavili na ?ivotu, ne bih vas ubio."

   ^20Potom zapovjedi svom prvencu Jeteru: "Ustani, pogubi ih!" Ali djeèak
   ne izvuèe maèa: bojao se, bija?e jo? mlad.

   ^21Tada reko?e Zebah i Salmuna: "Ustani ti i navali na nas, jer kakav
   je èovjek, onakva mu i snaga." I ustav?i, Gideon pogubi Zebaha i
   Salmunu i uze mjeseèiæe ?to su visjeli o vratu njihovih deva.

   ^22Izraelci reko?e Gideonu: "Vladaj nad nama, ti, sin tvoj i unuk tvoj,
   jer si nas ti izbavio iz ruku Midjanaca."

   ^23Ali im Gideon odgovori: "Ne, neæu ja vladati nad vama, a ni moj sin;
   Jahve æe biti va? vladar."

   ^24Jo? im reèe Gideon: "Jedno samo od vas tra?im: da mi svaki dade
   prsten od svog plijena." Pobijeðeni su nosili zlatne prstenove jer
   bijahu Ji?maelci.

   ^25"Vrlo rado", odgovore oni. On nato razastrije svoj pla?t, a svaki od
   njih baci od svog plijena po prsten.

   ^26Te?ina zlatnih prestenova ?to ih je zaiskao iznosila je tisuæu i
   sedam stotina zlatnih ?ekela, osim mjeseèiæa, nau?nica i skrletnih
   haljina koje su nosili midjanski kraljevi i osim lanèiæa ?to bijahu oko
   vrata njihovih deva.

   ^27Gideon naèini od toga efod i postavi ga u svome gradu Ofri. I sav
   Izrael udari za njim u nevjeru i bija?e to zamka Gideonu i njegovu
   domu.

   ^28Tako su Midjanci bili poni?eni pred Izraelcima. Vi?e ne dizahu glave
   i zemlja bi mirna èetrdeset godina, koliko jo? potraja vijek Gideonov.

   ^29Jerubaal, sin Joa?ev, oti?ao je i ?ivio u svojoj kuæi.

   ^30Gideon je imao sedamdeset sinova koji su potekli od njega jer je
   imao mnogo ?ena.

   ^31Njegova inoèa koja je ?ivjela u ?ekemu rodi mu sina komu nadjenu ime
   Abimelek.

   ^32Gideon, sin Joa?ev, umrije u dubokoj starosti; sahrani?e ga u grobu
   njegova oca Joa?a u Abiezerovoj Ofri.

   ^33Po Gideonovoj smrti Izraelci okrenu?e u preljub s baalima te
   postavi?e sebi za boga Baal-Berita.

   ^34Izraelci se nisu vi?e sjeæali Jahve, svoga Boga, koji ih je izbavio
   iz ruku svih njihovih neprijatelja unaokolo.

   ^35I nisu iskazivali zahvalnost domu Jerubaala Gideona za dobro ?to ga
   je uèinio Izraelu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Abimelek, sin Jerubaalov, otiðe u ?ekem k braæi svoje matere i reèe
   njima i svemu rodu kuæe svoje majke:

   ^2"Upitajte sve ?ekemske graðane: ?to vam je bolje - da nad vama vlada
   sedamdeset ljudi, svi sinovi Jerubaalovi, ili jedan èovjek? Sjetite se
   da sam ja od va?eg mesa i va?ih kostiju!"

   ^3To braæa njegove matere preneso?e ostalim ?ekemskim graðanima i
   njihovo se srce prikloni Abimeleku jer govorahu: "Na? je brat!"

   ^4I dado?e mu sedamdeset ?ekela srebra iz hrama Baal-Beritova; time
   Abimelek unajmi klate? i pustolove koji poðo?e za njim.

   ^5Onda doðe u kuæu svoga oca u Ofri i pobi svoju braæu, sinove
   Jerubaalove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu. Izmakao mu je samo
   Jotam, najmlaði sin Jerubaalov jer se bija?e sakrio.

   ^6Tada se skupi?e svi ?ekemski graðani i sav Bet-Milo te postavi?e
   Abimeleka za kralja kod hrasta koji stoji u ?ekemu.

   ^7Kada su to dojavili Jotamu, ode on, stade na vrh gore Gerizima i
   povika im na sav glas: "Èujte me, uglednici ?ekemski, tako vas èuo Bog!

   ^8Jednom se zaputila stabla da poma?u kralja koji æe vladati nad njima.
   Pa reko?e maslini: 'Budi nam kraljem!'

   ^9Odgovori im maslina: 'Zar da se svog ulja odreknem ?to je na èast
   bozima i ljudima da bih vladala nad drugim drveæem?'

   ^10Tad reko?e stabla smokvi: 'Doði, budi nam kraljem!'

   ^11Odgovori im smokva: 'Zar da se odreknem slatkoæe i krasnoga ploda
   svog da bih vladala nad drugim drveæem?'

   ^12Tad reko?e stabla lozi: 'Doði, budi nam kraljem!'

   ^13Odgovori im loza: 'Zar da se odreknem vina ?to veseli bogove i ljude
   da bih vladala nad drugim drveæem?'

   ^14Sva stabla reko?e tad glogu: 'Doði, budi nam kraljem!'

   ^15A glog odgovori stablima: 'Ako me doista hoæete pomazat' za kralja,
   u sjenu se moju sklonite. Ako neæete, iz gloga æe oganj planuti i
   sa?eæi cedrove libanonske!'

   ^16Sada, jeste li vjerno i èestito uèinili kad ste izabrali Abimeleka
   za kralja? Jeste li se dobro ponijeli prema Jerubaalu i njegovoj kuæi?
   Jeste li mu uzvratili za djela ?to ih za vas uèini?

   ^17Moj se otac za vas borio izlo?iv?i svoj ?ivot te vas izbavio iz ruku
   Midjanaca,

   ^18a vi danas ustaste protiv kuæe moga oca, pobiste njegove sinove,
   sedamdeset ljudi na istom kamenu, i nad graðanima ?ekema uèiniste
   kraljem Abimeleka, sina njegove robinje, zato ?to je va? brat!

   ^19Ako ste vjerno i po?teno danas radili prema Jerubaalu i prema
   njegovoj kuæi, radujte se s Abimelekom, a on neka se raduje s vama!

   ^20Ako niste, neka oganj iziðe iz Abimeleka i sa?e?e graðane ?ekema i
   Bet-Mila i neka iziðe oganj iz graðana ?ekema i Bet-Mila i sa?e?e
   Abimeleka!"

   ^21Onda Jotam pobje?e, skloni se i doðe u Beer, i ondje ostade, jer se
   bojao svoga brata Abimeleka.

   ^22Abimelek je vladao nad Izraelom tri godine.

   ^23Tada Bog posla duh razdora meðu Abimeleka i ?ekemske graðane i
   ?ekemski se graðani pobuni?e protiv Abimeleka.

   ^24Bija?e to zato da bi se osvetio zloèin poèinjen nad sedamdeset
   Jerubaalovih sinova i da bi njihova krv pala na njihova brata
   Abimeleka, koji ih ubi, i na graðane ?ekema, koji mu pomogo?e da ubije
   braæu.

   ^25Hoteæi mu napakostiti, ?ekemski su graðani postavili zasjede po
   vrhovima planina i pljaèkali svakoga tko bi pro?ao mimo njih onim
   putem. Javi?e to Abimeleku.

   ^26Gaal, sin Ebedov, doðe sa svojom braæom i nastani se u ?ekemu; a
   ?ekemski se graðani pouzda?e u njega.

   ^27Oti?av?i u polje, trgali su u svojim vinogradima gro?ðe i gazili ga,
   a onda udarili u veselje; u?li su u hram svoga boga, jeli su, pili i
   proklinjali Abimeleka.

   ^28A Gaal, Ebedov sin, povika: "Tko je Abimelek da mu slu?imo? Zar ne
   bi trebalo da Jerubaalov sin i Zebul, njegov namjesnik, slu?e ljude
   Hamora, ?ekemova oca? Za?to da mi njemu slu?imo?

   ^29O, kad bih imao ovaj narod u svojoj ruci, protjerao bih Abimeleka i
   rekao mu: 'Pojaèaj svoju vojsku i iziði u boj!'"

   ^30A kad Zebul, gradski naèelnik, doznade ?to je govorio Gaal, sin
   Ebedov, razgnjevi se.

   ^31Posla glasnike Abimeleku u Arumu i poruèi mu: "Evo, Gaal, sin
   Ebedov, do?ao u ?ekem sa svojom braæom i bune graðane protiv tebe.

   ^32Zato ustani noæu, ti i narod ?to je s tobom, i stani u zasjedu u
   polju.

   ^33A ujutro, kad ograne sunce, digni se i udari na grad. Kada Gaal i
   njegovi ljudi iziðu preda te, ti uèini s njima ?to ti prilike
   posavjetuju."

   ^34Abimelek usta noæu sa svim svojim ljudima i stade u zasjedu oko
   ?ekema u èetiri èete.

   ^35Kada je Gaal, sin Ebedov, izi?ao pred gradska vrata i zaustavio se,
   Abimelek i njegovi ljudi usta?e iz zasjede.

   ^36Gaal ugleda ljude i reèe Zebulu: "Eno silaze ljudi s gorskih
   vrhova." "Od sjena gorskih vrhova", odgovori mu Zebul, "èine ti se
   ljudi."

   ^37Opet progovori Gaal: "Eno silaze ljudi s visa zvana Zemljin pupak, a
   èeta jedna dolazi putem od Èarobnjaèkog hrasta."

   ^38Tad mu reèe Zebul: "Gdje ti je sada jezik? Pa ti si govorio: 'Tko je
   Abimelek da mu slu?imo?' Nisu li ondje ljudi koje si prezirao? Iziði
   sada i pobij se s Abimelekom."

   ^39I Gaal iziðe na èelu ?ekemskih graðana i pobi se s Abimelekom.

   ^40Abimelek potjera Gaala i on pobje?e pred njim; i mnogi njegovi ljudi
   pado?e mrtvi prije nego ?to su i do?li do vrata.

   ^41Abimelek se tada vrati u Arumu, a Zebul potjera Gaala i njegovu
   braæu i nije im vi?e dao da ostanu u ?ekemu.

   ^42Sutradan je narod izi?ao u polje i javi?e to Abimeleku.

   ^43On uze svoju vojsku, podijeli je u tri èete i stade u zasjedu u
   polju. Kad bi vidio gdje ljudi izlaze iz grada, nasrnuo bi na njih i
   pobio ih.

   ^44Dok je Abimelek sa svojom èetom udarao kod gradskih vrata, druge se
   dvije èete baci?e na one koji bijahu u polju i tako ih pobi?e.

   ^45Èitav je dan Abimelek opsjedao grad. Zauzev?i ga, poubija sve
   stanovni?tvo, razori grad i posu sol po njemu.

   ^46Kad su to èuli gospodari Migdal ?ekema, uðo?e svi u tvrdi prostor
   hrama El-Berita.

   ^47Kada je Abimelek doznao da su se svi graðani Migdal ?ekema ondje
   sakupili,

   ^48popne se na Salmonsku goru sa svom vojskom svojom. Uzev?i u ruke
   sjekiru, odsjeèe granu od drveta, podi?e je i metnu sebi na rame. A
   ljudima zapovjedi: "?to vidjeste da sam ja uèinio, uèinite brzo i vi."

   ^49I svi ljudi odsjeko?e sebi po granu, a onda krenu?e za Abimelekom,
   nabaca?e granje na utvrdu i zapali?e ga nad onima koji su se ondje
   nalazili. Tako izgibo?e svi ?itelji Migdal ?ekema, oko tisuæu ljudi i
   ?ena.

   ^50Potom Abimelek krenu na Tebes, opsjede ga i osvoji.

   ^51Bija?e ondje usred grada kula kamo su se sklonili svi ljudi i ?ene i
   svi uglednici gradski. Zatvoriv?i za sobom vrata, pope?e se kuli na
   krov.

   ^52Abimelek doðe do kule i napade je. Dok je prilazio vratima kule da
   je zapali,

   ^53neka ?ena baci mu ?rvanj na glavu i razbi mu lubanju.

   ^54On brzo pozva svoga momka koji mu je nosio oru?je i reèe mu: "Trgni
   maè i ubij me da se ne govori o meni: '?ena ga je ubila.'" Njegov ga
   momak probode te on umrije.

   ^55Kad su Izraelci vidjeli da je Abimelek mrtav, svi se vrati?e svojim
   kuæama.

   ^56Tako je Bog svalio na Abimeleka zlo koje je on uèinio svome ocu
   pobiv?i sedamdesetero svoje braæe.

   ^57I sve zlo ?ekemaca Bog svali na njihove glave i tako ih sti?e kletva
   Jotama, sina Jerubaalova.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Poslije Abimeleka ustao je Tola, sin Pue, sina Dodova, da izbavi
   Izraela. On bija?e iz Jisakarova plemena, a ?ivio je u ?amiru, u
   Efrajimovoj gori.

   ^2Bio je sudac Izraelu dvadeset i tri godine, a kad je umro, pokopali
   su ga u ?amiru.

   ^3Poslije njega ustao je Jair Gileaðanin, koji je bio sudac Izraelu
   dvadeset i dvije godine.

   ^4Imao je trideset sinova koji su jahali na tridesetero magaradi i
   imali trideset gradova ?to se do dana dana?njega zovu Sela Jairova, a
   nalaze se u gileadskoj zemlji.

   ^5Kad umrije Jair, pokopa?e ga u Kamonu.

   ^6Izraelci su opet stali èiniti ono ?to Jahvi nije po volji. Slu?ili su
   baalima i a?tartama, aramejskim bogovima i sidonskim bogovima, bogovima
   Moabaca, bogovima Amonaca i bogovima Filistejaca. A Jahvu su napustili
   i nisu mu vi?e slu?ili.

   ^7Tad planu Jahve gnjevom i predade ih u ruke Filistejcima i Amoncima.

   ^8Oni su od tada osamnaest godina satirali i tlaèili Izraelce - sve
   Izraelce koji ?ivljahu s onu stranu Jordana, u zemlji amorejskoj, koja
   je u Gileadu.

   ^9Potom su Amonci pre?li Jordan da zavoj?te i na Judu, Benjamina i na
   Efrajima te se Izrael naðe u velikoj nevolji.

   ^10Tada zavapi?e Izraelci Jahvi govoreæi: "Grije?ili smo prema tebi jer
   smo ostavili Jahvu, svoga Boga, da bismo slu?ili baalima."

   ^11A Jahve odgovori Izraelcima: "Nisu li vas tlaèili Egipæani i
   Amorejci, Amonci i Filistejci,

   ^12Sidonci, Amaleèani i Midjanci? Ali kad ste zavapili prema meni,
   nisam li vas izbavio iz njihovih ruku?

   ^13Ali vi ostaviste mene i uzeste slu?iti drugim bogovima. Zbog toga
   vas neæu vi?e izbavljati.

   ^14Idite i vapite za pomoæ onim bogovima koje ste izabrali! Neka vas
   oni izbave iz va?e nevolje!"

   ^15Izraelci odgovori?e Jahvi: "Sagrije?ili smo! Èini s nama ?to ti
   drago, samo nas danas izbavi!"

   ^16I odstrani?e tuðe bogove i poèe?e opet slu?iti Jahvi. A Jahve vi?e
   ne moga?e trpjeti da Izraelci pate.

   ^17Kada su se Amonci sabrali i utaborili u Gileadu, skupi?e se i
   Izraelci i utabori?e se u Mispi.

   ^18Tada narod i knezovi gileadski reko?e jedni drugima: "Koji èovjek
   povede boj protiv Amonaca, neka bude poglavar svima koji ?ive u
   Gileadu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Gileaðanin Jiftah bija?e hrabar ratnik. Rodila ga bludnica, a otac
   mu bija?e Gilead.

   ^2Ali je Gileadu i njegova ?ena rodila sinove, pa kada su sinovi te
   ?ene odrasli, otjera?e Jiftaha govoreæi mu: "Neæe? dobiti ba?tine od
   na?eg oca jer si sin strane ?ene."

   ^3Jiftah zato pobje?e od svoje braæe i naseli se u zemlji Tobu. Ondje
   se oko njega okupila hrpa beskuænika koji su s njim pljaèkali.

   ^4Poslije nekog vremena Amonci zavoj?ti?e na Izraela.

   ^5Kada su Amonci napali Izraela, krenu?e gileadske starje?ine da tr?e
   Jiftaha u zemlji Tobu.

   ^6"Hodi", reko?e mu, "budi nam vojvoda da ratujemo protiv Amonaca."

   ^7Ali Jiftah odgovori gileadskim starje?inama: "Niste li me vi mrzili i
   otjerali iz kuæe moga oca? Za?to sada dolazite k meni kada ste u
   nevolji?"

   ^8Gileadske starje?ine reko?e Jiftahu: "Zato smo sada do?li tebi: poði
   s nama, povedi rat protiv Amonaca i bit æe? poglavar nama i svima u
   Gileadu."

   ^9Jiftah upita gileadske starje?ine: "Ako me odvedete natrag da ratujem
   protiv Amonaca te ako ih Jahve meni preda, hoæu li biti va? poglavar?"

   ^10"Jahve neka bude svjedokom meðu nama", odgovore Jiftahu gradske
   starje?ine. "Jao nama ako ne uèinimo kako si rekao!"

   ^11I Jiftah ode sa starje?inama Gileada. Narod ga postavi sebi za
   poglavara i vojvodu; a Jiftah je ponovio sve svoje uvjete pred Jahvom u
   Mispi.

   ^12Jiftah posla onda poslanike kralju Amonaca s porukom: "?to ima
   izmeðu tebe i mene da si do?ao ratovati protiv moje zemlje?"

   ^13Kralj Amonaca odgovori Jiftahovim poslanicima: "U vrijeme kada je
   izlazio iz Egipta, Izrael ja zaposjeo moju zemlju od Arnona do Jaboka i
   Jordana. Zato mi je sada dragovoljno vrati!"

   ^14Jiftah nanovo po?alje glasnike kralju Amonaca

   ^15i poruèi mu: "Ovako govori Jiftah: Nije Izrael zaposjeo ni moapsku
   ni amonsku zemlju,

   ^16nego je, izi?av?i iz Egipta, Izrael pre?ao pustinjom do Crvenog mora
   i do?ao u Kade?.

   ^17Tada je poslao Izrael poslanike edomskom kralju s molbom: 'Htio bih
   proæi kroz tvoju zemlju!' Ali ga edomski kralj ne poslu?a. Poslao ih je
   i moapskom kralju, ali ni on ne htjede, te Izrael ostade u Kade?u.

   ^18Onda je preko pustinje zaobi?ao edomsku i moapsku zemlju i do?ao na
   istok od moapske zemlje. Narod se utaborio s one strane Arnona ne
   prelazeæi granice Moaba, jer Arnon bija?e moapska meða.

   ^19Izrael posla zatim poslanike Sihonu, amorejskom kralju, koji je
   vladao u He?bonu, i poruèi mu: 'Pusti nas da proðemo kroz tvoju zemlju
   do mjesta koje nam je odreðeno.'

   ^20Ali Sihon ne dopusti Izraelu da proðe preko njegova podruèja, nego
   skupi svu svoju vojsku koja bija?e utaborena u Jahasu i zametnu boj s
   Izraelom.

   ^21Jahve, Bog Izraelov, predade Sihona i svu njegovu vojsku u ruke
   Izraelu, koji ih porazi, te Izrael zaposjede svu zemlju Amorejaca koji
   nastavahu to podruèje.

   ^22Zaposjeo je tako svu zemlju Amorejaca od Arnona do Jaboka i od
   pustinje do Jordana.

   ^23I sada kad je Jahve, Bog Izraelov, protjerao Amorejce pred svojim
   narodom Izraelom, ti bi nas htio odagnati?

   ^24Zar ne posjeduje? sve ?to je tvoj bog Kemo? bio oteo starim
   posjednicima? Tako i sve ono ?to je Jahve, na? Bog, oteo starim
   posjednicima, mi sada posjedujemo!

   ^25Po èemu si ti bolji od moapskog kralja Balaka, sina Siporova? Je li
   se i on sporio s Izraelom? Je li on ratovao protiv njega?

   ^26Kada se Izrael nastanio u He?bonu i u njegovim selima, u Aroeru i u
   njegovim selima, a tako i po svim gradovima na obali Jordana - evo, veæ
   tri stotine godina - za?to ih tada niste oteli?

   ^27Nisam ja tebi skrivio nego ti meni èini? krivo ratujuæi protiv mene.
   Neka Jahve, Sudac, danas presudi izmeðu sinova Izraelovih i sinova
   Amonovih."

   ^28Ali kralj Amonaca ne poslu?a rijeèi ?to mu ih je poruèio Jiftah.

   ^29Duh Jahvin siðe na Jiftaha te on poðe kroz Gileadovo i Mana?eovo
   pleme, proðe kroz gileadsku Mispu, a od gileadske Mispe doðe iza
   Amonaca.

   ^30I Jiftah se zavjetova Jahvi: "Ako mi preda? u ruke Amonce,

   ^31tko prvi iziðe na vrata moje kuæe u susret meni kada se budem vraæao
   kao pobjednik iz boja s Amoncima bit æe Jahvin i njega æu prinijeti kao
   paljenicu."

   ^32Jiftah krenu protiv Amonaca da ih napadne i Jahve ih izruèi u
   njegove ruke.

   ^33I porazi ih Jiftah od Aroera do blizu Minita - u dvadeset gradova -
   i sve do Abel Keramima. Bija?e to njihov veliki poraz; i Amonci bijahu
   poni?eni pred Izraelom.

   ^34Kada se Jiftah vratio kuæi u Mispu, gle, iziðe mu u susret kæi
   ple?uæi uza zvuke bubnjeva. Bija?e mu ona jedinica, osim nje nije imao
   ni sina ni kæeri.

   ^35Ugledav?i je, razdrije svoje haljine i zakuka: "Jao, kæeri moja, u
   veliku me tugu baca?! Zar mi ba? ti mora? donijeti nesreæu! Zavjetovah
   se Jahvi i ne mogu zavjeta poreæi."

   ^36Ona mu odgovori: "Oèe moj, ako si uèinio zavjet Jahvi, uèini sa mnom
   kako si se zavjetovao, jer ti je Jahve dao da se osveti? Amoncima,
   svojim neprijateljima."

   ^37Onda zamoli svog oca: "Ispuni mi ovu molbu: pusti me da budem
   slobodna dva mjeseca; lutat æu po gorama sa svojim drugama i oplakivati
   svoje djevièanstvo."

   ^38"Idi", reèe joj on i pusti je na dva mjeseca. Ona ode sa svojim
   drugama i oplakiva?e na gorama svoje djevièanstvo.

   ^39Kada su pro?la dva mjeseca, ona se vrati ocu i on izvr?i na njoj
   zavjet ?to ga bija?e uèinio. I nikada nije upoznala èovjeka. Otada je
   potekao obièaj u Izraelu

   ^40da svake godine odlaze Izraelove kæeri i oplakuju kæer Jiftaha
   Gileaðanina èetiri dana na godinu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Uto se skupi?e ljudi od Efrajimova plemena, prijeðo?e Jordan put
   Safona i reko?e Jiftahu. "Za?to si i?ao u boj protiv Amonaca a nas nisi
   pozvao da idemo s tobom? Spalit æemo ti kuæu i tebe!"

   ^2Jiftah im odgovori: "Imali smo veliku parbu, ja i moj narod, i Amonci
   su nas te?ko tlaèili. Pozvao sam vas u pomoæ, ali me niste izbavili iz
   njihovih ruku.

   ^3Videæi da mi nitko ne pritjeèe u pomoæ, stavih svoj ?ivot na kocku,
   odoh sam na Amonce, i Jahve mi ih predade u ruke. Za?to ste, dakle,
   po?li danas da ratujete protiv mene?"

   ^4Tada skupi Jiftah sve Gileaðane i udari na Efrajima. Gileaðani
   potuko?e Efrajima, jer su ovi govorili: "Vi ste, Gileaðani, Efrajimovi
   bjegunci koji ste ?ivjeli usred Efrajima i Mana?ea."

   ^5Zatim Gileaðani presjeko?e Efrajimu jordanske gazove, i kada bi koji
   bjegunac Efrajimov rekao: "Pustite me da prijeðem", Gileaðani bi ga
   pitali: "Jesi li Efrajimovac?" A kada bi on odgovorio: "Nisam",

   ^6oni bi mu kazali: "Hajde reci: ?ibolet!" On bi rekao: "Sibolet" jer
   nije mogao dobro izgovoriti. Oni bi ga tada uhvatili i pogubili na
   jordanskim pliæacima. Tako je poginulo èetrdeset i dvije tisuæe ljudi
   iz Efrajimova plemena.

   ^7Jiftah je sudio Izraelu ?est godina. A kada je Gileaðanin Jiftah
   umro, pokopa?e ga u njegovu gradu, u Gileadu.

   ^8Poslije njega sudac u Izraelu bija?e Ibsan iz Betlehema.

   ^9On je imao trideset sinova i trideset kæeri, koje je poudao iz kuæe,
   a trideset je snaha doveo izvana svojim sinovima. On je sudio Izraelu
   sedam godina.

   ^10Zatim umrije Ibsan i pokopa?e ga u Betlehemu.

   ^11Poslije njega sudac u Izraelu bija?e Elon Zebulunac. On je sudio
   Izraelu deset godina.

   ^12Zatim umrije Zebulunac Elon i pokopa?e ga u Ajalonu u zemlji
   Zebulunovoj.

   ^13Poslije njega sudac u Izraelu bija?e Abdon, sin Hilela iz Pireatona.

   ^14On je imao èetrdeset sinova i trideset unuka koji su jahali na
   sedamdesetero magaradi. On je sudio Izraelu osam godina.

   ^15Zatim umrije Abdon, sin Hilela iz Pireatona, i pokopa?e ga u
   Pireatonu u Efrajimovoj gori, u zemlji ?aalimu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Izraelci su opet okrenuli da èine ono ?to Jahvi nije po volji i
   Jahve ih predade u ruke Filistejcima za èerdeset godina.

   ^2A bija?e neki èovjek iz Sore, od Danova plemena, po imenu Manoah.
   ?ena mu bila nerotkinja i nije imala djece.

   ^3Toj se ?eni ukaza Anðeo Jahvin i reèe joj: "Ti si neplodna i nisi
   raðala.

   ^4Ali se odsad pazi: da ne pije? ni vina ni ?estoka piæa i da ne jede?
   ni?ta neèisto.

   ^5Jer, zatrudnjet æe?, evo, i rodit æe? sina. I neka mu britva ne
   prijeðe po glavi, jer æe od majèine utrobe dijete biti Bogu posveæeno -
   bit æe nazirej Bo?ji i on æe poèeti izbavljati Izraela iz ruke
   Filistejaca."

   ^6?ena ode i kaza mu?u: "Bo?ji èovjek do?ao k meni, lice mu kao u
   Bo?jeg anðela, puno dostojanstva. Nisam ga upitala odakle je do?ao,
   niti mi on kaza svog imena.

   ^7Ali mi je rekao: 'Ti æe? zaèeti i roditi sina. Ne pij odsad ni vina
   ni ?estoka piæa i ne jedi ni?ta neèisto jer æe ti dijete biti nazirej
   Bo?ji od majèine utrobe do smrti.'"

   ^8Tada se Manoah pomoli Jahvi i reèe: "Molim te, Gospode, neka Bo?ji
   èovjek koga si jednom poslao doðe jo? jednom k nama i pouèi nas ?to
   æemo èiniti s djetetom kad se rodi!"

   ^9Jahve usli?i Manoaha i Anðeo Jahvin doðe opet k ?eni dok je sjedila u
   polju. Manoah, mu? njezin, ne bija?e kraj nje.

   ^10?ena brzo otrèa da obavijesti mu?a i reèe mu: "Gle, ukazao mi se
   èovjek koji mi je do?ao onog dana."

   ^11Manoah ustade, poðe za ?enom i kada doðe k èovjeku, upita ga: "Jesi
   li ti onaj ?to je govorio s ovom ?enom?" A on odgovori: "Jesam."

   ^12"Kada se ispuni ono ?to si rekao", opet æe Manoah, "po kojim
   propisima i kako treba postupati s djetetom?"

   ^13Anðeo Jahvin odgovori Manoahu: "Neka se ?ena èuva svega ?to sam joj
   zabranio.

   ^14Neka ne u?iva ni?ta ?to dolazi od vinove loze, neka ne pije ni vina
   ni ?estoka piæa, neka ne jede ni?ta neèisto i neka se dr?i svega ?to
   sam joj zapovjedio."

   ^15Tada reèe Manoah Anðelu Jahvinu: "Rado bismo te ustavili i pogostili
   jaretom."

   ^16Anðeo Jahvin nato æe Manoahu: "Sve da me i ustavi?, ja ne bih jeo
   tvoga jela; nego ako ?eli? ?rtvovati paljenicu, prinesi je Jahvi."
   Manoah, ne znajuæi da je to Anðeo Jahvin,

   ^17reèe tada Anðelu Jahvinu: "Kako ti je ime, da te mo?emo èastiti kada
   se ispuni ?to si obeæao."

   ^18Anðeo Jahvin odgovori mu: "Za?to pita? za moje ime? Ono je
   tajanstveno."

   ^19Manoah nato uze jare i prinos te ga na stijeni kao paljenicu ?rtvova
   Jahvi koji èini tajanstvene stvari.

   ^20Kada se poèe dizati plamen sa ?rtvenika k nebu, podi?e se Anðeo
   Jahvin u tome plamenu. Kad to vidje?e Manoah i njegova ?ena, pado?e
   nièice.

   ^21Anðeo Jahvin nije se vi?e ukazivao Manoahu i njegovoj ?eni. Manoah
   tada shvati da je to Anðeo Jahvin.

   ^22"Zacijelo æemo umrijeti", reèe ?eni, "jer smo vidjeli Boga."

   ^23"Da nas je htio usmrtiti", odgovori mu ?ena, "ne bi iz na?e ruke
   primio paljenice ni prinosa i ne bi nam dao da sve to vidimo niti da
   takvo ?to èujemo."

   ^24?ena rodi sina i nadjenu mu ime Samson. Dijete odraste i Jahve ga
   blagoslovi.

   ^25I Jahvin duh bija?e s njim u Danovu taboru, izmeðu Sore i E?taola.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 I siðe Samson u Timnu i ugleda ondje djevojku meðu filistejskim
   kæerima.

   ^2Vrativ?i se, povjeri to ocu i majci: "Opazio sam u Timni", reèe on,
   "djevojku meðu filistejskim kæerima: o?enite me njome."

   ^3Otac i mati reko?e: "Zar nema djevojaka meðu kæerima tvoga plemena i
   u svemu na?em narodu da mora? uzeti ?enu izmeðu neobrezanih
   Filistejaca?" Ali Samson odgovori ocu: "O?eni me njome jer mi ona
   omilje."

   ^4Otac mu i majka nisu znali da je to od Jahve, koji je tra?io
   zadjevicu s Filistejcima jer Filistejci u ono doba vladahu Izraelom.

   ^5Samson siðe tako u Timnu i kad doðe do timnjanskih vinograda, gle -
   odjednom preda nj iskoèi mladi lav rièuæi.

   ^6Duh Jahvin zahvati Samsona, i on goloruk raskida lava kao ?to se
   raskida jare; ali ne reèe ni ocu ni majci ?to je uèinio.

   ^7Do?av?i, razgovori se s djevojkom i ona mu omilje.

   ^8Poslije nekog vremena, kada se vratio da je odvede, Samson skrenu da
   vidi mrtvog lava, a to u mrtvom lavu roj pèela i med.

   ^9On uze meda u ruke i jeo ga je iduæi putem. Kada se vratio k ocu i
   majci, dade ga i njima te i oni jedo?e; ali im ne reèe da ga je uzeo iz
   mrtvog lava.

   ^10Zatim ode ?eni i ondje priredi?e gozbu Samsonu; trajala je sedam
   dana, jer tako obièavahu mladi ljudi.

   ^11Ali kako ga se bojahu, izabra?e trideset svadbenih drugova da budu
   uza nj.

   ^12Tad im reèe Samson: "Hajde da vam zadam zagonetku. Ako je
   odgonetnete za sedam svadbenih dana, dat æu vam trideset truba finog
   platna i trideset sveèanih haljina.

   ^13Ali ako je ne mognete odgonetnuti, vi æete meni dati trideset truba
   platna i trideset sveèanih haljina." "Zadaj nam zagonetku", odgovore mu
   oni, "mi te slu?amo."

   ^14A on im reèe: "Od onog koji jede izi?lo je jelo, od jakoga izi?lo je
   slatko." Ali za tri dana nisu mogli odgonetnuti zagonetke.

   ^15Èetvrtoga dana reko?e Samsonovoj ?eni: "Izvuci od mu?a na prijevaru
   rje?enje zagonetke, ili æemo spaliti i tebe i oèev ti dom! Zar ste nas
   ovamo pozvali da nas oplijenite?"

   ^16Tada ?ena, uplakana, obisnu Samsonu oko vrata govoreæi: "Ti mene
   samo mrzi? i ne ljubi? me. Zadao si zagonetku sinovima moga naroda, a
   meni je nisi objasnio." On joj odgovori: "Nisam je objasnio ni ocu ni
   majci, a tebi da je ka?em?"

   ^17Ona mu plaka?e oko vrata sedam dana, koliko je trajala gozba.
   Sedmoga dana on joj kaza odgonetku: toliko je na nj navaljivala. I ona
   je odade sinovima svoga naroda.

   ^18Sedmoga dana, prije nego je za?lo sunce, ljudi iz toga grada reko?e
   Samsonu: "?to ima slaðe od meda i ?to ima jaèe od lava?" A on im
   odgovori: "Da niste s mojom junicom orali, ne biste zagonetke
   pogodili."

   ^19Tada duh Jahvin doðe na njega, te on siðe u A?kelon i ondje pobi
   trideset ljudi, uze im odjeæu i dade sveèane haljine onima koji su
   odgonetnuli zagonetku, a onda se sav gnjevan vrati oèevoj kuæi.

   ^20A Samsonovu ?enu dado?e drugu koji mu bija?e svadbeni pratilac.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Poslije nekog vremena, o ?etvi p?enice, Samson doðe da pohodi svoju
   ?enu, donijev?i joj kozle i reèe: "?elim uæi k svojoj ?eni u lo?nicu."
   Ali mu tast ne dopusti.

   ^2"Mislio sam," reèe mu on, "da si je zamrzio, pa sam je dao tvome
   drugu. Ali zar njezina mlaða sestra nije ljep?a od nje? Uzmi je
   namjesto one!"

   ^3Samson mu odgovori: "Ovaj put neæu biti krivac Filistejcima kad im
   uèinim zlo."

   ^4I ode Samson, ulovi tri stotine lisica, uze luèi i, okrenuv?i rep
   prema repu, stavi jednu luè meðu dva repa.

   ^5Tad zapali luèi, pusti lisice u filistejska polja i popali im
   snopove, i nepoko?eno ?ito, i vinograde, i maslinike.

   ^6Filistejci zapita?e: "Tko je to uèinio?" Odgovori?e im: "Samson,
   Timnjaninov zet, zato ?to mu tast oduze ?enu i dade je njegovu drugu."
   Tad Filistejci odo?e i spali?e onu ?enu i njenu obitelj.

   ^7"Kad ste to uèinili", reèe im Samson, "neæu mirovati dok vam se ne
   osvetim."

   ^8I sve ih izudara uzdu? i poprijeko i ?estoko ih porazi. Poslije toga
   ode u spilju Etamske stijene i ondje se nastani.

   ^9Tad Filistejci krenu?e, utabori?e se u Judi i ra?iri?e do Lehija.

   ^10"Za?to ste po?li na nas?" - upita?e ih Judejci. A oni im odgovori?e:
   "Po?li smo da sve?emo Samsona i da mu uèinimo kako je on uèinio nama."

   ^11Tri tisuæe Judejaca odo?e tada k spilji Etamske stijene i reko?e
   Samsonu: "Zar ne zna? da Filistejci nama gospodare? Za?to si nam onda
   to uèinio?" On im odgovori: "Kako oni meni, tako ja njima!" A oni mu
   reko?e:

   ^12"Doðosmo da te sve?emo i predamo u ruke Filistejaca." "Zakunite mi
   se", reèe im, "da me neæete ubiti."

   ^13"Ne", odgovori?e mu, "mi æemo te samo svezati i predati u njihove
   ruke, ali te zacijelo ne ?elimo pogubiti." Onda ga sveza?e sa dva nova
   u?eta i odvedo?e iz spilje.

   ^14Kad ga dovedo?e u Lehi i kad Filistejci, vièuæi od radosti, pojuri?e
   na nj, duh Jahvin zahvati ga i u?eta na njegovim rukama postado?e kao
   laneni konci, spaljeni ognjem, i spado?e mu s ruku.

   ^15Spaziv?i jo? sirovu magareæu èeljust, pru?i on ruku, uze onu èeljust
   i pobi njome tisuæu ljudi.

   ^16Tad reèe Samson: "Magareæom èeljusti gomile prebih, Magareæom
   èeljusti tisuæu pobih."

   ^17Rekav?i to, baci èeljust iz ruke. Zato odonda ono mjesto zovu Ramat
   Lehi.

   ^18Kako bija?e jako o?ednio, zavapi Jahvi govoreæi: "Ti si izvoj?tio
   ovu veliku pobjedu rukama svoga sluge, a zar sada moram umrijeti od
   ?eði i pasti u ruke neobrezanima?"

   ^19Tad Jahve rasijeèe udubinu ?to je kod Lehija i voda poteèe iz nje.
   Samson se napi i vrati mu se snaga, o?ivje mu duh. Zato su onom izvoru
   dali ime En Hakore, a postoji jo? i danas u Lehiju.

   ^20Samson bija?e sudac u Izraelu za vrijeme filistejske vladavine
   dvadeset godina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Odatle ode Samson u Gazu; ondje vidje neku bludnicu i uðe k njoj.

   ^2?iteljima Gaze javi?e: "Samson je do?ao ovamo!" Opkoli?e ga i vrebahu
   ga svu noæ na gradskim vratima. Svu noæ bijahu mirni. "Prièekajmo do
   zore", mi?ljahu, "pa æemo ga ubiti."

   ^3Ali je Samson le?ao samo do ponoæi, a o ponoæi ustade, dohvati
   gradska vrata s oba dovratnika, i?èupa ih zajedno s prijevornicom,
   metnu ih na ramena i odnese na vrh gore koja je nasuprot Hebronu i
   polo?i ih ondje.

   ^4Poslije toga zamilova on neku ?enu iz doline Soreka po imenu Delilu.

   ^5Filistejski knezovi doðo?e k njoj i reko?e joj: "Zavedi ga i doznaj
   gdje stoji njegova velika snaga, kako bismo ga mogli svladati pa da ga
   sve?emo i uèinimo nemoænim. A dat æe ti svaki od nas po tisuæu i sto
   srebrnih ?ekela."

   ^6Delila upita Samsona: "Ka?i mi gdje stoji tvoja velika snaga i èime
   bi se mogao svezati i svladati."

   ^7Samson joj odgovori: "Da me sve?u sa sedam svje?ih jo? neosu?enih
   ?ila od luka, onemoæao bih i postao kao obièan èovjek."

   ^8Filistejski knezovi donesu Delili sedam svje?ih jo? neosu?enih ?ila i
   ona ga veza njima.

   ^9Kod nje u sobi bija?e zasjeda i ona viknu: "Samsone, eto Filistejaca
   na te!" On pokida ?ile kao ?to se prekine kuèina kad se primakne ognju.
   I tako ne doznado?e za tajnu njegove snage.

   ^10Tad reèe Delila Samsonu: "Prevario si me i slagao mi. Ali mi sada
   ka?i èime bi te trebalo vezati."

   ^11On joj odgovori: "Da me dobro sve?u novim jo? neupotrijebljenim
   u?etima, onemoæao bih i postao kao obièan èovjek."

   ^12Tada Delila uze nova u?eta, sveza ga njima i viknu mu: "Samsone, eto
   Filistejaca na te!" Kod nje u sobi bija?e zasjeda, ali on prekide u?eta
   na rukama kao da su konci.

   ^13Tada Delila reèe Samsonu: "Vara? me svejednako i la?e? mi. Ka?i mi
   napokon èime bi te trebalo vezati." On joj odgovori: "Da otka? sedam
   pramenova moje kose na tkalaèkom stanu i da ih zaglavi? klinom,
   onemoæao bih i postao kao obièan èovjek."

   ^14Ona ga uspava i otka sedam pramenova njegove kose na tkalaèkom
   stanu, zabi klin i viknu mu: "Eto Filistejaca na te, Samsone!" On se
   probudi i istrgne i klin i tkalaèki stan. I nije otkrila tajnu njegove
   snage.

   ^15Delila mu reèe: "Kako mo?e? reæi da me ljubi? kad tvoje srce nije sa
   mnom? Triput si me veæ prevario i nisi mi kazao gdje je tvoja velika
   snaga."

   ^16Kako mu je svakog dana dodijavala molbama i muèila ga, njemu veæ
   dozlogrdje.

   ^17I otvori joj cijelo svoje srce: "Nikada britva nije pre?la po mojoj
   glavi jer sam od majèine utrobe nazirej Bo?ji. Da me obriju, sva bi me
   snaga ostavila, onemoæao bih i postao bih kao obièan èovjek."

   ^18Delila tad shvati da joj je otvorio cijelo svoje srce; pozva
   filistejske knezove i reèe im: "Doðite sada jer mi je otvorio cijelo
   svoje srce." I filistejski knezovi doðo?e k njoj i doneso?e sa sobom
   novac.

   ^19Uspavav?i Samsona na svojim koljenima, ona dozva èovjeka te mu
   obrija s glave sedam pramenova kose. Tako on poèe slabiti i ostavi ga
   snaga.

   ^20Kad ona povika: "Samsone, eto Filistejaca na te!" on se probudi i
   pomisli: "Izvuæi æu se kao i uvijek i oslobodit æu se." Ali nije znao
   da se Jahve od njega okrenuo.

   ^21Filistejci ga uhvati?e, iskopa?e mu oèi i odvedo?e ga u Gazu.
   Okova?e ga dvostrukim mjedenim lancem te je okretao mlin u tamnici.

   ^22Ali kosa gdje mu je obrija?e poène opet rasti.

   ^23A knezovi se filistejski skupi?e da prinesu veliku ?rtvu svome bogu
   Dagonu i da se provesele. Govorahu oni: "Bog na? predade nam u ruke
   Samsona, na?eg neprijatelja."

   ^24A narod, vidjev?i ga, uze hvaliti svoga boga i klicati u njegovu
   èast govoreæi: "Bog na? predade nam u ruke Samsona, na?eg neprijatelja,
   koji nam je zemlju pusto?io i tolike na?e usmrtio."

   ^25Kad im se srce razigralo, povika?e: "Dovedite Samsona da nas
   zabavlja!" I dovedo?e iz tamnice Samsona i on igra?e pred njima; a onda
   ga postavi?e meðu stupove.

   ^26Samson tada reèe djeèaku koji ga je vodio za ruku: "Vodi me i pomozi
   mi da opipam stupove na kojima poèiva zdanje da se naslonim na njih."

   ^27A kuæa bija?e puna ljudi i ?ena. Bijahu tu i svi filistejski
   knezovi, a na krovu tri tisuæe ljudi koji su gledali kako Samson igra.

   ^28Samson zavapi Jahvi: "Gospodine Jahve, spomeni me se i samo mi jo?
   sada podaj snagu da se Filistejcima odjednom osvetim za oba oka."

   ^29I Samson napipa dva srednja stupa na kojima poèiva?e zdanje, oprije
   se o njih, desnom o jedan, a lijevom o drugi,

   ^30i viknu: "Neka poginem s Filistejcima!" Nato uprije iz sve snage i
   sru?i zdanje na knezove i na sav narod koji se ondje nalazio. Vi?e ih
   ubi umiruæi nego ?to ih pobi za ?ivota.

   ^31Poslije doðo?e njegova braæa i sva kuæa njegova oca, uze?e ga i
   odneso?e i pokopa?e ga izmeðu Sore i E?taola, u grobu Manoaha, oca
   njegova. On je sudio Izraelu dvadeset godina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Bija?e u Efrajimovoj gori èovjek po imenu Mikajehu.

   ^2On reèe majci: "Tisuæu i sto srebrnih ?ekela ?to su ti ukradeni i
   zbog kojih si izustila kletvu - u?i su je moje èule - taj je novac kod
   mene, ja sam ga uzeo." Mati mu odgovori: "Jahve te blagoslovio, sine
   moj!"

   ^3I Mikajehu vrati joj tisuæu i sto srebrnih ?ekela. A mati mu njegova
   reèe: "Te sam novce posvetila Jahvi iz svoje ruke za tebe, sine moj, da
   se izdjela za to rezan ili ljeven idol. I evo, za to ih dajem."

   ^4Majka uze dvije stotine srebrnih ?ekela i dade ih zlataru. On naèini
   od njih rezani i ljeveni idol koji postavi?e u Mikajehuovoj novoj kuæi.

   ^5On mu sagradi sveti?te, zatim naèini efod i terafe te posveti jednoga
   od svojih sinova da mu bude sveæenik.

   ^6U to vrijeme u Izraelu nije bilo kralja i svatko je radio po miloj
   volji.

   ^7Bija?e neki mladiæ iz Betlehema u Judi, iz Judina plemena; bio je
   levit i boravio je ondje kao do?ljak.

   ^8Taj èovjek ode iz grada Betlehema u Judi da se nastani na kakvu
   prikladnu mjestu kao do?ljak. Putujuæi, doðe u Efrajimovu goru do
   Mikine kuæe.

   ^9Mika ga upita: "Odakle dolazi??" "Ja sam levit iz Judina Betlehema",
   odgovori mu on, "i putujem da se negdje nastanim."

   ^10"Ostani kod mene", reèe mu Mika, "i budi mi ocem i sveæenikom, a ja
   æu ti davati deset srebrnih ?ekela na godinu, haljine i hranu." I levit
   uðe.

   ^11Levit je pristao da ostane u njega, i mladiæ mu bija?e kao jedan od
   sinova.

   ^12Mika posveti levita za sveæenika; mladiæ je postao njegovim
   sveæenikom i ?ivio je u Mikinoj kuæi.

   ^13"Sad znam", reèe Mika, "da æe mi Jahve uèiniti dobro kad imam levita
   za sveæenika."
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 U ono vrijeme ne bija?e kralja u Izraelu. Tada je Danovo pleme
   tra?ilo zemlji?te gdje da se naseli, jer mu do toga dana nije dopalo
   zemlji?te meðu Izraelovim plemenima.

   ^2Zato posla?e Danovci petoricu ljudi iz svoga plemena, ljude osobito
   hrabre iz Sore i E?taola, da izvide i upoznaju zemlju. I reko?e im:
   "Idite, istra?ite zemlju." I oni doðo?e u Efrajimovu goru, do Mikine
   kuæe, i ondje zanoæi?e.

   ^3Kako bijahu blizu Mikine kuæe, pozna?e glas mladog levita; svrati?e
   se onamo te ga upita?e: "Tko te doveo ovamo? ?to tu radi?? I ?to æe?
   tu?"

   ^4A on im odgovori: "Mika je uèinio sa mnom tako i tako. On me najmio,
   a ja mu slu?im kao sveæenik."

   ^5"Upitaj Boga", kaza?e mu, "da znamo hoæe li nam uspjeti put koji smo
   poduzeli."

   ^6"Idite u miru", odgovori im sveæenik, "put na koji ste po?li po volji
   je Jahvi."

   ^7Tada odo?e ona petorica i stigo?e u Laji?. I vidje?e da narod koji
   prebiva u njemu ?ivi bez straha - po obièaju Sidonaca - bezbri?no i
   mirno; imaju svega ?to rodi zemlja, daleko su od Sidonaca i nemaju
   nikakvih odnosa s Aramejcima.

   ^8Kad se vrati?e svojoj braæi u Sori i E?taolu, braæa ih upita?e: "?to
   ste doznali?"

   ^9Oni odgovori?e: "Na noge! Navalimo na njih! Zemlja koju smo vidjeli
   vrlo je dobra. O vi, lijenèine! Ne oklijevajte navaliti da osvojite tu
   zemlju.

   ^10Kada doðete, naæi æete ondje bezbri?an narod. Zemlja je prostrana.
   Bog je predao u va?e ruke mjesto koje ne oskudijeva ni u èemu ?to rodi
   zemlja!"

   ^11Tako je odande krenulo ?est stotina naoru?anih ljudi iz Danova
   plemena iz Sore i E?taola.

   ^12Krenuli su i utaborili se u Kirjat Jearimu u Judi. Zato se to mjesto
   naziva do dana?njeg dana Danovim taborom, a nalazi se na zapadu od
   Kirjat Jearima.

   ^13Odatle se zaputi?e u Efrajimovu goru i doðo?e do Mikine kuæe.

   ^14A ona petorica ?to bijahu i?la izviðati zemlju reko?e svojoj braæi:
   "Znate li da u ovim kuæama imaju efod, terafe i ljeveni idol? Sada
   pazite ?to æete raditi."

   ^15Skrenuv?i, oni uðo?e u kuæu mladog levita, u Mikinu kuæu, i
   pozdravi?e ga.

   ^16I dok je ?est stotina naoru?anih ljudi od Danovih sinova stajalo
   pred vratima,

   ^17ona petorica ?to su i?la izviðati zemlju uðo?e, uze?e efod, terafe i
   ljeveni idol, a sveæenik staja?e na pragu pokraj ?est stotina
   naoru?anih ljudi.

   ^18Kad su u?li u Mikinu kuæu i uzeli efod, terafe, rezani i ljeveni
   idol, sveæenik im reèe: "?to to radite?"

   ^19"?uti", odgovori?e mu. "Stavi ruku na usta i hajde s nama. Bit æe?
   nam otac i sveæenik. Zar ti je bolje biti sveæenikom u kuæi jednog
   èovjeka nego da bude? sveæenikom jednog plemena i roda u Izraelu?"

   ^20Sveæenik se obradova; uze on efod, terafe i rezani i ljeveni idol te
   ode s ljudima.

   ^21Vrativ?i se na put kojim su krenuli, odo?e pustiv?i naprijed ?ene i
   djecu, stoku i dragocjenosti.

   ^22Bijahu veæ daleko od Mikine kuæe, kad gle - ljudi ?to ?ivljahu u
   susjednim kuæama, blizu Mikine, uzbunili se i krenuli u potjeru za
   Danovcima.

   ^23Kada poèe?e vikati za Danovim sinovima, oni se obazre?e i reko?e
   Miki: "?to ti je? ?to ste se skupili?"

   ^24On odgovori: "Uzeli ste moga boga koga sam sebi naèinio i sveæenika
   te odlazite. A ?to ostaje meni? I jo? mi ka?ete: '?to ti je?'"

   ^25Danovci mu odgovore: "Da te vi?e nismo èuli! Jer bi gnjevni ljudi
   mogli udariti na vas te bi upropastio sebe i svoju kuæu!"

   ^26Danovci odo?e dalje, a Mika, videæi da su jaèi od njega, okrenu se i
   vrati kuæi.

   ^27I tako, uzev?i boga ?to ga je naèinio Mika i sveæenika koga je
   najmio da mu slu?i, Danovci navali?e na Laji?, na mirne i spokojne
   ljude, te ih posjeko?e o?trim maèem i spali?e grad.

   ^28Nikoga ne bija?e da pomogne Laji?anima, jer bijahu daleko od Sidona
   i ne imahu nikakvih odnosa s Aramejcima, a osim toga grad bija?e u
   dolini koja se pru?a prema Bet-Rehobu. Potom su opet sagradili grad i
   nastanili se u njemu.

   ^29I nazva?e ga Dan, po imenu svoga pretka Dana, koji se rodio Izraelu.
   A prije se grad zvao Laji?.

   ^30I Danovci namjesti?e sebi rezani i ljeveni idol. A Jonatan, sin
   Ger?ona, sina Mojsijeva, a zatim njegovi sinovi, bijahu sveæenici
   Danova plemena do dana kada je narod bio odveden u izgnanstvo.

   ^31I staja?e im onaj rezani i ljeveni idol ?to ga je Mika naèinio, i
   ostade ondje za sve vrijeme dokle Dom Bo?ji bija?e u ?ilu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 U ono vrijeme kad u Izraelu jo? ne bija?e kralja, ?ivio neki èovjek,
   levit, kao do?ljak na kraju Efrajimove gore. Uzeo on za inoèu ?enu iz
   Judina Betlehema.

   ^2Rasrdiv?i se jednom, njegova ga inoèa ostavi i vrati se u oèevu kuæu
   u Judin Betlehem i bila je ondje neko vrijeme, kakva èetiri mjeseca.

   ^3Njen mu? ode k njoj da je urazumi i dovede natrag; imao je sa sobom
   slugu i dva magarca. Dok je prilazio kuæi oca mlade ?ene, opazi ga tast
   i veselo mu iziðe u susret.

   ^4Tast, otac mlade ?ene, zadr?i ga tri dana kod sebe te su jeli, pili i
   noæivali.

   ^5Èetvrtoga dana urani?e; levit se spremao da ide, kad otac mlade ?ene
   reèe zetu: "Okrijepi se zalogajem kruha, pa onda idite."

   ^6I tako sjedo?e te su obojica jela i pila, a onda otac mlade ?ene reèe
   èovjeku: "Hajde, ostani jo? noæas i proveseli se!"

   ^7A kad èovjek ustade da poðe, tast uze navaljivati na njega te on jo?
   jednom ondje prenoæi.

   ^8Petoga dana levit urani da krene, ali mu otac mlade ?ene reèe:
   "Okrijepi se najprije!" Tako su proveli vrijeme jeduæi zajedno dok se
   nije nagnuo dan.

   ^9Mu? ustade da ide, s inoèom i slugom, kad mu tast, otac mlade ?ene,
   reèe: "Evo se dan nagnuo k veèeru. Prenoæi jo? ovdje i proveseli se, pa
   sutra uranite na put i vratite se svom ?atoru."

   ^10Ali èovjek ne htjede prenoæiti nego ustade i krenu. Tako je do?ao do
   pred Jebus, to jest Jeruzalem. S njim su bila dva osamarena magarca,
   inoèa i sluga.

   ^11Kad su bili blizu Jeruzalema, dan se veæ jako nagnuo, pa sluga reèe
   svome gospodaru: "Hajde da se svratimo u taj jebusejski grad da tu
   prenoæimo."

   ^12Ali mu gospodar odgovori: "Neæemo se svraæati u grad tuðinaca koji
   nisu Izraelci, nego æemo iæi do Gibee."

   ^13Jo? reèe sluzi: "Hajde, po?urimo se da stignemo u koje od tih mjesta
   gdje æemo prenoæiti, u Gibeu ili Ramu."

   ^14I proðo?e, nastavljajuæi put. Kad su stigli pred Benjaminovu Gibeu,
   sunce je zapadalo.

   ^15Oni skrenu?e onamo da prenoæe u Gibei. U?av?i, levit sjede na
   gradskom trgu, ali ne bija?e nikoga da ih primi u kuæu da prenoæe.

   ^16I doðe neki starac koji se predveèer vraæao s posla u polju. Bija?e
   to èovjek iz Efrajimove gore; ?ivlja?e u Gibei kao do?ljak, a svi
   ?itelji toga mjesta bijahu Benjaminovci.

   ^17Podigav?i oèi, ugleda putnika na gradskom trgu: "Odakle dolazi? i
   kamo æe??" - upita ga starac.

   ^18A on mu odgovori: "Idemo od Judina Betlehema, na kraj Efrajimove
   gore. Ja sam odande. I?ao sam u Judin Betlehem i vraæam se kuæi, ali
   nema nikoga da me primi k sebi u kuæu.

   ^19Imam i slame i krme za svoje magarce, a i kruha i vina za sebe, za
   svoju ?enu i za momka koji prati mene, tvoga slugu. Imamo svega dosta."

   ^20"Mir s tobom i dobro mi do?ao", odgovori starac. "Moja je briga ?to
   ti je potrebno, samo nemoj noæiti na trgu."

   ^21I uvede ga u svoju kuæu i baci krme magarcima. Putnici su oprali
   noge, a onda jeli i pili.

   ^22Dok su se oni krijepili, gle, neki graðani, opaki ljudi, okru?i?e
   kuæu i, lupajuæi svom snagom o vrata, reko?e starcu, gospodaru kuæe:
   "Izvedi toga èovjeka ?to je u?ao u tvoju kuæu da ga se namilujemo."

   ^23Tad iziðe domaæin iz kuæe i reèe im: "Ne, braæo moja, ne èinite zla.
   Taj je èovjek u?ao u moju kuæu, zato ne èinite bezakonja.

   ^24Evo, moja je kæi djevica, prepustit æu vam je. Èinite od nje ?to vam
   drago, ali ovom èovjeku ne èinite bezakonja."

   ^25Ljudi ga ne htjedo?e poslu?ati. Tad onaj èovjek uze inoèu te im je
   izvede. Oni su je silovali i zlostavljali svu noæ do jutra, a kad je
   zora zabijeljela, pusti?e je.

   ^26Pred zoru ?ena doðe i pade na ulaz kuæe onog èovjeka gdje je bio
   njen gospodar i le?ala je ondje dok se nije razdanilo.

   ^27Njen je gospodar ujutro ustao, otvorio kuæna vrata te izi?ao da
   nastavi put, kad spazi ?enu, svoju inoèu, kako le?i na kuænim vratima s
   rukama na pragu.

   ^28"Ustani, idemo!" - reèe joj. Ali ne bija?e odgovora. Onda je uze,
   natovari na magarca i krenu na put da se vrati kuæi.

   ^29Kada je do?ao kuæi, tr?e no? i uze mrtvo tijelo inoèino, rasijeèe
   ga, ud po ud, na dvanaest dijelova te ih razasla u sve krajeve Izraela.

   ^30I tko god vidje reèe: "Ovakvo ?to se nije dogodilo od dana kada su
   Izraelci iza?li iz Egipta do dana?njeg dana. Valja o tome promisliti,
   vijeæati i govoriti."
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Tada iziðe sav Izrael i sabra se sva zajednica kao jedan èovjek, od
   Dana do Beer ?ebe i do gileadske zemlje, kod Jahve u Mispi.

   ^2Glavari svega naroda, svih Izraelovih plemena, doðo?e na zbor Bo?jeg
   naroda, èetiri stotine tisuæa pje?aka viènih maèu.

   ^3A Benjaminovci dozna?e da su Izraelovi sinovi uzi?li u Mispu. Sinovi
   Izraelovi zapita?e tada: "Ka?ite nam kako se dogodio zloèin!"

   ^4Levit, mu? ubijene ?ene, uze rijeè: "Do?ao sam s inoèom u Benjaminovu
   Gibeu da prenoæim.

   ^5A graðani Gibee ustado?e na mene i noæu opkoli?e kuæu u kojoj sam
   bio; mene su htjeli ubiti, a moju su inoèu silovali tako da je umrla.

   ^6Zato sam uzeo mrtvu inoèu, rasjekao je u komade i razaslao je u sve
   krajeve Izraelove ba?tine, jer su poèinili sramotno djelo u Izraelu.

   ^7Izraelci, evo vas svih ovdje. Posavjetujte se i ovdje stvorite
   odluku."

   ^8Sav narod ustade kao jedan èovjek govoreæi: "Neka se nitko od nas ne
   vraæa svome ?atoru, neka nitko ne ide svojoj kuæi!

   ^9Nego da sada ovo uèinimo Gibei: bacit æemo ?drijeb;

   ^10i uzet æemo iz svih Izraelovih plemena po deset ljudi od stotine, po
   stotinu od tisuæe i po tisuæu od deset tisuæa: oni æe nositi hranu
   vojsci, onima koji æe krenuti da kazne Benjaminovu Gibeu za sramotu ?to
   ju je poèinila u Izraelu."

   ^11I sabra?e se svi Izraelci protiv onoga grada, udru?eni kao jedan
   èovjek.

   ^12Tada Izraelova plemena razasla?e poslanike po svemu Benjaminovu
   plemenu s porukom: "Kakav se to zloèin dogodio meðu vama?

   ^13Sada izruèite one opake ljude ?to su u Gibei da ih smaknemo te
   iskorijenimo zlo iz Izraela!" Ali Benjaminovci ne htjedo?e poslu?ati
   svoje braæe Izraelaca.

   ^14Benjaminovci se skupi?e u Gibeu iz svojih gradova da se pobiju s
   Izraelcima.

   ^15A Benjaminovaca koji su do?li iz raznih gradova nabroji?e toga dana
   dvadeset i ?est tisuæa ljudi viènih maèu, bez stanovnika Gibee.

   ^16Od svega toga naroda bija?e sedam stotina vrsnih ljudi, koji su bili
   ljevaci, i svaki je taj gaðao kamenom iz praæke navlas toèno, ne
   proma?ujuæi cilja.

   ^17A bija?e Izraelaca, osim sinova Benjaminovih, èetiri stotine tisuæa,
   sve ljudi viènih maèu i sve samih ratnika.

   ^18I sinovi Izraelovi, ustav?i, poðo?e u Betel da se posavjetuju s
   Bogom: "Tko æe od nas prvi u boj protiv Benjaminovaca?" - zapita?e
   Izraelci. A Jahve odgovori: "Neka Juda poðe prvi."

   ^19Izjutra krenu?e Izraelci te se utabori?e pred Gibeom.

   ^20Krenuv?i u boj protiv Benjaminovaca, svrsta?e se u bojni red pred
   Gibeom.

   ^21A Benjaminovci iziðo?e iz Gibee i pobi?e toga dana Izraelu dvadeset
   i dvije tisuæe ljudi, koji ostado?e na onome polju.

   ^22Izraelci odo?e i plakahu pred Jahvom sve do veèeri, a onda upita?e
   Jahvu govoreæi: "Moramo li opet iziæi u boj protiv sinova svoga brata
   Benjamina?" A Jahve im odgovori: "Poðite na njega!"

   ^23Tada se vojska Izraelovih sinova ohrabri i nanovo svrsta u bojni red
   na istome mjestu gdje se svrstala prvog dana.

   ^24Drugoga se dana Izraelci pribli?i?e Benjaminovcima,

   ^25ali toga drugog dana Benjamin iziðe iz Gibee pred njih i pobi
   Izraelcima jo? osamnaest tisuæe ljudi, koji ostado?e na onome polju -
   sve sami poizbor ratnici, vièni maèu.

   ^26Tada svi Izraelci i sav narod odo?e u Betel te plakahu i stajahu
   ondje pred Jahvom; cio su dan postili do veèeri, prinosili paljenice i
   ?rtve pomirnice pred Jahvom.

   ^27I tad opet Izraelci upita?e Jahvu, jer se u ono vrijeme Kovèeg
   saveza Bo?jega nalazio na tome mjestu,

   ^28i Pinhas, sin Aronova sina Eleazara, poslu?iva?e ga. Oni upita?e:
   "Moramo li opet iziæi u boj protiv sinova na?ega brata Benjamina?" A
   Jahve im odgovori: "Poðite, jer æu ih sutra predati u va?e ruke."

   ^29Tad Izrael postavi èete u zasjedu oko Gibee.

   ^30Treæega dana poðo?e Izraelci protiv Benjaminovaca i svrsta?e se u
   bojne redove pred Gibeom, kao i prije.

   ^31Benjaminovci iziðo?e na njih, a oni ih odmami?e daleko od grada. Kao
   i prije, ubijahu Benjaminovci neke po putovima, od kojih jedan ide u
   Betel, a drugi u Gibeu; ubi?e tako oko trideset Izraelaca.

   ^32I govorahu Benjaminovci: "Evo ih tuèemo kao i prvi put." A Izraelci
   reko?e: "Bje?imo dok ih ne odmamimo na otvorene putove, daleko od
   grada!"

   ^33Tada se glavnina Izraelove vojske pomakne sa svoga polo?aja i svrsta
   se u bojni red kod Baal Tamara, a zasjeda Izraelova iziðe iz svog
   skrovi?ta zapadno od Gibee.

   ^34Deset tisuæa vrsnih ljudi izabranih iz sveg Izraela sle?e se prema
   Gibei. Boj bija?e ?estok. Benjaminovci nisu ni slutili da æe ih
   zadesiti zlo.

   ^35I Jahve potuèe Benjamina pred Izraelom toga dana te Izraelci pobi?e
   Benjaminu dvadeset i pet tisuæa i sto ljudi viènih maèu.

   ^36Benjaminovci vidje?e da su pobijeðeni. Ljudi Izraelci bijahu se
   povukli sa svojih bojnih polo?aja pred Benjaminom uzdajuæi se u zasjedu
   ?to su je postavili oko Gibee.

   ^37A oni koji bijahu u zasjedi navali?e br?e na Gibeu i, u?av?i u nju,
   posjeko?e o?trim maèem sve stanovni?tvo.

   ^38Izraelovi se ljudi bijahu dogovorili s onima u zasjedi da ovi
   podignu iz grada stup dima kao znak:

   ^39tada bi se Izraelovi ljudi povukli iz boja. Benjamin poèe ubijati
   Izraelce i posijeèe im tridesetak ljudi. "Doista, padaju pred nama kao
   u prija?njem boju."

   ^40A kada se znak, stup dima, poèeo dizati iz grada, obazre se Benjamin
   i vidje kako se plamen iz svega grada di?e prema nebu.

   ^41Tada se Izraelovi ljudi okrenu?e, a Benjaminovce obuze u?as jer
   vidje?e da ih je zadesilo zlo.

   ^42I pobjego?e ispred Izraelaca prema pustinji, ali im ratnici bijahu
   za petama, a oni ?to su dolazili iz grada ubijahu ih s leða.

   ^43Tako su opkolili Benjamina i, goneæi ga bez predaha, uni?ti?e ga
   pred Gibeom na istoènoj strani.

   ^44I palo je Benjaminu osmnaest tisuæa ljudi, sve samih vrsnih junaka.

   ^45Pre?ivjeli se okrenu?e i pobjego?e u pustinju prema Rimonskoj
   stijeni. Sijekuæi po cestama, Izraelci pobi?e jo? pet tisuæa ljudi; a
   onda pogna?e Benjamina do Gideoma i pobi?e jo? dvije tisuæe ljudi.

   ^46Toga dana palo je Benjaminovaca dvadeset tisuæa ljudi viènih maèu,
   sve samih vrsnih junaka.

   ^47?est stotina ljudi pobjeglo je u pustinju prema Rimonskoj stijeni.

   ^48Izraelovi se ljudi vrati?e potom Benjaminovcima, posjeko?e o?trim
   maèem mu?karce u gradovima, stoku i ?to se god na?lo; i sve gradove na
   koje su nai?li u Benjaminu popali?e ognjem.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Izraelovi se ljudi bijahu ovako zakleli u Mispi: "Nitko od nas neæe
   dati svoju kæer za ?enu Benjaminovu sinu."

   ^2I ode narod u Betel i ostade ondje pred Bogom do veèeri, narièuæi i
   jecajuæi.

   ^3Govorili su: "Za?to se, o Jahve, Bo?e Izraelov, ova nesreæa morala
   dogoditi da Izraelu danas nestane jednog plemena?"

   ^4Sutradan urani?e ljudi i sagradi?e ondje ?rtvenik; prineso?e
   paljenice i ?rtve zahvalnice.

   ^5Tad zapita?e Izraelci: "Ima li koga meðu svim plemenima Izraelovim da
   nije do?ao na zbor Jahvi?" Jer su se sveèano zakleli da æe pogubiti
   onoga tko ne doðe u Mispu k Jahvi.

   ^6Izraelcima se sada sa?alilo na brata Benjamina te reko?e: "Danas je
   otkinuto jedno pleme od Izraela.

   ^7Kako æemo dati ?ene onima koji su preostali kad se zaklesmo Jahvom da
   im neæemo dati svojih kæeri za ?ene?"

   ^8Zato zapita?e: "Ima li koga meðu Izraelovim plemenima da nije do?ao k
   Jahvi u Mispu?" I pronaðe se da nije do?ao u tabor, na zbor, nitko od
   ?itelja Jabe?a u Gileadu.

   ^9Jer kada se narod prebrojio, ondje ne bija?e nikoga od ?itelja Jabe?a
   u Gileadu.

   ^10Zato zajednica posla onamo dvanaest tisuæa hrabrih ljudi i zapovjedi
   im: "Idite i posijecite o?trim maèem stanovnike Jabe?a u Gileadu,
   zajedno sa ?enama i djecom.

   ^11Evo ?to æete uèiniti: izruèit æete prokletstvu sve mu?karce i sve
   ?ene ?to su dijelile postelju sa èovjekom, ali æete saèuvati ?ivot
   djevicama." Tako i uèini?e.

   ^12I na?li su meðu stanovnicima Jabe?a u Gileadu èetiri stotine mladih
   djevojaka koje nisu dijelile postelje s èovjekom i doveli su ih u tabor
   u ?ilu, koji je u Kanaanu.

   ^13Sva zajednica posla tada poslanike Benjaminovcima koji bijahu na
   Rimonskoj stijeni: objavi?e im mir.

   ^14Tako se oporavi Benjamin. Dado?e im one meðu ?enama iz Jabe?a u
   Gileadu koje su ostavili na ?ivotu, ali ih ne bija?e dovoljno za sve.

   ^15Narodu se sa?alio Benjamin ?to je Jahve naèinio prazninu meðu
   Izraelovim plemenima.

   ^16"Kako æemo naæi ?ene onima ?to su ostali", reko?e starje?ine zbora,
   "kad su Benjaminu istrijebljene ?ene?"

   ^17Reko?e jo?: "Kako saèuvati ostatak Benjaminu da se ne zatre jedno
   pleme iz Izraela?

   ^18A ne mo?emo im dati svoje kæeri za ?ene." Jer se bijahu zakleli
   rekav?i: "Proklet bio onaj koji dade ?enu Benjaminu!"

   ^19"Ali", reko?e, "svake se godine slavi u ?ilu Jahvina svetkovina."
   Grad se nalazi na sjeveru od Betela, istoèno od ceste koja vodi iz
   Betela u ?ekem i ju?no od Lebone.

   ^20I zato svjetova?e Benjaminovce: "Idite u zasjedu po vinogradima.

   ^21Pazite, pa kada djevojke iz ?ila iziðu da ple?u u kolu, vi iskoèite
   iz vinograda, otmite svaki sebi ?enu izmeðu ?ilskih kæeri pa otiðite u
   Benjaminovu zemlju.

   ^22A kad njihovi oèevi ili njihova braæa doðu da se pritu?e na vas, mi
   æemo im reæi: 'Oprostite im ?to je svaki uzeo po ?enu kao u ratu; vi im
   ih niste dali, pa je tako krivnja na vama.'"

   ^23Benjaminovci uèini?e tako i od djevojaka koje ote?e uze?e onoliki
   broj ?ena koliko bija?e njih. Onda odo?e svaki na svoju ba?tinu,
   sagradi?e opet gradove i naseli?e se u njima.

   ^24Izraelci se tada raziðo?e, svaki u svoje pleme i u svoj rod, i svaki
   se odande vrati na svoju ba?tinu.

   ^25U to vrijeme ne bija?e kralja u Izraelu i svatko je ?ivio kako mu se
   èinilo da je pravo.
     __________________________________________________________________

Ruth
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 U ono vrijeme kada su vladali suci nastala glad u zemlji, pa iz
   Betlehema Judina jedan èovjek ode sa svojom ?enom i sa svoja dva sina
   da se naseli na Moapskim poljanama.

   ^2Taj se èovjek zvao Elimelek, ?ena mu Noemi, a dva njegova sina:
   Mahlon i Kiljon; svi bijahu Efraæani iz Betlehema Judina. Stigo?e na
   Moapske poljane i tu se nastani?e.

   ^3Tada Elimelek, Noemin mu?, umrije, i ona osta sama sa svoja dva sina.

   ^4Oni se o?eni?e Moapkama; jedna se zvala Orpa, a druga Ruta. I tu
   proboravi?e deset godina.

   ^5Onda umrije?e i Mahlon i Kiljon, i tako Noemi osta i bez svoja dva
   sina i bez svoga mu?a.

   ^6Tada se ona di?e sa svojim snahama da ode s Moapskih poljana jer je
   èula na Moapskim poljanama da je Jahve pohodio narod svoj i dao mu
   kruha.

   ^7Ode, dakle, ona iz mjesta gdje je ?ivjela, a s njome i njezine snahe;
   krenu?e na put da se vrate u zemlju Judinu.

   ^8Noemi tada reèe svojim dvjema snahama: "Vratite se svaka domu majke
   svoje! Neka vam Jahve bude milostiv kao ?to vi bijaste pokojnicima i
   meni.

   ^9Neka vam Jahve udijeli da obje naðete mir, svaka u domu svoga mu?a!"
   I poljubi ih, a one briznu?e u plaè.

   ^10I reko?e joj: "Ne! Mi æemo s tobom, tvome narodu."

   ^11Ali im reèe Noemi: "Vratite se natrag, kæeri moje! Za?to biste i?le
   sa mnom? Zar æu jo? imati sinova u utrobi svojoj da vam budu mu?evi?

   ^12Vratite se natrag, kæeri moje, idite samo! Odvi?e sam stara, nisam
   za udaju. Pa i kad bih rekla: 'Imam nade da se udam jo? noæas i da
   rodim sinove' -

   ^13zar biste mogle èekati da odrastu i zar biste radi njih ostale
   neudate? Ne, kæeri moje, tuga bi moja bila veæa od va?e, jer se ruka
   Jahvina digla na me."

   ^14One i opet zaplaka?e i zajeca?e. Orpa poljubi svoju svekrvu i vrati
   se, a Ruta ostade s njom.

   ^15Noemi joj reèe: "Eto vidi?, jetrva se tvoja vratila narodu svome i
   bogu svome: vrati se i ti za jetrvom svojom!"

   ^16A Ruta joj odgovori: "Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od
   tebe: jer kamo ti ide?, idem i ja i gdje se ti nastani?, nastanit æu se
   i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog.

   ^17Gdje ti umre?, umrijet æu i ja, gdje tebe pokopaju, pokopat æe i
   mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me ?to drugo,
   osim smrti, rastavi od tebe."

   ^18Videæi gdje je tvrdo naumila da ide s njom, prestade je odvraæati.

   ^19Tako su zajedno i?le dok ne doðo?e u Betlehem. A kad doðo?e u
   Betlehem, sav se grad uzbudi zbog njih. "Ma je li ovo Noemi?" - pitahu
   ?ene.

   ^20A ona im odgovara?e: "Ne zovite me vi?e Noemi nego me zovite Mara;
   jer me ?adaj gorèinom ispunio!

   ^21Odavde sam oti?la punih ruku, a sad me Jahve vraæa bez igdje ièega.
   Za?to me zovete Noemi kad Jahve posvjedoèi protiv mene i Svemoguæi me u
   tugu zavi?"

   ^22Tako se vrati Noemi s Rutom Moapkom, snahom svojom, s Moapskih
   poljana. Stigle su u Betlehem ba? kad je poèela ?etva jeèma.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Noemi ima?e roðaka po mu?u, èovjeka vrlo imuæna, iz porodice
   Elimelekove: zvao se Boaz.

   ^2Tada Ruta Moapka reèe Noemi: "Htjela bih iæi u polje pabirèiti klasje
   za onim u koga naðem milost." Ona joj odgovori: "Hajde, kæeri moja!"

   ^3I ode, doðe u polje te poèe pabirèiti za ?eteocima. A sreæa je dovede
   u polje koje pripada?e Boazu, iz roda Elimelekova.

   ^4I gle, doðe Boaz iz Betlehema. "Jahve bio s vama!" - pozdravi on
   ?eteoce. A oni mu odgovori?e: "Jahve te blagoslovio!"

   ^5Boaz æe nato momku koji je nadzirao ?eteoce: "Èija je ona mlada
   ?ena?"

   ^6A momak koji bija?e nad ?eteocima odgovori: "Ono je mlada Moapka ?to
   je do?la prateæi Noemi s Moapskih poljana.

   ^7Pitala je: 'Smijem li pabirèiti i kupiti klasje izmeðu snopova za
   ?eteocima?' I do?la je, eto, i ostala od ranog jutra sve dosad; i samo
   je malo u?la u kuæu."

   ^8Onda Boaz reèe Ruti: "Èuj me, kæeri moja, ne idi pabirèiti u drugoga
   nego se dr?i mojih njiva i mojih poslenika.

   ^9Pazi na kojoj njivi oni ?anju, pa idi za njima. A naredio sam momcima
   da te nitko ne dira. Kad o?edni?, idi k posudama i pij ?to moje sluge
   zahitaju."

   ^10Ona tada pade nièice, pokloni se do zemlje i reèe: "Èime sam stekla
   toliku milost u oèima tvojim da mi posveæuje? pa?nju kad sam tuðinka?"

   ^11Boaz joj odgovori: "Èuo sam ?to si sve uèinila za svoju svekrvu
   poslije smrti svoga mu?a; kako si ostavila oca svoga, majku svoju i
   zavièaj svoj te do?la u narod kojega do juèer ili prekjuèer nisi
   poznavala.

   ^12Neka ti Jahve plati sve ?to si uèinila i neka ti udijeli pravu
   nagradu Jahve, Bog Izraelov, kad si do?la da se pod krila njegova
   skloni?!"

   ^13Ona preuze: "Kad bih mogla uvijek nalaziti milost u tvojim oèima,
   gospodaru, jer si me utje?io i milostivo progovorio slu?kinji svojoj,
   ako i nisam kao jedna od tvojih slu?kinja."

   ^14Kad bija?e vrijeme ruèku, Boaz joj reèe: "Hodi ovamo, jedi ovog
   kruha i umoèi svoj zalogaj u ocat!" Ona sjede pokraj ?etelaca, a on
   stavi pred nju pr?enih zrna. Jela je i nasitila se i jo? joj preteèe.

   ^15Kad je ustala da pabirèi dalje, Boaz zapovjedi svojim slugama: "I
   meðu snopljem neka ona pabirèi, a vi joj nemojte zanovijetati.

   ^16Nego navla? ispu?tajte klasove iz svojih rukoveti i ostavljajte joj
   neka kÓupi i nemojte je koriti!"

   ^17I tako je pabirèila sve do veèeri, pa onda ovr?e ono ?to je
   napabirèila: bija?e otprilike jedna efa jeèma.

   ^18Uze ona svoje i doðe u grad, a svekrva vidje koliko je napabirèila.
   Tada Ruta izvadi i dade joj ?to joj bija?e preteklo po?to se nasitila.

   ^19Svekrva je upita: "Gdje si pabirèila danas? Gdje si radila? Neka je
   blagoslovljen onaj koji je pogledao na te!" Onda ona pripovjedi svekrvi
   kod koga je radila i reèe: "Èovjek u koga sam danas radila zove se
   Boaz."

   ^20Tada æe Noemi svojoj snasi: "Neka Jahve blagoslovi onoga koji ne
   uskraæuje dobrote svoje ni ?ivima ni mrtvima!" I dometnu Noemi: "Taj je
   èovjek na? rod; jedan od na?ih skrbnika."

   ^21Ruta Moapka pripovjedi dalje: "Jo? mi reèe: 'Dr?i se mojih poslenika
   dokle ne po?anju sve moje!'"

   ^22Noemi nato reèe Ruti, snasi svojoj: "Dobro je, kæeri moja, idi za
   njegovim poslenicima da ti ne bude neprilike na kojoj drugoj njivi."

   ^23I tako se dr?ala poslenika Boazovih i pabirèila dokle ne po?e?e i
   jeèam i p?enicu. I ?ivjela je kod svekrve svoje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Onda æe joj Noemi, svekrva njezina: "Kæeri moja, da ti potra?im
   mirno mjesto gdje bi mogla biti sretna?

   ^2Vidi?, Boaz, s èijim si se poslenicima na?la, na? je roðak. Evo, on
   æe noæas vijati jeèam na gumnu.

   ^3Umij se ti i nama?i, lijepo se odjeni pa idi na gumno. Ne daj da te
   prepozna prije nego ?to se najede i napije.

   ^4Kad bude lijegao, dobro pazi gdje æe leæi; pa kad legne, otiði onamo,
   podigni mu pokrivaè s nogu i lezi ondje! Tada æe ti on reæi ?to ti je
   èiniti."

   ^5Ona joj odgovori: "Uèinit æu sve kako mi ka?e?."

   ^6I siðe na gumno i uèini sve kako joj je svekrva naredila.

   ^7A Boaz, po?to je jeo i pio i tako se odobrovoljio, ode i le?e kraj
   stoga. Onda ona priðe polako, otkri mu noge i le?e.

   ^8Kad bija?e oko ponoæi, tr?e se èovjek i obrnu se, i gle: ?ena le?i do
   njegovih nogu.

   ^9"Tko si?" - upita on, a ona odgovori: "Ja sam Ruta, slu?kinja tvoja.
   Ra?iri skut svoje haljine na slu?kinju svoju jer si mi skrbnik."

   ^10"Blagoslovio te Jahve, kæeri moja!" - doèeka on. "Ovaj drugi tvoj
   èin milosti jo? je vredniji od prvoga, jer se nisi trudila da slijedi?
   mlade poslenike, bili oni bogati ili siroma?ni.

   ^11I zato se, kæeri moja, sada ne pla?i: uèinit æu ti sve ?to zatra?i?,
   jer sva vrata moga naroda znaju da si èestita ?ena.

   ^12Jest, uistinu sam ti skrbnik; ali postoji jo? bli?i od mene.

   ^13Ostani noæas; ako te sutra ujutro on kao skrbnik htjedne uzeti,
   dobro, neka te uzme; a ne htjedne li, uzet æu te ja, tako mi Jahve!
   Spavaj do jutra."

   ^14I spava?e ona do njegovih nogu do jutra. On ustade prije nego ?to
   moga?e èovjek èovjeka razaznati jer mi?lja?e: "Ne treba da znaju da je
   ?ena bila na gumnu."

   ^15I kaza joj: "Daj ogrtaè ?to je na tebi i dr?i ga dobro." Ona ga
   pridr?a, a on joj nasu ?est mjerica jeèma i naprti joj. I ode ona u
   grad.

   ^16Kad je stigla, upita je svekrva: "?to je s tobom, kæeri moja?" A ona
   joj pripovjedi sve ?to je uèinio za nju.

   ^17I nadoveza: "Ovih ?est mjerica jeèma dade mi kazujuæi: 'Ne smije? se
   vratiti svekrvi praznih ruku.'"

   ^18Nato æe joj Noemi: "Budi mirna, kæeri moja, dok ne vidi? ?to æe
   biti: jer neæe on imati spokoja dok sve jo? danas ne dokrajèi."
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Boaz potom iziðe na gradska vrata i sjede ondje. I gle, naiðe onaj
   skrbnik o kome je govorio. I dozva ga Boaz: "Ej, hodi ovamo i sjedni!"
   Onaj doðe i sjede.

   ^2Onda Boaz uze deset ljudi izmeðu starje?ina gradskih i reèe:
   "Posjedajte ovdje!" I posjeda?e.

   ^3Zatim reèe skrbniku: "Noemi, koja se vratila s Moapskih polja, htjela
   bi prodati ono zemlje na?ega brata Elimeleka.

   ^4Zato sam odluèio da se s tobom razgovorim i predlo?im ti: otkupi
   njivu pred ovima koji sjede ovdje i pred starje?inama moga naroda. Ako
   je kani? otkupiti, onda otkupi; ako ne kani?, ka?i mi da znam. Jer
   prije tebe nema nitko pravo na otkup; ja sam na redu tek iza tebe." A
   onaj reèe: "Hoæu, otkupit æu je."

   ^5Onda kaza Boaz: "Kad uzme? zemlju iz ruke Noemi, treba da uzme? i
   Rutu Moapku, pokojnikovu ?enu, da se pokojniku saèuva ime na ba?tini."

   ^6Ali skrbnik reèe: "E, onda ne mogu biti otkupnik, da ne raspem svoje
   ba?tine. Otkupi ti po svome skrbnièkom pravu jer ja ne mogu."

   ^7A bija?e od starine obièaj u Izraelu: da se èemu potkrijepi valjanost
   otkupa ili zamjene, èovjek bi izuo sandalu i dao je drugome. To bija?e
   svjedoèanstvo u Izraelu.

   ^8Tako dakle i onaj skrbnik reèe Boazu: "Otkupi ti!" te izu sandalu i
   dade mu je.

   ^9Tada Boaz kaza starje?inama i svemu narodu: "Vi ste danas svjedoci da
   ja otkupljujem iz ruke Noemine sve ono ?to je bilo Elimelekovo, sve ?to
   je bilo Kiljonovo i Mahlonovo.

   ^10Uz to uzimam za ?enu Rutu Moapku, ?enu Mahlonovu, da bi se saèuvalo
   ime pokojnikovo na ba?tini i da se ime njegovo ne bi zatrlo meðu braæom
   njegovom i nestalo s vrata zavièaja njegova. Vi ste danas tome
   svjedoci."

   ^11Sav narod koji se nalazio na vratima gradskim i starje?ine reko?e:
   "Svjedoci smo! Dao Jahve da ?ena koja ulazi u dom tvoj bude kao Rahela
   i Lea, koje su obje podigle kuæu Izraelovu! Obogati se u Efrati, a
   prodièi u Betlehemu!

   ^12Neka tvoja kuæa, po potomstvu koje æe ti dati Jahve od ove mlade
   ?ene, bude kao kuæa Peresa, koga Judi rodi Tamara!"

   ^13Tako Boaz uze Rutu i ona posta ?ena njegova. Uðe on k njoj i Jahve
   joj dade te ona zatrudnje i rodi sina.

   ^14Onda ?ene reko?e Noemi: "Blagoslovljen bio Jahve koji ti danas nije
   uskratio skrbnika! I prodièio njegovo ime u Izraelu!

   ^15On æe biti tvoja utjeha i potpora starosti tvojoj; jer ga rodi snaha
   tvoja koja te ljubi i koja ti vrijedi vi?e od sedam sinova."

   ^16Noemi uze djeèaka, metnu ga sebi na krilo i bi mu odgojiteljicom.

   ^17Susjede mu nadjenu?e ime govoreæi: "Noemi se rodio sin!" I prozva?e
   ga Obed; on je otac Ji?aja, oca Davidova.

   ^18A ovo je rodoslovlje Peresovo: Peres imade sina Hesrona,

   ^19Hesron Rama, Ram Aminadaba,

   ^20Aminadab Nah?ona, Nah?on Salmona, Salmon Boaza, Boaz Obeda,

   ^21Obed Ji?aja, a Ji?aj Davida.
     __________________________________________________________________

1 Samuel
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Bio jedan èovjek iz Ramatajima, Sufovac iz Efrajimove gore, po imenu
   Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova,
   Efrajimljanin.

   ^2Imao je dvije ?ene: ime jednoj bija?e Ana, a drugoj bija?e ime
   Penina. Penina je imala djece, a Ana ih nije imala.

   ^3Taj je èovjek svake godine uzlazio iz svoga grada da se pokloni i
   prinese ?rtvu Jahvi Sebaotu u ?ilu. Ondje su bila dva sina Elijeva,
   Hofni i Pinhas, kao sveæenici Jahvini.

   ^4Jednoga dana Elkana prinese ?rtvu. On je obièno svojoj ?eni Penini i
   svim njezinim sinovima i kæerima davao vi?e ?rtvenih dijelova,

   ^5a Ani je davao samo jedan dio, premda je vi?e ljubio Anu, ali Jahve
   joj ne bija?e dao od srca poroda.

   ^6Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala da je ponizi ?to joj
   Jahve ne bija?e dao od srca poroda.

   ^7Tako je bivalo svake godine kad god bi polazili u Dom Jahvin: Penina
   je zanovijetala Ani. Ana je stoga plakala i nije htjela jesti.

   ^8Tada joj reèe Elkana, njezin mu?: "Za?to plaèe?, Ana? I za?to ne
   jede?? Za?to ti je srce rastu?eno? Nisam li ti ja vredniji nego deset
   sinova?"

   ^9Ali Ana ustade, po?to su jeli i pili u sobi, i stupi pred Jahvu - a
   sveæenik Eli sjeða?e na stolici na pragu sveti?ta Jahvina.

   ^10I ojaðena u du?i pomoli se Ana Jahvi, plaèuæi gorko.

   ^11I zavjetova se ovako: "Jahve Sebaote! Ako pogleda? na nevolju
   slu?benice svoje i opomene? se mene i ne zaboravi? slu?benice svoje te
   dade? slu?benici svojoj mu?ko èedo, ja æu ga darovati Jahvi za sve dane
   njegova ?ivota i britva neæe prijeæi preko glave njegove."

   ^12Tako se ona dugo molila pred Jahvom, a Eli je motrio usta njezina.

   ^13Ana govora?e u srcu; samo se usne njezine micahu, a glas joj se nije
   èuo. Zato Eli pomisli da je pijana.

   ^14I reèe joj Eli: "Dokle æe? biti pijana? Otrijezni se od vina ?to je
   u tebi!"

   ^15Ali Ana odgovori i reèe: "Nisam pijana, gospodaru, nego sam velika
   nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna piæa nego izlijevam du?u svoju
   pred Jahvom.

   ^16Ne sudi slu?benicu svoju kao ?enu nevaljalu, jer sam od prete?ke
   tuge i ?alosti tako dugo molila."

   ^17Tada joj Eli odgovori ovako: "Poði u miru! A Bog Izraelov neka ti
   ispuni molitvu kojom si ga molila."

   ^18A ona reèe: "Neka slu?benica tvoja naðe milost u oèima tvojim!" I
   ?ena ode svojim putem: jela je i lice joj nije vi?e bilo tu?no kao i
   prije.

   ^19Sutradan urani?e i pokloni?e se Jahvi, a onda se vrati?e i doðo?e
   svojoj kuæi u Ramu. Elkana pozna Anu, ?enu svoju, a Jahve je se
   opomenu.

   ^20Ana zatrudnje i, kad bi vrijeme, rodi sina koga nazva imenom Samuel,
   "jer sam ga", reèe, "izmolila od Jahve".

   ^21Poslije godine dana uziðe njezin mu? Elkana sa svim domom svojim da
   prinese Jahvi godi?nju ?rtvu i da izvr?i zavjet.

   ^22Ali Ana ne poðe s njim jer reèe svome mu?u: "Neæu poæi dok se dijete
   ne odbije od prsiju, a onda æu ga odvesti da se poka?e pred Jahvom i da
   ostane ondje zauvijek."

   ^23I odgovori joj Elkana, njezin mu?: "Èini kako misli? da je dobro;
   ostani dok ga ne odbije? od prsiju; samo neka ti Jahve ispuni tvoju
   ?elju!" I ?ena osta kod kuæe dojeæi sina svoga dok ga nije odbila od
   prsiju.

   ^24Èim ga je odbila od prsiju, povede ga sa sobom uzev?i uz to
   trogodi?njeg junca, efu bra?na i mijeh vina; i uvede ga u Dom Jahvin u
   ?ilu. A djeèak je bio jo? vrlo mlad.

   ^25Tada zakla?e junca, a majka djeèakova pristupi k Eliju.

   ^26I reèe Ana: "Dopusti, gospodaru! Tako ti ?ivota tvoga, gospodaru, ja
   sam ona ?ena koja je stajala ovdje kraj tebe moleæi se Jahvi.

   ^27Molila sam za ovo dijete, i Jahve mi je usli?io pro?nju kojom sam ga
   prosila.

   ^28Zato i ja njega ustupam Jahvi za sve dane njegova ?ivota: ta
   ispro?en je od Jahve." I pokloni?e se ondje Jahvi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Nato se Ana pomoli ovako: "Klièe srce moje u Jahvi, raste snaga moja
   po Bogu mom. ?ire mi se usta na du?mane moje, jer se radujem pomoæi
   tvojoj.

   ^2Nitko nije svet kao ?to je Jahve (jer nema nikoga osim tebe), i nema
   hridi kao ?to Bog je na?.

   ^3Ne govorite mnogo hvastavih rijeèi, neka ne izlazi drskost iz usta
   va?ih, jer Jahve je sveznajuæi Bog, pravo on prosuðuje djela.

   ^4Lomi se luk junacima, nemoæni se snagom opasuju.

   ^5Nekoæ siti sad se za kruh muèe, nekoæ gladni ne gladuju vi?e.
   Nerotkinja raða sedam puta, majka brojne djece svje?inu izgubi.

   ^6Jahve daje smrt i ?ivot, ru?i u ?eol i odande di?e.

   ^7Jahve èini uboga i bogata, obara èovjeka i uzvisuje.

   ^8Di?e slabiæa iz pra?ine, iz bunji?ta izvlaèi uboga, da ih posadi s
   knezovima i da im odredi poèasna mjesta. Jer Jahvini su stupovi zemlje,
   na njih je stavio ovaj svijet.

   ^9Korake èuva svojih vjernika, zlikovce sti?e propast u mraku (svojom
   snagom èovjek ne stjeèe pobjede).

   ^10Koji se protive Jahvi, padaju, Svevi?nji grmi s nebesa. Jahve sudi
   meðama zemlje, daje silu svojemu kralju, uzdi?e snagu pomazanika
   svoga."

   ^11Potom se Ana vrati u Ramu, a djeèak ostade da slu?i Jahvi pod okom
   sveæenika Elija.

   ^12A Elijevi sinovi bijahu nevaljali ljudi jer nisu marili za Jahvu

   ^13ni za prava sveæenika nasuprot narodu: kad bi tko prinosio ?rtvu,
   do?ao bi sluga sveæenikov, dok se meso jo? kuhalo, s trorogom vilicom u
   ruci

   ^14i zabadao njom u kotliæ ili u lonac, u tavu ili u zdjelu, i ?to god
   bi se nabolo na vilicu, uzimao je sveæenik sebi. Tako su èinili svim
   Izraelcima ?to su dolazili onamo, u ?ilo.

   ^15Tako i prije nego bi se spalilo salo, do?ao bi sluga sveæenikov i
   rekao èovjeku koji je prinosio ?rtvu: "Daj mi mesa da ispeèem
   sveæeniku! On neæe od tebe kuhana mesa nego samo sirovo."

   ^16Ako bi mu èovjek tada rekao: "Neka se najprije spali salo, a onda
   uzmi ?to ti du?a ?eli", on bi odgovorio: "Ne, nego daj odmah! Ako ne
   da?, uzet æu silom."

   ^17Grijeh je mladiæa bio vrlo velik pred Jahvom, jer su ljudi prezirali
   ?rtvu koja se prinosila Jahvi.

   ^18A Samuel slu?a?e pred Jahvom, jo? dijete u opleæku lanenom.

   ^19Mati bi mu njegova napravila dolamicu i donosila mu je svake godine
   kad bi dolazila s mu?em svojim da prinese godi?nju ?rtvu.

   ^20A Eli bi blagoslovio Elkanu i njegovu ?enu govoreæi: "Neka ti Jahve
   dade poroda od te ?ene na uzdarje za dar ?to ga je dala Jahvi." Nato bi
   se vraæali svojoj kuæi.

   ^21Jahve pohodi Anu i ona zatrudnje i rodi jo? tri sina i dvije kæeri.
   A mladi je Samuel rastao pred Jahvom.

   ^22Eli je bio veæ vrlo star, ali je ipak èuo sve ?to su njegovi sinovi
   èinili svemu Izraelu.

   ^23I on im reèe: "Za?to radite takvo ?to da o tome moram slu?ati od
   svega ovog naroda?

   ^24Nemojte tako, sinovi moji! Nisu dobri glasovi ?to ih èujem ...
   Sabla?njujete narod Jahvin.

   ^25Ako èovjek zgrije?i èovjeku, Bog æe prosuditi. Ali ako èovjek
   zgrije?i Jahvi, tko æe se zauzeti za njega?" Ali sinovi ne poslu?a?e
   glasa oca svojega, jer je Jahve odluèio da ih pogubi.

   ^26A mladi je Samuel sve vi?e rastao u dobi i mudrosti i pred Jahvom i
   pred ljudima.

   ^27Uto doðe jedan Bo?ji èovjek k Eliju i reèe mu: "Ovako govori Jahve:
   'Nisam li se jasno objavio domu oca tvojega kad su bili u Egiptu,
   robovi u kuæi faraonovoj?

   ^28Odabrao sam ih izmeðu svih plemena Izraelovih da mi budu sveæenici,
   da se uspinju na moj ?rtvenik, da prinose ?rtve paljenice i da nose
   opleæak preda mnom: i dao sam domu oca tvojega sve paljene ?rtve sinova
   Izraelovih.

   ^29Za?to gleda? zavidnim okom ?rtvu i prinos ?to sam ih odredio za svoj
   Dom? I za?to pazi? sinove svoje vi?e nego mene, toveæi ih najboljim
   dijelovima svih ?rtvenih prinosa naroda moga Izraela?

   ^30Zato sam - rijeè je Jahve, Boga Izraelova - rekao dodu?e da æe dom
   tvoj i dom oca tvojega stupati preda mnom dovijeka, ali sada - rijeè je
   Jahvina - neka je to daleko od mene! Jer ja èastim one koji mene èaste,
   a koji mene preziru, bit æe osramoæeni.

   ^31Gle, dolaze dani kad æu odsjeæi mi?icu tvoju i mi?icu doma oca
   tvojega, tako da vi?e neæe biti starca u tvom domu.

   ^32Ti æe? kivnim okom gledati na sve dobro kojim æu obasuti Izraela, i
   nikada vi?e neæe biti starca u tvom domu.

   ^33Zadr?at æu ipak nekoga od tvojih kod oltara svoga, samo zato da mu
   sahnu oèi i vene du?a njegova, ali sve mno?tvo doma tvoga poginut æe od
   ljudskoga maèa.

   ^34Znak æe ti biti ono ?to æe stiæi oba tvoja sina, Hofnija i Pinhasa:
   obojica æe poginuti istoga dana.

   ^35Ja æu sebi podiæi vjerna sveæenika koji æe raditi po mom srcu i po
   mojoj ?elji i njemu æu sazdati trajan dom, i on æe svagda stupati pred
   pomazanikom mojim.

   ^36A koji god ostane od tvoga doma, dolazit æe da mu se pokloni i da
   izmoli srebrn novèiæ ili hljeb kruha i kazat æe: 'Molim te, primi me u
   kakvu god slu?bu sveæenièku, da imam zalogaj kruha.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Mladi je Samuel slu?io Jahvi pod nadzorom Elijevim; u ono vrijeme
   Jahve je izrijetka govorio ljudima, a viðenja nisu bila èesta.

   ^2No jednoga je dana Eli le?ao u svojoj sobi - oèi su njegove poèele
   slabiti te vi?e nije mogao vidjeti -

   ^3svijeænjak Bo?ji jo? ne bija?e uga?en i Samuel je spavao u sveti?tu
   Jahvinu, ondje gdje je bio Kovèeg Bo?ji.

   ^4I Jahve zovnu: "Samuele! Samuele!" A on odgovori: "Evo me!"

   ^5I otrèa k Eliju i reèe: "Evo me! Ti si me zvao!" A Eli reèe: "Ja te
   nisam zvao. Vrati se i spavaj!" I on ode i le?e.

   ^6I Jahve opet zovnu: "Samuele! Samuele!" Samuel usta, ode k Eliju i
   reèe: "Evo me! Ti si me zvao!" A Eli odgovori: "Ja te nisam zvao, sine!
   Vrati se i spavaj!"

   ^7Samuel jo? nije poznavao Jahve i jo? mu nikada ne bija?e objavljena
   rijeè Jahvina.

   ^8I Jahve zovnu Samuela po treæi put. On usta, ode k Eliju i reèe: "Evo
   me! Ti si me zvao!" Sada Eli razumje da je Jahve zvao djeèaka.

   ^9Zato reèe Samuelu: "Idi i lezi; a ako te zovne, ti reci: 'Govori,
   sluga tvoj slu?a.'" I Samuel ode i le?e na svoje mjesto.

   ^10I doðe Jahve i stade i zovnu kao prije: "Samuele! Samuele!" A Samuel
   odgovori: "Govori, sluga tvoj slu?a."

   ^11Tada Jahve reèe Samuelu: "Evo, uèinit æu ne?to u Izraelu da æe oba
   uha zujati svakome koji èuje.

   ^12U onaj æu dan ispuniti na Eliju sve ?to sam rekao za kuæu njegovu,
   od poèetka do kraja.

   ^13Ti æe? mu objaviti da osuðujem kuæu njegovu dovijeka; on je znao da
   njegovi sinovi hule na Boga, a nije ih obuzdao.

   ^14Zato - kunem se domu Elijevu - neæe oprati krivicu Elijeva doma
   nikakve ?rtve ni prinosi dovijeka."

   ^15Samuel je spavao do jutra, a onda otvori vrata Doma Jahvina. Samuel
   se bojao kazati viðenje Eliju.

   ^16Ali Eli zovnu Samuela govoreæi: "Samuele, sine!" A on odgovori: "Evo
   me!"

   ^17I on upita: "Kakva je rijeè koju ti reèe? Nemoj mi zatajiti ni?ta!
   Tako ti Bog uèinio zlo i dodao ti drugo ako mi zataji? ne?to od onoga
   ?to ti je kazao."

   ^18Nato mu Samuel pripovjedi sve i ni?ta ne zataji od njega. A Eli
   reèe: "On je Jahve, neka èini ?to je dobro u oèima njegovim!"

   ^19Samuel je rastao, a Jahve je bio s njim i nije pustio da ijedna od
   njegovih rijeèi padne na zemlju.

   ^20Sav Izrael, od Dana do Beer ?ebe, spozna da je Samuel postavljen za
   proroka Jahvina.

   ^21Jahve se i dalje javljao u ?ilu, jer se objavljivao Samuelu, [4:1] i
   rijeè se Samuelova obraæala svemu Izraelu. (Eli je bio vrlo star, a
   njegovi su sinovi ustrajali u svome opakom postupku pred Jahvom.)
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 U ono vrijeme skupi?e Filistejci vojsku protiv Izraela. Izraelci
   iziðo?e pred njih da se pobiju i utabori?e se kod Eben Haezera, dok su
   Filistejci udarili tabor kod Afeka.

   ^2Filistejci se svrsta?e u bojni red protiv Izraela i nasta ?estoka
   bitka. Izrael podle?e Filistejcima: oko èetiri tisuæe ljudi pogibe na
   boji?tu, na otvorenu polju.

   ^3Kad se narod vratio u tabor, reko?e starje?ine Izraelove: "Za?to je
   Jahve dopustio da nas Filistejci danas pobijede? Poðimo u ?ilo po
   Kovèeg saveza Jahvina neka doðe u na?u sredinu i spasi nas iz ruku
   na?ih neprijatelja."

   ^4Narod posla ljude u ?ilo i doneso?e odande Kovèeg saveza Jahve nad
   vojskama, koji stoluje nad kerubinima; oba sina Elijeva, Hofni i
   Pinhas, doðo?e kao pratioci Kovèega.

   ^5Kad je Kovèeg Jahvin stigao u tabor, sav Izrael podi?e gromki poklik,
   od kojega odjeknu zemlja.

   ^6Filistejci èu?e taj gromki poklik i zapita?e: "?to znaèi taj gromki
   poklik u taboru Hebreja?" I shvati?e da je Kovèeg Jahvin stigao u
   njihov tabor.

   ^7Tada Filistejce obuze strah jer su govorili: "Bog je do?ao u tabor!"
   I povika?e: "Jao nama! Tako nije bilo dosad.

   ^8Jao nama! Tko æe nas izbaviti iz ruke toga silnog Boga? To je onaj
   koji je udario Egipat svakojakim nevoljama.

   ^9Ohrabrite se i budite junaci, Filistejci, da ne postanete robovi
   Hebrejima kao ?to su oni bili robovi vama; budite junaci i borite se!"

   ^10Tada Filistejci zametnu?e bitku, Izraelci bi?e potuèeni i pobjego?e
   svaki u svoj ?ator. Poraz je bio silan, jer je trideset tisuæa pje?aka
   poginulo na izraelskoj strani.

   ^11I Kovèeg Bo?ji bi otet, i oba sina Elijeva poginu?e, Hofni i Pinhas.

   ^12Jedan Benjaminovac otrèa iz bojnih redova i sti?e u ?ilo jo? istoga
   dana, razderanih haljina i glave posute pra?inom.

   ^13Kad je stigao, Eli je sjedio na svojoj stolici, pokraj vrata, pazeæi
   na cestu, jer mu je srce strepilo za Kovèeg Bo?ji. Taj dakle èovjek
   doðe da gradu donese glas, i nasta silna vika po svem gradu.

   ^14Kad je Eli èuo viku, upita: "Kakva je to velika vika?" Èovjek se
   po?uri i doðe da obavijesti Elija. -

   ^15A Eliju bija?e devedeset i osam godina, oèi mu bijahu ukoèene te
   ni?ta vi?e nije vidio. -

   ^16Èovjek reèe Eliju: "Dolazim s boji?ta, danas sam utekao iz boja."
   Tada starac zapita: "?to se dogodilo, sine?"

   ^17Glasnik odgovori: "Izrael je pobjegao pred Filistejcima, bio je to
   te?ak poraz za narod i jo? su oba tvoja sina poginula i Kovèeg je Bo?ji
   otet!"

   ^18Kad je spomenuo Kovèeg Bo?ji, pade Eli sa stolice nauznak kraj
   vrata, slomi vrat i umrije, jer je bio star èovjek i te?ak. Bio je
   sudac u Izraelu èetrdeset godina.

   ^19Njegova snaha, ?ena Pinhasova, bija?e trudna i pred porodom. Kad je
   èula vijest da je otet Kovèeg Bo?ji i da je umro njezin svekar i
   poginuo njezin mu?, savila se i rodila jer su je najednom uhvatili
   trudovi.

   ^20Kako je bila na samrti, reko?e joj ?ene koje stajahu oko nje: "Budi
   bez brige jer si rodila sina!" Ali ona ne odgovori niti obrati misli na
   to.

   ^21Djetetu nadjenu ime Ikabod govoreæi: "Oti?la je slava od Izraela."
   Time je mislila na oteti Kovèeg Bo?ji i na svoga svekra i svoga mu?a.

   ^22Zato reèe: "Oti?la je slava od Izraela" jer je otet Kovèeg Bo?ji.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Kad su Filistejci osvojili Kovèeg Bo?ji, preneso?e ga iz Eben
   Haezera u A?dod.

   ^2Nato Filistejci uze?e Kovèeg Bo?ji, uneso?e ga u hram Dagonov i
   smjesti?e pokraj Dagona.

   ^3Sutradan ujutro, kad su ?itelji A?doda do?li u hram Dagonov, gle,
   Dagon le?a?e nièice na zemlji pred Kovèegom Jahvinim. Oni digo?e Dagona
   i metnu?e ga natrag na njegovo mjesto.

   ^4Ali kad su ujutro uranili, gle, Dagon opet le?a?e nièice na zemlji
   pred Kovèegom Jahvinim; glava Dagona i obje njegove ruke le?ahu
   odsjeèene na pragu: na mjestu je stajao samo Dagonov trup.

   ^5Zato Dagonovi sveæenici i svi koji ulaze u Dagonov hram ne staju
   nogom na prag Dagonov u A?dodu sve do dana?njeg dana.

   ^6Tada ruka Jahvina te?ko pritisnu ?itelje A?doda i natjera ih u silan
   strah: udari ih èirevima, A?dod i njegovo podruèje.

   ^7Kad su ljudi u A?dodu vidjeli ?to se dogodilo, reko?e: "Kovèeg Boga
   Izraelova ne smije ostati kod nas jer se ruka njegova isprijeèila
   protiv nas i protiv na?ega boga Dagona."

   ^8Oni sazva?e i okupi?e sve knezove filistejske k sebi i reko?e: "?to
   da radimo s Kovèegom Boga Izraelova?" A oni odgovori?e: "U Gat neka se
   prenese Kovèeg Boga Izraelova." I preneso?e Kovèeg Boga Izraelova
   onamo.

   ^9Ali kad su ga prenijeli, ruka se Jahvina spusti na grad i nasta silna
   strava: udari graðane, od najmanjega do najveæega, tako da im se
   pojavi?e èirevi.

   ^10Oni tada posla?e Kovèeg Bo?ji u Ekron. Ali kad je Kovèeg Bo?ji
   stigao u Ekron, povika?e Ekronjani: "Doneso?e Kovèeg Boga Izraelova k
   meni da pomori mene i sav moj narod!"

   ^11Zato sazva?e i okupi?e sve knezove filistejske i reko?e: "Po?aljite
   natrag Kovèeg Boga Izraelova, neka se vrati na svoje mjesto da ne
   pomori mene i moj narod!" Jer vlada?e smrtna strava u svemu gradu,
   toliko ondje bija?e pritisnula ruka Bo?ja.

   ^12Ljudi koji nisu pomrli bili su udareni èirevima i bolni se vapaj
   grada dizao do neba.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Kovèeg Jahvin bija?e sedam mjeseci u zemlji Filistejaca.

   ^2Tada Filistejci sazva?e sveæenike i vraèe i zapita?e ih: "?to da
   radimo s Kovèegom Jahvinim? Pouèite nas kako da ga po?aljemo natrag na
   njegovo mjesto."

   ^3Oni odgovori?e: "Ako hoæete vratiti Kovèeg Boga Izraelova, ne ?aljite
   ga natrag prazna nego uza nj po?aljite i naknadnicu. Tada æete se
   izlijeèiti i znat æete za?to se njegova ruka nije okrenula od vas."

   ^4Oni zapita?e: "Kakvu naknadnicu treba da mu po?aljemo?" Oni
   odgovori?e: "Prema broju filistejskih knezova, pet zlatnih èireva i pet
   zlatnih ?takora, jer je ista nevolja na vama i na va?im knezovima.

   ^5Naèinite, dakle, likove svojih èireva i likove svojh ?takora, koji
   vam zatiru zemlju, i dajte slavu Bogu Izraelovu. Mo?da æe dignuti ruku
   svoju od vas, od va?ih bogova i od va?e zemlje.

   ^6Za?to hoæete da vam srce otvrdne kao ?to je bilo otvrdnulo Egipæanima
   i faraonu? Kad ih je Bog pritisnuo, nisu li ih onda pustili da odu?

   ^7Pripremite sada jedna nova kola i uzmite dvije krave dojilice koje
   jo? nisu nosile jarma: upregnite krave u kola, a njihovu telad odvedite
   natrag u staju.

   ^8Tada æete uzeti Kovèeg Jahvin i staviti ga na kola. Zlatne predmete
   koje mu prinosite kao ?rtvu naknadnicu stavit æete u kovèe?iæ kraj
   njega i tako neka poðe.

   ^9Zatim gledajte: ako krene prema svome kraju, put Bet ?eme?a, onda je
   sigurno da nam je on zadao ovo veliko zlo; ako li ne krene tako, znat
   æemo da nas nije udarila njegova ruka, nego da nam se to dogodilo
   sluèajno."

   ^10Ljudi uèini?e tako: uze?e dvije krave dojilice i uprego?e ih u kola,
   a njihovu telad zadr?a?e u staji.

   ^11Kovèeg Jahvin stavi?e na kola i kovèe?iæ sa zlatnim ?takorima i s
   likovima svojih èireva.

   ^12Krave udari?e ravno cestom prema Bet ?eme?u i jednako su i?le istim
   putem, mukale su iduæi, a nisu skretale ni desno ni lijevo. Filistejski
   knezovi pratili su ih do granice Bet ?eme?a.

   ^13Stanovnici Bet ?eme?a upravo su bili zabavljeni ?etvom p?enice u
   dolini. Digav?i oèi, ugleda?e Kovèeg i potrèa?e mu s veseljem u susret.

   ^14Kad su kola stigla na polje Jo?ue iz Bet ?eme?a, zaustavi?e se.
   Ondje bija?e velik kamen. Tada iscijepa?e drvo od kola i prineso?e
   krave kao ?rtvu paljenicu Jahvi.

   ^15Leviti bijahu skinuli Kovèeg Jahvin i kovèe?iæ ?to je bio kraj njega
   i u kojem su bili zlatni predmeti i sve bijahu stavili na onaj veliki
   kamen. Stanovnici Bet ?eme?a prinosili su toga dana ?rtve paljenice i
   klali ?rtve klanice Jahvi.

   ^16Kad je to vidjelo pet filistejskih knezova, vrati?e se u Ekron isti
   dan.

   ^17A ovo je pet zlatnih èireva ?to su ih Filistejci poslali kao ?rtvu
   naknadnicu Jahvi: za A?dod jedan, za Gazu jedan, za A?kelon jedan, za
   Gat jedan, za Ekron jedan.

   ^18A zlatnih je ?takora bilo toliko koliko svih gradova filistejskih, u
   svih pet kne?evina, od utvrðenih gradova do otvorenih sela. Svjedok je
   veliki kamen na koji su polo?ili Kovèeg Jahvin i koji jo? i danas stoji
   na polju Jo?ue iz Bet ?eme?a.

   ^19Sinovi Jekonijini nisu se radovali sa stanovnicima Bet ?eme?a kad su
   vidjeli Kovèeg Jahvin. Zato je Jahve pobio sedamdeset ljudi meðu njima.
   Narod je tugovao zbog toga ?to ga je Jahve tako te?ko isku?ao.

   ^20Tada ljudi u Bet ?eme?u reko?e: "Tko bi mogao opstati pred Jahvom,
   ovim Svetim Bogom? Kome æe otiæi sada od nas?"

   ^21I posla?e poslanike stanovnicima Kirjat Jearima i poruèi?e im:
   "Filistejci su vratili Kovèeg Jahvin. Doðite i odnesite ga sebi."
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Tada doðo?e ljudi iz Kirjat Jearima i odneso?e Kovèeg Jahvin sebi.
   Uneso?e ga u kuæu Abinadabovu, na uzvi?ici, i posveti?e njegova sina
   Eleazara da èuva Kovèeg Jahvin.

   ^2Od dana kad je Kovèeg bio postavljen u Kirjat Jearimu, proðe mnogo
   vremena - dvadeset godina - i sav je dom Izraelov uzdisao za Jahvom.

   ^3Tada Samuel progovori svemu domu Izraelovu ovako: "Ako se od svega
   srca svoga vraæate Jahvi, uklonite iz svoje sredine tuðe bogove, baale
   i a?tarte, i upravite srce svoje Jahvi i njemu jedinome slu?ite. Tada
   æe vas on izbaviti iz ruke Filistejaca."

   ^4Sinovi Izraelovi ukloni?e nato baale i a?tarte i slu?ahu jedinome
   Jahvi.

   ^5Samuel tada zapovjedi: "Skupite sve sinove Izraelove u Mispu da se
   pomolim Jahvi za vas."

   ^6Oni se dakle skupi?e u Mispi; ondje su grabili vodu i izlijevali je
   pred Jahvom. I postili su onaj dan i priznavali: "Sagrije?ili smo
   Jahvi!" I Samuel je sudio sinovima Izraelovim u Mispi.

   ^7Kad su Filistejci èuli da su se sinovi Izraelovi skupili u Mispi,
   krenu filistejski knezovi da napadnu na Izraela. Kad to vidje?e sinovi
   Izraelovi, upla?i?e se Filistejaca.

   ^8I zamoli?e sinovi Izraelovi Samuela: "Ne prestaj vapiti za nas Jahvi,
   Bogu na?emu, da nas izbavi iz ruke Filistejaca."

   ^9Samuel uze jedno janje sisanèe i prinese ga Jahvi kao ?rtvu paljenicu
   i glasno se pomoli Jahvi za Izraela, i Jahve ga usli?a.

   ^10Dok je Samuel prinosio ?rtvu paljenicu, Filistejci su do?li da udare
   na Izraela, ali Jahve toga dana zagrmi silnom grmljavinom na Filistejce
   i tako ih prestra?i i smete da su podlegli Izraelu.

   ^11Ratnici izraelski iziðo?e iz Mispe i potjera?e Filistejce, tukuæi ih
   sve do ispod Bet Kara.

   ^12A Samuel uze jedan kamen i postavi ga izmeðu Mispe i Je?ane i nazva
   ga imenom Eben Haezer govoreæi: "Dovde nam je Jahve pomogao."

   ^13Tako su Filistejci bili poni?eni i nikada vi?e ne navali?e na zemlju
   Izraelovu, a ruka je Jahvina pritiskivala Filistejce svega vijeka
   Samuelova.

   ^14I gradove koje Filistejci bijahu zauzeli od Izraela vrati?e se
   njemu, od Ekrona do Gata, i Izrael oslobodi njihovo podruèje iz ruke
   filistejske. I bio je mir izmeðu Izraela i Amorejaca.

   ^15Samuel je bio sudac u Izraelu svega svoga vijeka.

   ^16Svake je godine obilazio Betel, Gilgal i Mispu i u svim je tim
   mjestima sudio Izraelu.

   ^17Zatim se vraæao u Ramu, jer je ondje imao svoju kuæu i ondje je
   sudio Izraelu. Ondje je podigao i ?rtvenik Jahvi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Kad je Samuel ostario, postavio je svoje sinove za suce u Izraelu.

   ^2Njegov prvoroðenac zvao se Joel, a drugi sin Abija; oni su bili suci
   u Beer ?ebi.

   ^3Ali sinovi nisu i?li stopama oèevim: gledali su na svoj dobitak,
   primali mito i izvrtali pravicu.

   ^4Tada se skupi?e sve starje?ine izraelske i doðo?e k Samuelu u Ramu.

   ^5I reko?e mu: "Eto, ti si ostario, a tvoji sinovi ne idu tvojim
   stopama. Postavi nam, dakle, kralja da nam vlada, kao ?to je to kod
   svih naroda."

   ^6Ali Samuelu nije bilo drago ?to su rekli: "Daj nam kralja da nam
   vlada!" Zato se Samuel pomoli Jahvi.

   ^7A Jahve reèe Samuelu: "Poslu?aj glas naroda u svemu ?to od tebe
   tra?i, jer nisu odbacili tebe, nego su odbacili mene, ne ?eleæi da ja
   kraljujem nad njima.

   ^8Sve ?to su èinili meni od onoga dana kad sam ih izveo iz Egipta pa do
   dana?njega dana - ostavili su mene i slu?ili tuðim bogovima - tako oni
   èine i tebi.

   ^9Sada, dakle, poslu?aj njihov zahtjev, ali ih sveèano opomeni i pouèi
   o pravima kralja koji æe vladati nad njima."

   ^10Samuel ponovi sve Jahvine rijeèi narodu koji je od njega tra?io
   kralja.

   ^11I reèe: "Ovo æe biti pravo kralja koji æe kraljevati nad vama:
   uzimat æe va?e sinove da mu slu?e kod bojnih kola i kod konja i oni æe
   trèati pred njegovim bojnim kolima.

   ^12Postavljat æe ih za tisuænike i pedesetnike; orat æe oni njegovu
   zemlju, ?eti njegovu ?etvu, izraðivati mu bojno oru?je i opremu za
   njegova bojna kola.

   ^13Uzimat æe kralj va?e kæeri da mu prireðuju mirisne pomasti, da mu
   kuhaju i peku.

   ^14Uzimat æe najbolja va?a polja, va?e vinograde i va?e maslinike i
   poklanjat æe ih svojim dvoranima.

   ^15Uzimat æe desetinu od va?ih usjeva i va?ih vinograda i davat æe je
   svojim dvoranima i svojim slu?benicima.

   ^16Uzimat æe va?e sluge i va?e slu?kinje, va?e najljep?e volove i
   magarce i upotrebljavat æe ih za svoj posao.

   ^17Uzimat æe desetinu od va?e sitne stoke, a vi sami postat æete mu
   robovi.

   ^18I kad jednoga dana budete vapili za pomoæ zbog kralja koga ste sami
   izabrali, Jahve vas neæe usli?ati u onaj dan!"

   ^19Narod nije htio poslu?ati Samuelova glasa nego reèe: "Ne! Hoæemo da
   kralj vlada nad nama!

   ^20Tako æemo i mi biti kao svi narodi: sudit æe nam na? kralj, bit æe
   nam voða i vodit æe na?e ratove."

   ^21Kad je Samuel èuo ?to narod govori, kaza sve Jahvi.

   ^22A Jahve reèe Samuelu: "Poslu?aj njihovu ?elju i postavi im kralja!"
   Tada Samuel reèe Izraelcima: "Vratite se svaki u svoj grad!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 ?ivio u ono vrijeme jedan èovjek u Benjaminovu plemenu po imenu Ki?,
   sin Abiela, sina Serora, sina Bekorata, sina Afijahova; bio je iz
   plemena Benjaminova, èovjek imuæan.

   ^2Imao je sina po imenu ?aula, koji je bio mlad i lijep. Meðu sinovima
   Izraelovim nije bilo ljep?ega èovjeka od njega: za glavu bija?e vi?i od
   svega naroda.

   ^3Uto se Ki?u, ?aulovu ocu, izgubilo nekoliko magarica, pa Ki? reèe
   svome sinu ?aulu: "Uzmi sa sobom jednoga momka pa ustani i idi tra?iti
   magarice!"

   ^4I proðo?e oni Efrajimovu goru i proðo?e zemlju ?ali?u, ali ne naðo?e
   ni?ta; proðo?e zemlju ?aalim, ali magarica ne bija?e ondje; proðo?e i
   zemlju Benjaminovu, ali ne naðo?e ni?ta.

   ^5Kad su do?li u zemlju Suf, reèe ?aul momku koji ga je pratio: "Hajde,
   vratimo se da se ne bi otac okanio magarica i zabrinuo se za nas!"

   ^6A on mu odgovori: "Eno, u onom ondje gradu ?ivi èovjek Bo?ji; to je
   vrlo ugledan èovjek: ?to god rekne, sve se zacijelo ispunja. Poðimo,
   dakle, k njemu, mo?da æe nas uputiti u ono zbog èega smo po?li na put."

   ^7A ?aul reèe svome momku: "Ako zaista poðemo onamo, ?to æemo ponijeti
   èovjeku? Kruha je nestalo u na?im torbama, nemamo dara da ponesemo
   èovjeku Bo?jem. ?to mu mo?emo dati?"

   ^8A momak opet progovori i reèe ?aulu: "Gle, imam u ruci èetvrt ?ekela
   srebra: dat æu ga Bo?jem èovjeku da nas uputi kamo bismo i?li."

   ^9Nekoæ se u Izraelu, kad bi i?li pitati Boga za savjet, govorilo:
   "Hajde, poðimo k vidiocu!" Jer koga danas zovu prorokom nekoæ se zvao
   vidjelac. -

   ^10?aul odvrati svome momku: "Dobro veli?. Hajdemo!" I krenu?e u grad
   gdje je ?ivio èovjek Bo?ji.

   ^11Kad su se penjali usponom prema gradu, sreto?e djevojke koje su
   iza?le da zahvate vode. I zapita?e ih: "Je li gore vidjelac?" -

   ^12One im odgovore ovako: "Jest, vidjelac je pred vama. Upravo je
   stigao u grad, jer danas narod ima ?rtvu na uzvi?ici.

   ^13Èim uðete u grad, naæi æete ga jo? prije nego ?to se popne na
   uzvi?icu da sudjeluje na ?rtvenoj gozbi. Narod neæe jesti dok on ne
   doðe, jer on mora blagosloviti ?rtvu, a onda æe tek uzvanici jesti.
   Zato idite odmah gore, jer æete ga sada jo? naæi."

   ^14Oni otiðo?e gore u grad. Kad su ulazili na vrata, Samuel ih susrete
   polazeæi na uzvi?icu.

   ^15A dan prije nego ?to je ?aul do?ao bija?e Jahve objavio Samuelu:

   ^16"Sutra u ovo doba poslat æu k tebi èovjeka iz Benjaminove zemlje. Ti
   æe? ga pomazati za kneza nad mojim narodom Izraelom. On æe izbaviti moj
   narod iz ruke filistejske. Vidio sam nevolju svoga naroda i njegov je
   vapaj dopro do mene."

   ^17A kad je Samuel ugledao ?aula, Jahve mu progovori: "Evo ti èovjeka
   za koga ti rekoh: 'Taj æe vladati nad mojim narodom.'"

   ^18?aul pristupi Samuelu na vratima i reèe: "Daj mi ka?i gdje je
   vidioèeva kuæa."

   ^19A Samuel odgovori ?aulu: "Ja sam vidjelac. Poði preda mnom na
   uzvi?icu, danas æete sa mnom jesti. Sutra æu te ujutro otpustiti i sve
   æu ti kazati ?to ti je na srcu.

   ^20A za magarice koje su ti se izgubile prije tri dana ne uznemiruj se
   jer su se na?le. Uostalom, kome pripada sve ?to je najdragocjenije u
   Izraelu? Zar ne tebi i svemu domu tvoga oca?"

   ^21A ?aul odgovori ovako: "Nisam li ja od Benjaminova plemena,
   najmanjega plemena Izraelova? A moj rod nije li najneznatniji izmeðu
   svih rodova Benjaminova plemena? Za?to mi, dakle, govori? takve
   rijeèi?"

   ^22Samuel uze ?aula i njegova momka, odvede ih u sobu i dade im mjesto
   u proèelju meðu uzvanicima, kojih je bilo tridesetak.

   ^23Zatim Samuel reèe kuharu: "Donesi dio koji ti dadoh i za koji ti
   rekoh da ga stavi? na stranu."

   ^24Kuhar uze but, donese ga i stavi pred ?aula, a Samuel mu reèe: "Evo,
   pred tobom je ono ?to je saèuvano za tebe. Jedi, jer to ti je saèuvano
   ba? za ovu zgodu." Tako je u onaj dan ?aul jeo sa Samuelom.

   ^25Potom odande siðo?e u grad. Ondje prostrije?e ?aulu na krovu.

   ^26I on le?e na poèinak. Èim je svanula zora, Samuel zovnu ?aula (na
   krovu) govoreæi: "Ustani da te otpustim!" Kad je ?aul ustao, izaðo?e
   obojica, on i Samuel.

   ^27Kad su do?li na kraj grada, reèe Samuel ?aulu: "Ka?i momku neka poðe
   naprijed pred nama! A ti stani sada da ti objavim rijeè Bo?ju."
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Tada Samuel uze uljanicu s uljem te je izli na glavu ?aulu; zatim ga
   poljubi i reèe: "Ovim te Jahve pomazao za kneza nad svojim narodom
   Izraelom. Ti æe? vladati nad narodom Jahvinim i izbavit æe? ga iz ruke
   njegovih neprijatelja unaokolo. I evo ti znaka da te Jahve pomazao za
   kneza nad svojom ba?tinom.

   ^2Kad ode? sada od mene, naæi æe? dva èovjeka kod Rahelina groba, na
   granici zemlje Benjaminove, u Selsahu. Oni æe ti reæi: 'Na?le su se
   magarice koje si po?ao tra?iti; i gle, tvoj je otac zaboravio na
   magarice, a zabrinut je za vas i govori: ?to da uèinim za svoga sina?'

   ^3A kad ode? odande dalje i doðe? do Taborskog Hrasta, srest æe? ondje
   tri èovjeka koja æe iæi gore k Bogu u Betel. Jedan æe nositi tri
   jareta, drugi tri okrugla kruha, a treæi mijeh vina.

   ^4Oni æe te pozdraviti i dat æe ti dva kruha, a ti ih primi iz njihove
   ruke.

   ^5Poslije toga doæi æe? u Gibeu Bo?ju (gdje se nalazi filistejski
   stup). Kad uðe? u grad, namjerit æe? se na povorku proroka koji æe
   silaziti s uzvi?ice, a pred njima harfe, bubnjevi, frule i citre; oni
   æe biti u proroèkom zanosu.

   ^6Tada æe na te siæi duh Jahvin te æe? pasti u proroèki zanos s njima i
   promijenit æe? se u drugog èovjeka.

   ^7A kad ti se ispune ti znakovi, onda èini kako ti se prilika pru?i jer
   je Bog s tobom.

   ^8Zatim æe? siæi preda mnom u Gilgal i ja æu siæi k tebi da prinesem
   ?rtve paljenice i ?rtve prièesnice. Sedam dana èekaj dok ne doðem k
   tebi i ne pouèim te ?to æe? èiniti."

   ^9Èim je ?aul okrenuo leða da ode od Samuela, Bog mu promijeni srce i
   svi se oni znakovi ispuni?e u onaj dan.

   ^10Kad su, naime, do?li u Gibeu, gle, doðe mu u susret povorka proroka
   i duh Bo?ji siðe na njega te on pade u proroèki zanos usred njih.

   ^11I kad su ga svi koji ga poznavahu otprije vidjeli gdje prorokuje s
   prorocima, poèe?e govoriti jedan drugome: "?to se to dogodilo sa sinom
   Ki?evim? Zar je ?aul meðu prorocima?"

   ^12A jedan od njih odvrati i reèe: "A tko je njihov otac?" Otuda je
   nastala poslovica: "Zar je i ?aul meðu prorocima?"

   ^13Kad je pro?ao njegov zanos, ?aul se vrati kuæi.

   ^14A ?aulov stric upita njega i njegova momka: "Kamo ste i?li?" A ?aul
   odgovori: "Da tra?imo magarice; a kad smo vidjeli da ih nema, oti?li
   smo k Samuelu."

   ^15A njegov ga stric zamoli: "Pripovijedaj mi ?to vam je rekao Samuel."

   ^16A ?aul odgovori svome stricu: "Rekao nam je da su se na?le
   magarice." Ali mu ni?ta ne reèe o kraljevskoj èasti koju mu je prorekao
   Samuel.

   ^17Poslije toga Samuel sazva narod pred Jahvu u Mispu

   ^18i reèe sinovima Izraelovim: "Ovako govori Jahve: 'Ja sam izveo
   Izraela iz Egipta i izbavio sam vas iz egipatske ruke i iz ruke svih
   kraljevstava koja su vas tlaèila.

   ^19A vi ste danas odbacili svoga Boga, onoga koji vas je izbavljao od
   svih va?ih zala i svih va?ih nevolja i rekli ste mu: 'Ne, nego postavi
   kralja nad nama!' Zato sada stanite pred Jahvom po svojim plemenima i
   rodovima.'"

   ^20Potom Samuel privede sva plemena Izraelova i ?drijeb pade na pleme
   Benjaminovo.

   ^21Zatim privede pleme Benjaminovo po rodovima i ?drijeb pade na
   Matrijev rod; a kad privede Matrijev rod, èovjeka po èovjeka, ?drijeb
   pade na ?aula, sina Ki?eva; ali kad ga potra?i?e, na naðo?e ga.

   ^22Tada jo? jednom upita?e Jahvu: "Je li taj èovjek do?ao ovamo?" A
   Jahve odgovori: "Eno ga, sakrio se za tovarom."

   ^23Otrèa?e i dovedo?e ga odande; a kad je stao usred naroda, bija?e
   glavom i ramenima vi?i od sviju.

   ^24Tada Samuel reèe svemu narodu: "Vidite li koga je izabrao Jahve?
   Nema mu ravna u svemu narodu." I sav narod uze klicati i vikati: "?ivio
   kralj!"

   ^25Nato Samuel objavi narodu kraljevsko pravo i zapisa ga u knjigu koju
   polo?i pred Jahvu. Najposlije Samuel otpusti sav narod da ide svaki
   svojoj kuæi.

   ^26?aul se takoðer vrati kuæi u Gibeu, a s njim poðo?e junaci kojima je
   Bog taknuo srce.

   ^27Ali neke ni?tarije reko?e: "Kako æe nas taj spasiti?" I prezre?e ga
   i ne doneso?e mu nikakva dara.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Otprilike poslije mjesec dana doðe Amonac Naha? i utabori se kod
   Jabe?a Gileadskog. Svi Jabe?ani poruèi?e Naha?u: "Sklopi savez s nama
   pa æemo ti se pokoriti."

   ^2Ali im Amonac Naha? odgovori: "Ovako æu sklopiti savez s vama:
   svakome æu od vas iskopati desno oko, i tako æu uèiniti sramotu svemu
   Izraelu."

   ^3A jabe?ke mu starje?ine reko?e: "Ostavi nam sedam dana da po?aljemo
   glasnike u sve krajeve Izraelove, pa ako se ne naðe nitko da nas
   izbavi, predat æemo se tebi."

   ^4I doðo?e poslanici u ?aulovu Gibeu te izlo?i?e sve narodu da èuje.
   Tada sav narod zaplaka iza glasa.

   ^5A gle, ?aul je upravo i?ao za govedima iz polja pa upita: "?to je
   ljudima te plaèu?" I pripovjedi?e mu ?to su rekli Jabe?ani.

   ^6Kad je ?aul èuo te rijeèi, duh Jahvin siðe na njega i silan gnjev
   uskipje u njemu.

   ^7I uze on dva vola, isijeèe ih i komade razasla po poslanicima u sve
   krajeve Izraelove i poruèi: "Tko ne poðe za ?aulom, ovako æe biti s
   njegovim govedima." I strah Bo?ji obuze ljude te poðo?e kao jedan
   èovjek.

   ^8?aul ih izbroji u Bezeku: i bija?e sinova Izraelovih tri stotine
   tisuæa, a Judinih ljudi trideset tisuæa.

   ^9Zatim reèe poslanicima koji bijahu do?li: "Ovako recite Jabe?anima u
   Gileadu: sutra, kad sunce pripeèe, stiæi æe vam pomoæ." Kad su se
   poslanici vratili, javi?e sve to Jabe?anima i oni se obradova?e.

   ^10I poruèi?e Naha?u: "Sutra æemo izaæi k vama, pa uèinite s nama ?to
   vam bude drago."

   ^11Sutradan ?aul razdijeli narod u tri èete, koje provali?e u tabor o
   jutarnjoj stra?i i tuko?e Amonce do najveæe dnevne ?ege; a ?to
   pre?ivje, raspr?a se da ni dvojica ne osta?e zajedno.

   ^12Tada narod reèe Samuelu: "Tko je onaj ?to je govorio: 'Zar æe ?aul
   kraljevati nad nama?' Dajte te ljude da ih pogubimo!"

   ^13Ali ?aul odgovori: "Neka se ne pogubi u ovaj dan nitko, jer je danas
   Jahve izvojevao pobjedu u Izraelu."

   ^14Tada Samuel reèe narodu: "Hajdemo u Gilgal da ondje potvrdimo
   kraljevstvo."

   ^15I sav narod krenu u Gilgal i ondje postavi?e ?aula za kralja pred
   Jahvom, u Gilgalu. Ondje ?rtvova?e pred Jahvom ?rtve prièesnice i ondje
   je ?aul sa svim Izraelcima slavio slavlje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Tada Samuel reèe svemu Izraelu: "Evo, ispunio sam va?u ?elju u svemu
   ?to ste od mene tra?ili i postavih kralja nad vama.

   ^2I od sada æe kralj iæi pred vama. A ja sam ostario i osijedio i moji
   sinovi eto su meðu vama. Ja sam i?ao pred vama od svoje mladosti pa do
   dana?njega dana.

   ^3Evo me! Posvjedoèite protiv mene pred Jahvom i pred njegovim
   pomazanikom: kome sam oteo vola i kome sam oteo magarca? Koga sam
   prevario? Koga sam tlaèio? Od koga sam primio mito da bih za?mirio na
   jedno oko? Ja æu vam sve natrag vratiti."

   ^4A oni odgovori?e: "Nisi nas prevario, nisi nas tlaèio, nisi ni od
   koga primio ni?ta."

   ^5Jo? im reèe: "Svjedok je Jahve protiv vas i svjedok je njegov
   pomazanik u ovaj dan da niste na?li ni?ta u mojoj ruci." A oni
   odgovori?e: "Tako je!"

   ^6Tada Samuel reèe narodu: "Jest, svjedok je Jahve koji je postavio
   Mojsija i Arona i koji je izveo va?e oce iz Egipta.

   ^7Stanite sada ovamo da probesjedim s vama pred Jahvom i da vas
   podsjetim na sva velika djela koja je uèinio Jahve vama i va?im ocima.

   ^8Kad je Jakov do?ao u Egipat, Egipæani su ih pritisnuli, a va?i su oci
   vapili Jahvi za pomoæ. I Jahve posla Mojsija i Arona, koji izvedo?e oce
   va?e iz Egipta i naseli?e ih na ovome mjestu.

   ^9Ali oni zaboravi?e Jahvu, Boga svoga, i on ih predade u ruke Siseri,
   vojvodi hasorske vojske, i u ruke Filistejaca, i u ruke moapskome
   kralju, koji su vojevali na njih.

   ^10I opet su vapili Jahvi za pomoæ govoreæi: 'Zgrije?ili smo jer smo
   ostavili Jahvu i uzeli slu?iti baalima i a?tartama; izbavi nas sada iz
   ruku na?ih neprijatelja pa æemo ti slu?iti!'

   ^11I Jahve posla Jerubaala i Baraka, Jiftaha i Samuela te vas izbavi iz
   ruku va?ih neprijatelja unaokolo, tako da ste mogli ?ivjeti bez straha.

   ^12Ali kad vidjeste Naha?a, kralja amonskoga, kako ide na vas, rekoste
   mi: 'Ne, nego kralj neka vlada nad nama!' Pa ipak je va? kralj Jahve,
   va? Bog!

   ^13I eto vam sada kralja koga ste izabrali! Eto, Jahve je postavio
   kralja nad vama.

   ^14Ako se budete bojali Jahve i njemu budete slu?ili, ako budete
   slu?ali njegov glas i ne budete se protivili njegovim zapovijedima,
   slijedit æete Jahvu, Boga svoga, vi i kralj koji kraljuje nad vama.

   ^15Ako li ne budete slu?ali Jahvina glasa, ako se budete protivili
   njegovim zapovijedima, tada æe se ruka Jahvina spustiti na vas i na
   va?ega kralja da vas uni?ti.

   ^16Sada jo? jednom pristupite i vidite veliki znak koji æe Jahve
   uèiniti pred va?im oèima.

   ^17Nije li sada p?enièna ?etva? Ali ja æu zazvati Jahvu i on æe poslati
   gromove i ki?u. I jasno æete razabrati kako je veliko zlo koje ste
   uèinili pred Jahvom tra?eæi sebi kralja."

   ^18Tada Samuel zazva Jahvu i Jahve posla gromove i ki?u u onaj dan i
   sav se narod vrlo poboja Jahve i Samuela.

   ^19I sav narod reèe Samuelu: "Moli se Jahvi, svome Bogu, za svoje sluge
   da ne pomremo, jer smo svim svojim grijesima dodali zlo tra?eæi sebi
   kralja."

   ^20Ali Samuel reèe narodu: "Ne bojte se! Vi ste, dodu?e, uèinili sve
   ovo zlo, ali sada ne ostavljajte vi?e Jahvu, nego slu?ite Jahvi svim
   svojim srcem.

   ^21Ne priklanjajte se vi?e ni?tavim idolima koji vam ni?ta ne koriste,
   ni?ta vam ne poma?u jer su samo ni?tavila.

   ^22A Jahve neæe odbaciti svoga naroda, radi velikog imena svoga, jer se
   Jahve udostojao da vas uèini svojim narodom.

   ^23A od mene neka je daleko da zgrije?im Jahvi prestajuæi moliti za vas
   i upuæivati vas na dobar i po?ten put.

   ^24Samo se bojte Jahve i njemu iskreno slu?ite svim svojim srcem; jer,
   pogledajte kako se velikim oèitovao meðu vama.

   ^25Ako li budete èinili zlo, propast æete vi i va? kralj."
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 ?aulu je bilo ... godina kad je postao kralj, a kraljevao je ... i
   dvije godine nad Izraelom.

   ^2?aul izabra sebi tri tisuæe Izraelaca: dvije tisuæe od njih bijahu sa
   ?aulom u Mikmasu i u Betelskoj gori, a jedna tisuæa bija?e s Jonatanom
   u Benjaminovoj Gebi. Ostali je narod ?aul otpustio svakoga u njegov
   ?ator.

   ^3Jonatan sru?i filistejski stup koji je stajao u Gibei i Filistejci
   sazna?e da su se Hebreji pobunili. ?aul zapovjedi te zatrubi?e u rog po
   svoj zemlji

   ^4i sav Izrael doznade novost: "?aul je sru?io filistejski stup, Izrael
   se omrazio Filistejcima!" I narod se poèe skupljati oko ?aula u
   Gilgalu.

   ^5A Filistejci se skupi?e da vojuju na Izraela: tri tisuæe bojnih kola,
   ?est tisuæa konja, a mno?tvo naroda kao pijeska na morskoj obali. I
   utabori?e se kod Mikmasa, istoèno od Bet Avena.

   ^6Kad su Izraelci vidjeli da su u nevolji i da je narod pritisnut od
   neprijatelja, posakriva?e se u peæine, jame, kamenjake, jarke i
   èatrnje.

   ^7Neki su pre?li i preko gazova Jordana u zemlju Gadovu i Gileadovu.
   ?aul je jo? bio u Gilgalu, a sav je narod oko njega drhtao od straha.

   ^8On prièeka sedam dana kako mu je odredio Samuel; ali kad Samuel nije
   do?ao u Gilgal, narod se stade razilaziti od ?aula.

   ^9Tada reèe ?aul: "Donesite mi ?rtvu paljenicu i ?rtve prièesnice!" I
   prinese ?rtvu paljenicu.

   ^10I upravo je zavr?avao ?rtvu paljenicu, kad eto Samuela; ?aul mu
   iziðe u susret da ga pozdravi.

   ^11Samuel ga upita: "?to si uèinio?" A ?aul odgovori: "Kad sam vidio da
   se narod razilazi od mene, a ti da ne dolazi? do odreðenoga dana, a
   Filistejci se skupili u Mikmasu,

   ^12pomislio sam: sad æe udariti Filistejci na me u Gilgalu, a ja neæu
   stiæi molitvom ubla?iti Jahvu! Zato se odva?ih i prinesoh ?rtvu
   paljenicu."

   ^13Samuel tada reèe ?aulu: "Ludo si radio! Da si odr?ao zapovijed koju
   ti je dao Jahve, tvoj Bog, Jahve bi uèvrstio tvoje kraljevstvo nad
   Izraelom dovijeka.

   ^14A sada se tvoje kraljevstvo neæe trajno odr?ati: Jahve je potra?io
   sebi èovjeka po svom srcu i odredio ga za kneza nad svojim narodom, jer
   ti nisi odr?ao ?to ti je Jahve zapovjedio."

   ^15Nato Samuel ustade i ode iz Gilgala svojim putem. ?to je naroda
   ostalo, poðe za ?aulom u susret ratnicima. Kad su do?li iz Gilgala u
   Gebu Benjaminovu, ?aul pobroji narod koji je ostao uza nj i bija?e ga
   oko ?est stotina ljudi.

   ^16?aul i sin mu Jonatan s ljudima ?to bijahu s njima zaposjeli su
   Benjaminovu Gebu, a Filistejci se utaborili u Mikmasu.

   ^17Tada iz filistejskog tabora izaðe èeta pljaèka?a u tri odjela: jedan
   odio udari prema Ofri u zemlju ?ualsku;

   ^18drugi odio krenu prema Bet Horonu, a treæi odio udari prema Gebi
   koja se uz Dolinu hijena di?e nad pustinjom.

   ^19A po svoj zemlji Izraelovoj nije bilo kovaèa, jer su Filistejci
   rekli: "Treba sve uèiniti da Hebreji ne bi pravili sebi maèeva i
   kopalja."

   ^20Zato su svi Izraelci i?li k Filistejcima ako je tko htio da prekuje
   svoj raonik ili motiku, svoju sjekiru ili ostan za volove.

   ^21A cijena je bila dvije treæine ?ekela za raonike i motike, jedna
   treæina za o?trenje sjekire i za nasaðivanje ostana.

   ^22Tako se dogodilo da na dan bitke kod Mikmasa nitko od svega naroda
   koji bija?e sa ?aulom i Jonatanom nije imao ni maèa ni koplja u ruci;
   samo ih imahu ?aul i njegov sin Jonatan.

   ^23A dotle jedna stra?a filistejska bija?e izi?la prema klancu kod
   Mikmasa.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Jednoga dana ?aulov sin Jonatan reèe svome momku ?titono?i: "Hajde
   da prijeðemo do filistejske stra?e koja je ondje prijeko." Svome ocu
   nije ni?ta o tom javio.

   ^2?aul je sjedio na meði Gebe, pod ?ipkom koji je stajao kraj gumna; a
   bilo je s njim oko ?est stotina ljudi.

   ^3A Ahija, sin Ahituba, brata Ikaboda, sina Pinhasa, sina Elija,
   sveæenika Jahvina u ?ilu, nosio je u to vrijeme opleæak. Narod nije
   primijetio da je Jonatan oti?ao.

   ^4U sredini klanca kuda je Jonatan htio prijeæi da doðe do filistejske
   stra?e bila je litica s jedne strane i litica s druge strane. Jedna se
   zvala Boses, a druga Sene.

   ^5Prva je litica stajala na sjeveru nasuprot Mikmasu, a druga na jugu
   nasuprot Gebi.

   ^6Jonatan reèe svome ?titono?i: "Hajde da prijeðemo do stra?e onih
   neobrezanika. Mo?da æe Jahve uèiniti ne?to za nas, jer ni?ta ne prijeèi
   Jahvu da udijeli pobjedu - bilo mnogo ljudi ili malo."

   ^7A ?titono?a mu odgovori: "Èini sve na ?to te srce tvoje potièe. Ja æu
   s tobom, moje je srce kao tvoje srce."

   ^8Jonatan mu reèe: "Evo, prijeæi æemo k tim ljudima i pokazat æemo im
   se.

   ^9Ako nam reknu ovako: 'Ne mièite se dok ne doðemo do vas', tada æemo
   se ustaviti na mjestu i neæemo se uspinjati k njima.

   ^10Ako li nam reknu ovako: 'Uspnite se k nama', tada æemo se uspeti,
   jer ih je Jahve predao nama u ruke. To æe nam biti znak."

   ^11Kad su se obojica pokazala filistejskoj stra?i, reko?e Filistejci:
   "Gle, Hebreji su poèeli izlaziti iz rupa u koje su se skrili."

   ^12I stra?ari doviknu?e Jonatanu i njegovu ?titono?i: "Uspnite se k
   nama da vas ne?to nauèimo!" A Jonatan reèe svome ?titono?i: "Penji se
   za mnom, jer ih je Jahve predao u ruke Izraelove."

   ^13Jonatan se poèe penjati poma?uæi se rukama i nogama, a za njim
   njegov ?titono?a. Filistejci su padali pred Jonatanom, a njegov ih je
   ?titono?a ubijao za njim.

   ^14U tome prvom pokolju ?to ga uèini?e Jonatan i njegov ?titono?a pade
   dvadesetak ljudi na otprilike pola jutra izoranog polja.

   ^15Tada se pro?iri strah po taboru i po polju, a i stra?are i èetu
   pljaèka?a obuze strava; i zemlja zadrhta i bija?e to silan strah Bo?ji.

   ^16A ?aulovi stra?ari u Benjaminovoj Gebi opazi?e da se mno?tvo u
   taboru uskome?alo na sve strane.

   ^17I ?aul reèe ljudima koji su bili s njim: "Prozovite ljude i vidite
   tko je oti?ao od nas." A kad prozva?e, gle, ne bija?e Jonatana i
   njegova ?titono?e!

   ^18Tada ?aul reèe Ahiji: "Primakni opleæak! Posavjetuj se s Jahvom!" On
   je, naime, tada nosio opleæak pred sinovima Izraelovim.

   ^19Ali dok je ?aul govorio sa sveæenikom, bivala je buka u filistejskom
   taboru sve veæa, pa ?aul reèe sveæeniku: "Povuci ruku!"

   ^20Nato ?aul i sav narod ?to je bio s njim krenu?e zajedno na mjesto
   boja, i gle, ondje bijahu isukali maèeve jedni na druge i velika
   pomutnja vlada?e meðu njima.

   ^21A oni Hebreji koji su veæ poodavno bili u slu?bi Filistejaca i sada
   po?li s njima na vojsku, odmetnu?e se od njih i pristado?e uz Izraelce
   koji bijahu sa ?aulom i Jonatanom.

   ^22I svi Izraelci koji se bijahu sakrili u Efrajimovoj gori, èuv?i da
   Filistejci bje?e, nagrnu?e za njima u boj.

   ^23Tako je Jahve udijelio pobjedu Izraelu u onaj dan, a boj se ra?irio
   sve do preko Bet Horona.

   ^24Izraelci su onog dana bili vrlo izmoreni, jer je ?aul izrekao nad
   narodom ovu zakletvu: "Proklet bio èovjek koji okusi hrane prije
   veèeri, prije nego ?to se osvetim svojim neprijateljima!" Tako sav
   narod ne okusi hrane toga dana.

   ^25Ali je ondje bilo medenoga saæa na povr?ini zemlje.

   ^26Kad je narod do?ao onamo, vidje gdje teèe med, ali nitko ne prinese
   ruke k ustima, jer se narod bojao zakletve.

   ^27Samo Jonatan, koji nije èuo kad je njegov otac zakleo narod, primaèe
   vrh ?tapa koji mu bija?e u ruci i zamoèi ga u medeno saæe, zatim
   prinese ruku k ustima; i odmah mu se zasvijetli?e oèi.

   ^28Tada jedan iz naroda progovori i reèe mu: "Tvoj je otac zakleo narod
   govoreæi: 'Proklet bio onaj koji okusi hrane danas!'"

   ^29A Jonatan odgovori: "Moj otac svaljuje nesreæu na zemlju. Gledajte
   kako su mi se zasvijetlile oèi jer sam okusio malo toga meda.

   ^30?to bi tek bilo da je narod slobodno jeo od plijena koji je zadobio
   od neprijatelja? Ne bi li filistejski poraz bio jo? veæi?"

   ^31Onoga dana potuko?e Filistejce od Mikmasa sve do Ajalona, a narod je
   bio na kraju svojih snaga.

   ^32Tada se narod baci na plijen, nahvata sitne stoke, goveda i teladi i
   poèe ih klati na goloj zemlji i jesti meso s krvlju.

   ^33I javi?e to ?aulu govoreæi: "Gle, narod grije?i Jahvi jeduæi meso s
   krvlju!" A on reèe: "Iznevjeriste se! Dovaljajte mi ovamo velik kamen!"

   ^34Zatim reèe: "Zaðite meðu narod i recite svima neka svaki dovede k
   meni svoga vola ili ovcu; ovdje æete ih klati i jesti, a neæete
   grije?iti Jahvi jeduæi meso s krvlju." Tako sav narod jo? iste noæi
   dovede ?to je tko imao i to su ondje klali.

   ^35A ?aul podi?e ?rtvenik Jahvi; bija?e to prvi ?rtvenik koji je
   podigao Jahvi.

   ^36Nato reèe ?aul: "Poðimo jo? noæas u potjeru za Filistejcima i
   plijenimo ih dok ne svane jutro! Neæemo im ostaviti nijednoga èovjeka!"
   A narod mu odgovori: "Èini sve ?to misli? da je dobro!" Ali sveæenik
   reèe: "Pristupimo ovdje k Bogu!"

   ^37I ?aul upita Boga: "Moram li poæi u potjeru za Filistejcima? Hoæe?
   li ih predati u ruke Izraelu?" Ali mu ne odgovori u onaj dan.

   ^38Zato ?aul reèe: "Pristupite ovamo, svi narodni glavari! Ispitajte i
   vidite u èemu je bio dana?nji prestupak.

   ^39Jer, ?ivoga mi Jahve, koji daje pobjedu Izraelu, ako se naðe krivnja
   ma i na mome sinu Jonatanu, mora umrijeti!" Ali nitko se iz naroda ne
   usudi odgovoriti ?aulu.

   ^40?aul onda reèe svemu Izraelu: "Vi stanite na jednu stranu, a ja i
   moj sin Jonatan stat æemo na drugu stranu." A narod odgovori ?aulu:
   "Èini ono ?to misli? da je dobro!"

   ^41Tada se ?aul pomoli: "Jahve, Bo?e Izraelov, za?to nisi danas
   odgovorio svome sluzi? Ako je krivnja na meni ili na mome sinu
   Jonatanu, Jahve, Bo?e Izraelov, daj Urim; ako li je krivnja na tvom
   narodu Izraelu, daj Tumim." I ?drijeb pade na ?aula i Jonatana, a narod
   izaðe slobodan.

   ^42?aul nastavi: "Bacite ?drijeb izmeðu mene i moga sina Jonatana!" I
   ?drijeb pade na Jonatana.

   ^43Tada ?aul reèe Jonatanu: "Priznaj mi ?to si uèinio!" Jonatan
   odgovori: "Ja sam samo okusio malo meda vr?kom ?tapa koji mi bija?e u
   ruci. Evo me, spreman sam umrijeti!"

   ^44?aul odgovori: "Tako mi Bog uèinio zlo i dodao mi drugo ako doista
   ne umre?, Jonatane!"

   ^45Ali narod reèe ?aulu: "Zar da umre Jonatan, koji je izvojevao ovu
   veliku pobjedu u Izraelu? Ne smije to biti! ?ivoga nam Jahve, nijedna
   vlas neæe pasti s njegove glave na zemlju jer je on s Bogom izvr?io ovo
   djelo danas!" Tako ga narod izbavi te Jonatan ne pogibe.

   ^46?aul odusta od potjere za Filistejcima, a Filistejci se vrati?e u
   svoj kraj.

   ^47Kad je ?aul uèvrstio svoju kraljevsku vlast nad Izraelom, okrenu
   ratovati protiv svih svojih neprijatelja unaokolo: protiv Moaba, protiv
   Amonaca, protiv Edoma, protiv Bet Rehoba, protiv kralja Sobe i protiv
   Filistejaca; kuda god bi se okrenuo, svuda bi pobjeðivao.

   ^48Dao je mnogo dokaza svoje hrabrosti, potukao je Amaleèane i izbavio
   Izraela iz ruku onih koji su ga pljaèkali.

   ^49?aulovi sinovi bijahu Jonatan, I?jo i Malki-?ua, a od njegovih dviju
   kæeri starija se zvala Meraba, a mlaða Mikala.

   ^50?aulova se ?ena zvala Ahinoama, a bila je kæi Ahimaasova. Vojvoda
   njegove vojske zvao se Abner, a bio je sin Nera, ?aulova strica.

   ^51Jer Ki?, ?aulov otac, i Ner, Abnerov otac, bijahu sinovi Abielovi.

   ^52?estok se rat vodio protiv Filistejaca svega ?aulova vijeka. Koga bi
   god hrabra ili bojovna èovjeka ?aul vidio, svakoga bi uzimao u svoju
   slu?bu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Jednom Samuel reèe ?aulu: "Mene je Jahve poslao da te poma?em za
   kralja nad njegovim narodom Izraelom. Poslu?aj, dakle, rijeèi Jahvine.

   ^2Ovako govori Jahve nad vojskama: 'Odluèio sam osvetiti ono ?to je
   Amalek uèinio Izraelu zatvarajuæi mu put kad je izlazio iz Egipta.

   ^3Sada idi i udari na Amaleka, izvr?i "herem", kleto uni?tenje, na
   njemu i na svemu ?to posjeduje; ne ?tedi ga, pobij mu?karce i ?ene,
   djecu i dojenèad, goveda i ovce, deve i magarce!'"

   ^4?aul sazva narod te ih izbroji u Telamu: bija?e ih dvije stotine
   tisuæa pje?aka (i deset tisuæa Judejaca).

   ^5?aul doðe do amaleèkoga grada i postavi zasjedu u dolini potoka.

   ^6Potom ?aul poruèi Kenijcima: "Otiðite i odvojite se od Amaleèana da
   vas ne bih istrijebio zajedno s njima, jer ste bili skloni svim
   Izraelcima kad su izlazili iz Egipta." I Kenijci se odvoji?e od
   Amaleèana.

   ^7?aul potuèe Amaleèane od Havile pa sve do ?ura, koji le?i pred
   Egiptom.

   ^8I ?iva uhvati Agaga, amaleèkog kralja, a sav narod zatre o?tricom
   maèa, izvr?ujuæi "herem", kleto uni?tenje.

   ^9Ali ?aul i narod po?tedje?e Agaga i najbolje ovce i najbolja goveda,
   ugojenu stoku i jaganjce i sve ?to je bilo dobro. Na svemu tome ne
   htjedo?e izvr?iti "herem"; nego ?to je god od stoke bilo bez cijene i
   vrijednosti, na tom izvr?i?e "herem".

   ^10Zato doðe rijeè Jahvina Samuelu ovako:

   ^11"Kajem se ?to sam ?aula postavio za kralja: okrenuo se od mene i
   nije izvr?io mojih zapovijedi." Samuel se ra?alosti i svu je noæ vapio
   Jahvi.

   ^12U rano jutro krenu Samuel da potra?i ?aula. I javi?e Samuelu ovako:
   "?aul je oti?ao u Karmel, i gle, podigao je ondje sebi spomenik; zatim
   je oti?ao dalje i si?ao u Gilgal."

   ^13Kad je Samuel do?ao k ?aulu, reèe mu ?aul: "Blagoslovljen da si od
   Jahve! Izvr?io sam Jahvinu zapovijed."

   ^14Ali Samuel upita: "Kakvo je to ovèje blejanje ?to dopire do mojih
   u?iju i mukanje goveda koje èujem?"

   ^15A ?aul odgovori: "Dognali su ih od Amaleèana, jer je narod po?tedio
   najbolje ovce i najbolja goveda da ih ?rtvuje Jahvi, tvome Bogu. Na
   svemu drugome izvr?ili smo 'herem'."

   ^16A Samuel reèe ?aulu: "Stani da ti ka?em ?to mi je noæas objavio
   Jahve." A on reèe: "Govori!"

   ^17Tada æe Samuel: "Koliko god si malen sam u svojim oèima, ipak si
   postao glavar Izraelovih plemena. Jahve te pomazao za kralja nad
   Izraelom.

   ^18Jahve te poslao na vojni pohod i zapovjedio ti: 'Idi, izvr?i 'herem'
   na tim gre?nicima, na Amaleèanima, vojuj na njih do istrebljenja.'

   ^19Za?to nisi poslu?ao rijeèi Jahvine? Za?to si se bacio na plijen i
   uèinio ono ?to je zlo u Jahvinim oèima?"

   ^20?aul odgovori Samuelu: "Ja sam poslu?ao rijeè Jahvinu: poduzeo sam
   pohod kamo me poslao, doveo sam Agaga, amaleèkoga kralja, i izvr?io
   'herem' na Amaleèanima.

   ^21Ali je narod od plijena uzeo ovaca i goveda, i to najbolje na èemu
   se imao izvr?iti 'herem', da ?rtvuje Jahvi, tvome Bogu, u Gilgalu."

   ^22A Samuel odvrati: "Jesu li Jahvi milije paljenice i klanice nego
   poslu?nost njegovu glasu? Znaj, poslu?nost je vrednija od najbolje
   ?rtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline.

   ^23Nepokornost je kao grijeh èaranja, samovolja je kao zloèin s
   idolima. Ti si odbacio rijeè Jahvinu, zato je Jahve odbacio tebe da ne
   bude? vi?e kralj!"

   ^24Tada ?aul odvrati Samuelu: "Zgrije?io sam ?to sam prekr?io Jahvinu
   zapovijed i tvoje naredbe. Bojao sam se naroda i popustio njegovu
   zahtjevu.

   ^25A sada mi oprosti moj grijeh i vrati se sa mnom da se poklonim
   Jahvi."

   ^26Ali Samuel odgovori ?aulu: "Neæu se vratiti s tobom: ti si odbacio
   Jahvinu rijeè, zato je Jahve odbacio tebe da ne bude? vi?e kralj nad
   Izraelom."

   ^27Kad se Samuel okrenuo da ode, ?aul èvrsto uhvati skut njegova
   pla?ta, ali se skut otkide.

   ^28Tada mu reèe Samuel: "Danas ti je Jahve otkinuo kraljevstvo nad
   Izraelom i dao ga tvome susjedu, koji je bolji od tebe." -

   ^29Ipak, Slava Izraelova ne la?e i ne kaje se, jer nije èovjek da bi se
   kajao. -

   ^30?aul reèe: "Sagrije?io sam; ali mi sada uèini èast pred starje?inama
   moga naroda i pred Izraelom i vrati se sa mnom da se poklonim Jahvi,
   tvome Bogu."

   ^31I Samuel se vrati sa ?aulom i ?aul se pokloni Jahvi.

   ^32Potom zapovjedi Samuel: "Dovedite k meni Agaga, amaleèkoga kralja!"
   I Agag doðe k njemu opiruæi se i reèe: "Zaista, smrt je gorka!"

   ^33Samuel mu odvrati: "Kao ?to je tvoj maè mnogim ?enama oteo djecu,
   tako æe meðu ?enama tvoja majka ostati bez djeteta!" I Samuel posijeèe
   Agaga pred Jahvom u Gilgalu.

   ^34Potom Samuel ode u Ramu, a ?aul se vrati svojoj kuæi u ?aulovu
   Gibeu.

   ^35I Samuel nije vi?e vidio ?aula do svoga smrtnog dana. Samuel je
   tugovao zbog ?aula, ali se Jahve pokajao ?to je ?aula postavio za
   kralja nad Izraelom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Jahve reèe Samuelu: "Dokle æe? tugovati zbog ?aula, kad sam ga ja
   odbacio da ne kraljuje vi?e nad Izraelom? Napuni uljem svoj rog i poði
   na put! Ja te ?aljem Betlehemcu Ji?aju, jer sam izmeðu njegovih sinova
   izabrao sebi kralja."

   ^2A Samuel reèe: "Kako bih mogao iæi onamo? ?aul æe to èuti i ubit æe
   me!" Ali mu Jahve odgovori: "Uzmi sa sobom junicu pa reci: 'Do?ao sam
   da ?rtvujem Jahvi!'

   ^3I pozovi Ji?aja na ?rtvu, a ja æu te sam pouèiti ?to æe? èiniti:
   pomazat æe? onoga koga ti ka?em."

   ^4Samuel uèini kako mu je zapovjedio Jahve. Kad je do?ao u Betlehem,
   gradske mu starje?ine dr?æuæi doðu u susret i zapitaju: "Znaèi li tvoj
   dolazak dobro?"

   ^5Samuel odgovori: "Da, dobro! Do?ao sam da ?rtvujem Jahvi. Oèistite se
   i doðite sa mnom na ?rtvu!" Potom oèisti Ji?aja i njegove sinove i
   pozva ih na ?rtvu.

   ^6Kad su do?li i kad je Samuel vidio Eliaba, reèe u sebi: "Jamaèno, evo
   pred Jahvom stoji njegov pomazanik!"

   ^7Ali Jahve reèe Samuelu: "Ne gledaj na njegovu vanj?tinu ni na njegov
   visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao ?to gleda èovjek:
   èovjek gleda na oèi, a Jahve gleda ?to je u srcu."

   ^8Zatim Ji?aj dozva Abinadaba i dovede ga pred Samuela. A on reèe: "Ni
   ovoga Jahve nije izabrao."

   ^9Tada Ji?aj dovede ?amu, ali Samuel reèe: "Ni ovoga Jahve nije
   izabrao."

   ^10Tako Ji?aj dovede sedam svojih sinova pred Samuela, ali Samuel reèe
   Ji?aju: "Jahve nije izabrao nijednoga od ovih."

   ^11Potom zapita Ji?aja: "Jesu li to svi tvoji sinovi?" A on odgovori:
   "Ostao je jo? najmlaði, on je na pa?i, za stadom." Tada Samuel reèe
   Ji?aju: "Po?alji po njega, jer neæemo sjedati za stol dok on ne doðe."

   ^12Ji?aj posla po njega: bio je to rumen momak, lijepih oèiju i krasna
   stasa. I Jahve reèe Samuelu: "Ustani, poma?i ga: taj je!"

   ^13Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braæe. Duh Jahvin
   obuze Davida od onoga dana. A Samuel krenu na put i ode u Ramu.

   ^14Duh Jahvin bija?e odstupio od ?aula, a jedan zao duh, od Jahve, stao
   ga je salijetati.

   ^15Tada reko?e ?aulu sluge njegove: "Evo, zao duh Bo?ji salijeæe te.

   ^16Zato neka na? gospodar zapovjedi, pa æe sluge tvoje potra?iti
   èovjeka koji zna udarati u harfu: kad te napadne zao duh Bo?ji, neka
   onaj udara u harfu pa æe ti biti bolje."

   ^17?aul reèe svojim slugama: "Naðite mi èovjeka koji umije vje?to
   udarati u harfu i dovedite ga k meni!"

   ^18Jedan od njegovih slugu odgovori i reèe: "Ja sam vidio jednog sina
   Betlehemca Ji?aja: on umije udarati u harfu, hrabar je junak i èovjek
   ratnik, vje?t je govornik, krasna je stasa i Jahve je s njim."

   ^19Tada ?aul posla glasnike k Ji?aju i poruèi mu: "Po?alji mi svoga
   sina Davida (koji je kod stada)!"

   ^20A Ji?aj uze pet hljebova, mijeh vina i jedno jare i posla ?aulu po
   svome sinu Davidu.

   ^21Tako David doðe k ?aulu i stupi u njegovu slu?bu. I ?aul ga veoma
   zavolje i David posta njegov ?titono?a.

   ^22Potom ?aul posla k Ji?aju i poruèi mu: "Neka David ostane kod mene u
   slu?bi, jer je stekao moju naklonost."

   ^23I kad god bi Bo?ji duh napao ?aula, David bi uzeo harfu i svirao;
   tada bi ?aulu odlanulo i bilo bi mu bolje, a zao bi duh odlazio od
   njega.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Filistejci skupi?e svoje èete za rat i sasta?e se kod Soka u Judeji.
   Tabor udari?e izmeðu Soka i Azeke kod Efes Damima.

   ^2A ?aul i Izraelci skupi?e se i utabori?e u Terebintskoj dolini, i
   svrsta?e se za boj protiv Filistejaca.

   ^3Filistejci su stajali na gori s jedne strane, Izraelci na gori s
   druge strane, a dolina bila meðu njima.

   ^4Iz filistejskih redova izaðe jedan izazivaè. Zvao se Golijat, a bio
   je iz Gata. Visok bija?e ?est lakata i jedan pedalj.

   ^5Na glavi je imao mjedenu kacigu, obuèen je bio u ljuskav oklop, a
   oklop mu te?ak pet tisuæa mjedenih ?ekela.

   ^6Na nogama je imao mjedene nogavice, a na ramenima mjedenu sulicu.

   ^7Kopljaèa njegova koplja bila je kao tkalaèko vratilo, a ?iljak koplja
   te?ak ?est stotina ?eljeznih ?ekela. Pred njim je stupao ?titono?a.

   ^8On se postavi pred izraelske bojne redove i dovikne im: "?to ste
   iza?li da se svrstate za bitku? Nisam li ja Filistejac, a vi ?aulove
   sluge? Izaberite izmeðu sebe jednoga èovjeka pa neka siðe k meni!

   ^9Ako pobijedi u borbi sa mnom i pogubi me, mi æemo biti va?e sluge.
   Ako li ja pobijedim njega i pogubim ga, onda æete vi biti na?e sluge i
   nama æete robovati."

   ^10Jo? je Filistejac rekao: "Ja sam danas izazvao Izraelove bojne
   redove. Dajte mi èovjeka da se ogledamo u dvoboju!"

   ^11Kad je ?aul i sav Izrael èuo ?to je rekao Filistejac, obuze ih strah
   i drhat.

   ^12David je bio sin nekoga Efraæanina iz Betlehema u Judeji; taj se
   zvao Ji?aj, a imao je osam sinova. Taj je èovjek u ?aulovo vrijeme bio
   star i odmakao u godinama.

   ^13Tri najstarija Ji?ajeva sina bijahu oti?la u rat za ?aulom; a ta
   trojica njegovih sinova koji bijahu oti?li u rat zvahu se: najstariji
   Eliab, drugi Abinadab, a treæi ?ama.

   ^14David bija?e najmlaði. A tri najstarija bijahu oti?la za ?aulom. -

   ^15David je odlazio k ?aulu i vraæao se iz njegove slu?be da pase stada
   svoga oca u Betlehemu.

   ^16A Filistejac izlazio svakoga jutra i veèeri i postavljao se tako
   èetrdeset dana. -

   ^17A Ji?aj reèe svome sinu Davidu: "Uzmi za svoju braæu ovu efu
   pr?enoga ?ita i ovih deset hljebova i odnesi br?e svojoj braæi u tabor.

   ^18A ovih deset sireva odnesi njihovu tisuæniku. Propitaj se za
   zdravlje svoje braæe i donesi od njih znak da si izvr?io nalog!

   ^19Oni su sa ?aulom i svim Izraelom u Terebintskoj dolini: vojuju
   protiv Filistejaca."

   ^20David ustade u rano jutro, ostavi stado jednom èuvaru, spremi se i
   ode kako mu bija?e zapovjedio Ji?aj. U tabor je stigao kad je vojska
   izlazila u bojni red i dizala bojni poklik.

   ^21Izraelci i Filistejci svrsta?e se u bojni red jedni prema drugima.

   ^22David ostavi svoje stvari èuvaru opreme pa otrèa u bojni red.
   Do?av?i, zapita svoju braæu za zdravlje.

   ^23Dok je s njima govorio, gle, onaj izazivaè (zvao se Golijat,
   Filistejac iz Gata) iziðe iz filistejskih bojnih redova i ponovi iste
   rijeèi kao prije. I David ih je èuo.

   ^24A èim su Izraelci ugledali toga èovjeka, pobjego?e svi daleko od
   njega i strah ih uhvati.

   ^25Neki Izraelac reèe: "Jeste li vidjeli onoga èovjeka ?to je izi?ao? A
   izi?ao je da izaziva Izraela. Tko njega pogubi, kralj æe mu dati silno
   blago i dat æe mu svoju kæer i oslobodit æe od poreza njegov oèinski
   dom u Izraelu."

   ^26Tada David zapita ljude koji stajahu oko njega: "?to æe to dobiti
   èovjek koji ubije toga Filistejca i skine sramotu s Izraela? I tko je
   taj neobrezani Filistejac da izaziva bojne redove ?ivoga Boga?"

   ^27A narod mu odgovori istim rijeèima kao prije: "Eto to æe dobiti
   èovjek koji ga pogubi."

   ^28A kad je Eliab, njegov najstariji brat, èuo kako se razgovara s
   ljudima, usplamtje gnjevom na Davida pa mu reèe: "A ?to si ti do?ao
   ovamo? Kome si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Znam ja tvoju drskost
   i zlobu tvoga srca: do?ao si da vidi? bitku!"

   ^29A David odgovori: "A ?to sam uèinio? Zar se ne smije ni rijeè reæi?"

   ^30Tada se okrene od njega k drugome i zapita istim rijeèima kao prije.
   Narod mu odgovori isto kao prvi put.

   ^31Kad su ljudi èuli ?to je govorio David, jave to ?aulu, a on ga pozva
   preda se.

   ^32David reèe ?aulu: "Neka nikome ne klone srce zbog onoga èovjeka!
   Tvoj æe sluga izaæi i borit æe se s tim Filistejcem."

   ^33Ali ?aul odvrati Davidu: "Ne mo?e? ti izaæi na toga Filistejca da se
   bori? s njim jer si ti jo? dijete, a on ratnik od svoje mladosti."

   ^34Ali David odgovori ?aulu: "Tvoj je sluga èuvao ovce svome ocu, pa
   kad bi do?ao lav ili medvjed te uhvatio ovcu iz stada,

   ^35ja bih potrèao za njim, udario ga i istrgao mu ovcu iz ralja. A ako
   bi se on digao na me, uhvatio bih ga za grivu i udarao ga dok ga ne bih
   ubio.

   ^36I lava je i medvjeda tvoj sluga ubio, pa æe i taj neobrezani
   Filistejac proæi kao jedan od njih jer je izazvao bojne èete Boga
   ?ivoga."

   ^37David jo? dometne: "Jahve koji me izbavio iz lavlje pand?e i
   medvjeðe ?ape izbavit æe me i iz ruku toga Filistejca." Tada ?aul reèe
   Davidu: "Idi i Jahve neka bude s tobom!"

   ^38?aul obuèe Davida u svoju ratnu odoru, na glavu mu ustaèe mjedenu
   kacigu i stavi mu oklop.

   ^39Pripasa Davidu svoj maè preko odore, ali David uzalud poku?a hodati,
   jer ne bija?e navikao, pa reèe ?aulu: "Ne mogu hodati u tome jer nisam
   navikao." Zato sve skinu sa sebe.

   ^40David uze svoj ?tap u ruku, izabra u potoku pet glatkih kamenova i
   metnu ih u svoju pastirsku torbu, koja mu je slu?ila kao torba za
   praæku, te s praækom u ruci poðe prema Filistejcu.

   ^41A Filistejac se sve bli?e primicao Davidu, dok je njegov ?titono?a
   stupao pred njim.

   ^42A kad Filistejac pogleda i vidje Davida, prezre ga s njegove
   mladosti - bija?e David mladiæ, rumen, lijepa lica.

   ^43Zato Filistejac reèe Davidu: "Zar sam ja pseto te ide? na me sa
   ?tapovima?" I uze proklinjati Davida svojim bogovima.

   ^44Zatim Filistejac reèe Davidu: "Doði k meni da dam tvoje meso pticama
   nebeskim i zvijerima zemaljskim!"

   ^45A David odgovori Filistejcu: "Ti ide? na me maèem, kopljem i
   sulicom, a ja idem na te u ime Jahve Sebaota, Boga Izraelovih èeta koje
   si ti izazvao.

   ^46Danas æe te Jahve predati u moju ruku, ja æu te ubiti, skinut æu
   tvoju glavu i jo? æu danas tvoje mrtvo tijelo i mrtva tjelesa
   filistejske vojske dati pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. Sva æe
   zemlja znati da ima Bog u Izraelu.

   ^47I sav æe ovaj zbor znati da Jahve ne daje pobjedu maèem ni kopljem,
   jer je Jahve gospodar bitke i on vas predaje u na?e ruke."

   ^48Kad se Filistejac pribli?io i po?ao prema Davidu, izaðe David iz
   bojnih redova i krenu pred Filistejca.

   ^49David segnu rukom u torbu, izvadi iz nje kamen i hitnu ga iz praæke.
   I pogodi Filistejca u èelo; kamen mu se zabi u èelo i on pade nièice na
   zemlju.

   ^50Tako je David praækom i kamenom nadjaèao Filistejca: udario je
   Filistejca i ubio ga, a nije imao maèa u ruci.

   ^51Zato David potrèa i stade na Filistejca, zgrabi njegov maè, izvuèe
   ga iz korica i pogubi Filistejca odsjekav?i mu glavu. Kad Filistejci
   vidje?e kako pogibe njihov junak, nagnu?e u bijeg.

   ^52Tada ustado?e Izraelci i Judejci, digo?e bojnu viku i potjera?e
   Filistejce do opkopa oko Gata i do gradskih vrata Ekrona; filistejski
   mrtvaci pokri?e put od ?aarajima sve do Gata i do Ekrona.

   ^53Nato se Izraelci vrati?e iz te ?estoke potjere za Filistejcima i
   opljaèka?e njihov tabor.

   ^54A David uze Filistejèevu glavu i odnese je u Jeruzalem, a oru?je
   njegovo polo?i u svoj ?ator.

   ^55Kad je ?aul vidio Davida gdje izlazi pred Filistejca, upitao je
   svoga vojvodu Abnera: "Èiji je sin taj mladiæ, Abnere?" A Abner je
   odgovorio: "Tako mi tvoga ?ivota, kralju, ne znam!"

   ^56A kralj mu reèe: "Raspitaj se èiji je sin taj mladiæ!"

   ^57A kad se David vratio po?to je pogubio Filistejca, uze ga Abner i
   dovede ga pred ?aula, a u ruci David jo? dr?a?e Filistejèevu glavu.

   ^58?aul ga upita: "Èiji si ti sin, momèe?" A David odgovori: "Sin sam
   tvoga sluge Betlehemca Ji?aja."
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Kad je David zavr?io razgovor sa ?aulom, Jonatanova se du?a prikloni
   Davidovoj du?i i Jonatan ga zavolje kao samoga sebe.

   ^2?aul zadr?a Davida onoga istog dana kod sebe i nije mu dao da se
   vrati kuæi svoga oca.

   ^3I Jonatan sklopi savez s Davidom jer ga je ljubio kao samoga sebe.

   ^4I skide Jonatan pla?t koji je imao na sebi i dade ga Davidu; tako i
   svoju odoru, èak i svoj maè, svoj luk i svoj pojas.

   ^5Na svim svojim pohodima, kamo ga je god slao ?aul, David bija?e
   sretne ruke i ?aul ga postavi na èelo svojim ratnicima; omilje on svemu
   narodu, pa i ?aulovim dvoranima.

   ^6Za njihova povratka, kad se David vraæao ubiv?i Filistejca, izaðo?e
   ?ene iz svih gradova Izraelovih u susret kralju ?aulu veselo klièuæi,
   pjevajuæi i ple?uæi uza zvuke bubnjeva i cimbala.

   ^7?ene su ple?uæi pjevale: "Pobi ?aul svoje tisuæe, David na desetke
   tisuæa."

   ^8?aul se vrlo ra?estio, nije mu bila draga ta pjesma. Zato reèe:
   "Davidu su dale desetke tisuæa, a meni samo tisuæe! Jo? mu samo treba
   kraljevstvo!"

   ^9I od toga dana ?aul poprijeko gleda?e Davida.

   ^10Sutradan zao duh Bo?ji napade ?aula, tako da je bjesnio po kuæi.
   David je rukom udarao u harfu kao drugih dana, a ?aul je u ruci imao
   koplje.

   ^11I ?aul baci koplje govoreæi u sebi: "Sad æu pribiti Davida uza zid!"
   Ali mu se David izmaèe dva puta.

   ^12?aul se poèe bojati Davida, jer je Jahve bio s njim a od ?aula je
   odstupio.

   ^13Zato ga ?aul ukloni iz svoje blizine i postavi ga za tisuænika: on
   je izlazio i vraæao se na èelu naroda.

   ^14David je imao uspjeha na svim svojim putovima jer Jahve bija?e s
   njim.

   ^15Kad je ?aul vidio da David ima mnogo uspjeha, obuze ga strah od
   njega.

   ^16Ali svemu Izraelu i Judi omilje David jer ih je on vodio na svim
   njihovim putovima.

   ^17?aul reèe Davidu: "Evo svoju najstariju kæer Merabu dat æu ti za
   ?enu, samo mi budi hrabar i vodi Jahvine bojeve!" Mi?lja?e ?aul: "Neæu
   da padne od moje ruke, nego filistejska ruka neka se digne na njega!"

   ^18A David odgovori: "Tko sam ja i ?to znaèi moj ?ivot, ?to li kuæa oca
   mojega u Izraelu da budem kraljev zet?"

   ^19I kad doðe vrijeme da ?aulova kæi Meraba poðe za Davida, dado?e je
   za ?enu Adrielu iz Mehole.

   ^20Ali je Davida ljubila ?aulova kæi Mikala; kad su to javili ?aulu,
   bilo mu je pravo.

   ^21Reèe on u sebi: "Dat æu mu je, ali æe mu ona biti zamka i ruka
   filistejska diæi æe se na njega." (?aul je po drugi put rekao Davidu:
   "Danas æe? mi biti zet.")

   ^22Tada ?aul zapovjedi svojim slugama ovako: "Razgovarajte se s Davidom
   tajno i recite mu: 'Gle, omilio si kralju i svi te njegovi dvorani
   vole; zato budi kraljev zet.'"

   ^23I ?aulove sluge ponovi?e te rijeèi Davidu, ali im David odgovori:
   "Zar je u va?im oèima malenkost postati kraljev zet? Ja sam samo
   siromah i mali èovjek!"

   ^24?aulove sluge dojavi?e to ?aulu govoreæi: "Evo rijeèi ?to ih je
   rekao David."

   ^25A ?aul odgovori: "Ovako recite Davidu: 'Kralj ne tra?i nikakva
   ?enidbenog dara nego samo sto filistejskih obrezaka da se osveti
   kraljevim neprijateljima.'" ?aul mi?lja?e da æe tako Davida gurnuti u
   ruke Filistejcima.

   ^26?aulove sluge dojavi?e te rijeèi Davidu, a njemu bija?e po volji da
   postane kraljev zet. Jo? prije nego ?to je isteklo vrijeme,

   ^27spremi se David i krenu sa svojim ljudima te ubi Filistejcima dvije
   stotine ljudi; i donese njihove obreske i predade ih kralju na broj da
   bi postao njegov zet. Tada mu ?aul dade svoju kæer Mikalu za ?enu.

   ^28?aul je jasno vidio da je Jahve s Davidom i da ga ljubi sav dom
   Izraelov.

   ^29I ?aul se jo? veæma poboja Davida i posta neprijatelj Davidu
   zauvijek.

   ^30A filistejski su knezovi izlazili u boj, ali koliko su god puta
   izlazili, David je imao vi?e uspjeha nego svi ?aulovi dvorani; i tako
   ime njegovo posta vrlo slavno.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 ?aul razlo?i svome sinu Jonatanu i svim svojim dvoranima svoju
   namjeru da ubije Davida. Ali Jonatan, ?aulov sin, vrlo je volio Davida.

   ^2I Jonatan to javi Davidu ovako: "Moj otac ?aul kani te ubiti. Budi,
   dakle, na oprezu sutra ujutro, ostani u skrovi?tu i pritaji se.

   ^3A ja æu izaæi i stajat æu pokraj svoga oca u polju gdje ti bude? i
   govorit æu za tebe sa svojim ocem. Kad saznam kako je, javit æu ti."

   ^4Jonatan pohvali Davida svome ocu ?aulu i reèe mu ovako: "Neka se
   kralj ne ogrije?i o svoga slugu Davida jer se on nije ni?ta ogrije?io o
   tebe; naprotiv, ono ?to je radio bilo je od velike koristi za tebe.

   ^5On je stavio ?ivot svoj na kocku, ubio je Filistejca i Jahve je
   pribavio veliku pobjedu svemu Izraelu: vidio si i radovao se. Za?to bi
   se, dakle, ogrije?io o nevinu krv ubijajuæi Davida bez razloga?"

   ^6?aul poslu?a Jonatanove rijeèi i zakle se: "?ivoga mi Jahve, David
   neæe umrijeti!"

   ^7Tada Jonatan dozva Davida i kaza mu sve te rijeèi. Zatim Jonatan
   dovede Davida k ?aulu i David opet dobi slu?bu koju je imao prije.

   ^8Kad je rat i opet buknuo, iziðe David na boji?te da se bori s
   Filistejcima; i porazi ih tako da su pobjegli pred njim.

   ^9Tada zao duh Jahvin obuze ?aula: kad je sjedio u svojoj kuæi, s
   kopljem u ruci, a David rukom udarao u harfu,

   ^10?aul poku?a da svojim kopljem pribode Davida uza zid, ali on izmakne
   ?aulovu udarcu te se koplje zabode u zid. David pobje?e i spasi se.

   ^11Iste noæi ?aul posla glasnike da nadziru Davidovu kuæu jer je htio
   da ubije Davida u rano jutro. Ali Davidova ?ena Mikala javi to Davidu
   govoreæi: "Ako noæas ne umakne? na sigurno mjesto, sutra æe? biti
   mrtav!"

   ^12Tada Mikala spusti Davida kroz prozor. On ode i spasi se bijegom.

   ^13A Mikala uze idol, polo?i ga u postelju, stavi mu oko glave kozju
   dlaku i pokri ga pokrivaèem.

   ^14Kad je ?aul poslao glasnike da uhvate Davida, ona im reèe: "Bolestan
   je."

   ^15Ali ?aul vrati glasnike natrag da vide Davida i zapovjedi im:
   "Donesite ga k meni u postelji da ga ubijem!"

   ^16A kad su glasnici u?li, gle: u postelji bje?e idol, s kozjom dlakom
   oko glave!

   ^17Tada ?aul reèe Mikali: "Za?to si me tako prevarila i pustila moga
   neprijatelja da pobjegne i da se spasi?" A Mikala odgovori ?aulu: "On
   mi je rekao: 'Pusti me da odem, ili æu te ubiti!'"

   ^18Tako je David pobjegao i spasio se. I ode on k Samuelu u Ramu i javi
   mu sve ?to mu je uèinio ?aul. Potom odo?e on i Samuel i nastani?e se u
   Najotu.

   ^19A ?aulu javi?e ovako: "Eno Davida u Najotu u Rami."

   ^20Tada ?aul posla glasnike da uhvate Davida. Kad su oni vidjeli zbor
   proroka u proroèkom zanosu, a Samuela im na èelu, obuze Bo?ji duh i
   ?aulove glasnike te i oni pado?e u proroèki zanos.

   ^21Kad su to javili ?aulu, on posla druge glasnike, ali i oni pado?e u
   proroèki zanos. Potom ?aul posla i treæe glasnike, ali i oni pado?e u
   proroèki zanos.

   ^22Tada ?aul krenu sam u Ramu i kad doðe do velikog bunara kod Sekua,
   zapita: "Gdje su Samuel i David?" I odgovori?e mu: "Eno ih u Najotu u
   Rami."

   ^23On odmah poðe prema Najotu u Rami. Ali i njega obuze duh Bo?ji te je
   i?ao u proroèkom zanosu sve dok nije do?ao u Najot u Rami.

   ^24Tu i on svuèe svoje haljine jer i njega obuze zanos pred Samuelom;
   zatim je legao gol i ostao tako cio onaj dan i svu noæ. Tako je nastala
   uzreèica: "Zar je i ?aul meðu prorocima?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 David pobje?e iz Najota u Rami i doðe k Jonatanu te mu reèe: "?to
   sam uèinio? Kakva je bila moja krivica i ?to sam zgrije?io tvome ocu da
   tra?i moj ?ivot?"

   ^2A on mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Ti neæe? poginuti. Eto,
   moj otac ne poduzima ni?ta, bilo veliko ili ne bilo, a da to meni ne
   otkrije. Za?to bi, dakle, moj otac krio od mene upravo to? Neæe to
   biti!"

   ^3Ali se David zakle i reèe: "Tvoj otac dobro zna da sam ja stekao
   tvoju naklonost, pa misli: 'Ne treba da Jonatan i?ta zna o tome, da ne
   bude ?alostan.' Ali ?ivoga mi Jahve i ?ivota mi tvoga, ima samo jedan
   korak izmeðu mene i smrti."

   ^4Tada Jonatan upita Davida: "?to ?eli? da uèinim za tebe?"

   ^5A David odgovori Jonatanu: "Evo, sutra je mladi mjesec i ja bih morao
   jesti s kraljem za stolom; ali me ti pusti da odem, da se sakrijem u
   polju do veèera.

   ^6Ako tvoj otac opazi da me nema, reæi æe? mu ovako: 'David me uporno
   molio da ga pustim da skokne u svoj grad Betlehem, jer se ondje slavi
   godi?nja ?rtva za svu njegovu obitelj.'

   ^7Ako on rekne: 'Dobro!', tvoj je sluga spa?en. Ako li plane gnjevom,
   znaj da je èvrsto naumio da me pogubi.

   ^8Iska?i, dakle, milost svome sluzi kad si slugu svoga uveo sa sobom u
   savez Jahvin. Ali ako ima kakva krivica na meni, ubij me sam; za?to bi
   me vodio k svome ocu?"

   ^9A Jonatan mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Kad bih ja pouzdano
   znao da je moj otac èvrsto naumio da na tebe svali nesreæu, zar ti ja
   ne bih dojavio?"

   ^10David upita Jonatana: "A tko æe mi javiti ako ti tvoj otac odgovori
   ?to zlo?"

   ^11Jonatan odgovori Davidu: "Hodi, izaðimo u polje!" I izaðu obojica u
   polje.

   ^12Tada Jonatan reèe Davidu: "Jahve, Bog Izraelov, neka mi bude
   svjedok! Ja æu isku?ati svoga oca sutra u ovo doba. Ako bude dobro po
   Davida, a ja ne po?aljem k tebi da te obavijestim,

   ^13neka Jahve uèini to zlo Jonatanu i neka mu doda drugo zlo! Ako li
   mome ocu bude drago da ti uèini zlo, javit æu ti i pustit æu te da ode?
   u miru; i Jahve neka bude s tobom kao ?to je bio s mojim ocem!

   ^14Ako ja jo? budem ?iv, moæi æe? mi iskazati milosrðe Jahvino; ako li
   umrem,

   ^15ne uskrati svoje dobrote mome domu dovijeka! Kad Jahve redom
   iskorijeni Davidove neprijatelje s lica zemlje,

   ^16neka ime Jonatanovo ne i?èezne s domom ?aulovim, inaèe æe Jahve
   tra?iti o tome raèun od Davida."

   ^17Tada se Jonatan jo? jednom zakune Davidu ljubavlju svojom, jer ga je
   ljubio svom ljubavlju du?e svoje.

   ^18Potom reèe Jonatan Davidu: "Sutra je mladi mjesec i opazit æe se da
   te nema, jer æe tvoje mjesto biti prazno.

   ^19Prekosutra æe se jo? oèitije vidjeti da te nema, a ti doði na mjesto
   gdje si se bio sakrio u dan onoga dogaðaja i sjedni kraj onoga humka
   ?to ga zna?.

   ^20A ja æu prekosutra izmetati strijele na onu stranu kao da gaðam
   onamo.

   ^21A onda æu poslati momka i reæi mu: 'Idi! Naði strijelu!' Ako onda
   doviknem momku: 'Pazi, strijela je ovamo bli?e od tebe, donesi je!' -
   ti onda doði, jer je za tebe dobro i nema nikakve opasnosti, tako mi
   Jahve ?ivoga!

   ^22Ako li doviknem momku: 'Pazi, strijela je onamo dalje od tebe!' - ti
   onda otiði, jer te Jahve ?alje odavde.

   ^23A za ovaj dogovor ?to smo ga ugovorili ja i ti neka je Jahve svjedok
   izmeðu mene i tebe dovijeka!"

   ^24Potom se David sakri u polju. Kad je do?ao mlaðak, kralj je sjeo za
   stol da jede.

   ^25Kralj sjede na svoje obièno mjesto, na mjesto uza zid, Jonatan se
   smjesti suèelice njemu, Abner sjede kraj ?aula, a Davidovo mjesto osta
   prazno.

   ^26Ali ?aul ne reèe ni?ta onaj dan jer mi?lja?e: "Dogodilo mu se
   ?togod, bit æe da nije èist."

   ^27Sutradan iza mladog mjeseca, drugi dan u mjesecu, opet Davidovo
   mjesto osta prazno, i ?aul upita svoga sina Jonatana: "Za?to Ji?ajev
   sin nije do?ao na objed ni juèer ni danas?"

   ^28A Jonatan odgovori ?aulu: "David me uporno molio da ga pustim da ide
   u Betlehem.

   ^29Rekao mi je: 'Pusti me da idem jer slavimo obiteljsku ?rtvu u mom
   gradu i moja su me braæa pozvala da doðem. Ako sam, dakle, stekao tvoju
   naklonost, daj mi dopust da pohodim svoju braæu.' Eto, zato ga nema kod
   kraljeva stola."

   ^30Tada ?aul planu gnjevom na Jonatana i reèe mu: "Izrode i propalico!
   Misli? da ne znam da si u savezu s Ji?ajevim sinom, na sramotu svoju i
   na sramotu majèinu krilu!

   ^31Jer dokle god bude ?iv na zemlji Ji?ajev sin, neæe? biti siguran ni
   ti ni tvoje kraljevstvo. Zato sad po?alji po njega i dovedi ga k meni
   jer je osuðen na smrt."

   ^32A Jonatan odvrati svome ocu ?aulu i reèe mu: "Za?to on mora
   umrijeti? ?to je uèinio?"

   ^33Tada ?aul izmetnu koplje na sina da ga probode. Jonatan vidje da je
   njegov otac odluèio da ubije Davida.

   ^34Jonatan ustade od stola sav jarostan i nije jeo ni?ta toga drugog
   dana u mjesecu jer se zabrinuo za Davida ?to ga je njegov otac pogrdio.

   ^35Sutradan ujutro izaðe Jonatan u polje prema dogovoru s Davidom; s
   njim je i?ao mlad momak.

   ^36I on reèe svome momku: "Ti æe? otrèati i naæi strijele koje æu sada
   izmetnuti." I momak otrèa, a Jonatan odape strijelu tako da je
   preletjela preko njega.

   ^37Kad je momak do?ao do mjesta gdje je bila strijela koju je izbacio
   Jonatan, viknu Jonatan za momkom: "Nije li strijela onamo dalje od
   tebe?"

   ^38Jo? Jonatan viknu za momkom: "Br?e! Po?uri se! Ne stoj!" Jonatanov
   momak di?e strijelu i donese je svome gospodaru.

   ^39Momak nije ni?ta opazio, samo su Jonatan i David znali o èemu se
   radi.

   ^40Nato Jonatan preda oru?je momku i reèe mu: "Idi i odnesi to u grad!"

   ^41Kad je momak oti?ao, David iziðe iza humka, pade nièice na zemlju i
   pokloni se tri puta. Potom se izljubi?e i plakahu zajedno dok se nisu
   isplakali.

   ^42Zatim Jonatan reèe Davidu: "Idi u miru! ?to smo se obojica zakleli
   Jahvinim imenom, neka Jahve bude svjedok izmeðu mene i tebe, izmeðu
   moga potomstva i tvoga potomstva dovijeka!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Nato David usta i ode, a Jonatan se vrati u grad.

   ^2David doðe u Nob k sveæeniku Ahimeleku. Ovaj dr?æuæi poðe u susret
   Davidu i upita ga: "Za?to si sam i nema nikoga s tobom?"

   ^3A David odgovori sveæeniku Ahimeleku: "Kralj mi je dao nalog i rekao
   mi: 'Nitko neka ni?ta ne dozna za?to te ?aljem i ?to sam ti
   zapovjedio!' A momke sam poslao da me doèekaju na tom i tom mjestu.

   ^4A sada, ako ima? pri ruci pet hljebova, daj mi ih, ili ?to god se
   naðe!"

   ^5A sveæenik odgovori Davidu: "Nemam pri ruci obiènoga kruha nego samo
   svetoga kruha; ali samo ako su se tvoji momci uzdr?ali od ?ena."

   ^6David odgovori sveæeniku ovako: "Sasvim pouzdano! ?ene su nam bile
   uskraæene, kao uvijek kad izlazimo na vojni pohod, i tijela su u momaka
   èista. Iako je ovo obièan put, uistinu su danas èisti tijelom."

   ^7Tada mu sveæenik dade svetoga kruha, jer nije bilo drugoga kruha
   ondje osim ?rtvenoga, onoga koji se uklanjao ispred Jahve da se
   zamijeni toplim kruhom u dan kad se uzima.

   ^8Ondje je istoga dana bio jedan od ?aulovih slugu, zadr?ao se pred
   Jahvom; zvao se Doeg Edomac, a bio je nadglednik ?aulovih pastira.

   ^9David upita Ahimeleka: "A nema? li ovdje pri ruci kakvo koplje ili
   maè? Nisam uzeo sa sobom ni svoga maèa ni svoga oru?ja, jer je kraljev
   nalog bio hitan."

   ^10A sveæenik mu odgovori: "Ovdje je maè Filistejca Golijata, onoga
   koga si ubio u Terebintskoj dolini; zamotan je u pla?t i polo?en iza
   opleæka; ako ga hoæe? uzeti, uzmi ga samo, jer drugoga osim njega nema
   ovdje." A David odvrati: "Takva vi?e nema, daj mi ga!"

   ^11Potom David ustade i pobje?e onaj dan daleko od ?aula i doðe Aki?u,
   kralju Gata.

   ^12A dvorani Aki?evi reko?e svome kralju: "Nije li to David, kralj
   zemlje? To je onaj o kome su ple?uæi pjevali: 'Pobi ?aul svoje tisuæe,
   David na desetke tisuæa.'"

   ^13David se zamisli o tim rijeèima i silno se upla?i gatskoga kralja
   Aki?a.

   ^14Tada se David poèe pretvarati pred njima kao da je umobolan i
   vladati se kao luðak u njihovim rukama: bubnjao je po vratima i pu?tao
   da mu teèe slina niz bradu.

   ^15Tada Aki? reèe svojim dvoranima: "Vidite dobro da je èovjek lud!
   Za?to ga dovodite k meni?

   ^16Zar nemam dosta budala te mi dovodite ovoga da mi dosaðuje svojim
   ludilom? Zar æe taj uæi u moju kuæu?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 David ode odande i skloni se u spilju Adulam. A kad su to èula
   njegova braæa i sva njegova obitelj, doðo?e onamo da mu se prikljuèe.

   ^2Osim toga skupi?e se oko njega svi koji bijahu u nevolji, svi
   zadu?eni, svi nezadovoljni, i on im posta voðom. A bija?e ih oko njega
   do èetiri stotine ljudi.

   ^3Odande ode David u Mispu u zemlji moapskoj i reèe kralju moapskome:
   "Dopusti da se moj otac i moja mati sklonu kod vas dok ne vidim ?to æe
   Bog uèiniti sa mnom."

   ^4I ostavi ih kod kralja moapskoga i oni ostado?e kod njega sve dok
   David bija?e u skrovi?tu.

   ^5Ali prorok Gad reèe Davidu: "Nemoj ostati u svome skrovi?tu, nego idi
   i zaði u zemlju Judinu." I David ode i zaðe u Heretsku ?umu.

   ^6?aul doznade da se pojavio David s ljudima koji bijahu s njim. ?aul
   je upravo bio u Gibei; sjedio je pod tamariskom na uzvi?ici, s kopljem
   u ruci, a oko njega stajali svi njegovi dvorani.

   ^7I reèe ?aul svojim dvoranima koji stajahu oko njega: "Poslu?ajte me,
   sinovi Benjaminovi! Hoæe li vam i Ji?ajev sin svima darovati njive i
   vinograde? Hoæe li vas sve postaviti za tisuænike i stotnike?

   ^8A za?to ste se onda svi urotili protiv mene? Nema nikoga da mi dojavi
   kad moj sin sklapa savez s Ji?ajevim sinom, nema nikoga meðu vama da me
   po?ali i da mi otkrije kako je moj sin podjario moga slugu na me, kao
   ?to se dogaða danas."

   ^9Tada progovori Doeg Edomac, koji je stajao meðu ?aulovim dvoranima, i
   reèe: "Ja sam vidio Ji?ajeva sina kad je do?ao u Nob k Ahimeleku,
   Ahitubovu sinu.

   ^10Ovaj je zatra?io za njega savjet od Jahve i dao mu hrane i predao mu
   maè Filistejca Golijata."

   ^11?aul nato zapovjedi da pozovu sveæenika Ahimeleka, Ahitubova sina, i
   svu njegovu obitelj, sveæenike u Nobu. I doðo?e svi pred kralja.

   ^12Tada reèe ?aul: "Èuj me, Ahitubov sine!" A on odgovori: "Evo me,
   gospodaru!"

   ^13A ?aul ga upita: "Za?to ste se urotili protiv mene, ti i Ji?ajev
   sin? Ti si mu dao kruha i maè i tra?io si za njega savjet od Boga da se
   digne protiv mene kao neprijatelj, kao ?to se danas dogaða."

   ^14Ahimelek odgovori kralju: "A tko je meðu svim tvojim slugama ravan
   Davidu, tako vjeran, uz to kraljev zet, glavar tvoje tjelesne stra?e,
   èovjek koji je po?tovan u tvojoj kuæi?

   ^15Zar sam danas prvi put tra?io za njega savjet od Boga? Daleko od
   mene svaka druga misao! Neka kralj ni?ta ne okrivljuje svoga sluge i
   sve njegove obitelji, jer sluga njegov nije znao od svega toga ni?ta!"

   ^16Ali kralj odvrati: "Ti æe? umrijeti, Ahimeleèe, ti i sva tvoja
   obitelj!"

   ^17I kralj zapovjedi glasono?ama koji stajahu oko njega: "Pristupite i
   pogubite sveæenike Jahvine jer su i oni pomogli Davidu: znali su da je
   na bijegu, a nisu mi to dojavili." Ali kraljevi stra?ari ne htjedo?e
   diæi ruke na Jahvine sveæenike da ih smaknu.

   ^18Tada kralj zapovjedi Doegu: "Pristupi ti i smakni sveæenike!" Doeg
   Edomac pristupi i smaknu sveæenike: on pogubi u onaj dan osamdeset i
   pet ljudi koji su nosili laneni opleæak.

   ^19I Nob, sveæenièki grad, pohara o?tricom maèa, pobiv?i mu?karce i
   ?ene, djecu i dojenèad, goveda, magarce i ovce.

   ^20Izbavio se samo jedan sin Ahimeleka, Ahitubova sina, po imenu
   Ebjatar i pobjegao k Davidu.

   ^21Ebjatar javi Davidu da je ?aul poklao Jahvine sveæenike.

   ^22A David odvrati Ebjataru: "Ja sam veæ onoga dana kad ondje bija?e
   Doeg Edomac znao da æe on zacijelo javiti to ?aulu! Ja sam kriv za
   ?ivote tvoga oèinskog doma.

   ^23Ostani kod mene, ne boj se: tko bude tra?io tvoj ?ivot, tra?it æe
   moj. Kod mene æe? biti dobro èuvan."
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Javi?e onda Davidu: "Filistejci opsjedaju Keilu i pljaèkaju gumna."

   ^2David tada upita Jahvu: "Treba li da idem na Filistejce i hoæu li ih
   potuæi?" A Jahve odgovori Davidu: "Idi, potuæi æe? Filistejce i
   oslobodit æe? Keilu."

   ^3Ali reko?e Davidu ljudi njegovi: "Gle, mi smo veæ ovdje, u Judi, u
   neprestanom strahu; ?to æe tek biti ako odemo u Keilu protiv
   filistejskih èeta!"

   ^4Zato David jo? jednom upita Jahvu, a Jahve mu odgovori ovako: "Ustani
   i siði u Keilu jer æu predati Filistejce u tvoje ruke!"

   ^5David onda krenu sa svojim ljudima u Keilu, udari na Filistejce,
   otjera njihovu stoku i zada im te?ak poraz. Tako je David oslobodio
   graðane Keile. -

   ^6Kad je ono Ebjatar, Ahimelekov sin, pobjegao k Davidu, on je do?ao u
   Keilu noseæi u ruci opleæak.

   ^7Kad su ?aulu javili da je David u?ao u Keilu, reèe ?aul: "Bog ga je
   predao u moje ruke jer se sam uhvatio u zamku kad je u?ao u grad s
   vratima i prijevornicama."

   ^8I ?aul sazva sav narod na oru?je da ide na Keilu i da opkoli Davida i
   njegove ljude.

   ^9Kad je David doznao da mu ?aul snuje zlo, reèe sveæeniku Ebjataru:
   "Donesi opleæak!"

   ^10Nato se David pomoli: "Jahve, Bo?e Izraelov, tvoj je sluga èuo da
   ?aul sprema navalu na Keilu da razori grad zbog mene.

   ^11Hoæe li ?aul doæi kao ?to je tvoj sluga èuo? Jahve, Bo?e Izraelov,
   odgovori svome sluzi!" A Jahve odgovori: "Doæi æe!"

   ^12David opet upita: "Hoæe li me prvaci Keile predati, mene i moje
   ljude, u ?aulove ruke?" A Jahve odgovori: "Predat æe vas!"

   ^13Tada David ustade sa svojim ljudima, bija?e ih oko ?est stotina;
   iziðo?e iz Keile te lutahu kojekuda. A kad su ?aulu javili da je David
   utekao iz Keile, odusta od vojnog pohoda.

   ^14David se skloni u pustinju u gorska skloni?ta; nastani se na gori u
   pustinji Zifu. ?aul ga je neprestano tra?io, ali ga Bog ne predade u
   njegove ruke.

   ^15David se bojao ?to je ?aul izi?ao na vojnu da napadne na njegov
   ?ivot. Zato je David ostao u pustinji Zifu, u Hor?i.

   ^16Tada ?aulov sin Jonatan krenu na put i doðe k Davidu u Hor?u i
   ohrabri ga u ime Bo?je.

   ^17Reèe mu: "Ne boj se, jer te neæe stiæi ruka moga oca ?aula. Ti æe?
   kraljevati nad Izraelom, a ja æu biti drugi do tebe; i moj otac ?aul
   zna to dobro."

   ^18I sklopi?e njih dvojica savez pred Jahvom. David osta u Hor?i, a
   Jonatan ode svojoj kuæi.

   ^19Jednoga dana doðo?e Zifejci k ?aulu u Gibeu i javi?e mu: "David se
   krije kod nas u gorskim skloni?tima u Hor?i, na brdu Hakili, ?to je
   ju?no od Je?imona.

   ^20Sada, kralju, kad god za?eli? siæi, siði, a na?e je da ga predamo u
   ruke kralju."

   ^21A ?aul odgovori: "Blagoslovio vas Jahve ?to ste me po?alili!

   ^22Idite, dakle, raspitajte se jo? i dobro razvidite mjesto kamo ga
   donesu njegovi hitri koraci; rekli su mi da je vrlo lukav.

   ^23Zato pretra?ite sve rupe u koje se zavlaèi, pa se vratite k meni kad
   budete pouzdano znali. Tada æu ja poæi s vama, pa ako bude gdje u
   zemlji, iæi æu za njegovim tragom po svim Judinim rodovima."

   ^24Tada krenu?e na put i odo?e u Zif, pred ?aulom. David je sa svojim
   ljudima bio u pustinji Maonu u Arabi, ju?no od Je?imona.

   ^25Potom i ?aul poðe sa svojim ljudima da tra?i Davida. Kad su to
   javili Davidu, siðe on u klanac koji le?i u pustinji Maonu. ?aul to
   doznade i krenu u potjeru za Davidom u pustinju Maon.

   ^26?aul je sa svojim ljudima i?ao jednom stranom planine, a David sa
   svojim ljudima drugom stranom planine. David se silno ?urio da umakne
   ?aulu. Kad je ?aul sa svojim ljudima htio prijeæi na drugu stranu da
   opkoli Davida i njegove ljude i da ih pohvata,

   ^27doðe glasnik ?aulu s porukom: "Doði br?e, Filistejci provali?e u
   zemlju!"

   ^28Tada ?aul odusta od potjere za Davidom i okrenu se protiv
   Filistejaca. Zato se prozvalo ono mjesto "Klanac razlaza".
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 David se odande uspe i nastani u engadskim gorskim skloni?tima.

   ^2Kad se ?aul vratio iz potjere za Filistejcima, javi?e mu ovo: "David
   je u Engadskoj pustinji!"

   ^3Tada ?aul uze tri tisuæe odabranih ljudi iz svega Izraela i poðe da
   tra?i Davida i njegove ljude na istok od Litica divokoza.

   ^4Iduæi doðe k ovèjim torovima pokraj puta; ondje bija?e peæina i ?aul
   uðe da èuène; a David je sa svojim ljudima sjedio u dnu peæine.

   ^5I reko?e Davidu ljudi njegovi: "Evo dana za koji ti je rekao Jahve:
   'Ja æu predati tvoga neprijatelja u tvoje ruke, postupaj s njim kako ti
   se mili!'" A David ustade i neprimjetno odsijeèe skut od ?aulova
   pla?ta.

   ^6Ali poslije zapeèe Davida savjest ?to je odsjekao skut od ?aulova
   pla?ta,

   ^7pa reèe svojim ljudima: "Oèuvao me Jahve da takvo ?to uèinim svome
   gospodaru, da dignem ruku na njega, jer je pomazanik Jahvin."

   ^8I David o?trim rijeèima ukori svoje ljude i ne dopusti im da ustanu
   na ?aula. A ?aul izaðe iz peæine i poðe svojim putem.

   ^9Zatim ustade David, iziðe iz peæine i vikne za ?aulom: "Gospodaru
   kralju!" A kad se ?aul obazre, David se baci nièice na zemlju i pokloni
   mu se.

   ^10Tada David reèe ?aulu: "Za?to slu?a? ljude koji ti govore da David
   snuje tebi propast?

   ^11Gle, upravo u ovaj dan tvoje su oèi mogle vidjeti da te Jahve predao
   danas u moje ruke u ovoj peæini. Reko?e mi da te ubijem, ali te
   po?tedjeh i rekoh: 'Neæu diæi svoje ruke na svoga gospodara, jer je
   Jahvin pomazanik.'

   ^12O, moj oèe, pogledaj i vidi skut od svoga pla?ta u mojoj ruci:
   odsjekao sam skut od tvoga pla?ta, a tebe nisam ubio; spoznaj i vidi da
   u mojoj ruci nema ni zlobe ni opaèine. Ja nisam zgrije?io protiv tebe,
   a ti vreba? na moj ?ivot da mi ga uzme?!

   ^13Jahve neka sudi izmeðu mene i tebe, Jahve neka me osveti na tebi,
   ali se moja ruka neæe diæi na tebe.

   ^14Kako ka?e stara poslovica: od nepravednika dolazi nepravda, i zato
   se moja ruka neæe diæi protiv tebe.

   ^15Za kim je izi?ao izraelski kralj? Za kim ide? u potjeru? Za mrtvim
   psom, za obiènom buhom!

   ^16Jahve neka bude sudac, on neka sudi izmeðu mene i tebe, neka ispita
   i brani moju stvar i neka mi pribavi pravdu: neka me izbavi iz tvoje
   ruke!"

   ^17Kad je David izgovorio te rijeèi ?aulu, odvrati ?aul: "Je li to tvoj
   glas, sine Davide?" I ?aul glasno zaplaka.

   ^18Zatim reèe Davidu: "Pravedniji si od mene jer ti si meni uèinio
   dobro, a ja sam tebi uèinio zlo.

   ^19A danas si okrunio svoju dobrotu prema meni, jer me Jahve predao u
   tvoje ruke, a ti me nisi ubio.

   ^20Kad se èovjek namjeri na svoga neprijatelja, pu?ta li ga da ide
   mirno svojim putem? Neka ti Jahve naplati za ono dobro ?to si mi danas
   uèinio!

   ^21Sada pouzdano znam da æe? zacijelo biti kralj i da æe se kraljevstvo
   nad Izraelom trajno odr?ati u tvojoj ruci.

   ^22Zato mi se sada zakuni Jahvom da neæe? zatrti moga potomstva poslije
   mene i da neæe? izbrisati moga imena iz moga oèinskoga doma!"

   ^23David se zakle ?aulu, ?aul ode svojoj kuæi, a David se sa svojim
   ljudima vrati u gorska skloni?ta.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Uto umrije Samuel. Sav se Izrael skupi i oplaka ga narièuæi za njim;
   i pokopa?e ga u njegovu zavièaju u Rami. A David usta i siðe u pustinju
   Paran.

   ^2U Maonu ?ivio èovjek koji je imao svoje gospodarstvo u Karmelu; bio
   je to vrlo bogat èovjek, imao je tri tisuæe ovaca i tisuæu koza. Upravo
   je tada strigao svoje ovce u Karmelu.

   ^3Taj se èovjek zvao Nabal, a njegova ?ena Abigajila. ?ena je bila
   mudra i vrlo lijepa, a èovjek surov i opak: bio je Kalebovac.

   ^4David je u pustinji èuo da Nabal stri?e svoje ovce.

   ^5Stoga posla deset momaka nalo?iv?i im: "Idite gore u Karmel, otiðite
   k Nabalu i pozdravite ga u moje ime.

   ^6I recite ovako mome bratu: 'Mir tebi, mir tvome domu, mir svemu ?to
   ima?!

   ^7Sada, èujem, stri?e? ovce. A tvoji su pastiri bili kod nas, nismo ih
   dirali, ni?ta im nije nestalo dokle god su bili u Karmelu.

   ^8Pitaj svoje sluge i kazat æe ti. Zato neka ovi momci naðu milost pred
   tobom, jer smo do?li u sveèan dan. Podaj svojim slugama i svome sinu
   Davidu ?to ti se naðe pri ruci.'"

   ^9Doðo?e momci Davidovi i ponovi?e Nabalu u Davidovo ime sve ove
   rijeèi, a onda prièeka?e.

   ^10Ali Nabal odgovori Davidovim slugama ovako: "Tko je David, tko je
   Ji?ajev sin? Danas ima mnogo slugu koji su pobjegli od svojih
   gospodara.

   ^11Zar da uzmem svoj kruh, svoju vodu, svoju stoku koju sam poklao za
   svoje strigaèe pa da to poklonim ljudima o kojima ne znam ni odakle
   su?"

   ^12Davidovi se momci okrenu?e i vrati?e se svojim putem. Kad su se
   vratili, javi?e sve ove rijeèi Davidu.

   ^13A David reèe svojim ljudima: "Pripa?ite svaki svoj maè!" I pripasa?e
   svaki svoj maè, i David pripasa svoj, i oko èetiri stotine ljudi krenu
   za Davidom, dok ih dvije stotine osta kod tovara.

   ^14A ?eni Nabalovoj, Abigajili, javio jedan od Nabalovih slugu ovo:
   "Eto, David je poslao iz pustinje glasnike da pozdrave na?ega
   gospodara, a on ih potjerao.

   ^15A ti su ljudi bili vrlo dobri prema nama: nisu nas dirali, ni?ta
   nismo izgubili dokle god smo bili u njihovoj blizini kad smo bili u
   polju.

   ^16Noæu i danju bili su nam kao bedem u sve vrijeme dok smo bili s
   njima pasuæi stada.

   ^17Razmisli sada i vidi ?to æe? uèiniti, jer je gotova pogibija na?em
   gospodaru i svemu njegovu domu; a on je opak èovjek komu se ne mo?e
   ni?ta kazati."

   ^18Abigajila brzo uze dvije stotine hljebova, dva mijeha vina, pet
   zgotovljenih ovaca, pet mjera pr?ena ?ita, sto grozdova suhoga gro?ða,
   dvije stotine smokovih kolaèa i sve to natovari na magarce.

   ^19I zapovjedi svojim slugama: "Idite preda mnom, a ja æu za vama."
   Svome mu?u Nabalu nije kazala ni?ta.

   ^20Dok je, ja?uæi na magarcu, silazila iza gorskog zavoja, David je sa
   svojim ljudima silazio nasuprot njoj, tako da se ona susrela s njima.

   ^21A David je upravo mislio: "Uzalud sam, dakle, za?tiæivao u pustinji
   sve ?to je taj èovjek imao i ni?ta mu nije nestalo od svega ?to je
   posjedovao! Sada mi vraæa zlo za dobro!

   ^22Neka Bog uèini Davidu ovo zlo i neka mu doda drugo ako Nabalu do
   zore od svega ?to ima ostavim i ono ?to mokri uza zid!"

   ^23Kad je Abigajila ugledala Davida, brzo sjaha s magarca i pade pred
   Davida nièice, pokloniv?i se do zemlje.

   ^24Baciv?i mu se tako pred noge, reèe: "Gospodaru, neka na mene padne
   krivica! Dopusti da slu?benica tvoja progovori tvojim u?ima i udostoj
   se poslu?ati rijeèi slu?benice svoje!

   ^25Neka moj gospodar ne gleda na toga opakog èovjeka, na Nabala, jer on
   s pravom nosi svoje ime: zove se Luda i ludost je s njim. A ja,
   slu?benica tvoja, nisam vidjela momaka koje je poslao moj gospodar.

   ^26Zato sada, gospodaru, ?ivoga mi Jahve, i tako ?iv bio ti, i tako ti
   Jahve koji te oèuvao da ne svali? na se krvnu krivicu i da ne pribavi?
   sebi pravdu svojom rukom: neka proðu kao Nabal tvoji neprijatelji i oni
   koji snuju zlo mome gospodaru!

   ^27A ovaj dar, ?to ga evo tvoja slu?benica nosi svome gospodaru, neka
   se dade momcima koji idu za mojim gospodarom na njegovim putovima.

   ^28Oprosti slu?benici svojoj njezinu krivnju! Zacijelo æe Jahve
   osnovati trajan dom mome gospodaru, jer moj gospodar bije Jahvine
   bojeve i za svega tvoga ?ivota neæe se naæi zlo na tebi.

   ^29Ako se tko digne da te progoni i da ti radi o glavi, neka ?ivot moga
   gospodara bude pohranjen u ?krinji ?ivota kod Jahve, tvoga Boga, a
   ?ivot tvojih neprijatelja neka on baci kao iz praæke.

   ^30I kad Jahve uèini mome gospodaru svako dobro koje ti je obeæao i kad
   te odredi da bude? knezom nad Izraelom,

   ^31onda neka ne bude na smutnju ni na gri?nju savjesti mome gospodaru
   da je ni za ?to prolio krv i da je sebi pribavio pravdu svojoj rukom. I
   kad Jahve uèini dobro mome gospodaru, sjeti se tada slu?benice svoje!"

   ^32David odgovori Abigajili: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog
   Izraelov, koji te danas poslao meni u susret!

   ^33Neka je blagoslovljena tvoja mudrost i blagoslovljena bila ti ?to si
   me danas zadr?ala da ne svalim na se krvnu krivicu i da ne pribavim
   sebi pravdu svojom rukom.

   ^34Ali, tako mi ?ivog Jahve, Boga Izraelova, koji nije dopustio da ti
   uèinim zlo: da mi nisi tako brzo izi?la u susret, zaista ne bi Nabalu
   do jutra ostalo ni ono ?to uza zid mokri!"

   ^35Nato David primi iz njezine ruke ?to mu bija?e donijela i reèe joj:
   "Vrati se s mirom svojoj kuæi. Gle, usli?ao sam tvoj glas i obazreo se
   na tebe."

   ^36Kad se Abigajila vratila k Nabalu, on je upravo imao gozbu u kuæi,
   pravu kraljevsku gozbu: Nabal bija?e veseo i sasvim pijan; zato mu ona
   ne reèe ni?ta dok nije svanulo jutro.

   ^37A ujutro, kad se Nabal otrijeznio, pripovjedi mu njegova ?ena sve
   ?to se dogodilo, a njemu obamrije srce u grudima i on osta kao da se
   skamenio.

   ^38A desetak dana poslije toga Jahve udari Nabala te umrije.

   ^39Kad David èu da je umro Nabal, reèe: "Neka je blagoslovljen Jahve,
   koji mi je ispravio nepravdu ?to mi je uèini Nabal; i Jahve je oèuvao
   svoga slugu da ne uèini zla, a svalio je Nabalovu zloæu na njegovu
   glavu!" Potom David posla poruku Abigajili da æe je uzeti za ?enu.

   ^40Davidove sluge doðo?e k Abigajili u Karmel i reko?e joj: "David nas
   je poslao k tebi da te uzme sebi za ?enu."

   ^41A ona ustade, pokloni se do zemlje i reèe: "Evo slu?benice tvoje
   koja je spremna da bude robinja i da pere noge slugama svoga
   gospodara!"

   ^42Potom Abigajila brzo ustade i zajaha na magarca, a za njom poðe pet
   njezinih dvorkinja. Tako je oti?la za Davidovim poslanicima i postala
   njegovom ?enom.

   ^43I Ahinoamom iz Jizreela bija?e se o?enio David i obje mu bjehu ?ene.

   ^44Jer ?aul bija?e svoju kæer Mikalu, Davidovu ?enu, dao Paltiju, sinu
   Laji?a iz Galima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 Ljudi iz Zifa doðo?e ?aulu i javi?e mu: "David se krije na Hakilskom
   brdu, nasuprot Je?imonu."

   ^2?aul tada krenu na put i siðe u pustinju Zif, a s njim tri tisuæe
   izabranih Izraelaca, da tra?i Davida u pustinji Zifu.

   ^3?aul se utabori podno Hakilskog brda, koje je nasuprot Je?imonu, kraj
   puta. David, koji je boravio u pustinji, opazi da je ?aul do?ao onamo
   da ga progoni.

   ^4Zato David posla uhode i sazna da je ?aul zaista do?ao.

   ^5David se podi?e i doðe do mjesta gdje se ?aul bio utaborio. Tu David
   ugleda mjesto gdje su spavali ?aul i Abner, sin Nerov, njegov vojvoda:
   ?aul je spavao usred tabora, a vojska le?ala u krugu oko njega.

   ^6David se obrati Hetitu Ahimeleku i Abi?aju, sinu Sarvijinu a bratu
   Joabovu, i reèe im: "Tko æe sa mnom u tabor sve do ?aula?" A Abi?aj
   odgovori: "Ja æu s tobom."

   ^7I tako David i Abi?aj doprije?e noæu do vojske: i gle, ?aul le?a?e i
   spava?e u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner i
   vojnici le?ahu oko njega.

   ^8Tada Abi?aj reèe Davidu: "Danas ti je Bog predao tvoga neprijatelja u
   tvoje ruke; zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem
   za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi neæe trebati."

   ^9Ali David odgovori Abi?aju: "Nemoj ga ubijati! Jer tko æe dignuti
   ruku svoju na Jahvina pomazanika i ostati neka?njen?"

   ^10Jo? nastavi David: "?ivoga mi Jahve, i udarit æe ga Jahve, bilo da
   æe mu doæi njegov dan da umre, bilo da æe otiæi u boj i poginuti.

   ^11Ne dao mi Jahve da dignem ruku na pomazanika Jahvina! Nego uzmi sada
   koplje ?to mu je kod uzglavlja i vrè za vodu, pa hajdemo!"

   ^12I uze David koplje i vrè za vodu ?to su bili kod ?aulova uzglavlja i
   oni odo?e: nitko nije ni?ta vidio ni opazio, nitko se nije probudio,
   nego su svi spavali jer bija?e na njih pao dubok san od Jahve.

   ^13David prijeðe na drugu stranu i stade na vrh gore u nekoj daljini,
   tako da je meðu njima bio velik prostor.

   ^14Tada viknu vojsci i Abneru, Nerovu sinu, ovako: "Zar se neæe?
   odazvati, Abnere?" A Abner se odazva i upita: "Tko si ti ?to
   uznemiruje? kralja?"

   ^15A David odgovori Abneru: "Nisi li ti junak? I tko ti je ravan u
   Izraelu? Pa za?to onda nisi èuvao kralja, svoga gospodara? Jedan je od
   ratnika si?ao do vas da ubije kralja, tvoga gospodara.

   ^16Nije lijepo to ?to si uèinio. Tako mi ?ivog Jahve, zaslu?ili ste
   smrt ?to niste èuvali svoga gospodara, pomazanika Jahvina. Pogledaj
   sada gdje je kraljevo koplje i gdje je vrè za vodu ?to mu bija?e do
   uzglavlja!"

   ^17Tada ?aul poznade Davidov glas i upita: "Je li to tvoj glas, sine
   Davide?" A David odgovori: "Jest, kralju gospodaru!"

   ^18I nastavi: "Za?to moj gospodar progoni svoga slugu? ?to sam uèinio?
   Kakva je krivica u mojoj ruci?

   ^19Zato neka se sada moj gospodar i kralj udostoji poslu?ati rijeèi
   svoga sluge: ako te Jahve di?e protiv mene, neka se prinosnicom ubla?i;
   ako li to èine sinovi ljudski, neka su prokleti pred Jahvom jer su me
   izagnali, tako da ne mogu imati udjela u ba?tini Jahvinoj, kao da su mi
   govorili: 'Idi, slu?i tuðim bogovima!'

   ^20Zato neka ne padne moja krv na zemlju daleko od Jahvina lica. Jer
   kralj je Izraelov izi?ao u lov na moj ?ivot, kao kad tko goni jarebicu
   po planini."

   ^21Tada ?aul reèe: "Zgrije?io sam! Vrati mi se, sine Davide, neæu ti
   vi?e èiniti zla, kad je danas moj ?ivot u oèima tvojim bio tako drag.
   Jest, ludo sam radio i te?ko sam pogrije?io!"

   ^22A David odgovori: "Evo kraljeva koplja, neka doðe jedan od momaka i
   neka ga uzme!

   ^23A Jahve æe vratiti svakome po njegovoj pravdi i po njegovoj
   vjernosti: danas te Jahve bija?e predao u moje ruke, ali nisam htio
   diæi ruke svoje na pomazanika Jahvina.

   ^24I gle, kako je danas tvoj ?ivot bio drag u mojim oèima, tako neka
   moj ?ivot bude drag u Jahvinim oèima! I neka me Jahve izbavi iz svake
   nevolje!"

   ^25A ?aul doviknu Davidu: "Budi mi blagoslovljen, sine Davide! Zacijelo
   æe? izvr?iti svoje djelo i uspjet æe?!" Potom David ode svojim putem, a
   ?aul se vrati svojoj kuæi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 David reèe u sebi: "Ipak æu jednoga dana poginuti od ?aulove ruke.
   Zato nema ni?ta bolje za me nego da se spasim u zemlju Filistejaca.
   Tada æe ?aul odustati da me dalje tra?i po svim krajevima Izraelovim i
   izbavit æu se iz njegove ruke."

   ^2David se dakle podi?e i prijeðe, sa ?est stotina ljudi koje je imao,
   k Aki?u, sinu Maokovu, kralju Gata.

   ^3David se nastani kod Aki?a u Gatu, on i njegovi ljudi, svaki sa
   svojom obitelji, a David sa svoje dvije ?ene, Ahinoamom Jizreelkom i
   Abigajilom, Nabalovom ?enom iz Karmela.

   ^4Kad je ?aul doznao da je David pobjegao u Gat, nije ga vi?e progonio.

   ^5David reèe Aki?u: "Ako sam na?ao milost u tvojim oèima, neka mi dadu
   mjesto u jednom gradu u zemlji da se nastanim u njemu. Za?to da tvoj
   sluga stanuje kod tebe u kraljevskom gradu?"

   ^6Aki? mu jo? istoga dana dade Siklag. Stoga Siklag pripada do
   dana?njega dana kraljevima Jude.

   ^7I osta David u filistejskoj zemlji godinu dana i èetiri mjeseca.

   ^8David je sa svojim ljudima izlazio da pljaèka Ge?urce, Girzijce i
   Amaleèane, jer su to bili stanovnici zemlje od Telama preko ?ura sve do
   egipatske zemlje.

   ^9David je pusto?io zemlju ne ostavljajuæi na ?ivotu ni èovjeka ni
   ?ene, otimao je ovce i goveda, magarce, deve i haljine i vraæao se da
   sve to donese Aki?u.

   ^10Aki? bi ga pitao: "Gdje ste danas pljaèkali?" A David bi odgovorio
   da su pljaèkali u Negebu Judinu ili u Negebu Jerahmeelskom ili u Negebu
   Kenijskom.

   ^11David nije ostavljao na ?ivotu ni èovjeka ni ?ene da ih dovede u Gat
   jer mi?lja?e: "Mogli bi nas optu?iti i reæi: 'Tako je David radio.'"
   Takav je imao obièaj za sve vrijeme dok je boravio u filistejskoj
   zemlji.

   ^12Aki? je vjerovao Davidu i govorio u sebi: "Ba? se omrazio svome
   narodu, Izraelu! Zato æe mi biti sluga dovijeka!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 U ono vrijeme Filistejci skupi?e svoje èete za rat protiv Izraela. I
   Aki? reèe Davidu: "Znaj da æe? iæi sa mnom na vojsku, ti i tvoji
   ljudi!"

   ^2A David odgovori Aki?u: "Dobro! Sad æe? vidjeti ?to æe uèiniti tvoj
   sluga!" A Aki? odvrati Davidu: "Dobro! Zato æu te postaviti da bude?
   mojim èuvarom zauvijek."

   ^3Samuel bija?e umro, a sav ga Izrael bija?e oplakao narièuæi za njim.
   Ukopali su ga u njegovu gradu Rami. A ?aul bija?e istjerao iz zemlje
   sve zazivaèe duhova i vraèeve.

   ^4Dok su se Filistejci skupljali te do?li i utaborili se kod ?unema,
   ?aul skupi sve Izraelce te se utabori na Gilboi.

   ^5Kad ?aul ugleda filistejski tabor, upla?i se i srce mu sna?no
   zadrhta.

   ^6?aul upita za savjet Jahvu, ali mu Jahve ne dade odgovora - ni u
   snima, ni po Urimu, ni preko proroka.

   ^7Zato ?aul reèe svojim slugama: "Potra?ite mi ?enu koja zaziva duhove
   da odem k njoj i upitam je." A sluge mu odgovori?e: "Evo, u En Doru ima
   ?ena koja zaziva duhove."

   ^8Tada se ?aul preru?i, obuèe druge haljine i otputi se sa dva èovjeka.
   I doðe noæu k onoj ?eni i reèe joj: "Daj mi vraèaj pomoæu duha i dozovi
   mi onoga koga ti reknem."

   ^9A ?ena mu odgovori: "Ta ti zna? ?to je uèinio ?aul i kako je
   istrijebio iz zemlje zazivaèe duhova i vraèeve. Za?to postavlja? zamke
   mome ?ivotu da me pogubi??"

   ^10A ?aul joj se zakle Jahvom govoreæi: "Tako mi ?ivog Jahve, neæe?
   biti ni?ta kriva za ovo!"

   ^11Tada ?ena zapita: "Koga da ti dozovem?" A on odgovori: "Dozovi mi
   Samuela!"

   ^12Kad ?ena ugleda Samuela, povika iza glasa, a onda reèe ?aulu: "Za?to
   si me prevario? Ta ti si ?aul!"

   ^13A kralj joj odvrati: "Ne boj se! Nego ?to vidi??" A ?ena odgovori
   ?aulu: "Vidim ne?to bo?ansko ?to se di?e iz zemlje."

   ^14?aul je upita: "Kakva je oblièja?" A ona odgovori: "Izlazi starac,
   ogrnut pla?tem." Tada ?aul spozna da je to Samuel, pa pade licem do
   zemlje i pokloni se.

   ^15Samuel upita ?aula: "Za?to si pomutio moj mir dozivajuæi me gore?" A
   ?aul odgovori: "U velikoj sam nevolji jer su Filistejci zavoj?tili na
   me, a Bog se okrenuo od mene i ne odgovara mi vi?e ni preko proroka ni
   u snima. Zato sam dozvao tebe da me pouèi? ?to da èinim."

   ^16A Samuel odvrati: "Za?to mene pita? kad se Jahve odvratio od tebe i
   postao ti neprijateljem?

   ^17Jahve ti je uèinio kako ti je kazao preko mene: istrgao je
   kraljevstvo iz tvoje ruke i dao ga tvome suparniku, Davidu,

   ^18jer nisi poslu?ao rijeèi Jahvinih i jer nisi izvr?io njegova
   ?estokog gnjeva na Amaleku: stoga ti je Jahve danas ovako uèinio.

   ^19Jahve æe predati, zajedno s tobom, i Izraela u filistejske ruke.
   Sutra æe? sa svojim sinovima biti sa mnom, a i tabor izraelski Jahve æe
   predati u filistejske ruke."

   ^20?aul se u?asnu i pade na zemlju kako je dug. Spopade ga silan strah
   od Samuelovih rijeèi. I ponestade mu snage, jer nije ni?ta jeo cijeli
   dan i cijelu noæ.

   ^21Kad ona ?ena doðe k ?aulu i opazi kako je sav zapla?en, reèe mu:
   "Gle, tvoja je slu?benica poslu?ala tvoju rijeè, stavila sam svoj ?ivot
   na kocku i poslu?ala tvoje zapovijedi koje si mi nalo?io.

   ^22Zato sada poslu?aj i ti rijeèi slu?benice svoje: dopusti da ti
   pru?im zalogaj kruha; jedi da ti se vrati snaga te uzmogne? poæi svojim
   putem."

   ^23Ali on ne htjede nego reèe: "Neæu jesti!" Ali kad ga zaokupi?e
   njegove sluge, zajedno sa ?enom, poslu?a ih, ustade sa zemlje i sjede
   na postelju.

   ^24?ena je imala kod kuæe tele u tovu. Brzo ga zakla, zatim uze bra?na,
   umijesi ga i napeèe beskvasnoga kruha.

   ^25Potom stavi sve pred ?aula i njegove ljude. Po?to su jeli, ustado?e
   i jo? iste noæi krenu?e natrag.
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 Filistejci skupi?e sve svoje èete u Afeku, a Izraelci se utabori?e
   kod izvora u Jizreelu.

   ^2Filistejski su knezovi prolazili sa svojim stotinama i tisuæama, a
   David i njegovi ljudi i?li su sasvim na kraju s Aki?em.

   ^3Filistejski knezovi zapita?e: "?to hoæe ti Hebreji ovdje?" A Aki?
   odgovori filistejskim knezovima: "Pa ovo je David, sluga izraelskoga
   kralja ?aula! Veæ je godinu-dvije kod mene, ali nisam na?ao na njemu
   ni?ta sumnjivo od onoga dana kad je prebjegao k meni pa do dana?njega
   dana."

   ^4Ali filistejski knezovi planu?e na njega i reko?e mu: "Po?alji toga
   èovjeka natrag, neka se vrati na mjesto koje si mu oznaèio. Neka ne ide
   s nama u boj, da se ne okrene protiv nas u boju! Èime bi se on opet
   umilio svome gospodaru ako ne glavama ovih na?ih ljudi?

   ^5To je onaj isti David o kome se pjevalo igrajuæi: 'Pobi ?aul svoje
   tisuæe, David na desetke tisuæa!'"

   ^6Tada Aki? dozva Davida i reèe mu: "?ivoga mi Jahve, ti si po?ten i
   meni bi drago bilo da me prati? u pokretima moje vojske, jer nisam
   na?ao nikakva zla na tebi od onoga dana kad si do?ao k meni pa do
   dana?njega dana. Ali nisi drag u oèima knezova.

   ^7Zato se sada vrati i otiði s mirom kuæi da ne ozlovolji? filistejske
   knezove!"

   ^8David odvrati Aki?u: "Ta ?to sam uèinio i ?to si zamjerio svome sluzi
   od onoga dana kad sam stupio u tvoju slu?bu pa do dana?njega dana da ne
   mogu iæi da se bijem s neprijateljima svoga gospodara kralja?"

   ^9A Aki? odgovori Davidu: "Ti zna? da si mi drag kao Bo?ji anðeo, ali
   su filistejski knezovi rekli: 'Neka ne ide s nama u boj!'

   ^10Zato ustanite rano ujutro, ti i sluge tvoga gospodara koji su do?li
   s tobom, i otiðite na mjesto koje sam vam oznaèio. I nemoj gajiti u
   svom srcu nikakve mr?nje jer si mi mio. Ustat æete, dakle, u rano
   jutro, èim svane, i otiæi æete!"

   ^11Tako David sa svojim ljudima ustade rano i krenu odmah ujutro i
   vrati se u filistejsku zemlju, a Filistejci odo?e u Jizreel.
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 Kad je David sa svojim ljudima treæi dan stigao u Siklag, a to
   Amaleèani bijahu navalili na Negeb i na Siklag; opljaèkali su Siklag i
   ognjem ga spalili.

   ^2Zarobili su ?ene i sve koji su bili ondje, malo i veliko. Nisu ubili
   nikoga, nego su samo odveli roblje i oti?li svojim putem.

   ^3Kad je, dakle, David sa svojim ljudima do?ao u grad, vidje?e da je
   grad spaljen, a njihove ?ene, njihovi sinovi i njihove kæeri odvedeni u
   ropstvo.

   ^4Tada David i ljudi koji bijahu s njim podigo?e glas i plakahu dok im
   nije ponestalo snage za plaè.

   ^5I obje Davidove ?ene bijahu odvedene u ropstvo - Ahinoama Jizreelka i
   Abigajila, Nabalova ?ena iz Karmela.

   ^6David se na?ao u velikoj nevolji jer su ljudi poèeli govoriti da æe
   ga kamenovati, buduæi da su svi bili ogorèeni, svaki zbog svojih sinova
   i zbog svojih kæeri. Ali se David ohrabri u Jahvi, svome Bogu.

   ^7David reèe sveæeniku Ebjataru, Ahimelekovu sinu: "Donesi mi ovamo
   opleæak!" I Ebjatar donese Davidu opleæak.

   ^8Tada David upita Jahvu za savjet govoreæi: "Hoæu li u potjeru za onim
   razbojnicima i hoæu li ih stiæi?" A on mu odgovori: "Idi u potjeru jer
   æe? ih zacijelo stiæi i zarobljenike æe? izbaviti."

   ^9I poðe David sa ?est stotina ljudi koji bijahu s njim i doðo?e do
   potoka Besora.

   ^10Odavde David sa èetiri stotine ljudi nastavi potjeru, a ostado?e
   dvije stotine ljudi ?to bijahu tako umorni da nisu mogli prijeæi preko
   potoka Besora.

   ^11U polju naiðo?e na nekog Egipæanina. Dovedo?e ga k Davidu, dado?e mu
   kruha da jede i vode da pije.

   ^12Dado?e mu grudu smokava i dva grozda suhoga gro?ða. Kad je to pojeo,
   vratio mu se ?ivot, jer tri dana i tri noæi ne bija?e ni?ta jeo i ni?ta
   pio.

   ^13Tada ga David upita: "Èiji si ti i odakle si?" A on odgovori: "Ja
   sam Egipæanin, sluga jednog Amaleèanina. Moj me gospodar ostavio jer
   sam se razbolio prije tri dana.

   ^14Bili smo provalili u Negeb Keretski i Negeb Judejski, i u Negeb
   Kalebov, a Siklag smo zapalili ognjem."

   ^15David ga upita: "Hoæe? li me odvesti k toj razbojnièkoj dru?bi?" A
   on odgovori: "Zakuni mi se Bogom da me neæe? pogubiti i da me neæe?
   predati u ruke mome gospodaru, pa æu te odvesti k njima!"

   ^16On ga, dakle, odvede, i gle, oni se bijahu razasuli po svem onom
   kraju, jeduæi, pijuæi i slaveæi slavlje zbog svega velikog plijena ?to
   su ga oteli iz zemlje filistejske i iz zemlje Judine.

   ^17I David ih poèe biti i tukao ih je od zore do mraka, izvr?ujuæi na
   njima "herem", kleto uni?tenje. Nitko od njih nije izmakao, osim èetiri
   stotine momaka, koji zajaha?e na deve i pobjego?e.

   ^18Tako je David izbavio sve ?to su bili oteli Amaleèani; i obje svoje
   ?ene izbavi David.

   ^19I ni?ta im nije nestalo, od najmanjih stvari do najveæih, od plijena
   sve do sinova i kæeri, sve ?to im bija?e oteto: sve je vratio David.

   ^20Tada uze?e sve ovce i goveda, dotjera?e ih pred njega vièuæi: "Ovo
   je plijen Davidov!"

   ^21Kad je David do?ao k onim dvjema stotinama ljudi koji bijahu sustali
   te ne mogahu iæi za Davidom i koje on bija?e ostavio kod potoka Besora,
   iziðo?e oni u susret Davidu i èeti njegovoj: pribli?iv?i se Davidu i
   èeti, pozdravi?e ih.

   ^22Tada progovori?e svi zlobnici i ni?tarije izmeðu ljudi koji su i?li
   s Davidom i reko?e: "Buduæi da nisu i?li s nama, ne dajmo im ni?ta od
   plijena koji smo izbavili, nego samo svakome njegovu ?enu i njegovu
   djecu, neka ih povedu sa sobom i neka idu!"

   ^23Ali David reèe: "Ne èinite tako, braæo moja, poslije onoga ?to nam
   je dao Jahve: on nas je èuvao i predao nam u ruke razbojnièku dru?bu
   koja bija?e izi?la protiv nas.

   ^24Ta tko æe vas poslu?ati u tome? Jer kakav je dio onome koji ide u
   boj, takav je dio onome koji ostaje kod tovara. Jednak dio neka imaju
   svi."

   ^25Tako ostade od onoga dana unapredak. David to uèini uredbom i
   zakonom u Izraelu sve do dana?njeg dana.

   ^26Kad je David do?ao u Siklag, posla dio plijena starje?inama Jude, po
   pojedinim njihovim gradovima, s porukom: "Evo za vas dar od plijena
   Jahvinih neprijatelja!"

   ^27Onima u Betulu, onima u Rami u Negebu i onima u Jatiru;

   ^28onima u Aroeru, onima u Sifmotu i onima u E?temoi;

   ^29onima u Karmelu, onima u jerahmeelskim gradovima i onima u kenijskim
   gradovima;

   ^30onima u Hormi, onima u Bor A?anu i onima u Eteru;

   ^31onima u Hebronu i u svim onima mjestima u koja je dolazio David sa
   svojim ljudima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 Filistejci su zavoj?tili na Izraelce, a Izraelci su pobjegli pred
   njima i padali pobijeni po gori Gilboi.

   ^2Filistejci stisnu?e ?aula i njegove sinove i pogubi?e ?aulove sinove
   Jonatana, Abinadaba i Malki-?uu.

   ^3Boj je postao ?e?æi oko ?aula. Iznenadi?e ga strijelci s lukovima i
   on pade te?ko ranjen od strijelaca.

   ^4?aul tada reèe svome ?titono?i: "Izvuci svoj maè i probodi me da ne
   doðu ti neobrezanici i ne narugaju mi se." Ali se njegov ?titono?a
   prestravi i ne htjede toga uèiniti. Zato ?aul uze maè i baci se na nj.

   ^5Kad je ?titono?a vidio da je ?aul umro, baci se i on na svoj maè i
   umrije s njim.

   ^6Tako onoga dana pogibo?e zajedno ?aul, njegova tri sina, njegov
   ?titono?a i svi njegovi ljudi.

   ^7Kad Izraelci koji bijahu na drugoj strani doline i na drugoj strani
   Jordana vidje?e da su sinovi Izraelovi pobjegli i da je poginuo ?aul sa
   sinovima, ostavi?e svoje gradove te se razbje?a?e. Filistejci doðo?e i
   nastani?e se u njima.

   ^8Kad su sutradan do?li Filistejci da oplijene pobijeðene, naðo?e ?aula
   i njegova tri sina gdje le?e na gori Gilboi.

   ^9Oni mu odsjeko?e glavu i skido?e s njega oru?je, koje posla?e po svoj
   filistejskoj zemlji naokolo, javljajuæi veselu vijest svojim idolima i
   narodu.

   ^10Potom oru?je metnu?e u A?tartin hram, a ?aulovo mrtvo tijelo pribi?e
   na zid grada Bet ?ana.

   ^11Ali kad oni u Jabe?u Gileadskom èu?e ?to su Filistejci uèinili od
   ?aula,

   ^12ustado?e svi hrabri ljudi i, po?to su hodili svu noæ, uze?e ?aulovo
   mrtvo tijelo i tjelesa njegovih sinova sa zida grada Bet ?ana pa ih
   doneso?e u Jabe? i ondje spali?e.

   ^13Potom uze?e njihove kosti i ukopa?e ih pod tamarisom u Jabe?u i
   posti?e sedam dana.
     __________________________________________________________________

2 Samuel
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Poslije ?aulove smrti David se vratio kuæi pobijediv?i Amaleèane.
   Dva je dana proveo u Siklagu.

   ^2Treæega dana doðe neki èovjek iz ?aulova tabora, razdrtih haljina i
   prahom posute glave. Do?av?i k Davidu, baci se na zemlju i pokloni mu
   se.

   ^3David ga upita: "Odakle dolazi??" A on mu odgovori: "Umakao sam iz
   izraelskog tabora."

   ^4A David ga upita: "?to se dogodilo? Pripovijedaj mi!" On odvrati:
   "Narod je pobjegao iz boja, a mnogo je ljudi i poginulo. Mrtvi su i
   ?aul i njegov sin Jonatan."

   ^5Nato David upita mladoga glasono?u: "Kako zna? da je poginuo ?aul i
   njegov sin Jonatan?"

   ^6A mladi glasono?a odgovori: "Sluèajno sam do?ao na goru Gilbou i
   vidio ?aula kako se upro u svoje koplje, a bojna kola i konjanici
   natisnuli se za njim.

   ^7?aul, obazrev?i se, ugleda mene pa me zovnu, a ja mu se odazvah: 'Evo
   me!'

   ^8I upita me on: 'Tko si ti?' A ja mu odgovorih: 'Amaleèanin sam.'

   ^9Tada mi on reèe: 'Doði ovamo k meni pa me ubij, jer me obuzeo smrtni
   grè, a du?a je jo? sva u meni!'

   ^10Pristupih k njemu i zadadoh mu smrtni udarac, jer sam znao da neæe
   pre?ivjeti nakon pada. Zatim uzeh kraljevski znak koji mu bija?e na
   glavi i narukvicu koju ima?e na ruci i, evo, donesoh to svome
   gospodaru."

   ^11Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a tako i svi ljudi
   koji bijahu s njim.

   ^12I naricali su, plakali i postili do veèera za ?aulom i za njegovim
   sinom Jonatanom, za Jahvinim narodom i za domom Izraelovim ?to izginu?e
   od maèa.

   ^13Potom David upita mladoga glasono?u: "Odakle si ti?" A on odgovori:
   "Ja sam sin jednoga do?ljaka, Amaleèanina."

   ^14Tada mu reèe David: "Kako se nisi bojao diæi ruku da ubije?
   pomazanika Jahvina?"

   ^15I dozva David jednoga od momaka i zapovjedi mu: "Doði ovamo i smakni
   ga!" Udari ga momak i on umrije.

   ^16A David mu jo? doviknu: "Tvoja krv na tvoju glavu! Tvoja su usta
   posvjedoèila protiv tebe kad si rekao: 'Ja sam ubio pomazanika
   Jahvina.'"

   ^17Tada David zapjeva ovu tu?aljku za ?aulom i za njegovim sinom
   Jonatanom.

   ^18Zapisana je u Knjizi Pravednikovoj da je uèe sinovi Judini. David
   reèe:

   ^19"Oh, kako ti slava pade, Izraele, izginu?e div-junaci na tvom visu!

   ^20O porazu vi u Gatu ne prièajte, a?kelonskim ulicama ne glasite, da
   se kæeri ne vesele filistejske, mlade ?ene da ne klièu nevjernièke.

   ^21O Gilbojske gore klete, rosa na vas ne padala nit vas ki?a s neba
   prala! Va?a polja ne vraæala rod za sjeme, jer kod vas je osramoæen
   ?tit junaka! ?tit ?aulov nije bio uljem mazan,

   ^22nego krvlju ranjenika, ma?æu palih! Luk Jonate nikad nije proma?io,
   maè ?aulov nikad bezuspje?an bio!

   ^23?aul i Jonata, ljupki, ponositi, ni ?ivi se ne rasta?e, ni u smrti!
   Od orlova bjehu br?i, od lavova snagom jaèi!

   ^24Za ?aulom sad plaèite, Izraelke, jer je u kras i u grimiz vas
   odijevo! Uz to zlatan nakit on je na ruho vam prièvr?æivo.

   ^25Usred boja poginu?e div-junaci! Smrt me tvoja, Jonatane, o?alosti!

   ^26?ao mi je tebe, brate, Jonatane! Kako li mi drag bija?e ti veoma!
   Ljubav tvoja bje?e meni jo? od ?enske èudesnija.

   ^27Oh, kako su izginuli div-junaci, i oru?je bojno kako skr?eno je!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Poslije toga David upita Jahvu ovako: "Treba li da poðem u koji
   Judin grad?" A Jahve mu odgovori: "Poði!" David opet upita: "Kamo da
   poðem?" A odgovor bje?e: "U Hebron!"

   ^2Tako David ode onamo, a s njim i njegove dvije ?ene, Ahinoama iz
   Jizreela i Abigajila, Nabalova ?ena iz Karmela.

   ^3I ljudi koji bijahu s Davidom odo?e s njim, svaki sa svojom obitelji,
   i nastani?e se u gradiæima Hebrona.

   ^4Tada doðo?e ljudi iz Jude i pomaza?e ondje Davida za kralja nad domom
   Judinim. Tada javi?e Davidu da su ljudi iz Jabe?a u Gileadu pokopali
   ?aula.

   ^5Nato David posla glasnike k Jabe?anima u Gileadu i poruèi im: "Budite
   blagoslovljeni od Jahve ?to ste izvr?ili to djelo ljubavi prema svome
   gospodaru ?aulu i ?to ste ga pokopali!

   ^6Zato neka vam Jahve iska?e svoju ljubav i dobrotu, a i ja æu vam
   uèiniti dobro zato ?to ste tako radili.

   ^7A sada se ohrabrite i budite junaci, jer je ?aul, va? gospodar,
   poginuo, a mene je Judin dom pomazao za svoga kralja."

   ^8Ali Abner, sin Nerov, vojvoda ?aulove vojske, bija?e uzeo ?aulova
   sina I?baala i doveo ga prijeko u Mahanajim.

   ^9Ondje ga je postavio za kralja nad Gileadom, nad A?eranima, nad
   Jizreelom, Efrajimom, Benjaminom i nad svim Izraelom.

   ^10I?baalu, sinu ?aulovu, bija?e èetrdeset godina kad je postao kraljem
   nad Izraelom, a kraljevao je dvije godine. Samo je Judin dom pristao uz
   Davida.

   ^11A David je kraljevao u Hebronu nad Judinim domom sedam godina i ?est
   mjeseci.

   ^12Potom iziðe Abner, Nerov sin, s ljudima ?aulova sina I?baala iz
   Mahanajima prema Gibeonu.

   ^13Ali i Joab, Sarvijin sin, iziðe s Davidovim ljudima iz Hebrona i
   srete se s njima kod Gibeonskog jezera. Tu se zaustavi?e, ovi s jedne
   strane jezera, a oni s druge strane.

   ^14Tada Abner reèe Joabu: "Neka ustanu mladiæi i neka se bore pred
   nama!" A Joab odgovori: "Neka ustanu!"

   ^15I ustado?e, pa ih izbroji?e: dvanaest od Benjamina za I?baala,
   ?aulova sina, i dvanaest od Davidovih ljudi.

   ^16I svaki dohvati svoga protivnika za glavu i zabode mu maè u bok,
   tako da su svi popadali zajedno. Zato se to mjesto prozvalo Polje
   bokova, a le?i kod Gibeona.

   ^17Potom se zametnu onoga dana vrlo ?estoka bitka i Davidove èete
   razbi?e Abnera i Izraelce.

   ^18A bijahu ondje tri Sarvijina sina: Joab, Abi?aj i Asahel; a Asahel
   bija?e brz u trku kao gazela u polju.

   ^19I jurnu Asahel u potjeru za Abnerom; u stopu je slijedio Abnera ne
   skreæuæi ni desno ni lijevo.

   ^20Abner se obazre i upita: "Jesi li to ti, Asahele?" A on odgovori:
   "Jesam."

   ^21A Abner mu reèe: "Okreni se nadesno ili nalijevo pa zgrabi jednoga
   od tih mladiæa i uzmi njegovu odoru!" Ali Asahel nije htio da skrene od
   njega.

   ^22Abner opet reèe Asahelu: "Ukloni se od mene! Za?to da te sastavim sa
   zemljom? Kako bih onda jo? smio doæi na oèi tvome bratu Joabu?"

   ^23Ali on nikako nije htio da se ukloni. Zato ga Abner udari stra?njim
   krajem koplja u trbuh tako da mu je koplje iza?lo kroz leða van: on
   ondje pade i umrije na mjestu. I ustavljao se tko god je do?ao na ono
   mjesto gdje je pao i umro Asahel.

   ^24Ali Joab i Abi?aj nastavi?e da gone Abnera, a kad je sunce za?lo,
   stigo?e do bre?uljka Ame, koji le?i istoèno od doline, na putu prema
   Gebi.

   ^25Dotle se Benjaminovi sinovi skupi?e za Abnerom, sastavi?e èetu i
   stado?e na vrh bre?uljka Ame.

   ^26Tada Abner viknu Joabu: "Zar æe nas dovijeka pro?dirati maè? Ne zna?
   li da æe to svr?iti nesreæom? Kad æe? napokon kazati svojim ljudima da
   se okane gonjenja svoje braæe?"

   ^27A Joab odvrati: "Tako mi ?ivog Jahve, da ti nisi progovorio, tek bi
   se sutra ujutro ovi ljudi okanili gonjenja svoje braæe."

   ^28Nato Joab zatrubi u rog i sva vojska stade: prestado?e goniti
   Izraela i ne nastavi?e boja.

   ^29Abner i njegovi ljudi i?li su kroz Arabu cijelu onu noæ; onda
   prijeðo?e preko Jordana, nastavi?e put cijelo jutro i stigo?e napokon u
   Mahanajim.

   ^30Kad je Joab odustao od potjere za Abnerom i skupio svu vojsku,
   vidje?e da izmeðu Davidovih ljudi nema devetnaestorice, i uz to
   Asahela.

   ^31A Davidovi su ljudi od Benjaminovih sinova, Abnerovih vojnika,
   pobili tri stotine i ?ezdeset ljudi.

   ^32Asahela poneso?e i pokopa?e u grobu njegova oca u Betlehemu. A Joab
   i njegovi ljudi i?li su svu noæ i veæ se bija?e zadanilo kad stigo?e u
   Hebron.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Rat izmeðu ?aulove kuæe i Davidove kuæe potrajao je jo? dugo
   vremena, ali je David sve vi?e jaèao, a ?aulova kuæa postajala sve
   slabija.

   ^2Davidu se rodi?e sinovi u Hebronu. Prvenac mu je bio Amnon, od
   Ahinoame Jizreelke;

   ^3drugi mu je bio Kileab, od Abigajile, ?ene Nabalove iz Karmela; treæi
   Ab?alom, sin Maake, kæeri ge?urskoga kralja Tolmaja;

   ^4èetvrti Adonija, sin Hagitin; peti ?efatja, sim Abitalin;

   ^5?esti Jitream, od Egle, Davidove ?ene. Ti se Davidu rodi?e u Hebronu.

   ^6Dok je trajao rat izmeðu ?aulove kuæe i Davidove kuæe, Abner je
   malo-pomalo prisvajao svu vlast u ?aulovoj kuæi.

   ^7A u kuæi bija?e ?aulova inoèa po imenu Rispa, kæi Ajina: nju Abner
   uze sebi. A I?baal upita Abnera: "Za?to si se pribli?io inoèi moga
   oca?"

   ^8Na te I?baalove rijeèi Abner se razgnjevi i reèe: "Zar sam ja pasja
   glava u Judi? Do danas sam samo dobro èinio domu tvoga oca ?aula,
   njegovoj braæi i njegovim prijateljima; nisam dopustio da padne? u
   Davidove ruke, a ti me danas prekorava? zbog obiène ?ene!

   ^9Neka Abneru Bog uèini ovo zlo i neka mu doda drugo ako ne izvr?im
   kako se Jahve zakleo Davidu:

   ^10da æe oduzeti kraljevstvo ?aulovoj kuæi i da æe utvrditi Davidov
   prijesto nad Izraelom i nad Judom od Dana pa do Beer ?ebe!"

   ^11I?baal se ne usudi odgovoriti ni rijeèi Abneru jer ga se boja?e.

   ^12Nato Abner posla glasnike k Davidu i poruèi mu: "Èija je zemlja?"
   Htio je reæi: "Uèini savez sa mnom i moja æe ti ruka pomoæi da okupi?
   oko sebe svega Izraela."

   ^13David odgovori Abneru: "Dobro! Uèinit æu savez s tobom! Ali samo
   jedno tra?im od tebe: ne smije? mi doæi na oèi ako ne dovede? sa sobom
   Mikalu, ?aulovu kæer, kad doðe? da vidi? moje lice."

   ^14Ujedno posla David glasnike i k I?baalu, ?aulovu sinu, s porukom:
   "Vrati mi moju ?enu Mikalu, koju sam stekao stotinom filistejskih
   obrezaka."

   ^15I?baal posla po nju i uze je od njezina mu?a Paltiela, Laji?eva
   sina.

   ^16A njezin mu? poðe s njom i pratio ju je plaèuæi sve do Bahurima.
   Tada mu Abner reèe: "Hajde, vrati se sada kuæi!" I on se vrati.

   ^17Abner je veæ bio razgovarao s Izraelovim starje?inama i rekao im:
   "Veæ odavna ?elite Davida za svoga kralja.

   ^18Uèinite to sada, jer je Jahve rekao o Davidu ovo: 'Rukom svoga sluge
   Davida izbavit æu svoj narod Izraela iz ruke filistejske i iz ruku svih
   njegovih neprijatelja.'"

   ^19Tako je Abner govorio i Benjaminovim sinovima, a onda je oti?ao u
   Hebron da javi Davidu sve ?to se svidjelo Izraelu i domu Benjaminovu.

   ^20Kad je Abner do?ao k Davidu u Hebron, i s njim dvadeset ljudi, David
   priredi gozbu Abneru i ljudima koji bijahu s njim.

   ^21Tada Abner reèe Davidu: "Hajdemo! Ja æu skupiti svega Izraela oko
   gospodara moga kralja: oni æe sklopiti s tobom savez i ti æe?
   kraljevati nad svim ?to bude? ?elio." David otpusti Abnera, koji ode u
   miru.

   ^22I gle, Davidovi se ljudi s Joabom upravo vraæali sa èetovanja,
   noseæi sa sobom bogat plijen, a Abner nije vi?e bio kod Davida u
   Hebronu, jer ga David bija?e otpustio te je on oti?ao u miru.

   ^23Kad sti?e Joab i sva vojska ?to je i?la s njim, javi?e Joabu da je
   Abner, Nerov sin, bio do?ao kralju i da ga je kralj otpustio da ode u
   miru.

   ^24Tada Joab doðe kralju i reèe mu: "?to si uèinio? Abner je do?ao k
   tebi, za?to si ga otpustio da ode u miru?

   ^25Zar ne zna? Abnera, Nerova sina? Do?ao je da te prevari, da dozna
   tvoje korake, da dozna sve ?to èini?!"

   ^26Potom izaðe Joab od Davida i posla glasnike za Abnerom, koji ga
   vrati?e, od studenca Sire, a David nije znao ni?ta o tome.

   ^27Kad se Abner vratio u Hebron, odvede ga Joab u stranu iza vrata, kao
   da ?eli s njim nesmetano govoriti, i ondje ga smrtno rani u slabine da
   se osveti za krv svoga brata Asahela.

   ^28Kad je David to poslije èuo, reèe: "Ja i moje kraljevstvo nevini smo
   pred Jahvom dovijeka za krv Abnera, sina Nerova.

   ^29Neka padne na Joabovu glavu i na sav njegov oèinski dom! Nikad ne
   ponestalo u Joabovu domu ljudi bolesnih od gnojenja ili od gube, ljudi
   koji se laæaju vretena ili padaju od maèa, ljudi koji nemaju kruha!" -

   ^30Joab i njegov brat Abi?aj ubili su Abnera jer je on pogubio njihova
   brata Asahela u boju kod Gibeona. -

   ^31Nato David reèe Joabu i svoj vojsci koja je bila s njim: "Razderite
   svoje haljine, obucite kostrijet i narièite za Abnerom!" I kralj David
   poðe za nosilima.

   ^32Kad su ukopali Abnera u Hebronu, udari kralj u glasan plaè na grobu
   Abnerovu, a plakao je i sav narod.

   ^33Tada kralj ispjeva ovu tu?aljku za Abnerom: "Zar morade umrijeti
   Abner kako umire luda?

   ^34Ruke tvoje ne bijahu vezane, noge tvoje ne bijahu okovane. Pao si
   kao ?to se pada od zlikovaca!" Tada sav narod jo? ljuæe zaplaka za
   njim.

   ^35Nato pristupi sav narod nutkajuæi Davida da jede dok je jo? dana,
   ali se David zakle ovako: "Neka mi Bog uèini ovo zlo i neka mi doda
   drugo zlo ako okusim kruha ili ?to drugo prije zalaska sunca!"

   ^36Sav je narod to èuo, i bilo mu je po volji, kao ?to je narod i sve
   drugo odobravao ?to god je kralj èinio.

   ^37Toga dana sav narod i sav Izrael spozna da kralj nije kriv u
   umorstvu Abnera, sina Nerova.

   ^38Nato kralj reèe svojim dvoranima: "Ne znate li da je danas pao knez
   i velik èovjek u Izraelu?

   ^39Ali ja sam sada jo? slab, iako sam pomazani kralj, a ovi ljudi,
   Sarvijini sinovi, jaèi su od mene. Neka Jahve plati zloèincu po
   njegovoj zloæi!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Kad je ?aulov sin I?baal èuo da je poginuo Abner u Hebronu, klonu?e
   mu ruke i sav se Izrael zaprepasti.

   ^2A ?aulov sin I?baal ima?e dvojicu voða svojih èeta; jedan se zvao
   Baana, a drugi Rekab; bili su sinovi Rimona Beeroæanina iz Benjaminova
   plemena, jer se Beerot pribraja k Benjaminu.

   ^3A Beeroæani bijahu pobjegli u Gitajim, gdje su ostali kao do?ljaci do
   dana?njeg dana.

   ^4?aulov sin Jonatan imao je sina hroma na obje noge. Njemu je bilo pet
   godina kad je iz Jizreela do?ao glas o ?aulovoj i Jonatanovoj pogibiji.
   Njegova ga dadilja uze i pobje?e, ali u brzini bijega dijete pade i
   osta hromo. Ime mu bija?e Meribaal.

   ^5Sinovi Rimona Beeroæanina, Rekab i Baana, digo?e se i doðo?e za
   najveæe dnevne vruæine I?baalu do kuæe, a on upravo spava?e podnevni
   poèinak.

   ^6A vratarica, èisteæi p?enicu, bija?e zadrijemala te je spavala. Rekab
   i njegov brat Baana pro?ulja?e se kraj nje.

   ^7Kad su u?li u kuæu, on je le?ao na postelji u svojoj spavaonici. Oni
   ga ubi?e, odsjeko?e mu glavu i uze?e je i cijelu su onu noæ i?li putem
   kroz Arabu.

   ^8Glavu I?baalovu doneso?e Davidu u Hebron i reko?e kralju: "Evo glave
   I?baala, sina ?aulova, tvoga neprijatelja koji ti je radio o glavi.
   Jahve je danas krvavo osvetio moga gospodara i kralja na ?aulu i
   njegovu rodu."

   ^9Ali David odvrati Rekabu i njegovu bratu Baani, sinovima Rimona iz
   Beerota, i reèe im: "Tako mi ?ivog Jahve koje me izbavio iz svake
   nevolje!

   ^10Onaj koji mi je javio da je poginuo ?aul mislio je da mi javlja
   radosnu vijest, a ja sam ga uhvatio i pogubio u Siklagu da mu platim za
   njegovu dobru vijest!

   ^11?to æu tek uèiniti sa zlikovcima koji su ubili po?tena èovjeka u
   njegovoj kuæi, na njegovoj postelji! Zar da ne tra?im od vas raèun za
   njegovu krv i da vas ne istrijebim sa zemlje?"

   ^12Nato David zapovjedi vojnicima te ih pogubi?e. Potom im odsjeko?e
   ruke i noge i objesi?e ih kod jezera u Hebronu. I?baalovu glavu uze?e i
   pokopa?e u Abnerovu grobu u Hebronu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Tada se sabra?e sva izraelska plemena k Davidu u Hebron i reko?e:
   "Evo, mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa.

   ^2Jo? prije, dok je jo? ?aul bio kralj nad nama, ti si upravljao svim
   pokretima Izraela, a Jahve ti je rekao: 'Ti æe? pasti moj izraelski
   narod i ti æe? biti knez nad Izraelom!'"

   ^3Tako doðo?e sve izraelske starje?ine kralju u Hebron, a kralj David
   sklopi s njima savez u Hebronu pred Jahvom; i pomaza?e Davida za kralja
   nad Izraelom.

   ^4Trideset je godina bilo Davidu kad je postao kralj, a kraljevao je
   èetrdeset godina.

   ^5U Hebronu je kraljevao nad Judom sedam godina i ?est mjeseci, a u
   Jeruzalemu kraljeva?e trideset i tri godine nad svim Izraelom i nad
   Judom.

   ^6David krene s ljudima na Jeruzalem protiv Jebusejaca, koji su ?ivjeli
   u onoj zemlji. Ali oni poruèi?e Davidu: "Neæe? uæi ovamo! Slijepci æe
   te i kljasti odbiti!" (To je imalo znaèiti: David neæe uæi ovamo.)

   ^7Ipak David osvoji Sionsku tvrðavu, to jest Davidov grad.

   ^8Onoga dana reèe David: "Tko god pobije Jebusejce i popne se kroz
   prorov ..." A kljaste i slijepe mrzi David iz sve du?e. (Stoga se ka?e:
   Slijepci i kljasti neka ne ulaze u Hram.)

   ^9David se nastani u tvrðavi i prozva je Davidov grad. Tada David
   podi?e zid unaokolo od Mila pa unutra.

   ^10David je postajao sve silniji, jer Jahve, Bog nad vojskama, bija?e s
   njim.

   ^11Tirski kralj Hiram posla k Davidu izaslanstvo i cedrova drveta,
   tesara i zidara, koji sagradi?e dvor Davidu.

   ^12Tada David spozna da ga je Jahve potvrdio za kralja nad Izraelom i
   da je vrlo uzvisio njegovo kraljevstvo radi svojega izraelskog naroda.

   ^13Po dolasku iz Hebrona David uze jo? inoèa i ?ena iz Jeruzalema; i
   rodi se Davidu jo? sinova i kæeri.

   ^14Evo imena djece koja mu se rodi?e u Jeruzalemu: ?amua, ?obab, Natan,
   Salomon,

   ^15Jibhar, Eli?ua, Nefeg, Jafija,

   ^16Eli?ama, Beeljada i Elifelet.

   ^17Kad su Filistejci èuli da su Davida pomazali za kralja nad Izraelom,
   iziðo?e svi da se doèepaju Davida. Èuv?i to, David siðe u svoj zaklon.

   ^18Filistejci doðo?e i ra?iri?e se po Refaimskoj dolini.

   ^19Tada David upita Jahvu: "Mogu li napasti Filistejce? Hoæe? li ih
   predati meni u ruke?" Jahve odgovori Davidu: "Napadni! Predat æu
   Filistejce tebi u ruke!"

   ^20Tada David doðe u Baal Perasim i ondje ih pobi. David reèe: "Jahve
   je preda mnom prodro meðu moje neprijatelje kao ?to voda prodire."
   Stoga se ono mjesto prozvalo Baal Perasim.

   ^21Ostavili su ondje svoje bogove; a David i njegovi ljudi odneso?e ih.

   ^22Filistejci opet doðo?e i ra?iri?e se po Refaimskoj dolini.

   ^23David opet upita Jahvu, a on mu odgovori: "Ne idi pred njih, nego im
   zaði za leða i navali na njih s protivne strane Bekaima.

   ^24Kad zaèuje? topot koraka po bekaimskim vrhovima, onda se po?uri, jer
   æe tada Jahve iæi pred tobom da pobije filistejsku vojsku."

   ^25David uèini kako mu je zapovjedio Jahve i pobi Filistejce od Gibeona
   sve do ulaza u Gezer.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Jednoga dana David opet skupi svu izabranu momèad u Izraelu,
   trideset tisuæa ljudi.

   ^2Zatim David i sva vojska ?to je bila s njim krenu na put i odo?e u
   Baalu Judinu da odande donesu Kovèeg Bo?ji, ?to nosi ime Jahve Sebaota
   koji stoluje nad kerubinima.

   ^3Kovèeg Bo?ji metnu?e na nova kola, iznijev?i ga iz kuæe Abinadabove,
   koja je stajala na bre?uljku. Uza i Ahjo, Abinadabovi sinovi, pratili
   su kola.

   ^4Uza je stupao kraj Kovèega Bo?jeg, a Ahjo i?ao pred njim.

   ^5David i sav dom Izraelov igrahu pred Jahvom iz sve snage pjevajuæi
   uza zvuke citara, harfa, bubnjeva, udaraljki i cimbala.

   ^6Kad su do?li do Nakonova gumna, posegnu Uza rukom za Kovèegom Bo?jim
   da ga pridr?i jer ga volovi umalo ne prevrnu?e.

   ^7Ali se Jahve razgnjevio na Uzu: Bog ga na mjestu udari za taj
   prijestup, tako da je umro ondje, kraj Kovèega Bo?jega.

   ^8Davidu bija?e ?ao ?to je Jahve onako udario Uzu, i on prozva ono
   mjesto Peres Uza, kako se zove i dan-danas.

   ^9Toga se dana David upla?i Jahve i reèe u sebi: "Kako bi mogao doæi k
   meni Kovèeg Jahvin?"

   ^10Zato David ne htjede dovesti Kovèeg Jahvin k sebi, u Davidov grad,
   nego ga otpremi u kuæu Obed-Edoma iz Gata.

   ^11I ostade Jahvin Kovèeg u kuæi Obed-Edomovoj u Gatu tri mjeseca i
   Jahve blagoslovi Obed-Edoma i svu njegovu obitelj.

   ^12Kad su kralju javili da je Jahve blagoslovio Obed-Edomovu obitelj i
   sav njegov posjed zbog Kovèega Bo?jeg, ode David i ponese Kovèeg Bo?ji
   iz Obed-Edomove kuæe gore u Davidov grad s velikim veseljem.

   ^13Tek ?to su nosioci Kovèega Bo?jeg pokroèili ?est koraka, David
   ?rtvova vola i tovna ovna.

   ^14David je igrao iz sve snage pred Jahvom, a bio je ogrnut samo
   lanenim opleækom.

   ^15Tako su David i sav Izraelov dom nosili gore Kovèeg Jahvin klièuæi i
   trubeæi u rog.

   ^16A kad je Kovèeg Jahvin ulazio u Davidov grad, ?aulova je kæi Mikala
   gledala kroz prozor i vidjela kralja Davida kako skaèe i vrti se pred
   Jahvom i prezre ga ona u svome srcu.

   ^17Tada uneso?e Kovèeg Jahvin i postavi?e ga usred ?atora koji mu
   bija?e razapeo David. Onda David prinese pred Jahvom paljenice i
   prièesnice.

   ^18Po?to je prinio paljenice i prièesnice, David blagoslovi narod
   imenom Jahve Sebaota.

   ^19Potom razdijeli meðu sav narod, meðu sve mno?tvo Izraelovo, ljudima
   i ?enama, svakome po jedan kruh, komad mesa i kolaè od suhoga gro?ða.
   Zatim se raziðe sav narod, svaki svojoj kuæi.

   ^20Kad se David vratio kuæi da blagoslovi svoju obitelj, ?aulova kæi
   Mikala iziðe u susret Davidu i reèe mu: "Kako se èasno danas ponio
   Izraelov kralj kad se otkrio pred oèima slu?kinja slugu svojih kao ?to
   se otkriva prost èovjek!"

   ^21Ali David odgovori Mikali: "Pred Jahvom ja igram! Tako mi ?ivoga
   Jahve, koji me izabrao mjesto tvog oca i mjesto svega njegova doma da
   me postavi za kneza nad Izraelom, narodom Jahvinim: pred Jahvom æu
   igrati!

   ^22I jo? æu se dublje poniziti. Bit æu neznatan u tvojim oèima, ali
   pred slu?kinjama o kojima govori?, pred njima æu biti u èasti."

   ^23A Mikala, ?aulova kæi, ne imade poroda do dana svoje smrti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Kad se David nastanio u svojem dvoru i kad mu je Jahve pribavio mir
   od svih njegovih neprijatelja unaokolo,

   ^2reèe kralj proroku Natanu: "Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od
   cedrovine, a Kovèeg Bo?ji stoji pod ?atorom."

   ^3A Natan odgovori kralju: "Idi i èini sve ?to ti je na srcu jer je
   Jahve s tobom."

   ^4Ali jo? iste noæi doðe Natanu ova Jahvina rijeè:

   ^5"Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Jahve: 'Zar æe? mi ti
   sagraditi kuæu da u njoj prebivam?

   ^6Nisam nikad prebivao u kuæi otkako sam izveo iz Egipta sinove
   Izraelove pa do dana?njega dana, nego sam bio lutalac pod ?atorom i u
   prebivali?tu.

   ^7Dok sam hodio sa svim Izraelovim sinovima, jesam li ijednu rijeè
   rekao nekomu od Izraelovih sudaca kojima sam zapovjedio da budu pastiri
   mojem narodu izraelskom i kazao: 'Za?to mi ne sagradite kuæu od
   cedrovine?'

   ^8Zato sad ovo reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Jahve nad vojskama:
   Ja sam te doveo s pa?njaka, od ovaca i koza, da bude? knez nad mojim
   izraelskim narodom.

   ^9Bio sam s tobom kuda si god i?ao, iskorijenio sam sve tvoje
   neprijatelje pred tobom. Ja æu ti pribaviti veliko ime, kao ?to je
   velika?ko ime na zemlji.

   ^10Odredit æu prebivali?te svojem izraelskom narodu, posadit æu ga da
   ?ivi na svojem mjestu i da ne luta vi?e naokolo, niti da ga zlikovci
   muèe kao prije,

   ^11onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Ja æu mu
   pribaviti mir od svih njegovih neprijatelja. Jahve æe te uèiniti
   velikim. Jahve æe ti podiæi dom.

   ^12I kad se ispune tvoji dani i ti poèine? kod svojih otaca, podiæi æu
   tvoga potomka nakon tebe, koji æe se roditi od tvoga tijela, i utvrdit
   æu njegovo kraljevstvo.

   ^13On æe sagraditi dom imenu mojem, a ja æu utvrditi njegovo
   prijestolje zauvijek.

   ^14Ja æu njemu biti otac, a on æe meni biti sin: ako uèini ?to zlo,
   kaznit æu ga ljudskom ?ibom i udarcima kako ih zadaju sinovi ljudski.

   ^15Ali svoje naklonosti neæu odvratiti od njega, kao ?to sam je
   odvratio od ?aula koga sam uklonio ispred tebe.

   ^16Tvoja æe kuæa i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje
   æe prijestolje èvrsto stajati zasvagda.'"

   ^17Natan prenese Davidu sve te rijeèi i cijelo viðenje.

   ^18Nato kralj David uðe u ?ator i stade pred Jahvom i pomoli se: "Tko
   sam ja, Gospode Jahve, i ?to je moj dom te si me doveo dovde?

   ^19Pa i to je jo? premalo u tvojim oèima, Gospode Jahve, te daje? svoja
   obeæanja kuæi svoga sluge za daleku buduænost i gleda? na me kao na
   ugledna èovjeka!

   ^20Ali ?to bi ti David jo? mogao kazati, kad ti sam poznaje? svoga
   slugu, Gospode Jahve!

   ^21Radi svoje rijeèi i po svome srcu uèinio si sve ovo veliko djelo,
   obznaniv?i ove velièajnosti.

   ^22Zato si velik, Gospode Jahve; nema takvoga kakav si ti i nema Boga
   osim tebe, po svemu ?to smo u?ima svojim èuli.

   ^23Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod radi
   kojega je Bog i?ao da ga izbavi sebi za narod da tako steèe? sebi ime
   velikim i stra?nim èudesima, izgoneæi krivobo?aèka plemena pred svojim
   narodom koji si otkupio iz Egipta?

   ^24Tako si uèinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek, a ti si
   mu, Jahve, postao Bogom.

   ^25Zato sada, Gospode Jahve, ispuni zauvijek obeæanje koje si dao svome
   sluzi i njegovu domu i uèini kako si obrekao.

   ^26Neka se velièa tvoje ime zauvijek i neka se govori: Jahve nad
   vojskama jest Bog Izraelov, a dom sluge tvoga Davida neka stoji èvrsto
   pred tobom.

   ^27Jer si ti, Jahve nad vojskama, Bo?e Izraelov, objavio svome sluzi
   ovo: 'Ja æu ti podiæi dom.' Zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da ti
   se pomoli ovom molitvom.

   ^28Uistinu, Gospode Jahve, ti si Bog, tvoje su rijeèi istinite i ti
   daje? ovo lijepo obeæanje svome sluzi.

   ^29Udostoj se sada blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka pred
   tobom. Jer kad ti, Gospode Jahve, obrekne? i blagoslovi?, kuæa tvoga
   sluge bit æe blagoslovljena zasvagda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Poslije toga David porazi Filistejce i pokori ih te ote Gat s
   njegovim selima iz filistejskih ruku.

   ^2Porazi i Moapce i izmjeri ih uzicom polegav?i ih po zemlji: dvije
   uzice odmjeri onih koje treba pogubiti, a jednu punu uzicu onih koje
   treba ostaviti na ?ivotu. Tako Moapci postado?e Davidovi podanici koji
   su mu donosili danak.

   ^3David je porazio i Hadadezera, Rehobova sina, sopskoga kralja, kad je
   izi?ao da pro?iri svoju vlast do Rijeke.

   ^4David zarobi od njega tisuæu i sedam stotina konjanika i dvadeset
   tisuæa pje?aka; ispresijecao je petne ?ile svim konjima od bojnih kola;
   ostavio ih je samo stotinu.

   ^5Dama?èanski su Aramejci do?li u pomoæ Hadadezeru, sopskome kralju,
   ali je David pobio meðu Aramejcima dvadeset i dvije tisuæe ljudi.

   ^6Postavio je namjesnike u Dama?èanskom Aramu. Tako Aramejci postado?e
   Davidovi podanici i morado?e mu plaæati danak. Jahve je davao pobjedu
   Davidu kuda je god i?ao.

   ^7David zaplijeni zlatne ?titove ?to ih imahu Hadadezerove sluge i
   donese ih u Jeruzalem.

   ^8Iz Tebaha i iz Berotaja, Hadadezerovih gradova, donese kralj David
   silni tuè.

   ^9Kad je èuo hamatski kralj Tou da je David porazio svu Hadadezerovu
   vojsku,

   ^10poslao je svoga sina Hadorama kralju Davidu da ga pozdravi i da mu
   èestita ?to je vojevao protiv Hadadezera i porazio ga, jer je Hadadezer
   bio u ratu s Touom; Hadoram donese srebrnih, zlatnih i tuèanih
   predmeta.

   ^11I njih kralj David posveti Jahvi sa srebrom i zlatom ?to ga bija?e
   uzeo od svih naroda koje je pokorio:

   ^12od Aramaca, Moabaca, Amonaca, Filistejaca i od Amaleèana te od
   plijena Hadadezera, Rehobova sina, kralja Sobe.

   ^13David steèe novu slavu kad je na povratku porazio Edomce, u Slanoj
   dolini, osamnaest tisuæa njih.

   ^14I postavi upravitelje u Edomu, i svi Edomci postado?e podanici
   Davidovi. I kuda je god David i?ao, Jahve mu dava?e pobjedu.

   ^15David kraljeva?e nad svim Izraelom, èineæi pravo i pravicu svemu
   svome narodu.

   ^16Joab, sin Sarvijin, zapovijeda?e vojskom, a Jo?afat, sin Ahiludov,
   bija?e ljetopisac.

   ^17Sadok, sin Ahitubov, i Ebjatar, sin Ahimelekov, bijahu sveæenici;
   Seraja bija?e dr?avni pisar;

   ^18Benaja, sin Jojadin, zapovijeda?e Kereæanima i Peleæanima; Davidovi
   sinovi bijahu namjesnici.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Jednoga dana upita David: "Ima li jo? koji pre?ivjeli od ?aulove
   kuæe da mu uèinim milost zbog Jonatana?"

   ^2A bija?e u ?aulovoj kuæi sluga po imenu Siba: njega dozva?e pred
   Davida i kralj ga zapita: "Jesi li ti Siba?" A on odgovori: "Jesam,
   tvoj sluga!"

   ^3A kralj nastavi: "Zar nema vi?e nikoga od ?aulove kuæe da mu iska?em
   milost kao ?to je Bo?ja milost?" A Siba odgovori kralju: "Ima jo?
   Jonatanov sin koji je hrom na obje noge."

   ^4Kralj ga upita: "Gdje je on?" A Siba odgovori kralju: "Eno ga u kuæi
   Makira, sina Amielova, u Lo Debaru."

   ^5Tada kralj David posla po njega u kuæu Makira, sina Amielova, iz Lo
   Debara.

   ^6Kad je Meribaal, sin Jonatana, sina ?aulova, do?ao k Davidu, pade
   nièice i pokloni se. A David reèe: "Meribaale!" On odgovori: "Evo tvoga
   sluge!"

   ^7A David mu reèe: "Ne boj se jer ti ?elim iskazati milost zbog tvoga
   oca Jonatana. Vratit æu ti sva polja tvoga djeda ?aula, a ti æe? svagda
   jesti kruh za mojim stolom."

   ^8Meribaal se pokloni i reèe: "?to je tvoj sluga te iskazuje? milost
   mrtvome psu kao ?to sam ja?"

   ^9Potom kralj dozva Sibu, ?aulova slugu, i reèe mu: "Sve ?to je
   pripadalo ?aulu i njegovoj kuæi, sve to dajem sinu tvoga gospodara.

   ^10Ti æe? mu sa svojim sinovima i sa svojim slugama obraðivati zemlju,
   od nje æe? skupljati ?etvu da obitelj tvoga gospodara ima kruha; a
   Meribaal, sin tvoga gospodara, jest æe svagda za mojim stolom." A Siba
   ima?e petnaest sinova i dvadeset slugu.

   ^11Siba odgovori kralju: "Tvoj æe sluga uèiniti sve ?to je moj gospodar
   i kralj zapovjedio svome sluzi." Meribaal je, dakle, jeo za Davidovim
   stolom kao jedan izmeðu kraljevih sinova.

   ^12Meribaal je imao maloga sina po imenu Mika. A svi koji su ?ivjeli u
   Sibinoj kuæi bijahu u slu?bi Meribaala.

   ^13A Meribaal je boravio u Jeruzalemu, jer je uvijek jeo za kraljevim
   stolom. Bio je hrom na obje noge.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Poslije toga umrije Naha?, kralj Amonaca, a zakralji se njegov sin
   Hanun mjesto njega.

   ^2A David reèe u sebi: "?elio bih iskazati ljubav Naha?evu sinu Hanunu,
   kao ?to je njegov otac iskazao meni." Zato David posla svoje sluge da
   mu izraze suæut zbog njegova oca. Ali kad su Davidove sluge do?le u
   zemlju Amonaca,

   ^3reko?e knezovi Amonaca svome gospodaru Hanunu: "Zar misli? da je
   David poslao ljude da ti izraze suæut zato ?to bi htio iskazati èast
   tvome ocu? Nije li mo?da zato David poslao svoje ljude k tebi da
   razvide grad da bi doznao njegovu obranu i potom ga oborio?"

   ^4Tada Hanun pograbi Davidove sluge, obrija im pola brade i skrati im
   haljine dopola, sve do zadnjice, i posla ih natrag.

   ^5Kad su to javili Davidu, posla on èovjeka pred njih, jer su ti ljudi
   bili te?ko osramoæeni, i poruèi im: "Ostanite u Jerihonu dok vam ne
   naraste brada, pa se onda vratite!"

   ^6Tada Amonci uvidje?e da su se omrazili s Davidom; zato Amonci posla?e
   glasnike da za plaæu unajme Aramejce iz Bet Rehoba i Aramejce iz Sobe,
   dvadeset tisuæa pje?aka, zatim kralja Maake, tisuæu ljudi, i ljude iz
   Toba, dvanaest tisuæa vojnika.

   ^7Kad je David to èuo, posla Joaba s vojskom i izabranim junacima.

   ^8Amonci iziðo?e i svrsta?e se u bojni red pred gradskim vratima, dok
   su Aramejci iz Sobe i iz Rehoba i ljudi iz Toba i iz Maake stajali
   zasebno na polju.

   ^9Vidjev?i postavljene bojne redove prema sebi sprijeda i straga,
   probra Joab najvrsnije meðu Izraelcima i svrsta ih prema Aramejcima.

   ^10Ostalu vojsku predade bratu Abi?aju da je svrsta prema Amoncima.

   ^11I reèe mu: "Ako Aramejci budu jaèi od mene, onda ti meni priskoèi u
   pomoæ; ako Amonci budu jaèi od tebe, ja æu tebi pohrliti u pomoæ.

   ^12Budi hrabar i junaèki se dr?imo radi naroda i radi gradova svoga
   Boga; a Jahve neka uèini ?to je dobro u njegovim oèima."

   ^13Tada se Joab i vojska koja je bila s njim poèe?e primicati da udare
   na Aramejce, ali oni pobjego?e pred njima.

   ^14Kad su Amonci vidjeli da su Aramejci pobjegli, umako?e i oni ispred
   Abi?aja i povuko?e se u grad. Tada Joab odustane od rata protiv Amonaca
   i vrati se u Jeruzalem.

   ^15Kad su Aramejci vidjeli gdje su ih Izraelci razbili, sabra?e ponovo
   svoje èete.

   ^16Hadadezer posla glasnike i sabra Aramejce ?to su s one strane
   rijeke. Ovi doðo?e u Helam pod vodstvom ?obaka, vojvode Hadadezerove
   vojske.

   ^17Po?to su to javili Davidu, on skupi sve Izraelce i, pre?av?i preko
   Jordana, doðe u Helam. Aramejci se svrsta?e protiv Davida i zametnu?e s
   njime boj.

   ^18Ali Aramejci udari?e u bijeg ispred Izraelaca i David im pobi sedam
   stotina konja od bojnih kola i èetrdeset tisuæa pje?aka; pogubi i
   njihova vojvodu ?obaka te je ondje umro.

   ^19A kad svi kraljevi, Hadadezerovi vazali, vidje?e da ih je razbio
   Izrael, sklopi?e mir s Izraelom i poèe?e mu slu?iti. A Aramejci se vi?e
   nisu usuðivali pomagati Amoncima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 U poèetku slijedeæe godine, u doba kad kraljevi izlaze u rat, posla
   David Joaba i s njim svoje ljude i svega Izraela: oni pobi?e Amonce i
   podsjedo?e Rabu. A David osta u Jeruzalemu.

   ^2A jednoga dana predveèe usta David sa svoje postelje i pro?eta se po
   krovu svoje palaèe. Opazi s krova ?enu gdje se kupa. Ta ?ena bija?e
   izvanredno lijepa.

   ^3David se propita za tu ?enu i reko?e mu: "Pa to je Bat-?eba, kæi
   Eliamova i ?ena Urije Hetita!"

   ^4Nato David posla glasnika da je dovedu k njemu. Kad je do?la, le?e on
   s njom, upravo kad se bila oèistila od svoje neèistoæe. Zatim se ona
   vrati svojoj kuæi.

   ^5?ena zatrudnje te poruèi Davidu: "Trudna sam!"

   ^6Tada David posla poruku Joabu: "Po?alji k meni Uriju Hetita!" I Joab
   posla Uriju k Davidu.

   ^7Kad je Urija do?ao k njemu, zapita ga David kako je Joab, kako je
   vojska i kako napreduje rat.

   ^8Potom David reèe Uriji: "Siði u svoju kuæu i operi svoje noge!" Urija
   iziðe iz kraljeva dvora, a za njim poneso?e dar s kraljeva stola.

   ^9Ali Urija osta da spava pred vratima kraljeva dvora sa stra?arima
   svoga gospodara i ne ode svojoj kuæi.

   ^10Javi?e to Davidu govoreæi: "Urija nije oti?ao svojoj kuæi!" Tada
   David upita Uriju: "Zar nisi do?ao s puta? Za?to ne ide? svojoj kuæi?"

   ^11A Urija odgovori Davidu: "Kovèeg, Izrael i Juda borave pod ?atorima,
   moj gospodar Joab i stra?a moga gospodara borave na otvorenu polju, a
   ja da uðem u svoju kuæu da jedem i da pijem i da spavam sa svojom
   ?enom? ?ivoga mi Jahve, i tako mi tvoga ?ivota, zaista neæu uèiniti
   ne?to takvo!"

   ^12Tada David reèe Uriji: "Ostani jo? danas ovdje, a sutra æu te
   otpustiti." Tako Urija osta u Jeruzalemu onaj dan.

   ^13Sutradan David pozva Uriju da jede i da pije pred njim i on ga opi.
   A uveèer Urija iziðe i le?e na svoju postelju sa stra?ama svoga
   gospodara, ali svojoj kuæi nije oti?ao.

   ^14Ujutro David napisa pismo Joabu i posla ga po Uriji.

   ^15A u tom pismu pisao je ovako: "Postavite Uriju naprijed, gdje je
   naj?e?æi boj, pa uzmaknite iza njega: neka bude pogoðen i neka pogine!"

   ^16Zato Joab, opsjedajuæi grad, postavi Uriju na mjesto gdje je znao da
   stoje najhrabriji ratnici.

   ^17Kad su onda graðani provalili van i pobili se s Joabom, pade
   nekoliko od njegove vojske, od Davidovih ljudi, a pogibe i Urija Hetit.

   ^18Potom Joab posla èovjeka i javi Davidu sve ?to se dogodilo u boju.

   ^19I zapovjedi glasniku ovako: "Kad pripovjedi? kralju sve ?to se
   dogodilo u boju,

   ^20mo?da æe se kralj razljutiti pa ti kazati: 'Za?to ste se primakli
   tako blizu gradu da navalite? Zar niste znali da se obièno izmeæu
   strijele sa zida?

   ^21Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaalova? Nije li jedna ?ena bacila
   na njega mlinski kamen, ozgo sa zida, te je poginuo u Tebesu? Za?to ste
   se primakli tako blizu zidu?' Ako ti tako ka?e, a ti mu reci: 'Poginuo
   je i tvoj sluga Urija Hetit.'"

   ^22Glasnik krenu na put, doðe k Davidu i pripovjedi mu sve ?to mu je
   nalo?io Joab. A David planu gnjevom na Joaba i reèe glasniku: "Za?to
   ste se primakli tako blizu zidu? Tko je ubio Abimeleka, sina
   Jerubaalova? Nije li jedna ?ena bacila na njega mlinski kamen, ozgo sa
   zida, te je poginuo u Tebesu? Za?to ste se primakli tako blizu zidu?"

   ^23Glasnik odgovori Davidu: "Ti su ljudi silovito udarali na nas i
   iza?li su protiv nas na otvoreno polje. Mi smo ih potisnuli natrag do
   gradskih vrata,

   ^24ali su strijelci sa zida stali izmetati strijele na tvoje ljude te
   ih je poginulo nekoliko izmeðu kraljevih slugu; tako je poginuo i tvoj
   sluga Urija Hetit."

   ^25Tada David reèe glasniku: "Ovako reci Joabu: 'Nemoj to uzimati
   toliko k srcu, jer maè pro?dire sad ovoga, sad onoga. Udaraj jo? jaèe
   na grad i obori ga!' Tako æe? mu vratiti srèanost!"

   ^26Kad je Urijina ?ena èula da je poginuo njezin mu? Urija, ?alila je
   za svojim mu?em.

   ^27A kad je pro?lo vrijeme ?alosti, posla David po nju i uze je u svoj
   dvor, i ona mu posta ?enom. I rodi mu sina. Ali djelo koje uèini David
   bija?e zlo u oèima Jahvinim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Jahve posla proroka Natana k Davidu. On uðe k njemu i reèe mu: "U
   nekom gradu ?ivjela dva èovjeka, jedan bogat, a drugi siroma?an.

   ^2Bogati ima?e ovaca i goveda u obilju.

   ^3A siromah nema?e ni?ta, osim jedne jedine ovèice koju bija?e kupio.
   Hranio ju je i ona je rasla kraj njega i s njegovom djecom; jela je od
   njegova zalogaja, pila iz njegove èa?e; spavala ja na njegovu krilu:
   bila mu je kao kæi.

   ^4I doðe putnik k bogatom èovjeku, a njemu bilo ?ao uzeti od svojih
   ovaca ili goveda da zgotovi gostu koji mu je do?ao. On ukrade ovèicu
   siromaha i zgotovi je za svog pohodnika."

   ^5Tada David planu ?estokim gnjevom na toga èovjeka i reèe Natanu:
   "Tako mi ?ivog Jahve, smrt je zaslu?io èovjek koji je to uèinio!

   ^6Èetverostruko æe naknaditi ovcu zato ?to je uèinio to djelo i ?to
   nije znao milosrða!"

   ^7Tada Natan reèe Davidu: "Ti si taj èovjek! Ovako govori Jahve, Bog
   Izraelov: 'Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, ja sam te izbavio
   iz ?aulove ruke.

   ^8Predao sam ti kuæu tvoga gospodara, polo?io sam ?ene tvoga gospodara
   na tvoje krilo, dao sam ti dom Izraelov i dom Judin; a ako to nije
   dosta, dodat æu ti jo? ovo ili ono.

   ^9Za?to si prezreo Jahvu i uèinio ono ?to je zlo u njegovim oèima? Ubio
   si maèem Uriju Hetita, a njegovu si ?enu uzeo za svoju ?enu. Jest,
   njega si ubio maèem Amonaca.

   ^10Zato se neæe nikada vi?e okrenuti maè od tvoga doma, jer si me
   prezreo i jer si uzeo ?enu Urije Hetita da ti bude ?ena.'

   ^11Ovako govori Jahve: 'Evo ja æu podiæi na te zlo iz tvoga doma. Uzet
   æu tvoje ?ene ispred tvojih oèiju i dat æu ih tvome bli?njemu, koji æe
   spavati s tvojim ?enama na vidiku ovome suncu.

   ^12Ti si dodu?e radio tajno, ali ja æu ovu prijetnju izvr?iti pred svim
   Izraelom i pred ovim suncem!'"

   ^13Tada David reèe Natanu: "Sagrije?io sam protiv Jahve!" A Natan
   odvrati Davidu: "Jahve ti opra?ta tvoj grijeh: neæe? umrijeti.

   ^14Ali jer si tim djelom prezreo Jahvu, neminovno æe umrijeti dijete
   koje ti se rodilo!"

   ^15Potom Natan ode svojoj kuæi.

   A Jahve udari dijete koje je Urijina ?ena rodila Davidu i ono se te?ko
   razbolje.

   ^16David se molitvom obrati Bogu za dijete: postio je, vraæao se kuæi i
   le?ao preko noæi na goloj zemlji, pokriven vreæom.

   ^17A starje?ine njegova doma stajahu oko njega da ga podignu sa zemlje,
   ali on ne htjede i ne okusi s njima nikakva jela.

   ^18A sedmi dan umrije dijete. Davidovi dvorani ne usudi?e se javiti mu
   da je dijete umrlo. Jer mi?ljahu: "Dok je dijete bilo ?ivo, govorili
   smo mu, a on nas nije htio slu?ati. A kako æemo mu kazati da je dijete
   umrlo? Uèinit æe zlo!"

   ^19A David opazi da njegovi dvorani ?apæu meðu sobom i on shvati da je
   dijete umrlo. I upita David svoje dvorane: "Je li dijete umrlo?" A oni
   odgovori?e: "Umrlo je."

   ^20Tada David usta sa zemlje, okupa se, pomaza se i preobuèe se u druge
   haljine. Zatim uðe u Dom Jahvin i pokloni se. Vrativ?i se potom svojoj
   kuæi, zatra?i da mu dadu jela; i jeo je.

   ^21A njegovi dvorani upita?e ga: "?to to radi?? Dok je dijete bilo
   ?ivo, postio si i plakao; a sada, kad je dijete umrlo, ustaje? i
   jede?!"

   ^22A on odgovori: "Dok je dijete bilo ?ivo, postio sam i plakao jer sam
   mislio: 'Tko zna? Jahve æe se mo?da smilovati na me i dijete æe ostati
   ?ivo!'

   ^23A sada, kad je umrlo, èemu da postim? Mogu li ga vratiti? Ja æu
   otiæi k njemu, ali se ono neæe vratiti k meni!"

   ^24Potom David utje?i svoju ?enu Bat-?ebu. Doðe k njoj i le?e s njom.
   Ona zatrudnje i rodi sina komu nadjenu ime Salomon. Jahve ga zamilova

   ^25i objavi to po proroku Natanu. Ovaj ga nazva imenom Jedidja, po
   rijeèi Jahvinoj.

   ^26Joab navali na Rabu sinova Amonovih i osvoji kraljevski grad.

   ^27Tada Joab posla glasnika k Davidu s porukom: "Ja sam navalio na Rabu
   i osvojio grad uz vodu.

   ^28Sada ti saberi ostalu vojsku, opkoli grad i osvoji ga, da ne bih ja
   osvojio grada i dao mu svoje ime."

   ^29I skupi David svu vojsku, krenu na Rabu, navali na grad i zauze ga.

   ^30Ondje skinu s Malkomove glave krunu, koja bija?e te?ka jedan zlatni
   talenat; u njoj je bio dragi kamen, koji posta ures na Davidovoj glavi.
   I vrlo bogat plijen odnese iz grada.

   ^31A narod koji bija?e u njemu izvede i stavi ga da radi kod pila,
   ?eljeznim pijucima i ?eljeznim sjekirama i upotrijebi ga za rad u
   ciglanama. I tako je isto èinio svim gradovima sinova Amonovih. Potom
   se David sa svom vojskom vrati u Jeruzalem.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 A potom se dogodi ovo: Davidov sin Ab?alom imao je lijepu sestru po
   imenu Tamaru i u nju se zaljubio Davidov sin Amnon.

   ^2Amnon se toliko muèio da se gotovo razbolio radi svoje sestre Tamare:
   jer ona bija?e djevica, pa Amnon nije vidio moguænosti da joj uèini
   bilo ?to.

   ^3Ali ima?e Amnon prijatelja po imenu Jonadaba, sina Davidova brata
   ?imeja; a Jonadab bija?e vrlo domi?ljat.

   ^4I upita on Amnona: "Odakle to, kraljev sine, da si svako jutro
   mlitav? Ne bi li mi kazao?" A Amnon mu odgovori: "Zaljubljen sam u
   Tamaru, sestru svoga brata Ab?aloma."

   ^5A Jonadab mu reèe: "Lezi u postelju i prièini se bolestan, pa kad
   doðe tvoj otac da te pohodi, ti mu reci: 'Dopusti da doðe moja sestra
   Tamara da mi dade jesti; ako ona pred mojim oèima zgotovi jelo da to
   vidim, onda æu iz njezine ruke jesti.'"

   ^6Amnon, dakle, le?e i prièini se bolestan. Kad je do?ao kralj da ga
   pohodi, reèe Amnon kralju: "Dopusti da doðe moja sestra Tamara da pred
   mojim oèima zgotovi koji kolaè i ja æu se okrijepiti iz njezine ruke."

   ^7Tada David poruèi Tamari u palaèu: "Idi u kuæu svoga brata Amnona i
   priredi mu jelo!"

   ^8Tamara ode u kuæu svoga brata Amnona. A on le?a?e. Uze ona bra?na,
   umijesi ga, naèini kolaèe pred njegovim oèima te ih ispeèe.

   ^9Potom uze tavu i istrese je preda nj, ali Amnon ne htjede jesti nego
   reèe: "Otpremite sve odavde!" I svi iziðo?e od njega.

   ^10Tada Amnon reèe Tamari: "Donesi mi jelo u spavaonicu da se okrijepim
   iz tvoje ruke!" I Tamara uze kolaèe koje bija?e zgotovila i donese ih
   svome bratu Amnonu u spavaonicu.

   ^11A kad mu je pru?ila da jede, on je uhvati rukom i reèe joj: "Doði,
   sestro moja, lezi sa mnom!"

   ^12A ona mu reèe: "Nemoj, brate moj! Ne sramoti me jer se tako ne radi
   u Izraelu. Ne èini takve sramote!

   ^13Kuda bih ja sa svojom sramotom? A i ti bi bio kao bestidnik u
   Izraelu! Nego govori s kraljem: on me neæe uskratiti tebi!"

   ^14Ali je on ne htjede poslu?ati, nego je svlada i le?e s njom.

   ^15Nato je odmah zamrzi silnom mr?njom te je mr?nja kojom ju je zamrzio
   bila veæa od ljubavi kojom ju je prije ljubio. I reèe joj Amnon:
   "Ustani! Odlazi!"

   ^16A ona mu odvrati: "Ne, brate moj! Ako me sad otjera?, bit æe to veæe
   zlo od onoga koje si mi uèinio!" Ali je on ne htjede slu?ati,

   ^17nego dozva momka koji ga je slu?io i zapovjedi mu: "Otjeraj ovu od
   mene, izbaci je i zakljuèaj vrata za njom!"

   ^18(A ona je imala na sebi haljinu s dugim rukavima, jer su se nekoæ u
   takve haljine oblaèile kraljeve kæeri dok su bile djevojke.) Sluga je
   izvede van i zakljuèa vrata za njom.

   ^19Tada Tamara uze pra?ine i posu se njom po glavi, razdrije haljinu s
   dugim rukavima koju je imala na sebi, stavi ruku na glavu i ode vièuæi
   glasno dok je i?la.

   ^20A njezin je brat Ab?alom upita: "Je li mo?da tvoj brat Amnon bio s
   tobom? Ali sada, sestro moja, ?uti: brat ti je! Ne uzimaj to k srcu!"
   Tako je Tamara ostala osamljena u kuæi svoga brata Ab?aloma.

   ^21Kad je kralj David èuo sve ?to se dogodilo, vrlo se razgnjevi, ali
   ne htjede ?alostiti svoga sina Amnona, koga je ljubio jer mu bija?e
   prvoroðenac.

   ^22A Ab?alom ne reèe Amnonu ni rijeèi, ni zle ni dobre, jer je Ab?alom
   zamrzio Amnona ?to mu osramoti sestru Tamaru.

   ^23A poslije dvije godine imao je Ab?alom stri?enje ovaca u Baal Hasoru
   kod Efrajima; i Ab?alom pozva svu kraljevu obitelj.

   ^24Ab?alom doðe kralju i reèe mu: "Evo, tvoj sluga ima stri?enje ovaca,
   pa neka se kralj i njegovi dvorani udostoje doæi svome sluzi."

   ^25Ali kralj odgovori Ab?alomu: "Ne, sine, neæemo doæi svi, da ti ne
   budemo na teret." Ab?alom ustraja, ali kralj ne htjede iæi, nego ga
   blagoslovi i otpusti.

   ^26Ali Ab?alom nastavi: "Ako ti neæe?, dopusti da bar moj brat Amnon
   poðe s nama." A kralj ga upita: "Za?to da ide s tobom?"

   ^27Ali je Ab?alom i dalje navaljivao te David naposljetku pusti s njim
   Amnona i sve kraljeve sinove. Ab?alom priredi kraljevsku gozbu

   ^28i zapovjedi svojim slugama ovako: "Pazite! Kad se Amnonu razveseli
   srce od vina i ja vam viknem: 'Ubijte Amnona!' tada ga pogubite! Ne
   bojte se, jer vam tako zapovijedam! Ohrabrite se i poka?ite se junaci!"

   ^29I Ab?alomove sluge uèini?e s Amnonom kako im zapovjedi Ab?alom. Tada
   skoèi?e svi kraljevi sinovi, pojaha?e svaki svoju mazgu i pobjego?e.

   ^30Dok su oni jo? bili na putu, doðe ovakva vijest Davidu: "Ab?alom je
   pobio sve kraljeve sinove, nije ostao od njih ni jedan jedini."

   ^31Kralj ustade, razdrije svoje haljine i baci se na zemlju; i svi
   njegovi dvorani koji stajahu oko njega razdrije?e svoje haljine.

   ^32Ali Jonadab, sin Davidova brata ?imeja, progovori ovako: "Neka ne
   govori moj gospodar da su pobili sve mladiæe, kraljeve sinove, jer je
   poginuo samo Amnon: na Ab?alomovu licu mogla se predviðati nesreæa od
   onoga dana kad je Amnon osramotio njegovu sestru Tamaru.

   ^33Zato neka sada moj gospodar i kralj ne misli u srcu da su svi
   kraljevi sinovi poginuli. Poginuo je samo Amnon,

   ^34a Ab?alom je pobjegao." A momak koji bija?e na stra?i podi?e oèi i
   ugleda mno?tvo naroda gdje silazi cestom od Horonajima. Stra?ar doðe i
   javi kralju: "Vidio sam ljude gdje silaze cestom od Horonajima po
   gorskom obronku."

   ^35Tada Jonadab reèe kralju: "Evo stigo?e kraljevi sinovi! Dogodilo se
   kako je rekao tvoj sluga."

   ^36Tek ?to je to izrekao, a to kraljevi sinovi uðo?e i zaplaka?e u sav
   glas; a i kralj i svi njegovi dvorani plakahu.

   ^37Ab?alom pak bija?e pobjegao i oti?ao k Talmaju, sinu Amihudovu,
   ge?urskom kralju. A David tugova?e za svojim sinom bez prestanka.

   ^38A po?to je Ab?alom pobjegao i oti?ao u Ge?ur, ostao je ondje tri
   godine.

   ^39Kralj David prestao se srditi na Ab?aloma jer se utje?io zbog smrti
   Amnonove.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 A Joab, sin Sarvijin, opazi da se kraljevo srce okreæe k Ab?alomu.

   ^2Zato Joab po?alje u Tekou po jednu pametnu ?enu i reèe joj: "Uèini se
   kao da si u ?alosti za mrtvim, obuci ?alobne haljine, nemoj se mazati
   uljem, nego budi kao ?ena koja je veæ dugo vremena u ?alosti za mrtvim.

   ^3Otiæi æe? kralju i govorit æe? mu ovako." I Joab je nauèi ?to æe
   govoriti.

   ^4?ena iz Tekoe ode kralju, pade nièice na zemlju i pokloni se, zatim
   reèe: "Pomozi, kralju!"

   ^5Kralj je upita: "?to ti je?" A ona odgovori: "Ah, ja sam udovica. Mu?
   mi je umro,

   ^6a tvoja je slu?benica imala dva sina. Oni se posvadi?e u polju, a
   nije bilo nikoga da ih razdvoji te je jedan od njih udario svoga brata
   i ubio ga.

   ^7I sad se podi?e sav rod na tvoju slu?benicu i reèe: 'Predaj nam toga
   ?to je ubio svoga brata: mi æemo ga pogubiti za ?ivot njegova brata
   koga je ubio, a time æemo zatrti i ba?tinika.' Tako hoæe da ugase
   ?eravicu koja mi je ostala, da ne ostave mome mu?u ni imena ni
   potomstva na zemlji."

   ^8A kralj reèe ?eni: "Idi svojoj kuæi, ja æu odrediti ?to treba za te."

   ^9A ?ena iz Tekoe reèe kralju: "Gospodaru kralju! Neka na me i na moj
   oèinski dom padne krivica; kralj i njegovo prijestolje nedu?ni su u
   tome!"

   ^10A kralj nastavi: "Onoga koji ti se zaprijetio dovedi k meni! Taj te
   neæe vi?e dirnuti!"

   ^11A ona reèe: "Neka se kralj udostoji spomenuti ime Jahve, svoga Boga,
   da krvni osvetnik neæe umno?iti zator i da neæe pogubiti moga sina!" A
   on obeæa: "Tako mi ?ivog Jahve, nijedna vlas neæe pasti s glave tvome
   sinu!"

   ^12A ?ena nastavi: "Dopusti da tvoja slu?benica ka?e jednu rijeè svome
   gospodaru kralju." A on odvrati: "Govori!"

   ^13A ?ena reèe: "Dakle, za?to je kralj - jer se izrièuæi ovakvu presudu
   sam priznao krivim - donio protiv naroda Bo?jega odluku da ne pu?ta
   kuæi onoga koga je prognao?

   ^14Mi smo svi osuðeni na smrt, slièni smo vodi koja se prolije na
   zemlju i vi?e se ne mo?e skupiti, i Bog ne podi?e mrtvaca: neka, dakle,
   kralj misli na to da prognanik ne ostane izagnan daleko od njega.

   ^15A razlog za?to sam do?la da iznesem pred svoga gospodara kralja ovu
   stvar bio je taj ?to su me zapla?ili ljudi, pa je mislila tvoja
   slu?benica: moram govoriti s kraljem, mo?da æe kralj uèiniti ono ?to mu
   njegova slu?benica ka?e.

   ^16Jer æe kralj poslu?ati svoju slu?benicu i izbaviti je iz ruku
   èovjeka koji hoæe da me istrijebi zajedno s mojim sinom iz Bo?je
   ba?tine.

   ^17Zato je tvoja slu?benica pomislila: neka mi rijeè moga gospodara i
   kralja bude na umirenje. Jer moj je gospodar i kralj kao Bo?ji anðeo
   koji slu?a dobro i zlo. Jahve, tvoj Bog, neka bude s tobom!"

   ^18Tada progovori kralj i reèe ?eni: "Nemoj mi sada zatajiti ono ?to æu
   te pitati!" A ?ena odgovori: "Neka govori moj gospodar kralj!"

   ^19Tada kralj upita: "Nisu li Joabovi prsti s tobom u svemu tome?" A
   ?ena odgovori: "Tako bio ?iv, gospodaru kralju, zaista se ne mo?e ni
   desno ni lijevo od svega ?to je kazao moj gospodar i kralj! Jest, tvoj
   mi je sluga Joab zapovjedio, on je nauèio tvoju slu?benicu sve ove
   rijeèi.

   ^20Tvoj je sluga Joab to uèinio da bi svemu dao drugo lice, ali je moj
   gospodar mudar kao Bo?ji anðeo, on zna sve ?to se zbiva na zemlji."

   ^21Tada se kralj okrenu Joabu i reèe mu: "Dobro, uèinit æu to. Idi i
   dovedi natrag mladiæa Ab?aloma!"

   ^22A Joab pade licem na zemlju, pokloni se i zahvali kralju; zatim reèe
   Joab: "Danas vidi tvoj sluga da je na?ao milost u tvojim oèima,
   gospodaru kralju, kad je kralj ispunio molbu svoga sluge."

   ^23Potom se di?e Joab, ode u Ge?ur i dovede Ab?aloma natrag u
   Jeruzalem.

   ^24Ali kralj reèe: "Neka ide u svoju kuæu, a meni neka ne dolazi na
   oèi!" I Ab?alom se povuèe u svoju kuæu i ne doðe kralju na oèi.

   ^25U svemu Izraelu ne bija?e èovjeka tako lijepa kao Ab?alom komu bi se
   mogle izreæi tolike pohvale: od pete do glave nije bilo na njemu mane.

   ^26A kad bi ?i?ao kosu - a ?i?ao ju je na koncu svake godine, jer mu je
   bila prete?ka pa ju je morao ?i?ati - mjerio bi svoju kosu: bila bi
   te?ka dvije stotine ?ekela, po kraljevskoj mjeri.

   ^27Ab?alomu se rodi?e tri sina i jedna kæi po imenu Tamara; bila je to
   vrlo lijepa ?ena.

   ^28Ab?alom provede dvije godine u Jeruzalemu a da nije do?ao kralju na
   oèi.

   ^29Tada Ab?alom pozva Joaba k sebi da bi ga poslao kralju, ali Joab ne
   htjede doæi k njemu; i posla drugi put po njega, ali on opet ne htjede
   doæi.

   ^30Tada Ab?alom zapovjedi slugama: "Znate Joabovo polje koje je pokraj
   mojega i na kojem raste jeèam: idite i zapalite ga!" I Ab?alomove sluge
   zapali?e ono polje.

   ^31Tada se di?e Joab, doðe k Ab?alomu u kuæu i upita ga: "Za?to su
   tvoje sluge zapalile moje polje?"

   ^32A Ab?alom odgovori Joabu: "Ja sam poslao k tebi i poruèio ti: 'Doði
   ovamo, ?elio bih te poslati kralju s ovom porukom: Za?to sam se vratio
   iz Ge?ura?' Bolje bi bilo za mene da sam jo? ondje. Zato sad hoæu da
   doðem kralju na oèi, pa ako ima na meni kakva krivica, neka me pogubi!"

   ^33Joab ode kralju i javi mu te rijeèi. Zatim kralj pozva Ab?aloma.
   Doðe on pred kralja, pokloni mu se i pade nièice pred kralja. I kralj
   poljubi Ab?aloma.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Poslije toga nabavi Ab?alom sebi kola i konje i pedeset ljudi koji
   su trèali pred njim.

   ^2Ab?alom je u rano jutro stajao kraj puta koji vodi do gradskih vrata;
   i tko god je imao kakvu parnicu te i?ao kralju na sud, Ab?alom bi ga
   dozvao k sebi i pitao: "Iz kojega si grada?" A kad bi ovaj odgovorio:
   "Tvoj je sluga iz toga i toga Izraelova plemena",

   ^3tada bi mu Ab?alom rekao: "Vidi?, tvoja je stvar dobra i pravedna,
   ali neæe? naæi nikoga koji bi te saslu?ao kod kralja."

   ^4Ab?alom bi nastavljao: "Ah, kad bi mene postavili za suca u zemlji!
   Svaki bi koji ima kakvu parnicu ili sud dolazio k meni i ja bih mu
   pribavio pravo!"

   ^5A kad bi mu se tko pribli?io da mu se pokloni, on bi pru?io ruku,
   privukao ga k sebi i poljubio.

   ^6Tako je èinio Ab?alom svim Izraelcima koji su dolazili na sud kralju.
   Time je Ab?alom predobivao srca Izraelaca za sebe.

   ^7Kad su pro?le èetiri godine, Ab?alom reèe kralju: "Dopusti da odem u
   Hebron i da izvr?im zavjet kojim sam se zavjetovao Jahvi.

   ^8Jer kad bijah u Ge?uru u Aramu, tvoj se sluga zavjetovao ovako: 'Ako
   me Jahve dovede natrag u Jeruzalem, iskazat æu èast Jahvi u Hebronu.'"

   ^9A kralj mu odgovori: "Idi u miru!" I on krenu na put i ode u Hebron.

   ^10Ab?alom razasla tajne glasnike po svim Izraelovim plemenima i poruèi
   im: "Kad èujete zvuk roga, tada recite: Ab?alom je postao kralj u
   Hebronu."

   ^11A ode s Ab?alomom dvije stotine ljudi iz Jeruzalema; bijahu to
   uzvanici koji su bezazleno po?li ne znajuæi ?to se sprema.

   ^12Ab?alom posla i po Gilonjanina Ahitofela, Davidova savjetnika, iz
   njegova grada Gilona, da pribiva prino?enju ?rtava. Urota je bila jaka,
   a mno?tvo Ab?alomovih prista?a sve je vi?e raslo.

   ^13Tada sti?e Davidu glasnik te mu javi: "Srce Izraelaca priklonilo se
   Ab?alomu."

   ^14Tada David reèe svim svojim dvoranima koji bijahu s njim u
   Jeruzalemu: "Ustanite! Bje?imo! Inaèe neæemo uteæi od Ab?aloma.
   Pohitite brzo, da on ne bude br?i i ne stigne nas, da ne obori na nas
   zlo i ne pobije grada o?tricom maèa!"

   ^15A kraljevi dvorani odgovori?e kralju: "?to god odluèi na? gospodar
   kralj, evo tvojih slugu!"

   ^16I kralj iziðe pje?ice sa svim svojim dvorom; ipak ostavi kralj deset
   inoèa da èuvaju palaèu.

   ^17I kralj ode pje?ice sa svim narodom i zaustavi se kod posljednje
   kuæe.

   ^18Svi njegovi dvorani stajahu uza nj. Tada svi Kereæani, svi Peleæani,
   Itaj i svi Giæani koji bijahu do?li s njim iz Gata, ?est stotina ljudi,
   proðo?e pred kraljem.

   ^19Kralj upita Itaja Giæanina: "Za?to i ti ide? s nama? Vrati se i
   ostani kod kralja! Ti si stranac, prognan iz svoje zemlje.

   ^20Juèer si do?ao, a danas da te vodim da se potuca? s nama kad ja idem
   kamo me sreæa nanese. Vrati se i odvedi svoju braæu natrag sa sobom, a
   Jahve neka ti iska?e ljubav i vjernost!"

   ^21Ali Itaj odgovori kralju ovako: "?ivoga mi Jahve i tako mi ?iv bio
   moj gospodar kralj: gdje god bude moj gospodar kralj, bilo na smrt ili
   na ?ivot, ondje æe biti i tvoj sluga!"

   ^22Tada David reèe Itaju: "Hajde, proði!" I Itaj iz Gata proðe sa svim
   svojim ljudima i sa svom svojom pratnjom.

   ^23Svi plakahu iza glasa. Kralj je stajao na potoku Kidronu i sav je
   narod prolazio pred njim prema pustinji.

   ^24Bija?e ondje i Sadok i s njim svi leviti koji su nosili Kovèeg
   Bo?ji. I oni spusti?e Kovèeg Bo?ji kraj Ebjatara dok sav narod nije
   izi?ao iz grada.

   ^25Tada kralj reèe Sadoku: "Odnesi Kovèeg Bo?ji natrag u grad. Ako
   naðem milost u Jahve, on æe me dovesti natrag i dopustiti mi da opet
   vidim njega i njegovo prebivali?te.

   ^26A ako rekne ovako: 'Nisi mi po volji!' - onda evo me, neka èini sa
   mnom ?to je dobro u njegovim oèima!"

   ^27Jo? kralj reèe sveæeniku Sadoku: "Hajde, ti i Ebjatar vratite se u
   miru u grad, i va?a dva sina s vama, tvoj sin Ahimaas i Ebjatarov sin
   Jonatan.

   ^28Evo, ja æu se zadr?ati na ravnicama pustinje dok ne doðe od vas glas
   da me obavijesti."

   ^29Nato Sadok i Ebjatar odneso?e Kovèeg Bo?ji natrag u Jeruzalem i
   ostado?e ondje.

   ^30David se uspinjao na Maslinsku goru, sve plaèuæi, pokrivene glave i
   bos, i sav narod koji ga je pratio iða?e pokrivene glave i plaèuæi.

   ^31Tada javi?e Davidu da je i Ahitofel meðu urotnicima s Ab?alomom. A
   David zavapi: "Obezumi Ahitofelove savjete, Jahve!"

   ^32Kad je David do?ao na vrh gore, ondje gdje se klanja Bogu, doðe mu u
   susret Hu?aj Arèanin, prijatelj Davidov, razdrte haljine i glave posute
   prahom.

   ^33David mu reèe: "Ako poðe? sa mnom, bit æe? mi na teret.

   ^34Ali ako se vrati? u grad i ka?e? Ab?alomu: 'Bit æu tvoj sluga,
   gospodaru kralju; prije sam slu?io tvome ocu, a sada æu slu?iti tebi',
   moæi æe? tada okretati Ahitofelove savjete u moju korist.

   ^35S tobom æe biti i sveæenici Sadok i Ebjatar. Sve ?to èuje? iz
   palaèe, javi sveæenicima Sadoku i Ebjataru.

   ^36S njima su ondje i dva njihova sina, Ahimaas Sadokov i Jonatan
   Ebjatarov: po njima mi javljajte sve ?to èujete."

   ^37Tako se Hu?aj, prijatelj Davidov, vrati u grad upravo u èasu kad je
   Ab?alom ulazio u Jeruzalem.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Kad je David pre?ao malo preko vrha, doðe mu u susret Siba, sluga
   Meribaalov, sa dva osamarena magarca koja su nosila dvije stotine
   kruhova, sto grozdova suhog gro?ða, sto voænjaèa i mijeh vina.

   ^2Kralj upita Sibu: "?to æe? s tim?" A Siba odgovori: "Magarci æe
   poslu?iti kraljevoj obitelji za jahanje, kruh i voæe momcima za jelo, a
   vino za piæe onima koji se umore u pustinji."

   ^3Kralj dalje upita: "A gdje je sin tvoga gospodara?" A Siba odgovori
   kralju: "Eno, ostao je u Jeruzalemu jer je mislio: 'Danas æe mi dom
   Izraelov vratiti kraljevstvo moga oca.'"

   ^4Tada kralj reèe Sibi: "Sve ?to posjeduje Meribaal neka je tvoje." A
   Siba odgovori: "Bacam se nièice pred tobom. O, da bih i dalje bio
   dostojan milosti u tvojim oèima, kralju gospodaru!"

   ^5Kad je kralj David do?ao do Bahurima, izaðe odande èovjek od roda
   ?aulova. Zvao se ?imej, a bio je sin Gerin. Dok je izlazio, neprestano
   je proklinjao.

   ^6Bacao je kamenje na Davida i na sve dvorane kralja Davida, premda je
   sva vojska sa svim junacima okru?ivala kralja s desne i lijeve strane.

   ^7A ?imej je ovako govorio proklinjuæi: "Odlazi, odlazi, krvnièe,
   ni?tarijo!

   ^8Jahve je okrenuo na tebe svu krv ?aulova doma, kojemu si ti oduzeo
   kraljevstvo. Ujedno je Jahve predao kraljevstvo u ruke tvome sinu
   Ab?alomu. Evo, sad si zapao u nevolju jer si krvnik."

   ^9Tada Sarvijin sin Abi?aj zapita kralja: "Zar da ovaj uginuli pas
   proklinje moga gospodara kralja? Dopusti da odem prijeko i da mu skinem
   glavu!"

   ^10Ali kralj odgovori: "?to hoæete od mene, Sarvijini sinovi? Ako on
   proklinje te ako mu je Jahve zapovjedio: 'Proklinji Davida!' - tko ga
   smije pitati: 'Za?to èini? tako?'"

   ^11Nato David reèe Abi?aju i svim svojim dvoranima: "Eto, moj sin koji
   je iza?ao od moga tijela radi mi o glavi, a kamoli neæe sada ovaj
   Benjaminovac! Pustite ga neka proklinje ako mu je Jahve to zapovjedio.

   ^12Mo?da æe Jahve pogledati na moju nevolju te mi vratiti dobro za
   njegovu dana?nju psovku."

   ^13Zatim David sa svojim ljudima nastavi put, a ?imej iða?e gorskom
   stranom usporedo s njim, neprestano psujuæi, bacajuæi kamenje i di?uæi
   pra?inu.

   ^14Kralj i sav narod koji ga je pratio stigo?e umorni i ondje odahnu?e.

   ^15Ab?alom je meðutim sa svim narodom izraelskim u?ao u Jeruzalem; i
   Ahitofel bija?e s njim.

   ^16A kad je Hu?aj Arèanin, Davidov prijatelj, do?ao k Ab?alomu, reèe
   Hu?aj Ab?alomu: "?ivio kralj! ?ivio kralj!"

   ^17A Ab?alom upita Hu?aja: "Je li to tvoja vjernost prema tvome
   prijatelju? Za?to nisi oti?ao sa svojim prijateljem?"

   ^18A Hu?aj odgovori Ab?alomu: "Ne, nego koga je izabrao Jahve i ovaj
   narod i svi Izraelci, njegov æu biti i s njim æu ostati.

   ^19A drugo: kome æu slu?iti? Zar ne njegovu sinu? Kako sam slu?io
   tvojemu ocu, tako æu slu?iti tebi."

   ^20Potom se Ab?alom obrati Ahitofelu: "Savjetuj sada: ?to da èinimo?"

   ^21Ahitofel odgovori Ab?alomu: "Uði k inoèama svoga oca, koje je
   ostavio da èuvaju palaèu: tada æe sav Izrael èuti da si u zavadi sa
   svojim ocem, pa æe se ohrabriti svi oni koji su pristali uz tebe."

   ^22Tada razape?e za Ab?aloma ?ator na krovu i Ab?alom uðe k inoèama
   svoga oca na oèi svemu Izraelu.

   ^23A savjet ?to bi ga dao Ahitofel u ono vrijeme vrijedio je kao
   odgovor Bo?ji; toliko je vrijedio svaki Ahitofelov savjet i kod Davida
   i kod Ab?aloma.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Nato Ahitofel reèe Ab?alomu: "Dopusti da izaberem dvanaest tisuæa
   ljudi pa da se dignem i poðem u potjeru za Davidom jo? noæas.

   ^2Navalit æu na njega kad bude umoran i bez snage; pla?it æu ga i
   razbje?at æe se sav narod koji je s njim. Onda æu ubiti samoga kralja.

   ^3A sav æu narod dovesti natrag k tebi, kao ?to se mlada vraæa svome
   mu?u: ti radi? o glavi samo jednome èovjeku, a sav æe narod onda biti
   miran."

   ^4Svidje se to Ab?alomu i svim starje?inama Izraelovim.

   ^5Ali Ab?alom reèe: "Pozovimo jo? Hu?aja Arèanina da èujemo ?to æe nam
   on kazati!"

   ^6Kad je Hu?aj do?ao k Ab?alomu, reèe mu Ab?alom: "Ahitofel je
   svjetovao ovako. Hoæemo li uèiniti kako je on predlo?io? Ako ne, govori
   ti!"

   ^7A Hu?aj odgovori Ab?alomu: "Ovaj put savjet Ahitofelov nije dobar."

   ^8I nastavi Hu?aj: "Ti zna? da su tvoj otac i njegovi ljudi junaci i da
   su ljuti kao medvjedica kojoj su oteli njezine medvjediæe. Tvoj je otac
   ratnik, neæe on dopustiti da narod poèiva preko noæi.

   ^9On se sada krije u kakvoj jami ili na kakvu drugom mjestu. Pa ako
   odmah u poèetku koji od na?ih padne, pro?irit æe se glas o porazu u
   vojsci koja je pristala uz Ab?aloma.

   ^10Tada æe i najhrabriji, u koga je srce kao u lava, izgubiti srèanost.
   Jer sav Izrael zna da je tvoj otac junak i da su hrabri oni koji ga
   prate.

   ^11Zato ja svjetujem ovo: neka se sav Izrael, od Dana do Beer ?ebe,
   okupi oko tebe, da ga bude kao pijeska na obali morskoj, a ti sam da
   stupa? u njihovoj sredini.

   ^12Tada æemo navaliti na njega gdje se god bude nalazio, oborit æemo se
   na nj kao ?to rosa pada na zemlju i neæemo ostaviti ?iva ni njega niti
   ikojega od njegovih ljudi.

   ^13Ako li se povuèe u koji grad, sav æe izraelski narod donijeti u?eta
   pod onaj grad pa æemo ga povlaèiti do potoka, sve dok vi?e ni kamenèiæa
   ne bude od njega."

   ^14Tada Ab?alom i svi Izraelci reko?e: "Bolji je savjet Hu?aja Arèanina
   nego savjet Ahitofelov." Jer Jahve bija?e odluèio da se osujeti izvrsna
   Ahitofelova osnova, kako bi navukao nesreæu na Ab?aloma.

   ^15Potom Hu?aj javi sveæenicima Sadoku i Ebjataru: "Ahitofel je tako i
   tako savjetovao Ab?aloma i starje?ine izraelske, a ja sam savjetovao
   tako i tako.

   ^16Zato sad brzo javite to Davidu i poruèite mu: 'Nemoj noæas noæiti na
   ravnicama pustinje, nego brzo prijeði na drugu stranu da ne bude
   uni?ten kralj i sva vojska koja je s njim.'"

   ^17Jonatan i Ahimaas zadr?avali se kod Rogelskog izvora; jedna je
   slu?kinja dolazila i donosila im vijesti, a oni su odlazili da to jave
   kralju Davidu, jer se nisu smjeli odati ulazeæi u grad.

   ^18Ali ih opazi neki momak te javi Ab?alomu. Nato obojica ?urno odo?e i
   doðo?e u kuæu nekoga èovjeka u Bahurimu. U njegovu dvori?tu bija?e
   studenac i oni se spusti?e u nj.

   ^19A ?ena uze i razastrije pokrivaè preko otvora studencu i posu po
   njem stuèenoga zrnja, tako da se ni?ta nije moglo opaziti.

   ^20Ab?alomove sluge doðo?e k toj ?eni u kuæu i upita?e: "Gdje su
   Ahimaas i Jonatan?" A ?ena im odgovori: "Oti?li su dalje prema vodi."
   Potom su ih jo? tra?ili, ali ih ne naðo?e pa se vrati?e u Jeruzalem.

   ^21A kad su oni oti?li, ona dvojica iziðo?e iz studenca i odo?e da
   donesu vijesti kralju Davidu. I reko?e mu: "Ustajte i prijeðite br?e
   preko vode, jer je tako i tako savjetovao protiv vas Ahitofel."

   ^22Tada se David i sav narod ?to bija?e s njim di?e i prijeðe preko
   Jordana; u zoru nije vi?e bilo nijednoga koji nije pre?ao preko
   Jordana.

   ^23Kad je Ahitofel vidio da se nije izvr?io njegov savjet, osamari
   svoga magarca, krenu na put i ode svojoj kuæi u svoj grad. Ondje se
   pobrinu za svoju kuæu, zatim se objesi i umrije. Pokopa?e ga u grobu
   njegova oca.

   ^24David je veæ bio do?ao u Mahanajim kad je Ab?alom pre?ao preko
   Jordana sa svim Izraelcima koji bijahu s njim.

   ^25Ab?alom bija?e postavio Amasu za zapovjednika nad vojskom namjesto
   Joaba. A Amasa je bio sin nekoga èovjeka po imenu Jitre, Ji?maelovca,
   koji je u?ao k Abigajili, kæeri Ji?ajevoj i sestri Sarvije, Joabove
   majke.

   ^26Izrael i Ab?alom udari?e tabor u zemlji gileadskoj.

   ^27Kad je David do?ao u Mahanajim, tada ?obi, sin Naha?ev iz Rabe
   Amonske, pa Makir, sin Amielov iz Lo Debara, i Barzilaj, Gileaðanin iz
   Rogelima,

   ^28doneso?e postelja, pokrivaèa, èa?a i zemljanog suða, uz to p?enice,
   jeèma, bra?na, pr?ena ?ita, boba, leæe,

   ^29meda, kiseloga mlijeka i sira kravljeg i ovèjeg i ponudi?e Davida i
   narod ?to bija?e s njim da jedu. Jer mi?ljahu: "Ljudi su u pustinji
   trpjeli glad, umor i ?eðu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Potom David pobroji narod ?to bija?e s njim i postavi nad njima
   tisuænike i stotnike.

   ^2Zatim podijeli vojsku na tri skupine: jednu treæinu predade Joabu,
   drugu treæinu Abi?aju, sinu Sarvijinu, bratu Joabovu, a treæu treæinu
   Itaju iz Gata. Tada David reèe narodu: "I ja æu s vama u rat."

   ^3Ali se narod usprotivi: "Ne smije? ti iæi. Jer ako mi i pobjegnemo,
   neæe nitko na to obraæati pa?nju, ili ako nas i pola izgine, neæe se na
   to obraæati pa?nja; ali ti sam vrijedi? kao nas deset tisuæa. Osim
   toga, bolje je da bude? pripravan da nam iz grada pomogne?."

   ^4A kralj im odgovori: "Uèinit æu sve ?to vam se èini dobro." I kralj
   stade kod vrata dok je vojska izlazila po stotinama i tisuæama.

   ^5A Joabu, Abi?aju i Itaju dade zapovijed: "Èuvajte mi mladiæa
   Ab?aloma!" I sav je narod èuo da je kralj tako zapovjedio svim
   vojvodama za Ab?aloma.

   ^6Tako vojska iziðe za boj spremna pred Izraela i bitka se zametnu u
   Efrajimovoj ?umi.

   ^7Izraelsku vojsku potuko?e Davidovi ljudi; i velik poraz bija?e u onaj
   dan: dvadeset tisuæa mrtvih.

   ^8Boj se pro?irio po svemu onom kraju i vi?e je ljudi onoga dana
   progutala ?uma nego maè.

   ^9Ab?alom sluèajno zapade u ruke Davidovim ljudima. Ab?alom je jahao na
   mazgi, a mazga naiðe pod grane velika hrasta, tako te je Ab?alomu glava
   zapela o grane i on osta viseæi izmeðu neba i zemlje, dok je mazga
   ispod njega oti?la dalje.

   ^10Vidje to neki èovjek i javi Joabu govoreæi: "Upravo sam vidio
   Ab?aloma gdje visi o jednom hrastu."

   ^11A Joab odvrati èovjeku koji mu je to javio: "Kad si ga vidio, za?to
   ga na mjestu nisi sastavio sa zemljom? Moja bi onda bila du?nost da ti
   dam deset srebrnih ?ekela i jedan pojas!"

   ^12Ali èovjek odgovori Joabu: "I kad bi mi na dlan izbrojio tisuæu
   srebrnih ?ekela, ne bih digao ruku na kraljeva sina! Èuli smo na svoje
   u?i kako je kralj zapovjedio tebi, Abi?aju i Itaju govoreæi: 'Èuvajte
   mi mladiæa Ab?aloma!'

   ^13Da sam podmuklo napao na njega izla?uæi opasnosti svoj ?ivot - jer
   kralju ni?ta ne ostaje skriveno - onda bi se ti dr?ao po strani."

   ^14A Joab odvrati: "Neæu ja ovdje dangubiti s tobom!" I uze tri sulice
   u ruke i zabode ih u srce Ab?alomu, koji je bio jo? ?iv viseæi o
   hrastu.

   ^15Nato priðe deset momaka, ?titono?a Joabovih, i dotuko?e Ab?aloma i
   usmrti?e.

   ^16Tada Joab zapovjedi da zatrube u rog, i vojska prestade progoniti
   Izraela jer je Joab zaustavio vojsku.

   ^17Potom uze?e Ab?aloma, baci?e ga u duboku jamu usred ?ume i navalja?e
   na nj veliku gomilu kamenja. Izraelci pak pobjego?e svaki svome ?atoru.

   ^18Ab?alom bija?e jo? za ?ivota postavio sebi spomenik u Kraljevoj
   dolini jer mi?lja?e: "Nemam sina koji bi saèuvao spomen mome imenu." I
   nazvao je taj spomenik po svome imenu te se jo? i danas zove "Ab?alomov
   spomenik".

   ^19Ahimaas, Sadokov sin, reèe Joabu: "Idem javiti kralju veselu vijest
   da mu je Jahve pribavio pravdu izbaviv?i ga iz ruku njegovih
   neprijatelja."

   ^20Ali mu Joab reèe: "Ne mo?e? danas biti glasnik vesele vijesti, nego
   æe? to biti koji drugi dan; danas ne mo?e? javiti dobru vijest jer je
   poginuo kraljev sin."

   ^21Zatim Joab zapovjedi Etiopljaninu: "Idi javi kralju ?to si vidio!"
   Etiopljanin se pokloni Joabu i otrèa.

   ^22A Sadokov sim Ahimaas opet zamoli Joaba: "Dogodilo se ?to mu drago,
   dopusti da otrèim i ja za Etiopljaninom." A Joab upita: "Za?to bi
   trèao, sine moj, kad ti ta vesela vijest neæe pribaviti nagrade?"

   ^23A on ponovi: "Dogodilo se ?to mu drago, trèat æu!" A Joab mu
   odvrati: "Trèi!" I Ahimaas otrèa putem kroz ravnicu i preteèe
   Etiopljanina.

   ^24David je upravo sjedio meðu dvojim gradskim vratima, a stra?ar se
   bio uspeo na krov iznad vrata. Podigav?i oèi, stra?ar ugleda èovjeka
   kako trèi sam.

   ^25Stra?ar povika i javi kralju, a kralj mu reèe: "Ako je sam, nosi
   dobar glas na ustima." Èovjek je dolazio sve bli?e.

   ^26Uto stra?ar ugleda drugoga èovjeka gdje trèi. I povika stra?ar koji
   je bio nad vratima: "Evo jo? jednoga èovjeka koji trèi sam!" A kralj
   odvrati: "I taj nosi dobar glas."

   ^27Stra?ar nastavi: "Prepoznajem trk prvoga èovjeka: trèi kao Sadokov
   sin Ahimaas." A kralj odvrati: "To je dobar èovjek, dolazi s dobrim
   glasom."

   ^28Ahimaas se pribli?i kralju i pozdravi ga: "Zdravo!" Baci se licem na
   zemlju pred kraljem i nastavi: "Blagoslovljen Jahve, tvoj Bog, koji je
   napustio ljude ?to su digli ruku na moga gospodara i kralja!"

   ^29A kralj upita: "Je li spa?en mladiæ Ab?alom?" A Ahimaas odgovori:
   "Vidio sam veliku vrevu kad je kraljev sluga Joab slao tvoga slugu, ali
   ne znam ?to je bilo."

   ^30Kralj mu reèe: "Odstupi i stani tamo!" On odstupi i stade.

   ^31Uto sti?e Etiopljanin i progovori: "Neka moj gospodar kralj primi
   veselu vijest. Jahve ti je danas pribavio pravdu izbaviv?i te iz ruku
   svih onih koji su ustali na tebe."

   ^32A kralj upita Etiopljanina: "Je li spa?en mladiæ Ab?alom?" A
   Etiopljanin odgovori: "Neka neprijatelji moga gospodara i kralja i svi
   koji se di?u na tebe u zloj namjeri - proðu kao taj mladiæ!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Kralj zadrhta, pope se u gornju odaju nad vratima i zaplaka;
   jecajuæi govora?e ovako: "Sine Ab?alome, sine moj! Sine moj Ab?alome!
   Oh, da sam ja umro mjesto tebe! Ab?alome, sine moj, sine moj!"

   ^2I javi?e Joabu: "Eno kralj plaèe i tuguje za Ab?alomom."

   ^3Tako se pobjeda u onaj dan pretvorila u ?alost za svu vojsku, jer je
   vojska èula u onaj dan da kralj tuguje za svojim sinom.

   ^4I toga se dana vojskom kradom vrati u grad, kao ?to se kradom ?ulja
   vojska koja se osramotila bje?eæi iz boja.

   ^5A kralj je pokrio svoje lice i vapio iza glasa: "Sine moj Ab?alome!
   Ab?alome, sine moj! Sine moj!"

   ^6Tada Joab doðe kralju u kuæu i reèe mu: "Postiðuje? danas lice svih
   svojih slugu koji su danas spasili ?ivot tebi, ?ivot tvojim sinovima i
   tvojim kæerima, ?ivot tvojim ?enama i ?ivot inoèama tvojim,

   ^7jer iskazuje? ljubav onima koji te mrze, a mr?nju onima koji te
   ljube. Danas si pokazao da ti ni?ta nije ni do vojvoda ni do vojnika,
   jer vidim sada da bi ti sasvim pravo bilo kad bi Ab?alom bio ?iv, a mi
   svi da smo danas poginuli.

   ^8Zato sada ustani, iziði i prijazno progovori svojim vojnicima; jer,
   kunem ti se Jahvom, ako ne iziðe?, nijedan èovjek neæe ostati noæas s
   tobom, i to æe ti biti veæa nesreæa od svih koje su te sna?le od tvoje
   mladosti pa do sada."

   ^9Kralj ustade i sjede na vrata. Javi?e to svemu narodu govoreæi: "Eno
   kralj sjedi na vratima." I sav narod doðe pred kralja. A Izraelci
   bijahu pobjegli svaki u svoj ?ator.

   ^10I sav se narod po svim Izraelovim plemenima prepirao govoreæi:
   "Kralj nas je izbavio iz ruku na?ih neprijatelja, on nas je izbavio iz
   ruku filistejskih, a sada je morao pobjeæi iz zemlje ispred Ab?aloma.

   ^11A Ab?alom koga smo pomazali za kralja poginuo je u boju. Za?to se,
   dakle, kolebate dovesti kralja natrag?"

   ^12Te rijeèi svega Izraela dopru do kralja u njegovu kuæu. Zato kralj
   David poruèi sveæenicima Sadoku i Ebjataru: "Recite starje?inama
   judejskim ovako: 'Za?to da vi budete posljednji koji æe kralja dovesti
   u njegovu kuæu?

   ^13Vi ste moja braæa, vi ste od moga mesa i od mojih kosti. Za?to
   biste, dakle, bili posljednji koji æe dovesti kralja natrag?'

   ^14Recite i Amasi: 'Nisi li ti od mojih kosti i od moga mesa? Neka mi
   Bog uèini zlo i neka mi doda drugo ako mi ne bude? zauvijek vojvoda nad
   mojom vojskom namjesto Joaba!'"

   ^15Tada se slo?i?e svi ljudi Judina roda kao jedan èovjek i poruèi?e
   kralju: "Vrati se sa svim svojim ljudima!"

   ^16I tako se kralj vrati i doðe do Jordana, a Judejci bijahu stigli do
   Gilgala dolazeæi u susret kralju da prate kralja na prijelazu preko
   Jordana.

   ^17Tada je pohitio i ?imej, sin Gerin, Benjaminovac iz Bahurima, i
   si?ao s Judejcima u susret kralju Davidu.

   ^18Imao je sa sobom tisuæu ljudi od Benjaminova plemena. I Siba, sluga
   ?aulova doma, sa petnaest svojih sinova i dvadeset svojih slugu, doðe
   do Jordana pred kralja.

   ^19Dovezli su splav da prevezu kraljevu èeljad i da uèine sve ?to bi mu
   bilo drago. A Gerin sin ?imej baci se pred noge kralju kad je kralj
   htio prijeæi preko Jordana;

   ^20i reèe kralju: "Neka mi moj gospodar ne upi?e u grijeh! Ne opominji
   se zla ?to ti ga je uèinio tvoj sluga u onaj dan kad je moj gospodar i
   kralj izlazio iz Jeruzalema. Neka to kralj ne uzima k srcu!

   ^21Tvoj sluga uviða da je sagrije?io; zato sam, evo, do?ao danas prvi
   iz svega Josipova doma da siðem u susret svome gospodaru i kralju."

   ^22Ali Sarvijin sin Abi?aj progovori i reèe: "Zar ?imej ne zaslu?uje
   smrt ?to je proklinjao pomazanika Jahvina?"

   ^23A David odgovori: "?to ja imam s vama, Sarvijini sinovi, te me danas
   uvodite u napast? Zar bi danas mogao tko biti pogubljen u Izraelu? TÓa
   sada znam da sam danas opet kralj nad Izraelom."

   ^24Tada kralj reèe ?imeju: "Neæe? poginuti!" I kralj mu se zakle.

   ^25I ?aulov sin Meribaal si?ao je u susret kralju. On nije njegovao ni
   svojih nogu ni svojih ruku, nije ureðivao svoje brade, nije prao svojih
   haljina od onoga dana kad je oti?ao kralj pa sve do dana kad se opet
   vratio u miru.

   ^26Kad je iz Jeruzalema do?ao u susret kralju, upita ga kralj: "Za?to
   nisi po?ao sa mnom, Meribaale?"

   ^27A on odgovori: "Kralju gospodaru! Moj me sluga prevario. Tvoj mu je
   sluga rekao: 'Osamari mi magaricu da je uzja?em i poðem s kraljem!' Jer
   tvoj je sluga hrom.

   ^28On je oklevetao tvoga slugu pred mojim gospodarom i kraljem. Ali moj
   je gospodar i kralj kao Bo?ji anðeo: zato èini ?to je dobro u tvojim
   oèima.

   ^29Jer sav moj oèinski dom nije bio drugo zaslu?io nego smrt od moga
   gospodara kralja, a ti si ipak primio svoga slugu meðu one koji jedu za
   tvojim stolom. Pa kako jo? imam pravo tu?iti se kralju?"

   ^30A kralj mu odgovori: "Èemu da jo? dulji? svoj govor? Odreðujem: ti i
   Siba podijelite njive!"

   ^31Meribaal reèe kralju: "Neka uzme i sve, kad se moj gospodar kralj
   sretno vratio u svoj dom!"

   ^32I Barzilaj Gileaðanin doðe iz Rogelima i nastavi s kraljem da ga
   isprati preko Jordana.

   ^33Barzilaj bija?e vrlo star, bilo mu je osamdeset godina. Pribavljao
   je kralju opskrbu dok je boravio u Mahanajimu jer bija?e vrlo imuæan
   èovjek.

   ^34Kralj reèe Barzilaju: "Poði sa mnom, ja æu te u tvojim starim danima
   uzdr?avati kod sebe u Jeruzalemu."

   ^35A Barzilaj odgovori kralju: "A koliko mi jo? godina ?ivota ostaje da
   idem s kraljem u Jeruzalem?

   ^36Sada mi je osamdeset godina; mogu li jo? razlikovati ?to je dobro a
   ?to zlo? Mo?e li tvojem sluzi jo? goditi ?to jede i pije? Mogu li jo?
   slu?ati glas pjevaèa i pjevaèica? Za?to bi tvoj sluga bio jo? na teret
   mome gospodaru kralju?

   ^37Tvoj æe sluga jo? samo prijeæi preko Jordana s kraljem, ali za?to bi
   mi kralj dao takvu nagradu?

   ^38Dopusti svome sluzi da se vrati, da umrem u svom gradu kod groba
   svoga oca i svoje majke. Ali evo tvoga sluge Kimhama, neka ide dalje s
   mojim gospodarom kraljem, pa njemu uèini ?to je dobro u tvojim oèima!"

   ^39Kralj odgovori: "Neka onda Kimham ide sa mnom dalje, a ja æu mu
   uèiniti ?to bude tebi drago i ?to god me zamoli? sve æu mu uèiniti za
   tebe."

   ^40Kad je sav narod pre?ao preko Jordana, prijeðe i kralj, poljubi
   Barzilaja i blagoslovi ga, potom se ovaj vrati u svoje mjesto.

   ^41Kralj nastavi put u Gilgal, a Kimham iða?e s njim. Kralja je pratio
   sav narod Judin i polovina naroda Izraelova.

   ^42Uto svi Izraelci doðu pred kralja i upitaju ga: "Za?to te na?a braæa
   Judejci ukrado?e i za?to prevedo?e preko Jordana na?ega kralja i njegov
   dom i sve Davidove ljude s njim?"

   ^43A Juda odgovori Izraelu: "Kralj je meni rod. Za?to si se ra?estio
   zbog toga? Jesam li jeo na kraljev raèun? Ili sam si ?to prigrabio?"

   ^44Tada Izrael odgovori Judi ovako: "Ja imam deset udjela na kralja i
   prema tebi ja sam prvoroðenac. Za?to si me, dakle, prezreo? Nije li
   moja rijeè bila prva kad je trebalo natrag dovesti moga kralja?" Ali
   govor Judin bija?e tvrði od govora Izraelova.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Ondje se sluèajno na?ao opak èovjek po imenu ?eba, Bikrijev sin,
   Benjaminovac. On zatrubi u rog i viknu: "Mi nemamo udjela na Davidu ni
   ba?tine na Ji?ajevu sinu! Svaki svome ?atoru, Izraele!"

   ^2Tako svi Izraelci ostavi?e Davida i poðo?e za Bikrijevim sinom ?ebom;
   a Judejci prionu?e uza svoga kralja i otprati?e ga od Jordana do
   Jeruzalema.

   ^3Kad se David vratio u svoju palaèu u Jeruzalem, uze deset inoèa koje
   je bio ostavio da èuvaju palaèu i stavi ih da budu èuvane. Brinuo im se
   za uzdr?avanje, ali nije vi?e i?ao k njima. Tako su one ?ivjele
   zatvorene do svoje smrti, kao udovice ?ivoga mu?a.

   ^4Potom kralj zapovjedi Amasi: "Sazovi mi Judejce do tri dana, a i ti
   da bude? ovdje!"

   ^5Amasa ode da sazove Judejce, ali se zadr?a preko vremena koje mu
   bija?e odredio kralj.

   ^6Tada David reèe Abi?aju: "Sad æe nam Bikrijev sin ?eba biti opasniji
   nego Ab?alom. Zato uzmi ljude svoga gospodara i poði za njim u potjeru
   da se ne domogne tvrdih gradova i ne izmakne nam iz oèiju!"

   ^7Za Abi?ajem krenu na put Joab, Kereæani, Peleæani i svi junaci; oni
   iziðu iz Jeruzalema u potjeru za Bikrijevim sinom ?ebom.

   ^8Kad su bili kod velikoga kamena ?to je kod Gibeona, doðe Amasa prema
   njima. Joab ima?e na sebi ratnu haljinu, a preko nje ima?e pripasan maè
   uz bedro, u koricama; ali mu se maè iskliznu i pade.

   ^9Joab pozdravi Amasu: "Jesi li mi dobro, brate?" I desnom rukom uhvati
   za bradu Amasu da ga poljubi.

   ^10Amasa se nije obazirao na maè koji bija?e Joabu u ruci, i on ga
   udari njim u trbuh i prosu mu utrobu na zemlju. Nije morao ponoviti
   udarac i Amasa umrije. Joab sa svojim bratom Abi?ajem nastavi potjeru
   za Bikrijevim sinom ?ebom.

   ^11Jedan od Joabovih momaka osta na stra?i kod Amase i tu je vikao:
   "Kome je mio Joab i tko je za Davida neka slijedi Joaba!"

   ^12A Amasa le?ao u krvi nasred puta. Videæi onaj èovjek gdje se
   ustavlja sav narod, odvuèe Amasu s puta u polje i baci preko njega
   kabanicu jer je vidio gdje se zaustavlja svatko tko naiðe blizu njega.

   ^13Kad je Amasa bio uklonjen s puta, svi ljudi poðo?e za Joabom da gone
   Bikrijeva sina ?ebu.

   ^14?eba je pro?ao kroza sva izraelska plemena sve do Abel Bet Maake i
   svi Bikrani s njim. Skupi?e se oni i poðo?e za njim.

   ^15Joab doðe i opsjede ga u Abel Bet Maaki. Dade nasuti nasip oko
   grada. Sva vojska koja bija?e s Joabom navali potkopavati zid da ga
   obori.

   ^16Tada se jedna mudra ?ena uspe na zid i povika iz grada: "Èujte!
   Èujte! Recite Joabu: 'Priði ovamo, da govorim s tobom!'"

   ^17Kad je pri?ao, upita ?ena: "Jesi li ti Joab?" On odgovori: "Jesam."
   A ona æe: "Poslu?aj rijeè slu?kinje svoje!" On odgovori: "Slu?am."

   ^18?ena nastavi: "Nekoæ se govorilo ovako: 'Treba pitati u Abelu i u
   Danu

   ^19je li svr?eno s onim ?to su utvrdili vjernici u Izraelu.' Ti bi htio
   uni?titi jedan grad, i to jedan od matiènih gradova u Izraelu. Za?to
   zatire? ba?tinu Jahvinu?"

   ^20Joab odgovori ovako: "Daleko, daleko bilo to od mene! Ne ?elim ni
   zatirati ni razarati.

   ^21Ne radi se o tome, nego je jedan èovjek iz Efrajimove gore, po imenu
   ?eba, Bikrijev sin, podigao ruku na kralja, na Davida. Predajte samo
   njega, pa æu otiæi od grada!" ?ena odgovori Joabu: "Dobro. Odmah æe ti
   njegovu glavu baciti preko zida!"

   ^22?ena se vrati u grad i progovori svemu narodu kako joj je govorila
   njezina mudrost. I odsjeko?e glavu Bikrijevu sinu ?ebi i baci?e je
   Joabu. A on zapovjedi da zatrube u rog te se raziðo?e od grada, svaki u
   svoj kraj. A Joab se vrati kralju u Jeruzalem.

   ^23Joab je bio zapovjednik nad svom vojskom. Jojadin sin Benaja bio je
   zapovjednik nad Kereæanima i Peleæanima.

   ^24Adoram je bio nadglednik nad radovima. Ahiludov sin Jo?afat bio je
   peèatnik.

   ^25Seraja je bio dr?avni pisar. Sadok i Ebjatar bijahu sveæenici.

   ^26Uz to je Jairanin Ira bio zamjenik Davidov.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 U dane Davidove vlada?e jednom glad tri godine uzastopce. David se
   obrati Jahvi, a Jahve mu odgovori: "Na ?aulu i njegovu domu le?i krvna
   krivnja jer je pogubio Gibeonce."

   ^2Tada kralj sazva Gibeonce da ih pita. Ti Gibeonci nisu pripadali
   Izraelcima, nego su bili ostatak Amorejaca, kojima se Izraelci bijahu
   zakleli zakletvom, ali je ?aul tra?io da ih uni?ti u svojoj revnosti za
   Izraelce i Judejce.

   ^3David, dakle, upita Gibeonce: "?to da vam uèinim i èime da vam dadem
   zadovolj?tinu da biste blagoslovili ba?tinu Jahvinu?"

   ^4Gibeonci odgovori?e: "Ne tra?imo mi ni srebra ni zlata od ?aula i
   njegova doma, niti nam je stalo da se pogubi koji èovjek u Izraelu."
   David æe im nato: "?to reknete uèinit æu za vas."

   ^5A oni odgovori?e kralju: "Èovjek koji nas je zatirao i koji je
   smi?ljao da nas uni?ti, da nas ne bude nigdje u svemu izraelskom
   podruèju,

   ^6od njegovih potomaka neka nam se preda sedam ljudi da ih objesimo
   pred Jahvom u Gibeonu na gori Jahvinoj." Kralj odvrati: "Dat æu vam
   ih."

   ^7Kralj po?tedje Meribaala, sina ?aulova sina Jonatana, zbog zakletve
   pred Jahvom koja ih je vezala, Davida i Jonatana, sina ?aulova.

   ^8Tako kralj uze oba sina Rispe, Ajine kæeri, koje je rodila ?aulu,
   Armonija i Meribaala, i svih pet sinova Merabe, ?aulove kæeri, koje je
   rodila Adrielu, sinu Barzilajevu, iz Mehole.

   ^9Njih dade u ruke Gibeoncima, a oni ih objesi?e na gori pred Jahvom.
   Tako sva sedmorica poginu?e zajedno, pogubljeni prvih dana ?etve, na
   poèetku jeèmene ?etve.

   ^10Rispa, Ajina kæi, uze kostrijet i prostrije je za sebe na stijeni od
   poèetka jeèmene ?etve sve dok nije ki?a s neba pala na mrtva tijela, i
   tako nije dala nebeskim pticama da se spu?taju na njih danju ni
   poljskim zvijerima noæu.

   ^11Kad su Davidu javili ?to je uèinila Ajina kæi Rispa, ?aulova inoèa,

   ^12ode David i uze ?aulove kosti i kosti njegova sina Jonatana od
   stanovnika Jabe?a Gileadskog, koji ih bijahu potajno odnijeli s trga u
   Bet ?anu, gdje su ih objesili Filistejci u onaj dan kad su Filistejci
   porazili ?aula na Gilboi.

   ^13David prenese odande ?aulove kosti i kosti njegova sina Jonatana pa
   ih zdru?i s kostima pogubljenih.

   ^14I ukopa?e ?aulove kosti i kosti njegova sina Jonatana s kostima
   pogubljenih u zemlji Benjaminovoj, u Seli, u grobu ?aulova oca Ki?a.
   Po?to izvr?i?e sve ?to je kralj zapovjedio, Bog se smilova zemlji.

   ^15Jednom opet nasta rat izmeðu Filistejaca i Izraelaca. David ode u
   boj sa svojim ljudima te su se borili s Filistejcima tako da se David
   umorio.

   ^16I?ibenob, jedan od Rafinih potomaka, èije je koplje bilo te?ko tri
   stotine mjedenih ?ekela i koji o pripasu ima?e nov maè, hvastao se tada
   da æe ubiti Davida.

   ^17Ali Davidu priskoèi u pomoæ Sarvijin sin Abi?aj; udari on Filistejca
   te ga ubi. Tada se Davidovi ljudi zakle?e rekav?i Davidu: "Neæe? vi?e
   iæi s nama u boj, da ne ugasi? svjetiljke Izraelove!"

   ^18Poslije toga opet izbi rat s Filistejcima u Gobu; tada je Hu?anin
   Sibkaj pogubio Sipaja, jednoga od Rafinih potomaka.

   ^19Uz to nasta rat s Filistejcima u Gobu; tada je Jairov sin Elhanan iz
   Betlehema pogubio Golijata Gitejca, koji je imao kopljaèu kao tkalaèko
   vratilo.

   ^20Potom opet izbi rat u Gatu, gdje je bio neki èovjek visoka rasta:
   ima?e taj na svakoj ruci i nozi po ?est prstiju, dakle dvadeset i
   èetiri; i on bija?e potomak Rafin.

   ^21Kad je poèeo ru?iti Izraela, ubi ga Jonatan, sin Davidova brata
   ?imeja.

   ^22Ta èetvorica bijahu potomci istoga Rafe iz Gata, a poginu?e od ruke
   Davidove i od ruku njegovih slugu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 David upravi Jahvi rijeèi ove pjesme u dan kad ga je Jahve izbavio
   iz ruku svih njegovih neprijatelja i iz ruke ?aulove.

   ^2Pjevao je: "Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;

   ^3Bo?e moj, peæino moja kojoj se utjeèem, ?tite moj, spasenje moje,
   tvrðavo moja! Ti me izbavlja? od nasilja.

   ^4Zazvat æu Jahvu hvale predostojna i od du?mana bit æu izbavljen.

   ^5Valovi smrti okru?i?e mene, prestravi?e me bujice pogubne,

   ^6U?ad Podzemlja sputi?e me, smrtonosne zamke pado?e na me:

   ^7u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Doma zov mi
   zaèu, i vapaj moj mu do u?iju doprije.

   ^8I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrma?e se temelji nebesa, pokrenu?e
   se, jer On gnjevom planu.

   ^9Iz nosnica mu dim se di?e, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje ?ivo od
   njega plamsa.

   ^10On nagnu nebesa i siðe, pod nogama oblaci mu mraèni.

   ^11Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi.

   ^12Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima
   tmastim,

   ^13od bljeska pred licem njegovim u?ga se ugljevlje plameno.

   ^14Jahve s neba zagrmje, Svevi?njega glas se ori.

   ^15Odape strijele i du?mane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori.

   ^16Morska dna se pokaza?e, i temelji svijeta posta?e goli od stra?ne
   prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova.

   ^17On pru?i s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi.

   ^18Od protivnika moænog mene oslobodi, od du?mana mojih jaèih od mene.

   ^19Navali?e na me u dan zlosretni, ali me Jahve za?titi,

   ^20na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio.

   ^21Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po èistoæi ruku mojih on me
   nagradi,

   ^22jer èuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih.

   ^23Odredbe njegove sve su mi pred oèima, zapovijedi njegove nisam
   odbacio,

   ^24do sr?i odan njemu sam bio, èuvam se grijeha svakoga.

   ^25Jahve mi po pravdi mojoj vrati, èistoæu ruku mojih vidje.

   ^26S prijateljem ti si prijatelj, po?tenu po?tenjem uzvraæa?.

   ^27S èovjekom èistim ti si èist, a lukavca izigrava?,

   ^28jer narodu poni?enu spasenje donosi? a poni?ava? oèi ohole.

   ^29Jahve, ti moju svjetiljku u?i?e?, Bo?e, tminu moju obasjava?:

   ^30s tobom udaram na èete du?manske, s Bogom svojim preskaèem zidine.

   ^31Savr?eni su puti Gospodnji, i rijeè je Jahvina ognjem ku?ana. on je
   ?tit svima, samo on, koji se k njemu utjeèu.

   ^32Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga na?ega?

   ^33Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran.

   ^34Noge mi dade brze ko u ko?ute i postavi me na visine sigurne,

   ^35ruke mi za borbu uvje?ba i mi?ice da luk mjedeni napinju.

   ^36Daje? mi ?tit svoj koji spasava, tvoja me bri?ljivost uzvisi.

   ^37Pouzdanje daje? mom koraku, i noge mi vi?e ne posræu.

   ^38Pognah svoje du?mane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uni?tih.

   ^39Obaram ih, ne mogu se diæi, padaju, pod nogama mi le?e.

   ^40Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podlo?i.

   ^41Ti du?mane moje u bijeg natjera, i raspr?ih one koji su me mrzili.

   ^42Vapiju u pomoæ, nikog da pomogne, vapiju Jahvi - ne odaziva se.

   ^43Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih ko blato na putu.

   ^44Ti me §izbavÄi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk
   koji ne poznavah slu?i mi.

   ^45Svaki moj ?apat pokorno on slu?a. Sinovi tuðinci meni laskaju,

   ^46sinovi tuðinski gube srèanost izlaze dr?æuæ iz svojih utvrda.

   ^47?ivio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog,
   spasenje moje!

   ^48Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava.

   ^49Od du?mana me mojih izbavlja? i nad protivnike me moje izdi?e?, ti
   mene od èovjeka silnika spasava?.

   ^50Zato te slavim, Jahve, meðu pucima i psalam pjevam tvome Imenu:

   ^51umno?io si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si
   iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke."
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Ovo su posljednje Davidove rijeèi: "Rijeè Davida, sina Ji?ajeva,
   rijeè èovjeka koji je bio visoko uzdignut, pomazanika Boga Jakovljeva,
   pjevaèa pjesama Izraelovih:

   ^2Jahvin duh govori po meni, njegova je rijeè na mom jeziku.

   ^3Reèe mi Jakovljev Bog, reèe mi Izraelova hrid: Tko vlada ljudima
   pravedno, i tko vlada u strahu Bo?jemu,

   ^4taj je kao jutarnja svjetlost kad ograne sunce, jutro bez oblaka, na
   kojem se svjetluca zemaljska trava poslije ki?e.

   ^5Da, moja kuæa stoji èvrsto pred Bogom: on je uèinio vjeèan Savez sa
   mnom, u svemu dobro ureðen i utvrðen. Da, on æe dati da napreduje sve
   moje spasenje i svaka moja ?elja.

   ^6Belijalovi ljudi svi su kao trnje u pustinji, jer ih nitko ne hvata
   rukom.

   ^7Nitko ih se ne dotièe, osim gvo?ðem i kopljaèom, i potpuno se
   spaljuju u ognju."

   ^8Ovo su imena Davidovih junaka: I?baal, Hakmonac, prvak meðu trojicom;
   on je zavitlao svojim kopljem protiv osam stotina i pobio ih
   najedanput.

   ^9Za njim dolazi Eleazar, sin Dodonov, Ahoa?anin, jedan od trojice
   junaka; on je bio s Davidom kod Pas Damina kad su se ondje skupili
   Filistejci za boj, a Izraelci se povukli pred njima.

   ^10Ali se on èvrsto dr?ao i udarao Filistejce dok mu se ruka nije
   ukoèila i ostala kao prirasla uz maè. Jahve je dao veliku pobjedu u
   onaj dan, pa se vojska vratila za Eleazarom, ali samo da pokupi plijen.

   ^11Za njim dolazi ?ama, sin Elin, Hararac; kad su se Filistejci skupili
   u Lehiju, bija?e polje puno leæe, a vojska je bila pobjegla ispred
   Filistejaca.

   ^12Tada je on stao usred polja i obranio ga i potukao Filistejce. Tako
   je Jahve dao veliku pobjedu.

   ^13Trojica izmeðu tridesetorice jednom su krenula na put i o poèetku
   ?etve do?la k Davidu u Adulamsku peæinu kad jedna filistejska èeta
   bija?e utaborena u Refaimskoj dolini.

   ^14David je tada bio u svojoj kuli, a filistejska je posada bila tada u
   Betlehemu.

   ^15David uzdahnu: "O, kad bi me tko napojio vodom iz betlehemskoga
   studenca ?to je kod vrata?"

   ^16Tada ta tri junaka prodrije?e kroz filistejski tabor i, zahvativ?i
   vode iz betlehemskog studenca ?to je kod vrata, doneso?e je i dado?e
   Davidu. Ali je David ne htjede piti, nego je proli kao ljevanicu Jahvi

   ^17govoreæi: "Ne dao mi Jahve da to uèinim! Zar da pijem krv ovih
   ljudi? TÓa izla?uæi ?ivot pogibli, donijeli su vode!" I nije htio piti.
   To su, eto, uèinila ta tri junaka.

   ^18Abi?aj, Joabov brat a sin Sarvijin, bio je vojvoda nad
   tridesetoricom. On je zavitlao kopljem na tri stotine, pobio ih i
   proslavio se meðu tridesetoricom.

   ^19On se odlikovao meðu tridesetoricom i postao njihov glavar, ali nije
   dostigao trojice.

   ^20Jojadin sin Benaja, junak iz Kabseela, bogat junaèkim djelima, ubio
   je dva sina Ariela iz Moaba; on je jednoga snje?nog dana si?ao i ubio
   lava usred jame.

   ^21Ubio je i nekog Egipæanina, èovjeka golema stasa. Egipæanin je imao
   koplje u ruci, a on izi?ao preda nj sa ?tapom: istrgav?i Egipæaninu
   koplje iz ruke, ubi ga njegovim kopljem.

   ^22To je uèinio Jojadin sin Benaja i proslavio se meðu tridesetoricom
   junaka.

   ^23Bio je najznamenitiji meðu tridesetoricom, ali one prve trojice nije
   dostigao; David ga postavi za zapovjednika svoje tjelesne stra?e.

   ^24Asahel, brat Joabov, bio je meðu tridesetoricom. Zatim: Elhanan, sin
   Dodonov, iz Betlehema;

   ^25?ama iz Haroda; Elika iz Haroda;

   ^26Heles iz Peleta; Ira, sin Ike?ev, iz Tekoe;

   ^27Abiezer iz Anatota; Sibekaj iz Hu?e;

   ^28Salmon iz Ahoha; Mahraj iz Netofe;

   ^29Heled, sin Baanin, iz Netofe; Itaj, sin Ribajev, iz Gibeje sinova
   Benjaminovih;

   ^30Benaja iz Pireatona; Hidaj od Gaa?kih potoka;

   ^31Abibaal iz Bet Haarabe; Azmavet iz Bahurima;

   ^32Eljahba iz ?aalbona; Ja?en, sin Jonatanov;

   ^33?ama iz Harara; Ahiam, sin ?ararov, iz Arara;

   ^34Elifelet, sin Ahasbajev, iz Bet Maake; Eliam, sin Ahitofelov, iz
   Gilona;

   ^35Hesraj iz Karmela; Paaraj iz Araba;

   ^36Jigeal, sin Natanov, iz Sobe; Bani iz Gada;

   ^37Selek Amonac; Nahraj iz Beerota, ?titono?a Sarvijina sina Joaba;

   ^38Ira iz Jatira; Gareb iz Jatira;

   ^39Urija Hetit. Svega trideset i sedam.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Jo? je jednom srd?ba Jahvina planula na Izraelce te potakla Davida
   protiv njih govoreæi: "Idi, izbroj Izraelce i Judejce!"

   ^2I kralj zapovjedi Joabu i vojvodama koji bijahu s njim: "Obiðite sva
   Izraelova plemena od Dana do Beer ?ebe i popi?ite narod da znam koliko
   ima naroda."

   ^3Joab odgovori kralju: "Neka Jahve, tvoj Bog, dade svome narodu jo?
   sto puta ovoliko koliko ga je sada i neka to jo? vidi svojim oèima moj
   gospodar kralj, ali za?to moj gospodar kralj ima takvu ?elju?"

   ^4Ali kraljeva rijeè bija?e jaèa od Joabove i od rijeèi vojvoda njegove
   vojske. Tako Joab i vojvode odo?e ispred kralja da popi?u izraelski
   narod.

   ^5Prijeðo?e oni preko Jordana i poèe?e kod Aroera i kod grada ?to le?i
   usred doline i krenu?e odande prema Gaditima i prema Jazeru.

   ^6Potom doðo?e u Gilead i u zemlju Hetita, u Kade?; zatim stigo?e u
   Dan, a iz Dana skrenu?e prema Sidonu.

   ^7Zatim doðo?e do tvrðave Tira i u sve gradove Hivijaca i Kanaanaca i
   zavr?i?e svoj put u Negebu Judinu, u Beer ?ebi.

   ^8Pro?av?i svu zemlju, vrati?e se poslije devet mjeseci i dvadeset dana
   u Jeruzalem.

   ^9Joab dade kralju popis naroda: Izraelaca bija?e osam stotina tisuæa
   ratnika viènih maèu, a Judejaca pet stotina tisuæa ljudi.

   ^10Poslije toga Davida zapeèe savjest ?to je dao brojiti narod pa reèe
   Jahvi: "Veoma sam sagrije?io ?to sam to uèinio! Ali, Jahve, oprosti tu
   krivicu sluzi svome, jer sam vrlo ludo radio."

   ^11Kad je David ujutro ustao, veæ je Jahvina rijeè bila do?la proroku
   Gadu, Davidovu vidiocu:

   ^12"Idi i ka?i Davidu: Ovako govori Jahve: 'Troje stavljam preda te,
   izaberi jedno od toga da ti uèinim!'"

   ^13Gad tako doðe Davidu i javi mu ovo: "Hoæe? li da doðu tri gladne
   godine na tvoju zemlju, ili da tri mjeseca bje?i? pred svojim
   neprijateljem koji æe te goniti, ili da bude tri dana kuga u tvojoj
   zemlji? Sada promisli i gledaj ?to da odgovorim onome koji me poslao!"

   ^14David odgovori Gadu: "Na velikoj sam muci! Ali neka padnemo u ruke
   Jahvine, jer je veliko njegovo milosrðe, a u ljudske ruke neka ne
   zapadnem!"

   ^15David, dakle, izabra kugu. Bilo je upravo vrijeme p?eniène ?etve.
   Jahve pusti kugu na Izraela od jutra pa do odreðenoga vremena; i pomor
   udari na narod i pomrije sedamdeset tisuæa ljudi od Dana do Beer ?ebe.

   ^16Kad je anðeo pru?io svoju ruku na Jeruzalem da ga uni?ti, sa?ali se
   Jahvi zbog toga zla, pa reèe anðelu koji je ubijao narod: "Dosta je
   sada! Povuci svoju ruku!" A Jahvin je anðeo bio upravo kod gumna Araune
   Jebusejca.

   ^17Kad David vidje anðela koji je ubijao narod, zavapi Jahvi: "Evo, ja
   sam sagrije?io, ja sam uèinio zlo! A oni, ovce, ?to su skrivili? Neka
   tvoja ruka padne na mene i na moju obitelj!"

   ^18Istoga dana doðe Gad k Davidu i reèe mu: "Idi i podigni Jahvi
   ?rtvenik na gumnu Araune Jebusejca!"

   ^19I ode David po Gadovoj rijeèi, kako mu je zapovjedio Jahve.

   ^20Kad Arauna pogleda, opazi kralja i njegove dvorane gdje idu prema
   njemu. Arauna iziðe i pokloni se kralju licem do zemlje.

   ^21Arauna upita: "Za?to je moj gospodar kralj do?ao svome sluzi?" A
   David odgovori: "Da kupi od tebe ovo gumno, da sagradi ?rtvenik Jahvi,
   kako bi prestao pomor u narodu."

   ^22Arauna reèe Davidu: "Neka ga uzme moj gospodar kralj i neka ?rtvuje
   ono ?to je u njegovim oèima dobro! Evo goveda za paljenicu, mlatilice,
   i volujske opreme za drvo!

   ^23Sve to sluga moga gospodara kralja poklanja kralju!" Jo? reèe Arauna
   kralju: "Jahve, Bog tvoj, neka ti bude milostiv!"

   ^24Ali kralj odgovori Arauni: "Ne, nego hoæu da kupim od tebe i da
   platim; neæu prinositi Jahvi, svome Bogu, paljenica koje su mi
   poklonjene." I tako David kupi ono gumno i goveda za pedeset srebrnih
   ?ekela.

   ^25Ondje David sagradi ?rtvenik Jahvi i prinese paljenice i prièesnice.
   Tada se Jahve smilova zemlji i presta pomor u Izraelu.
     __________________________________________________________________

1 Kings
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Kralj David bija?e ostario i odmakao u godinama; premda su ga
   pokrivali mnogim pokrivaèima, nije se mogao ugrijati.

   ^2Tada mu reko?e njegove sluge: "Trebalo bi potra?iti za gospodara
   mladu djevojku koja bi dvorila kralja i slu?ila mu: kad bude spavala na
   njegovu krilu, to æe ugrijati kralja gospodara."

   ^3Potra?i?e, dakle, lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj; i naðo?e
   Abi?agu ?unamku te je dovedo?e kralju.

   ^4Djevojka je bila izvanredno lijepa; njegovala je kralja i slu?ila mu,
   ali je on ne upozna.

   ^5Uto se Adonija, sin Hagitin, pooholi i pomisli: "Ja æu biti kralj!"
   Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi koji su i?li pred
   njim.

   ^6Njegov ga otac za svoga ?ivota nikad nije ukorio niti ga kad upitao:
   "Za?to tako èini??" Bio je, osim toga, stasit i lijep, a mati ga rodila
   poslije Ab?aloma.

   ^7On se dogovarao s Joabom, sinom Sarvijinim, i sa sveæenikom
   Ebjatarom, pa se obojica prikljuèi?e Adoniji.

   ^8Ali sveæenik Sadok i Jojadin sin Benaja, prorok Natan, ?imej i Rei i
   junaci Davidovi ne pristado?e uz Adoniju.

   ^9Jednom nakla Adonija ovaca, volova i tovljene teladi za ?rtvu kod
   Zoheledskog kamena, blizu izvora Rogela, te pozva svu svoju braæu,
   sinove kraljeve, i sve Judejce u kraljevoj slu?bi;

   ^10ali ne pozva proroka Natana, ni Benaje, ni ostalih junaka, a ni
   svoga brata Salomona.

   ^11Tada reèe Natan Bat-?ebi, majci Salomonovoj: "Zar nisi èula da je
   Adonija, sin Hagitin, postao kraljem, a da David, na? gospodar, o tome
   i ne zna?

   ^12Doði da te savjetujem kako bi mogla spasiti ?ivot svoj i svoga sina
   Salomona.

   ^13Hajde, otiði kralju Davidu i reci mu: 'Zar se nisi ti, gospodaru moj
   kralju, zakleo svojoj slu?benici govoreæi: Tvoj sin Salomon kraljevat
   æe poslije mene, i on æe sjediti na mome prijestolju! Kako sada Adonija
   posta kraljem?'

   ^14I dok ti bude? ondje i razgovorala se s kraljem, doæi æu ja za tobom
   i potvrditi tvoje rijeèi."

   ^15Bat-?eba ode kralju u odaje - a on je bio vrlo star i Abi?aga
   ?unamka slu?ila mu.

   ^16Pokloni mu se Bat-?eba i pade nièice pred kraljem, a kralj upita:
   "?to ?eli??"

   ^17Ona mu odgovori: "Gospodaru, ti si se zakleo slu?benici svojoj
   Jahvom, Bogom svojim: 'Tvoj sin Salomon kraljevat æe poslije mene, on
   æe sjesti na moje prijestolje.'

   ^18A sada je, evo, Adonija postao kraljem, a ti, kralju, gospodaru moj,
   ni?ta o tome i ne zna?!

   ^19Naklao je on mnogo volova, tovljene teladi i ovaca za ?rtvu i pozvao
   je sve sinove kraljeve, sveæenika Ebjatara i vojskovoðu Joaba, ali
   slugu tvoga Salomona nije pozvao.

   ^20U tebe su sada, gospodaru moj i kralju, uprte oèi svega Izraela da
   mu ti objavi? tko æe te naslijediti na tvome prijestolju, kralju,
   gospodaru moj.

   ^21Inaèe, èim poèine kralj, gospodar moj, kraj svojih otaca, ja i moj
   sin Salomon bit æemo krivci."

   ^22Dok je ona jo? govorila s kraljem, doðe prorok Natan.

   ^23Javi?e kralju: "Ovdje je prorok Natan." On uðe kralju i pade nièice
   pred njim.

   ^24Natan reèe: "Gospodaru moj i kralju, jesi li ti odredio: 'Adonija æe
   kraljevati poslije mene i sjedit æe na mome prijestolju?'

   ^25Jer evo danas je si?ao i naklao volova, ugojene teladi i ovaca za
   ?rtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, vojskovoðe i sveæenika Ebjatara;
   eno ih gdje jedu i piju s njim i klièu: '?ivio kralj Adonija!'

   ^26Ali mene, tvoga slugu, sveæenika Sadoka, a ni Benaju, sina Jojadina,
   ni tvoga slugu Salomona nije pozvao.

   ^27Zar se to dogodilo s voljom gospodara moga kralja, a da nisi
   obavijestio svoga vjernog sluge tko æe biti nasljednik na prijestolju
   gospodara moga kralja?"

   ^28Tada progovori David i reèe: "Pozovite mi Bat-?ebu!" Ona doðe kralju
   i stupi preda nj.

   ^29Kralj se tada zakle: "Tako mi Jahve ?ivoga koji me izbavio iz svih
   nevolja!

   ^30Danas æu ti ispuniti kako sam ti se zakleo Jahvom, Bogom Izraelovim:
   tvoj æe sin Salomon kraljevati poslije mene, on æe sjediti na mome
   prijestolju!"

   ^31Nato se nakloni Bat-?eba licem do zemlje, pokloni se pred kraljem i
   reèe: "Neka vjeèno ?ivi gospodar moj kralj David!"

   ^32A kralj David reèe: "Pozovite mi sveæenika Sadoka, proroka Natana i
   Benaju, sina Jojadina." I doðo?e oni pred kralja,

   ^33a on im reèe: "Uzmite sluge svoga gospodara sa sobom, posadite moga
   sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona.

   ^34Ondje neka ga sveæenik Sadok i prorok Natan poma?u za kralja nad
   Izraelom. Zatrubite tada i obznanite: '?ivio kralj Salomon!'

   ^35Zatim se uspnite amo s njim i neka uðe i sjedne na moje prijestolje
   i neka kraljuje mjesto mene, jer moja je volja: on neka bude glava nad
   Izraelom i nad Judom."

   ^36Benaja, sin Jojadin, reèe kralju: "Amen - tako neka bude! To je i
   rijeè Jahve, Gospodara kraljeva!

   ^37Kao ?to je Jahve bio s mojim gospodarem kraljem, tako neka bude i sa
   Salomonom! Neka uzvisi prijestolje njegovo jo? vi?e nego prijestolje
   kralja Davida, gospodara moga!"

   ^38Sveæenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja, Kereæani i
   Peleæani siðo?e i posadi?e Salomona na kraljevu mazgu i odvedo?e ga na
   Gihon.

   ^39Sveæenik Sadok donese iz ?atora rog s uljem i pomaza Salomona. Tada
   odjeknu?e trube i sav narod povika: "?ivio kralj Salomon!"

   ^40I sav narod poðe za njim gore i svira?e puk u svirale i klica?e tako
   da se sva zemlja tresla.

   ^41Èuo to Adonija i svi njegovi uzvanici. Ba? su bili pri kraju gozbe.
   I Joab je èuo trube pa upita: "Èemu ta buka u gradu?"

   ^42Dok je on jo? govorio, sti?e Jonatan, sin sveæenika Ebjatara, i
   Adonija mu reèe: "Ti si valjan èovjek, zacijelo nosi? dobru vijest!"

   ^43Jonatan odgovori: "Jest, na? gospodar, kralj David, uèinio je
   Salomona kraljem!

   ^44Kralj je poslao s njim sveæenika Sadoka, proroka Natana i Jojadina
   sina Benaju, i Kereæane i Peleæane. Oni ga posadi?e na kraljevu mazgu,

   ^45i sveæenik Sadok i prorok Natan pomaza?e ga na Gihonu za kralja.
   Zatim su si?li radosno klièuæi, i sav je grad uzavreo; to je buka koju
   ste èuli.

   ^46Jo? vi?e: Salomon je veæ sjeo na kraljevsko prijestolje

   ^47i do?le su sluge kraljeve èestitati na?em gospodaru kralju Davidu
   govoreæi: 'Neka Bog tvoj proslavi ime Salomonovo vi?e od imena tvoga i
   prijestolje njegovo uzvisi vi?e od tvoga.' Kralj se tada poklonio na
   svojoj postelji

   ^48i ovako rekao: 'Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji mi
   dade danas da mogu vidjeti svojim oèima jednoga od mojih kako sjedi na
   mome prijestolju.'"

   ^49Svi uzvanici Adonijini, upla?eni, ustado?e od stola i raziðo?e se
   svaki svojim putem.

   ^50Adonija pak, u strahu od Salomona, usta i ode te se uhvati za rogove
   ?rtvenika.

   ^51Javi?e Salomonu: "Gle, Adonija se upla?io kralja Salomona i eno se
   dr?i za rogove ?rtvenika govoreæi: 'Neka mi se danas kralj Salomon
   zakune da neæe sluge svoga maèem pogubiti.'"

   ^52Salomon reèe nato: "Ako se poka?e po?tenim èovjekom, neæe mu ni vlas
   s glave pasti na zemlju; a naðe li se u zlu, poginut æe."

   ^53Tada zapovjedi Salomon da ga odmaknu od ?rtvenika; on doðe i pade
   nièice pred Salomonom, koji mu reèe: "Poði svome domu!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Kad su se dani Davidovi pribli?avali svome svr?etku, zapovjedi David
   svome sinu Salomonu:

   ^2"Sada polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i poka?i se
   èovjekom!

   ^3Slu?aj naredbe Jahve, Boga svoga, idi njegovim stazama, dr?i se
   njegovih zakona, zapovijedi, naredaba i njegovih pouka, kako je
   napisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspio u svemu ?to poduzme? i svagdje
   kamo se okrene?;

   ^4da bi Jahve ispunio svoje obeæanje koje mi je dao: 'Ako sinovi tvoji
   budu pazili na svome putu, vjerno hodeæi preda mnom, svim srcem svojim
   i svom du?om svojom, uvijek æe jedan od njih sjediti na prijestolju
   Izraelovu.'

   ^5I sam zna? ?to mi je uèinio Joab, sin Sarvijin, kako je uèinio
   obojici vojskovoða Izraelovih: Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu
   Jeterovu, kad ih je ubio i time prolio krv u miru kao u ratu te omastio
   krvlju pojas oko bokova svojih i obuæu na nogama svojim.

   ^6Ti postupi po svom razboru i ne daj da mu sijeda kosa mirno poèine u
   Podzemlju.

   ^7A sinovima Barzilaja Gileaðanina vrati ljubav: neka budu meðu onima
   koji jedu za tvojim stolom jer su mi pomogli kad sam bje?ao pred tvojim
   bratom Ab?alomom.

   ^8Pred sobom ima? ?imeja, sina Gerina, Benjaminovca iz Bahurima, koji
   me u?asnim kletvama proklinjao onoga dana kad sam bje?ao u Mahanajim.
   Ali mi je on si?ao u susret na Jordan i zakleh mu se Jahvom: 'Neæu te
   pogubiti maèem.'

   ^9Ali mu ti toga ne opra?taj, jer si èovjek razborit, i veæ æe? znati
   kako treba da postupi? te mu sijedu kosu s krvlju u Podzemlje spremi?."

   ^10I potom poèinu David kraj otaca svojih i bi pokopan u Davidovu
   gradu.

   ^11David je kraljevao nad Izraelom èetrdeset godina: u Hebronu je
   kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri
   godine.

   ^12Salomon sjede na prijestolje Davida, svoga oca, i njegova se vlast
   veoma uèvrsti.

   ^13Ali Adonija, sin Hagitin, doðe Bat-?ebi, majci Salomonovoj, i pade
   nièice pred njom. Ona ga upita: "Je li miroljubiv tvoj dolazak?" On
   odgovori: "Jest, miroljubiv je."

   ^14I nastavi: "Imam ti ne?to reæi." Ona reèe: "Govori."

   ^15Tada æe on: "Zna? i sama da je kraljevstvo pripadalo meni i da je
   sav Izrael oèekivao da æu ja biti kralj. Ali mi je kraljevstvo izmaklo
   i pripalo je mome bratu, jer mu ga je Jahve namijenio.

   ^16Ja te sada samo jedno molim: nemoj me odbiti." Ona reèe: "Govori."

   ^17A on nastavi: "Reci, molim te, kralju Salomonu - jer tebe neæe
   odbiti - neka mi dade za ?enu Abi?agu ?unamku!"

   ^18A Bat-?eba odgovori: "Dobro, govorit æu kralju o tebi."

   ^19Kada dakle uðe Bat-?eba kralju Salomonu da govori o Adoniji, ustade
   kralj i poðe joj u susret, pokloni se pred njom, zatim sjede na svoje
   prijestolje i zapovjedi te namjesti?e sjedalicu za kraljicu majku, i
   ona mu sjede s desne strane.

   ^20Tada mu reèe: "Ne?to bih zaiskala od tebe, nemoj me odbiti." Kralj
   joj odgovori: "Tra?i, majko, jer te neæu odbiti."

   ^21Ona nastavi: "Neka se dade Abi?aga ?unamka tvome bratu Adoniji za
   ?enu."

   ^22Kralj Salomon odgovori i reèe svojoj majci: "Za?to tra?i? Abi?agu
   ?unamku za Adoniju? Tra?i odmah i kraljevstvo za njega! Jer on je moj
   stariji brat, a uz njega je sveæenik Ebjatar i Joab, sin Sarvijin!"

   ^23Tada se kralj Salomon zakle Jahvom: "Neka mi Bog uèini ovo zlo i
   neka mi doda drugo ako Adonija nije to izrekao danas po cijenu svoga
   ?ivota!

   ^24?ivoga mi Jahve, koji me potvrdio i posadio na prijestolje oca moga
   Davida i koji mi je dao dom kako je obeæao: jo? danas æe Adonija
   umrijeti."

   ^25I kralj Salomon posla Benaju, sina Jojadina, koji ga udari te
   Adonija umrije.

   ^26Sveæeniku Ebjataru kralj zatim naredi: "Idi u Anatot na svoj posjed.
   Zaslu?io si smrt, ali te neæu pogubiti danas jer si nosio Jahvin Kovèeg
   pred ocem mojim Davidom i podijelio si sve patnje s mojim ocem."

   ^27I Salomon iskljuèi Ebjatara iz sveæenstva Jahvina da tako ispuni
   Jahvinu rijeè koju je izrekao protiv doma Elijeva u ?ilu.

   ^28Kada je glas stigao Joabu - Joab bija?e pristao uz Adoniju, premda
   se nije prikljuèio Ab?alomu - on uteèe u ?ator Jahvin i uhvati se za
   rogove ?rtvenika.

   ^29I dojavi?e kralju Salomonu: "Joab je pobjegao u ?ator Jahvin, eno ga
   pokraj ?rtvenika." Tada Salomon poruèi Joabu: "?to se dr?i? ?rtvenika?"
   Joab odgovori: "Upla?io sam se tebe i pobjegao sam pred Jahvu." Tada
   Salomon naredi Benaji, sinu Jojadinu: "Idi i ubij ga!"

   ^30Benaja ode u ?ator Jahvin i reèe Joabu: "Po naredbi kraljevoj:
   iziði!" On odgovori: "Neæu, ?elim ovdje umrijeti!" Benaja javi kralju:
   "Eto ?to mi je rekao Joab i ?to mi je odgovorio."

   ^31Kralj mu reèe: "Uèini kako je rekao: ubij ga, zatim pokopaj. Tako
   æe? danas skinuti s mene i doma oca moga nevinu krv koju je Joab
   prolio.

   ^32Jahve æe uèiniti da krv njegova padne na njegovu glavu, jer je ubio
   dva èovjeka pravednika i bolja od sebe; ubio ih je maèem bez znanja
   moga oca Davida: Abnera, sina Nerova, voðu vojske Izraelove, i Amasu,
   sina Jeterova, vojvodu judejskoga.

   ^33Neka njihova krv padne na glavu Joaba i njegova potomstva dovijeka,
   a Davidu, njegovu potomstvu, vladalaèkoj kuæi i prijestolju neka od
   Jahve bude trajan mir."

   ^34I ode Benaja, sin Jojadin, obori se na Joaba i usmrti ga. Pokopali
   su Joaba u njegovu domu u pustinji.

   ^35Mjesto njega postavi kralj na èelo vojske Benaju, sina Jojadina, a
   na mjesto Ebjatara postavi sveæenika Sadoka.

   ^36Salomon pozva ?imeja i reèe mu: "Sagradi sebi kuæu u Jeruzalemu: tu
   stanuj, i nikamo odatle ne izlazi.

   ^37Onoga dana kad iziðe? i prijeðe? potok Kidron, znaj dobro da æe?
   umrijeti. Krv tvoja na glavu tvoju."

   ^38?imej odgovori kralju: "Dobro. Kako moj gospodar kralj ka?e, tako æe
   uèiniti sluga tvoj." I ?imej dugo ?ivlja?e u Jeruzalemu.

   ^39Ali poslije tri godine dogodi se te ?imeju pobjego?e dvojica slugu k
   Aki?u, sinu Maakinu, kralju gatskom. I dojavi?e ?imeju: "Eno ti slugu u
   Gatu."

   ^40Tada usta ?imej, osedla magarca i ode u Gat, k Aki?u, da tra?i svoje
   sluge. I vratio se ?imej i doveo svoje sluge iz Gata.

   ^41I javi?e Salomonu: "?imej oti?ao iz Jeruzalema u Gat i vratio se."

   ^42Kralj pozva ?imeja i reèe mu: "Nisam li ti se zakleo Jahvom i strogo
   te opomenuo: 'Onoga dana kad bude? izi?ao i po?ao bilo kamo, znaj dobro
   da æe? umrijeti!' A ti si mi tada odgovorio: 'Dobra je rijeè koju sam
   èuo.'

   ^43Za?to nisi odr?ao zakletvu Jahvinu i zapovijed koju sam ti dao?"

   ^44Jo? reèe kralj ?imeju: "Ti zna? sve zlo koje si uèinio mome ocu
   Davidu. Tvoje je srce toga svjesno. Jahve neka uèini da se tvoja zloæa
   obori na tvoju glavu.

   ^45A blagoslovljen je kralj Salomon, i prijestolje æe Davidovo biti
   èvrsto pred Jahvom dovijeka."

   ^46I zapovjedi kralj Benaji, sinu Jojadinu, te on iziðe i udari ?imeja
   i tako ?imej umrije. Tako se uèvrstilo kraljevstvo u ruci Salomonovoj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Salomon se sprijatelji s faraonom, kraljem egipatskim: o?eni se
   kæerju faraonovom i uvede je u Davidov grad dokle ne dovr?i gradnju
   svoga dvora, Hrama Jahvina i zidova oko Jeruzalema.

   ^2Narod je pak prinosio ?rtve na uzvi?icama, jer jo? nije bio sagraðen
   do toga vremena dom imenu Jahvinu.

   ^3A Salomon je ljubio Jahvu: ravnao se prema naredbama svoga oca
   Davida, samo je prinosio klanice i kaðenice na uzvi?icama.

   ^4Kralj ode u Gibeon da prinese ?rtvu, jer ondje bija?e najveæa
   uzvi?ica. Salomon prinese tisuæu paljenica na tom ?rtveniku.

   ^5U Gibeonu se Jahve javi Salomonu noæu u snu. Bog reèe: "Tra?i ?to da
   ti dadem."

   ^6Salomon odgovori: "Veoma si naklon bio svome sluzi Davidu, mome ocu,
   jer je hodio pred tobom u vjernosti, pravednosti i po?tenju srca svoga;
   i saèuvao si mu tu veliku milost i dao si da jedan od njegovih sinova
   sjedi na njegovu prijestolju.

   ^7Sada, o Jahve, Bo?e moj, ti si uèinio kraljem slugu svoga na mjesto
   moga oca Davida, a ja sam jo? sasvim mlad te jo? ne znam vladati.

   ^8Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, koji se
   ne da izbrojiti ni popisati.

   ^9Podaj svome sluzi pronicavo srce da mo?e suditi tvom narodu,
   razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom
   koji je tako velik!"

   ^10Bija?e milo Jahvi ?to je Salomon to zamolio.

   ^11Zato mu Jahve reèe: "Jer si to tra?io, a nisi iskao ni duga ?ivota,
   ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u
   prosuðivanju pravice,

   ^12evo æu uèiniti po rijeèima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno,
   kakvo nije imao nitko prije tebe niti æe ga imati itko poslije tebe,

   ^13ali ti dajem i ?to nisi tra?io: bogatstvo i slavu kakve nema nitko
   meðu kraljevima.

   ^14I ako bude? stupao mojim putovima i bude? se dr?ao mojih zakona i
   zapovijedi, kao ?to je èinio tvoj otac David, umno?it æu tvoje dane."

   ^15Salomon se probudi, i gle: bija?e to san. On se vrati u Jeruzalem i
   stade pred Kovèeg saveza Jahvina; prinese paljenice i ?rtve prièesnice
   i priredi gozbu svim slugama svojim.

   ^16Tada doðo?e dvije bludnice kralju i stado?e preda nj.

   ^17I reèe jedna ?ena: "Dopusti, gospodaru moj! Ja i ova ?ena u istoj
   kuæi ?ivimo i ja sam rodila kraj nje u kuæi.

   ^18A treæega dana poslije moga poroðaja rodi i ova ?ena. Bile smo
   zajedno i nikoga stranog s nama; samo nas dvije u kuæi.

   ^19Jedne noæi umrije sin ove ?ene jer bija?e legla na njega.

   ^20I ustade ona usred noæi, uze moga sina o boku mojem, dok je tvoja
   slu?kinja spavala, i stavi ga sebi u naruèje, a svoga mrtvog sina stavi
   kraj mene.

   ^21A kad ujutro ustadoh da podojim svoga sina, gle: on mrtav! I kad sam
   pa?ljivije pogledala, razabrah: nije to moj sin koga sam ja rodila!"

   ^22Tada reèe druga ?ena: "Ne, nije tako. Moj je sin onaj ?ivi, a tvoj
   je onaj koji je mrtav!" A prva joj odvrati: "Nije istina! Tvoj je sin
   onaj koji je mrtav, a moj je onaj koji ?ivi!" I tako se prepirahu pred
   kraljem.

   ^23A kralj onda progovori: "Ova ka?e: 'Ovaj ?ivi moj je sin, a onaj
   mrtvi tvoj'; druga pak ka?e: 'Nije, nego je tvoj sin mrtav, a moj je
   onaj ?ivi.'

   ^24Donesite mi maè!" naredi kralj. I doneso?e maè pred kralja,

   ^25a on reèe: "Rasijecite ?ivo dijete nadvoje i dajte polovinu jednoj,
   a polovinu drugoj."

   ^26Tada ?enu, majku ?ivog djeteta, zabolje srce za sinom i povika ona
   kralju: "Ah, gospodaru! Neka se njoj dade dijete, samo ga nemojte
   ubijati!" A ona druga govora?e: "Neka ne bude ni meni ni tebi:
   rasijecite ga!"

   ^27Onda progovori kralj i reèe: "Dajte dijete prvoj, nipo?to ga ne
   ubijajte! Ona mu je majka."

   ^28Sav je Izrael èuo presudu koju je izrekao kralj i po?tovali su
   kralja, jer su vidjeli da je u njemu bo?anska mudrost u izricanju
   pravde.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Kralj Salomon bio je kralj nad svim Izraelom,

   ^2a evo njegovih odliènika: Azarja, sin Sadokov, sveæenik;

   ^3Elihoref i Ahija, sinovi ?i?ini, bilje?nici; Jo?afat, sin Ahiludov,
   savjetnik;

   ^4Benaja, sin Jojadin, vojskovoða; Sadok i Ebjatar, sveæenici.

   ^5Azarja, sin Natanov, bio je nad namjesnicima; Zabud, sin Natanov,
   prijatelj kraljev;

   ^6Ahi?ar, upravitelj dvora; Eliab, sin Joabov, zapovjednik vojske;
   Adoram, sin Abdin, nadstojnik za tlaku.

   ^7Salomon je imao po svem Izraelu dvanaest namjesnika koji su
   opskrbljivali kralja i njegov dom; za svakoga je dolazio red da po
   jedan mjesec u godini podmiruje to uzdr?avanje.

   ^8Evo njihovih imena: ...sin Hurov, u gori Efrajimovoj;

   ^9...sin Dekerov, u Makasu, ?aalbimu, Bet ?eme?u, Elonu do Bet Hanana;

   ^10...sin Hesedov, u Arubotu; pod njim bija?e Soho i sav kraj heferski;

   ^11...sin Abinadabov, nad svim okru?jem dorskim; ?ena mu je bila
   Tafata, kæi Salomonova;

   ^12Baana, sin Ahiludov, u Tanaku i Megidu i u svem Bet ?eanu, koji je
   pokraj Saretana ni?e Jizreela, od Bet ?eana do Abel Mekole, i preko
   Jokmeama.

   ^13...sin Geberov, u Ramotu Gileadskom; njegova su bila Sela Jaira,
   sina Mana?eova, koja su u Gileadu; imao je i podruèje Argob koje le?i u
   Ba?anu, ?ezdeset tvrdih gradova, opasanih zidovima i prijevornicama od
   tuèa;

   ^14Ahinabad, sin Idov, u Mahanajimu;

   ^15Ahimaas u Naftaliju; i on se o?enio jednom Salomonovom kæeri -
   Bosmatom.

   ^16Baana, sin Hu?ajev, u A?eru i na visoravnima;

   ^17Jo?afat, sin Paruahov, u Jisakaru;

   ^18?imej, sin Elin, u Benjaminu;

   ^19Geber, sin Urijin, u zemlji Gileadu, zemlji Sihona, kralja
   amorejskoga, i Oga, kralja ba?anskoga. Povrh toga bio je jo? jedan
   namjesnik u zemlji.

   ^20Juda i Izrael bili su mnogobrojni, bija?e ih kao pijeska na obali
   morskoj. Jeli su i pili i bili sretni.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Salomon je pro?irio svoju vlast nad svim kraljevstvima od Rijeke sve
   do zemlje filistejske i do meðe egipatske. Ona su donosila svoj danak i
   slu?ila Salomonu sve dane njegova ?ivota.

   ^2Svakoga je dana trebalo Salomonu za hranu: trideset kora finoga
   bra?na i ?ezdeset kora obiènog bra?na,

   ^3deset ugojenih volova, dvadeset volova s pa?e, stotinu ovaca, osim
   jelena, srna, divokoza i ugojene peradi.

   ^4Jer on je vladao nad svime onkraj Rijeke - od Tafse do Gaze, nad svim
   kraljevima s onu stranu Eufrata - i imao je mir po svim granicama
   naokolo.

   ^5Juda i sav Izrael ?ivjeli su bez straha, svaki pod svojom lozom i pod
   svojom smokvom, od Dana sve do Beer ?ebe, svega vijeka Salomonova.

   ^6Salomon je imao èetrdeset tisuæa konja za vuèu i dvanaest tisuæa za
   jahanje.

   ^7Ti su se namjesnici brinuli o opskrbi kralja Salomona i sviju koji su
   imali dijela za kraljevim stolom, svaki po mjesec dana; i nisu
   dopu?tali da ièega ponestane.

   ^8I jeèam i slamu za konje i tegleæu marvu donosili su na mjesto gdje
   se zadr?avao, svaki kako bi ga zapalo.

   ^9Jahve je dao Salomonu mudrost i izuzetnu razboritost i srce ?iroko
   kao pijesak na obali morskoj.

   ^10Mudrost je Salomonova bila veæa od mudrosti svih sinova Istoka i od
   sve mudrosti Egipta.

   ^11Bio je mudriji od svih ljudi, od Etana Ezrahanina, od Hemana,
   Kalkola i Darde, sinova Maholovih; njegovo se ime pronosilo meðu svim
   narodima unaokolo.

   ^12Izrekao je tri tisuæe mudrih izreka, a njegovih je pjesama bilo
   tisuæu i pet.

   ^13Zborio je o drveæu: od cedra ?to je na Libanonu pa do izopa ?to
   klija na zidu; raspravljao je o ?ivotinjama, o pticama, o gmazovima i o
   ribama.

   ^14Dolazili su od sviju naroda da èuju mudrost Salomonovu, od svih
   zemaljskih kraljeva koji su èuli glas o njegovoj mudrosti.

   ^15Tirski kralj Hiram posla svoje sluge Salomonu, jer bija?e èuo da su
   ga pomazali za kralja na mjesto njegova oca, a Hiram je svagda bio
   prijatelj Davidov.

   ^16Tada Salomon poruèi Hiramu:

   ^17"Ti zna? dobro da moj otac David nije mogao sagraditi Doma imenu
   Jahve, svoga Boga, zbog ratova kojima su ga okru?ili neprijatelji sa
   svih strana, sve dok ih Jahve nije polo?io pod stopala nogu njegovih.

   ^18Sada mi je Jahve, Bog moj, dao mir posvuda unaokolo: nemam
   neprijatelja ni zlih udesa.

   ^19Namjeravam, dakle, sagraditi Dom imenu Jahve, Boga svoga, kako je
   Jahve rekao mome ocu Davidu: 'Tvoj sin koga æu mjesto tebe postaviti na
   tvoje prijestolje, on æe sagraditi Dom mome Imenu.'

   ^20Stoga sada zapovjedi da mi nasijeku cedrova na Libanonu; moje æe
   sluge biti sa slugama tvojim, i ja æu platiti nadnicu tvojim slugama
   prema svemu kako mi odredi?. Ti zna? dobro da u nas nema ljudi koji
   umiju sjeæi drva kao Sidonci."

   ^21Kada je Hiram primio Salomonovu poruku, veoma se obradova i reèe:
   "Neka je blagoslovljen danas Jahve koji je dao mudra sina Davidu, koji
   upravlja ovim velikim narodom."

   ^22I Hiram javi Salomonu: "Primio sam tvoju poruku. Ispunit æu u svemu
   tvoju ?elju glede drva cedrova i drva èempresova.

   ^23Moje æe ih sluge dopremiti s Libanona na more, slo?it æu ih u splavi
   i pustiti ih morem do mjesta koje æe? mi oznaèiti; ondje æu ih
   razlo?iti i ti æe? ih uzeti. Ti æe? pak ispuniti moju ?elju i dati
   hranu mojoj èeljadi."

   ^24Hiram je davao Salomonu drva cedrova i èempresova koliko je htio,

   ^25a Salomon je davao Hiramu dvadeset tisuæa kora p?enice za hranu
   ljudstvu, i dvadeset tisuæa kora ulja od tije?tenih maslina. Toliko je
   Salomon davao Hiramu godinu za godinom.

   ^26Jahve je dao mudrost Salomonu, kako mu bija?e obeæao; izmeðu Hirama
   i Salomona vladao je mir te oni sklopi?e savez.

   ^27Tada di?e kralj Salomon kuluèare iz svega Izraela; kuluèara je bilo
   u svemu trideset tisuæa ljudi.

   ^28Slao ih je naizmjence na Libanon, svakog mjeseca deset tisuæa ljudi:
   bili su mjesec dana na Libanonu, a dva mjeseca kod kuæe. Adoniram je
   bio nad svim kuluèarima.

   ^29Salomon je imao i sedamdeset tisuæa nosaèa tereta, osamdeset tisuæa
   kamenorezaca u gori,

   ^30ne raèunajuæi glavara slu?benièkih koji su upravljali poslovima;
   njih je bilo tri tisuæe i tri stotine, a upravljali su narodom
   zaposlenim na radovima.

   ^31Kralj je zapovjedio da lome gromade biranog kamena i da ih kle?u za
   temelje Hrama.

   ^32Graditelji Salomonovi i Hiramovi, i oni iz Gibela, tesali su i
   pripremali drvo i klesali za gradnju Hrama.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Èetiri stotine i osamdesete godine poslije izlaska Izraelaca iz
   zemlje egipatske, èetvrte godine kraljevanja svoga nad Izraelom,
   mjeseca Ziva - to je drugi mjesec - poèeo je Salomon graditi Dom
   Jahvin.

   ^2Hram ?to ga je kralj Salomon gradio Jahvi bio je dug ?ezdeset lakata,
   ?irok dvadeset, a visok dvadeset i pet lakata.

   ^3Trijem pred Hekalom Hrama bio je dvadeset lakata dug, prema ?irini
   Hrama, a deset lakata ?irok, prema du?ini Hrama.

   ^4Na Hramu je napravio prozore zatvorene re?etkama.

   ^5Uza zid Hrama oko Hekala i Debira sagradio je prigradnju na katove,
   sve unaokolo.

   ^6Donji kat bio je pet lakata ?irok, srednji ?est, a treæi sedam
   lakata, jer je zasjeke rasporedio s vanjske strane naokolo Hrama da ih
   ne bi morao ugraðivati u hramske zidove.

   ^7Hram je graðen od kamena koji je veæ u kamenolomu bio oklesan, tako
   da se za gradnje nije èuo ni èekiæ ni dlijeto, ni ikakvo ?eljezno
   oruðe.

   ^8Ulaz u donji kat bio je s desne strane Hrama, a zavojnim se stubama
   uspinjalo na srednji kat i sa srednjega na treæi.

   ^9Sagradio je tako Hram i dovr?io ga; i pokrio ga cedrovim gredama i
   daskama.

   ^10I sagradi jo? prigradnju oko cijeloga Hrama; bila je pet lakata
   visoka, a vezana s Hramom cedrovim gredama.

   ^11I rijeè Jahvina sti?e Salomonu:

   ^12"To je Dom ?to ga gradi? ... Ako bude? hodio prema naredbama mojim,
   ako bude? vr?io naredbe moje i dr?ao se mojih zapovijedi, tada æu
   ispuniti tebi obeæanje ?to sam ga dao tvome ocu Davidu:

   ^13prebivat æu meðu sinovima Izraelovim i neæu ostaviti naroda svoga
   Izraela."

   ^14I tako Salomon sazida Hram i dovr?i ga.

   ^15I oblo?i iznutra zidove Hrama cedrovim daskama - od poda do stropa
   oblo?i ih drvetom iznutra - a daskama èempresovim oblo?i pod Hrama.

   ^16I naèini pregradu od dvadeset lakata, od cedrovih dasaka, s poda pod
   strop, i odijeli taj dio Hrama za Debir, za Svetinju nad svetinjama.

   ^17A Hekal - Sveti?te, dio Hrama ispred Debira - ima?e èetrdeset
   lakata.

   ^18A po cedrovini unutar Hrama bijahu urezani ukrasi - pleteri od
   pupoljaka i cvijeæa; sve je bilo od cedrovine i nigdje se nije vidio
   kamen.

   ^19Debir je uredio unutra u Hramu da onamo smjesti Kovèeg saveza
   Jahvina.

   ^20Debir bija?e dvadeset lakata dug, dvadeset lakata ?irok i dvadeset
   lakata visok, a oblo?io ga je èistim zlatom. Napravio je i ?rtvenik od
   cedrovine,

   ^21pred Debirom, i oblo?io ga èistim zlatom.

   ^22I sav je Hram oblo?io zlatom, sav Hram i sav oltar koji je pred
   Debirom oblo?io je zlatom.

   ^23U Debiru naèini dva kerubina od maslinova drveta. Bili su visoki
   deset lakata.

   ^24Jedno je krilo u kerubina bilo pet lakata i drugo je krilo u
   kerubina bilo pet lakata; deset je lakata bilo od jednoga kraja krila
   do drugoga.

   ^25I drugi je kerubin bio od deset lakata: jednaka mjera i jednak oblik
   obaju kerubina.

   ^26Visina jednog kerubina bila je deset lakata, tako i drugoga.

   ^27Smjestio je kerubine usred nutarnje prostorije; ?irili su svoja
   krila, tako da je krilo jednoga ticalo jedan zid, a krilo drugoga
   ticalo drugi zid; u sredini prostorije krila im se doticahu.

   ^28I kerubine je oblo?io zlatom.

   ^29Po svim zidovima Hrama unaokolo, iznutra i izvana, urezao je likove
   kerubina, palma i rastvorenih cvjetova,

   ^30zlatom je pokrio i pod Hramu iznutra i izvana.

   ^31A za ulaz u Debir naèini dvokrilna vrata od maslinova drveta;
   dovraci s pragom bijahu na pet uglova.

   ^32Oba krila na vratima od maslinova drveta ukrasi likovima kerubina,
   palma i rastvorenih cvjetova, i sve ih oblo?i zlatom; listiæima zlata
   oblijepi kerubine i palme.

   ^33Tako i za ulaz u Hekal naèini vrata od maslinova drveta, sa
   èetverokutnim dovracima.

   ^34Oba krila na vratima bijahu od èempresova drveta i oba se otvarahu
   na jednu i na drugu stranu.

   ^35Urezao je na njima kerubine, palme i rastvorene cvjetove i oblo?io
   zlatom sve ?to bija?e urezano.

   ^36Potom je sagradio unutra?nje predvorje od tri reda klesanog kamena i
   jednoga reda tesanih greda cedrovih.

   ^37Temelji su Hramu Jahvinu bili polo?eni èetvrte godine, mjeseca Ziva;

   ^38a jedanaeste godine, mjeseca Bula - to je osmi mjesec - Hram je
   dovr?en sa svim dijelovima i sa svim ?to mu pripada. Salomon ga sagradi
   za sedam godina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Salomon je sagradio i svoj dvor; u trinaest ga je godina potpuno
   dovr?io.

   ^2Sagradio je dvor od libanonske ?ume: stotinu lakata dug, pedeset
   ?irok i trideset lakata visok, na èetiri reda cedrovih stupova, a na
   stupovima bijahu cedrove grede.

   ^3Bio je pokriven cedrovinom iznad soba koje su poèivale na stupovima.
   Ovih je bilo èetrdeset i pet: petnaest u svakom redu.

   ^4Bila su tri reda prozora: po tri su prozora gledala jedan prema
   drugome.

   ^5Sva vrata s dovratnicima bila su èetverokutna i po tri su prozora
   stajala jedan prema drugome.

   ^6Naèinio je trijem od stupova, pedeset lakata dug i trideset ?irok.

   ^7Zatim je sagradio prijestolni trijem gdje je sudio; i sudaèki trijem,
   oblo?en cedrovinom od poda do stropa.

   ^8Njegovo prebivali?te, u drugom dvori?tu i unutar predvorja, bilo je
   istoga oblika. Sagradio je i kuæu, nalik na onaj trijem, faraonovoj
   kæeri, kojom se bija?e o?enio.

   ^9Sve su te graðevine bile od biranog kamena, sjeèena po mjeri, a
   klesana iznutra i izvana, od temelja sve do drvenih spojnica, a vani
   sve do velikog predvorja.

   ^10Temelji su im bili od birana, velikog kamena: od deset i od osam
   lakata,

   ^11a nadgradnja od birana, po mjeri klesana kamena i od cedrovine.

   ^12A tri su reda klesanog kamena i red cedrovih greda okru?ivali veliko
   predvorje, a tako i unutra?nje predvorje Doma Jahvina.

   ^13Salomon posla po Hirama iz Tira.

   ^14Bio je to sin udovice iz plemena Naftalijeva, ali mu otac bija?e iz
   Tira, kovaè tuèa. Bio je pun vje?tine, umijeæa i znanja da sva?ta
   izraðuje od tuèa. Doðe on kralju Salomonu i sav mu posao izradi.

   ^15Salio je dva stupa od tuèa; jedan je stup bio visok osamnaest
   lakata, a koncem mjeren unaokolo imao je dvanaest lakata, isto tako i
   drugi.

   ^16I naèini dvije glavice od tuèa da se stave povrh stupova; jedna je
   glavica bila visoka pet lakata i druga je bila pet lakata visoka.

   ^17Naèini dva opleta u obliku pletera i lanèaste ?ice da pokriju
   glavice na vrhu stupova; sedam za jednu glavicu i sedam za drugu.

   ^18Onda izradi mogranje: bili su u dva reda oko svake mre?e.

   ^19Glavice na vrhu stupova pred trijemom imale su oblik ljiljana, od
   èetiri lakta.

   ^20Stajale su na oba stupa kod izboèine ?to je bila prema lanèancu.
   Dvije stotine mogranja bilo je oko prve glavice i dvije stotine oko
   druge.

   ^21Podi?e stupove pred trijemom Hekala; jedan postavi na desnu stranu i
   nazva ga Jahin; postavi drugi stup na lijevu stranu i dade mu ime Boaz.

   ^22Na samom vrhu stupova postavi izraðene ljiljane. I tako dovr?i
   stupove.

   ^23Tada od rastaljene kovine izli more koje je od ruba do ruba mjerilo
   deset lakata; bilo je okruglo naokolo, pet lakata visoko, a u opsegu,
   mjereno vrpcom, imalo je trideset lakata.

   ^24Pod rubom mu bijahu uresi kao cvjetne èa?ke koje su ga optakale
   sasvim: po deset na lakat optakale su more unaokolo; cvjetne su èa?ke
   bile u dva reda i salivene s njim.

   ^25Poèivalo je na dvanaest volova: tri su gledala na sjever, tri na
   zapad, tri na jug, a tri na istok; more je stajalo na njima i svi su
   stra?njim dijelom bili okrenuti unutra.

   ^26Bilo je debelo pedalj, rub mu kao rub u èa?e, kao cvijet, a moglo je
   primiti tri tisuæe bata.

   ^27Naèinio je deset tuèanih podno?ja; svako je podno?je bilo èetiri
   lakta dugo, èetiri lakta ?iroko, a tri lakta visoko.

   ^28Podno?ja su bila ovako izraðena: imala su okvire, a okviri su
   stajali meðu preponama.

   ^29Na okvirima meðu preponama bili su lavovi, volovi i kerubini; a na
   samim preponama, kako iznad lavova i volova tako i pod njima, bijahu
   ukrasi poput vijenaca.

   ^30Svako je podno?je imalo èetiri tuèana toèka i osovine od tuèa;
   èetiri su njihove noge imale dr?aèe; pod umivaonikom bijahu dr?aèi
   sliveni s ukrasima.

   ^31Gore, gdje su se dr?aèi sastavljali, bio je otvor podno?ja; imao je
   lakat i pol; otvor je bio okrugao, u obliku ukrasne posude, a na njemu
   su bili uklesani i ukrasi; ali prepone bijahu èetvrtaste, a ne okrugle.

   ^32Èetiri su toèka bila pod preponom. Osovine im izlazile na podno?ju;
   svaki toèak bija?e visok lakat i pol.

   ^33Toèkovi su bili slièni toèkovima obiènih kola: njihove osovine,
   naplaci, paoci i glavèine - sve bija?e liveno.

   ^34Bila su èetiri dr?aèa na èetiri ugla svakog podno?ja; podno?je i
   dr?aèi saèinjavahu jednu cjelinu.

   ^35Pri vrhu podno?ja bio je sve unaokolo krug visok pol lakta; povrh
   podno?ja bili su klinovi; prepone su s njima saèinjavale cjelinu.

   ^36Po oplo?jima klinova i prepona urezao je kerube, lavove i palme, veæ
   prema velièini praznog oplo?ja i vijenaca naokolo.

   ^37Tako naèini deset podno?ja: jednako salivenih, jednake velièine i
   oblika.

   ^38I naèini deset umivaonika od tuèa. Svaki je umivaonik sadr?avao
   èetrdeset bata, a svaki je umivaonik bio od èetiri lakta; na svako od
   deset podno?ja do?ao je po jedan umivaonik.

   ^39Postavi pet podno?ja na desnoj strani Hrama, a pet na lijevoj strani
   Hrama; a more stavi s desne strane Hrama, prema jugoistoku.

   ^40Hiram naèini lonce, lopate i kotliæe. Dovr?i on sav posao ?to ga je
   obavljao kralju Salomonu za Dom Jahvin:

   ^41dva stupa, okrugle glavice ?to su bile navrh stupova; dva opleta da
   pokriju dvije glavice ?to bijahu navrh stupova;

   ^42èetiri stotine mogranja za oba opleta; dva reda mogranja za svaki
   oplet da prekriju dvije glavice navrh stupova;

   ^43deset podno?ja i deset umivaonika na podno?jima;

   ^44jedno more i dvanaest volova pod njim;

   ^45lonce, lopate i kotliæe. Svi ti predmeti koje je Hiram naèinio
   kralju Salomonu za Dom Jahvin bili su od sjajnog tuèa.

   ^46Kralj je zapovjedio da sve to lijevaju u kalupima od gline, u
   Jordanskoj dolini, izmeðu Sukota i Sartana.

   ^47Na koncu je Salomon odredio da rasporede sve te predmete, a bija?e
   ih toliko da se nije mogla obraèunati te?ina tuèa.

   ^48Salomon naèini sve predmete koji su bili u Domu Jahvinu: zlatni
   ?rtvenik i zlatni stol na kojemu su stajali prineseni hljebovi;

   ^49pet svijeænjaka s desne i pet s lijeve strane pred Debirom, od
   èistoga zlata; cvjetove, svjetiljke, usekaèe od zlata;

   ^50vrèeve, no?eve, kotliæe, plitice i kadionice od èistoga zlata;
   sto?ere za vrata nutarnje dvorane - to je Svetinja nad svetinjama - i
   za vrata Hekala - to jest Hrama - sve od zlata.

   ^51Tako bi priveden kraju sav posao ?to ga Salomon obavi za Dom Jahvin.
   Salomon unese sve svete darove oca svoga Davida - srebro, zlato i
   posuðe - i stavi ih u riznicu Doma Jahvina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Tada Salomon sazva u Jeruzalem sve starje?ine Izraelove, sve knezove
   plemenske i glavare obitelji da se prenese Kovèeg saveza Jahvina iz
   grada, Davidova grada, to jest sa Siona.

   ^2Svi se ljudi Izraelovi sabra?e pred kraljem Salomonom na blagdan u
   mjesecu Etanimu (to je sedmi mjesec).

   ^3I kad su do?le Izraelove starje?ine, sveæenici poneso?e Kovèeg

   ^4i ?ator sastanka sa svim posveæenim priborom ?to bje?e u ?atoru.
   Prenosili su ih sveæenici i leviti.

   ^5Kralj Salomon i sva zajednica Izraelova koja se sabrala oko njega
   ?rtvovali su pred Kovèegom toliko ovaca i goveda da se ne mogahu
   prebrojiti ni procijeniti.

   ^6Sveæenici doneso?e Kovèeg saveza Jahvina na njegovo mjesto, u Debir
   Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubina.

   ^7Kerubini su, naime, imali ra?irena krila nad mjestom gdje staja?e
   Kovèeg i zaklanjahu odozgo Kovèeg i njegove motke.

   ^8[8a] Motke su bile tako dugaèke da su im se krajevi vidjeli iz
   Sveti?ta nasuprot Debiru, ali se nisu vidjele izvana.

   ^9U Kovèegu nije bilo ni?ta, osim dviju kamenih ploèa koje metnu
   Mojsije na Horebu, gdje Jahve sklopi Savez s Izraelcima po?to iziðo?e
   iz Egipta. [8b] Ondje su ostale do danas.

   ^10A kad su sveæenici iza?li iz Sveti?ta, oblak ispuni Dom Jahvin,

   ^11i sveæenici ne mogo?e od oblaka nastaviti slu?be: slava Jahvina
   ispuni Dom Bo?ji!

   ^12Tada reèe Salomon: "Jahve odluèi prebivati u tmastu oblaku,

   ^13a ja ti sagradih uzvi?en Dom da u njemu prebiva? zauvijek."

   ^14I, okrenuv?i se, kralj blagoslovi sav izraelski zbor, a sav je
   izraelski zbor stajao.

   ^15Reèe on: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji je svojom
   rukom ispunio obeæanje ?to ga na svoja usta dade ocu mome Davidu,
   rekav?i:

   ^16'Od dana kad izvedoh svoj narod iz zemlje egipatske, nisam izabrao
   grada ni iz kojega Izraelova plemena da se u njemu sagradi Dom gdje bi
   prebivalo moje Ime, nego sam izabrao Davida da on zapovijeda mojim
   narodom Izraelom.'

   ^17Otac mi David naumi podiæi Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova,

   ^18ali mu Jahve reèe: 'Naumio si podiæi Dom mojem Imenu, i dobro uèini,

   ^19ali neæe? ti podiæi toga Doma, nego sin tvoj koji izaðe iz tvoga
   krila, on æe podiæi Dom mojem Imenu.'

   ^20Jahve ispuni obeæanje svoje: naslijedio sam svoga oca Davida i sjeo
   na prijestolje Izraelovo, kako obeæa Jahve, i podigao Dom Imenu Jahve,
   Boga Izraelova,

   ^21i odredio sam da ondje bude mjesto Kovèegu u kojem je Savez ?to ga
   Jahve sklopi s na?im ocima kad ih je izveo iz zemlje egipatske."

   ^22Tada Salomon stupi, u nazoènosti svega zbora Izraelova, pred
   ?rtvenik Jahvin, ra?iri ruke prema nebu

   ^23i reèe: "Jahve, Bo?e Izraelov! Nijedan ti bog nije slièan ni na
   nebesima ni dolje na zemlji, tebi koji dr?i? Savez i ljubav svojim
   slugama ?to kroèe pred tobom sa svim svojim srcem.

   ^24Sluzi svome Davidu, mome ocu, ti si ispunio ?to si mu obeæao. ?to si
   obeæao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas.

   ^25Sada, Jahve, Bo?e Izraelov, ispuni svome sluzi, ocu mome Davidu, ?to
   si obeæao kad si rekao: 'Neæe ti preda mnom nestati nasljednika koji bi
   sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi budu èuvali
   svoje putove hodeæi po mojem zakonu kako si ti hodio preda mnom.'

   ^26Sada, dakle, Jahve, Bo?e Izraelov, neka se ispuni tvoje obeæanje
   koje si dao svome sluzi Davidu, mome ocu!

   ^27Ali zar æe Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? TÓa nebesa ni
   nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom ?to sam ga
   sagradio!

   ^28Pomno poèuj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Bo?e moj, te usli?i
   vapaj i molitvu ?to je tvoj sluga tebi upuæuje!

   ^29Neka tvoje oèi obdan i obnoæ budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim
   mjestom za koje reèe: 'Tu æe biti moje Ime.' Usli?i molitvu koju æe
   sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu.

   ^30I usli?i molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude
   upravljao prema ovome mjestu. Usli?i s mjesta gdje prebiva?, s nebesa;
   usli?i i oprosti.

   ^31Ako tko zgrije?i protiv bli?njega i naredi mu se da se zakune, a
   zakletva doðe pred tvoj ?rtvenik u ovom Domu,

   ^32tada je ti èuj u nebu i postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca
   okreæuæi njegova djela na njegovu glavu, a nevina oslobodi postupajuæi
   s njime po nevinosti njegovoj.

   ^33Ako narod tvoj bude potuèen od neprijatelja jer se ogrije?io o tebe,
   ali se ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli,

   ^34onda ti èuj to s neba, oprosti grijehe svome narodu izraelskom i
   dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njihovim oèevima.

   ^35Kad se zatvori nebo i ne padne ki?a jer su se ogrije?ili o tebe, pa
   ti se pomole na ovome mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od
   svojega grijeha kad ih ti ponizi?,

   ^36tada ti èuj na nebu i oprosti grijeh svojim slugama i svojem
   izraelskom narodu, pokazujuæi im valjan put kojim æe iæi, i pusti ki?u
   na zemlju koju si svojem narodu dao u ba?tinu.

   ^37Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i rða i kad navale skakavci,
   gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih
   vrata, ili kad bude kakva druga nevolja ili bole?tina,

   ^38ako koji èovjek, ili sav tvoj narod, Izrael, osjeti tjeskobu svoga
   srca pa upravi molitvu ili pro?nju te ra?iri ruke prema ovom Hramu,

   ^39ti èuj s neba, s mjesta gdje prebiva?, i oprosti i postupi; vrati
   svakome èovjeku prema putu njegovu, jer ti poznaje? srce njegovo - ti
   jedini poznaje? srce sviju -

   ^40da te se uvijek boje sve dane dokle ?ive na zemlji ?to je ti dade
   na?im oèevima.

   ^41Pa i tuðinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao
   iz daleke zemlje radi Imena tvoga

   ^42jer je èuo za veliko Ime tvoje, za tvoju sna?nu ruku i za tvoju
   mi?icu podignutu - ako doðe i pomoli se u ovom Hramu,

   ^43usli?i ga s neba gdje prebiva?, usli?i sve vapaje njegove da bi
   upoznali svi zemaljski narodi Ime tvoje i bojali se tebe kao narod tvoj
   Izrael i da znaju da je tvoje Ime zazvano nad ovaj Dom koji sam
   sagradio.

   ^44Ako narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputi? i
   pomoli se Jahvi, okrenut k ovom gradu ?to si ga izabrao i prema Domu
   koji sam podigao tvojem Imenu,

   ^45usli?i mu s neba molitvu i pro?nju i uèini mu pravdu.

   ^46Kad ti sagrije?e, jer nema èovjeka koji ne grije?i, a ti ih, rasrdiv
   se na njih, preda? neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u
   daleku ili blizu zemlju,

   ^47pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i
   poènu te moliti za milost u zemlji svojih osvajaèa govoreæi:
   'Zgrije?ili smo, bili smo zli i naopaki',

   ^48i tako se obrate k tebi svim srcem i svom du?om u zemlji svoga
   ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji
   ?to je ti dade njihovim oèevima, i prema gradu koji si izabrao, i prema
   Domu ?to sam ga podigao tvom Imenu,

   ^49usli?i s neba, gdje prebiva?, njihovu molbu i njihove pro?nje,

   ^50uèini im pravdu i oprosti svome narodu ?to je zgrije?io protiv tebe,
   oprosti sve uvrede koje ti je nanio, uèini da mu se smiluju osvajaèi i
   da budu milostivi prema njemu,

   ^51jer su oni tvoj narod i ba?tina tvoja, njih si izveo iz Egipta, iz
   u?arenog kotla.

   ^52Neka oèi tvoje budu otvorene na pro?nju tvoga sluge i na pro?nju
   naroda tvoga Izraela da èuje? sve njihove molbe ?to æe ih tebi uputiti.

   ^53Jer ti si ih odvojio od svih naroda na zemlji sebi za ba?tinu, kako
   si objavio po svome sluzi Mojsiju, kada si izveo oce na?e iz Egipta, o
   Gospode, Jahve!"

   ^54Po?to je Salomon dovr?io svu ovu molitvu i pro?nju pred Jahvom, di?e
   se s mjesta gdje je kleèao, ra?irenih ruku prema nebu, pred ?rtvenikom
   Jahvinim,

   ^55pa istupi te blagoslovi sav zbor Izraelov govoreæi jakim glasom:

   ^56"Blagoslovljen Jahve, koji je narodu svome Izraelu dao mir u svemu
   kako je obeæao; nije propalo nijedno od njegovih lijepih obeæanja koja
   je dao sluzi svome Mojsiju.

   ^57Neka Jahve, Bog na?, bude s nama kao ?to je bio s ocima na?im i neka
   nas ne napusti i ne odbaci.

   ^58Neka prikloni na?a srca k sebi da bismo hodili svim njegovim
   putovima i dr?ali njegove zapovijedi, zakone i uredbe koje je dao ocima
   na?im.

   ^59Bile ove moje rijeèi, koje sam smjerno iznio pred Jahvu, danju i
   noæu nazoène pred Jahvom, Bogom na?im, eda bi dan za danom èinio pravdu
   sluzi svomu i pravicu narodu svome Izraelu,

   ^60ne bi li tako svi narodi zemlje spoznali da je Jahve jedini Bog i da
   nema drugoga.

   ^61A va?e srce neka bude potpuno odano Jahvi, Bogu na?emu, dr?eæi se
   njegovih zakona i obdr?avajuæi njegove zapovijedi kao danas!"

   ^62Kralj i sav Izrael s njim prinesu ?rtvu Jahvi.

   ^63Kao ?rtvu prièesnicu, koju je prikazao Jahvi, Salomon prinese
   dvadeset i dvije tisuæe volova i stotinu i dvadeset tisuæa ovaca; time
   kralj i svi Izraelci posvete Dom Jahvin.

   ^64Toga dana posveti kralj sredi?te predvorja, koje je ispred Doma
   Jahvina, jer ondje je prinio paljenice, prinosnice i pretiline
   prièesnica, jer je tuèani ?rtvenik pred Jahvom bio premalen da primi
   paljenice, prinosnice, pretiline prièesnica.

   ^65Tu je sveèanost u ono vrijeme Salomon slavio sedam dana, sa svim
   Izraelcima, zborom velikim od Ulaza u Hamat do Potoka Egipatskog, pred
   Jahvom, Bogom na?im.

   ^66Zatim je osmoga dana otpustio ljude; oni su blagosivljali kralja i
   odlazili svojim kuæama, veseli i zadovoljna srca zbog svega dobra ?to
   ga je Jahve uèinio svome sluzi Davidu i narodu svome Izraelu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Kad je Salomon dovr?io gradnju Doma Jahvina, kraljevskog dvora i
   svega ?to je namislio graditi,

   ^2javi se Jahve i drugi put Salomonu, kao ?to mu se bio javio u
   Gibeonu.

   ^3Jahve mu reèe: "Usli?io sam molitvu i pro?nju koju si mi uputio.
   Posvetio sam ovaj Dom, koji si sagradio da u njemu prebiva Ime moje
   dovijeka; moje æe oèi i srce biti ovdje svagda.

   ^4A ti, ako bude? hodio preda mnom kako je hodio tvoj otac David, u
   nevinosti srca i pravednosti, postupao u svemu kako sam ti zapovjedio i
   ako bude? dr?ao moje zakone i moje naredbe,

   ^5ja æu uèvrstiti zauvijek tvoje kraljevsko prijestolje nad Izraelom,
   kako sam obeæao tvome ocu Davidu kad sam rekao: 'Nikada ti neæe nestati
   nasljednika na prijestolju Izraelovu.'

   ^6Ali ako me ostavite, vi i va?i sinovi, ako ne budete dr?ali mojih
   zapovijedi i zakona koje sam vam dao, ako se okrenete bogovima i budete
   im slu?ili i klanjali im se,

   ^7tada æu istrijebiti Izraela iz zemlje koju sam mu dao; ovaj æu Dom,
   koji sam posvetio svome Imenu, odbaciti od sebe, i Izrael æe biti
   poruga i podsmijeh svim narodima.

   ^8Ovaj je Dom uzvi?en, ali svi koji budu uza nj prolazili bit æe
   zaprepa?teni; zvi?dat æe i govoriti: 'Za?to je Jahve tako uèinio s ovom
   zemljom i s ovim Domom?'

   ^9A reæi æe im se: 'Jer su ostavili Jahvu, Boga svoga, koji je izveo
   oce njihove iz Egipta, a priklonili se drugim bogovima, èastili ih i
   slu?ili im, zato je Jahve pustio na njih sva ova zla.'"

   ^10Poslije dvadeset godina, za kojih je Salomon sagradio obje zgrade,
   Dom Jahvin i kraljevski dvor,

   ^11a Hiram, kralj Tira, dobavljao mu drvo cedrovo i èempresovo i zlata
   koliko je god ?elio, dade tada kralj Salomon Hiramu dvadeset gradova u
   zemlji galilejskoj.

   ^12Hiram izaðe iz Tira da vidi gradove koje mu je Salomon darovao, ali
   mu se nisu svidjeli.

   ^13I reèe: "Kakvi su to gradovi ?to si mi ih dao, brate?" I od tada ih
   zovu "zemlja Kabul" do dana?njega dana.

   ^14A Hiram bija?e poslao kralju stotinu i dvadeset zlatnih talenata.

   ^15Ovako je bilo s rabotom koju je kralj Salomon digao da sagradi Dom
   Jahvin, svoj dvor, Milo i zidove Jeruzalema, Hasor, Megido i Gezer.

   ^16Faraon, kralj Egipta, krenu u vojni pohod, osvoji Gezer, popali i
   poubija Kanaance koji su ondje ?ivjeli, zatim dade grad u miraz svojoj
   kæeri, ?eni Salomonovoj,

   ^17a Salomon obnovi Gezer, Bet Horon Donji,

   ^18Baalat, Tamar u pustinji u zemlji,

   ^19sve gradove-skladi?ta koje je Salomon imao, gradove za bojna kola i
   gradove za konjicu, i sve ?to je Salomon ?elio sagraditi u Jeruzalemu,
   na Libanonu i u svim zemljama koje su mu bile podlo?ne.

   ^20Svim preostalim Amorejcima, Hetitima, Peri?anima, Hivijcima i
   Jebusejcima, koji nisu bili Izraelci,

   ^21sinovima njihovim koji ostado?e iza njih u zemlji i koje Izraelci
   nisu zatrli, Salomon nametnu te?ku tlaku do dana?njega dana.

   ^22Sinove Izraelove nije Salomon pretvarao u robove, nego su mu oni
   bili vojnici, dvorani, vojskovoðe, tridesetnici, zapovjednici njegovih
   bojnih kola i konjice.

   ^23A evo nadzornika koji su upravljali Salomonovim radovima: njih pet
   stotina i pedeset koji su zapovijedali puku zaposlenu na radovima.

   ^24Èim je faraonova kæi u?la iz Davidova grada u kuæu koju joj Salomon
   bija?e sagradio, tada on podi?e Milo.

   ^25Salomon je tri puta u godini prinosio paljenice i prièesnice na
   ?rtveniku koji je podigao Jahvi i palio je kad pred Jahvom. Tako je
   dovr?io Hram.

   ^26Kralj Salomon je sagradio brodovlje u Esjon-Geberu, koji je kralj
   Elata, na obali Crvenoga mora, u zemlji edomskoj.

   ^27Hiram je poslao na tim laðama svoje sluge, mornare koji su poznavali
   more, sa slugama Salomonovim.

   ^28Oni otplovi?e u Ofir, uze?e odande èetiri stotine i dvadeset
   talenata zlata i doneso?e ih kralju Salomonu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Glas koji je u Jahvinu Imenu stekao Salomon dopro je do kraljice od
   Sabe; zato ona doðe da Salomona isku?a zagonetkama.

   ^2Do?la je u Jeruzalem s golemom pratnjom, s devama koje su nosile
   mirise, nebrojeno zlato i drago kamenje. Do?av?i k Salomonu,
   porazgovori se s njim o svemu ?to joj bija?e na srcu.

   ^3Salomon joj odgovori na sva pitanja; nije mu bilo skriveno ni?ta da
   joj ne bi umio objasniti.

   ^4Kad kraljica od Sabe vidje mudrost Salomonovu, dvor koji bija?e
   sagradio,

   ^5jela na njegovu stolu, odaje njegove i dvorane, otmjenost njegove
   posluge i njihova odijela, njegove peharnike i paljenice koje je prinio
   u Domu Jahvinu, zastade joj dah.

   ^6Tada reèe kralju: "Istina je bila ?to sam u svojoj zemlji èula o tebi
   i o tvojoj mudrosti.

   ^7Ali nisam htjela vjerovati ?to se pripovijeda dokle god nisam do?la i
   vidjela na svoje oèi; i doista, ni pola mi nije bilo reèeno: ti
   nadvisuje? u mudrosti i blagostanju slavu o kojoj sam èula.

   ^8Blago tvojim ?enama, blago ovim tvojim slugama koji su neprestano
   pred tobom i slu?aju tvoju mudrost!

   ^9Neka je blagoslovljen Jahve, Bog tvoj, komu si tako omilio da te
   postavio na prijestolje Izraelaca; zato ?to Jahve uvijek ljubi Izraela,
   postavio te kraljem da èini? pravo i pravicu."

   ^10Dade tada kralju stotinu i dvadeset zlatnih talenata, mnogo
   miomirisa i dragulja. Nikad vi?e nije bilo takvih miomirisa kakve je
   kraljica od Sabe dala kralju Salomonu.

   ^11Pa i Hiramovo brodovlje, koje je donosilo zlato iz Ofira, dovezlo je
   odande mnogo sandalovine i dragulja.

   ^12Kralj je od sandalovine napravio ograde za Dom Jahvin i za
   kraljevski dvor, i citre i harfe za pjevaèe; nikada se vi?e nije
   dovezlo toliko sandalova drveta niti se vidjelo do danas.

   ^13Kralj Salomon dade kraljici od Sabe ?to je god za?eljela i
   zatra?ila, a povrh toga kraljevski je obdari. Potom ona krenu i sa
   slugama vrati se u svoju zemlju.

   ^14Zlato ?to je dolazilo Salomonu svake godine bilo je te?ko ?est
   stotina ?ezdeset i ?est zlatnih talenata,

   ^15osim onoga ?to je dolazilo od trgovaca i prodavaèa-potukaèa i od
   svih arapskih kraljeva i upravitelja zemaljskih.

   ^16Kralj Salomon naèini tri stotine velikih ?titova od kovanog zlata;
   za svaki je ?tit upotrijebio ?est stotina zlatnih ?ekela;

   ^17i naèini trista ?titiæa od kovanog zlata; za svaki je ?titiæ utro?io
   tri zlatne mine. Pohranio je sve u kuæu zvanu Libanonska ?uma.

   ^18Kralj je jo? napravio veliko prijestolje od bjelokosti i oblo?io ga
   èistim zlatom.

   ^19Prijestolje je imalo ?est stepenica, straga je na njemu bila teleæa
   glava, a s obje strane sjedala bile su ruèice, a kraj ruèica stajala
   dva lava.

   ^20Dvanaest je lavova stajalo s obje strane onih ?est stepenica. Takvo
   ?to nije bilo izraðeno ni u jednom kraljevstvu.

   ^21Sve posude iz kojih je pio kralj Salomon bijahu zlatne, i sve posuðe
   u kuæi zvanoj Libanonska ?uma bija?e od suhoga zlata; ni?ta nije bilo
   od srebra, jer se ono smatralo bezvrijednim u Salomonovo vrijeme.

   ^22Kralj je imao tar?i?ko brodovlje na moru zajedno s Hiramovim
   brodovljem, i svake treæe godine dolazilo je tar?i?ko brodovlje
   donoseæi zlato, srebro i slonovu kost, majmune i paune.

   ^23Tako je kralj Salomon natkrilio sve zemaljske kraljeve bogatstvom i
   mudro?æu.

   ^24Sav je svijet ?elio vidjeti Salomona i èuti mudrost koju mu je Bog
   ulio u srce.

   ^25Svatko mu je donosio dar: srebro i zlatno posuðe, haljine, oru?je,
   miomirise, konje i mazge, iz godine u godinu.

   ^26Uz to je Salomon sakupio bojnih kola i konjanika; imao je tisuæu i
   èetiri stotine bojnih kola i dvanaest tisuæa konja i rasporedio ih je
   po gradovima bojnih kola i kod kralja u Jeruzalemu.

   ^27Salomon je uèinio da u Jeruzalemu bude srebra kao kamenja, a cedrova
   kao divljih smokava ?to rastu u ?efeli.

   ^28Salomon je uvozio konje iz Musrija i Koe: kraljevi nabavljaèi
   uvozili su ih iz Koe za odreðenu svotu.

   ^29Kola se dovozila iz Egipta po ?est stotina srebrnih ?ekela; a konj
   se plaæao po stotinu i pedeset. Tako ih preko nabavljaèa dobivahu svi
   kraljevi hetitski i aramejski.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Kralj je Salomon - uz kæer faraonovu - volio mnoge ?ene tuðinke:
   Moapke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetitkinje,

   ^2od svih naroda za koje je Jahve rekao Izraelcima: "Neæete odlaziti k
   njima i oni neæe dolaziti k vama; oni æe zacijelo okrenuti va?a srca
   svojim bogovima." Njima se priklonio Salomon svojom ljubavlju.

   ^3Imao je sedam stotina kne?evskih ?ena i tri stotine inoèa. Njegove su
   ?ene zavodile njegovo srce.

   ^4I kada je Salomon ostario, njegove su mu ?ene okrenule srce prema
   drugim bogovima, i srce njegovo nije vi?e potpuno pripadalo Jahvi kao
   ?to je pripadalo srce njegova oca Davida.

   ^5Salomon je i?ao za A?tartom, boginjom Sidonaca, i Milkomom, sramotom
   Amonaca.

   ^6Èinio je ono ?to ne bija?e pravo u oèima Jahvinim i nije se sasvim
   pokoravao Jahvi kao ?to se pokoravao njegov otac David.

   ^7Tako sagradi Salomon uzvi?icu Kemo?u, sramoti Moaba, na gori istoèno
   od Jeruzalema, i Milkomu, sramoti Amonaca.

   ^8To uèini za sve svoje ?ene tuðinke, koje su prinosile kad i ?rtve
   svojim bogovima.

   ^9Jahve se razgnjevi na Salomona jer je okrenuo srce svoje od Jahve,
   Boga Izraelova, koji mu se bio dvaput javio

   ^10i koji mu je ba? tada zabranio ?tovati druge bogove, ali on nije
   odr?ao te zapovijedi.

   ^11Tada Jahve reèe Salomonu: "Kada je tako s tobom te ne dr?i? moga
   Saveza i naredaba koje sam ti dao, ja æu sigurno oduzeti od tebe
   kraljevstvo i dat æu ga jednom od tvojih slugu.

   ^12Ali neæu to uèiniti za tvoga ?ivota, zbog oca tvojega Davida; uzet
   æu ga iz ruke tvoga sina.

   ^13Ipak neæu od njega uzeti svega kraljevstva: ostavit æu jedno pleme
   tvome sinu, zbog sluge mojega Davida, zbog Jeruzalema koji izabrah."

   ^14Tada di?e Jahve protivnika Salomonu: Edomca Hadada, iz kraljevske
   kuæe Edomaca.

   ^15Jer kada je David tukao Edomce i kad je Joab, vojskovoða, oti?ao da
   pokopa ubijene i dao pogubiti sve mu?karce u Edomu -

   ^16Joab i sav Izrael ostado?e ondje ?est mjeseci dok nisu istrijebili
   sve mu?karce u Edomu -

   ^17Hadad je utekao u Egipat s Edomcima koji bijahu u slu?bi njegova
   oca. Hadad je bio tada mladi djeèak.

   ^18Oti?li su iz Midjana i stigli u Paran. Poveli su sa sobom ljude iz
   Parana i oti?li u Egipat pred faraona, kralja Egipta, koji mu dade
   kuæu, odredi mu hranu i dodijeli zemlje.

   ^19Hadad je stekao veliku milost u faraona, koji mu dade sestru svoje
   ?ene, sestru velike kneginje Tafnese.

   ^20Sestra Tafnesina rodi mu sina Genubata, koga Tafnesa odgoji u
   kraljevskoj palaèi, i Genubat je ostao u palaèi meðu faraonovom djecom.

   ^21Kada je Hadad doznao u Egiptu da je David poèinuo kod svojih otaca i
   da je vojskovoða Joab umro, reèe faraonu: "Dopusti mi da odem u svoju
   zemlju!"

   ^22Faraon mu reèe: "?to ti nedostaje u mene te ?eli? poæi u svoju
   zemlju?" A on mu odgovori: "Ni?ta, ali me pusti da odem!" [25b] To je
   bilo zlo ?to ga je uèinio Hadad: mrzio je Izraela i vladao je Edomom.

   ^23Bog je protiv Salomona podigao protivnika mu Rezona, sina Elijadova,
   koji je pobjegao od svoga gospodara Hadadezera, kralja sopskoga;

   ^24Rezon je skupio ljude oko sebe i postao im èetovoða kada ih David
   ubija?e. Rezon zauze Damask, ondje se nastani i zavlada Damaskom.

   ^25[25a] On je bio protivnik Izraelov za ?ivota Salomonova.

   ^26Jeroboam bija?e sin Efraæanina Nebata, iz Sareda, a majka mu bija?e
   udovica imenom Serva. On je bio u slu?bi Salomonovoj i podigao je ruku
   protiv kralja.

   ^27Evo razloga njegove pobune. Salomon je gradio Milo da zatrpa kosinu
   u gradu Davida, oca svoga.

   ^28Taj Jeroboam bija?e valjan èovjek; Salomon opazi kako se mladi
   èovjek prihvaæa posla i postavi ga nad svom rabotom kuæe Josipove.

   ^29Tada se dogodi te Jeroboam ode iz Jeruzalema, i na putu ga susrete
   prorok Ahija iz ?ila, ogrnut novim pla?tem; bijahu sami njih dvojica u
   polju.

   ^30Ahija uze novi pla?t koji je imao na sebi i razdrije ga na dvanaest
   komada.

   ^31I reèe Jeroboamu: "Uzmi sebi deset komada, jer ovako govori Jahve,
   Bog Izraelov: 'Evo æu istrgnuti kraljevstvo iz ruke Salomonove i dat æu
   tebi deset plemena.

   ^32On æe imati jedno pleme, zbog sluge mojega Davida i Jeruzalema,
   grada koji sam izabrao izmeðu svih plemena Izraelovih.

   ^33To je zato ?to me ostavio i poklonio se A?tarti, boginji Sidonaca,
   Kemo?u, bogu moapskom, i Milkomu, bogu Amonaca, i ne hodi vi?e mojim
   putovima; ne èini ?to je pravo u mojim oèima, niti izvr?ava moje zakone
   i naredbe kao ?to je èinio njegov otac David.

   ^34Ali mu neæu iz ruke uzeti sve kraljevstvo, jer sam ga postavio
   knezom za sveg njegova ?ivota, zbog sluge svoga Davida, koga sam
   izabrao i koji je dr?ao moje zapovijedi i moje zakone.

   ^35Ali æu uzeti kraljevstvo iz ruke njegova sina i tebi æu ga dati, to
   jest deset plemena.

   ^36A njegovu æu sinu ostaviti jedno pleme da moj sluga David ima uvijek
   svjetiljku preda mnom u Jeruzalemu, gradu koji sam izabrao sebi da u
   njemu stoluje Ime moje.

   ^37Tebe æu uzeti da kraljuje? nad svim ?to bude? ?elio i da bude? kralj
   nad Izraelom.

   ^38Ako bude? poslu?ao sve ?to ti zapovjedim i stupao bude? putovima
   mojim te èinio ?to je pravedno u oèima mojim dr?eæi moje zakone i
   zapovijedi moje, kako je to èinio moj sluga David, tada æu ja biti s
   tobom i sagradit æu ti trajan dom, kao ?to sam sagradio Davidu, i dat
   æu ti Izraela.

   ^39Ponizit æu potomke Davidove; ali ne zauvijek.'"

   ^40Salomon je zato tra?io da ubije Jeroboama, ali on pobje?e u Egipat k
   ?i?aku i ostade u Egiptu do smrti Salomonove.

   ^41Ostala povijest Salomonova, sve ?to je uèinio i njegova mudrost, zar
   nije zapisana u knjizi Povijesti Salomonove?

   ^42A kraljeva?e Salomon u Jeruzalemu nad svim Izraelom èetrdeset
   godina.

   ^43Onda poèinu Salomon kod otaca svojih i bi sahranjen u Davidovu
   gradu, a njegov sin Roboam zakralji se namjesto njega.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Roboam ode u ?ekem, jer su u ?ekem do?li svi Izraelci da ga
   zakralje.

   ^2Èim to èu Nebatov sin Jeroboam - koji jo? bija?e u Egiptu, kamo je
   pobjegao pred kraljem Salomonom - vrati se iz Egipta, jer

   ^3bijahu poslali po nj i dozvali ga. Kad doðo?e Jeroboam i sav zbor
   Izraelov, reko?e Roboamu:

   ^4"Tvoj nam je otac nametnuo te?ki jaram. Ti nam sada olak?aj te?ku
   slu?bu svoga oca, te?ki jaram koji metnu na nas, pa æemo ti slu?iti!"

   ^5A on im odgovori: "Za tri dana doðite opet k meni." I narod ode.

   ^6Tada se kralj Roboam posavjetova sa starcima koji su slu?ili njegovu
   ocu Salomonu dok je bio ?iv i upita ih: "?to savjetujete da odgovorim
   ovome narodu?"

   ^7Oni mu odgovori?e: "Ako danas udovolji? tim ljudima, bude? im
   blagonaklon i odgovori? im lijepim rijeèima, oni æe ti uvijek ostati
   sluge."

   ^8Ali on odbaci savjet ?to mu ga dado?e starci i posavjetova se s
   mladiæima koji su odrasli s njim i bili mu u slu?bi.

   ^9Upita ih: "?to savjetujete da odgovorim ovome narodu koji mi reèe:
   'Olak?aj jaram ?to nam ga nametnu tvoj otac?'"

   ^10Mladiæi koji bijahu s njime odrasli odgovori?e mu: "Narodu koji ti
   reèe: 'Tvoj nam je otac nametnuo jaram, a ti nam ga olak?aj', uzvrati
   ovako: 'Moj je mali prst deblji od bedara moga oca!

   ^11Eto, moj vam je otac nametnuo te?ki jaram, a ja æu jo? ote?ati va?
   jaram; moj vas je otac ?ibao bièevima, a ja æu vas ?ibati bièevima sa
   ?eljeznim ?tipavcima.'"

   ^12A treæi dan doðe sav narod k Roboamu, kako im bija?e zapovjedio
   kralj rekav?i im: "Vratite se k meni treæega dana."

   ^13Kralj im o?tro odgovori, odbaciv?i savjet koji mu dado?e stariji.

   ^14I reèe im po savjetu mladih: "Moj je otac ote?ao va? jaram, a ja æu
   jo? dodati na nj; moj vas je otac ?ibao bièevima, a ja æu vas ?ibati
   bièevima sa ?eljeznim ?tipavcima."

   ^15Kralj dakle ne htjede poslu?ati naroda, jer tako uprilièi Jahve da
   se ispuni rijeè ?to je preko Ahije iz ?ila kaza Nebatovu sinu
   Jeroboamu.

   ^16Kad Izraelci vidje?e gdje se kralj oglu?io, odgovori mu narod:
   "Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo ba?tine s Ji?ajevim sinom. U
   ?atore, Izraele! A sad se, Davide, brini za svoj dom!" I sav Izrael ode
   pod svoje ?atore.

   ^17Roboam zavlada samo nad Izraelovim sinovima koji su ?ivjeli po
   judejskim gradovima.

   ^18Potom kralj Roboam posla Adorama, nadstojnika za tlaku, ali ga
   Izraelci kamenova?e i on umrije; a kralj se Roboam br?e-bolje pope na
   kola i pobje?e u Jeruzalem.

   ^19Tako se Izrael odijelio od doma Davidova sve do danas.

   ^20Kada su Izraelci doznali da se vratio Jeroboam, pozva?e ga u
   zajednicu i postavi?e ga kraljem nad svim Izraelom. Uz kuæu Davidovu
   nije pristajao nitko, osim samoga plemena Judina.

   ^21Do?av?i u Jeruzalem, Roboam skupi sav dom Judin i pleme Benjaminovo,
   sto i osamdeset tisuæa vrsnih ratnika, da udare na dom Izraelov i da
   vrate kraljevstvo Roboamu, sinu Salomonovu.

   ^22Ali doðe Jahvina rijeè Bo?jem èovjeku ?emaji:

   ^23"Ka?i Salomonovu sinu Roboamu, judejskom kralju, i svem domu Judinu
   i Benjaminovu i ostalom narodu:

   ^24Ovako veli Jahve: 'Ne idite se tuæi s braæom, djecom Izraelovom!
   Neka se svatko vrati svojoj kuæi, jer je ovo poteklo od mene.'" I oni
   poslu?a?e rijeè Jahvinu i vrati?e se kako im reèe Jahve.

   ^25Jeroboam utvrdi ?ekem u Efrajimovoj gori i ondje se nastani. Poslije
   izaðe odatle i utvrdi Penuel.

   ^26Jeroboam reèe u svom srcu: "Sad bi se kraljevstvo moglo vratiti domu
   Davidovu.

   ^27Ako ovaj narod bude nastavio uzlaziti u Dom Jahvin u Jeruzalemu da
   prinosi ?rtve, srce æe se naroda vratiti svome gospodaru, Roboamu,
   kralju judejskome, i mene æe ubiti."

   ^28Po?to se kralj posavjetovao, naèini dva zlatna teleta i reèe narodu:
   "Dosta ste uzlazili u Jeruzalem! Evo, Izraele, tvoga boga koji te izveo
   iz zemlje egipatske."

   ^29Zatim postavi jedno tele u Betelu, a drugo smjesti u Dan.

   ^30To je bila prigoda za grijeh: narod je odlazio jednome u Betel i
   drugome u Dan.

   ^31I podi?e Jeroboam hram na uzvi?icama i postavi iz puka sveæenike
   koji nisu bili sinovi Levijevi.

   ^32Zatim je Jeroboam uveo blagdan u osmom mjesecu, petnaestoga dana tog
   mjeseca, kao ?to je blagdan koji se slavi u Judeji, i uzaðe k
   ?rtveniku. Tako je uèinio u Betelu, ?rtvujuæi teocima koje je naèinio.
   U Betelu je postavio i sveæenike uzvi?ica ?to ih bija?e podigao.

   ^33I uzaðe k ?rtveniku koji je naèinio, petnaestoga dana osmog mjeseca,
   mjeseca koji je sam izabrao; i ustanovi blagdan za Izraelce i uzaðe k
   ?rtveniku da prinese kad.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 A neki èovjek Bo?ji doðe na rijeè Jahvinu iz Judeje u Betel kada
   Jeroboam staja?e pred ?rtvenikom da prinese kad.

   ^2I po Jahvinoj zapovijedi povika onaj prema ?rtveniku: "?rtvenièe,
   ?rtvenièe! Ovako veli Jahve: 'Evo æe se roditi u kuæi Davidovoj sin po
   imenu Jo?ija. On æe na tebi ?rtvovati sveæenike uzvi?ica, te koji na
   tebi prinose kad, i on æe na tebi spaliti ljudske kosti!'"

   ^3U isto im vrijeme dade znak: "Ovo je znak da je Jahve govorio: gle,
   ?rtvenik æe se raspuknuti i prosut æe se pepeo ?to je na njemu."

   ^4Kada je kralj èuo ?to je èovjek Bo?ji rekao protiv ?rtvenika u
   Betelu, pru?i ruku odande od ?rtvenika i reèe: "Uhvatite ga!" Ali se
   osu?ila ruka koju je ispru?io prema èovjeku i nije je mogao vratiti k
   sebi.

   ^5?rtvenik se raspuknuo i pepeo se prosuo sa ?rtvenika, prema znaku ?to
   ga je dao èovjek Bo?ji po naredbi Jahvinoj.

   ^6Kralj progovori i reèe èovjeku Bo?jem: "Umilostivi Jahvu, Boga svoga,
   da bih mogao vratiti ruku k sebi." Bo?ji èovjek umilostivi Jahvu i ruka
   se kraljeva vrati k njemu i bila je kao prije.

   ^7Kralj onda reèe èovjeku Bo?jem: "Hodi sa mnom kuæi da se okrijepi?. I
   dat æu ti dar."

   ^8Ali èovjek Bo?ji odgovori kralju: "Da mi dade? polovinu svoje kuæe,
   ne bih po?ao s tobom. Ni jeo ni pio ne bih na ovom mjestu,

   ^9jer mi je ovako zapovjeðeno rijeèju Jahvinom: 'Ne jedi kruha i ne pij
   vode, niti se vraæaj istim putem kojim si do?ao.'"

   ^10I oti?ao je drugim putem, nije se vraæao putem kojim je do?ao u
   Betel.

   ^11A u Betelu ?ivio star prorok. Do?li njemu njegovi sinovi te mu
   pripovjedili sve ?to je onoga dana uèinio èovjek Bo?ji u Betelu; i
   rijeèi ?to ih je onaj kazao kralju pripovjedi?e sinovi ocu.

   ^12A on ih upita: "Kojim je putem oti?ao?" Sinovi pokaza?e put kojim je
   oti?ao èovjek Bo?ji ?to bija?e do?ao iz Judeje.

   ^13Prorok æe nato sinovima: "Osamarite mi magarca!" I osamari?e mu
   magarca, a on uzjaha.

   ^14Krenuo je za èovjekom Bo?jim i na?ao ga gdje sjedi pod hrastom; i
   upita ga: "Jesi li ti èovjek Bo?ji koji je do?ao iz Judeje?" A on mu
   odgovori: "Jesam."

   ^15Prorok mu reèe: "Hodi sa mnom mome domu da ?togod pojede?."

   ^16Ali on odgovori: "Ne smijem se vratiti s tobom, niti smijem jesti
   kruha ni piti vode na ovome mjestu,

   ^17jer mi je Jahvinom rijeèju nareðeno ovo: 'Ne jedi ondje kruha, ne
   pij vode, niti se vraæaj putem kojim si onamo po?ao'."

   ^18Nato æe mu onaj: "I ja sam prorok kao i ti, i anðeo mi je rijeèju
   Jahvinom rekao: 'Povedi ga sa sobom kuæi da jede kruha i pije vode.'"
   Slagao mu je.

   ^19Bo?ji èovjek vrati se s njim, u njegovoj je kuæi jeo kruha i pio
   vode.

   ^20Dok su sjedili za stolom, doðe rijeè Jahvina proroku koji ga je
   natrag doveo

   ^21i povika on èovjeku Bo?jem koji je do?ao iz Judeje: "Ovako veli
   Jahve: zato ?to nisi poslu?ao zapovijedi Jahvine i nisi dr?ao naredbe
   koju ti je dao Jahve, Bog tvoj,

   ^22nego si se vratio, jeo kruha i pio vode na mjestu gdje sam ti rekao
   da ne jede? kruha i ne pije? vode, zato tijelo tvoje neæe leæi u grob
   otaca tvojih."

   ^23Po?to se onaj koga bija?e doveo najeo kruha i napio vode, osedla mu
   magarca.

   ^24I ode onaj. A na putu ga zaskoèi lav i usmrti ga. I tako je mrtvo
   tijelo le?alo ispru?eno na putu, magarac stajao kraj njega, a i lav
   staja?e kraj tijela.

   ^25Ljudi prolazeæi vidje?e mrtvo tijelo ispru?eno na putu i lava gdje
   stoji kraj njega; i odo?e i javi?e to u gradu gdje je ?ivio stari
   prorok.

   ^26Kad je to èuo prorok koji bija?e onoga vratio s puta, reèe: "To je
   èovjek Bo?ji koji se usprotivio rijeèi Jahvinoj! I Jahve ga je predao
   lavu, koji ga je napao i ubio, prema rijeèi koju je Jahve rekao."

   ^27I reèe svojim sinovima: "Osamarite mi magarca!" I oni mu ga
   osamari?e.

   ^28Ode on i naðe mrtvo tijelo baèeno na putu i magarca i lava gdje
   stoje pokraj tijela: lav nije po?derao tijelo niti je rastrgao magarca.

   ^29Tada prorok podi?e mrtvo tijelo èovjeka Bo?jeg i prebaci ga na
   magarca; i vrati se u grad gdje je ?ivio da mrtvoga o?ali i pokopa.

   ^30Polo?io je mrtvo tijelo u svoju grobnicu i jecao je nad njim: "Jao,
   brate moj!"

   ^31A kad ga je pokopao, reèe svojim sinovima: "Poslije moje smrti
   sahranite me u istu grobnicu gdje je pokopan èovjek Bo?ji; stavite moje
   kosti kraj njegovih.

   ^32Jer æe se sigurno ispuniti rijeè koju je po zapovijedi Jahvinoj
   objavio protiv ?rtvenika u Betelu i protiv svih sveti?ta na uzvi?icama
   u gradovima Samarije."

   ^33Ni poslije ovoga dogaðaja ne obrati se Jeroboam za svoga zlog puta,
   nego je i dalje priproste ljude postavljao za sveæenike na uzvi?icama:
   tko je ?elio, davao mu je darove da postane sveæenik uzvi?ica.

   ^34Takvim je postupkom padala u grijeh kuæa Jeroboamova, ru?ila se i
   nestajala s lica zemlje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 U ono se vrijeme razbolje Abija, sin Jeroboamov,

   ^2i Jeroboam reèe svojoj ?eni: "Ustani i preobuci se da te ne bi
   prepoznali da si ?ena Jeroboamova; i idi u ?ilo. Ondje je prorok Ahija:
   onaj koji mi je prorokovao da æu biti kraljem ovoga naroda.

   ^3I ponesi deset hljebova, kolaèa i posudu meda i otiði k njemu! On æe
   ti reæi ?to æe biti s djeèakom."

   ^4I uèini tako ?ena Jeroboamova: ustade, ode u ?ilo i uðe u kuæu
   Ahijinu. A on nije vi?e vidio, oslabile mu oèi od duboke starosti.

   ^5Ali mu je Jahve rekao: "Evo dolazi ?ena Jeroboamova da od tebe tra?i
   savjeta za svoga sina jer je bolestan; a ti æe? joj reæi tako i tako.
   Kad bude ulazila, pretvarat æe se kao da je druga."

   ^6Kad Ahija èu ?um njenih koraka na vratima, reèe joj: "Uði, ?eno
   Jeroboamova! ?to se pretvara? da si druga, kad imam te?ku vijest za
   tebe?

   ^7Idi, reci Jeroboamu: 'Ovako ka?e Jahve, Bog Izraelov: Podigao sam te
   isred naroda i uèinio sam te knezom nad mojim narodom Izraelom,

   ^8istrgnuo sam kraljevstvo iz kuæe Davidove i dao ga tebi. Ali ti nisi
   bio kao moj sluga David, koji je dr?ao moje zapovijedi i koji me
   slijedio svim srcem svojim i èinio samo ono ?to je pravedno u mojim
   oèima.

   ^9Ti si radio kudikamo gore od svojih prethodnika, oti?ao si i naèinio
   sebi druge bogove, salio si im likove da me dra?i?, mene si bacio za
   leða.

   ^10Zato, evo, pu?tam zlo na kuæu Jeroboamovu, istrijebit æu iz obitelji
   Jeroboamove sve ?to mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu; ja
   æu netragom pomesti kuæu Jeroboamovu kao ?to se mete neèist, da ga
   ni?ta ne ostane.

   ^11One koji iz Jeroboamove obitelji umru u gradu, pro?drijet æe psi, a
   one koji umru u polju, pojest æe ptice nebeske.' - Eto tako je Jahve
   rekao.

   ^12A ti ustani i poði svome domu: tek ?to nogama stupi? u grad, djeèak
   æe umrijeti.

   ^13Sav æe ga Izrael oplakati i pokopat æe ga. On æe biti jedini iz
   obitelji Jeroboamove polo?en u grob, jer se jedino na njemu na?lo ne?to
   ?to se u kuæi Jeroboamovoj svidjelo Jahvi, Bogu Izraelovu.

   ^14Jahve æe sebi postaviti kralja nad Izraelom i taj æe istrijebiti
   kuæu Jeroboamovu. Evo dana! ?to? Èak i trenutka!

   ^15Jahve æe udariti Izraela te æe se njihati kao trska u vodi. I?èupat
   æe Izraela iz ove dobre zemlje koju je dao njihovim ocima i rasijat æe
   ih s onu stranu Rijeke, jer su naèinili sebi a?ere koje srde Jahvu.

   ^16Odbacit æe Izraela kao smeæe, zbog grijeha ?to ih je uèinio Jeroboam
   i na koje je navodio Izraela."

   ^17?ena Jeroboamova ustade i ode. Stigla je u Tirsu, a kad je prelazila
   kuæni prag, djeèak bija?e mrtav.

   ^18Pokopali su ga i sav ga je Izrael oplakao prema rijeèi koju je Jahve
   rekao po sluzi svome proroku Ahiji.

   ^19Ostala povijest Jeroboamova, kako je ratovao i kraljevao, to je
   zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih.

   ^20Jeroboamovo kraljevanje trajalo je dvadeset i dvije godine, zatim je
   Jeroboam poèinuo kraj otaca svojih, a sin mu Nadab zakraljio se mjesto
   njega.

   ^21Roboam, sin Salomonov, bio je kralj Judejaca; bija?e mu èetrdeset i
   jedna godina kad je postao kraljem, a sedamnaest je godina kraljevao u
   Jeruzalemu, u gradu koji Jahve izabra izmeðu svih izraelskih plemena da
   ondje postavi svoje Ime. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka.

   ^22I Juda uèini zlo u oèima Jahvinim. Grijesima koje su poèinili
   razjarili su ga vi?e od svega ?to su uèinili njihovi oci.

   ^23Jer su i oni podigli uzvi?ice, stupove i a?ere na svakom bre?uljku i
   pod svakim zelenim drvetom.

   ^24Bilo je èak posveæenih bludnica u zemlji. Opona?ao je sve grozote
   naroda ?to ih je Jahve otjerao ispred sinova Izraelovih.

   ^25Pete godine Roboamova kraljevanja egipatski kralj ?i?ak navali na
   Jeruzalem.

   ^26Opljaèka sve blago iz Doma Jahvina i riznicu kraljevskog dvora; sve
   je uzeo; uze i sve zlatne ?titove ?to ih bija?e napravio Salomon.

   ^27Namjesto njih kralj Roboam napravi tuèane ?titove i povjeri ih
   zapovjednicima stra?e koja je èuvala vrata kraljevskog dvora.

   ^28Kad je god kralj i?ao u Jahvin Dom, stra?ari su ih uzimali, a
   poslije ih vraæali u stra?aru.

   ^29Ostala povijest Roboamova, sve ?to je uèinio, zar nije zapisano u
   knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?

   ^30Za sve vrijeme bio je rat izmeðu Roboama i Jeroboama.

   ^31Roboam je poèinuo sa svojim ocima i bi sahranjen sa svojim ocima u
   Davidovu gradu. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka. Na njegovo
   se mjesto zakraljio sin mu Abijam.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Osamnaeste godine kraljevanja Jeroboama, sina Nebatova, zakraljio se
   Abijam u Judeji.

   ^2Tri je godine kraljevao u Jeruzalemu; njegova se majka zvala Maaka, a
   bila je kæi Ab?alomova.

   ^3On je hodio u svim grijesima ?to ih je njegov otac èinio prije njega,
   i njegovo srce nije bilo potpuno odano Jahvi, Bogu svome, kao srce
   njegova praoca Davida.

   ^4Ipak, zbog Davida, dao mu je Jahve, Bog njegov, svjetiljku u
   Jeruzalemu, podigav?i sinove njegove poslije njega i saèuvav?i
   Jeruzalem.

   ^5Jer je David èinio sve ?to je pravo u oèima Jahvinim i za svega svoga
   ?ivota nije odstupio ni od èega ?to mu je zapovjedio, osim onog ?to je
   uèinio Uriji Hetitu.

   ^6#

   ^7Ostala povijest Abijamova, sve ?to je uèinio, zar to nije zapisano u
   knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? A bija?e rat izmeðu Abijama i
   Jeroboama.

   ^8Potom je Abijam poèinuo sa svojim ocima. Sahrani?e ga u Davidovu
   gradu; na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asa.

   ^9Dvadesete godine Jeroboamova kraljevanja nad Izraelom postade Asa
   kraljem Judeje.

   ^10Kraljevao je èetrdeset i jednu godinu u Jeruzalemu; njegova se baka
   zvala Maaka, a bila je kæi Ab?alomova.

   ^11Asa je èinio ?to je pravo u oèima Jahvinim, kao i njegov praotac
   David.

   ^12Protjerao je iz zemlje posveæene bludnice i uklonio sve idole koje
   njegovi oci bijahu naèinili.

   ^13Sam je uklonio svoju baku s dostojanstva velike kneginje, jer bija?e
   naèinila gada A?eri. Asa je sasjekao njezina gada i spalio ga u potoku
   Kidronu.

   ^14Ali uzvi?ice nisu bile uklonjene; ipak je Asino srce bilo privr?eno
   Jahvi svega njegova ?ivota.

   ^15Unio je u Dom Jahvin posveæene darove svoga oca i svoje: srebro,
   zlato i posuðe.

   ^16Bio je rat izmeðu Ase i Ba?e, kralja izraelskoga, u sve njihove
   dane.

   ^17Izraelski kralj Ba?a navali na Judeju i stade utvrðivati Ramu da
   sprijeèi svako kretanje judejskom kralju Asi.

   ^18Asa tada uze srebra i zlata koje je preostalo u riznicama Doma
   Jahvina i u riznicama kraljevskog dvora i dade ga svojim slugama te ih
   posla Ben-Hadadu, sinu Tabrimonovu, sinu Hezjonovu, aramejskom kralju,
   koji je stolovao u Damasku, i poruèi mu:

   ^19"Neka bude savez izmeðu mene i tebe, izmeðu moga i tvoga oca; evo,
   ?aljem ti na dar srebra i zlata: hajde, raskini savez s izraelskim
   kraljem Ba?om da bi oti?ao od mene."

   ^20Ben-Hadad poslu?a kralja Asu i posla svoje vojskovoðe na izraelske
   gradove te oni pokori?e Ijon, Dan, Abel Bet-Maaku, sav Kineret i svu
   zemlju Naftali.

   ^21A kada to Ba?a dozna, presta utvrðivati Ramu i vrati se u Tirsu.

   ^22Kralj Asa sazva sve Judejce, bez izuzetka, i oni odneso?e kamenje i
   drvo kojima je Ba?a utvrðivao Ramu, i kralj Asa utvrdi time Gebu
   Benjaminovu i Mispu.

   ^23Ostala povijest Asina, sve njegove pobjede i sve ?to je uèinio i
   gradovi koje je utvrdio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa
   kraljeva judejskih? A u starosti bolovao je od nogu.

   ^24Asa je poèinuo sa svojim ocima i sahranjen je sa svojim ocima u
   gradu Davida, svoga praoca. Njegov sin Jo?afat zakralji se mjesto
   njega.

   ^25Nadab, sin Jeroboamov, postade kraljem Izraela druge godine Asina
   kraljevanja Judejom i vladao je dvije godine Izraelom.

   ^26Èinio je zlo u oèima Jahvinim. Hodio je putem svoga oca i opona?ao
   njegov grijeh na koji je navodio Izraela.

   ^27Ba?a, sin Ahijin, iz kuæe Jisakarove, uroti se protiv njega i ubi ga
   u Gibetonu, koji pripada Filistejcima i koji su opsjedali Nadab i sav
   Izrael.

   ^28Ba?a ga ubi treæe godine Asina kraljevanja Judejom i zavlada mjesto
   njega.

   ^29Kad je postao kraljem, pobi svu kuæu Jeroboamovu i ne po?tedi nikoga
   od Jeroboamovih dokle sve ne istrijebi po rijeèi koju je Jahve rekao
   preko sluge svoga Ahije iz ?ila.

   ^30Zbog grijeha ?to ih je uèinio i na koje je naveo Izraela i zbog
   gnjeva kojim je raspalio Jahvu, Boga Izraelova.

   ^31Ostala povijest Nadabova, i sve ?to je uèinio, zar to nije zapisano
   u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

   ^32Izmeðu Ase i Izraelova kralja Ba?e vladao je rat u sve njihove dane.

   ^33Treæe godine Asina kraljevanja Judejom postade Ba?a, sin Ahijin,
   kraljem nad svim Izraelom u Tirsi i vladao je dvadeset i èetiri godine.

   ^34Èinio je zlo u oèima Jahvinim i hodio je putem Jeroboama i njegovih
   grijeha kojima je zavodio Izraelce.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Tada bi upuæena rijeè Jahvina Jehuu, sinu Hananijevu, protiv Ba?e:

   ^2"Iz praha sam te podigao i postavio knezom nad mojim narodom
   Izraelom, ali si ti krenuo Jeroboamovim putem i navodi? narod moj
   Izrael na grijehe te me razjaruje? njihovim grijesima;

   ^3zato æu netragom pomesti Ba?u i kuæu njegovu: uèinit æu s tvojom
   kuæom kao i s kuæom Jeroboama, sina Nebatova.

   ^4Tko iz obitelji Ba?ine umre u gradu, pojest æe ga psi, a tko im umre
   u polju, pojest æe ga ptice nebeske."

   ^5Ostala povijest Ba?ina, ?to je uèinio, njegova djela, zar sve to nije
   zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

   ^6Ba?a je poèinuo sa svojim ocima i sahranjen je u Tirsi. Sin njegov
   Ela zakraljio se mjesto njega.

   ^7Ali rijeè Jahvina po Jehuu proroku, sinu Hananijevu, nije bila
   upravljena protiv Ba?e i njegove kuæe samo zbog toga ?to je èinio zlo u
   oèima Jahve i ljutio ga djelima svojih ruku te bio kao i kuæa
   Jeroboamova nego i zbog toga ?to je i nju istrijebio.

   ^8Dvadeset i ?este godine kraljevanja Ase u Judeji postade Ela, sin
   Ba?in, kraljem Izraela u Tirsi; vladao je svega dvije godine.

   ^9Njegov dvoranin Zimri, zapovjednik polovine bojnih kola, uroti se
   protiv njega. Kad je bio u Tirsi, opio se u kuæi Arse, upravitelja
   dvora u Tirsi.

   ^10Tada provali Zimri, udari na njega i ubi ga, dvadeset i sedme godine
   Asina kraljevanja Judejom, te zavlada mjesto njega.

   ^11Èim je zavladao i sjeo na prijestolje, poubija svu obitelj Ba?inu;
   nije mu po?tedio ni ?to uza zid mokri, ni njegovih roðaka ni
   prijatelja.

   ^12Tako Zimri iskorijeni svu kuæu Ba?inu po rijeèi koju je Jahve rekao
   protiv Ba?e preko sluge svoga proroka Jehua,

   ^13zbog sviju grijeha ?to su ih èinili Ba?a i sin mu Ela i tako
   zavodili Izraela, srdeæi Jahvu, Boga Izraelova, svojim krivim bogovima.

   ^14Ostala povijest Elina, sve ?to je uèinio, zar to nije zapisano u
   knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

   ^15Dvadeset i sedme godine Asina kraljevanja Judejom postade Zimri
   kraljem u Tirsi i vladao je sedam dana. Narod je tada opsjedao Gibeton,
   koji je pripadao Filistejcima.

   ^16Kad je utaboreni narod èuo da se Zimri pobunio i ubio kralja, sav
   Izrael istoga dana u taboru proglasi kraljem nad Izraelom zapovjednika
   vojske Omrija.

   ^17Zatim Omri i sav Izrael s njime odo?e od Gibetona i opsjedo?e Tirsu.

   ^18Kad je Zimri vidio da æe grad biti osvojen, uðe u utvrdu
   kraljevskoga dvora, zapali nad sobom kraljevski dvor i tako pogibe.

   ^19To je bilo zbog grijeha koje je poèinio radeæi ?to je zlo u oèima
   Jahvinim i hodeæi putem Jeroboama i njegovih grijeha kojima je zavodio
   Izraela.

   ^20Ostala povijest Zimrijeva i njegova urota koju je skovao, zar sve to
   nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

   ^21Tada se Izraelov narod razdijelio: polovica se odluèila za Tibnija,
   sina Ginatova, da ga uèini kraljem, a druga polovica za Omrija.

   ^22Ali prista?e Omrijeve nadjaèa?e prista?e Tibnija, sina Ginatova, pa
   kad Tibni umrije, postade Omri kraljem.

   ^23Trideset i prve godine Asina kraljevanja Judejom postade Omri
   kraljem Izraela za dvanaest godina. U Tirsi je kraljevao ?est godina.

   ^24Tada kupi od ?emera za dva talenta srebra brdo Samariju; sagradi
   grad koji po imenu ?emera, vlasnika brijega, nazva Samarija.

   ^25Ali je Omri èinio zlo u oèima Jahvinim i bio je gori od svojih
   prethodnika.

   ^26U svemu je slijedio Jeroboama, sina Nebatova, i njegove grijehe
   kojima je zavodio Izraela i srdio Jahvu, Boga Izraelova, svojim la?nim
   bogovima.

   ^27Ostala povijest Omrijeva, sve ?to je uèinio, njegovi pothvati koje
   je izveo, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

   ^28Omri poèinu sa svojim ocima i sahranjen je u Samariji. Njegov sin
   Ahab postade kraljem mjesto njega.

   ^29Ahab, sin Omrijev, postade izraelskim kraljem u trideset i osmoj
   godini Asina kraljevanja Judejom i vladao je dvadeset i dvije godine
   nad Izraelom u Samariji.

   ^30Ahab, sin Omrijev, èinio je u oèima Jahvinim vi?e zla od svih svojih
   prethodnika.

   ^31I malo mu bija?e ?to je hodio u grijesima Jeroboama, sina Nebatova,
   nego se jo? o?eni Izebelom, kæerju Etbaala, kralja sidonskog, i poèe
   slu?iti Baalu i klanjati mu se;

   ^32Baalu podi?e ?rtvenik u Baalovu hramu ?to ga bija?e sagradio u
   Samariji.

   ^33Ahab je podigao i A?eru i uèinio druga zlodjela i razljutio Jahvu,
   Boga Izraelova, vi?e od svih kraljeva izraelskih koji bijahu prije
   njega.

   ^34Za njegova je vremena Hiel iz Betela sagradio Jerihon; uz ?rtvu
   svoga prvoroðenca Abirama podigao je temelje, a uz ?rtvu svoga mezimca
   Seguba postavio je gradska vrata, po rijeèi koju je Jahve rekao po
   svome sluzi Jo?ui, sinu Nunovu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Ilija Ti?bijac, iz Ti?be Gileadske, reèe Ahabu: "?ivoga mi Jahve,
   Boga Izraelova, komu slu?im, neæe ovih godina biti ni rose ni ki?e,
   osim na moju zapovijed."

   ^2Upuæena mu je rijeè Jahvina ovako:

   ^3"Idi odavde i kreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji je
   nasuprot Jordanu.

   ^4Pit æe? iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane."

   ^5Ode on i uèini po rijeèi Jahvinoj i nastani se na potoku Keritu,
   nasuprot Jordanu.

   ^6Gavrani su mu jutrom donosili kruha, a veèerom mesa; iz potoka je
   pio.

   ^7Ali poslije nekog vremena presu?i potok, jer nije bilo ki?e u svoj
   zemlji.

   ^8Tada Iliji doðe rijeè Jahvina:

   ^9"Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam
   zapovjedio jednoj udovici da te hrani."

   ^10Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka
   je udovica onuda skupljala drva; on joj se obrati i reèe: "Donesi mi
   malo vode u vrèu da pijem!"

   ^11Kad je po?la da donese, on viknu za njom i reèe joj: "Donesi mi i
   malo kruha u ruci!"

   ^12Ona odgovori: "?ivoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam peèena kruha,
   nemam do pregr?ti bra?na u æupu i malo ulja u vrèu. I evo kupim drva,
   pa æu otiæi i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da
   umremo."

   ^13Ali joj Ilija reèe: "Ni?ta se ne boj. Idi i uradi kako si rekla;
   samo najprije umijesi meni kolaèiæ, pa mi donesi; a onda zgotovi za
   sebe i za svoga sina.

   ^14Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'U æupu neæe bra?na nestati ni
   vrè se s uljem neæe isprazniti sve dokle Jahve ne pusti da ki?a padne
   na zemlju.'"

   ^15Ode ona i uèini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imado?e jela,
   ona, on i njen sin.

   ^16Bra?no se iz æupa nije potro?ilo i u vrèu nije nestalo ulja, po
   rijeèi koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije.

   ^17Poslije ovih dogaðaja razbolio se sin domaæièin i bolest se njegova
   jako pogor?ala, tako te u njemu nije ostalo daha.

   ^18Tada ona reèe Iliji: "?to ja imam s tobom, èovjeèe Bo?ji? Zar si
   do?ao k meni da me podsjeti? na moj grijeh i da mi usmrti? sina!"

   ^19On joj reèe: "Daj mi svoga sina!" Tada ga uze iz njezina naruèja,
   odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i polo?i ga na svoju postelju.

   ^20Tada zavapi Jahvi i reèe: "Jahve, Bo?e moj, zar zaista ?eli? udovicu
   koja me ugostila uvaliti u tugu umoriv?i joj sina?"

   ^21Zatim se tri puta pru?io nad djeèakom zazivajuæi Jahvu: "Jahve,
   Bo?e, uèini da se u ovo dijete vrati du?a njegova!"

   ^22Jahve je usli?io molbu Ilijinu, u dijete se vratila du?a i ono
   o?ivje.

   ^23Ilija ga uze, siðe iz gornje sobe u kuæu i dade ga njegovoj materi;
   i reèe Ilija: "Evo, tvoj sin ?ivi!"

   ^24?ena mu reèe: "Sada znam da si ti èovjek Bo?ji i da je rijeè Jahvina
   u tvojim ustima istinita!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Pro?lo je mnogo vremena i rijeè Jahvina bi upravljena treæe godine
   Iliji: "Idi, poka?i se Ahabu, jer ?elim pustiti ki?u na lice zemlje."

   ^2I ode Ilija da se poka?e Ahabu. Kako je glad u Samariji bivala te?a,

   ^3pozva Ahab dvorskog upravitelja Obadiju. Taj se Obadija veoma bojao
   Jahve;

   ^4jer kad je Izebela poubijala proroke Jahvine, on je uzeo stotinu
   proroka i sakrio ih po pedeset u jednu spilju, gdje ih je hranio kruhom
   i pojio vodom.

   ^5I reèe Ahab Obadiji: "Hajde, obiæi æemo svu zemlju, sve izvore i sve
   potoke, mo?da æemo naæi trave da saèuvamo u ?ivotu konje i mazge i da
   nam ne propadne stoka."

   ^6Podijelili su zemlju koju æe pretra?iti: Ahab je sam oti?ao jednim
   putem, a Obadija je po?ao sam drugim putem.

   ^7I kad je Obadija bio na putu, eto mu u susret Ilije; poznav?i ga,
   pade nièice i reèe: "Jesi li to ti, gospodaru Ilija!"

   ^8On mu odgovori: "Ja sam! Idi i reci svome gospodaru: 'Evo Ilije!'"

   ^9Odgovori mu Obadija: "?to sam sagrije?io te slugu svojega predaje? u
   ruke Ahabu da me ubije?

   ^10?ivoga mi Jahve, tvoga Boga, nema naroda ili kraljevstva kamo moj
   gospodar nije slao da te tra?e. I kad su mu rekli: 'Nema ga!' zakleo je
   kraljevstvo i narod ?to te nisu na?li.

   ^11I sada mi nareðuje?: 'Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!'

   ^12Ali kad ja odem od tebe, Duh Jahvin odnijet æe te ne znam kamo, a ja
   æu doæi i obavijestiti Ahaba. Pa kad te ne naðe, ubit æe me! A tvoj se
   sluga boji Jahve od mladosti svoje!

   ^13Zar nije poznato mome gospodaru ?to sam uèinio kad je ono Izebela
   poubijala proroke Jahvine? Sakrio sam stotinu proroka, po pedeset u
   jednu spilju, i kruhom ih uzdr?avao i vodom.

   ^14I sada ti nareðuje?: 'Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!' Pa on
   æe me ubiti!"

   ^15Ilija mu odgovori: "?ivoga mi Jahve Sebaota, komu slu?im, jo? æu mu
   se danas pokazati."

   ^16Obadija poðe u susret Ahabu i donese mu vijest, a Ahab poðe u susret
   Iliji.

   ^17Kad Ahab ugleda Iliju, reèe mu: "Jesi li ti onaj koji upropa?æuje?
   Izraela?"

   ^18Ilija odgovori: "Ne upropa?æujem ja Izraela, nego ti i tvoja
   obitelj, jer ste ostavili Jahvu, a ti si sljedbenik Baala.

   ^19Sada sakupi sav Izrael preda me na gori Karmelu i èetiri stotine
   pedeset proroka Baalovih koji jedu za stolom Izebelinim."

   ^20Ahab pozva sve sinove Izraelove i sakupi proroke na gori Karmelu.

   ^21Ilija pristupi svemu narodu i reèe: "Dokle æete hramati na obje
   strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega."
   A narod mu nije ni?ta odgovorio.

   ^22Ilija nastavi: "Ja sam jo? jedini ostao kao prorok Jahvin, a
   Baalovih je proroka èetiri stotine i pedeset.

   ^23Dajte nam dva junca. Neka oni izaberu sebi jednoga, neka ga sasijeku
   i stave na drva, ali neka ne podmeæu ognja. Ja æu spremiti drugoga
   junca i neæu podmetati ognja.

   ^24Vi zazovite ime svoga boga, a ja æu zazvati ime Jahvino: bog koji
   odgovori ognjem pravi je Bog." Sav narod odgovori: "Dobro!"

   ^25Potom reèe Ilija prorocima Baalovim: "Izaberite sebi jednoga junca i
   poènite, jer vas je mnogo vi?e. Zazovite ime svoga boga, ali ne
   stavljajte ognja."

   ^26Oni uze?e junca koji je njima pripao i pripremi?e ga. Zazivali su
   ime Baalovo od jutra do podne govoreæi: "O Baale, usli?i nas!" Ali nije
   bilo ni glasa, ni odgovora. I skakahu i prigibahu koljena pred
   ?rtvenikom koji su naèinili.

   ^27U podne im se Ilija naruga i reèe: "Glasnije vièite, jer on je bog;
   zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; mo?da spava, pa ga treba
   probuditi!"

   ^28A oni okrenu?e vikati jo? glasnije i parati se no?evima i sulicama,
   kako je u njih obièaj, sve dok ih nije oblila krv.

   ^29Kad je pro?lo podne, pali su u bunilo i bjesnjeli sve dok nije bilo
   vrijeme da se prinese ?rtva; ali nije bilo nikakva glasa ni odgovora
   niti znaka da ih tkogod slu?a.

   ^30Tada Ilija reèe svemu narodu: "Priðite k meni!" I sav mu narod
   pristupi. On popravi ?rtvenik Jahvin koji bija?e sru?en.

   ^31Ilija uze dvanaest kamenova prema broju plemena sinova Jakova, kome
   je Bog rekao: "Izrael æe biti ime tvoje!"

   ^32I sagradi od toga kamenja ?rtvenik Imenu Jahvinu i iskopa jarak oko
   ?rtvenika, ?irok da bi se mogle posijati dvije mjere p?enice.

   ^33Slo?i drva, rasijeèe junca i stavi ga na drva.

   ^34Tada reèe: "Napunite vodom èetiri vrèa i izlijte na paljenicu i na
   drva!" Uèini?e tako. Zapovjedi im: "Ponovite", i oni ponovi?e. Tada
   reèe: "Uèinite i treæi put." Oni tako i treæi put.

   ^35Voda je tekla oko ?rtvenika i jarak se ispunio vodom.

   ^36Kad bija?e vrijeme da se prinese ?rtva, pristupi prorok Ilija i
   reèe: "Jahve, Bo?e Abrahamov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti
   Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj
   uèinio sve ovo.

   ^37Usli?i me, Jahve; usli?i me, da bi sav ovaj narod znao da si ti,
   Jahve, Bog i da æe? ti obratiti njihova srca."

   ^38I oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i pra?inu,
   èak i vodu u jarku isu?i.

   ^39Sav narod se upla?i, ljudi pado?e nièice i reko?e: "Jahve je Bog!
   Jahve je Bog!"

   ^40Ilija im reèe: "Pohvatajte proroke Baalove da nijedan od njih ne
   utekne!" I oni ih pohvata?e. Ilija ih odvede do potoka Ki?ona i ondje
   ih pobi.

   ^41Ilija reèe Ahabu: "Idi gore, jedi i pij, jer èujem ?umor ki?e."

   ^42Dok je Ahab oti?ao gore da jede i pije, Ilija se popeo na vrh
   Karmela, prignuo se zemlji i sakrio lice meðu koljena.

   ^43Rekao je zatim svome momku: "Idi gore i pogledaj prema moru." On ode
   gore, pogleda i reèe: "Ni?ta nema ondje!" Ilija odgovori: "Vrati se
   sedam puta."

   ^44Ali sedmoga puta reèe momak: "Eno se oblak, malen kao dlan èovjeèji,
   di?e od mora." Tada reèe Ilija: "Idi, ka?i Ahabu: 'Upregni i silazi da
   te ki?a ne uhvati.'"

   ^45Odjednom se nebo zamraèi od oblaka i vihora i pade jaka ki?a. Ahab
   se pope na kola i odveze u Jizreel.

   ^46Ruka je Jahvina bila nad Ilijom te on, opasav?i se, otrèa pred
   Ahabom sve do u blizinu Jizreela.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Ahab isprièa Izebeli sve ?to je Ilija uèinio i kako je maèem
   poubijao sve proroke.

   ^2Tada Izebela posla Iliji glasnika s porukom: "Neka mi bogovi uèine
   sva zla i neka nadodadu, ako sutra u ovo doba ne uèinim s tvojim
   ?ivotom kao ?to si ti uèinio sa ?ivotom svakoga od njih!"

   ^3On se upla?i, ustade i ode da bi spasio ?ivot. Do?ao je u Beer ?ebu,
   koja je u Judeji, i otpustio ondje svoga momka.

   ^4A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, za?elje
   umrijeti i reèe: "Veæ mi je svega dosta, Jahve! Uzmi du?u moju, jer
   nisam bolji od otaca svojih."

   ^5Zatim le?e i zaspa. Ali gle, anðeo ga taknu i reèe mu: "Ustani i
   jedi."

   ^6On pogleda, kad gle - kraj njegova uzglavlja na kamenu peèen kruh i
   vrè vode. Jeo je i pio, pa opet legao.

   ^7Ali se anðeo Jahvin javi i drugi put, dotaèe ga i reèe: "Ustani i
   jedi, jer je pred tobom dalek put!"

   ^8Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, i?ao je èetrdeset dana i
   èetrdeset noæi sve do Bo?je gore Horeba.

   ^9Ondje je u?ao u neku spilju i prenoæio u njoj. I gle, eto k njemu
   rijeèi Jahvine: "?to æe? ti ovdje, Ilija?"

   ^10On odgovori: "Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer
   su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, sru?ili tvoje ?rtvenike i
   pobili maèem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni tra?e da i meni uzmu
   ?ivot."

   ^11Glas mu reèe: "Iziði i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo
   prolazi." Pred Jahvom je bio silan vihor, tako sna?an da je drobio brda
   i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog
   vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu;

   ^12a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije
   ognja ?apat laganog i blagog lahora.

   ^13Kad je to èuo Ilija, zakri lice pla?tem, iziðe i stade na ulazu u
   peæinu. Tada mu progovori glas i reèe: "?to æe? ovdje, Ilija?"

   ^14On odgovori: "Revnovao sam veoma gorljivo za Jahvu nad vojskama, jer
   su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, sru?ili tvoje ?rtvenike i
   maèem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sam, a oni tra?e da i meni
   oduzmu ?ivot."

   ^15Jahve mu reèe: "Idi, vrati se istim putem u dama?èansku pustinju.
   Kad doðe?, poma?i ondje Hazaela za kralja aramskog.

   ^16Poma?i Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga i poma?i
   Elizeja, sina ?afatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe.

   ^17Koji utekne od maèa Hazaelova, njega æe pogubiti Jehu; a tko utekne
   od Jehuova maèa, njega æe pogubiti Elizej.

   ^18Ali æu ostaviti u Izraelu sedam tisuæa, sve koljena koja se nisu
   savila pred Baalom i sva usta koja ga nisu cjelivala."

   ^19Ode on i na povratku naiðe na Elizeja, sina ?afatova, gdje ore: pred
   njim dvanaest jarmova, sam bija?e kod dvanaestoga. Ilija proðe kraj
   njega i baci na nj svoj pla?t.

   ^20On ostavi volove, potrèa za Ilijom i reèe: "Dopusti mi da zagrlim
   svoga oca i majku, pa æu poæi za tobom." Ilija mu odgovori: "Idi, vrati
   se, jer ?to sam ti uèinio?"

   ^21On ga ostavi, uze jaram volova i ?rtvova ih. Volujskim jarmom skuha
   meso i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i poðe za Ilijom da ga
   poslu?uje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Ben-Hadad, kralj Arama, skupi svu vojsku svoju - s njim bijahu
   trideset i dva kralja, s konjima i bojnim kolima - i ode opsjedati
   Samariju i udari na nju.

   ^2Posla u grad glasnike izraelskom kralju Ahabu

   ^3i reèe mu: "Ovako veli Ben-Hadad: 'Tvoje srebro i tvoje zlato moje
   je, a ?ene tvoje i djeca ostaju tebi.'"

   ^4Izraelski kralj ovako mu odgovori: "Na tvoju zapovijed, gospodaru
   kralju! Tvoj sam ja sa svime ?to mi pripada."

   ^5Ali se glasnici vrati?e i reko?e: "Ovako ka?e Ben-Hadad i poruèuje
   ti: 'Daj mi svoje srebro i zlato, svoje ?ene i djecu.

   ^6Budi siguran da æu sutra u ovo doba poslati svoje sluge i oni æe
   pretra?iti tvoju kuæu i kuæe tvojih sluga i stavit æe svoju ruku na sve
   ?to im se svidi i to æe odnijeti.'"

   ^7Izraelski kralj sazva sve starje?ine zemaljske i reèe: "Promislite i
   pogledajte! Ovaj nam sprema zlo! Tra?i od mene moje ?ene i djecu,
   premda mu nisam odbio svoje srebro i zlato."

   ^8Starje?ine mu i sav narod odgovori?e: "Nemoj poslu?ati! Nemoj
   pristati!"

   ^9Tada on ovako odgovori Ben-Hadadovim poslanicima: "Recite gospodaru
   kralju: 'Sve ?to si prvi put tra?io od svoga sluge, ja æu uèiniti, ali
   ovo drugo ne mogu.'" I poslanici odo?e i odneso?e odgovor.

   ^10Tada mu Ben-Hadad poruèi: "Neka mi bogovi uèine zlo i neka pridaju
   jo? toliko, ako bude dosta praha Samarije da svi oni koji me slijede
   dobiju po pregr?t!"

   ^11Ali mu kralj izraelski odgovori: "Ka?e se: 'Neka se ne hvali koji se
   opasuje kao onaj koji se raspasuje!'"

   ^12A kad je Ben-Hadad to èuo - upravo je pio s kraljevima pod ?atorima
   - zapovjedi svojim slugama: "Na svoja mjesta!" I oni zauze?e svoje
   polo?aje protiv grada.

   ^13Tada potra?i jedan prorok Ahaba, kralja Izraela, i reèe: "Ovako veli
   Jahve: 'Jesi li vidio ono silno mno?tvo? Ja æu ti ga danas evo predati
   u ruke i ti æe? spoznati da sam ja Jahve.'"

   ^14Ahab reèe: "Po kome?" On odgovori: "Ovako veli Jahve: po momcima
   pokrajinskih namjesnika." Ahab upita: "Tko æe poèeti boj?" On odgovori:
   "Ti!"

   ^15Ahab izvr?i smotru momaka pokrajinskih upravitelja. Bija?e ih dvije
   stotine trideset i dva. Poslije njih izvr?io je smotru sve vojske svih
   Izraelaca. Bija?e ih sedam tisuæa.

   ^16Oni iziðo?e u podne, dok je Ben-Hadad pio u ?atorima sa trideset i
   dva kralja koji mu bijahu saveznici.

   ^17Momci pokrajinskih upravitelja iziðo?e prvi. Obavijesti?e
   Ben-Hadada: "Izi?li su ljudi iz Samarije."

   ^18On reèe: "Ako su izi?li radi mira, pohvatajte ih ?ive; ako su izi?li
   u boj, opet ih uhvatite ?ive!"

   ^19Ali kad su oni - momci pokrajinskih upravitelja - izi?li iz grada,
   za njima je slijedila ostala vojska

   ^20i svaki je udario na svog protivnika. Aramejci su bje?ali, a
   Izraelci ih progonili. Ben-Hadad, aramejski kralj, spasio se na konju
   zajedno s nekim konjanicima.

   ^21Tada je izi?ao izraelski kralj; zarobio je konje i kola i nanio
   Aramejcima te?ak poraz.

   ^22Tada pristupi prorok izraelskom kralju i reèe mu: "Hajdemo! Ohrabri
   se i razmisli dobro ?to ti je èiniti, jer æe dogodine aramejski kralj
   napasti na te."

   ^23Sluge su savjetovale aramejskog kralja: Njihov bog je bog gora, i
   zato su bili jaèi od nas. Ali ako se pobijemo s njima u ravnici,
   sigurno æemo mi biti jaèi od njih.

   ^24Uèinimo dakle ovako: makni ove kraljeve i postavi na njihovo mjesto
   upravitelje.

   ^25Zatim skupi sebi veliku vojsku kolika je bila ona koju si izgubio,
   toliko konja i toliko kola. Tada æemo se pobiti s njima u ravnici, i
   sigurno æemo ih nadvladati." On ih poslu?a i uèini tako.

   ^26Na poèetku godine Ben-Hadad podi?e Aramejce i poðe na Afek da vojuje
   s Izraelom.

   ^27Izraelci se podigo?e i krenu?e protiv njih. I utabori?e se Izraelci
   pred njima kao dva mala stada koza, dok su Aramejci prekrili zemlju.

   ^28Tada pristupi Bo?ji èovjek izraelskom kralju i reèe: "Ovako veli
   Jahve: 'Zato ?to Aramejci ka?u za Jahvu da je Bog bregova i da nije Bog
   ravnica, ja æu predati u tvoje ruke ovo silno mno?tvo da spoznate da
   sam ja Jahve'."

   ^29Sedam dana bijahu utaboreni jedni suèelice drugima. Sedmoga dana
   zametnu se boj i Izraelci poubija?e Aramejce, stotinu tisuæa pje?aka u
   jedan jedini dan.

   ^30Ostatak pobje?e u Afek, u grad, ali se sru?i zidina na dvadeset i
   sedam tisuæa ljudi koji su ostali. Pobjegao je i Ben-Hadad. U gradu je
   prelazio iz jednog skrovi?ta u drugo.

   ^31Njegove su mu sluge rekle: "Gle! Mi smo èuli da su izraelski
   kraljevi milosrdni. Stavimo kostrijet oko bokova svojih i konope oko
   svojih glava, pa izaðimo pred kralja izraelskog: mo?da æe ti po?tedjeti
   ?ivot."

   ^32I sveza?e kostrijeti oko bokova svojih i konopce oko svojih glava.
   Oti?li su pred izraelskog kralja i rekli: "Tvoj sluga Ben-Hadad ka?e:
   'Ostavi me na ?ivotu!'" On odgovori: "Je li jo? ?iv? On je moj brat."

   ^33Ljudi su to uzeli kao dobar znak i po?urili se da ga uhvate za rijeè
   govoreæi: "Ben-Hadad tvoj je brat." Ahab odgovori: "Idite! Dovedite
   ga!" Ben-Hadad doðe i on ga uze na kola.

   ^34Ben-Hadad reèe mu tada: "Vratit æu ti gradove koje je moj otac uzeo
   tvome ocu; stajat æe ti na raspolaganju èetvrti u Damasku, kao ?to ih
   je postavio moj otac u Samariji. Pod ovim me uvjetom otpusti." Ahab
   sklopi s njime savez i otpusti ga.

   ^35Neki od proroèkih sinova reèe po Jahvinoj zapovijedi svome drugu:
   "Udari me!" Ali èovjek ne htjede da ga tuèe.

   ^36Tada mu onaj reèe: "Buduæi da nisi slu?ao glasa Jahvina, evo, kad
   ode? od mene, lav æe te razderati." Tek ?to se udaljio od njega, naiðe
   na lava koji ga razdera.

   ^37Prorok naðe drugoga èovjeka i reèe: "Udari me!" Èovjek ga izudara i
   izrani.

   ^38Prorok ode, postavi se kralju na put, a preko oèiju navuèe povez da
   ga ne prepoznaju.

   ^39Kad je kralj prolazio, on povika: "Tvoj je sluga bio izi?ao u boj,
   kadli iz bojnih redova jedan istupi i dovede mi nekog èovjeka govoreæi:
   'Èuvaj ovoga èovjeka! Ako nestane, tvoj æe ?ivot biti za njegov ?ivot,
   ili æe? platiti srebrni talenat.'

   ^40I dok je tvoj sluga radio ovdje-ondje, njega je nestalo." Tada mu
   reèe kralj Izraela: "Eto ti presude! Sam si je izrekao!"

   ^41Nato onaj odmah ukloni povez s oèiju i kralj izraelski vidje da je
   to jedan od proroka.

   ^42A on reèe kralju: "Ovako veli Jahve: 'Buduæi da si pustio da ti iz
   ruke utekne èovjek koga sam udario prokletstvom, tvoj æe ?ivot biti za
   njegov ?ivot, tvoj narod za njegov narod.'"

   ^43I kralj izraelski ode svojoj kuæi, mrk i srdit, i uðe u Samariju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Nakon tih dogaðaja dogodilo se ovo: Nabot Jizreelac imao vinograd
   kraj palaèe Ahaba, kralja samarijskog,

   ^2i Ahab ovako reèe Nabotu: "Ustupi mi svoj vinograd da mi bude za
   povrtnjak jer je blizu moje kuæe. Ja æu ti dati za nj bolji vinograd,
   ili, ako to ?eli?, dat æu ti novca koliko vrijedi."

   ^3Ali Nabot reèe Ahabu: "Jahve me saèuvao od toga da ti ustupim ba?tinu
   svojih otaca!"

   ^4Ahab se vrati kuæi mrk i ljutit zbog rijeèi koju mu je Nabot
   Jizreelac rekao: "Ne dam ti ba?tine svojih otaca." Legao je na postelju
   i okrenuo lice i nije htio okusiti hrane.

   ^5Doðe mu njegova ?ena Izebela i reèe: "Za?to si zlovoljan i ne mari?
   za hranu?"

   ^6On joj odgovori: "Govorio sam Nabotu Jizreelcu i rekao mu: 'Ustupi mi
   svoj vinograd za novac, ili, ako ti je dra?e, dat æu ti drugi vinograd
   za taj.' Ali mi je on rekao: 'Ne dam ti svoga vinograda.'"

   ^7Tada mu ?ena Izebela reèe: "Jesi li ti onaj koji kraljuje nad
   Izraelom! Ustani i jedi i budi dobre volje. Ja æu ti pribaviti vinograd
   Nabota Jizreelca."

   ^8I napisa ona pisma u ime Ahabovo i zapeèati ih kraljevskim peèatom.
   Pisma je poslala starje?inama i glavarima Nabotovim sugraðanima.

   ^9U tim je pismima napisala: "Proglasite post i postavite Nabota na
   èelo naroda.

   ^10Postavite prema njemu dva nitkova koji æe ga optu?iti: 'Proklinjao
   si Boga i kralja!' Tada ga izvedite i kamenujte ga da pogine."

   ^11I uèini?e ljudi Nabotova grada, starje?ine i glavari, kako im je
   Izebela zapovjedila i kako je pisalo u pismima koja im je uputila.

   ^12Proglasi?e post i Nabota postavi?e na èelo naroda.

   ^13Tada doðo?e dva nitkova, sjedo?e mu nasuprot i optu?i?e Nabota pred
   narodom: "Nabot je proklinjao Boga i kralja." I tako izvedo?e Nabota
   izvan grada, zasu?e ga kamenjem i on pogibe.

   ^14Zatim poruèi?e Izebeli: "Nabot je kamenovan i umro je."

   ^15Po?to je Izebela èula da je Nabot kamenovan i da je umro, reèe
   Ahabu: "Ustani i zaposjedni vinograd ?to ti ga Nabot Jizreelac ne
   htjede ustupiti za novac. Nabot vi?e nije ?iv, on je mrtav."

   ^16Kada je Ahab doznao da je Nabot mrtav, ustade i siðe u vinograd
   Nabota Jizreelca da ga zaposjedne.

   ^17Tada bi upuæena rijeè Jahvina Iliji Ti?bijcu:

   ^18"Ustani i siði u Samariju, u susret Ahabu, kralju izraelskom. Eno ga
   u vinogradu Nabotovu u koji je si?ao da ga zaposjedne.

   ^19Reci mu: 'Ovako veli Jahve: Umorio si, oteo si! Zato ovako veli
   Jahve: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat æe psi i
   tvoju.'"

   ^20Ahab reèe Iliji: "Naðe li me, neprijatelju moj?" Ilija odgovori:
   "Naðoh te, jer si se prodao da èini? ?to je zlo u oèima Jahvinim.

   ^21Evo, tek ?to nisam navukao na te nesreæu. Pomest æu tvoje potomstvo,
   istrijebiti Ahabu sve ?to mokri uza zid, robove i slobodnjake u
   Izraelu.

   ^22Uèinit æu s tvojom kuæom kao s kuæom Jeroboama, sina Nebatova, i s
   kuæom Ba?e, sina Ahijina, jer si me rasrdio i naveo Izraela na grijeh.

   ^23I nad Izebelom reèe Jahve: psi æe pro?drijeti Izebelu na Jizreelskom
   polju.

   ^24Tko od obitelji Ahabove umre u gradu, psi æe ga izjesti, a tko umre
   u polju, pojest æe ga ptice nebeske."

   ^25Doista, nitko se nije prodao tako kao Ahab da èini ?to je zlo u
   oèima Jahvinim, jer ga je zavodila njegova ?ena Izebela.

   ^26Èinio je vrlo odvratna djela: i?ao je za idolima ba? kao ?to su
   èinili Amorejci, koje je Jahve protjerao ispred Izraelaca.

   ^27Kad je Ahab èuo te rijeèi, razdrije svoje haljine i stavi kostrijet
   na tijelo; i postio je, u kostrijeti je spavao i naokolo i?ao tiho
   jecajuæi.

   ^28Tada doðe rijeè Jahvina Iliji Ti?bijcu:

   ^29"Jesi li vidio kako se Ahab preda mnom ponizio? Buduæi da se tako
   ponizio preda mnom, neæu zla pustiti za njegova ?ivota; u vrijeme
   njegova sina pustit æu zlo na kuæu njegovu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Tri je godine vladao mir; nije bilo rata izmeðu Aramejaca i Izraela.

   ^2Treæe godine Jo?afat, kralj judejski, posjeti kralja izraelskoga.

   ^3Kralj Izraela reèe svojim dvoranima: "Znate li da je Ramot Gilead
   na?? A mi ne poduzimamo ni?ta da ga otmemo iz ruke aramejskog kralja."

   ^4Zatim reèe Jo?afatu: "Hoæe? li poæi sa mnom na Ramot Gilead?" Jo?afat
   odgovori kralju izraelskom: "Ja sam kao i ti, moj narod kao i tvoj,
   moji konji ?to i tvoji."

   ^5Tada Jo?afat reèe kralju izraelskom: "De posavjetuj se najprije s
   Jahvom."

   ^6Tada kralj izraelski sakupi oko èetiri stotine proroka i upita ih:
   "Mogu li zavoj?titi na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" Oni
   odgovori?e: "Idi, jer æe ga Jahve predati kralju u ruke."

   ^7Ali Jo?afat upita: "Ima li ovdje jo? koji prorok Jahvin da i njega
   upitamo?"

   ^8Kralj izraelski odgovori Jo?afatu: "Ima jo? jedan èovjek preko koga
   bismo mogli upitati Jahvu, ali ga ne podnosim jer mi ne prorokuje ni?ta
   dobro nego samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin." A Jo?afat reèe: "Neka
   kralj ne govori tako!"

   ^9Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reèe mu: "Br?e dovedi
   Jimlina sina Miheja."

   ^10Izraelski kralj i judejski kralj Jo?afat sjedili su svaki na svome
   prijestolju, u sveèanim haljinama pred Samarijskim vratima, a proroci
   proricali pred njima.

   ^11Kenaanin sin Sidkija napravi sebi ?eljezne rogove i reèe: "Ovako
   govori Jahve: 'Njima æe? nabosti sve Aramejce dok ih ne uni?ti?'."

   ^12Tako su i svi drugi proroci proricali govoreæi: "Idi na Ramot Gilead
   i uspjet æe?: Jahve æe ga predati kralju u ruke."

   ^13Glasnik koji bija?e oti?ao da zove Miheja reèe mu: "Eno, svi proroci
   slo?no prorièu dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci mu
   uspjeh!"

   ^14Ali Mihej odvrati: "?ivoga mi Jahve, govorit æu ono ?to mi Jahve
   ka?e!"

   ^15Kad doðe pred kralja, upita ga kralj: "Miheju, da poðem u rat na
   Ramot Gilead ili da se okanim toga?" On odgovori: "Poði! Uspjet æe?:
   Jahve æe ga dati u ruke kraljeve."

   ^16Ali mu kralj reèe: "Koliko æu te puta zaklinjati da mi ka?e? samo
   istinu u Jahvino ime?"

   ^17Tada Mihej odgovori: "Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez
   pastira. I Jahve veli: 'Nemaju vi?e gospodara, neka se u miru kuæi
   vrate.'"

   ^18Tada izraelski kralj reèe Jo?afatu: "Nisam li ti rekao da mi neæe
   proreæi dobro nego zlo!"

   ^19A Mihej reèe: "Zato èuj rijeè Jahvinu: vidio sam Jahvu gdje sjedi na
   svome prijestolju, a sva mu vojska nebeska staja?e zdesna i slijeva.

   ^20Jahve upita: 'Tko æe zavesti Ahaba da otiðe i padne u Ramot
   Gileadu?' Jedan reèe ovo, drugi ono.

   ^21Tada uðe jedan duh i stade pred Jahvu. 'Ja æu ga', reèe, 'zavesti.'
   Jahve ga upita: 'Kako?'

   ^22On odgovori: 'Izaæi æu i bit æu la?ljiv duh u ustima svih njegovih
   proroka.' Jahve reèe: 'Ti æe? ga zavesti. I uspjet æe?. Idi i uèini
   tako!'

   ^23Tako je, evo, Jahve stavio la?ljiva duha u usta svih ovih tvojih
   proroka, ali ti Jahve navje?æuje zlo."

   ^24Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu
   pitajuæi: "Zar je Jahvin duh napustio mene da bi s tobom govorio?"

   ^25Mihej odgovori: "Vidjet æe? onoga dana kad bude? bje?ao iz sobe u
   sobu da se sakrije?."

   ^26Tada izraelski kralj naredi: "Uhvati Miheja i odvedi ga gradskom
   zapovjedniku Amonu i kraljeviæu Joa?u.

   ^27Reci im: Ovako veli kralj: 'Bacite ovoga u tamnicu i dr?ite ga na
   suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.'"

   ^28Mihej reèe: "Ako se doista sretno vrati?, onda Jahve nije govorio iz
   mene." I nadoda: "Èujte, svi puci!"

   ^29Izraelski kralj i judejski kralj Jo?afat krenu?e na Ramot Gilead.

   ^30Izraelski kralj reèe Jo?afatu: "Ja æu se preobuæi i onda uæi u boj,
   ali ti ostani u svojoj odjeæi!" Izraelski se kralj preobuèe i poðe u
   boj.

   ^31Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: "Ne napadajte ni
   na maloga ni na velikoga, nego jedino na izraelskog kralja!"

   ^32Kad zapovjednici bojnih kola ugleda?e Jo?afata, reko?e: "To je kralj
   izraelski!" I krenu?e u boj prema njemu. A Jo?afat povika.

   ^33A kad zapovjednici bojnih kola vidje?e da to nije izraelski kralj,
   okrenu?e se od njega.

   ^34Jedan nasumce odape luk i ustrijeli izraelskog kralja izmeðu nabora
   pojasa i oklopa. Kralj reèe vozaèu: "Okreni, izvedi me iz boja jer mi
   nije dobro."

   ^35Boj je onoga dana bio sve ?e?æi, ali se kralj dr?ao uspravno na
   bojnim kolima prema Aramejcima. A naveèer umrije. Krv se iz rane izlila
   u kola.

   ^36O zalasku sunèevu odjeknu glas taborom: "Svaki u svoj grad i svaki u
   svoju zemlju!

   ^37Kralj je poginuo!" Oti?li su u Samariju i pokopali kralja u
   Samariji.

   ^38Njegova su kola oprali u samarijskom ribnjaku, psi su lizali njegovu
   krv i bludnice se ondje kupale, po rijeèi koju je rekao Jahve.

   ^39Ostala povijest Ahabova, sve ?to je uèinio, o kuæi od bjelokosti, o
   svim gradovima koje je sagradio, zar sve to nije zapisano u knjizi
   Ljetopisa kraljeva izraelskih?

   ^40Ahab je poèinuo sa svojim ocima, a njegov sin Ahazja zakralji se
   mjesto njega.

   ^41Jo?afat, sin Asin, postade kraljem Judeje èetvrte godine kraljevanja
   Ahaba, kralja izraelskoga.

   ^42Jo?afatu bija?e trideset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je
   dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bila je
   kæi ?ilhijeva.

   ^43I?ao je sasvim putem oca Ase, ne skreæuæi s njega, nego èineæi ?to
   je pravo u oèima Jahvinim.

   ^44Samo, uzvi?ice nisu bile uklonjene, narod je jo? prinosio klanice i
   kaðenice na uzvi?icama.

   ^45Jo?afat je bio u miru s izraelskim kraljem.

   ^46Ostala povijest Jo?afatova, pothvati koje je izveo i kako je
   vojevao, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?

   ^47Istrijebio je iz zemlje preostale bludnice, koje su se odr?ale iz
   vremena njegova oca Ase.

   ^48Nije bilo kralja u Edomu, nego je vladao namjesnik.

   ^49Kralj Jo?afat sagradi tar?i?ko brodovlje da ide u Ofir po zlato, ali
   nije oti?lo jer se brodovlje razbilo kod Esjon Gebera.

   ^50Tada Ahazja, sin Ahabov, reèe Jo?afatu: "Neka moje sluge poðu s
   tvojim slugama na laðama." Ali Jo?afat to ne prihvati.

   ^51Jo?afat poèinu sa svojim ocima i sahranjen bi u gradu Davida, svoga
   praoca. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram.

   ^52Ahazja, sin Ahabov, postade kraljem Izraela u Samariji sedamnaeste
   godine Jo?afatova kraljevanja Judejom i kraljevao je dvije godine nad
   Izraelom.

   ^53On je èinio ?to je zlo u oèima Jahvinim i hodio je putem svoga oca i
   putem svoje majke i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je navodio
   Izraela na grijeh.

   ^54Slu?io je Baalu i klanjao se pred njim. Srdio je Jahvu, Boga
   Izraelova, sasvim onako kako je èinio njegov otac.
     __________________________________________________________________

2 Kings
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Poslije smrti Ahabove pobuni se Moab protiv Izraela.

   ^2Kako Ahazja bija?e pao preko prozorske re?etke svoje gornje odaje u
   Samariji i ozlijedio se, posla glasnike kojima reèe: "Idite, pitajte
   Baal Zebuba, boga ekronskog, hoæu li ozdraviti od ove bolesti."

   ^3Ali je Anðeo Jahvin rekao Iliji Ti?bijcu: "Ustani! Idi u susret
   glasnicima samarijanskoga kralja i reci im: 'Zar nema Boga u Izraelu te
   se idete savjetovati s Baal Zebubom, bogom ekronskim?'

   ^4I zato veli Jahve ovako: 'Neæe? siæi s postelje u koju si se popeo;
   sigurno æe? umrijeti.'" I ode Ilija.

   ^5Glasnici se vrati?e k Ahazji, a on im reèe: "Kako to da ste se veæ
   vratili?"

   ^6Oni mu odgovori?e: "Sreo nas neki èovjek i rekao nam: 'Idite, vratite
   se pred kralja koji vas je poslao i recite mu: Ovako veli Jahve: Zar
   nema Boga u Izraelu te si poslao po savjet k Baal Zebubu, bogu
   ekronskom? Zato neæe? siæi s postelje na koju si se popeo, nego æe?
   umrijeti.'"

   ^7On ih upita: "Kakav bija?e na oèi taj èovjek koji vas je sreo i rekao
   vam te rijeèi?"

   ^8A oni mu odgovori?e: "Bio je to èovjek u ko?uhu i s ko?nim pojasom
   oko bedara." On reèe: "To je Ilija Ti?bijac!"

   ^9Tada mu posla pedesetnika s njegovom pedesetoricom i ode taj k njemu
   i, na?av?i ga gdje sjedi na vrhu brijega, reèe mu: "Èovjeèe Bo?ji!
   Kralj je naredio: Siði!"

   ^10Ilija odgovori i reèe pedesetniku: "Ako sam èovjek Bo?ji, neka oganj
   siðe s neba i neka te proguta, tebe i tvoju pedesetoricu." I oganj se
   spusti s neba i proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu.

   ^11Kralj mu posla drugoga pedesetnika i njegovu pedesetoricu; a taj,
   kad doðe, reèe mu: "Èovjeèe Bo?ji! Kralj je ovo zapovjedio: Br?e siði!"

   ^12Ilija odgovori i reèe mu: "Ako sam èovjek Bo?ji, neka siðe oganj s
   neba i proguta tebe i tvoju pedesetoricu." I spusti se oganj s neba i
   proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu.

   ^13Kralj posla opet treæega pedesetnika i njegovu pedesetoricu. Treæi
   pedesetnik doðe, prignu koljena pred Ilijom i zamoli ga ovako: "Èovjeèe
   Bo?ji! Neka bude dragocjen u tvojim oèima moj ?ivot i ?ivot ovih
   pedeset tvojih slugu!

   ^14Oganj se spustio s neba i progutao je oba pedesetnika s njihovom
   pedesetoricom; ali sada neka barem moj ?ivot bude dragocjen u tvojim
   oèima!"

   ^15Anðeo Jahvin reèe Iliji: "Siði s njim, ne boj se!" On ustade i siðe
   s njim pred kralja

   ^16i reèe mu: "Ovako veli Jahve: zato ?to si slao glasnike Baal Zebubu,
   bogu ekronskom, po savjet, neæe? siæi s postelje na koju si se popeo,
   nego æe? umrijeti."

   ^17I umrije po rijeèi Jahvinoj koju je objavio Ilija. A Joram, njegov
   brat, zakralji se mjesto njega druge godine Jorama, sina Jo?afata,
   judejskoga kralja, jer ovaj nije imao sinova.

   ^18Ostala povijest Ahazje, sve ?to je uèinio, zar to nije zapisano u
   knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Evo ?to se dogodilo kad je Jahve uznio Iliju na nebo u vihoru: Ilija
   i Elizej po?li iz Gilgala.

   ^2I reèe Ilija Elizeju: "Ostani ovdje jer me Jahve ?alje do Betela."
   Elizej odgovori: "?ivota mi Jahvina i tvoga: ja te neæu ostaviti!" I
   siðo?e do Betela.

   ^3A proroèki sinovi koji su boravili u Betelu iziðo?e Elizeju u susret
   i reko?e mu: "Zna? li da æe danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad
   tvoje glave?" On reèe: "I ja to znam; tiho!"

   ^4Ilija mu reèe: "Elizeju! Ostani ipak ovdje jer me Jahve ?alje do
   Jerihona." Ali on odgovori: "?ivota mi Jahvina i tvoga: ja te neæu
   ostaviti!" I uðo?e u Jerihon.

   ^5Proroèki sinovi koji su ?ivjeli u Jerihonu priðo?e Elizeju i reko?e
   mu: "Zna? li da æe danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje
   glave?" On reèe: "I ja to znam; tiho!"

   ^6Ilija mu reèe: "Ostani ipak ovdje jer me Jahve ?alje do Jordana." Ali
   on odgovori: "?ivota mi Jahvina i tvoga: ja te neæu ostaviti!" I tako
   poðo?e obojica.

   ^7I pedeset proroèkih sinova poðe i zaustavi se podalje, dok su se njih
   dvojica zadr?ala na obali Jordana.

   ^8Tada Ilija uze svoj ogrtaè, smota ga i udari njime po vodi, a voda se
   razdijeli na dvije strane. I obojica prijeðo?e po suhu.

   ^9A kad prijeðo?e, Ilija æe Elizeju: "Tra?i ?to da ti jo? uèinim prije
   nego ?to budem uznesen ispred tebe!" A Elizej odgovori: "Neka mi u dio
   padne obilje tvoga duha!"

   ^10Ilija odgovori: "Mnogo tra?i?: ako me bude? vidio kad budem uznesen
   ispred tebe, bit æe ti tako; ako pak ne bude? vidio, neæe ti biti."

   ^11I dok su tako i?li i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji
   stado?e meðu njih i Ilija u vihoru uziðe na nebo.

   ^12Elizej je gledao i vikao: "Oèe moj, oèe moj! Kola Izraelova i
   konjanici njegovi!" I vi?e ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i
   razdera ih nadvoje.

   ^13I podi?e Ilijin pla?t, koji bija?e pao s njega, te se vrati i
   zaustavi se na obali Jordana.

   ^14Uze onda Ilijin pla?t i udari po vodi govoreæi: "Gdje je Jahve, Bog
   Ilijin?" I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej
   prijeðe.

   ^15Proroèki su sinovi to sa strane vidjeli pa reko?e: "Duh je Ilijin
   poèinuo na Elizeju!" I krenu?e mu u susret, baci?e se pred njim na
   zemlju

   ^16i reko?e mu: "Evo ovdje s tvojim slugama pedeset junaka. Dopusti im
   da idu tra?iti tvoga gospodara; mo?da ga je Duh Jahvin uzdigao i bacio
   na koju goru ili u kakvu dolinu." On im odgovori: "Ne ?aljite nikoga."

   ^17Ali kako su oni svejednako navaljivali, reèe im: "Po?aljite!" I
   posla?e pedesetoricu; tra?ili su ga tri dana, ali ga nisu na?li.

   ^18Vrati?e se Elizeju, koji je ostao u Jerihonu, i on im reèe: "Nisam
   li vam rekao: 'Nemojte iæi!'"

   ^19Ljudi iz grada reko?e Elizeju: "Lijepo je u gradu, kako to mo?e
   vidjeti i na? gospodar, ali je voda lo?a i zemlja neplodna."

   ^20On reèe: "Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju!" I oni mu je
   doneso?e.

   ^21On tada ode na izvor, baci u nj soli i reèe: "Ovako govori Jahve:
   'Ozdravljam ovu vodu. Neæe od nje vi?e biti ni smrti ni neplodnosti.'"

   ^22I voda postade zdrava i takva je do dana?njeg dana, po rijeèi koju
   je izrekao Elizej.

   ^23Odatle je uza?ao u Betel. Dok je i?ao putem, djeèaci bijahu izi?li
   iz grada i rugahu mu se govoreæi: "Hodi, æelo! Hodi, æelo!"

   ^24On se obazre, pogleda ih i prokle ih u ime Jahvino. I odmah iziðo?e
   dva medvjeda iz ?ume i rastrga?e èetrdeset i dvoje djece.

   ^25Odatle ode on na goru Karmel, a odande se vrati u Samariju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Joram, sin Ahabov, zakralji se nad Izraelom u Samariji osamnaeste
   godine Jo?afatova kraljevanja u Judeji. I vladao je dvanaest godina.

   ^2Èinio je ?to je zlo u oèima Jahvinim, ali ne kao njegov otac i mati,
   jer je uklonio Baalov stup ?to ga bija?e podigao njegov otac.

   ^3Ali je prianjao uz grijeh kojim je Jeroboam, sin Nebatov, zavodio
   Izraela; i nije odstupao od njega.

   ^4Me?a, kralj moapski, bio je stoèar i slao je izraelskom kralju u
   danak stotinu tisuæa janjaca i vunu od stotine tisuæa ovnova.

   ^5Ali kad je umro Ahab, pobuni se kralj moapski protiv izraelskog
   kralja.

   ^6U to je ba? vrijeme kralj Joram izi?ao iz Samarije i izvr?io smotru
   svih Izraelaca.

   ^7Zatim je poruèio judejskom kralju Jo?afatu: "Moapski se kralj pobunio
   protiv mene. Hoæe? li sa mnom u rat protiv Moabaca?" Judejski kralj
   odgovori: "Hoæu! Ja kao ti, moj narod kao tvoj narod, moji konji kao i
   tvoji konji."

   ^8I doda: "Kojim æemo putem?" A drugi mu odgovori: "Kroz Edomsku
   pustinju."

   ^9I tako krenu izraelski kralj s judejskim kraljem i s kraljem
   edomskim. Sedam su dana lutali, a nije bilo vode èetama ni stoci koja
   je i?la za njima.

   ^10Tada povika kralj izraelski: "Jao, Jahve je pozvao ova tri kralja da
   ih preda u ruke Moapcima!"

   ^11Ali Jo?afat reèe: "Nema li tu proroka Jahvina da se preko njega
   posavjetujemo s Jahvom?" Tada odgovori jedan izmeðu slugu izraelskoga
   kralja: "Ovdje je Elizej, sin ?afatov, koji je lijevao vodu na Ilijine
   ruke."

   ^12Jo?afat reèe: "U njega je rijeè Bo?ja." I kralj izraelski, kralj
   judejski i kralj edomski odo?e Elizeju.

   ^13A Elizej reèe kralju izraelskom: "?to ja imam s tobom? Potra?i
   proroke svoga oca i proroke svoje majke!" Izraelski kralj odgovori mu:
   "Ne! Jer Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima."

   ^14Elizej uzvrati: "Tako mi ?ivoga Jahve Sebaota, komu slu?im, kad ne
   bih gledao na judejskog kralja Jo?afata, ne bih ti obraæao pa?nje niti
   bih te pogledao.

   ^15Sada mi dovedite sviraèa." I dok je glazbenik svirao, siðe ruka
   Jahvina nada nj.

   ^16I on reèe: "Ovako veli Jahve: 'Iskopajte u ovoj dolini mnogo jama.

   ^17Jer ovako veli Jahve: neæete osjetiti vjetra niti æete vidjeti
   da?da, a ova æe se dolina napuniti vodom. I pit æete vi, va? marva i
   va?a stoka.'

   ^18Ali to jo? nije ni?ta u oèima Jahve: on æe predati Moab u va?e ruke.

   ^19Vi æete zauzeti sve utvrðene gradove, posjeæi sve plodno drveæe,
   zatrpati sve izvore i opusto?iti najbolja polja: kamenjem æete ih
   zasijati."

   ^20I doista, ujutro, u vrijeme kad se prinosi ?rtva, doðe voda od Edoma
   i preplavi svu okolinu.

   ^21Kad su Moapci èuli da su kraljevi do?li s njima ratovati, pozva?e
   sve koji bijahu sposobni za oru?je i postavi?e ih na granicu.

   ^22Kad su ujutro ustali i kad je sunce granulo nad onom vodom, Moapcima
   se sa strane voda uèini crvenom kao krv.

   ^23I reko?e: "To je krv! Zacijelo su se kraljevi meðusobno pobili i
   jedan drugoga pogubili. A sada: na plijen, Moapci!"

   ^24Ali kad su stigli do izraelskog tabora, digo?e se Izraelci i
   potuko?e Moapce, tako te ovi pobjego?e pred njima. A Izraelci pojuri?e
   da dotuku Moapce.

   ^25Razorili su im gradove, bacali svaki po kamen na najbolje njive da
   ih zaspu, zatrpali izvore i posjekli sve plodno drveæe. Konaèno, ostao
   je samo grad Kir Hare?et; praæari su ga opkolili i tukli ga.

   ^26Kada je moapski kralj vidio da neæe izdr?ati bitku, uze sa sobom
   sedam stotina ljudi naoru?anih maèevima, poku?a se probiti i doæi do
   kralja edomskog, ali ne uspje.

   ^27Tada uze svoga sina prvenca, koji ga ima?e naslijediti, i prinese ga
   kao paljenicu na zidu. To se tako silno zgadilo Izraelcima te odo?e od
   njih i vrati?e se u svoju zemlju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 ?ena jednoga od proroèkih sinova zamoli Elizeja ovako: "Tvoj sluga,
   moj mu?, umro je; a zna? da se tvoj sluga bojao Jahve. Sada je do?ao
   vjerovnik da mi uzme oba sina i uèini ih svojim robovima."

   ^2Elizej joj reèe: "?to ti mogu uèiniti! Reci mi ?to ima? u kuæi?" Ona
   odgovori: "Tvoja slu?kinja nema ni?ta u kuæi, osim vrèa ulja."

   ^3Tada joj reèe: "Idi i posudi od svih svojih susjeda praznih sudova,
   ali neka ih ne bude premalo!

   ^4Zatim se vrati kuæi, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima i
   nalijevaj ulje u sve te sudove i pune stavljaj na stranu."

   ^5I ode ona od njega, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima. Oni
   su joj dodavali sudove, a ona ih punila.

   ^6I kad se sudovi napuni?e, reèe ona svome sinu: "Dodaj mi jo? jedan
   sud!" Ali joj on odgovori: "Nema vi?e sudova." I ulje stade.

   ^7Ona ode i kaza èovjeku Bo?jem, a on joj reèe: "Idi, prodaj ulje i
   podmiri svoj dug, a od ostatka ?ivjet æe? ti i tvoji sinovi!"

   ^8Jednoga je dana Elizej prolazio kroza ?unam. A ?ivjela ondje ugledna
   ?ena i ona ga pozva k stolu. Odonda, kad god prolaza?e onuda, uvratio
   bi se k njoj na jelo.

   ^9Ona reèe svome mu?u: "Evo, znam i vidim da je svet onaj èovjek Bo?ji
   ?to prolazi ovuda.

   ^10Naèinimo mu sobicu na krovu, stavimo mu ondje postelju, stol,
   stolicu i svjetiljku: kad doðe k nama, povuæi æe se onamo."

   ^11Jednoga dana doðe on onamo, povuèe se u gornju sobu i poèinu ondje.

   ^12Reèe zatim svome momku Gehaziju: "Pozovi tu ?unamku!" On je pozva te
   ona stade preda nj.

   ^13I jo? mu reèe: "Ka?i joj: 'Lijepo se brine? za nas. ?to mo?emo
   uèiniti za te? Treba li reæi rijeè za te kralju ili vojskovoði?'" Ali
   ona odgovori: "Ja ?ivim usred svoga naroda."

   ^14On nastavi: "Dakle, ?to da uèinimo za nju?" Gehazi odgovori: "Eto,
   nema sina, a mu? joj je vreme?an."

   ^15A on reèe: "Pozovi je!" Pozva je, a ona stade kod ulaza.

   ^16"Dogodine u ovo doba", reèe joj, "zagrlit æe? sina u naruèju." A ona
   reèe: "Ne, gospodaru moj, ne varaj slu?benice svoje!"

   ^17Ali je ?ena doista zatrudnjela i rodila je sina druge godine u ono
   doba, kako joj je rekao Elizej.

   ^18Djeèak je rastao. Jednoga dana ode ocu kod ?etelaca.

   ^19I potu?i se ocu: "Jao, glava, glava moja!" A otac zapovjedi jednom
   momku da ga odnese majci.

   ^20On ga uze i odvede ga njegovoj majci. Na njenim je koljenima ostao
   do podne i onda umrije.

   ^21Ona tada ode gore i polo?i ga u postelju Bo?jega èovjeka. Izi?la je
   zatim i zakljuèala vrata.

   ^22Potom je pozvala svoga mu?a i rekla: "Po?alji mi jednoga od momaka i
   jednu magaricu; otrèat æu do èovjeka Bo?jeg i vratit æu se."

   ^23On je upita: "Za?to da danas poðe? k njemu? Nije ni mlaðak niti je
   subota." Ali ona odgovori: "Ostaj u miru!"

   ^24Po?to joj je momak osamario magaricu, ona æe mu: "Povedi i poði! Ne
   zadr?avaj me na putu, osim ako ti naredim."

   ^25Ode ona i doðe k èovjeku Bo?jem, na goru Karmel. Kada je èovjek
   Bo?ji ugleda izdaleka, reèe svome momku Gehaziju: "Evo one ?unamke.

   ^26Otrèi pred nju i pitaj je: 'Kako si? Je li ti mu? dobro? Je li ti
   dijete zdravo?'" Ona odgovori: "Zdravi smo."

   ^27Kada je stigla do èovjeka Bo?jega na gori, obujmi mu noge. Gehazi
   pristupi da je odmakne, ali mu èovjek Bo?ji reèe: "Pusti je jer joj je
   du?a ojaðena. Jahve mi krije, nije mi ni?ta objavio."

   ^28A ona reèe: "Zar sam ja tra?ila sina od svoga gospodara? Nisam li ti
   govorila da me ne zavarava??"

   ^29On tada reèe Gehaziju: "Opa?i se, uzmi u ruku moj ?tap pa idi! Ako
   koga susretne?, ne pozdravljaj ga; ako te tko pozdravi, ne odzdravljaj
   mu. Moj ?tap polo?i na djeèaka."

   ^30Ali djeèakova majka reèe: "?ivota mi Jahvina i tvoga, neæu te
   ostaviti!" On tada ustade i poðe za njom.

   ^31Gehazi je oti?ao prije njih i polo?io ?tap na djeèaka, ali ne bje?e
   ni glasa ni odziva. Vrati se on pred Elizeja i javi mu: "Djeèak se nije
   probudio."

   ^32Elizej uðe u kuæu i naðe djeèaka gdje mrtav le?i na njegovoj
   postelji.

   ^33U?av?i, zatvori vrata za sobom i pomoli se Jahvi.

   ^34Zatim se pope na postelju, le?e na djeèaka, polo?i svoja usta na
   njegova usta, svoje oèi na njegove oèi, svoje ruke na njegove ruke;
   disao je nad njim te se ugrijalo tijelo djeèakovo.

   ^35Potom ustade i pro?eta se po kuæi tamo-amo, zatim se opet pope i
   disa?e nad njim. A djeèak tada kihnu sedam puta i otvori oèi.

   ^36I zovnu Elizej Gehazija i reèe: "Pozovi tu ?unamku." On je pozva.
   Kad je stigla preda nj, reèe joj: "Uzmi svoga sina."

   ^37Ona, u?av?i, pade mu pred noge i pokloni se do zemlje. Zatim uze
   svoga sina te iziðe.

   ^38Elizej se vrati u Gilgal, a bija?e glad u zemlji. I kad su proroèki
   sinovi sjedili pred njim, reèe svome momku: "Stavi veliki lonac na
   vatru i skuhaj jelo sinovima proroèkim."

   ^39Jedan od njih ode u polje da nabere zelja, ali naðe divlju poviju?u
   i nabra s nje punu haljinu gorkih plodova. Vrati se i nareza ih u
   lonac, jer nije znao kakvi su.

   ^40Usu?e ljudima da jedu. Ali kad su poèeli jesti, povika?e: "Èovjeèe
   Bo?ji! Smrt je u loncu!" I nisu mogli jesti.

   ^41Tada æe Elizej: "Donesite bra?na!" I baci ga u lonac i reèe: "Uspite
   ljudima neka jedu!" I ni?ta vi?e nije bilo ?tetno u loncu.

   ^42Neki èovjek do?ao iz Baal ?ali?e i donio èovjeku Bo?jem kruh od
   prvina, dvadeset jeèmenih hljebova i ka?e u torbi. A on zapovjedi: "Daj
   ljudima neka jedu!"

   ^43Ali njegov momak odgovori: "Kako to mogu postaviti pred stotinu
   ljudi?" On odgovori: "Podaj ljudima i neka jedu, jer ovako veli Jahve:
   'Jest æe i preostat æe.'"

   ^44I postavi on pred njih. I jedo?e i jo? preosta, prema rijeèi
   Jahvinoj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Naaman, vojskovoða aramskoga kralja, bija?e ugledan èovjek i
   po?tovan pred svojim gospodarom, jer je po njemu Jahve dao pobjedu
   Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bje?e gubav.

   ^2Jednom su Aramejci oti?li u pljaèku i na podruèju izraelskom zarobili
   mladu djevojku, koja je zatim slu?ila ?eni Naamanovoj.

   ^3Ona reèe svojoj gospodarici: "Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio
   proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!"

   ^4Naaman ode i obavijesti svoga gospodara: "Tako je i tako rekla
   djevojka koja je do?la iz zemlje izraelske."

   ^5Aramejski kralj odgovori: "Idi onamo! Ja æu poslati pismo kralju
   izraelskom." Naaman ode; ponio je deset talenata srebra; ?est tisuæa
   zlatnih ?ekela i deset sveèanih haljina.

   ^6I predade kralju izraelskom pismo ?to kaziva?e: "Uz pismo koje ti
   sti?e, ?aljem ti, evo, svoga slugu Naamana da ga izlijeèi? od gube."

   ^7Kad je izraelski kralj proèitao pismo, razdera haljine na sebi i
   reèe: "Zar sam ja Bog da mogu usmræivati i o?ivljavati te ga ovaj ?alje
   k meni da ga izlijeèim od njegove gube? Gledajte samo kako tra?i povoda
   da me napadne!"

   ^8A kad je Elizej saznao da je kralj izraelski razderao na sebi odjeæu,
   poruèi kralju: "Za?to si razderao haljine svoje? Neka onaj samo doðe k
   meni i neka se uvjeri da ima prorok u Izraelu."

   ^9I tako Naaman sti?e sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima
   Elizejeve kuæe.

   ^10A Elizej poruèi dolazniku: "Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu i
   tijelo æe ti opet biti èisto."

   ^11Naaman se naljuti i poðe govoreæi: "Gle, ja mi?ljah, iziæi æe preda
   me, zazvat æe ime Jahve, Boga svoga, stavit æe ruku na bolesno mjesto i
   odnijeti mi gubu.

   ^12Nisu li rijeke u Damasku, Abana i Parpar, bolje od svih voda
   izraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati da postanem èist?"
   Okrenu se i ode odande ljutit.

   ^13Ali mu pristupi?e sluge njegove i reko?e: "Oèe moj, da ti je prorok
   odredio i te?e, zar ne bi uèinio? A nekmoli kad ti je rekao: 'Okupaj
   se, i bit æe? èist.'"

   ^14I tako siðe, opra se sedam puta u Jordanu, prema rijeèi èovjeka
   Bo?jega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta - oèistio se!

   ^15Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, uðe, stade preda nj i
   reèe mu: "Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu.
   Zato te molim, primi dar od svoga sluge."

   ^16Ali on odgovori: "Tako mi ?ivog Jahve, komu slu?im, ne primam."
   Naaman navaljiva?e da primi, ali on ne htjede.

   ^17Tada Naaman reèe: "Dobro, kad neæe?. Ali barem dopusti da meni,
   tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer
   sluga tvoj neæe vi?e prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima
   nego samo Jahvi.

   ^18A Jahve neka oprosti ovo sluzi tvome: kad moj gospodar poðe u hram
   Rimonov da se ondje pokloni, pa se nasloni na moju ruku, onda bih se i
   ja poklonio u hramu Rimonovu. Neka Jahve oprosti taj èin sluzi tvome."

   ^19A on mu reèe: "Idi s mirom." I udalji se Naaman i prijeðe dio puta.

   ^20Gehazi, momak Elizeja, Bo?jega èovjeka, pomisli: "Moj je gospodar
   po?tedio Naamana, toga Aramejca, i nije primio ni?ta od onoga ?to mu je
   ponudio. Tako mi ?ivog Jahve, potrèat æu ja za njim i uzet æu ?togod od
   njega."

   ^21I Gehazi pohitje za Naamanom. Kada ga je Naaman vidio da za njim
   trèi, skoèi mu sa svojih kola u susret i upita ga: "Je li sve dobro?"

   ^22On odgovori: "Dobro je. Moj gospodar ?alje me da ti ka?em: upravo su
   stigla dva mladiæa iz Efrajimove gore, dvojica od proroèkih sinova. Daj
   za njih, molim te, talenat srebra i dvoje haljine."

   ^23Naaman reèe: "Uzmi, molim te, dva telenta!" I navaljiva?e da uzme. I
   zaveza dva talenta srebra u dvije kese, i dvoje haljine, i predade ih
   dvojici svojih momaka da ih nose pred njim.

   ^24Kad je Gehazi stigao do Ofela, uze ih iz njihovih ruku i pohrani ih
   u kuæi. Zatim otpusti ljude i oni odo?e.

   ^25Kad je do?ao, stao je pred svoga gospodara. Elizej ga upita "Odakle,
   Gehazi?" On odgovori: "Tvoj sluga nije nikamo odlazio."

   ^26Ali Elizej reèe: "Nije li Duh moj bio s tobom kad je netko si?ao sa
   svojih kola te izi?ao preda te? Sad si primio srebro, pa mo?e? kupiti
   maslinike, vinograde, sitno i krupno blago, sluge i slu?kinje.

   ^27Ali æe se guba Naamanova prilijepiti za te i za tvoje potomstvo
   zauvijek." I Gehazi se udalji od njega, bijel od gube kao od snijega.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Proroèki sinovi reko?e Elizeju: "Gle, tijesan nam je prostor u tebe.

   ^2Nego da odemo do Jordana, pa da svaki ondje uzmemo po brvno i
   naèinimo sebi ondje prebivali?te." On odgovori: "Idite."

   ^3Jedan od njih reèe mu: "Udostoj se poæi sa svojim slugama." On
   odgovori: "Hoæu."

   ^4I poðe s njima. Kad su stigli do Jordana, uze?e sjeæi drva.

   ^5A dok je jedan od njih tesao gredu, pade mu sjekira u vodu i on
   povika: "Jao, gospodaru! I jo? je bila posuðena!"

   ^6A èovjek Bo?ji upita ga: "Gdje je pala?" Onaj mu pokaza mjesto. Tada
   on odsijeèe komad drveta, baci ga na ono mjesto i uèini da sjekira
   ispliva.

   ^7I reèe: "Izvadi je!" I èovjek pru?i ruku te je uze.

   ^8Aramejski kralj bio u ratu s Izraelom. Posavjetovao se sa svojim
   èasnicima i rekao: "Podignite ?atore na tom mjestu."

   ^9Ali Elizej poruèi izraelskom kralju: "Èuvaj se onoga mjesta jer su se
   Aramejci ondje utaborili."

   ^10I kralj izraelski upozori ljude na mjesto za koje mu je rekao èovjek
   Bo?ji. On je upozoravao i kralj se èuvao; a bilo je to vi?e puta.

   ^11Srce aramejskog kralja uznemiri se zbog toga, pa on pozva svoje
   èasnike te ih upita: "Neæete li mi reæi tko od na?ih dr?i s kraljem
   Izraelovim?"

   ^12Jedan od èasnika odgovori: "Ne, gospodaru kralju; Elizej, prorok
   Izraelov, otkriva izraelskom kralju rijeèi koje kazuje? u svojoj
   spavaonici."

   ^13On reèe: "Idite i pogledajte gdje je, pa æu veæ poslati da ga
   uhvate." I javi?e mu: "Eno ga u Dotanu."

   ^14Tada kralj posla onamo konje, kola i jake èete. Oni stigo?e noæu i
   opkoli?e grad.

   ^15Ujutro, ustav?i, èovjek Bo?ji iziðe, a to oko grada stoji vojska s
   konjima i kolima! Njegov mu momak reèe: "Ah, gospodaru moj, ?to nam je
   èiniti?"

   ^16A on odgovori: "Ne boj se jer ih ima vi?e s nama nego s njima."

   ^17I Elizej se pomoli ovako: "Jahve, otvori mu oèi da vidi!" I Jahve
   otvori oèi momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim
   konjima i kolima!

   ^18Kad su Aramejci si?li prema njemu, Elizej se ovako pomoli Jahvi:
   "Udari sljepoæom ove ljude!" I na rijeè Elizejevu udari ih sljepoæom.

   ^19Elizej im reèe: "Nije ovo put i nije ovo grad. Poðite za mnom, ja æu
   vas odvesti èovjeku koga tra?ite." Ali ih odvede u Samariju.

   ^20Kad su ulazili u Samariju, Elizej reèe: "Jahve, otvori ovima oèi da
   progledaju." Jahve im otvori oèi i oni vidje?e da su usred Samarije!

   ^21Kad ih vidje kralj Izraela, reèe Elizeju: "Treba li ih poubijati,
   oèe moj?"

   ^22A on odgovori: "Nemoj ih ubiti. Zar æe? ubiti one koje nisi zarobio
   svojim lukom i maèem? Ponudi im kruha i vode; neka jedu i piju i neka
   se vrate svome gospodaru."

   ^23Kralj im priredi veliku gozbu. Po?to su jeli i pili, otpusti ih. I
   vrati?e se svome gospodaru. I tako aramejski pljaèka?i nisu vi?e
   zalazili na izraelsko tlo.

   ^24Dogodi se poslije toga te aramejski kralj Ben-Hadad skupi svu svoju
   vojsku i uzaðe i opkoli Samariju.

   ^25I nasta velika glad u Samariji, a opsada potraja toliko da je
   magareæa glava stajala osamdeset ?ekela srebra, a èetvrt kaba golubinje
   neèisti pet ?ekela srebra.

   ^26Kada je kralj prolazio po zidinama, neka mu ?ena vikne: "Pomozi,
   gospodaru kralju!"

   ^27On odgovori: "Neka ti pomogne Jahve! Kako æu ti ja pomoæi? Neèim s
   gumna ili iz tijeska?"

   ^28Jo? joj kralj reèe: "?to ti je?" Ona odgovori: "Ova mi je ?ena
   rekla: 'Daj svoga sina da ga pojedemo danas, a sutra æemo pojesti
   moga!'

   ^29Skuhale smo moga sina i pojele ga. A sutradan rekoh joj: 'Daj svoga
   sina da ga pojedemo.' Ali je ona sakrila svoga sina."

   ^30Kada je kralj èuo rijeèi te ?ene, razdrije na sebi haljine. I kad je
   i?ao po zidinama, narod vidje da mu je na tijelu kostrijet.

   ^31I reèe tada kralj: "Neka mi Bog uèini ovo zlo i doda drugo ako glava
   Elizeja, sina ?afatova, ostane danas na njegovim ramenima!"

   ^32Elizej sjedio u svojoj kuæi i starje?ine sjedile s njim. Kralj je
   ispred sebe poslao glasnika, ali Elizej reèe starje?inama, prije nego
   ?to je glasnik stigao do njega: "Vidite li da je onaj krvnièki sin
   naredio da mi skinu glavu? Pazite: kada glasnik stigne, zatvorite vrata
   i odbijte ga od vrata. Ne èuje li se topot koraka njegova gospodara za
   njim?"

   ^33Dok im je jo? govorio, kralj stupi preda nj i reèe mu: "Ova je
   nevolja, gle, od Jahve! ?to da jo? oèekujem od Jahve?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Elizej reèe tada: "Èuj rijeè Jahvinu! Ovako veli Jahve: 'Sutra æe u
   ovo doba na vratima Samarije biti mjera finoga bra?na za ?ekel, a dvije
   mjere jeèmenog bra?na za ?ekel.'"

   ^2Dvorjanik, o èiju se ruku kralj oslanjao, odgovori èovjeku Bo?jemu:
   "I kad bi Jahve naèinio okna na nebu, bi li to moglo biti?" A Elizej
   odgovori: "Vidjet æe? svojim oèima, ali neæe? jesti."

   ^3A pred gradskim vratima bijahu èetiri gubavca; reko?e oni jedan
   drugome: "Za?to stojimo ovdje i oèekujemo smrt?

   ^4Ako odluèimo uæi u grad, glad je u gradu te æemo ondje umrijeti; ako
   ostanemo ovdje, opet æemo umrijeti. Hajde! Pobjegnimo i prijeðimo u
   aramejski tabor: ako nas ostave na ?ivotu, ?ivjet æemo; ako nas ubiju,
   pa dobro: umrijet æemo!"

   ^5U sumraèje, ustav?i, krenu?e odande u aramejski tabor. Stigo?e do
   ruba tabora, i gle - ondje nikoga!

   ^6Jer je Jahve uèinio te se u taboru aramejskom èula buka kola i konja,
   buka goleme vojske. I govorili su meðu sobom: "Eto, kralj Izraela
   najmio je protiv nas kraljeve hetitske i kraljeve egipatske da krenu
   protiv nas."

   ^7Digli su se i pobjegli u sumraku: ostavili su svoje ?atore, konje i
   magarce, sav tabor kakav bija?e. Pobjegli su da iznesu ?ivu glavu.

   ^8Kad su gubavci, dakle, do?li do ruba tabora, uvuko?e se u jedan
   ?ator. Po?to su se najeli i napili, uze?e odande srebro, zlato i
   haljine pa odo?e da ih sakriju. Vrati?e se onda pa uðo?e u drugi ?ator:
   uze?e plijen iz njega te odo?e i sakri?e ga.

   ^9Reko?e tada jedan drugome: "Ne smijemo tako raditi. Dana?nji je dan
   pun dobrih vijesti, a mi ?utimo. Ako doèekamo jutro, bit æemo krivi.
   Zato poðimo! Javimo dvoru novost."

   ^10I vrati?e se, pozva?e gradsku stra?u i javi?e: "Oti?li smo u tabor
   aramejski, a ondje nigdje èovjeka ni ljudskoga glasa; samo konji
   privezani i magarci, a ?atori ostavljeni kakvi jesu."

   ^11Stra?ari viknu?e i dojavi?e u unutra?njost dvora.

   ^12Kralj ustade noæu i reèe svojim èasnicima: "Ja æu vam objasniti ?to
   su nam uèinili Aramejci. Kako znaju da smo gladni, izi?li su iz tabora
   i sakrili se u polju, misleæi: veæ æe oni iziæi iz grada, a mi æemo ih
   ?ive pohvatati i uæi u grad."

   ^13A jedan izmeðu njegovih èasnika odgovori: "Neka se uzme ipak pet od
   preostalih konja. S njima æe biti kao sa svim mno?tvom Izraelovim koje
   je ovdje preostalo. Po?aljimo ih pa æemo vidjeti."

   ^14I uze?e dva konja kolska i kralj posla ljude za aramejskim taborom
   govoreæi: "Idite, izvidite!"

   ^15I?li su za njima do Jordana; put bija?e sav prekriven haljinama i
   stvarima koje su Aramejci pobacali u bijegu. Glasnici se vrati?e i
   obavijesti?e kralja.

   ^16I narod iziðe i uze pljaèkati aramejski tabor: i bija?e mjera finoga
   bra?na za ?ekel, a dvije mjere jeèmenoga za jedan ?ekel, prema rijeèi
   Jahvinoj.

   ^17Kralj je postavio na gradska vrata onoga dvorjanika o èiju se ruku
   oslanjao; a narod ga izgazi na vratima i on umrije, prema rijeèi ?to ju
   je rekao Bo?ji èovjek kad mu kralj bija?e do?ao.

   ^18Dogodilo se kako je èovjek Bo?ji rekao kralju: "Sutra u ovo doba na
   vratima Samarije bit æe dvije mjere jeèmenoga bra?na za ?ekel i mjera
   finoga bra?na za ?ekel."

   ^19Dvorjanik je odgovorio Elizeju: "Pa da Jahve naèini i okna na nebu,
   bi li moglo biti ?to ka?e??" Elizej mu je odgovorio: "Vidjet æe? svojim
   oèima, ali neæe? jesti."

   ^20I doista, tako mu se dogodilo: izgazio ga narod na vratima te on
   umrije.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Elizej bija?e savjetovao ?eni kojoj je o?ivio sina: "Ustani, poði sa
   svojom obitelji i skloni se kao tuðinka bilo kamo, jer je Jahve pustio
   glad; veæ je do?la u zemlju za sedam godina."

   ^2?ena usta i uèini kako joj je rekao èovjek Bo?ji: oti?la je, ona i
   njena obitelj, i ostala sedam godina u zemlji filistejskoj.

   ^3Na kraju sedme godine ?ena se vrati iz zemlje filistejske i ode
   kralju da zatra?i svoju kuæu i njivu.

   ^4Upravo je kralj razgovarao s Gehazijem, momkom Bo?jega èovjeka.
   Govorio mu je: "Pripovijedaj mi o svim velikim djelima koja je Elizej
   uèinio."

   ^5I kad je pripovijedao kralju o uskrisenju djeteta, eto ?ene kojoj je
   Elizej o?ivio sina; ona se obrati kralju radi svoje kuæe i njive. A
   Gezahi reèe: "Gospodaru kralju, evo one ?ene i evo njena sina koga je
   Elizej o?ivio."

   ^6Kralj upita ?enu i ona mu sve pripovjedi. Tada joj kralj dade jednoga
   slugu, komu naredi: "Neka joj se vrati sve ?to je njeno i svi prihodi
   od njive od dana kada je ostavila zemlju do danas!"

   ^7Elizej doðe u Damask. Ben-Hadad, kralj aramejski, bija?e obolio.
   Odmah mu javi?e: "Bo?ji èovjek do?ao ovamo."

   ^8Tada reèe kralj Hazaelu: "Uzmi sa sobom dar pa idi pred Bo?jeg
   èovjeka. I preko njega se posavjetuj s Jahvom da bi saznao hoæu li se
   izlijeèiti od ove bolesti."

   ^9Hazael ode pred Elizeja i donese mu u dar ?to bija?e od ponajboljeg u
   Damasku, sve to natovareno na èetrdeset deva. Doðe on i stade preda nj
   i reèe: "Tvoj sin Ben-Hadad, kralj aramejski, ?alje me k tebi i pita
   hoæe li ozdraviti od one bolesti."

   ^10Elizej mu odgovori: "Idi i reci mu: 'Ozdravit æe?, dakako!' Ali mi
   je Jahve pokazao da æe umrijeti."

   ^11I èovjek Bo?ji uprije pogled preda se, smeten, i zaplaka.

   ^12Hazael reèe: "Za?to plaèe?, moj gospodaru?" Elizej odgovori: "Zato
   ?to znam sva zla koja æe? ti uèiniti Izraelcima: spalit æe? im utvrde,
   maèem æe? poubijati njihove ratnike, njihovu æe? djecu satirati, a
   trudne ?ene parati."

   ^13Hazael reèe: "Ali ?to je tvoj sluga? Zar je pas da uèini tako
   stra?ne stvari?" Elizej odgovori: "U jednoj Jahvinoj objavi vidio sam
   tebe kao kralja aramejskog."

   ^14Hazael ode od Elizeja i vrati se svome gospodaru, koji ga upita:
   "?to ti je rekao Elizej?" On odgovori: "Rekao mi je da æe? ozdraviti."

   ^15Ali sutradan uze pokrivaè, namoèi ga u vodi i pokri kralja preko
   lica te on umrije. A na njegovo mjesto zakralji se Hazael.

   ^16Pete godine kraljevanja Jorama, sina Ahabova, u Izraelu, postade
   judejskim kraljem Joram, sin Jo?afatov.

   ^17Bile su mu trideset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao je
   osam godina u Jeruzalemu.

   ^18?ivio je poput izraelskih kraljeva, kao i dom Ahabov, jer mu je kæi
   Ahabova bila ?ena; radio je ?to je zlo u Jahvinim oèima.

   ^19Ipak Jahve ne htjede razoriti Judeje zbog sluge svoga Davida, zato
   ?to mu obeæa da æe dati svjetiljku njemu i njegovim sinovima zauvijek.

   ^20U njegovo se vrijeme Edomci odmetnu?e ispod judejske vlasti i
   postavi?e sebi kralja.

   ^21Joram ode u Seir i s njim sva bojna kola. Di?e se noæu i pobi Edomce
   koji su bili opkolili njega i zapovjednike bojnih kola. Narod pobje?e u
   svoje ?atore.

   ^22Ipak su se Edomci oslobodili ispod judejske vlasti sve do danas. U
   isto se doba odmetnu i Libna.

   ^23Ostala povijest Jorama, sve ?to je uèinio, zar to nije zapisano u
   knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?

   ^24Joram poèinu kraj svojih otaca i bi pokopan k svojim ocima u
   Davidovu gradu. Njegov sin Ahazja zakralji se mjesto njega.

   ^25Dvanaeste godine Jorama, sina Ahabova, kralja Izraela, postade
   judejskim kraljem Ahazja, sin Joramov.

   ^26Ahazji bijahu dvadeset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao
   je godinu dana u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Atalija, a bila je kæi
   izraelskog kralja Omrija.

   ^27I on je hodio putem obitelji Ahabove i èinio je zlo u oèima
   Jahvinim, kao i obitelj Ahabova, jer je s njom bio u rodu.

   ^28On je po?ao s Joramom, sinom Ahabovim, u Ramot Gilead u boj protiv
   Hazaela, aramskog kralja.

   ^29Kralj Joram vratio se u Jizreel da se lijeèi od rana ?to mu ih
   zadado?e u Rami kad se borio s aramejskim kraljem Hazaelom. Joramov sin
   Ahazja, judejski kralj, si?ao je u Jizreel da posjeti Ahabova sina
   Jorama jer se Joram razbolio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Prorok Elizej pozva jednoga od proroèkih sinova i reèe mu: "Opa?i
   se, uzmi sa sobom ovu posudu s uljem pa idi u Ramot Gilead.

   ^2Kad onamo stigne?, potra?i Jehua, sina Jo?afatova, sina Nim?ijeva.
   Kad ga naðe?, izvedi ga izmeðu njegovih drugova i uvedi ga u pokrajnju
   sobu.

   ^3I uzmi posudu s uljem, izlij mu je na glavu i reci: 'Ovako veli
   Jahve: Pomazao sam te za kralja izraelskoga.' Zatim otvori vrata i
   bje?i, ne oklijevaj."

   ^4Tada mladi prorok ode u Ramot Gilead.

   ^5Kad je stigao, zapovjednici vojske upravo su sjedili na okupu. On
   reèe: "Imam ti rijeè reæi, zapovjednièe!" Jehu upita: "Komu od nas?" On
   odgovori: "Tebi, zapovjednièe!"

   ^6Jehu tada ustade i uðe u kuæu. Mladi mu èovjek izli ulje na glavu i
   reèe mu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Pomazao sam te za kralja nad
   Jahvinim narodom, nad Izraelom.

   ^7Ti æe? pobiti obitelj Ahaba, gospodara tvoga, a ja æu osvetiti krv
   svojih slugu proroka i krv sviju slu?benika Jahvinih na Izebeli

   ^8i na svoj obitelji Ahabovoj. Iskorijenit æu Ahabu sve ?to mokri uza
   zid, robove i slobodnjake u Izraelu.

   ^9Uèinit æu s domom Ahabovim kao s domom Jeroboama, sina Nebatova, i
   kao s domom Ba?e, sina Ahijina.

   ^10A Izebelu æe pro?drijeti psi na polju jizreelskom i nitko je neæe
   pokopati.'" - Zatim otvori vrata i pobje?e.

   ^11Jehu iziðe k èasnicima svoga gospodara. Oni ga upita?e: "Je li sve u
   miru? Za?to je ta budala dolazila k tebi?" On im odgovori: "Znate
   èovjeka i besjedu njegovu."

   ^12Oni reko?e: "Ne znamo! Kazuj nam!" On im reèe: "Govorio mi je tako i
   tako i rekao mi: 'Ovako veli Jahve: Pomazao sam te za kralja nad
   Izraelom.'"

   ^13Odmah oni uze?e svoje ogrtaèe i prostrije?e ih pred njim po
   stepenicama, zatrubi?e u rogove i povika?e: "Jehu je kralj!"

   ^14Tako Jehu, sin Jo?afata, sina Nim?ijeva, skova urotu protiv Jorama -
   Joram je tada branio Ramot Gilead sa svim Izraelcima protiv Hazaela,
   aramejskog kralja.

   ^15Ali se kralj Joram vratio u Jizreel da lijeèi rane koje su mu zadali
   Aramejci u boju s Hazaelom, aramejskim kraljem. - I reèe Jehu: "Ako vam
   je po volji, neka nitko ne utekne iz grada da odnese vijest u Jizreel."

   ^16Jehu se tada pope na kola i ode prema Jizreelu, jer je Joram ondje
   bolovao, i Ahazja, kralj judejski, do?ao ga posjetiti.

   ^17Stra?ar koji je stajao na kuli u Jizreelu, videæi da dolazi Jehuova
   èeta, javi: "Vidim nekakvu èetu." Joram naredi: "Uzmi konjanika i
   po?alji ga pred njih da upita: je li sve s mirom."

   ^18Ode konjanik preda nj i reèe: "Ovako veli kralj: je li sve s mirom?"
   - Jehu odgovori: "?to te briga je li s mirom! Hajde za mnom." Stra?ar
   javi: "Glasnik je stigao do njih, ali se ne vraæa."

   ^19Kralj posla drugoga konjanika. Taj doðe k njima i upita: "Ovako veli
   kralj: je li sve s mirom?" - Jehu mu odgovori: "?to te briga je li s
   mirom! Hajde za mnom."

   ^20Stra?ar opet javi: "Do?ao je do njih, ali se ne vraæa. A vo?nja je
   kao vo?nja Jehua, sina Nim?ijeva: vozi kao mahnit!"

   ^21Joram reèe: "Pre?i!" I uprego?e u njegova kola. Joram, kralj
   Izraela, i judejski kralj Ahazja iziðo?e, svaki u svojim kolima, u
   susret Jehuu. Susreto?e ga u polju Nabota Jizreelca.

   ^22Kad Joram ugleda Jehua, upita ga: "Je li sve u miru, Jehu?" Ovaj
   odgovori: "Kakvu miru dok traju bludni?tva tvoje majke Izebele i njena
   mnoga èaranja!"

   ^23Joram okrenu i udari u bijeg govoreæi Ahazji: "Izdaja, Ahazja!"

   ^24Jehu se lati luka, ustrijeli Jorama meðu pleæa: strijela mu proðe
   posred srca te se on sru?i u kola.

   ^25Jehu reèe svome dvorjaniku Bidkaru: "Digni ga i baci na njivu Nabota
   Jizreelca. Sjeti se: kad smo ja i ti jahali za njegovim ocem Ahabom,
   kako Jahve izreèe protiv njega:

   ^26'Kunem se: kako sinoæ vidjeh krv Nabotovu i krv njegovih sinova,'
   rijeè je Jahvina, 'tako æu ti vratiti isto na ovome polju,' rijeè je
   Jahvina. Digni ga, dakle, i baci ga na to polje, prema rijeèi
   Jahvinoj."

   ^27Kada je to vidio judejski kralj Ahazja, pobje?e prema Bet Haganu,
   ali ga je Jehu gonio i naredio: "Ubijte i njega!" Ranili su ga u kolima
   na brdu Guru, koje se nalazi kod Jibleama. Ali je umakao u Megido i
   ondje umrije.

   ^28Njegove su ga sluge u kolima prenijele u Jeruzalem i sahranile ga u
   grobnici kraj njegovih otaca, u Davidovu gradu.

   ^29Jedanaeste godine kraljevanja Jorama, sina Ahabova, Ahazja postade
   kralj nad Judejom.

   ^30A Jehu bija?e u?ao u Jizreel. Kad je to èula Izebela, namaza oèi,
   uresi glavu i pogleda s prozora.

   ^31I kad je Jehu ulazio na vrata, ona reèe: "Kako je, Zimri, ubojico
   svoga gospodara?"

   ^32Jehu okrenu lice prema prozoru i reèe: "Tko je sa mnom, tko?" I
   dva-tri dvoranina pogleda?e prema njemu.

   ^33On reèe: "Bacite je dolje." I oni je baci?e. Njena je krv poprskala
   zidove i konje, koji je pogazi?e.

   ^34U?ao je on, jeo i pio, a zatim naredio: "Pogledajte onu prokletnicu
   i sahranite je, jer je bila kraljevska kæi."

   ^35I odo?e da je sahrane, ali ne naðo?e ni?ta od nje, osim lubanje,
   nogu i ruku.

   ^36Vrati?e se i javi?e, a Jehu reèe: "To je rijeè koju je Jahve objavio
   preko svoga sluge Ilije Ti?bijca: 'U polju jizreelskom psi æe
   pro?drijeti Izebelino tijelo.

   ^37Izebelino truplo bit æe kao gnoj u polju, da se neæe moæi kazati:
   Ovo je Izebela.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 U Samariji bija?e sedamdeset Ahabovih sinova. Jehu napisa pismo i
   posla ga u Samariju zapovjednicima grada, starje?inama i skrbnicima
   Ahabove djece. Kaziva?e u njemu:

   ^2"Sada, kad vam stigne ovo pismo - vi, u kojih su sinovi va?eg
   gospodara, koji imate kola i konje, tvrde gradove i oru?je -

   ^3pogledajte koji je izmeðu sinova va?eg gospodara najbolji i
   najdostojniji, pa ga postavite na prijestolje njegova oca i borite se
   za dom svoga gospodara."

   ^4Ali se oni veoma upla?i?e i reko?e: "Eto, dva mu kralja nisu mogla
   odoljeti, kako æemo mu mi odoljeti?"

   ^5Upravitelj dvora, zapovjednik grada, starje?ine i skrbnici poruèi?e
   ovo Jehuu: "Mi smo tvoje sluge, èinit æemo sve ?to nam bude? naredio;
   kraljem progla?avati neæemo nikoga. Èini ?to misli? da je dobro."

   ^6Jehu im napisa drugo pismo i u njemu reèe: "Ako ste za mene i ?elite
   me slu?ati, uzmite glave ljudi, sinova svoga gospodara, i potra?ite me
   sutra u ovo doba u Jizreelu." Sedamdeset je naime kraljevih sinova bilo
   kod uglednih graðana koji su ih odgajali.

   ^7I kad im je stiglo ovo pismo, uzeli su kraljeve sinove i pobili ih
   svih sedamdeset. Njihove su glave metnuli u ko?are i poslali su ih
   njemu u Jizreel.

   ^8Glasnik doðe i javi mu: "Donijeli su glave kraljevih sinova." On
   reèe: "Stavite ih do sutra kod ulaznih vrata, u dvije hrpe."

   ^9Ujutro iziðe, stade i reèe svomu narodu: "Vi ste pravedni! Ja sam se
   urotio protiv svoga gospodara i ja sam ga ubio, ali tko pobi sve ove?

   ^10Znajte, dakle, da nije izostala nijedna rijeè koju reèe Jahve o
   obitelji Ahabovoj; nego je Jahve izvr?io sve ?to je rekao preko sluge
   svoga Ilije."

   ^11I Jehu pobi sve koji su u Jizreelu ostali iz kuæe Ahabove, sve
   velika?e njegove, pouzdanike i sveæenike njegove. Nije po?tedio nikoga.

   ^12Potom usta Jehu i poðe u Samariju. Kad je bio na cesti kod Bet Ekeda
   pastirskoga,

   ^13naðe braæu judejskog kralja Ahazje te ih upita: "Tko ste?" Oni mu
   odgovori?e: "Mi smo braæa Ahazjina, a silazimo da pozdravimo sinove
   kraljeve i sinove kraljièine."

   ^14Tada zapovjedi: "Pohvatajte ih ?ive!" I ?ive ih pohvata?e i pobi?e
   ih na studencu kod Bet Ekeda, njih èetrdeset i dvojicu. Nije ostavio ni
   jednoga od njih.

   ^15Oti?av?i odatle, naðe Jonadaba, sina Rekabova, koji mu je dolazio u
   susret. On ga pozdravi i reèe mu: "Je li tvoje srce iskreno prema mome,
   kao ?to je moje prema tvome srcu?" Jonadab odgovori: "Jest." - "Ako je
   tako, daj mi ruku." Jonadab mu pru?i ruku i Jehu ga posadi kraj sebe na
   kola.

   ^16I reèe mu: "Hodi sa mnom, divit æe? se mojoj revnosti za Jahvu." I
   odvede ga na svojim kolima.

   ^17U?ao je u Samariju i poubijao sve pre?ivjele iz obitelji Ahabove u
   Samariji. Sve ih je iskorijenio po rijeèi koju Jahve bija?e rekao
   Iliji.

   ^18Jehu je sakupio sav narod i rekao mu: "Ahab je malo po?tivao Baala;
   Jehu æe ga vi?e po?tivati.

   ^19Sada mi pozovite sve proroke Baalove, sve njegove sluge i sve
   njegove sveæenike, neka ni jedan ne izostane, jer æu ?rtvovati veliku
   ?rtvu Baalu. Tko izostane, izgubit æe ?ivot." Jehu je radio lukavo, da
   bi uni?tio Baalove vjernike.

   ^20Jehu reèe: "Sazovite sveèani zbor Baalu." I sazva?e ga.

   ^21Jehu je nato poslao glasnike po svem Izraelu i do?li su svi Baalovi
   vjernici: nije bilo ni jednoga da bi izostao. Skupili su se u Baalov
   hram, koji se ispunio od jednoga zida do drugoga.

   ^22Jehu reèe èuvaru haljina: "Iznesi haljine svim Baalovim vjernicima."
   I iznese im haljine.

   ^23Jehu uðe u hram Baalov s Jonadabom, sinom Rekabovim, i reèe Baalovim
   vjernicima: "Provjerite dobro da nema ovdje meðu vama Jahvina sluge
   nego samih Baalovih vjernika."

   ^24I poðe ?rtvovati klanice i paljenice. Ali je Jehu postavio vani
   osamdeset svojih ljudi i rekao im: "Ako koji od vas pusti da utekne i
   jedan od ovih ljudi ?to ih predajem u va?e ruke, svojim æe ?ivotom
   platiti njegov ?ivot."

   ^25Kad je Jehu zavr?io prinos paljenice, naredi tjelesnoj stra?i i
   dvoranima: "Uðite, pobijte ih! Nitko neka ne iziðe!" Tjelesna stra?a i
   dvorani uðo?e, pobi?e ih o?tricom maèa i prodrije?e sve do sveti?ta
   Baalova hrama.

   ^26Izneso?e Baalov lik iz hrama i spali?e ga.

   ^27Raskopa?e ?rtvenik Baalov, sru?i?e i hram Baalov i pretvori?e ga u
   jame za neèist, koje su ostale do danas.

   ^28Tako je Jehu istrijebio Baala iz Izraela.

   ^29Ali se Jehu nije okrenuo od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, kojima
   je zavodio Izraela, od zlatnih telaca u Betelu i Danu.

   ^30Jahve je rekao Jehuu: "Zato ?to si dobro izvr?io ono ?to mi je po
   volji i ?to si uèinio sve ?to sam nosio u srcu protiv kuæe Ahabove,
   tvoji æe sinovi sve do èetvrtoga koljena sjediti na prijestolju
   Izraelovu."

   ^31Ali Jehu nije vjerno i svim srcem svojim slijedio zakon Jahve, Boga
   Izraelova. Nije se odvratio od grijeha kojima je Jeroboam zavodio
   Izraela.

   ^32U ono je vrijeme Jahve poèeo krnjiti zemlju izraelsku, i Hazael se
   tukao s Izraelcima na svom podruèju,

   ^33od Jordana prema sunèevu izlasku, u svoj zemlji Gileadu, u zemlji
   Gadovoj, Rubenovoj i Mana?eovoj, sve od Aroera na obali Arnona, do
   Gileada i Ba?ana.

   ^34Ostala povijest Jehuova, sve ?to je uèinio, sva njegova djela, zar
   to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

   ^35Poèinuo je kraj svojih otaca i pokopa?e ga u Samariji. Joahaz, sin
   njegov, zakralji se mjesto njega.

   ^36Jehu je vladao u Samariji nad Izraelom dvadeset i osam godina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Zato Ahazjina mati Atalija, vidjev?i gdje joj sin poginu, ustade i
   posmica sav kraljevski rod.

   ^2Ali Jo?eba, kæi kralja Jorama i sestra Ahazjina, uze Ahazjina sina
   Joa?a; ukrav?i ga izmeðu kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s
   dojiljom u lo?nicu. Tako ga je sakrila od Atalije te nije pogubljen.

   ^3Bio je sakriven u Domu Jahvinu ?est godina, sve dok je zemljom
   vladala Atalija.

   ^4Sedme godine Jojada posla po satnike Karijaca i tjelesnu stra?u i
   pozva ih k sebi u Dom Jahvin. Sklopi s njima savez, zakle ih i pokaza
   im kraljeva sina.

   ^5I reèe im: "Evo ?to valja da uèinite: treæina vas koji subotom
   ulazite u slu?bu neka èuva stra?u kod kraljevskoga dvora.

   ^6Druga treæina, ona kod Surskih vrata, i treæa treæina, ona kod
   stra?njih stra?arskih vrata, neka èuvaju stra?u kod ulaza u dvor;

   ^7a ostala dva va?a odreda, svi koji subotom izlaze iz slu?be, neka
   èuvaju stra?u u Domu Jahvinu kod kralja.

   ^8Tako æete okru?iti kralja, svaki s oru?jem u ruci. I tko god poku?a
   proæi kroz va?e redove, neka bude pogubljen. Budite uz kralja kamo god
   poðe ili izaðe."

   ^9Satnici su uèinili sve kako im je naredio sveæenik Jojada. Svaki je
   od njih uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u slu?bu s onima koji
   subotom izlaze. I svi su do?li sveæeniku Jojadi.

   ^10Sveæenik dade satnicima koplja i ?titove kralja Davida ?to su bili u
   Domu Jahvinu.

   ^11Stra?ari se svrsta?e, s oru?jem u ruci, od ju?ne do sjeverne strane
   Doma i prema ?rtveniku i Domu oko kralja unaokolo.

   ^12Tada Jojada izvede sina kraljeva, stavi mu krunu i dade mu
   Svjedoèanstvo te ga pomaza za kralja. Pljeskali su i vikali: "?ivio
   kralj!"

   ^13Kad Atalija èu viku naroda, doðe k narodu u Dom Jahvin.

   ^14Pogleda bolje, kad gle, kralj, po obièaju, stoji na svojem mjestu, a
   pred kraljem zapovjednici i sviraèi; sav puk klikæe od radosti i trubi
   u trube. Tad Atalija razdrije haljine i povika: "Izdaja! Izdaja!"

   ^15Sveæenik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima: "Izvedite
   je kroz redove i tko krene za njom pogubite ga maèem." Jo? je sveæenik
   dodao: "Nemojte je smaknuti u Domu Jahvinu."

   ^16Stavi?e ruke na nju; a kad je kroz Konjska vrata stigla do
   kraljevskog dvora, ondje je pogubi?e.

   ^17Tada Jojada sklopi savez izmeðu Jahve, kralja i naroda da narod bude
   narod Jahvin.

   ^18Potom sav narod ode u Baalov hram i razori?e ga, poru?i?e ?rtvenike
   i polomi?e likove; a Baalova sveæenika Matana ubi?e pred ?rtvenicima. A
   sveæenik opet postavi stra?e kod Doma Jahvina.

   ^19Zatim uze satnike Karijaca, stra?u i sav narod. Oni izvedo?e kralja
   iz Doma Jahvina i uvedo?e ga u dvor kroz Vrata stra?arska. I Joa? sjede
   na kraljevsko prijestolje.

   ^20Sav se puk veselio i grad se smirio kad su Ataliju ubili maèem u
   kraljevskom dvoru.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Joa?u je bilo sedam godina kad se zakraljio.

   ^2Sedme godine Jehuova kraljevanja Joa? je postao kraljem i kraljevao
   je èetrdeset godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Sibja i bila je iz
   Beer ?ebe.

   ^3Joa? je èinio ?to je pravo u oèima Jahve svega svog vijeka jer ga je
   pouèavao sveæenik Jojada.

   ^4Ali uzvi?ica nisu sru?ili i narod je svejednako prinosio ?rtve i kad
   na uzvi?icama.

   ^5Joa? reèe sveæenicima: "Sav novac od posveæenih darova ?to se donosi
   u Dom Jahvin, novac koji je nekomu nametnut procjenom i novac ?to ga
   tko od svoje volje donose u Dom Jahvin

   ^6neka sveæenici uzimaju svaki od svoga znanca i oni neka tim poprave
   Dom gdje god se naðe koje o?teæenje."

   ^7Ali u dvadeset i treæoj godini kraljevanja Joa?eva sveæenici nisu jo?
   popravili Doma.

   ^8Tada kralj Joa? pozva sveæenika Jojadu i druge sveæenike i reèe im:
   "Za?to ne popravljate Dom? Odsad ne smijete vi?e sebi uzimati novac od
   svojih znanaca nego ga morate dati za popravak Doma."

   ^9Sveæenici pristado?e da ne uzimaju novac od naroda, ali ni Doma da ne
   popravljaju.

   ^10Tada sveæenik Jojada uze kovèeg, proreza rupu na zaklopcu i stavi ga
   uza ?rtvenik, zdesna od ulaza u Dom Jahvin. Sveæenici, èuvari praga,
   stavljali su u nj sav novac sabran u Domu Jahvinu.

   ^11Kad bi se vidjelo da u kovèegu ima mnogo novaca, do?ao bi kraljev
   tajnik s velikim sveæenikom te bi prebrojili i zavezali novac koji se
   nalazio u Domu Jahvinu.

   ^12Prebrojeni novac uruèivao se upraviteljima poslova oko popravka Doma
   Jahvina, a oni su isplaæivali drvodjeljama i graditeljima koji su
   radili u Domu Jahvinu

   ^13i zidarima i klesaèima kamena, i za nabavu drveta i tesanog kamena
   odreðena za popravak Doma Jahvina, ukratko: za tro?kove oko popravka
   Doma.

   ^14Ali u Domu Jahvinu nisu se pravile srebrne èa?e, ni no?evi, ni
   plitice, ni trube, niti bilo kakav predmet od zlata ili srebra za novac
   koji je darovan,

   ^15nego su ga davali radnicima koje su najmili za popravak Jahvina
   Doma.

   ^16Nije se tra?io obraèun od ljudi kojima su predavali novac da ga daju
   radnicima, jer su oni radili savjesno.

   ^17Novac naknadnice i okajnice nije se unosio u Dom Jahvin, nego je
   pripao sveæenicima.

   ^18Tada Hazael, aramejski kralj, poðe u rat protiv Gata i osvoji ga.
   Zatim odluèi poæi protiv Jeruzalema.

   ^19Joa?, judejski kralj, uze sve posveæene darove koje su posvetili
   judejski kraljevi, njegovi oci: Jo?afat, Joram i Ahazja, sve ?to je sam
   prikazao i sve zlato koje se na?lo u riznicima Doma Jahvina i
   kraljevskog dvora. Sve to posla Hazaelu, aramejskom kralju, i tako se
   ovaj udalji od Jeruzalema.

   ^20Ostala povijest Joa?eva i sve ?to je uèinio, zar sve to nije
   zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?

   ^21Njegovi èasnici ustado?e i skova?e zavjeru; ubi?e Joa?a u Bet Milu
   kad je u nj silazio.

   ^22Njegovi èasnici Jozakar, sin ?imatov, i Jozabad, sin ?omerov, zada?e
   mu smrtni udarac. Pokopali su ga kraj njegovih otaca u Davidovu gradu,
   a njegov sin Amasja zakralji se mjesto njega.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Dvadeset i treæe godine kraljevanja judejskog kralja Joa?a, sina
   Ahazjina, postade Joahaz, sin Jehuov, izraelskim kraljem u Samariji.
   Kraljevao je sedamnaest godina.

   ^2On je èinio ?to je zlo u oèima Jahvinim i poveo se za grijesima
   Jeroboama, sina Nebatova, koji je zavodio Izraela. Od njih nije
   odstupao.

   ^3Tada Jahve uskipje gnjevom na Izraela i predade ga u ruke aramejskog
   kralja Hazaela i u ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, za sve ono vrijeme.

   ^4Ali je Joahaz ubla?io lice Jahvino i Jahve ga je usli?io, jer je
   vidio nevolju koju je aramejski kralj nanosio Izraelu.

   ^5Jahve je dao Izraelu izbavitelja koji ga je izbavio od ruke aramejske
   te su Izraelci ?ivjeli u svojim ?atorima kao i prije.

   ^6Ali nisu odstupali od grijeha kojim Jeroboam bija?e zaveo Izraela:
   ustrajali su u njemu, pa i a?ere ostado?e u Samariji.

   ^7Jahve je ostavio Joahazu samo pedeset konjanika kao vojsku, deset
   bojnih kola i deset tisuæa pje?aka; kralj aramejski bija?e ih uni?tio i
   zgazio ih kao prah u vr?idbi.

   ^8Ostala povijest Joahazova, sve ?to je uèinio i poduzimao, zar sve to
   nija zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

   ^9Joahaz je poèinuo sa svojim ocima i bi pokopan u Samariji, a njegov
   sin Joa? zakralji se mjesto njega.

   ^10Trideset i sedme godine kraljevanja judejskoga kralja Joa?a postade
   Joa?, sin Joahazov, izraelskim kraljem u Samariji; kraljevao je
   ?esnaest godina.

   ^11Èinio je ?to je zlo u oèima Jahvinim. Nije odstupao od grijeha
   Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. Za njim se poveo.

   ^12Ostala povijest Joa?eva, sve ?to je uèinio, juna?tva njegova, kako
   je ratovao s Amasjom, judejskim kraljem, zar sve to nije zapisano u
   knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

   ^13Joa? je poèinuo sa svojim ocima, a Jeroboam se popeo na njegovo
   prijestolje. Joa?a pokopa?e u Samariji uz izraelske kraljeve.

   ^14Kad se Elizej razbolio od bolesti od koje mu valjade umrijeti, doðe
   mu izraelski kralj Joa?, rasplaka se nad njim i reèe mu: "Oèe moj, oèe
   moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!"

   ^15Elizej mu reèe: "Uzmi luk i strijele." I on dohvati luk i strijele.

   ^16Elizej æe tada kralju: "Nategni luk!" I on ga nate?e. Elizej stavi
   ruke na ruke kraljeve,

   ^17zatim reèe: "Otvori prozor prema istoku." I on ga otvori, a nato æe
   Elizej: "Odapni!" I on odape, a Elizej reèe: "Pobjedonosna strijela
   Jahvina! Pobjednièka strijela nad Aramejcima! Do nogu æe? potuæi
   Aramejce kod Afeka."

   ^18I nastavi: "Uzmi strijele!" On ih uze. Elizej tada reèe kralju:
   "Udri o zemlju!" On udari tri puta i stade.

   ^19Tada se rasrdi na njega Bo?ji èovjek i reèe: "Pet ili ?est puta
   trebalo je da udari?! Tada bi potpuno potukao Aramejce; ovako æe? ih
   pobijediti samo tri puta."

   ^20Elizej zatim umrije i pokopa?e ga. A pljaèka?ke èete Moabaca
   napadale zemlju svake godine.

   ^21Dogodilo se te su neki, sahranjujuæi èovjeka, opazili razbojnike:
   baci?e mtrvaca u grob Elizejev i odo?e. Mrtvac, dotakav?i se Elizejevih
   kostiju, o?ivje i stade na noge.

   ^22Aramejski kralj Hazael ugnjetava?e Izraelce svega vijeka Joahazova.

   ^23Ali im se Jahve smilova i ra?ali se nad njima. Pogleda na njih zbog
   svoga Saveza koji je sklopio s Abrahamom, Izakom i Jakovom. Nije ih
   htio uni?titi i nije ih odbacio daleko od svoga lica do danas.

   ^24Hazael, aramejski kralj, umrije, a njegov sin Ben-Hadad zavlada
   namjesto njega.

   ^25Tada Joa?, sin Joahazov, opet uze iz ruke Ben-Hadada, sina
   Hazaelova, gradove koje Hazael u ratu bija?e oteo njegovu ocu Joahazu.
   Joa? ga je tri puta potukao i vratio gradove Izraelove.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Druge godine kraljevanja Joa?a, sina Joahazova, nad Izraelom,
   postade judejskim kraljem Amasja, sin Joa?ev.

   ^2Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je
   dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Joadana i bila
   je iz Jeruzalema.

   ^3Èinio je ?to je pravo u Jahvinim oèima, ali ne sasvim kao praotac
   njegov David. U svemu je slijedio Joa?a, svoga oca.

   ^4Ali uzvi?ica nije razru?io i narod je svejednako prinosio ?rtve i kad
   na uzvi?icama.

   ^5Kad je uèvrstio kraljevstvo, smakao je one èasnike koji su mu ubili
   oca.

   ^6Ali nije pogubio sinova onih ubojica, prema onome ?to je napisano u
   knjizi Zakona Mojsijeva, gdje Jahve zapovijeda: "Neka se oèevi ne
   pogubljuju za sinove ni sinovi za oèeve, nego svatko neka gine za svoj
   grijeh."

   ^7On je potukao Edomce u Slanoj dolini, deset tisuæa njih, i u bitki je
   zauzeo Selu; dao joj je ime Jokteel, koje nosi do dana?njega dana.

   ^8Tada Amasja posla glasnike izraelskom kralju Joa?u, sinu Jehuova sina
   Joahaza, i poruèi mu: "Doði da se ogledamo!"

   ^9A izraelski kralj Joa? odvrati judejskom kralju Amasji: "Libanonski
   je trn jedanput poslao glasnike k libanonskom cedru: 'Daj kæer mome
   sinu za ?enu', ali su divlje zvijeri libanonske pro?le i trn izgazile.

   ^10Potukao si Edomce, pa ti se srce uzobijestilo i tra?i? slavu! Radije
   ostani kod kuæe. Za?to izaziva? zlo i hoæe? da propadne? ti i svi
   Judejci s tobom?"

   ^11Ali Amasja ne poslu?a. Izaðe izraelski kralj Joa? te se ogleda?e u
   boju on i judejski kralj Amasja u Bet ?eme?u u Judeji.

   ^12Izraelci porazi?e Judejce i oni pobjego?e svaki pod svoj ?ator.

   ^13Izraelski kralj Joa? uhvati u Bet ?eme?u judejskoga kralja Amasju,
   sina Joa?eva, sina Ahazjina, i odvede ga u Jeruzalem. Tada sru?i
   jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do Ugaonih vrata, u du?ini od
   èetiri stotine lakata.

   ^14Uzev?i sve zlato, srebro i posuðe ?to se nalazilo u Domu Jahvinu i u
   riznici kraljevskog dvora, povrh toga i taoce, vrati se u Samariju.

   ^15Ostala povijest Joa?eva, sve ?to je èinio i poduzimao i kako je
   ratovao s Amasjom, judejskim kraljem, zar sve to nije zapisano u knjizi
   Ljetopisa izraelskih kraljeva?

   ^16Joa? je poèinuo sa svojim ocima i pokopan je u Samariji uz kraljeve
   izraelske. Sin njegov Jeroboam zakralji se mjesto njega.

   ^17Amasja, sin Joa?ev, judejski kralj, ?ivio je jo? petnaest godina
   poslije smrti izraelskog kralja Joa?a, sina Joahazova.

   ^18A ostala povijest Amasjina zar nije zapisana u knjizi Ljetopisa
   kraljeva judejskih?

   ^19Protiv njega je skovana urota u Jeruzalemu. Iako je on pobjegao u
   Laki?, posla?e za njim u Laki? ljude koji ga ondje ubi?e.

   ^20Odande su ga prenijeli na konjima i sahranili u Jeruzalemu kraj
   njegovih otaca, u Davidovu gradu.

   ^21Tada sav judejski narod uze Azahju, komu bija?e ?esnaest godina, i
   zakralji ga namjesto njegova oca Amasje.

   ^22On opet sagradi Elat povrativ?i ga Judeji, po?to je kralj poèinuo
   kod svojih otaca.

   ^23Petnaeste godine kraljevanja judejskog kralja Amasje, sina Joa?eva,
   postade izraelskim kraljem u Samariji Jeroboam, sin Joa?ev. On je
   kraljevao èetrdeset i jednu godinu.

   ^24Èinio je ?to je zlo u oèima Jahvinim, nije se ostavio nijednoga
   grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela.

   ^25On je dobio natrag izraelsko podruèje od Ulaza u Hamat do Mrtvoga
   mora, prema rijeèi koju je Jahve, Bog Izraelov, rekao preko sluge svoga
   Jone, sina Amitajeva, proroka iz Gat Hahefera.

   ^26Jer je Jahve vidio ljutu nevolju Izraelovu da vi?e nema ni slobodnih
   ni robova i nikoga da pomogne Izraelu.

   ^27Ali Jahve nije odluèio izbrisati ispod neba ime Izraelovo: spasio ga
   je rukom Jeroboama, sina Joa?eva.

   ^28Ostala povijest Jeroboama, sve ?to je uèinio i sve ?to je poduzimao,
   kako je ratovao i kako je vratio Damask Judi i Izraelu, zar sve to nije
   zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

   ^29Jeroboam je poèinuo sa svojim ocima. Pokopali su ga u Samariji uz
   kraljeve izraelske, a njegov sin Zaharija zakralji se mjesto njega.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Dvadeset i sedme godine kraljevanja Jeroboama, kralja izraelskog,
   postade judejskim kraljem Azarja, sin Amasjin.

   ^2Bilo mu je ?esnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je pedeset i
   dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je iz
   Jeruzalema.

   ^3Èinio je ?to je pravo u Jahvinim oèima, sasvim kao i njegov otac
   Amasja.

   ^4Samo uzvi?ica nije sru?io i narod je svejednako prinosio ?rtve i kad
   na uzvi?icama.

   ^5Ali Jahve udari kralja i ostade on gubav do smrti. Stanovao je u
   odvojenoj kuæi. Kraljev sin Jotam bio upravitelj dvora i sudio je puku
   zemlje.

   ^6Ostala povijest Azarjina i sve ?to je uèinio, zar sve to nije
   zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?

   ^7Azarja je poèinuo i sahrani?e ga kraj njegovih otaca u Davidovu
   gradu. A na njegovo se mjesto zakralji sin mu Jotam.

   ^8Trideset i osme godine Azarjina kraljevanja u Judeji postade
   izraelskim kraljem u Samariji za ?est mjeseci Zaharija, sin Jeroboamov.

   ^9On je èinio ?to je zlo u oèima Jahvinim, kao ?to su èinili njegovi
   oci; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je na
   grijeh naveo Izraela.

   ^10?alum, sin Jabe?ov, uroti se protiv njega; udario ga je i usmrtio u
   Jibleamu te se zakraljio mjesto njega.

   ^11Ostala povijest Zaharijina zapisana je u knjizi Ljetopisa izraelskih
   kraljeva.

   ^12Ispunila se rijeè koju je Jahve rekao Jehuu: "Tvoji æe sinovi
   sjediti na prijestolju Izraela sve do èetvrtog koljena." I tako je
   bilo.

   ^13?alum, sin Jabe?ov, postade kraljem trideset i devete godine
   kraljevanja Uzije, judejskog kralja, i kraljevao je mjesec dana u
   Samariji.

   ^14Menahem, sin Gadijev, ode iz Tirse, uðe u Samariju te udari ?aluma,
   sina Jabe?ova, usmrti ga i zakralji se mjesto njega.

   ^15Ostala povijest ?alumova i urota koju je skovao, sve je zapisano u
   knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih.

   ^16Tada je Menahem razorio Tifnah i sve ?to je u njem bilo i njegovo
   podruèje od Tirse jer mu nisu otvorili vrata. Razorio ga je i rasporio
   sve trudnice u njemu.

   ^17Trideset i devete godine kraljevanja Azarje u Judeji postade
   Menahem, sin Gadijev, kraljem Izraela. Kraljevao je deset godina u
   Samariji.

   ^18Èinio je ?to je zlo u oèima Jahvinim; nije odstupao od grijeha
   Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. U njegovo vrijeme

   ^19Pul, kralj Asirije, osvoji zemlju. Menahem dade Pulu tisuæu talenata
   srebra da mu pomogne uèvrstiti kraljevsku vlast u njegovim rukama.

   ^20Menahem ubra taj novac od Izraela, od svih imuænih ljudi, da bi ga
   mogao dati asirskom kralju. Po osobi je bilo pedeset ?ekela srebra.
   Tako se asirski kralj vratio i nije ondje ostao u zemlji.

   ^21Ostala povijest Menahema i sve ?to je uèinio, zar sve to nije
   zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

   ^22Menahem je poèinuo sa svojim ocima, a sin njegov Pekahja zakralji se
   na njegovo mjesto.

   ^23Pedesete godine kraljevanja judejskog kralja Azarje postade kraljem
   izraelskim u Samariji Pekahja, sin Menahemov. Kraljevao je dvije
   godine.

   ^24On je èinio ?to je zlo u oèima Jahvinim; nije odstupao od grijeha
   Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela.

   ^25Njegov dvoranin Pekah, sin Remalijin, uroti se protiv njega i ubi ga
   u Samariji, u kuli kraljevskog dvora, s Argobom i Arjeom. Imao je sa
   sobom pedeset ljudi iz Gileada. Ubio je kralja i zakraljio se mjesto
   njega.

   ^26Ostala povijest Pekahje i sve ?to je uèinio, sve je to zapisano u
   knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva.

   ^27Pedeset i druge godine kraljevanja Azarje, judejskoga kralja,
   postade kraljem u Samariji Pekah, sin Remalijin. Kraljevao je dvadeset
   godina.

   ^28On je èinio ?to je zlo u oèima Jahvinim; nije odstupao od grijeha
   Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela.

   ^29U vrijeme izraelskog kralja Pekaha do?ao je asirski kralj Tiglat
   Pileser i zauzeo Ijon, Abel Bet Maaku, Janoah, Kede?, Hasor, Gilead,
   Galileju i svu zemlju Naftalijevu. I odveo je stanovni?tvo u Asiriju.

   ^30Ho?ea, sin Elin, uroti se protiv Pekaha, sina Remalijina, ubi ga i
   zakralji mjesto njega dvadesete godine Jotama, sina Uzijina.

   ^31Ostala povijest Pekahova, sve ?to je uèinio, sve je to zapisano u
   knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva.

   ^32Druge godine kraljevanja Pekaha, sina Remalijina, nad Izraelom,
   postade judejskim kraljem Jotam, sin Uzijin.

   ^33Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je
   ?esnaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bje?e ime Jeru?a, Sadokova kæi.

   ^34Èinio je ?to je pravo u Jahvinim oèima, sasvim kao i otac mu Uzija.

   ^35Ali ni on nije sru?io uzvi?ica; narod je svejednako prinosio ?rtve i
   kad na uzvi?icama. On je sagradio Gornja vrata na Domu Jahvinu.

   ^36Ostala povijest Jotama i sve ?to je uèinio, zar to nije sve zapisano
   u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

   ^37U njegove je dane Jahve poèeo slati protiv Judeje aramejskog kralja
   Resina i Pekaha, sina Remalijina.

   ^38Tada Jotam poèinu kod otaca i sahrani?e ga u gradu njegova praoca
   Davida. A na njegovo se mjesto zakralji sin mu Ahaz.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Sedamnaeste godine vladanja Pekaha, sina Remalijina, postade
   judejskim kraljem Ahaz, sin Jotamov.

   ^2Ahazu je bilo dvadeset godina kad se zakraljio, a kraljevao je
   ?esnaest godina u Jeruzalemu, ali nije èinio ?to je pravo u oèima
   Jahve, Boga njegova, kao ?to je èinio predak mu David.

   ^3?ivio je poput izraelskih kraljeva i sam je proveo svoga sina kroz
   oganj po gnusnom obièaju naroda ?to ih je Jahve protjerao pred
   Izraelovim sinovima.

   ^4Prinosio je ?rtve i kad po uzvi?icama i bre?uljcima i pod svakim
   zelenim drvetom.

   ^5Tada aramejski kralj Resin i Pekah, sin Remalijin, kralj Izraela,
   poðo?e u rat protiv Jeruzalema. Opsjedo?e ga, ali ga ne mogo?e
   osvojiti.

   ^6U to vrijeme aramejski kralj Resin vrati Elat Edomcima; protjerao je
   Judejce iz Elata; u?li su Edomci u njega i ondje su ostali do danas. -

   ^7Tada Ahaz uputi poslanike asirskom kralju Tiglat-Pileseru da mu ka?u:
   "Ja sam tvoj sluga i sin tvoj! Doði i izbavi me iz ruku aramejskog
   kralja i kralja Izraela, koji su se digli protiv mene."

   ^8Ahaz je uzeo srebro i zlato ?to se nalazilo u Domu Jahvinu i u
   riznicama kraljevskog dvora i sve je poslao na dar asirskom kralju.

   ^9I poslu?a ga asirski kralj: oti?ao je na Damask i osvojio ga.
   Stanovni?tvo je odveo u su?anjstvo u Kir, a Resina je pogubio.

   ^10Kralj Ahaz oti?ao je u Damask u susret asirskom kralju
   Tiglat-Pileseru. I vidio je ?rtvenik koji bija?e u Damasku. Tada kralj
   Ahaz posla sveæeniku Uriji mjere ?rtvenika, njegov nacrt i sve
   pojedinosti njegove graðe.

   ^11Sveæenik Urija sagradi ?rtvenik; sve je upute ?to ih je kralj Ahaz
   uputio iz Damaska izvr?io sveæenik Urija prije nego ?to se kralj Ahaz
   vratio iz Damaska.

   ^12Po?to je kralj Ahaz stigao iz Damaska, vidio je ?rtvenik, pri?ao mu
   i popeo se na nj.

   ^13Spalio je na ?rtveniku svoju paljenicu i svoju prinosnicu, izlio
   svoju ljevanicu i krvlju prièesnica po?kropio ?rtvenik.

   ^14A mjedeni ?rtvenik, koji bija?e pred Jahvom, maknuo je ispred Hrama,
   gdje je bio izmeðu novoga ?rtvenika i Doma Jahvina. I postavio ga je
   pokraj novoga ?rtvenika sa sjevera.

   ^15Kralj Ahaz zapovjedio je sveæeniku Uriji: "Na velikom æe? ?rtveniku
   spaljivati jutarnju paljenicu i veèernju prinosnicu, kraljevu paljenicu
   i njegovu prinosnicu, i paljenice, prinosnice i ljevanice svega naroda.
   Po njemu æe? izlijevati svu krv paljenica i klanica. A o ?rtveniku od
   mjedi jo? æu razmisliti."

   ^16Sveæenik Urija uèini sve ?to mu je naredio kralj Ahaz.

   ^17Kralj Ahaz skinuo je okvire s podno?ja; s njih je skinuo i
   umivaonike. A mjedeno more skinuo je s volova koji su stajali pod njim
   i stavio ga na kameni pod.

   ^18Pred asirskim je kraljem uklonio iz Jahvina Doma Subotnji hodnik
   koji bijahu sagradili i vanjski kraljevski prilaz.

   ^19Ostala povijest Ahazova i sve ?to je uèinio, zar to nije sve
   zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

   ^20Ahaz je poèinuo sa svojim ocima i sahranjen je u Davidovu gradu. Na
   njegovo se mjesto zakraljio sin mu Ezekija.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Dvanaeste godine kraljevanja Ahaza u Judeji, postao je Ho?ea, sin
   Elin, izraelskim kraljem u Samariji. Kraljevao je devet godina.

   ^2On je èinio ?to je zlo u oèima Jahvinim, ali ne kao izraelski
   kraljevi, njegovi prethodnici.

   ^3Asirski kralj Salmanasar po?ao je protiv Ho?ee, koji mu se pokorio i
   plaæao mu danak.

   ^4Ali je asirski kralj otkrio da mu Ho?ea sprema zavjeru: jo? je Ho?ea
   poslao poslanike egipatskom kralju Sou i nije platio danaka asirskom
   kralju kao svake godine. Tada ga asirski kralj baci u tamnicu.

   ^5Asirski kralj osvoji svu zemlju i krenu opsjedati Samariju. Opsjedao
   ju je tri godine.

   ^6Devete godine Ho?eine vladavine zauze asirski kralj Samariju i odvede
   Izraelce u su?anjstvo u Asiriju. Naselio ih je u Helahu, i na Haboru,
   rijeci u Gozanu, i u gradovima medijskim.

   ^7I tako se dogodilo zato ?to su Izraelci sagrije?ili protiv Jahve,
   Boga svoga, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, ispod vlasti faraona,
   kralja egipatskog. ?tovali su druge bogove,

   ^8slijedili obièaje naroda ?to ih je Jahve protjerao pred sinovima
   Izraelovim, ?ivjeli po obièajima ?to su ih uveli kraljevi Izraelovi.

   ^9Izraelci i njihovi kraljevi potajno su èinili neprikladna djela
   protiv Jahve, Boga svoga. Podigli su uzvi?ice u svim svojim naseljima:
   od stra?arskih kula pa do utvrðenih gradova.

   ^10Podizali su stupove i a?ere na svakom humku i pod svakim zelenim
   drvetom.

   ^11Ondje su, na svim uzvi?icama, palili kad po obièaju naroda ?to ih je
   Jahve protjerao ispred njih i èinili su zla djela te izazivali gnjev
   Jahvin.

   ^12Slu?ili su idolima, premda im Jahve bija?e rekao: "Ne èinite toga!"

   ^13A Jahve opominja?e Izraelce i Judejce preko svih svojih proroka i
   sviju vidjelaca: "Obratite se od zlog puta svoga", govorio je, "i
   pokoravajte se naredbama i zapovijedima mojim prema Zakonu koji sam
   nalo?io ocima va?im i prema svemu ?to sam vam objavio preko slugu
   svojih - proroka."

   ^14Ali oni nisu poslu?ali nego su ostali tvrdovrati kao i njihovi oci,
   koji nisu vjerovali u Jahvu, Boga svoga.

   ^15Prezreli su njegove zakone i Savez koji je sklopio s njihovim ocima
   i opomene njegove koje im je upuæivao. Te?ili su za isprazno?æu, pa su
   i sami postali isprazni slijedeæi narode oko sebe, premda im je Jahve
   zapovjedio da ne èine kao oni.

   ^16Odbacili su sve zapovijedi Jahve, Boga svoga, i naèinili su sebi
   salivene idole, dva teleta. Podigli su a?ere, klanjali se svoj vojsci
   nebeskoj i slu?ili Baalu.

   ^17Provodili su svoje sinove i kæeri kroz oganj, odavali se vraèanju i
   gatanju, èineæi tako zlo u oèima Jahvinim i razjarujuæi ga.

   ^18Tada se Jahve razgnjevi na Izraela i odbaci ga ispred svoga lica.
   Ostalo je samo pleme Judino.

   ^19Ali ni pleme Judino nije dr?alo zapovijedi Jahve, Boga svoga, i
   slijedilo je obièaje kojih su se dr?ali Izraelci.

   ^20I Jahve odbaci sav rod Izraela, ponizi ga i predade ga pljaèka?ima,
   dok ih konaèno ne odbaci daleko od svoga lica.

   ^21On je, konaèno, otrgnuo Izraelce od kuæe Davidove, a Izrael je
   proglasio kraljem Jeroboama, sina Nebatova. Jeroboam je odvratio
   Izraela od Jahve i naveo ih na veliku grehotu.

   ^22Izraelci su slijedili svaki grijeh koji je Jeroboam poèinio i od
   njega se nisu odvraæali,

   ^23dok konaèno Jahve nije odbacio Izraela ispred svoga lica, kako to
   bija?e objavio po svojim slugama, prorocima. Odveo je Izraelce iz
   njihove zemlje u su?anjstvo u Asiriju, gdje su do dana?njega dana.

   ^24Asirski je kralj doveo ljude iz Babilona, iz Kute, iz Ave, Hamata i
   iz Sefarvajima, i naselio ih u gradovima Samarije mjesto Izraelaca. Oni
   su zaposjeli Samariju i nastanili se u gradovima njezinim.

   ^25U vrijeme naseljavanja u zemlju nisu ?tovali Jahve i on je poslao
   protiv njih lavove da ih rastrgaju.

   ^26Zato su rekli asirskom kralju: "Narodi koje si preselio da ih
   nastani? u gradovima Samarije ne znaju kako valja ?tovati Boga ove
   zemlje i on je na njih poslao lavove, koji ih usmræuju, jer ti narodi
   ne poznaju bogo?tovlja ove zemlje."

   ^27Tada je asirski kralj izdao ovu zapovijed: "Neka ide onamo jedan od
   sveæenika koje sam odande doveo u su?anjstvo; neka ide, neka se ondje
   nastani i pouèi ih u ?tovanju Boga one zemlje."

   ^28Tako ode jedan od sveæenika koji su bili odvedeni iz Samarije i
   nastani se u Betelu. On ih je pouèio kako treba ?tovati Jahvu.

   ^29Svaki je narod imao likove svojih bogova i postavili su ih u hramove
   na uzvi?icama koje su podigli Samarijanci, svaki narod u svojim
   gradovima u kojima ?ivlja?e.

   ^30Babilonci naèini?e Sukot Benota, Ku?ani Nergala, Hamaæani A?imu;

   ^31Avijci naèini?e Nibhaza i Tartaka, a Sefarvajimci spaljivahu svoju
   djecu na ognju u èast Adrameleka i Anameleka, sefarvajimskih bogova.

   ^32Oni su ?tovali i Jahvu i postavili su neke izmeðu sebe za sveæenike
   uzvi?ica koji su im prinosili ?rtve u hramovima uzvi?ica.

   ^33?tovali su Jahvu i slu?ili su svojim bogovima po obièaju onih naroda
   izmeðu kojih su ih preselili.

   ^34Oni se jo? i danas dr?e starih obièaja. Ne ?tuju Jahve i ne
   usklaðuju svojih pravila i obièaja sa Zakonom i zapovijedima ?to ih je
   Jahve naredio djeci Jakova komu je nadjenuo ime Izrael.

   ^35Jahve bija?e s njima sklopio Savez i zapovjedio im: "Ne ?tujte tuðih
   bogova niti im se klanjajte. Nemojte ih ?tovati niti im ?rtava
   prinositi.

   ^36Samo je Jahve onaj koji vas je velikom snagom svoje ispru?ene ruke
   izveo iz zemlje egipatske; njega ?tujte, njemu se klanjajte i njemu
   ?rtve prinosite.

   ^37Dr?ite se pravila i obièaja, zakona i naredaba koje vam je propisao
   da ih vjerno ispunjavate uvijek i ne ?tujte tuðih bogova.

   ^38Nemojte zaboraviti Saveza koji sam sklopio s vama i nemojte ?tovati
   drugih bogova,

   ^39samo Jahvu, Boga svoga, po?tujte i on æe vas izbaviti iz ruke svih
   va?ih neprijatelja."

   ^40Ali oni nisu poslu?ali, nego su se i dalje dr?ali svoga starog
   obièaja.

   ^41Tako su ti narodi ?tovali Jahvu, a slu?ili su i svojim idolima.
   Njihovi sinovi i sinovi njihovih sinova èine do dana dana?njega onako
   kako su èinili njihovi oci.
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Treæe godine kraljevanja Ho?ee, sina Elina, u Izraelu, postao je
   judejskim kraljem Ezekija, sin Ahazov.

   ^2Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao je
   dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Abija,
   Zaharijina kæi.

   ^3Èinio je ?to je pravo u oèima Jahvinim, sasvim kao njegov otac David.

   ^4On je uklonio uzvi?ice, sru?io je stupove, sasjekao je a?ere i razbio
   zmiju od mjedi koju bija?e naèinio Mojsije. Izraelci su joj sve do tada
   prinosili ?rtve. Zvali su je Nehu?tan.

   ^5Pouzdavao se u Jahvu, Boga Izraelova. Ni prije njega ni poslije njega
   ne bija?e mu ravna meðu kraljevima judejskim.

   ^6Prionuo je uz Jahvu i nikada se nije okrenuo od njega. Dr?ao je sve
   zapovijedi ?to ih je Jahve dao preko Mojsija.

   ^7I Jahve bija?e s njim, pomaga?e ga u svim njegovim pothvatima.
   Pobunio se protiv asirskog kralja i nije mu vi?e bio podlo?an.

   ^8On je potukao Filistejce do Gaze, opusto?io njihovo podruèje od
   stra?arskih kula sve do utvrðenih gradova.

   ^9Èetvrte godine vladavine Ezekijine, a to je bila sedma godina
   kraljevanja izraelskog kralja Ho?ee, sina Elina, napade asirski kralj
   Salmanasar Samariju i opsjede je.

   ^10Osvojio ju je nakon tri godine. ?este godine Ezekijine vladavine, a
   devete godine izraelskog kralja Ho?ee, pala je Samarija.

   ^11Asirski je kralj odveo Izraelce u su?anjstvo u Asiriju i naselio ih
   u Halahu, na Haboru, rijeci gozanskoj, i u medijskim gradovima.

   ^12Bija?e to stoga ?to nisu poslu?ali glas Jahve, Boga svoga, i ?to su
   prekr?ili njegov Savez i sve ?to im je naredio Mojsije, sluga Jahvin.
   Nisu ni?ta slu?ali niti vr?ili.

   ^13Èetrnaeste godine Ezekijina kraljevanja asirski kralj Sanherib
   napade utvrðene judejske gradove i osvoji ih.

   ^14Tada judejski kralj Ezekija poruèi asirskom kralju u Laki?:
   "Pogrije?io sam! Obustavi svoje napade na me. Snosit æu sve ?to mi
   nametne?." Asirski kralj zatra?i od Ezekije, judejskog kralja, tri
   stotine talenata srebra i trideset talenata zlata.

   ^15I dade Ezekija sve srebro ?to se na?lo u Domu Jahvinu i u riznicama
   kraljevskog dvora.

   ^16U to je vrijeme Ezekija obio vrata i vratnice na Sveti?tu Jahvinu
   ?to ih bija?e pozlatio on sam, judejski kralj Ezekija, i posla to
   asirskom kralju.

   ^17Asirski je kralj poslao iz Laki?a u Jeruzalem kralju Ezekiji
   vrhovnog zapovjednika vojske, velikog dvoranina i peharnika s jakom
   vojskom. Krenu?e oni, a kad su stigli u Jeruzalem, stado?e kod vodovoda
   Gornjeg ribnjaka, na putu u Valjarevo polje.

   ^18Oni pozva?e kralja. Pred njim je iza?ao upravitelj dvora Elijakim,
   sin Hilkijin, pisar ?ebna i savjetnik Joah, sin Asafov.

   ^19Veliki peharnik reèe im: "Ka?ite Ezekiji: 'Ovako veli veliki kralj,
   kralj asirski: kakvo je to pouzdanje u koje se uzda??

   ^20Misli? li da su prazne rijeèi veæ savjet i snaga za rat? U koga se
   uzda? da si se pobunio protiv mene?

   ^21Eto, oslanja? se na Egipat, na slomljenu trsku koja probada i
   prodire dlan onomu tko se na nju nasloni. Takav je faraon, kralj
   egipatski, svima koji se uzdaju u njega.'

   ^22Mo?da æete mi odgovoriti: 'Uzdamo se u Jahvu, Boga svojega.' Ali
   nije li njemu Ezekija uklonio uzvi?ice i ?rtvenike i zapovjedio
   Judejcima i Jeruzalemu: 'Samo se pred ovim ?rtvenikom u Jeruzalemu
   klanjajte.'

   ^23Hajde, okladi se s mojim gospodarom, asirskim kraljem: dat æu ti
   dvije tisuæe konja ako mogne? naæi jahaèe za njih!

   ^24Kako æe? onda odoljeti jednome jedinom od najmanjih slugu moga
   gospodara? Ali se ti uzda? u Egipat da æe ti dati kola i konjanika.

   ^25Naposljetku, zar sam ja mimo volju Jahvinu krenuo protiv ovoga
   mjesta da ga razorim? Sam mi je Jahve rekao: 'Idi na tu zemlju i razori
   je!'"

   ^26Elijakim, ?ebna i Joah reko?e velikom peharniku: "Molimo te, govori
   svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo; ne govori s nama judejski
   da èuje narod koji je na zidinama!"

   ^27Ali im veliki peharnik odgovori: "Zar me moj gospodar poslao da ovo
   ka?em tvome gospodaru i tebi, a ne upravo onim ljudima koji sjede na
   zidinama, osuðeni da s vama jedu svoju neèist i piju svoju mokraæu?"

   ^28Tada se veliki peharnik uspravi i u sav glas povika na judejskom ove
   rijeèi: "Èujte rijeè velikoga kralja, kralja asirskog!

   ^29Ovako veli kralj: 'Neka vas Ezekija ne zavarava, jer vas ne mo?e
   izbaviti iz moje ruke.

   ^30Neka vas Ezekija ne hrabri pouzdanjem u Jahvu govoreæi: Jahve æe nas
   sigurno izbaviti, ovaj grad neæe pasti u ruke kralju asirskom.'

   ^31Ne slu?ajte Ezekije, jer ovako veli asirski kralj: 'Sklopite mir sa
   mnom, predajte mi se, pa neka svaki od vas jede plodove iz svoga
   vinograda i sa svoje smokve i neka pije vode iz svojega studenca

   ^32dok ne doðem i ne odvedem vas u zemlju kao ?to je va?a, u zemlju
   p?enice i mo?ta, u zemlju kruha i vinograda, u zemlju ulja i meda da
   biste ?ivjeli i da ne pomrete. Ne dajte da vas Ezekija zaludi govoreæi
   vam: Jahve æe vas izbaviti.'

   ^33Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoje zemlje iz ruku asirskoga
   kralja?

   ^34Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi sefarvajimski,
   henski i ivski, gdje su bogovi samarijski da izbave Samariju iz ruke
   moje?

   ^35Koji su meðu svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje
   ruke da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?"

   ^36?utjeli su i ni rijeèi mu nisu odgovorili, jer kralj bija?e
   zapovjedio: "Ne odgovarajte mu!"

   ^37Upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar ?ebna i savjetnik
   Joah, sin Asafov, doðo?e k Ezekiji, razdrijev?i haljine, i saopæi?e mu
   rijeèi velikoga peharnika
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Èuv?i to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuèe kostrijet i
   ode u Dom Jahvin.

   ^2Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, pisara ?ebnu i sveæenièke
   starje?ine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu.

   ^3Oni mu reko?e: "Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i
   rugla. Prispje?e djeca do roðenja, a nema snage da se rode.

   ^4Mo?da je Jahve, Bog tvoj, èuo ?to je rekao veliki peharnik koga je
   asirski kralj, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu ?ivome i
   mo?da æe Jahve, Bog tvoj, kazniti rijeèi koje je èuo! Pomoli se pobo?no
   za Ostatak koji je jo? preostao.'"

   ^5Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji,

   ^6on im reèe: "Ka?ite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se
   rijeèi koje si èuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga.

   ^7Udahnut æu u njega duh i kad èuje jednu vijest, vratit æe se u svoju
   zemlju. I uèinit æu da u svojoj zemlji pogine od maèa.'"

   ^8Veliki peharnik vrati se i naðe asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu,
   jer bija?e èuo da je kralj oti?ao iz Laki?a.

   ^9Doèuo je, naime, vijest o Tirhaku, kralju etiopskome: "Evo, iza?ao je
   da se bori protiv tebe." Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da ka?u
   Ezekiji:

   ^10"Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: 'Neka te ne vara tvoj Bog, u
   koga se uzda?, govoreæi ti: Jeruzalem neæe pasti u ruke asirskog
   kralja!

   ^11Ti zna? ?to su asirski kraljevi uèinili svim zemljama izruèiv?i ih
   prokletstvu! A ti, ti li æe? se spasiti?

   ^12Jesu li bogovi spasili narode ?to su ih uni?tili moji oci: Gozance,
   Harane, Resefce i Edence, u Tel Basaru?

   ^13Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i
   Ive?'"

   ^14Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i proèita ga. Zatim uðe u
   Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom.

   ^15I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: "Jahve, Bo?e Izraelov, koji
   stoluje? nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim
   kraljevstvima, ti si stvorio nebo i zemlju.

   ^16Prikloni uho, Jahve, i poèuj, otvori oèi, Jahve, i vidi! Sanheribove
   èujder rijeèi koje poruèi da izruga Boga ?ivoga.

   ^17Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje
   njihove;

   ^18pobacali im u oganj bogove; jer ne bijahu bogovi to, veæ djela ruku
   ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i uni?ti?e.

   ^19Ali sada, Jahve, Bo?e na?, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju
   sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini."

   ^20Tada Izaija, sin Amosov, poruèi Ezekiji: "Ovako veli Jahve, Bog
   Izraelov: 'Usli?ah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja
   asirskog.'

   ^21Evo rijeèi ?to je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se
   djevica, kæi sionska; za tobom ma?e glavom kæi jeruzalemska.

   ^22Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na
   Sveca Izraelova!

   ^23Po slugama si svojim vrijeðao Gospoda. Govorio si: s mno?tvom kola
   ja popeh se na vrh gora, na najvi?e vrhunce Libanona. Posjekoh mu cedre
   najvi?e i èemprese ponajljep?e. Dosegoh mu vrh najvi?i i vrt njegov
   ?umoviti.

   ^24Kopao sam i pio sam vode tuðe; stopalima tad isu?ih sve rijeke
   egipatske.

   ^25Èuje? li dobro? Odavna to sam snovao, od iskona smi?ljao, sada to
   ostvarujem: na tebi je da prometne? gradove tvrde u razvaline.

   ^26Stanovnici njini, nemoæni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u
   polju, kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom
   istoènim.

   ^27Znam kad se di?e? i kad sjeda?, kad izlazi? i kad se vraæa?.

   ^28Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do u?iju mi doðe, prsten æu
   ti provuæ' kroz nozdrve, uzde stavit' u ?vale, vratit æu te putem kojim
   si i do?ao!

   ^29A znak nek' ti bude ovo: Ove æe se godine jesti ?to se samo
   okrÄunÄi, dogodine ?to samo uzraste, a treæe godine sijte i ?anjite,
   sadite vinograde, jedite im rod.

   ^30Pre?ivjeli iz kuæe Judine ?ilje æe pustit' u dubinu, plodom rodit' u
   visinu.

   ^31Jer æe iz Jeruzalema iziæi Ostatak, Saèuvani s gore Siona. Sve æe to
   uèinit' ljubomora Jahvina!

   ^32Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: 'U ovaj grad on uæi neæe,
   ovamo strijele svoje neæe izmetati, k njemu neæe ni ?tit okrenuti, niti
   oko njega nasipe kopati.

   ^33Vratit æe se putem kojim je i do?ao, u grad ovaj neæe uæi' - Jahvina
   je rijeè.

   ^34Grad æu ovaj ?titit, spasiti ga, sebe radi i rad sluge svoga
   Davida."

   ^35Te iste noæi iziðe Anðeo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinu
   osamdeset i pet tisuæa ljudi. Ujutro kad je valjalo ustati, gle, bijahu
   ondje sve sami mrtvaci.

   ^36Sanherib podi?e tabor i ode. Vratio se u Ninivu.

   ^37Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nisroka, njegovi ga
   sinovi Adramelek i Sareser ubi?e maèem i pobjego?e u zemlju araratsku.
   Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov,
   doðe mu i reèe: "Ovako veli Jahve: 'Uredi kuæu svoju jer æe? umrijeti;
   neæe? ozdraviti.'"

   ^2Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi:

   ^3"Ah, Jahve! Sjeti se milostivo da sam pred tobom hodio vjerno i
   po?tena srca i da sam èinio ?to je dobro u tvojim oèima." I Ezekija
   briznu u gorak plaè.

   ^4Izaija jo? ne bija?e izi?ao iz sredi?njeg predvorja kad mu je stigla
   rijeè Jahvina:

   ^5"Vrati se i reci Ezekiji, glavaru moga naroda. Ovako veli Jahve, Bog
   tvoga oca Davida: 'Usli?ao sam tvoju molitvu, vidio sam tvoje suze.
   Izlijeèit æu te; za tri dana uziæi æe? u Dom Jahvin.

   ^6Dodat æu tvome vijeku jo? petnaest godina. Izbavit æu tebe i ovaj
   grad iz ruku asirskoga kralja; zakrilit æu ovaj grad radi sebe i sluge
   svoga Davida.'"

   ^7Izaija nalo?i: "Uzmite oblog od smokava, privijte mu ga na èir i on
   æe ozdraviti."

   ^8Ezekija upita Izaiju: "Po kojem æu znaku prepoznati da æe me Jahve
   izlijeèiti i da æu za tri dana uziæi u Dom Jahvin?"

   ^9Izaija odgovori: "Evo ti znaka od Jahve da æe uèiniti ?to je rekao:
   hoæe? li da se sjena pomakne za deset stupnjeva naprijed ili da se
   vrati za deset stupnjeva?"

   ^10Ezekija odgovori: "Lako je sjeni pomaknuti se deset stupnjeva
   naprijed! Ne! Neka se sjena vrati natrag za deset stupnjeva!"

   ^11Prorok Izaija zazva Jahvu i on uèini da se sjena vrati za deset
   stupnjeva. Si?la je za deset posljednjih stupnjeva na Ahazovu
   sunèaniku.

   ^12U to vrijeme posla babilonski kralj Merodak-Baladan, sin Baladanov,
   pisma s darom Ezekiji, jer bija?e èuo da se razbolio i ozdravio.

   ^13Ezekija se obradova tome i pokaza poslanicima svoju riznicu -
   srebro, zlato, miomirise, mirisavo ulje - svoju oru?anu i sve ?to je
   bilo u skladi?tima. Nije bilo nièega u njegovu dvoru i svemu njegovu
   gospodarstvu ?to im Ezekija nije pokazao.

   ^14Tada prorok Izaija doðe kralju Ezekiji i upita ga: "?to su rekli ti
   ljudi i odakle su do?li k tebi?" Ezekija odgovori: "Do?li su iz daleke
   zemlje, iz Babilona."

   ^15Izaija upita dalje: "?to su vidjeli u tvojem dvoru?" Ezekija
   odgovori: "Vidjeli su sve ?to je u mojem dvoru; nema u mojim
   skladi?tima nièega ?to im nisam pokazao."

   ^16Tada Izaija reèe Ezekiji: "Èuj rijeè Jahvinu:

   ^17'Evo dolaze dani kada æe sve ?to je u tvojem dvoru, sve ?to su tvoji
   oci nakupili do danas, biti odneseno u Babilon. Ni?ta neæe ostati, '
   ka?e Jahve.

   ^18A od sinova ?to poteku od tebe, ?to ti se rode, neke æe uzeti da
   budu u?kopljeni dvorani u palaèi babilonskoga kralja."

   ^19Ezekija odgovori Izaiji: "Povoljna je rijeè koju ti je Jahve
   objavio." A mislio je: "Za?to ne? Ako bude mira i sigurnosti za moga
   ?ivota!"

   ^20Ostala povijest Ezekijina, svi njegovi pothvati i kako je sagradio
   ribnjak i prorov da dovede vodu u grad, zar sve to nije zapisano u
   knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

   ^21Ezekija je poèinuo sa svojim ocima, a njegov sin Mana?e zakralji se
   mjesto njega.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Mana?eu je bilo dvanaest godina kad se zakraljio. Pedeset i pet
   godina kraljevao je u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Hefsi-Bah.

   ^2Èinio je ?to je zlo u Jahvinim oèima, povodeæi se za gnusobama naroda
   ?to ih je Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima.

   ^3Obnovio je uzvi?ice ?to ih bija?e oborio otac mu Ezekija, podigao je
   ?rtvenik Baalu, naèinio a?ere kako bija?e uèinio izraelski kralj Ahab;
   i stao se klanjati svoj vojsci nebeskoj i slu?iti joj.

   ^4Podigao je ?rtvenike i u Domu Jahvinu, za koji bija?e rekao Jahve: "U
   Jeruzalemu æe prebivati moje Ime zauvijek."

   ^5Sagradio je ?rtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba predvorja Doma
   Jahvina.

   ^6I sinove je svoje proveo kroz oganj. Vraèao je, gatao, stvorio bajaèe
   i opsjenare, uèinio je premnogo zla u oèima Jahve i razjarivao ga.

   ^7Dao je naèiniti lik A?ere i posadio ga u Domu, za koji Jahve bija?e
   rekao Davidu i njegovu sinu Salomonu: "U ovom Domu i u Jeruzalemu, koji
   sam izabrao meðu svim izraelskim plemenima, postavit æu svoje Ime
   zauvijek.

   ^8Neæu vi?e dati da noga Izraelaca uzmakne iz zemlje koju sam dao u
   ba?tinu njihovim oèevima, samo ako budu dr?ali i provodili u djelo sve
   ?to sam im zapovjedio: Zakon ?to im ga je objavio moj sluga Mojsije."

   ^9Ali oni nisu poslu?ali, Mana?e ih je zaveo te su radili jo? gore nego
   narodi ?to ih je Jahve iskorijenio pred Izraelovim sinovima.

   ^10Tada je Jahve ovako govorio preko slugu svojih proroka:

   ^11"Zato ?to je judejski kralj Mana?e èinio te gnusobe, zato ?to je
   uèinio vi?e zla nego ?to su prije njega radili Amorejci i ?to je zaveo
   Judejce svojim idolima,

   ^12ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Evo, uèinit æu da doðe nevolja na
   Jeruzalem i Judeju, takva da æe zazujati oba uha onima koji o njoj
   èuju.

   ^13Nategnut æu nad Jeruzalemom isto u?e kao nad Samarijom, isto mjerilo
   kao nad kuæom Ahabovom; zbrisat æu Jeruzalem kao ?to se bri?e zdjela pa
   se tad izvrne.

   ^14Odbacit æu ostatke svoje ba?tine, predat æu ih u ruke njihovih
   neprijatelja; slu?it æe za plijen i grabe? svim svojim neprijateljima

   ^15jer su èinili ?to je zlo u mojim oèima jer su izazivali moj gnjev od
   dana kada su njihovi oci izi?li iz Egipta pa sve do danas.'"

   ^16I mnogo je nedu?ne krvi prolio Mana?e, tako da se njome napunio
   Jeruzalem od jednoga kraja do drugoga, da se i ne spominje njegov
   grijeh kojim je zaveo Judu da èini ?to je zlo u oèima Jahvinim.

   ^17Ostala povijest Mana?eova, njegova djela i grijesi koje je poèinio,
   zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

   ^18Mana?e je poèinuo kraj svojih otaca i sahranjen je u vrtu svojeg
   dvora, u vrtu Uzinu. Sin mu Amon zakralji se mjesto njega.

   ^19Amonu bijahu dvadeset i dvije godine kad je zavladao, a kraljevao je
   dvije godine u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Me?ulemet, kæi
   Harusova, i bila je iz Jotbe.

   ^20On je èinio ?to je zlo u oèima Jahvinim, kao ?to je èinio njegov
   otac Mana?e.

   ^21U svemu je slijedio put svoga oca, slu?io je idolima kojima je
   slu?io i njegov otac i klanjao im se.

   ^22On je ostavio Jahvu, Boga svojih praotaca, i nije hodio putem
   Jahvinim.

   ^23Amonovi se èasnici uroti?e protiv njega i ubi?e kralja u dvoru.

   ^24Ali je prosti puk pobio sve one koji se bijahu urotili protiv kralja
   Amona i na njegovo mjesto zakraljio sina mu Jo?iju.

   ^25Ostala povijest Amonova i sve ?to je èinio, zar sve to nije zapisano
   u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

   ^26Pokopali su ga u grobnicu njegova oca, u vrtu Uzinu, a njegov sin
   Jo?ija zakralji se mjesto njega.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Jo?iji je bilo osam godina kad se zakraljio. Kraljevao je trideset i
   jednu godinu u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jedida, kæi Adajina, i bila
   je iz Boskata.

   ^2Èinio je ?to je pravo u Jahvinim oèima. U svemu je hodio putem svoga
   oca Davida, ne skreæuæi ni desno ni lijevo.

   ^3Osamnaeste godine svoga kraljevanja Jo?ija posla svoga tajnika
   ?afana, sina Asalijahina, sina Me?ulamova, u Dom Jahvin i reèe mu:

   ^4"Idi velikom sveæeniku Hilkiji da ti pripremi novac koji je odnesen u
   Dom Jahvin i koji su èuvari praga sakupili od naroda.

   ^5Neka ga uruèi poslovoðama postavljenim u Domu Jahvinu, a oni neka
   isplate radnike koji popravljaju Dom Jahvin,

   ^6drvodjelje, graditelje i zidare, i da se kupuje drvo i kamenje
   klesano ?to je potrebno za popravak Doma.

   ^7Ali neka se ne tra?i od njih raèun za uruèeni novac jer oni rade
   po?teno."

   ^8Veliki sveæenik Hilkija reèe tajniku ?afanu: "Na?ao sam Knjigu Zakona
   u Domu Jahvinu." I Hilkija dade knjigu ?afanu, koji ju je proèitao.

   ^9Tajnik ?afan doðe kralju te ga izvijesti: "Tvoje sluge", reèe on,
   "pokupile su novac koji se na?ao u Domu i predale su ga poslovoðama
   postavljenim u Domu Jahvinu."

   ^10Tada tajnik ?afan obavijesti kralja: "Sveæenik Hilkija dade mi jednu
   knjigu." I ?afan je poèe èitati pred kraljem.

   ^11Èuv?i rijeèi Knjige Zakona, kralj razdrije haljine svoje.

   ^12I naredi sveæeniku Hilkiji, ?afanovu sinu Ahikamu, Mikinu sinu
   Akboru, tajniku ?afanu i kraljevu sluzi Asaji:

   ^13"Idite i upitajte Jahvu o meni, i o narodu, i o svoj Judeji zbog ove
   knjige ?to je naðena, jer je velika Jahvina jarost ?to se izlila na nas
   zato ?to na?i oèevi nisu slu?ali rijeèi ove knjige, nisu vr?ili ?to nam
   je u njoj napisano."

   ^14Sveæenik Hilkija, Ahikam, Akbor, ?afan i Asaja odo?e proroèici
   Huldi, ?eni ?aluma, sina Tikvina, sina Harkasova, èuvara odjeæe; ona je
   ?ivjela u Jeruzalemu, u novom gradu. Kad joj to kaza?e,

   ^15ona im reèe: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Ka?ite èovjeku koji
   vas je poslao k meni:

   ^16Ovako veli Jahve: Evo, dovest æu nesreæu na ovaj grad i na njegove
   stanovnike, izvr?it æu sve ?to ka?e knjiga koju je proèitao judejski
   kralj.

   ^17Jer su me ostavili i prinose ?rtve tuðim bogovima da bi me ljutili
   svim djelima ruku svojih, planut æe jarost moja na to mjesto i neæe se
   ugasiti.'

   ^18A judejskom kralju, koji vas je poslao po Jahvin savjet, recite ovo:
   'Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: Rijeèi si èuo.

   ^19Ali kako ti je omek?alo srce i jer si se ponizio pred Jahvom èuv?i
   ?to sam objavio tome gradu i njegovim stanovnicima, koje æe pogoditi
   pusto?enje i prokletstvo, i jer si razdro haljine svoje i plakao preda
   mnom, zato sam te usli?io' - rijeè je Jahvina.

   ^20'Evo, sjedinit æu te s ocima tvojim i s mirom æe? leæi u grob da ne
   vidi? svojim oèima svu nesreæu koju æu svaliti na ovo mjesto.'" Oni
   odneso?e taj odgovor kralju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Tada kralj posla da se saberu kod njega sve judejske i jeruzalemske
   starje?ine.

   ^2Kralj potom uzaðe u Dom Jahvin s Judejcima, Jeruzalemcima,
   sveæenicima i prorocima i sa svim narodom, od najmanjega do najveæega.
   I proèita im sve rijeèi Knjige Saveza koja je naðena u Domu Jahvinu.

   ^3Kralj, stojeæi na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez da æe
   slijediti Jahvu i dr?ati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim
   srcem i svom du?om da bi ispunio sve stavke toga Saveza zapisane u ovoj
   knjizi. Sav je narod stupio u Savez.

   ^4Kralj je zapovjedio velikom sveæeniku Hilkiji, sveæenicima drugog
   reda i èuvarima hramskog praga da iz Sveti?ta Jahvina iznesu sve
   bogoslu?ne predmete ?to bijahu naèinjeni za Baala, za A?eru i za svu
   nebesku vojsku. Odredio je da sve to spale izvan Jeruzalema u poljima
   kidronskim, a pepeo je odnio u Betel.

   ^5Uklonio je la?ne sveæenike koje su judejski kraljevi postavili da
   pale kad na uzvi?icama, u gradovima judejskim i u okolici Jeruzalema; i
   one koji su palili kad Baalu, suncu, mjesecu, zvijezdama i svoj vojsci
   nebeskoj.

   ^6Izvan Jeruzalema iznio je iz Doma Jahvina, u dolinu kidronsku, A?eru
   i spalio ju je u dolini kidronskoj, satro u prah, a prah bacio na
   groblje sinova puèkih.

   ^7Razorio je stanove posveæenih bludnica koji su bili u Domu Jahvinu i
   u kojima su ?ene tkale haljine A?eri.

   ^8Iz svih judejskih gradova doveo je sveæenike i oskvrnuo je uzvi?ice
   gdje su ti sveæenici prinosili kad, od Gebe do Beer ?ebe. Zatim je
   sru?io uzvi?ice pred vratima, one koje su bile na ulazu vrata Jo?ue,
   upravitelja grada, nalijevo kad se prilazi gradskim vratima.

   ^9Isto tako sveæenici uzvi?ica nisu mogli uzlaziti ?rtveniku Jahvinu u
   Jeruzalemu, ali su jeli kruhove bez kvasa meðu svojom braæom.

   ^10Oskvrnio je Tofet u dolini Ben Hinom, kako nitko ne bi svoga sina
   ili kæerku provodio kroz oganj u èast Moleku.

   ^11Razagnao je konje koje su judejski kraljevi prinijeli suncu na ulazu
   u Dom Jahvin, kraj sobe dvoranina Netan Meleka, koja se nalazila u
   blizini, i spalio je u ognju sunèana kola.

   ^12?rtvenike na krovu koje bijahu sagradili judejski kraljevi i one
   koje je sagradio Mana?e u oba predvorja Hrama Jahvina, kralj je sru?io,
   uklonio ih odatle i bacio njihov prah u dolinu kidronsku.

   ^13Uzvi?ice koje su bile suèelice Jeruzalemu, na ju?nom dijelu
   Maslinske gore, i koje je izraelski kralj Salomon bio sagradio A?tarti,
   sramoti sidonskoj, Kemo?u, sramoti moapskoj, i Milkomu, nakazi amonskoj
   - sve ih je kralj oskvrnio.

   ^14Razbio je stupove, iskorijenio a?ere i njihova je mjesta ispunio
   ljudskim kostima.

   ^15Isto tako i ?rtvenik u Betelu, uzvi?icu koju je sagradio Jeroboam,
   sin Nebatov, koji je naveo Izraela na grijeh, kralj je sru?io, oborio
   ?rtvenik i tu uzvi?icu, satro kamenje u prah, spalio a?ere.

   ^16A kad se Jo?ija okrenuo i vidio grobove koji bijahu ondje na gori,
   posla da se sakupe kosti iz onih grobova i spali ih na ?rtveniku. Tako
   ga je oskvrnuo, izvr?avajuæi rijeè Jahvinu, koju je objavio èovjek
   Bo?ji (dok je Jeroboam bio na ?rtveniku za vrijeme sveèanosti).
   Okrenuv?i se, Jo?ija baci oèi na grob èovjeka Bo?jeg koji je objavio
   sve to

   ^17i upita: "Kakav je ono spomenik ?to ga vidim?" Ljudi iz grada
   odgovori?e mu: "To je grob èovjeka Bo?jeg koji je do?ao iz Judeje i
   koji je prorekao sve ovo ?to si ti uèinio s betelskim ?rtvenikom."

   ^18"Pustite ga na miru", reèe kralj, "i neka nitko ne dira njegove
   kosti." Tako su ostale njegove kosti netaknute s kostima proroka koji
   je do?ao iz Samarije.

   ^19Jo?ija je jednako razorio sve hramove uzvi?ica koje su izraelski
   kraljevi sagradili po gradovima Samarije da bi srdili Jahvu i uèinio je
   s njima kao ?to je uèinio u Betelu.

   ^20Sve sveæenike uzvi?ica poklao je na ?rtvenicima; na njima je spalio
   i ljudske kosti. Potom se vratio u Jeruzalem.

   ^21Kralj naredi svemu narodu: "Svetkujte Pashu u èast Jahve, Boga
   svoga, po obièaju koji je zapisan u ovoj Knjizi Saveza."

   ^22Takva se Pasha nije svetkovala od vremena sudaca koji su sudili
   Izraelu i za sve vrijeme kraljeva izraelskih i judejskih.

   ^23Samo je osamnaeste godine kraljevanja Jo?ijina svetkovana takva
   Pasha u èast Jahve, u Jeruzalemu.

   ^24Osim toga, sve bajaèe i sve vraèare, sve kuæne bogove i idole i sve
   sramote koje se mogu vidjeti u zemlji judejskoj i Jeruzalemu - sve je
   to Jo?ija uklonio da izvr?i rijeèi Zakona, zapisane u knjizi koju je
   na?ao Hilkija, sveæenik Doma Jahvina.

   ^25Nije bilo prije njega takva kralja koji se obratio Jahvi svim srcem
   svojim, svom du?om svojom i svom snagom svojom, u svemu vjeran Zakonu
   Mojsijevu, a ni poslije njega nije mu bilo ravna.

   ^26Ipak Jahve nije odustao od plamena svoga velikoga gnjeva kojim je
   uskipio protiv Judejaca zbog svih izazova kojima ga je Mana?e ljutio.

   ^27Jahve je odluèio: "Maknut æu Judejce ispred sebe kao ?to sam maknuo
   Izraela; odbacit æu ovaj grad koji sam izabrao, Jeruzalem, i Dom o
   kojem rekoh: 'Tu æe biti Ime moje.'"

   ^28Ostala povijest Jo?ijina i sve ?to je uèinio, zar sve to nije
   zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

   ^29U njegvo je vrijeme faraon Neko, egipatski kralj, krenuo protiv
   asirskoga kralja na rijeci Eufratu. Kralj Jo?ija po?ao je preda nj, ali
   ga on ubi u Megidu, pri prvom susretu.

   ^30Sluge njegove preneso?e mu tijelo kolima iz Megida, odvezo?e ga u
   Jeruzalem i sahrani?e u njegovoj grobnici. Sav narod zemlje primi
   Joahaza, sina Jo?ijina; pomaza?e ga i proglasi?e kraljem namjesto
   njegova oca.

   ^31Joahazu bijahu dvadeset i tri godine kad se zakraljio. Kraljevao je
   tri mjeseca u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Hamitah, kæi Jeremije,
   i bila je iz Libne.

   ^32On je èinio ?to je zlo u oèima Jahvinim, sve kao ?to su èinili oci
   njegovi.

   ^33Faraon Neko bacio ga je u okove u Ribli, na podruèju Hamata, da ne
   vlada u Jeruzalemu i udario je na zemlju danak od stotinu talenata
   srebra i deset talenata zlata.

   ^34Faraon Neko postavio je za kralja Elijakima, sina Jo?ijina, na
   mjesto njegova oca Jo?ije. I ime mu je promijenio u Jojakim. A Joahaza
   je uzeo i odveo u Egipat te on umrije ondje.

   ^35Jojakim je dao faraonu srebro i zlato, ali je nametnuo zemlji porez
   da bi smogao svotu koju je faraon zahtijevao. Svakome je nametnuo prema
   njegovu stanju, uzimao srebro i zlato koje je morao davati faraonu
   Neku.

   ^36Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina kad je postao kraljem i
   kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime
   Zebida, kæi Pedajina, i bila je iz Rume.

   ^37On je èinio ?to je zlo u oèima Jahvinim, sve kao ?to su èinili i oci
   njegovi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 U njegovo je vrijeme do?ao Nabukodonozor, kralj babilonski, i
   Jojakim mu je bio podlo?an tri godine, zatim se ponovno pobunio protiv
   njega.

   ^2Ovaj pak posla protiv njega kaldejske pljaèka?ke èete, aramejske,
   moapske i amonske, sve ih posla protiv Judeje da je opusto?e,
   potvrðujuæi rijeè koju je Jahve bio objavio po slugama svojim
   prorocima.

   ^3To se dogodilo Judeji prema prijetnji Jahvinoj da æe je istrijebiti
   ispred svoga lica zbog grijeha Mana?eovih: zbog svega ?to je Mana?e
   uèinio

   ^4i zbog nedu?ne krvi koju je prolio, natopio Jeruzalem krvlju
   nedu?nom. Jahve nije htio oprostiti.

   ^5Ostala povijest Jojakimova i sve ?to je uèinio, zar sve to nije
   zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

   ^6Jojakim je poèinuo kraj svojih otaca, a njegov sin Jojakin zavlada
   mjesto njega.

   ^7Egipatski kralj nije vi?e izlazio iz zemlje, jer je babilonski kralj
   osvojio od Egipatskog potoka do rijeke Eufrata sve ?to je pripadalo
   egipatskom kralju.

   ^8Jojakinu je bilo osamnaest godina kad se zakraljio i kraljevao je tri
   mjeseca u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Nehu?ta, kæi Elnatana, i
   bila je iz Jeruzalema.

   ^9On je èinio ?to je zlo u oèima Jahvinim, sve kao ?to je èinio i
   njegov otac.

   ^10U ono vrijeme krenu ljudstvo babilonskog kralja Nabukodonozora
   protiv Jeruzalema i grad je bio opkoljen.

   ^11Doðe i babilonski kralj Nabukodonozor da napadne grad, dok ga je
   njegovo ljudstvo opsjedalo.

   ^12Tada je judejski kralj Jojakin izi?ao pred babilonskoga kralja: on,
   njegova majka, njegove sluge, njegove vojskovoðe i dvorani, a
   babilonski kralj zarobi ga - osme godine svoga kraljevanja.

   ^13On je odnio sve iz riznice Doma Jahvina i iz riznica kraljevskog
   dvora i razbio je sve zlatne predmete koje je Salomon, kralj Izraela,
   naèinio za Sveti?te Jahvino. Tako se ispunila rijeè Jahvina.

   ^14Odveo je u progonstvo sav Jeruzalem, sve vojskovoðe i sve vrsne
   ratnike, oko deset tisuæa prognanika, sa svim kovaèima i bravarima.
   Jedino je preostao najsiroma?niji narod zemlje.

   ^15Odveo je Jojakina u Babilon; tako isto i kraljevu majku i sve ?ene
   kraljeve, njegove dvorane, plemenita?e zemlje, sve ih je odveo iz
   Jeruzalema u progonstvo u Babilon.

   ^16Sve sposobne ljude, njih sedam tisuæa na broju; kovaèe i bravare,
   tisuæu na broju; sve ljude sposobne za boj, sve ih je kralj babilonski
   odveo u Babilon, u su?anjstvo.

   ^17Babilonski je kralj postavio za kralja mjesto Jojakina njegova
   strica Mataniju, ali mu je promijenio ime u Sidkija.

   ^18Sidkiji je bila dvadeset i jedna godina kad se zakraljio, a
   kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bija?e ime
   Hamitala, kæi Jeremije, i bila je iz Libne.

   ^19Èinio je ?to je zlo u oèima Jahvinim, sve kao ?to je èinio Jojakin.

   ^20To je zadesilo Jeruzalem i Judu zbog gnjeva Jahvina; Jahve ih
   napokon i odbaci ispred lica svoga. Sidkija se pobuni protiv
   babilonskog kralja.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Devete godine njegova kraljevanja, desetoga dana desetoga mjeseca,
   krenu sam babilonski kralj Nabukodonozor sa svom svojom vojskom na
   Jeruzalem. Utabori se pred gradom i opasa ga opkopom.

   ^2Grad osta opkoljen do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja.

   ^3Devetoga dana èetvrtoga mjeseca, kad je u gradu zavladala takva glad
   da priprosti puk nije imao ni kruha,

   ^4neprijatelj provali u grad. Tada kralj i svi ratnici pobjego?e noæu
   kroz vrata izmeðu dva zida nad Kraljevim vrtom - Kaldejci bijahu
   opkolili grad - i krenu?e putem prema Arabi.

   ^5Kaldejske èete nagnu?e u potjeru za kraljem i sustigo?e ga na
   Jerihonskim poljanama, a sva se njegova vojska razbje?ala.

   ^6Kaldejci uhvati?e kralja i odvedo?e ga u Riblu pred kralja
   babilonskog, koji mu izreèe presudu.

   ^7Sidkijine sinove pokla pred njegovim oèima, Sidkiji iskopa oèi, okova
   ga verigama i odvede u Babilon.

   ^8Sedmoga dana petoga mjeseca - devetnaeste godine kraljevanja
   Nabukodonozora, kralja babilonskog - uðe u Jeruzalem Nebuzaradan,
   zapovjednik kraljeve tjelesne stra?e i èasnik babilonskog kralja.

   ^9On zapali Dom Jahvin, kraljevski dvor i sve kuæe u Jeruzalemu.

   ^10Kaldejske èete, pod zapovjednikom kraljevske tjelesne stra?e,
   razori?e zidine koje su okru?ivale Jeruzalem.

   ^11Nebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne stra?e, odvede u
   su?anjstvo ostatak naroda koji bija?e ostao u gradu, a tako i prebjege
   babilonskom kralju i ostalu svjetinu.

   ^12Neke od malih ljudi ostavi zapovjednik u zemlji kao vinogradare i
   ratare.

   ^13Kaldejci razbi?e tuèane stupove u Domu Jahvinu, podno?ja i mjedeno
   more koji su bili u Domu Jahvinu i tuè odnije?e u Babilon.

   ^14Uze?e i lonce, lopate, no?eve, posudice i uopæe sav tuèani pribor
   koji se upotrebljavao za bogoslu?ja.

   ^15Zapovjednik uze i kadionice i ?kropionice, uopæe sve ?to bija?e od
   zlata i srebra,

   ^16dva stupa, jedno more i podno?ja, ?to je Salomon dao izraditi za Dom
   Jahvin. Nije moguæe procijeniti koliko je tuèa bilo u svim tim
   predmetima.

   ^17Prvi stup bija?e visok osamnaest lakata, imao je glavicu od tuèa,
   visoku pet lakata; obvija?e je oplet i mogranji, sve od tuèa. Takav je
   bio i drugi stup.

   ^18Zapovjednik stra?e odveo je sveæenièkog poglavara Seraju, drugog
   sveæenika, Sefaniju, i tri èuvara praga.

   ^19Iz grada je odveo jednog dvoranina, vojnièkog zapovjednika, pet
   ljudi iz kraljeve pratnje koji se zateko?e u gradu, pisara zapovjednika
   vojske koji je novaèio puk i ?ezdeset puèana koji se takoðer zateko?e u
   gradu.

   ^20Zapovjednik kraljevske tjelesne stra?e Nebuzaradan odvede ih pred
   kralja babilonskoga u Riblu.

   ^21I kralj babilonski zapovjedi da ih pogube u Ribli, u zemlji
   hamatskoj. Tako su judejski narod odveli s njegove rodne grude.

   ^22Narodu ?to je ostao u zemlji judejskoj i ?to ga je ostavio
   babilonski kralj Nabukodonozor - postavio je ovaj za upravitelja
   Gedaliju, sina Ahikamova, unuka ?afanova.

   ^23Svi vojni zapovjednici i njihovi ljudi sazna?e da je babilonski
   kralj postavio zemlji za namjesnika Gedaliju i doðo?e pred njega u
   Mispu: Netanijin sin Ji?mael; Kareahov sin Johanan; sin Tanhumeta iz
   Netofe, Seraja; Maakatijev sin Jaazanija - oni i svi njihovi ljudi.

   ^24Gedalija se zakle njima i njihovim ljudima i reèe: "Ne bojte se
   slu?iti Kaldejcima; ostanite u zemlji, budite podlo?ni babilonskom
   kralju i bit æe vam dobro."

   ^25Ali sedmoga mjeseca Ji?mael, sin Netanijin, unuk Eli?amin, koji
   bija?e kraljevskog roda, i jo? deset ljudi s njim ubi?e Gedaliju te on
   umrije kao i svi Judejci i Kaldejci koji bijahu s njim u Mispi.

   ^26Tada sav narod, od maloga do velikog, i svi zapovjednici èeta
   ustado?e i odo?e u Egipat jer se bojahu Kaldejaca.

   ^27Trideset i sedme godine otkako je zasu?njen judejski kralj Jojakin,
   dvadeset i sedmog dana dvanaestoga mjeseca, babilonski kralj Evil
   Merodak u prvoj godini svoje vladavine pomilova judejskog kralja
   Jojakina i pusti ga iz tamnice.

   ^28Ljubezno je s njime razgovarao i stolicu mu postavio vi?e nego
   ostalim kraljevima koji bijahu s njim u Babilonu.

   ^29Jojakin je odlo?io svoje tamnièke haljine i jeo s kraljem za istim
   stolom svega svoga vijeka.

   ^30Do kraja njegova ?ivota babilonski mu je kralj trajno, iz dana u
   dan, davao uzdr?avanje.
     __________________________________________________________________

1 Chronicles
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Adam, ?et, Eno?,

   ^2Kenan, Mahalalel, Jared,

   ^3Henok, Metu?alah, Lamek,

   ^4Noa, ?em, Ham i Jafet.

   ^5Sinovi Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Me?ek i Tiras.

   ^6Gomerovi sinovi: A?kenaz, Rifat i Togarma.

   ^7Javanovi sinovi: Eli?a, Tar?i?, Kitijci i Dodanci.

   ^8Hamovi sinovi: Ku?, Misrajim, Put i Kanaan.

   ^9Ku?evi sinovi: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka; Ramini sinovi:
   ?eba i Dedan.

   ^10Ku?u se rodi Nimrod, koji bija?e prvi vlastodr?ac na zemlji.

   ^11Od Misrajima potekli su Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Neftuhijci,

   ^12Patru?ani i Kasluhijci, od kojih su potekli Filistejci i Kaftorci.

   ^13Kanaan rodi Sidona, svog prvenca, i Heta,

   ^14i Jebusejce, Amorejce, Girga?ane,

   ^15Hivijce, Arkijce, Sinijce,

   ^16Arvadijce, Semarijce i Hamatijce.

   ^17?emovi sinovi: Elam, A?ur, Arpak?ad, Lud i Aram. Aramovi sinovi: Us,
   Hul, Geter i Me?ek.

   ^18Arpak?adu se rodi ?elah, ?elahu se rodi Eber.

   ^19Eberu se rodi?e dva sina: jednom bje?e ime Peleg, jer se za njegova
   doba razdijelila zemlja. Njegovu je bratu bilo ime Joktan.

   ^20Od Joktana se rodi?e Almodad, ?elef, Hasarmavet, Jerah,

   ^21Hadoram, Uzal, Dikla,

   ^22Obal, Abimael, ?eba,

   ^23Ofir, Havila i Jobab. Svi su to sinovi Joktanovi.

   ^24?em, Arpak?ad, ?alah,

   ^25Eber, Peleg, Rau,

   ^26Serug, Nahor, Tarah,

   ^27Abram, to jest Abraham.

   ^28Abrahamovi sinovi: Izak i Ji?mael.

   ^29Ovo je njihovo rodoslovlje: Ji?maelov prvenac Nebajot, zatim Kedar,
   Adbeel, Mibsam,

   ^30Mi?ma, Duma, Masa, Hadad, Tema,

   ^31Jetur, Nafi? i Kedma. To su Ji?maelovi sinovi.

   ^32Sinovi Keture, Abrahamove inoèe: ona rodi Zimrana, Jok?ana, Medana,
   Midjana, Ji?baka i ?uaha. Sinovi Jok?anovi jesu: ?eba i Dedan.

   ^33Midjanovi su sinovi bili: Efa, Efer, Henok, Abida i Eldaa. Svi su
   oni bili Keturini sinovi.

   ^34Abrahamu se rodi Izak; Izakovi su sinovi bili: Ezav i Izrael.

   ^35Ezavovi su sinovi bili: Elifaz, Reuel, Jeu?, Jalam i Korah.

   ^36Elifazovi su sinovi bili: Teman, Omar, Sefi, Gatan, Kenaz, Timna i
   Amalek.

   ^37Reuelovi su sinovi bili: Nahat, Zerah, ?ama i Miza.

   ^38Seirovi su sinovi bili: Lotan, ?obal, Sibeon, Ana, Di?on, Eser i
   Di?an.

   ^39Lotanovi su sinovi bili: Hori i Homam; Lotanova je sestra bila
   Timna.

   ^40?obalovi su sinovi bili: Alvan, Manahat, Ebal, ?efi i Onam.
   Sibeonovi su sinovi bili: Aja i Ana.

   ^41Anin je sin bio Di?on, a Di?onovi su sinovi bili: Hamram, E?ban,
   Jitran i Keran.

   ^42Eserovi su sinovi bili: Bilhan, Zaavan i Jaakan. Di?onovi su sinovi
   bili Us i Aran.

   ^43Evo kraljeva koji su kraljevali u zemlji edomskoj prije nego je
   zavladao kralj sinova Izraelovih: Bela, sin Beorov; gradu mu je bilo
   ime Dinhaba.

   ^44Kad je umro Bela, na njegovo se mjesto zakraljio Jobab, sin Zareha
   iz Bosre.

   ^45Kad je umro Jobab, zakraljio se na njegovo mjesto Hu?am iz temanske
   zemlje.

   ^46Kad je umro Hu?am, zakraljio se na njegovo mjesto Bedadov sin Hadad,
   koji je potukao Midjance na Moapskom polju; gradu mu je bilo ime Avit.

   ^47Kad je umro Hadad, zakraljio se na njegovo mjesto Samla iz Masreke.

   ^48Kad je umro Samla, zakraljio se na njegovo mjesto ?aul iz Rehobota
   na Rijeci.

   ^49Kad umrije ?aul, zavlada Baal Hanan, Akborov sin.

   ^50Kad je umro Baal Hanan, zavladao je Hadad; gradu mu je bilo ime Pai.
   ?ena mu se zvala Mehetabela. Bila je kæi Matredova iz Me Zahaba.

   ^51Kad je umro Hadad, nastali su knezovi u Edomu: knez Timna, knez
   Alva, knez Jetet,

   ^52knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon,

   ^53knez Kenaz, knez Teman, knez Mibsar,

   ^54knez Magdiel i knez Iram. To su bili knezovi edomski.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Evo Izraelovih sinova: Ruben, ?imun, Levi, Juda, Jisakar i Zebulun,

   ^2Dan, Josip i Benjamin, Naftali, Gad i A?er.

   ^3Judini sinovi: Er, Onan i ?ela. Ta mu je tri rodila Kanaanka, ?uina
   kæi. Ali Er, Judin prvenac, bija?e nevaljao u Jahvinim oèima i Jahve ga
   pogubi.

   ^4Njegova nevjesta Tamara rodi mu Peresa i Zeraha. U svemu je bilo pet
   Judinih sinova.

   ^5Peresovi su sinovi bili: Hesron i Hamul.

   ^6Zerahovi su sinovi bili: Zimri, Etan, Heman, Kalkol i Dara; u svemu
   pet.

   ^7Karmijevi su sinovi bili: Akar, koji je nanio zlo Izraelu prekr?iv?i
   kletvu.

   ^8A sinovi Etanovi: Azarja.

   ^9Hesronovi sinovi koji mu se rodi?e bijahu: Jerahmeel, Ram i Kelubaj.

   ^10Ram rodi Aminadaba, a Aminadab rodi Nah?ona, kneza Judinih sinova.

   ^11Nah?on rodi Salmu, Salma rodi Boaza.

   ^12Boaz rodi Obeda, Obed rodi Ji?aja.

   ^13Ji?aj rodi prvenca Eliaba, drugog Abinadaba, treæeg ?imu,

   ^14èetvrtog Netanela, petog Radaja,

   ^15?estog Osema, sedmoga Davida.

   ^16Sestre im: Sarviju i Abigajilu. Sarvijini su sinovi bili: Abi?aj,
   Joab, Asahel, trojica.

   ^17Abigajila je rodila Amasu, Amasin je otac bio Ji?maelac Jeter.

   ^18Hesronov sin Kaleb imao je sa ?enom Azubom i s Jeriotom sinove, a
   sinovi su mu bili: Je?er, ?obab i Ardon.

   ^19Kad je umrla Azuba, uze Kaleb za ?enu Efratu i ona mu rodi Hura.

   ^20Hur rodi Urija, a Uri rodi Besalelu.

   ^21Potom Hesron uze kæer Makira, oca Gileadova; uzeo ju je za ?enu kad
   mu je bilo ?ezdeset godina i ona mu rodi Seguba.

   ^22Segub rodi Jaira, koji je imao dvadeset i tri grada u gileadskoj
   zemlji.

   ^23Ali su Ge?urci i Aramejci osvojili od njih Jairova Sela, Kenat sa
   selima, ?ezdeset gradova. To su sve osvojili sinovi Makira, oca
   Gileadova.

   ^24Kad je umro Hesron u Kaleb Efrati, Hesronova ?ena Abija rodi mu
   A?hura, oca Tekoina.

   ^25Sinovi Jerahmeela, Hesronova prvenca, bili su: prvenac Ram, pa Buna,
   Oren, Osem i Ahija.

   ^26Jerahmeel je imao i drugu ?enu, zvala se Atara, koja je bila Onamova
   majka.

   ^27Sinovi Rama, Jerahmeelova prvenca, bili su Maas, Jamin i Eker.

   ^28Onamovi su sinovi bili: ?amaj i Jada; ?amajevi sinovi: Nadab i
   Abi?ur.

   ^29Abi?urova se ?ena zvala Abihajla, koja mu rodi Ahbana i Molida.

   ^30Nadabovi su sinovi bili: Seled i Afajim, ali je Seled umro bez
   djece.

   ^31Sinovi su Afajimovi bili: Ji?i; Ji?ijevi sinovi: ?e?an; ?e?anov sin
   Ahlaj.

   ^32Sinovi Jade, brata ?amajeva, bili su: Jeter i Jonatan; ali je Jeter
   umro bez djece.

   ^33Jonatanovi su sinovi bili: Pelet i Zaza. To su bili Jerahmeelovi
   sinovi.

   ^34?e?an nije imao sinova, nego kæeri; ali je ?e?an imao slugu
   Egipæanina po imenu Jarhu.

   ^35Zato je ?e?an dao kæer sluzi Jarhi za ?enu i ona mu rodi Ataja.

   ^36Ataj rodi Natana, Natan rodi Zabada.

   ^37Zabad rodi Eflala, Eflal rodi Obeda;

   ^38Obed rodi Jehua, Jehu rodi Azarju,

   ^39Azarja rodi Helesa, Heles rodi Elasu;

   ^40Elasa rodi Sismaja, Sismaj rodi ?aluma,

   ^41?alum rodi Jekamju, Jekamja rodi Eli?amu.

   ^42Sinovi Kaleba, Jerahmeelova brata, bili su: njegov prvenac Me?a,
   otac Zifov; sinovi oca Mare?e bili su: Hebron.

   ^43Hebronovi sinovi Korah, Tapuah, Rekem i ?ema.

   ^44?ema rodi Rahama, oca Jorkoamova, a Rekem rodi ?amaja.

   ^45?amajev je sin bio Maon, a Maon je bio otac Bet-Sarov.

   ^46Efa, Kalebova inoèa, rodila je Harana, Mosu i Gazeza; Haran je rodio
   Gazeza.

   ^47Johdajevi su sinovi bili: Regem, Jotam, Ge?an, Felet, Efa i ?aaf.

   ^48Maaka, Kalebova inoèa, rodila je ?ebera i Tirhanu.

   ^49Rodila je ?aafa, oca Madmanina, ?evu, oca Makbenina, i oca Gibina; a
   Kalebova je kæi bila Aksa.

   ^50To su bili sinovi Kalebovi. A sinovi Hura, Efratina prvenca: ?obal,
   otac Kirjat Jearimov,

   ^51Salma, otac Betlehemov, i Haref, otac Bet-Gaderov.

   ^52A sinovi ?obala, oca Kirjat Jearimova: Reaja, polovica Manahaæana.

   ^53Kirjatjearimske su porodice bile: Jitrani, Puæani, ?umaæani i
   Mi?rani; od njih su potekli Soraæani i E?taoljani.

   ^54Salmini su sinovi: Betlehem, Netofaæani, Atrot, Bet Joab i polovina
   Manahaæana, Saraæani.

   ^55Knji?evnièke obitelji koje su ?ivjele u Jabesu bile su: Tiraæani,
   Simeaæani, Sukaæani. To su Kinejci koji su potekli od Hamata, oca
   Rekabova doma.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Ovo su Davidovi sinovi koji mu se rodi?e u Hebronu: prvenac Amnon od
   Jizreelke Ahinoame, drugi Daniel od Karmelke Abigajle,

   ^2treæi Ab?alom, sin Maake, kæeri Talmaja, ge?urskoga kralja, èetvrti
   Adonija, sin Hagitin,

   ^3peti ?efatja od Abitale, ?esti Jitream od njegove ?ene Egle.

   ^4?est mu se sinova rodilo u Hebronu, gdje je kraljevao sedam godina i
   ?est mjeseci; a trideset je i tri godine kraljevao u Jeruzalemu.

   ^5Ovi mu se sinovi rodi?e u Jeruzalemu: ?imeja, ?obab, Natan i Salomon;
   èetiri od Bat-?ebe, kæeri Amielove.

   ^6Jibhar, Eli?ama, Elifalet,

   ^7Nogah, Nefeg, Jafija,

   ^8Eli?ama, Elijada, Elifelet: devet.

   ^9Sve Davidovi sinovi osim inoèkih sinova i njihove sestre Tamare.

   ^10Salomonov je sin bio Roboam, njegov sin Abija, njegov sin Asa,
   njegov sin Jo?afat,

   ^11njegov sin Joram, njegov sin Ahazja, njegov sin Joa?,

   ^12njegov sin Amasja, njegov sin Azarja, njegov sin Jotam,

   ^13njegov sin Ahaz, njegov sin Ezekija, njegov sin Mana?e,

   ^14njegov sin Amon, njegov sin Jo?ija.

   ^15Jo?ijini su sinovi bili: prvenac Johanan, drugi Jojakim, treæi
   Sidkija, èetvrti ?alum.

   ^16Jojakimovi su sinovi bili: Jekonija, njegov sin, i Sidkija, njegov
   sin.

   ^17Sinovi su?nja Jekonje bili su ?ealtiel, njegov sin,

   ^18Malkiram, Pedaja, ?enasar, Jekamja, Jo?ama i Nebadja.

   ^19Pedajini su sinovi bili: Zerubabel i ?imej; Zerubabelovi sinovi:
   Me?ulam i Hananija, i sestra im ?elomita.

   ^20Ha?uba, Ohel, Berekja, Hasadja i Ju?ab-Hesed, njih petorica.

   ^21Hananijini su sinovi bili: Pelatja i Ji?aja, Refajini sinovi,
   Arnanov sin, Obadjin sin, ?ekanijin sin.

   ^22?ekanijini su sinovi bili: ?emaja, a ?emajini su sinovi bili: Hatu?,
   Jigal, Barijah, Nearja i ?afat, ?estorica.

   ^23Nearjini su sinovi bili Elijoenaj, Ezekija i Azrikam, trojica.

   ^24Elijoenajevi su sinovi bili Hodavja, Elija?ib, Felaja, Akub,
   Johanan, Delaja i Anani, sedmorica.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Judini su sinovi bili: Peres, Hesron, Karmi, Hur i ?obal.

   ^2?obalov sin Reaja rodi Jahata, a Jahat rodi Ahumaja i Lahada. To su
   soratski rodovi.

   ^3Ovo su sinovi od oca Etama: Jizreel, Ji?ma i Jidba?, a njihovoj je
   sestri bilo ime Haslelponija.

   ^4Fenuel je bio otac Gedoru, a Ezer je bio Hu?in otac. To su bili
   sinovi Hura, prvenca Efrate, oca Betlehema.

   ^5A otac Tekoe A?hur imao je dvije ?ene, Helu i Naaru.

   ^6Naara mu je rodila Ahuzama, Hefera, Temnance i Aha?tarce. To su
   Naarini sinovi.

   ^7Helini su sinovi bili: Seret, Sohar i Etnan.

   ^8Kos rodi Anuba i Hasobebu i porodice Harumova sina Aharhela.

   ^9Jabes je bio izvrsniji meðu braæom i mati mu je nadjela ime Jabes
   govoreæi: "Rodila sam ga s bolom."

   ^10Jabes je prizvao Izraelova Boga govoreæi: "Ako me odista
   blagoslivlja?, ra?iri moje podruèje, neka bude tvoja ruka uza me i
   saèuvaj me oda zla, tako da se ne muèim!" Ispuni mu Bog za ?to ga je
   molio.

   ^11?uhin brat Kelub rodi Mehira; on je bio E?tonov otac.

   ^12Od E?tona poteèe Bet Rafa, Paseah i Tehina, otac Ir Naha?a. To su
   Rekini ljudi.

   ^13A Kenazovi su sinovi bili: Otniel i Seraja. Otnielovi sinovi: Hatat
   i Meonotaj.

   ^14Meonotaj rodi Ofru; ?eraja rodi Joaba, oca onih ?to ?ive u Dolini
   rukotvoraca, jer bijahu rukotvorci.

   ^15Sinovi Jefuneova sina Kaleba bili su: Ir, Ela i Naam; Elin je sin
   bio Kenaz.

   ^16Jehalelelovi su sinovi bili Zif, Zifa, Tirja i Asrael.

   ^17Ezrini sinovi: Jeter, Mered, Efer i Jalon; Jeter rodi Mirjamu,
   ?amaja i Ji?boha, E?temoina oca.

   ^18Njegova ?ena Judejka rodila je Jereda, Gedorova oca, Hebera, Sokova
   oca, i Jekutiela, Zanoahova oca. To su bili sinovi Bitje, faraonove
   kæeri koju je za ?enu uzeo Mered.

   ^19Sinovi Hodijine ?ene, sestre Nahama, Keilina oca, bili su: ?imun,
   otac Jomama Garmijca, i E?temoa Maakaæanin.

   ^20?imunovi su sinovi bili: Amnon, Rina, Ben-Hanan i Tilon. I?ijevi
   sinovi: Zohet i Ben-Zohet.

   ^21Sinovi Judina sina ?ele bili su: Er, Lekin otac, Lada, Mare?in otac,
   i obitelji platnarske kuæe u Bet A?beji;

   ^22Jokim i ljudi iz Kozebe Joa? i Saraf, koji su vladali nad Moabom i
   vratili se u Betlehem. Ali su to stari dogaðaji.

   ^23To su bili lonèari koji su ?ivjeli u Netajimu i u Gederi kod kralja
   i bili su ondje zaposleni u njega.

   ^24?imunovi su sinovi bili Nemuel, Jamin, Jarib, Zerah i ?aul.

   ^25Njegov je sin bio ?alum, a njegov je sin Mibsam, njegov sin Mi?ma.

   ^26Mi?mini su sinovi bili: Hamuel, sin mu, i njegov sin Zakur i njegov
   sin ?imej.

   ^27?imej je imao ?esnaest sinova i ?est kæeri; njegova braæa nisu imala
   mnogo sinova, i sve njihove porodice nije bilo tako mnogo kao Judinih
   sinova.

   ^28?ivjeli su u Beer ?ebi, Moladi i Hasar ?ualu,

   ^29u Bilhi, u Esemu, u Toladu,

   ^30u Betuelu, u Hormi, u Siklagu,

   ^31u Bet Markabotu, u Hasar Susimu, u Bet Biriju i u ?aarajimu. To su
   bili njihovi gradovi do Davidova kraljevanja.

   ^32A njihova su naselja bila: Etam i Ajin, Rimon, Token i A?an, pet
   gradova.

   ^33I sva njihova naselja ?to su bila oko tih gradova do Baala. To su
   bili njihovi stanovi i njihovi plemenski popisi.

   ^34Me?obad, Jamlek i Amasjin sin Jo?a,

   ^35Joel i Jehu, sin Jo?ibje, sina Serajina, sina Asielova,

   ^36Elijoenaj, Jaakoba, Je?ohaja, Asaja, Adiel, Jesimiel i Benaja,

   ^37Ziza, sin ?ifija, sina Alonova, sina Jedajeva, sina ?imrijeva, sina
   ?emajina.

   ^38Ti su imenovani bili starje?ine svojim rodovima i njihove su se
   porodice veoma umno?ile.

   ^39Zato su oti?li do mjesta kako se ide u Gedor do istoène strane
   doline da tra?e pa?u stoci.

   ^40Na?li su obilatu i dobru pa?u i prostranu, sigurnu i mirnu zemlju.
   Buduæi da su ondje prije ?ivjeli Hamovi potomci,

   ^41?imunovci, poimence popisani, navali?e za vremena judejskoga kralja
   Ezekije te razbi?e njihove ?atore i njihove zaklone koji se naðo?e
   ondje. Baci?e na njih kletvu, koja traje do dana?njega dana, i
   nastani?e se na njihovo mjesto jer su ondje bili pa?njaci za njihovu
   stoku.

   ^42Onda su neki meðu onima ?to su pripadali ?imunovim sinovima, njih
   pet stotina, izbili na planinu Seir, na èelu s Felatjom, Nearjom,
   Refajom i Uzielom, I?ijevim sinovima.

   ^43Oni pobi?e ostatak koji se spasio izmeðu Amaleèana i naseli?e se
   ondje do dana?njega dana.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Sinovi Izraelova prvenca Rubena. On je doista bio prvenac; ali kad
   je oskvrnuo oèevu postelju, njegovo je pravo prvorodstva bilo dano
   sinovima Izraelova sina Josipa, ali im nije bilo upisano u rodovnik,

   ^2jer je Juda nadvladao meðu braæom, a od njega se rodio knez. Ipak je
   pravo prvorodstva pripalo Josipu.

   ^3Sinovi Izraelova prvenca Rubena bili su Henok, Falu, Hesron i Karmi.

   ^4Joelovi sinovi: njegov sin ?emaja, njegov sin Gog, njegov sin ?imej,

   ^5njegov sin Mika, njegov sin Reaja, njegov sin Baal,

   ^6njegov sin Beera, koga je odveo u su?anjstvo asirski kralj Tiglat
   Pileser; on je bio poglavar Rubenova plemena.

   ^7Njegovoj braæi, po obiteljima, kad su se zapisali u plemenski
   rodovnik po nara?tajima, bio je poglavar Jeiel, Zaharija,

   ^8Bela, sin Azazov, sin ?emin, sin Joelov. On je ?ivio u Aroeru i do
   Neba i Baal Meona.

   ^9Prema istoku njegova se zemlja prostirala do ulaza u pustinju, od
   rijeke Eufrata, jer mu se stoka umno?ila u gileadskoj zemlji.

   ^10Za ?aulovih vremena vojevali su s Hagrijcima koji su izginuli od
   njihove ruke; tako su se naselili u njihove ?atore po svemu istoènom
   podruèju od Gileada.

   ^11Gadovi su sinovi ?ivjeli blizu njih u ba?anskoj zemlji do Salke.

   ^12Poglavar je bio Joel, a drugi ?afan, pa Janaj i ?afat u Ba?anu.

   ^13Njihova su braæa po svojim rodovima bila: Mihael, Me?ulam, ?eba,
   Joraj, Jakan, Zija, Eber, sedmorica.

   ^14To su bili sinovi Abihajila, sina Hurija, sina Jaroaha, sina
   Gileada, sina Mihaela, sina Je?i?aja, sina Jahdona, sina Buza.

   ^15Ahi, sin Abdiela, Gunijeva sina, bio je poglavar njihova roda.

   ^16?ivjeli su u Gileadu i u njihovim zaseocima te po svim ?aronskim
   pa?njacima do njihovih krajeva.

   ^17Svi su bili zapisani u plemenski rodovnik za vremena judejskoga
   kralja Jotama i za vremena izraelskoga kralja Jeroboama.

   ^18Rubenovih i Gadovih sinova, i polovine Mana?eova plemena, hrabrih
   junaka koji su nosili ?tit i maè te zapinjali luk i bili vje?ti boju,
   bija?e èetrdeset tisuæa sedam stotina i ?ezdeset vojnika.

   ^19Ratovali su protiv Hagrijaca, Iturejaca, Nafi?ejaca i Nodabejaca.

   ^20U boju su zavapili k Bogu i on ih je usli?ao jer su se pouzdali u
   nj: potpomognuti su protiv neprijatelja te su im predani u ruke
   Hagrijci sa svim njihovim saveznicima.

   ^21Zaplijenili su njihovu stoku - pedeset tisuæa deva, dvije stotine i
   pedeset tisuæa ovaca i koza i dvije tisuæe magaraca - i odveli u
   ropstvo sto tisuæa ljudi.

   ^22Pobijenih je mnogo palo, jer je taj boj bio od Boga; onda se
   naseli?e na njihovo mjesto do su?anjstva.

   ^23Sinovi polovine Mana?eova plemena nastanili su se u toj zemlji od
   Ba?ana do Baal Hermona i ?enira i do Hermonske gore. I bijahu se
   umno?ili.

   ^24Ovo su bili poglavari njihovih rodova: Efer, Ji?i, Eliel, Azriel,
   Jeremija, Hodavja i Jahdiel, hrabri junaci i ugledni mu?evi: poglavari
   u svojim rodovima.

   ^25Ali kad su se iznevjerili Bogu svojih otaca i odali se preljubu s
   bogovima naroda one zemlje koje je Bog iskorijenio pred njima,

   ^26probudio je Izraelov Bog neprijateljstvo asirskoga kralja Pula i
   neprijateljstvo asirskoga kralja Tiglat Pilesera. Oni su odveli u
   su?anjstvo Rubenovo i Gadovo pleme i polovinu Mana?eova plemena. Doveli
   su ih u Helah, Habor i Haru i na Gozansku rijeku do dana?njega dana.

   ^27Levijevi su sinovi bili Ger?om, Kehat i Merari.

   ^28Kehatovi sinovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel.

   ^29Amramovi sinovi: Aron, Mojsije i Mirjama. Aronovi sinovi: Nabad i
   Abihu, Eleazar i Itamar.

   ^30Eleazar rodi Pinhasa, Pinhas rodi Abi?uu;

   ^31Abi?ua rodi Bukija, Buki rodi Uziju;

   ^32Uzija rodi Zerahju; Zerahja rodi Merajota.

   ^33Merajot rodi Amarju; Amarja rodi Ahituba;

   ^34Ahitub rodi Sadoka; Sadok rodi Ahimaasa;

   ^35Ahimaas rodi Azarju, Azarja rodi Johanana;

   ^36Johanan rodi Azarju, koji je bio sveæenik u Hramu ?to ga je sagradio
   Salomon u Jeruzalemu.

   ^37Azarja rodi Amarju; Amarja rodi Ahituba;

   ^38Ahitub rodi Sadoka, Sadok rodi ?aluma;

   ^39?alum rodi Hilkiju, Hilkija rodi Azarju;

   ^40Azarja rodi Seraju; Seraja rodi Josadaka.

   ^41Josadak je oti?ao kad je Jahve odveo u su?anjstvo Judu i Jeruzalem
   Nabukodonozorovom rukom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Levijevi su sinovi bili Ger?om, Kehat i Merari.

   ^2Evo imena Ger?omovih sinova: Libni i ?imej.

   ^3Kehatovi su sinovi bili: Amram, Jishar, Hebron i Uziel.

   ^4Merarijevi sinovi: Mahli i Mu?i. Ovo su rodovi Levijevaca po svojim
   ocima.

   ^5Od Ger?oma: sin mu Libni, njegov sin Jahat, njegov sin Zima,

   ^6njegov sin Joah, njegov sin Ido, njegov sin Zerah, njegov sin
   Jeatraj.

   ^7Kehatovi sinovi: sin mu Aminadab, njegov sin Korah, njegov sin Asir,

   ^8njegov sin Elkana, njegov sin Ebjasaf, njegov sin Asir;

   ^9njegov sin Tahat, njegov sin Uriel, njegov sin Uzija, njegov sin
   ?aul.

   ^10Elkanini sinovi: Amasaj i Ahimot;

   ^11njegov sin Elkana, njegov sin Sufaj, njegov sin Nahat;

   ^12njegov sin Eliab, njegov sin Jeroham, njegov sin Elkana. Elkanini
   sinovi:

   ^13Samuel, njegov prvenac, drugi Abija.

   ^14Merarijevi sinovi: Mahli, njegov sin Libni, njegov sin ?imej, njegov
   sin Uza,

   ^15njegov sin ?ima, njegov sin Hagija, njegov sin Asaja.

   ^16Ovo su oni koje je postavio David da se brinu za pjevanje u Domu
   Jahvinu kad je Kovèeg ondje na?ao svoje poèivali?te;

   ^17oni koji su slu?ili pred Prebivali?tem, ?atorom sastanka, pjevajuæi,
   dok nije Salomon sagradio Dom Jahvin u Jeruzalemu i koji su obavljali
   slu?bu po propisanom redoslijedu.

   ^18Evo onih ?to su obavljali slu?bu i njihovih sinova: od Kehatovih
   sinova: pjevaè Heman, sin Joela, sina Samuela,

   ^19sina Elkane, sina Jerohama, sina Eliela, sina Toaha,

   ^20sina Sifa, sina Elkane, sina Mahata, sina Amasaja,

   ^21sina Elkane, sina Joela, sina Azarje, sina Sefanije,

   ^22sina Tahata, sina Asira, sina Abjasafa, sina Koraha,

   ^23sina Jishara, sina Kehata, sina Levija, sina Izraelova.

   ^24Brat mu Asaf stajao je s desne strane; Asaf je bio sin Berekje, sina
   ?ime,

   ^25sina Mihaela, sina Baaseja, sina Malkije,

   ^26sina Etnija, sina Zeraha, sina Adaje,

   ^27sina Etana, sina Zime, sina ?imeja,

   ^28sina Jahata, sina Ger?oma, sina Levijeva.

   ^29Merarijevi sinovi, njihova braæa, stajala su mu s lijeve strane:
   Etan, sin Ku?ija, sina Abdija, sina Maluka,

   ^30sina Ha?abje, sina Amasje, sina Hilkije,

   ^31sina Amsija, sina Banija, sina ?omera,

   ^32sina Mahlija, sina Mu?ija, sina Merarija, sina Levijeva.

   ^33Njihova braæa leviti bili su postavljeni za svu slu?bu u svetom
   Prebivali?tu, u Domu Bo?jem.

   ^34Aron i njegovi sinovi prinosili su kad na ?rtveniku za paljenice i
   na kadionom ?rtveniku, obavljajuæi sav posao u Svetinji nad svetinjama
   i izvr?ujuæi obred pomirenja nad Izraelom, prema svemu ?to je
   zapovjedio Bo?ji sluga Mojsije.

   ^35Ovo su Aronovi sinovi: sin mu Eleazar, njegov sin Pinhas, njegov sin
   Abi?ua,

   ^36njegov sin Buki, njegov sin Uzi, njegov sin Zerahja,

   ^37njegov sin Merajot, njegov sin Amarja, njegov sin Ahitub,

   ^38njegov sin Sadok, njegov sin Ahimaas.

   ^39Ovo su im boravi?ta po naseljima u njihovu podruèju: Aronovim
   sinovima od Kehatove obitelji - jer na njih je pao ?drijeb -

   ^40dali su Hebron u judejskoj zemlji s pa?njacima oko njega.

   ^41Gradsko polje i njegova sela dali su Jefuneovu sinu Kalebu.

   ^42Dali su, dakle, Aronovim sinovima gradove-utoèi?ta Hebron i Libnu s
   pa?njacima, Jatir i E?temou s pa?njacima,

   ^43Hilez s pa?njacima, Debir s pa?njacima,

   ^44A?an s pa?njacima i Bet ?eme? s pa?njacima.

   ^45Od Benjaminova plemena: Gebu s pa?njacima, Alemet s pa?njacima i
   Anatot s pa?njacima; dakle trinaest gradova po njihovim rodovima.

   ^46Ostalim Kehatovim sinovima prema plemenskim rodovima pripalo je
   ?drijebom deset gradova od polovine Mana?eova plemena.

   ^47Ger?omovim sinovima po njihovim rodovima pripalo je od Jisakarova
   plemena, od A?erova plemena, od Naftalijeva plemena i od Mana?eova
   plemena u Ba?anu trinaest gradova.

   ^48Merarijevim sinovima po njihovim rodovima pripalo je ?drijebom od
   Rubenova plemena, od Gadova plemena i od Zebulunova plemena dvanaest
   gradova.

   ^49Tako su Izraelovi sinovi dali levitima te gradove s pa?njacima.

   ^50Dali su ?drijebom od plemena Judinih sinova, od plemena ?imunovih
   sinova i od plemena Benjaminovih sinova te gradove koje su spomenuli
   poimence.

   ^51Onima koji su bili od rodova Kehatovih sinova te dobili ?drijebom
   gradove od Efrajimova plemena

   ^52dali su kao gradove-utoèi?ta ?ekem s pa?njacima u Efrajimovoj gori i
   Gezer s pa?njacima,

   ^53Jokmeam s pa?njacima, Bet Horon s pa?njacima,

   ^54Ajalon s pa?njacima i Gat-Rimon s pa?njacima.

   ^55Od polovine Mana?eova plemena dali su rodovima ostalih Kehatovih
   sinova: Aner s pa?njacima i Bileam s pa?njacima.

   ^56Ger?omovim sinovima dali su od rodova polovine Mana?eova plemena
   Golan u Ba?anu s pa?njacima i A?tarot s pa?njacima.

   ^57Od Jisakarova plemena Kede? s pa?njacima, Dobrat s pa?njacima,

   ^58Ramot s pa?njacima i Anem s pa?njacima.

   ^59Od A?erova plemena Ma?al s pa?njacima, Abdon s pa?njacima,

   ^60Hukok s pa?njacima i Rehob s pa?njacima.

   ^61Od Naftalijeva plemena Kede? u Galileji s pa?njacima, Hamon s
   pa?njacima i Kirjatajim s pa?njacima.

   ^62Ostalim Merarijevim sinovima dali su od Zebulunova plemena Rimon s
   pa?njacima i Tabor s pa?njacima.

   ^63S onu stranu Jordana, prema Jerihonu, na istoènoj strani Jordana,
   dali su im od Rubenova plemena Beser u pustinji s pa?njacima, Jahsu s
   pa?njacima,

   ^64Kedemot s pa?njacima i Mefaat s pa?njacima.

   ^65Od Gadova plemena Ramot u Gileadu s pa?njacima, Mahanajim s
   pa?njacima,

   ^66He?bon s pa?njacima i Jazer s pa?njacima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Jisakarovi su sinovi bili Tola i Fua, Ja?ub i ?imron, njih
   èetvorica.

   ^2Tolini sinovi: Uzi, Refaja, Jeriel, Jahmaj, Jibsam i Samuel, glavari
   obitelji od Tole, hrabri junaci svrstani po srodstvu; bilo ih je na
   broju za Davidova vremena dvadeset i dvije tisuæe i ?est stotina.

   ^3Uzijevi sinovi: Jizrahja; Jizrahjini sinovi: Mihael, Obadja, Joel i
   Ji?ija, u svemu pet glavara.

   ^4S njima je po obiteljima srodnih bilo u vojnim èetama za rat trideset
   i ?est tisuæa ljudi, jer su imali mnogo ?ena i sinova.

   ^5Njihove braæe po svim Jisakarovim rodovima, hrabrih junaka, bilo je
   svega osamdeset i sedam tisuæa i svi su bili popisani u plemenskim
   rodovnicima.

   ^6Benjaminovi sinovi: Bela, Beker i Jediael, njih trojica.

   ^7Belini sinovi: Esbon, Uzi, Uziel, Jerimot i Iri, pet obiteljskih
   glavara, hrabrih junaka; u plemenskom popisu bilo je zapisanih dvadeset
   dvije tisuæe i trideset èetiri.

   ^8Bekerovi sinovi: Zimra, Joa?, Eliezer, Elijoenaj, Omri, Jerimot,
   Abija, Anatot i Alamet, svi Bekerovi sinovi.

   ^9U plemenskom popisu po koljenima, po obiteljskim glavarima, hrabrih
   junaka, bilo je zapisano dvadeset tisuæa i dvije stotine.

   ^10Jediaelovi sinovi: Bilhan, Bilhanovi sinovi: Jeu?, Benjamin, Ahud,
   Kenaana, Zetan, Tar?i? i Ahi?ahar.

   ^11Svih Jediaelovih sinova po obiteljskim glavarima, hrabrih junaka,
   bilo je sedamnaest tisuæa i dvije stotine, sve za rat sposobnih.

   ^12?upim i Hupim. Sinovi Irovi: Hu?im; njegov sin Aher.

   ^13Naftalijevi sinovi: Jahasiel, Guni, Jeser i ?alum. Bilhini sinovi.

   ^14Mana?eovi sinovi: Asriel, koga je rodila Mana?eova inoèa Aramejka;
   ona je rodila i Makira, Gileadova oca.

   ^15Makir je o?enio Hupima i ?upima; sestra mu se zvala Maaka; ime
   drugome bilo je Selofhad, a Selofhad je imao kæeri.

   ^16Makirova ?ena Maaka rodila je sina, komu je nadjela ime Pere?. Bratu
   mu je dala ime ?are?, a njegovi su sinovi bili Ulam i Rakem.

   ^17Ulamovi sinovi: Bedan. To su sinovi Gileada, sina Makira, Mana?eova
   sina.

   ^18Njegova sestra Hamoleketa rodila je I?hoda, Abiezera i Mahlu.

   ^19?emidini su sinovi bili: Ahjan, ?ekem, Likhi i Aniam.

   ^20Efrajimovi sinovi: ?utelah, njegov sin Bered, njegov sin Tahat,
   njegov sin Elada, njegov sin Tahat,

   ^21njegov sin Zabad, njegov sin ?utelah, Ezer i Elad. Njih su ubili
   gatski graðani, roðeni u zemlji, jer su si?li da im otmu stoku.

   ^22Zato je njihov otac Efrajim tugovao dugo vremena, a braæa su mu
   odlazila da ga tje?e.

   ^23Onda je u?ao k svojoj ?eni i ona je zatrudnjela i rodila sina, a on
   mu nadjenu ime Berija, jer se nesreæa dogodila u njegovoj kuæi.

   ^24Kæi mu je bila ?eera, koja je sagradila Donji i Gornji Bet Horon i
   Uzen ?eeru.

   ^25Sin mu je bio Refah i Re?ef, njegov sin Telah, njegov sin Tahan,

   ^26njegov sin Ladan, njegov sin Amihud, njegov sin Eli?ama,

   ^27njegov sin Nun, njegov sin Jo?ua.

   ^28Njihov posjed i njihova naselja bili su Betel i njegova sela, s
   istoka Naaran, sa zapada Gazer i njegova sela, ?ekem i njegova sela do
   Gaze s njezinim selima.

   ^29U rukama Mana?eovih sinova bio je Bet ?ean sa svojim selima, Tanak
   sa svojim selima, Megido sa svojim selima, Dor sa svojim selima. U
   njima su ?ivjeli sinovi Izraelova sina Josipa.

   ^30A?erovi su sinovi bili: Jimna, Ji?va, Ji?vi i Berija, i njihova
   sestra Seraha.

   ^31Berijini sinovi: Heber i Malkiel; on je bio Birzajitov otac.

   ^32Heber postade otac Jafletu, ?omeru, Hotamu i njihovoj sestri ?ui.

   ^33Jafletovi su sinovi bili: Pasak, Bimhal i A?vat; to su bili
   Jafletovi sinovi.

   ^34A sinovi njegova brata ?omera: Rohga, Huba i Aram.

   ^35Sinovi njegova brata Helema: Sofah, Jimna, ?ele? i Amal.

   ^36Sofahovi sinovi: Suah, Harnefer, ?ual, Beri, Jimra,

   ^37Beser, Hod, ?ama, ?il?a, Jitran i Bera.

   ^38Jeterovi sinovi: Jefune, Fispa i Ara.

   ^39Ulini sinovi: Arah, Haniel i Risja.

   ^40Svi su oni bili A?erovi sinovi, obiteljski glavari, probrani hrabri
   junaci, glavari meðu knezovima; kad su bili popisani, bilo ih je
   dvadeset i ?est tisuæa ljudi u bojnim èetama.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Benjamin rodi prvenca Belu, drugog A?bela, treæeg Ahraba,

   ^2èetvrtog Nohu i petog Rafu.

   ^3Belini su sinovi bili: Adar, Gera, Ehudov otac,

   ^4Abi?ua, Naaman, Ahoah,

   ^5Gera, ?efufan i Huram.

   ^6Oni su bili Ehudovi sinovi i bili su obiteljski glavari onima koji su
   ?ivjeli u Gebi, odakle su ih odveli u su?anjstvo u Manahat;

   ^7Naaman, Ahija i Gera; on ih je vodio u su?anjstvo i rodio Uzu i
   Ahihuda.

   ^8?aharajim, po?to je otpustio ?ene Hu?imu i Baru, dobio je sinove u
   Moapskom polju:

   ^9sa svojom ?enom Hode?om imao je sinove Jobaba, Sibju, Me?u, Malkama,

   ^10Jeusa, Sakju i Mirmu; to su bili njegovi sinovi, obiteljski glavari.

   ^11S Hu?imom je rodio Abituba i Elpaala.

   ^12Elpaalovi su sinovi bili: Eber, Mi?am i ?amed; on je sagradio Ono i
   Lod s njihovim selima.

   ^13Zatim Berija i ?ema. Oni su bili obiteljski glavari onima koji su
   ?ivjeli u Ajalonu i istjerali su gatske stanovnike.

   ^14Njegov brat: ?e?ak. Jeremot,

   ^15Zabadja, Arad i Eder,

   ^16Mihael, Ji?pa i Joha bili su Berijini sinovi.

   ^17Zebadja, Me?ulam, Hizki, Haber,

   ^18Ji?meraj, Jizlia i Jobab bili su Elpaalovi sinovi.

   ^19Jakim, Zikri, Zabdi,

   ^20Elijoenaj, Siltaj, Eliel,

   ^21Adaja, Beraja i ?imrat bili su ?imijevi sinovi.

   ^22Ji?pan, Eber, Eliel,

   ^23Abdon, Zikri, Hanan,

   ^24Hananija, Elam, Antotija,

   ^25Jifdeja, Fenuel bili su ?e?akovi sinovi.

   ^26?am?eraj, ?eharja, Atalija,

   ^27Jaare?ja, Elija i Zikri bili su Jerohamovi sinovi.

   ^28To su bili glavari obitelji svrstanih po koljenima. ?ivjeli su u
   Jeruzalemu.

   ^29U Gibeonu su ?ivjeli: praotac Gibeon, èija se ?ena zvala Maaka.

   ^30Njegov je sin prvenac bio Abdon, pa Sur, Ki?, Baal, Nadab,

   ^31Gedor, Ahjo, Zaker,

   ^32i Miklot, koji je rodio ?imu; pa su i oni ?ivjeli kod svoje braæe u
   Jeruzalemu, sa svojom braæom.

   ^33Ner rodi Ki?a, a Ki? rodi ?aula, ?aul rodi Jonatana, Malki-?ua,
   Abinadaba, E?baala,

   ^34Jonatanov je sin bio Merib Baal; Merib Baal rodi Miku.

   ^35Mikini su sinovi bili: Piton, Melek, Tarea i Ahaz.

   ^36Ahaz rodi Joadu; Joada rodi Alemeta, Azmaveta i Zimrija; Zimri rodi
   Mosu.

   ^37Mosa rodi Biniju, èiji je sin bio Rafa, a njegov sin Elasa, njegov
   sin Asel.

   ^38Asel je imao ?est sinova, kojima su imena: Azrikam, njegov prvenac,
   Bokru, Ji?mael, ?earja, Obadja i Hanan; svi su oni bili Aselovi sinovi.

   ^39Sinovi njegova brata E?eka bili su: Ulam, prvenac mu, drugi Jehu?,
   treæi Elifelet.

   ^40Ulamovi su sinovi bili hrabri junaci koji su zapinjali luk i imali
   mnogo sinova i unuka, sto pedeset. Svi su oni bili od Benjaminovih
   sinova.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Svi su Izraelci bili upisani u plemenskim rodovnicima, a zapisani su
   i u Knjizi izraelskih kraljeva. A Judejci su zbog nevjere bili odvedeni
   u su?anjstvo u Babilon.

   ^2Prvi su stanovnici na svojem posjedu i u svojim gradovima bili
   Izraelci, sveæenici, leviti i netinci.

   ^3U Jeruzalemu su ?ivjeli ljudi od Judinih sinova, od Benjaminovih
   sinova, od Efrajimovih i Mana?eovih sinova, i to:

   ^4Utaj, sin Amihuda, sina Omrija, sina Imrija, sina Banija, od sinova
   Judina sina Peresa.

   ^5Od ?ilonaca: Asaja, prvenac, sa svojim sinovima.

   ^6Od Zarehovih sinova: Jeuel i njegova braæa, ?est stotina i devedeset.

   ^7Od Benjaminovih sinova Salu, sin Me?ulama, sina Hodavje, Hasenuina
   sina;

   ^8Ibneja, Jerohamov sin, i Ela, sin Uzije, Mokrijeva sina, i Me?ulam,
   sin ?efatje, sina Reuela, Ibnijina sina.

   ^9Imali su po svojim rodovima devet stotina pedeset i ?estero braæe.
   Svi su oni bili glavari, svaki svoga roda.

   ^10Od sveæenika: Jedaja, Jojarib i Jakin,

   ^11Azarja, sin Hilkije, sina Me?ulama, sina Sadoka, sina Merajota,
   Ahitubova sina, predstojnik Doma Bo?jeg.

   ^12Adaja, sin Jerohama, sina Pa?hura, Malkijina sina, Masaj, sin
   Adiela, sina Jahzere, sina Me?ulama, sina Me?ilemita, Imerova sina.

   ^13Njihove braæe, glava obitelji, boraca ?to su obavljali slu?bu u Domu
   Bo?jem, bilo je tisuæu sedam stotina i ?ezdeset.

   ^14Od levita ?emaja, sin Ha?uba, sin Azrikama, Ha?abjina sina, izmeðu
   Merarijevih sinova;

   ^15Bakbakar, Here?, Galal i Matanija, sin Mike, sina Zikrija, Asafova
   sina;

   ^16Obadja, sin ?emaje, sina Galala, Jedutunova sina, i Berekja, sin
   Ase, Elkanina sina, koji je ?ivio u Netofatskim selima.

   ^17Vratari: ?alum, Akub, Talmon i Ahiman, i njihova braæa; ?alum je bio
   poglavar,

   ^18i dosad je bio na kraljevskim vratima prema istoku. Oni su bili
   vratari po èetama levita.

   ^19?alum, sin Korea, sina Abjasafa, Korahova sina, sa svojom braæom
   Korahovcima iz njihove obitelji, bili su odgovorni za bogoslu?je; oni
   su èuvali pragove ?atora, dok su njihovi oci èuvali ulaz u Jahvin
   tabor.

   ^20Eleazarov sin Pinhas bio je predstojnik nad njima nekada (Jahve bio
   s njim!).

   ^21Me?elemjin sin Zaharija bio je vratar na vratima ?atora sastanka.

   ^22Svih izabranih vratara pragova bilo je dvjesta i dvanaest. Bili su
   upisani u rodovnike u svojim selima. Postavili su ih u slu?bu David i
   vidjelac Samuel zbog njihove vjernosti.

   ^23Oni i njihovi sinovi èuvali su stra?u na vratima Doma Jahvina, Doma
   ?atora.

   ^24Vratari su stajali na èetiri strane: na istoku, na zapadu, na
   sjeveru i na jugu.

   ^25Njihova braæa po selima dolazila su od vremena do vremena da im se
   pridru?e po sedam dana.

   ^26Samo su èetiri vratarska predstojnika bila neprestano u slu?bi. Bili
   su leviti, postavljeni nad sobama i nad riznicama Bo?jega Doma.

   ^27Noæivali su oko Bo?jega Doma jer im je bila du?nost da stra?are i da
   otkljuèavaju svako jutro.

   ^28Neki su od njih bili odgovorni za bogoslu?no posuðe. Prebrojavali su
   ga kad bi ga unosili i kad bi ga iznosili.

   ^29Neki su se od njih brinuli za pokuæstvo, sve posveæene stvari, fino
   bra?no, vino, ulje, tamjan i miomirise;

   ^30a neki od sveæenièkih sinova mije?ali su pomast od miomirisa.

   ^31Matitja, jedan od levita, prvenac ?aluma Korahovca, brinuo se za
   stvari koje se peku na tavi.

   ^32Neki od Kehatovaca, njihove braæe, bili su odgovorni za kruhove ?to
   se postavljaju svake subote.

   ^33Oni su bili i pjevaèi, glavari levitskih obitelji. Kad su bili
   slobodni, ?ivjeli su u hramskih sobama, jer su dan i noæ bili na
   du?nosti.

   ^34To su bili glavari levitskih obitelji prema svom srodstvu. Ti su
   poglavari ?ivjeli u Jeruzalemu.

   ^35U Gibeonu su ?ivjeli: Gibeonov otac Jeiel, èijoj je ?eni bilo ime
   Maaka.

   ^36Sin mu je prvenac bio Abdon, pa Sur, Ki?, Baal, Ner, Nadab,

   ^37Gedor, Ahjo, Zaharija i Miklot.

   ^38Miklot rodi ?imeama. I oni su ?ivjeli u Jeruzalemu, naprama svojoj
   braæi.

   ^39Ner rodi Ki?a; a Ki? rodi ?aula; ?aul rodi Jonatana, Malki-?uu,
   Abinadaba i E?baala.

   ^40Jonatanov je sin bio Merib Baal. Merib Baal rodi Miku.

   ^41Mikini su sinovi bili: Piton, Melek, Tahrea i Ahaz.

   ^42Ahaz rodi Jaru; Jara rodi Alemeta, Azmaveta i Zimrija; Zimri rodi
   Mosu.

   ^43Mosa rodi Binu; njegov je sin bio Rafaja, njegov sin Elasa, njegov
   sin Asel.

   ^44Asel je imao ?est sinova, kojima su imena: Azrikam, Bokru, Ji?mael,
   ?earja, Obadja i Hanan; to su Aselovi sinovi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Filistejci su zavoj?tili na Izraelce. Izraelci su pobjegli pred
   njima i padali pobijeni po gori Gilboi.

   ^2Filistejci stisnu?e ?aula i njegove sinove i pogubi?e ?aulove sinove
   Jonatana, Abinadaba i Malki-?uu.

   ^3Boj je postao ?e?æi oko ?aula. Iznenadi?e ga strijelci s lukovima i
   on pade ranjen od strijelaca.

   ^4Tada ?aul reèe svome ?titono?i: "Izvuci svoj maè i probodi me da ne
   doðu ti neobrezanci i ne narugaju mi se." Ali se njegov ?titono?a
   prestravi i ne htjede toga uèiniti. Zato ?aul uze maè i baci se na nj.

   ^5Kad je ?titono?a vidio da je ?aul umro, baci se i on na svoj maè i
   umrije s njim.

   ^6Tako onog dana pogibo?e zajedno ?aul, njegova tri sina i sav njegov
   dom.

   ^7Kad su svi Izraelci koji su bili u dolini vidjeli da su sinovi
   Izraelovi pobjegli i da je poginuo ?aul sa sinovima, ostavili su svoje
   gradove i razbje?ali se. Filistejci doðo?e i nastani?e se u njima.

   ^8Kad su sutradan do?li Filistejci da oplijene pobijene, na?li su ?aula
   s njegovim sinovima gdje le?e mrtvi na gori Gilboi.

   ^9Svukav?i ga, uze?e mu glavu i oru?je te posla?e po filistejskoj
   zemlji unaokolo javljajuæi veselu vijest svojim idolima i narodu.

   ^10Potom su oru?je metnuli u hram svoga boga, a lubanju mu izlo?ili u
   Dagonovu hramu.

   ^11Kad su èuli svi Jabe?-Gileaðani ?to su Filistejci uèinili od ?aula,

   ^12ustali su svi hrabri ljudi i uzeli ?aulovo mrtvo tijelo i tjelesa
   njegovih sinova i, donijev?i ih u Jabe?, pokopali su njihove kosti pod
   tamarisom u Jabe?u; i posti?e sedam dana.

   ^13Tako je poginuo ?aul za svoju nevjeru kojom se iznevjerio Jahvi:
   nije dr?ao Jahvine zapovijedi i povrh toga je pitao za savjet bajaèicu,

   ^14a nije pitao Jahvu; zato ga je ubio i prenio kraljevstvo na Ji?ajeva
   sina Davida.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Tada se sabra?e svi Izraelci k Davidu u Hebron i reko?e: "Evo, mi
   smo od tvoje kosti i tvojeg mesa.

   ^2Jo? prije, dok je ?aul bio kralj, ti si upravljao svim pokretima
   Izraela; Jahve, tvoj Bog, rekao ti je: 'Ti æe? pasti moj izraelski
   narod i ti æe? biti knez nad mojim narodom Izraelom.'"

   ^3Tako doðo?e sve izraelske starje?ine kralju u Hebron, a kralj David s
   njima sklopi savez u Hebronu pred Jahvom i pomaza?e Davida za kralja
   nad Izraelom, kako bija?e Jahve rekao Samuelu.

   ^4Onda je oti?ao David sa svim Izraelom na Jeruzalem, a to je Jebus,
   jer su ondje bili Jebusejci i ?ivjeli su u onoj zemlji.

   ^5Ali su Jebusejci poruèili Davidu: "Neæe? uæi ovamo!" Ipak David
   osvoji Sionsku tvrðavu, to jest Davidov grad.

   ^6Jer je David rekao: "Tko prvi porazi Jebusejce, bit æe vrhovni
   vojvoda i knez." Prvi se popeo Sarvijin sin Joab i postao vojvoda.

   ^7Tada se David nastanio u toj tvrðavi; zato su je prozvali Davidovim
   gradom.

   ^8Sazidao je tada grad unaokolo, od Milona do ograde, a Joab je obnovio
   ostali dio grada.

   ^9David je postajao sve silniji, jer je Jahve nad vojskama bio s njim.

   ^10Evo vojvoda Davidovim junacima koji su junaèki radili uza nj za
   njegovo kraljevstvo sa svim Izraelom da ga po Jahvinoj rijeèi zakralje
   nad Izraelom.

   ^11Evo popisa Davidovih junaka: Hakmonijev sin Ja?obam, glavar nad
   tridesetoricom; on je mahnuo svojim kopljem na tri stotine i pobio ih
   odjednom.

   ^12Za njim Dodonov sin Eleazar, Aho?anin, jedan izmeðu tri junaka.

   ^13On je bio s Davidom u Pas Damimu, kad su se Filistejci skupili na
   boj, a ondje je bilo polje puno jeèma; kad je narod poèeo bje?ati
   ispred Filistejaca,

   ^14oni su stali usred toga polja i obranili ga pobiv?i Filistejce. Tako
   im Jahve dade veliku pobjedu.

   ^15Trojica su izmeðu tridesetorice jednom si?la do hridi k Davidu u
   Adulamsku peæinu kad su filistejske èete stajale u taboru u Refaimskoj
   dolini.

   ^16David je tada bio u svojoj kuli, a filistejska je posada tada bila u
   Betlehemu.

   ^17David uzdahnu: "O kad bi me tko napojio vodom iz betlehemskoga
   studenca ?to je kod vrata!"

   ^18Tada ta trojica prodrije?e kroz filistejski tabor i, zahvativ?i vode
   iz betlehemskoga studenca ?to je kod vrata, doneso?e je i dado?e
   Davidu. Ali je David ne htjede piti nego je proli kao ljevanicu Jahvi

   ^19govoreæi: "Ne dao mi moj Bog da to uèinim! Zar da pijem krv ovih
   ljudi? TÓa izla?uæi ?ivot pogibli donijeli su vode." I nije htio piti.
   To su, eto, uèinila ta tri junaka.

   ^20Abi?aj, Joabov brat, bio je vojvoda nad tridesetoricom; on je vitlao
   kopljem na tri stotine, pobio ih i proslavio se meðu tridesetoricom.

   ^21Bio je meðu trojicom ugledniji od druge dvojice i bio im vojvoda,
   ali prve trojice nije dostigao.

   ^22Jojadin sin Benaja, junak iz Kabseela, bogat junaèkim djelima, ubio
   je dva sina Ariela iz Moaba; on je jednoga snje?nog dana si?ao i ubio
   lava usred jame.

   ^23Ubio je i nekog Egipæanina, èovjeka od pet lakata. Egipæanin je imao
   u ruci koplje kao tkalaèko vratilo, a on je izi?ao preda nj sa ?tapom
   i, istrgav?i Egipæaninu koplje iz ruke, ubio ga njegovim kopljem.

   ^24To je uèinio Jojadin sin Benaja i proslavio se imenom meðu ona tri
   junaka.

   ^25Bio je najznamenitiji meðu tridesetoricom, ali one prve trojice nije
   dostigao. David ga postavi za zapovjednika svoje tjelesne stra?e.

   ^26Hrabri su junaci bili: Joabov brat Asahel, Dodonov sin Elhanan iz
   Betlehema,

   ^27Haroranin ?amot, Pelonjanin Heles;

   ^28Ake?ov sin Ira, Tekoanin, Abiezer Anatoæanin;

   ^29Sibkaj Hu?aæanin, Ilaj Aho?anin;

   ^30Mahraj Netofaæanin, Baanin sin Heled, Netofaæanin;

   ^31Ribajev sin Itaj iz Gibeata sinova Benjaminovih, Benaja
   Piratonjanin;

   ^32Huraj iz Gaa?kih potoka, Abiel Arbaæanin;

   ^33Azmavet Bahurimljanin, Eljahba ?aalbonjanin.

   ^34Sinovi Ha?ema Gizonjanina: Sagejin sin Jonatan, Hararanin;

   ^35Sakarov sin Ahiam, Hararanin, Urov sin Elipal;

   ^36Hefer Mekeranin, Ahija Pelonjanin;

   ^37Hesro Karmelac, Ezbajev sin Naaraj;

   ^38Natanov brat Joel, Hagrijev sin Mibhar;

   ^39Amonac Selek, Beroæanin Nahraj, ?titono?a Sarvijina sina Joaba;

   ^40Ira Jitranin, Gareb Jitranin;

   ^41Urija Hetit, Ahlajev sin Zabad;

   ^42?izin sin Adina, Rubenovac, vojvoda Rubenova plemena, i s njime
   tridesetorica.

   ^43Maakin sin Hanan i Jo?afat Mitnjanin.

   ^44Uzija A?taroæanin, ?ama i Jeiel, sinovi Aroerca Hotama;

   ^45?imrijev sin Jediael i njegov brat Joha Ti?anin.

   ^46Mahavac Eliel i Elnaamovi sinovi Jeribaj i Jo?avja i Moabac Jitma;

   ^47Eliel i Obed i Mesobajanin Jaasiel.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Evo onih ?to doðo?e k Davidu u Siklag dok se jo? uklanjao od Ki?eva
   sina ?aula i bili su mu meðu junacima pomagaèi u boju;

   ^2umjeli su rukovati lukom i desnicom i ljevicom i znali se slu?iti
   kamenjem i strijelama. Izmeðu ?aulove braæe, Benjaminovaca:

   ^3vojvoda Ahiezer i Joa?, sinovi Gibeanca ?emaje, pa Jeziel i Pelet,
   Azmavetovi sinovi, i Beraka i Jehu Anatoæanin;

   ^4Gibeonac I?maja, junak meðu tridesetoricom i nad tridesetoricom,

   ^5Jeremija, Jahaziel, Johanan i Jozabad Gederoæanin;

   ^6Eluzaj, Jerimot, Bealja, ?emarja i ?efatja Harufejac;

   ^7Elkana, Ji?ija, Azarel, Joezer i Ja?obam Korhinjani,

   ^8Joel i Zebadja, sinovi Jerohama Gedorca.

   ^9Neki su Gadovci pre?li k Davidu u tvrðavu u pustinju, hrabri junaci,
   ratnici vje?ti boju, naoru?ani ?titom i kopljem; lica im bijahu kao
   lavovska, a brzi bijahu kao gazele po gorama:

   ^10vojvoda Ezer, drugi Obadja, treæi Eliab;

   ^11èetvrti Mi?mana, peti Jeremija,

   ^12?esti Ataj, sedmi Eliel;

   ^13osmi Johanan, deveti Elzabad,

   ^14deseti Jeremija, jedanaesti Makbanaj.

   ^15To su bile od Gadovih sinova vojne starje?ine, najmanji nad
   stotinom, a najveæi nad tisuæom.

   ^16To su oni koji su prvoga mjeseca pre?li preko Jordana kad se razlio
   preko svih svojih obala i koji su rastjerali sve stanovnike iz dubokih
   dolina na istok i na zapad.

   ^17Do?li su i od Benjaminovih i Judinih sinova k Davidu u tvrðavu.

   ^18David je iza?ao pred njih i, progovoriv?i, rekao im: "Ako dolazite s
   mirom k meni da mi pomognete, moje æe se srce ujediniti s vama; ako li
   ste do?li da me izdate mojim neprijateljima, neka Bog na?ih otaca vidi
   i neka osudi, jer nema nepravde na mojim rukama!"

   ^19Tada duh obuze Amasaja, vojvodu nad tridesetoricom, i on reèe:
   "Tebi, Davide! S tobom, sine Ji?ajev, mir! Mir s tobom, mir s onim tko
   ti poma?e, jer tvoj pomoænik jest tvoj Bog!" Tako ih je David primio i
   postavio ih meðu vojvode nad èetama.

   ^20Od Mana?eovih su sinova neki pre?li k Davidu kad je i?ao s
   Filistejcima na ?aula u boj, ali im nije pomogao, jer su ga filistejski
   knezovi, dobro promisliv?i, otpustili govoreæi: "Mogao bi prijeæi k
   svome gospodaru ?aulu, a to bi nas stajalo glava."

   ^21Kad se, dakle, vraæao u Siklag, pre?li su k njemu od Mana?eova
   plemena: Adna, Jozabad, Jedael, Mihael, Jozabad, Elihu i Siltaj,
   glavari tisuænici u Mana?eovu plemenu.

   ^22Oni su pomagali Davidu protiv razbojnièkih èeta jer su svi bili
   hrabri junaci te su postali zapovjednici u njegovoj vojsci.

   ^23Iz dana u dan odista su dolazili k Davidu da mu poma?u, sve dok
   njegov tabor ne postade divovski, kao Bo?ji tabor.

   ^24Evo broja ljudi naoru?anih za rat koji su do?li k Davidu u Hebron da
   ?aulovo kraljevstvo prenesu na nj po Jahvinoj zapovijedi:

   ^25Judinih sinova, koji su nosili ?tit i koplje, ?est tisuæa i osam
   stotina naoru?anih za rat.

   ^26Od ?imunovih sinova, hrabrih junaka za rat, sedam tisuæa i sto.

   ^27Od Levijevih sinova èetiri tisuæe i ?est stotina.

   ^28Tako i Jojada, poglavar Aronovim potomcima, i s njim tri tisuæe i
   sedam stotina;

   ^29i mladi Sadok, hrabar junak, i od njegova roda dvadeset i dva kneza.

   ^30A od Benjaminovih sinova, ?aulove braæe, tri tisuæe, jer ih je dotad
   najveæi dio jo? ostao vjeran ?aulovoj kuæi.

   ^31Efrajimovih sinova dvadeset tisuæa i osam stotina, sve hrabrih
   junaka, ljudi na glasu u svojim porodicama.

   ^32Od polovine Mana?eova plemena osamnaest tisuæa, poimence spomenutih,
   da doðu da zakralje Davida.

   ^33Od Jisakarovih sinova, koji su umjeli proniknuti svoje vrijeme i
   spoznati ?to treba da uèini Izrael; njihovih poglavara dvije stotine.
   Sva su im njihova braæa bila podlo?na.

   ^34Od Zebulunovih sinova, sposobnih za rat i naoru?anih za boj
   svakojakim bojnim oru?jem, pedeset tisuæa, koji su se odva?na srca
   vrstali u bojne redove.

   ^35Od Naftalijeva plemena tisuæu knezova i s njima trideset i sedam
   tisuæa ljudi sa ?titovima i kopljima;

   ^36od Danova plemena dvadeset i osam tisuæa i ?est stotina naoru?anih
   za boj,

   ^37a od A?erova plemena èetrdeset tisuæa sposobnih za vojsku i za boj
   opremljenih.

   ^38Od onih s onu stranu Jordana, od Rubenova, od Gadova i od polovine
   Mana?eova plemena, sto i dvadeset tisuæa ljudi sa svakojakim ratnim
   oru?jem.

   ^39Svi ti vojnici, svrstani u bojne redove, doðo?e po?tena srca u
   Hebron da zakralje Davida nad svim Izraelom; i svi su ostali Izraelci
   bili jednodu?ni da Davida postave za kralja.

   ^40Proveli su s Davidom tri dana, jeduæi i pijuæi. Braæa sve spremi?e
   za njih.

   ^41Njihovi su najbli?i susjedi, sve do Jisakara, Zebuluna i Naftalija,
   donosili hranu na magarcima, devama i mazgama, a na volovima jela:
   bra?na, smokvenih kolaèa, suha gro?ða, vina, ulja, krupne i sitne stoke
   izobila, jer je bilo veselje u Izraelu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 David je vijeæao s tisuænicima, stotnicima i sa svim voðama.

   ^2I reèe on svemu zboru Izraelovu: "Ako vam je pravo te ako je na? Bog
   Jahve odluèio tako, poslat æemo glasnike k svojoj ostaloj braæi u svim
   izraelskim zemljama, a tako i sveæenicima s njima i levitima po
   gradovima pa?njaka njihovih, da se ujedine s nama.

   ^3Prenijet æemo k sebi Kovèeg svoga Boga, jer ga nismo doista tra?ili
   za ?aulovih dana."

   ^4Sav zbor odluèi da se tako uèini, jer je to bilo pravo u oèima svega
   naroda.

   ^5Tako je David sabrao sav narod Izraelov od Egipatskoga ?ihora pa do
   Ulaza u Hamat da donesu Kovèeg Bo?ji iz Kirjat Jearima.

   ^6Po?ao je David sa svim Izraelom u Baalu, u Kirjat Jearim, koji je u
   Judi, da odande ponesu Kovèeg Bo?ji nazvan imenom Jahve, koji stoluje
   nad kerubinima.

   ^7Povezli su Kovèeg Bo?ji na novim kolima iz Abinadabove kuæe; a Uza i
   Ahjo upravljali su kolima.

   ^8David i sav Izrael igrali su pred Bogom iz sve snage pjevajuæi uza
   zvuke citara, harfa, bubnjeva, cimbala i truba.

   ^9Kad su do?li do Kidonova gumna, posegnu Uza rukom da pridr?i Kovèeg
   jer ga volovi umalo ne prevrnu?e.

   ^10Ali se Jahve razgnjevio na Uzu i udario ga zato ?to je pru?io ruku
   prema Kovèegu. Umro je ondje pred Bogom.

   ^11Davidu bija?e ?ao ?to je Jahve onako udario Uzu i on prozva ono
   mjesto Peres Uza, kako se zove i dan-danas.

   ^12Toga se dana David upla?i Boga i reèe: "Kako æu donijeti k sebi
   Kovèeg Bo?ji?"

   ^13Nije dao svratiti Kovèega k sebi u Davidov grad nego ga skloni u
   kuæu Obed-Edoma Gitejca.

   ^14I ostade Kovèeg Bo?ji kod Obed-Edomove obitelji, u njegovoj kuæi,
   tri mjeseca. Jahve stoga blagoslovi Obed-Edomovu kuæu i sve ?to je
   imao.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Tirski kralj Hiram posla k Davidu izaslanstvo i cedrovih drva,
   zidara i tesara da mu grade dvor.

   ^2Tada David spozna da ga je Jahve potvrdio za kralja nad Izraelom i da
   je uzvisio njegovo kraljevstvo radi svojega izraelskog naroda.

   ^3David je uzeo jo? ?ena u Jeruzalemu i imao jo? sinova i kæeri.

   ^4Evo imena djece koja mu se rodi?e u Jeruzalemu: ?amua, ?obab, Natan,
   Salomon,

   ^5Jibhar, Eli?ua, Elpalet,

   ^6Nogah, Nefeg, Jafija,

   ^7Eli?ama, Beeljada i Elifelet.

   ^8Kad su Filistejci èuli da su Davida pomazali za kralja nad svim
   Izraelom, iziðo?e svi da se doèepaju Davida. David, èuv?i to, iziðe
   pred njih.

   ^9Filistejci doðo?e i ra?iri?e se po Refaimskoj dolini.

   ^10Tada David upita Boga: "Mogu li napasti Filistejce? Hoæe? li ih
   predati meni u ruke?" Jahve mu odgovori: "Napadni, jer æu ih predati
   tebi u ruke!"

   ^11Tada krenu?e u Baal Perasim i David ih ondje pobi. David reèe: "Bog
   je prodro meðu moje neprijatelje mojom rukom, kao ?to voda prodire."
   Stoga se ono mjesto prozvalo Baal Perasim.

   ^12Ostavili su ondje svoje bogove; a David zapovjedi da ih spale.

   ^13Opet se Filistejci ra?iri?e po onoj dolini.

   ^14David opet upita Boga, a Bog mu odgovori: "Ne idi za njima nego ih
   opkoli i navali na njih s protivne strane Bekaima.

   ^15Pa kad zaèuje? topot koraka po bekaimskim vrhovima, onda izaði u
   boj, jer æe tada iæi Bog pred tobom da pobije filistejsku vojsku."

   ^16David uèini kako mu je zapovjedio Bog; i pobili su filistejsku
   vojsku od Gibeona do Gezera.

   ^17Davidovo se ime proèulo po svim zemljama, a Jahve uli strah od njega
   svim narodima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Onda je David sazidao dvore u Davidovu gradu, pripravio mjesto za
   Kovèeg Bo?ji i razapeo mu ?ator.

   ^2Potom je rekao David: "Ne smije nositi Kovèeg Bo?ji nitko osim
   levita, jer je njih izabrao Jahve da nose Kovèeg Jahvin i da mu slu?e
   dovijeka."

   ^3David je sakupio sav Izrael u Jeruzalem da prenesu Kovèeg Jahvin gore
   na njegovo mjesto koje mu bija?e pripravio.

   ^4Skupio je David i Aronove sinove i levite.

   ^5Od Kehatovih sinova: kneza Uriela i sto dvadeset njegove braæe;

   ^6od Merarijevih sinova: kneza Asaju i dvjesta dvadeset njegove braæe;

   ^7od Ger?omovih sinova: kneza Joela i sto trideset njegove braæe.

   ^8Od Elisafanovih sinova: kneza ?emaju i dvjesta njegove braæe.

   ^9Od Hebronovih sinova: kneza Eliela i osamdeset njegove braæe;

   ^10od Uzielovih sinova: kneza Aminadaba i sto dvanaest njegove braæe.

   ^11Tada David pozva sveæenike Sadoka i Ebjatara i levite Uriela, Asaju,
   Joela, ?emaju, Eliela i Aminadaba,

   ^12pa im reèe: "Vi ste glavari levitskih porodica; posvetite sebe i
   svoju braæu da prenesete gore Kovèeg Jahve, Izraelova Boga, na mjesto
   koje sam mu pripravio.

   ^13Jer nas je pobio Jahve, Bog na?, zato ?to prvi put vi niste bili
   nazoèni i ?to ga nismo tra?ili onako kako je trebalo."

   ^14Posveti?e se tada sveæenici i leviti da prenesu gore Kovèeg Jahve,
   Izraelova Boga.

   ^15Levitski su sinovi ponijeli Bo?ji Kovèeg, na svojim ramenima, o
   motkama, kako je zapovjedio Mojsije po Jahvinoj rijeèi.

   ^16Tada David reèe levitskim knezovima da izmeðu svoje braæe postave
   pjevaèe s glazbalima, s harfama, citrama i cimbalima da se èuje i da
   gromko odjekuje radosno pjevanje.

   ^17Leviti su postavili Joelova sina Hemana, a od njegove braæe
   Berekjina sina Asafa, i od njihove braæe, Merarijevih sinova, Ku?ajina
   sina Etana.

   ^18S njima njihovu braæu drugoga reda: Zahariju, sina Jaazielova,
   ?emiramota, Jehiela, Unija, Eliaba, Benaju, Maaseju, Matitju,
   Eliflehua, Mikneju, Obed Edoma i Jeiela, vratare.

   ^19A pjevaèi, Heman, Asaf i Etan gromko su udarali u mjedene cimbale.

   ^20A Zaharija, Uziel, ?emiramot, Jehiel, Uni, Eliab, Maaseja i Benaja u
   harfe s visokim zvucima;

   ^21a Matitja, Eliflehu, Mikneja, Obed Edom, Jeiel i Azazja u citre, u
   osminskoj pratnji.

   ^22Kenanja, knez onih levita koji su nosili Kovèeg, upravljao je
   preno?enjem jer je bio vje?t u tome.

   ^23Berekja i Elkana bili su vratari kod Kovèega.

   ^24?ebanija, Jo?afat, Netanel, Amasaj, Zaharija, Benaja i Eliezer,
   sveæenici, trubili su u trube pred Bo?jim Kovèegom; Obed Edom i Jehija
   bili su vratari kod Kovèega.

   ^25Tako je David s izraelskim starje?inama i tisuænicima radosno i?ao
   prenoseæi gore Kovèeg saveza Jahvina iz Obed-Edomove kuæe.

   ^26Kad je Bog pomogao levitima koji su nosili Kovèeg saveza Jahvina,
   ?rtvovali su sedam junaca i sedam ovnova.

   ^27David bija?e ogrnut pla?tem od tanka platna, a tako i svi leviti ?to
   su nosili Kovèeg, kao i pjevaèi i Kenanija koji je upravljao pjevaèima.
   David je imao na sebi lanen opleæak.

   ^28Tako je sav Izrael prenosio gore Kovèeg saveza Jahvina, radosno
   klièuæi uz jeku rogova, truba i cimbala, igrajuæi uza zvuke harfe i
   citre.

   ^29Kad je Kovèeg saveza Jahvina ulazio u Davidov grad, ?aulova kæi
   Mikala, gledajuæi s prozora, vidje kralja Davida kako skaèe i igra i
   prezre ga ona u svom srcu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Tada uneso?e Kovèeg Bo?ji i postavi?e ga usred ?atora koji mu bija?e
   razapeo David. Onda su prinijeli paljenice i prièesnice pred Bogom.

   ^2Po?to je prinio paljenice i prièesnice, David blagoslovi narod
   Jahvinim imenom.

   ^3Onda razdijeli svim Izraelcima, ljudima i ?enama, svakome po jedan
   okrugao kruh, komad mesa i kolaè od suhoga gro?ða.

   ^4Onda je postavio pred Jahvinim Kovèegom slu?benike meðu levitima da
   uznose, slave i hvale Jahvu, Boga Izraelova, i to:

   ^5poglavara Asafa, a drugoga za njim Zahariju, zatim Jeiela,
   ?emiramota, Jehiela, Matitju, Eliaba, Benaju, Obed Edoma i Jeiela s
   harfama i citrama; Asaf je udarao u cimbale.

   ^6Sveæenici Benaja i Jahaziel bili su bez prijekida s trubama pred
   Kovèegom saveza Jahvina.

   ^7Toga dana povjeri David prvi put Asafu i njegovoj braæi da slave
   Jahvu ovom pohvalnicom:

   ^8"Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime; navje?æujte meðu narodima djela
   njegova!

   ^9Pjevajte mu, svirajte mu, propovijedajte sva njegova èudesa!

   ^10Dièite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih ?to tra?e
   Jahvu!

   ^11Tra?ite Jahvu i njegovu snagu, tra?ite svagda njegovo lice!

   ^12Sjetite se èudesa koja uèini, njegovih èuda i sudova usta njegovih.

   ^13Izraelov rod njegov je sluga, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici.

   ^14On je Jahve, Bog na?; po svoj su zemlji njegovi sudovi!

   ^15Sjeæajte se uvijek njegova Saveza, Rijeèi koju objavi tisuæi
   nara?taja;

   ^16Saveza koji sklopi s Abrahamom i njegove zakletve Izaku.

   ^17Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vjeèni Savez.

   ^18Govoreæi 'Tebi æu dati kanaansku zemlju kao dio u ba?tinu va?u,

   ^19kad vas jo? bje?e malo na broju, vrlo malo, i kad bjeste prido?lice
   u njoj.'

   ^20I?li su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu.

   ^21Ne dopusti nikom da ih tlaèi, ka?njava?e zbog njih kraljeve:

   ^22'Ne dirajte u moje pomazanike, ne èinite zla mojim prorocima!'

   ^23Pjevaj Jahvi, sva zemljo, Navje?æujte iz dana u dan spasenje
   njegovo!

   ^24Kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima èudesa njegova.

   ^25Velik je Jahve, hvale predostojan, stra?niji od svih bogova.

   ^26Ni?tavni su svi bozi naroda. Jahve stvori nebesa.

   ^27Slava je i velièanstvo pred njim, sila i radost u Sveti?tu njegovu.

   ^28Dajte Jahvi, narodna plemena, dajte Jahvi slavu i silu!

   ^29Dajte Jahvi slavu imena njegova, nosite prinose i dolazite pred
   njegovo lice! Poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove!

   ^30Strepi pred njim, zemljo sva! Uèvrstio je svemir da se ne poljulja.

   ^31Neka se vesele nebesa i neka klikæe zemlja; neka se govori meðu
   poganima: 'Jahve kraljuje!'

   ^32Neka huèi more i ?to je u njemu; nek' se raduje polje i ?to je na
   njemu!

   ^33Neka klikæe ?umsko drveæe pred Jahvom, jer dolazi da sudi zemlji.

   ^34Slavite Jahvu jer je dobar, jer je vjeèna ljubav njegova.

   ^35I recite: 'Spasi nas, o Bo?e, Spasitelju na?, i saberi nas i izbavi
   nas od bezbo?nih naroda, da slavimo tvoje sveto ime, da se ponosimo
   tvojom slavom.

   ^36Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka!' Sav narod
   neka ka?e: 'Amen! Aleluja!'"

   ^37I ondje pred Kovèegom saveza Jahvina ostavi?e Asafa i njegovu braæu
   da slu?e pred Kovèegom bez prestanka, koliko treba iz dana u dan;

   ^38i Obed-Edoma s njegovom braæom, njih ?ezdeset i osam, i Obed-Edoma,
   Jedutunova sina, i Hosu, da budu vratari;

   ^39a sveæenika Sadoka s njegovom braæom sveæenicima pred Jahvinim
   Prebivali?tem na uzvi?ici u Gibeonu

   ^40da prinose paljenice Jahvi na ?rtveniku za paljenice bez prestanka,
   jutrom i veèerom, i da vr?e sve ?to je napisano u Zakonu koji je Jahve
   odredio Izraelu;

   ^41s njima Hemana i Jedutuna i ostale izabrane, koji su bili poimence
   spomenuti, da slave Jahvu, "jer je vjeèna njegova ljubav";

   ^42i to Hemana i Jedutuna da trube u trube i udaraju u cimbale i druga
   glazbala Bogu na èast; a Jedutunove sinove da budu vratari.

   ^43Tada se razi?ao sav narod, svatko svojoj kuæi; a David se vratio da
   blagoslovi svoj dvor.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Kad se David nastanio u dvoru, rekao je proroku Natanu: "Pogledaj!
   Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Kovèeg saveza Jahvina pod
   zavjesama!"

   ^2Natan odgovori Davidu: "?to ti je god na srcu, èini, jer je Bog s
   tobom."

   ^3Ali jo? iste noæi doðe Natanu ova Bo?ja rijeè:

   ^4"Idi i reci mome sluzi Davidu: 'Ovako govori Jahve: Ti mi neæe?
   sagraditi kuæe da prebivam u njoj.

   ^5Nisam nikad prebivao u kuæi otkako sam izveo Izraela iz Egipta pa do
   dana?njega dana, nego sam i?ao od ?atora do ?atora i od prebivali?ta do
   prebivali?ta.

   ^6Dok sam hodio sa svim Izraelom, jesam li ijednu rijeè rekao nekom od
   Izraelovih sudaca, kojima sam zapovjedio da budu pastiri mojem narodu,
   i kazao: Za?to mi ne sagradite kuæu od cedrovine?'

   ^7Zato sad ovo reci mome sluzi Davidu: 'Ovako govori Jahve nad
   vojskama: Ja sam te doveo s pa?njaka, od ovaca i koza, da bude? knez
   nad mojim izraelskim narodom.

   ^8Bio sam s tobom kuda si god i?ao, iskorijenio sam sve tvoje
   neprijatelje pred tobom. Ja æu ti pribaviti veliko ime, kao ?to je
   velika?ko ime na zemlji.

   ^9Odredit æu prebivali?te svome izraelskom narodu i posadit æu ga da
   ?ivi na svojem mjestu i da ne luta vi?e naokolo niti da ga zlikovci
   muèe kao prije,

   ^10onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Pokorit æu
   sve tvoje neprijatelje i uèinit æu te velikim. Jahve æe ti podiæi dom.

   ^11Jer kad se ispune tvoji ?ivotni dani i doðe vrijeme da poèine? kod
   otaca, podiæi æu tvoga potomka nakon tebe, koji æe biti izmeðu tvojih
   sinova, i utvrdit æu njegovo kraljevstvo.

   ^12On æe mi sagraditi dom, a ja æu utvrditi njegovo prijestolje
   zauvijek.

   ^13Ja æu njemu biti otac, a on æe meni biti sin: svoje naklonosti neæu
   odvratiti od njega, kao ?to sam je odvratio od tvoga prethodnika.

   ^14Utvrdit æu ga u svojem domu i u svom kraljevstvu zauvijek, i
   prijestolje æe mu èvrsto stajati zasvagda.'"

   ^15Natan prenese Davidu sve te rijeèi i cijelo viðenje.

   ^16Tada kralj David doðe i stade pred Jahvu i reèe: "Tko sam ja, o Bo?e
   Jahve, i ?to je moj dom te si me doveo dovde?

   ^17Pa i to je bilo premalo u tvojim oèima, o Bo?e, nego si dao obeæanja
   domu svoga sluge i za daleku buduænost i pogledao si na me kako se
   gleda na ugledna èovjeka, o Bo?e Jahve!

   ^18Pa ?to da ti jo? David govori o slavi tvoga sluge; tÓa ti poznaje?
   svoga slugu!

   ^19Jahve, radi svoga sluge i po svome srcu uèinio si sve ovo veliko
   djelo, obznaniv?i ove velièajnosti.

   ^20Jahve, nema takvoga kakav si ti, niti ima Boga osim tebe, po svemu
   ?to smo u?ima svojim èuli.

   ^21Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod, radi
   kojega je Bog i?ao da ga izbavi sebi za narod, da tako steèe? sebi ime
   velikim i stra?nim èudesima, izgoneæi krivobo?aèka plemena pred svojim
   narodom koji si otkupio iz Egipta?

   ^22Tako si uèinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek, a ti si
   mu, Jahve, postao Bogom.

   ^23Zato sada, Jahve, neka bude èvrsta dovijeka rijeè koju si dao svome
   sluzi i njegovu domu i uèini kako si obrekao.

   ^24Neka bude èvrsta, da se velièa tvoje ime zauvijek i da se govori:
   Jahve nad vojskama, Izraelov Bog, jest Bog nad Izraelom, a dom tvoga
   sluge Davida neka stoji èvrsto pred tobom.

   ^25Jer si ti, moj Bo?e, javio uhu svoga sluge da æe? mu podiæi dom,
   zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da se pomoli pred tobom.

   ^26Uistinu, Jahve, ti si Bog i ti si ovo lijepo obeæanje dao svome
   sluzi.

   ^27Zato se sada udostoj blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka
   pred tobom, jer kad ti, Jahve, blagoslovi?, bit æe blagoslovljen
   zasvagda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Poslije toga David porazi Filistejce i pokori ih te ote Gat s
   njegovim selima iz filistejskih ruku.

   ^2Porazio je i Moapce i oni postado?e Davidovi podanici koji su mu
   donosili danak.

   ^3David je porazio i Hadadezera, sopskoga kralja u Hamatu, kad je
   izi?ao da utvrdi svoju vlast do rijeke Eufrata.

   ^4David zarobi od njega tisuæu bojnih kola, sedam tisuæa konjanika i
   dvadeset tisuæa pje?aka; ispresijecao je petne ?ile svim konjima od
   bojnih kola, ostavio ih je samo stotinu.

   ^5Dama?èanski su Aramejci bili do?li u pomoæ Hadadezeru, sopskome
   kralju, ali je David pobio meðu Aramejcima dvadeset i dvije tisuæe
   ljudi.

   ^6Postavio je namjesnike u Dama?èanskom Aramu. Tako Aramejci postado?e
   Davidovi podanici i morado?e mu plaæati danak. Jahve je davao pobjedu
   Davidu kuda je god i?ao.

   ^7David zaplijeni zlatne ?titove ?to ih imahu Hadadezerove sluge i
   donese ih u Jeruzalem.

   ^8I iz Hadadezerovih gradova Tibhata i Kuna odnio je silni tuè od
   kojega je Salomon naèinio mjedeno more, stupove i tuèano posuðe.

   ^9Kad je èuo hamatski kralj Tou da je David porazio svu vojsku
   Hadadezera, sopskoga kralja,

   ^10posla svoga sina Hadorama kralju Davidu da ga pozdravi i da mu
   èestita ?to je vojevao protiv Hadadezera i porazio ga, jer je Tou bio u
   ratu s Hadadezerom; i da mu odnese svakojakih zlatnih, srebrnih i
   tuèanih predmeta.

   ^11I njih je kralj David posvetio Jahvi sa srebrom i zlatom ?to ga
   bija?e uzeo od svih naroda, od Edomaca, Moabaca, Amonaca, Filistejaca i
   Amaleèana.

   ^12Sarvijin sin Abi?aj pobio je osamnaest tisuæa Edomaca u Slanoj
   dolini.

   ^13David je postavio namjesnike po Edomu. Tako su svi Edomci postali
   Davidove sluge. I kuda je god David i?ao, Jahve mu dava?e pobjedu.

   ^14David kraljeva?e nad svim Izraelom èineæi pravo i pravicu svemu
   svome narodu.

   ^15Sarvijin je sin Joab bio zapovjednik vojske; Ahiludov sin Jo?afat
   bija?e tajni savjetnik.

   ^16Ahitubov sin Sadok i Ahimelekov sin Ebjatar bili su sveæenici, ?av?a
   pisar.

   ^17Jojadin sin Benaja bio je nad Kereæanima i Peleæanima, a Davidovi su
   sinovi bili prvi do kralja.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Poslije toga umrije Naha?, kralj Amonaca, i zakralji mu se sin na
   njegovo mjesto.

   ^2David reèe u sebi: "Iskazat æu ljubav Naha?evu sinu Hanunu jer je i
   njegov otac iskazao milost meni." David uputi poslanike da mu izraze
   suæut zbog smrti njegova oca. Kad su Davidove sluge do?le u zemlju
   Amonaca k Hanunu da mu izraze suæut,

   ^3reko?e knezovi Amonaca Hanunu: "Zar misli? da je David poslao ljude
   da ti izraze suæut zato ?to bi htio iskazati èast tvome ocu? Nisu li
   zato do?le njegove sluge k tebi da razvide, istra?e i uhode zemlju?"

   ^4Tada Hanun pograbi Davidove sluge i obrija ih, podreza im haljine
   dopola, do zadnjice, i posla ih natrag!

   ^5Kad su to javili Davidu, posla on èovjeka pred njih, jer su bili vrlo
   osramoæeni, i poruèi im: "Ostanite u Jerihonu dok vam ne naraste brada
   pa se onda vratite."

   ^6Kad su Amonovi sinovi vidjeli da su se omrazili s Davidom, poslao je
   Hanun s Amonovim sinovima tisuæu srebrnih talenata da za plaæu najme
   bojnih kola i konjanika iz Aram Naharajima, iz Aram Maake i iz Soba.

   ^7Najmili su za plaæu trideset i dvije tisuæe bojnih kola, i kralja
   Maake s njegovim narodom te su oni do?li i utaborili se pred Medebom.
   Amonovi su se sinovi skupili iz svojih gradova i do?li u boj.

   ^8Kad je to èuo David, poslao je Joaba sa svom svojom junaèkom vojskom.

   ^9Amonovi sinovi iziðo?e i svrsta?e se u bojni red pred gradskim
   vratima; a kraljevi koji su do?li stajali su zasebno na polju.

   ^10Vidjev?i postavljene bojne redove prema sebi, sprijeda i straga,
   Joab probra najvrsnije meðu Izraelcima i svrsta ih prema Aramejcima.

   ^11Ostalu vojsku predade bratu Abi?aju da je svrsta prema Amoncima.

   ^12I reèe mu: "Ako Aramejci budu jaèi od mene, onda ti meni priskoèi u
   pomoæ; ako li Amonci budu jaèi od tebe, ja æu tebi pohrliti u pomoæ.

   ^13Budi hrabar i junaèki se dr?imo radi naroda i radi gradova svoga
   Boga; a Jahve neka uèini ?to je dobro u njegovim oèima."

   ^14Tada se Joab i vojska koja je bila s njim poèe?e primicati da udare
   na Aramejce, ali oni pobjego?e pred njima.

   ^15Kad su Amonci vidjeli da su Aramejci pobjegli, umako?e i oni ispred
   njegova brata Abi?aja i povuko?e se u grad. Tada se Joab vrati u
   Jeruzalem.

   ^16A Aramejci, vidjev?i gdje su ih potukli Izraelci, uputili su
   poslanike i doveli Aramejce ?to su s onu stranu Rijeke, na èelu sa
   ?ofakom, vojvodom Hadadezerove vojske.

   ^17Po?to su to javili Davidu, on skupi sve Izraelce i, pre?av?i preko
   Jordana, primaèe se Aramejcima i svrsta se prema njima; kad se David
   svrstao prema Aramejcima u bojni red, oni zametnu?e s njime boj.

   ^18Ali Aramejci udari?e u bijeg ispred Izraelaca i David im pobi sedam
   tisuæa konja od bojnih kola i èetrdeset tisuæa pje?aka; pogubio je i
   vojvodu ?ofaka.

   ^19Kad Hadadezerove sluge vidje?e da ih je razbio Izrael, sklopi?e mir
   s Davidom i poèe?e mu slu?iti. A Aramejci se vi?e nisu usuðivali
   pomagati Amoncima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Slijedeæe godine, u doba kad kraljevi izlaze u rat, izvede Joab
   vojsku i poèe pusto?iti zemlju amonsku. Do?av?i, opsjeo je Rabu; David
   bija?e ostao u Jeruzalemu. Joab je osvojio Rabu i razorio je.

   ^2Tada je David uzeo njihovu kralju s glave krunu i vidio da je te?ka
   jedan zlatni talenat, a na njoj je bilo drago kamenje. Stavili su je na
   glavu Davidu, koji je iz grada odnio vrlo velik plijen.

   ^3Narod koji bija?e u gradu izvede van i stavi ga da radi pilama,
   gvozdenim pijucima i sjekirama. Tako je David uèinio svim gradovima
   Amonovih sinova. Potom se vratio sa svim narodom u Jeruzalem.

   ^4Poslije toga opet izbi rat s Filistejcima u Gezeru; tada je Hu?anin
   Sibkaj pogubio Sipaja, koji je bio od Refaimovih potomaka; i bili su
   pokoreni.

   ^5Uz to je nastao i rat s Filistejcima, u kojem je Jairov sin Elhanan
   pogubio Lahmija, brata Golijata Gitejca, koji je imao kopljaèu kao
   tkalaèko vratilo.

   ^6Potom opet izbi rat u Gatu, gdje je bio neki èovjek visoka rasta:
   ima?e taj na svakoj ruci i nozi po ?est prstiju, dakle dvadeset i
   èetiri; i on bija?e Rafin potomak.

   ^7Kad je poèeo ru?iti Izraela, ubi ga Jonatan, sin Davidova brata
   ?imeja.

   ^8To su bili Rafini potomci u Gatu koji su izginuli od Davidove ruke i
   od ruke njegovih slugu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Tada Satan ustade na Izraela i potaèe Davida da izbroji Izraelce.

   ^2Kralj reèe Joabu i narodnim knezovima: "Idite, izbrojte Izraelce od
   Beer ?ebe pa do Dana, onda se vratite i ka?ite mi koliko ih je na
   broju."

   ^3Joab reèe: "Neka Jahve dade svome narodu jo? sto puta ovoliko koliko
   ga je sada! Nisu li, moj gospodaru kralju, svi oni sluge mome
   gospodaru? Za?to tra?i to moj gospodar? Za?to da bude na krivicu
   Izraelu?"

   ^4Ali kraljeva rijeè bija?e jaèa od Joabove. Tako je Joab oti?ao i
   poèeo obilaziti sav Izrael, a onda se, najposlije, vrati u Jeruzalem.

   ^5Joab dade Davidu popis naroda; Izraelaca bija?e milijun i sto tisuæa
   ljudi viènih maèu, a Judejaca èetiri stotine i sedamdeset tisuæa viènih
   maèu.

   ^6Ali nije pobrojio meðu njima ni Levijeva ni Benjaminova plemena, jer
   je Joabu bila odvratna kraljeva zapovijed.

   ^7Bilo je to mrsko i u Bo?jim oèima, pa Bog udari Izraela.

   ^8David reèe Bogu: "Veoma sam sagrije?io ?to sam to uèinio. Ali oprosti
   krivicu svome sluzi jer sam vrlo ludo radio!"

   ^9Jahve reèe Davidovu vidiocu Gadu:

   ^10"Idi i ka?i Davidu: 'Ovako veli Jahve: Troje stavljam preda te;
   izaberi sebi jedno od toga da ti uèinim!'"

   ^11Do?av?i k Davidu, Gad mu reèe: "Ovako veli Jahve: 'Biraj sebi

   ^12ili glad za tri godine, ili da tri mjeseca bje?i? pred
   neprijateljima i maè tvojih neprijatelja da te sti?e, ili da tri dana
   Jahvin maè i kuga bude na zemlji i Jahvin anðeo da ubija po svim
   izraelskim krajevima.' Sada promisli i gledaj ?to da odgovorim onome
   koji me poslao!"

   ^13David reèe Gadu: "Na velikoj sam muci! Ah, neka padnem u Jahvine
   ruke, jer je veliko njegovo milosrðe, a u ljudske ruke da ne zapadnem!"

   ^14Tako je Jahve poslao kugu na Izraela te pomrije sedamdeset tisuæa
   Izraelaca.

   ^15Bog je poslao anðela na Jeruzalem da ga istrebljuje; a kad je poèeo
   istrebljivati, pogledao je Jahve i sa?alilo mu se zbog zla, pa je rekao
   anðelu zatorniku: "Dosta je sada, spusti ruku!" Jahvin je anðeo stajao
   kraj gumna Jebusejca Ornana.

   ^16David, podigav?i oèi, vidje Jahvina anðela kako stoji izmeðu zemlje
   i neba dr?eæi u ruci isukan maè koji je podigao na Jeruzalem, i on pade
   nièice sa starje?inama obuèenim u kostrijet.

   ^17David reèe Bogu: "Nisam li ja zapovjedio da se izbroji narod? Ja
   sam, dakle, onaj koji sam sagrije?io i grdno zlo naèinio, a ?to uèini?e
   te ovce? Jahve, Bo?e moj, neka tvoja ruka doðe na me i na moju obitelj,
   a ne na taj narod da ga pomori!"

   ^18Tada Jahvin anðeo reèe Gadu da ka?e Davidu neka uziðe i neka podigne
   ?rtvenik Jahvi na gumnu Jebusejca Ornana.

   ^19David je oti?ao po rijeèi koju mu je Gad rekao u Jahvino ime.

   ^20A Ornan, okrenuv?i se, opazi anðela, a njegova se èetiri sina
   sakri?e. Ornan je vrhao p?enicu.

   ^21Uto doðe David do Ornana, a on, pogledav?i i opaziv?i Davida, doðe s
   gumna i pokloni se Davidu licem do zemlje.

   ^22Tada David reèe Ornanu: "Daj mi to gumno da sagradim na njemu
   ?rtvenik Jahvi; za potpunu cijenu daj mi ga da bi prestao pomor u
   narodu!"

   ^23Ornan odgovori Davidu: "Neka ga uzme i neka èini moj gospodar kralj
   ?to je dobro u njegovim oèima; evo, dajem ti goveda za paljenice, i
   mlatilice za drva, i p?enicu za prinosnicu; sve ti to poklanjam."

   ^24Kralj David reèe Ornanu: "Ne, nego hoæu da kupim u tebe i da platim,
   jer neæu da prinosim Jahvi ?to je tvoje, da prinosim paljenice koje su
   mi poklonjene."

   ^25I David dade Ornanu za ono mjesto ?est stotina zlatnih ?ekela na
   mjeru.

   ^26Tada sagradi ondje ?rtvenik Jahvi i prinese paljenice i prièesnice;
   a kad je prizvao Jahvu, on ga usli?a spustiv?i oganj s neba na ?rtvenik
   za paljenice.

   ^27Jahve zapovjedi anðelu da vrati maè u korice.

   ^28U ono vrijeme, vidjev?i da ga je Jahve usli?io na gumnu Jebusejca
   Ornana, David poèe prinositi ?rtve ondje.

   ^29Jahvino prebivali?te, koje je napravio Mojsije u pustinji, i
   ?rtvenik za paljenice bio je u to vrijeme na uzvisini u Gibeonu.

   ^30David nije mogao iæi k njemu da tra?i Boga jer ga je bio spopao
   strah od maèa Jahvina anðela.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Zato David reèe: "Ovo je Dom Jahve i ovo je ?rtvenik za paljenice
   Izraelu!"

   ^2David zapovjedi da se skupe stranci koji su bili u izraelskoj zemlji
   i odredi klesare da propisno kle?u kamenje za gradnju Doma Bo?jeg.

   ^3David je pripravio mnogo ?eljeza za èavle na vratnim krilima i za
   kvaèice; i bez mjere mnogo tuèa.

   ^4Mnogo cedrovine, jer su Sidonci i Tirci dovozili mnogo cedrovih drva
   Davidu.

   ^5Jer David mi?lja?e: "Moj je sin Salomon mlad i nje?an, a Dom koji
   treba graditi Jahvi mora biti velièanstven, na slavu i èast po svim
   zemljama. Hajde da mu sve pripravim." I David je pripravio mnogo toga
   prije svoje smrti.

   ^6Potom dozva sina Salomona i zapovjedi mu da sagradi Dom Jahvi, Bogu
   Izraelovu.

   ^7Jo? David reèe Salomonu: "Sine! Bio sam nakanio u srcu da sagradim
   Dom imenu Jahve, svoga Boga.

   ^8Ali mi je do?la Jahvina rijeè: 'Mnogo si krvi prolio i velike si
   ratove vodio; neæe? ti graditi Doma mome imenu jer si mnogo krvi prolio
   na zemlju preda mnom.

   ^9Gle, rodit æe ti se sin; on æe biti miroljubac i dat æu mu mir od
   svih njegovih neprijatelja odasvud unaokolo; ime æe mu biti Salomon.
   Mir i pokoj dat æu Izraelu za njegova vremena.

   ^10On æe sagraditi Dom mome imenu, on æe mi biti sin, a ja æu njemu
   biti otac i utvrdit æu njegovo kraljevsko prijestolje nad Izraelom
   zauvijek.'

   ^11Sada, moj sine, neka bude Jahve s tobom da izvr?i? i sagradi? Dom
   Jahve, svoga Boga, kao ?to je rekao za te.

   ^12Samo neka ti Jahve poda razum i mudrost kad te postavi nad Izraelom
   zato da se dr?i? Zakona Jahve, svoga Boga!

   ^13Bit æe? sretan bude? li bri?no vr?io uredbe i zakone koje je Jahve
   preko Mojsija dao Izraelu. Budi junak i hrabar, ne boj se i ne pla?i
   se!

   ^14Ja sam, evo, svojim trudom pripravio za Dom Jahvin sto tisuæa
   zlatnih talenata i milijun srebrnih talenata, a tuèa i ?eljeza bez
   mjere, jer ga je tako mnogo. Pripravio sam i drva i kamenja, a i ti
   dodaj ne?to k tomu.

   ^15Ima? mnogo valjanih radnika, klesara, zidara, tesara i svakovrsnih
   vje?taka u svakom umijeæu;

   ^16zlatu, srebru, tuèu i ?eljezu nema mjere; idi, dakle, i gradi, i
   neka Jahve bude s tobom!"

   ^17Tada David zapovjedi svim izraelskim knezovima da poma?u njegovu
   sinu Salomonu:

   ^18"Nije li s vama Jahve, Bog va?, koji vam je dao mir odasvud unaokolo
   jer je predao u moje ruke stanovnike ove zemlje i zemlja je pokorena
   pred Jahvom i pred njegovim narodom.

   ^19Sada, dakle, pregnite svojim srcem i svojom du?om da tra?ite Jahvu,
   svoga Boga; idite i gradite Sveti?te Bogu Jahvi, unesite Kovèeg saveza
   Jahvina i Bo?je sveto posuðe u Dom koji æe se sagraditi Jahvinu imenu!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Ostarjev?i i nau?iv?i se dana, postavi David svoga sina Salomona
   kraljem nad Izraelom.

   ^2Potom skupi sve izraelske knezove, sveæenike i levite.

   ^3On izbroji levite od trideset godina navi?e, i bilo ih je po mu?kim
   glavama trideset i osam tisuæa.

   ^4Izmeðu njih bilo je dvadeset i èetiri tisuæe onih koji su upravljali
   poslom oko Jahvina Doma, a ?est tisuæa nadzornika i sudaca,

   ^5èetiri tisuæe vratara i èetiri tisuæe onih koji su hvalili Jahvu uz
   glazbala ?to ih je napravio za hvalu.

   ^6David ih razdijeli na redove po Levijevim sinovima: Ger?onu, Kehatu i
   Merariju.

   ^7Od Ger?onova su koljena bili: Ladan i ?imej.

   ^8Ladanovi sinovi: poglavari Jehiel, Zetam i Joel, njih trojica.

   ^9?imejevi sinovi: ?elomit, Haziel i Haram, njih trojica; to su
   poglavari Ladanovih obitelji.

   ^10?imejevi sinovi: Jahat, Zina, Jeu? i Berija. Ta su èetvorica
   ?imejevi sinovi.

   ^11Jahat je bio poglavar, a drugi Ziza; a Jeu? i Berija nisu imali
   mnogo djece, zato su se brojili u jednu obitelj, u jedan razred.

   ^12Kehatovi sinovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel, èetvorica.

   ^13Amramovi sinovi: Aron i Mojsije. Aron je bio odreðen da posveæuje
   Svetinju nad svetinjama; on i njegovi sinovi dovijeka da kade pred
   Jahvom, da mu slu?e i da blagoslivljaju u njegovo ime dovijeka.

   ^14Mojsije je bio Bo?ji èovjek. Njegovi se sinovi broje u Levijevo
   pleme.

   ^15Mojsijevi su sinovi Ger?om i Eliezer.

   ^16Ger?omovi sinovi: poglavar ?ebuel.

   ^17Eliezerovi su sinovi bili: poglavar Rehabja. Eliezer nije imao
   drugih sinova, nego su se Rehabjini sinovi vrlo namno?ili.

   ^18Jisharovi sinovi: poglavar ?elomit.

   ^19Hebronovi sinovi: poglavar Jerija, drugi Amarja, treæi Jahaziel,
   èetvrti Jekamam.

   ^20Uzielovi sinovi: poglavar Mika, drugi Je?ija.

   ^21Merarijevi sinovi: Mahli i Mu?i. Mahlijevi sinovi: Eleazar i Ki?.

   ^22Eleazar je umro nemajuæi sinova, nego samo kæeri, koje su sebi uzeli
   za ?ene njihovi roðaci, Ki?evi sinovi.

   ^23Mu?ijevi sinovi: Mahli, Eder i Jerimot, trojica.

   ^24To su bili Levijevi sinovi po obiteljima, poglavari porodica, koji
   su bili popisani poimence; oni su radili posao za slu?bu Jahvina Doma u
   dobi od dvadeset godina navi?e.

   ^25David je rekao: "Jahve, Izraelov Bog, dao je mir svojem narodu i
   ?ivjet æe u Jeruzalemu zauvijek.

   ^26Zato ni leviti neæe vi?e nositi Prebivali?ta ni svakovrsnog pribora
   za njegovu slu?bu."

   ^27Po posljednjim Davidovim rijeèima, bili su izbrojeni Levijevi sinovi
   od dvadeset godina navi?e.

   ^28Bili su odreðeni da budu kraj Aronovih sinova u slu?bi u Jahvinu
   Domu, u predvorjima i u dvoranama, da èiste sve svete stvari, da rade u
   slu?bi oko Jahvina Doma,

   ^29oko prinesenih hljebova, oko sitnog bra?na za prinos, oko beskvasnih
   kolaèa pripravljenih na tavi i u ulju zamije?enih i oko mjera za
   sadr?aj i du?inu;

   ^30da pristupaju svakoga jutra, da slave i hvale Jahvu; tako i veèerom.

   ^31A kad se god prinose paljenice Jahvi, subotom, za mlaðaka i na
   blagdane, da dolaze prema svom broju, po svom redu, svagdje pred Jahvu.

   ^32I da vr?e ?to treba vr?iti u ?atoru sastanka, slu?bu u Sveti?tu i
   slu?bu za svoju braæu, Aronove sinove, u slu?bi oko Jahvina Doma.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Aronovi su sinovi imali svoje redove. Sinovi Aronovi bili su: Nadab,
   Abihu, Eleazar i Itamar.

   ^2Ali su Nadab i Abihu umrli prije oca i nisu imali djece; zato su
   sveæenièku slu?bu vr?ili Eleazar i Itamar.

   ^3David je razdijelio na redove njih i Sadoka, od Eleazarovih sinova, i
   Ahimeleka, od Itamarovih sinova, po njihovu redu u njihovoj slu?bi.

   ^4Ali se u Eleazarovih sinova na?lo vi?e mu?kih poglavara nego u
   Itamarovih sinova, pa kad ih podijeli?e, od Eleazarovih je sinova bilo
   ?esnaest porodiènih poglavara, a od Itamarovih sinova samo osam
   porodiènih poglavara.

   ^5Zato su ih razdijelili ?drebovima, jedne i druge, jer su posveæeni
   knezovi i Bo?ji knezovi bili i od Eleazarovih sinova i od Itamarovih
   sinova.

   ^6Popisao ih je Netanelov sin ?emaja, pisar od Levijeva plemena, pred
   kraljem, knezovima, sveæenikom Sadokom, Ebjatarovim sinom Ahimelekom,
   pred poglavarima porodica meðu sveæenicima i levitima, uzev?i po jednu
   porodicu za Eleazara, a po jednu opet za Itamara.

   ^7Prvi je ?drijeb pao na Jojariba, drugi na Jedaju,

   ^8treæi na Harima, èetvrti na Seorima,

   ^9peti na Malkiju, ?esti na Mijamina,

   ^10sedmi na Hakosa, osmi na Abiju,

   ^11deveti na Je?uu, deseti na ?ekaniju,

   ^12jedanaesti na Elija?iba, dvanaesti na Jakima,

   ^13trinaesti na Hupu, èetrnaesti na Je?ebaba,

   ^14petnaesti na Bilgu, ?esnaesti na Imera,

   ^15sedamnaesti na Hezira, osamnaesti na Hapisesa,

   ^16devetnaesti na Petahju, dvadeseti na Ezekiela,

   ^17dvadeset i prvi na Jakina, dvadeset i drugi na Gamula,

   ^18dvadeset i treæi na Delaju, dvadeset i èetvrti na Maazju.

   ^19To je njihov red u slu?bi kojim treba da idu u Jahvin Dom, po svom
   pravilu, primljenu od oca im Arona, kako mu je zapovjedio Jahve, Bog
   Izraelov.

   ^20Od ostalih Levijevih sinova bio je od Amramovih sinova ?ubael; od
   ?ubaelovih sinova Jehdeja;

   ^21od Rehabje, od Rehabjinih sinova poglavar Ji?ija;

   ^22od Jisharovaca ?elomot; od ?elomotovih sinova Jahat.

   ^23Od Jerijinih sinova: drugi Amarja, treæi Jahaziel, èetvrti Jekaman.

   ^24Od sinova Uzielovih Mika; od Mikinih sinova ?amir;

   ^25Mikin brat Ji?ija; od Ji?ijinih sinova Zaharija;

   ^26Merarijevi sinovi: Mahli i Mu?i; sinovi Jaazije, njegova sina.

   ^27Merarijevi sinovi po Jaaziji, njegovu sinu: ?oham, Zakur i Ibri;

   ^28po Mahliju Eleazar, koji nije imao djece;

   ^29po Ki?u, Ki?ovi sinovi, Jerahmeel.

   ^30Mu?ijevi sinovi: Mahli, Eder i Jerimot. To su bili levitski sinovi
   po svojim porodicama.

   ^31I oni su bacali ?drebove kao njihovi roðaci, Aronovi sinovi, pred
   kraljem Davidom, Sadokom, Ahimelekom i porodiènim poglavarima meðu
   sveæenicima i levitima, i to jednako glavar obitelji kao i njegov
   najmlaði brat.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 David je s vojnièkim zapovjednicima izabrao za slu?bu Asafove,
   Hemanove i Jedutunove sinove koji æe zanosno pjevati hvalu uz citre,
   harfe i cimbale; izmeðu njih su bili izbrojeni ljudi za posao u svojoj
   slu?bi:

   ^2od Asafovih sinova: Zakur, Josip, Netanija i Asarela; Asafovi sinovi
   pod upravom Asafa, koji je zanosno pjevao hvalu po kraljevoj uredbi.

   ^3Od Jedutuna: Jedutunovih ?est sinova: Gedalija, Sori, Je?aja, ?imej,
   Ha?abja i Matitja pod upravom svog oca Jedutuna koji je zanosno pjevao
   hvalu uz citru slaveæi i hvaleæi Jahvu.

   ^4Od Hemana: Hemanovi sinovi: Bukija, Matanija, Uziel, ?ebuel, Jerimot,
   Hananija, Hanani, Eliata, Gidalti, Romamti-Ezer, Jo?beka?a, Maloti,
   Hotir, Mahaziot.

   ^5Svi su oni bili sinovi kraljeva vidioca Hemana koji je objavljivao
   Bo?je stvari da uzvisi njegovu moæ; a Bog je dao Hemanu èetrnaest
   sinova i tri kæeri.

   ^6Svi su oni pod vodstvom svoga oca Asafa te Jedutuna i Hemana pjevali
   u Jahvinu Domu uz cimbale, harfe i citre za slu?bu u Bo?jem Domu, po
   kraljevoj uredbi.

   ^7Bilo ih je, s njihovom braæom, uvje?banih u pjevanju Jahvinih
   pjesama, dvjesta osamdeset i osam, sve samih vje?taka.

   ^8Bacili su ?drebove za svoju slu?benu du?nost, najmanji isto kao i
   najveæi, uèitelj kao i uèenik.

   ^9Prvi je ?drijeb pao na Asafovca Josipa, drugi na Gedaliju s njegovom
   braæom i sinovima, njih dvanaest,

   ^10treæi na Zakura s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest;

   ^11èetvrti na Jisrija s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest;

   ^12peti na Netaniju s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest;

   ^13?esti na Bukiju s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest,

   ^14sedmi na Isarelu s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest;

   ^15osmi na Je?aja s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest;

   ^16deveti na Mataniju s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest;

   ^17deseti na ?imeja s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest;

   ^18jedanaesti na Azarela s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest;

   ^19dvanaesti na Ha?abju s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest;

   ^20trinaesti na ?ubaela s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest;

   ^21èetrnaesti na Matitju s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest;

   ^22petnaesti na Jeremota s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest;

   ^23?esnaesti na Hananiju s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest;

   ^24sedamnaesti na Jo?beka?a s njegovim sinovima i braæom, njih
   dvanaest;

   ^25osamnaesti na Hananija s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest;

   ^26devetnaesti na Malotija s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest;

   ^27dvadeseti na Elijatu s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest;

   ^28dvadeset i prvi na Hotira s njegovim sinovima i braæom, njih
   dvanaest;

   ^29dvadeset i drugi na Gidaltija s njegovim sinovima i braæom, njih
   dvanaest;

   ^30dvadeset i treæi na Mahaziota s njegovim sinovima i braæom, njih
   dvanaest;

   ^31dvadeset i èetvrti na Romamti-Ezera s njegovim sinovima i braæom,
   njih dvanaest.
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 Vratarski su redovi bili: od Korahovaca: Korahov sin Me?elemja
   izmeðu Asafovih sinova;

   ^2a Me?elemjini sinovi: prvenac Zaharija, drugi Jediael, treæi Zebadja,
   èetvrti Jatniel;

   ^3peti Elam, ?esti Johanan, sedmi Elijoenaj.

   ^4Sinovi Obed-Edomovi: prvenac ?emaja, drugi Jozabad, treæi Joah,
   èetvrti Sakar, a peti Netanel,

   ^5?esti Amiel, sedmi Jisakar, osmi Peuletaj, jer ga je blagoslovio Bog,

   ^6a njegovu su se sinu ?emaji rodili sinovi koji su bili poglavari u
   porodici jer bijahu hrabri junaci.

   ^7?emajini su sinovi bili: Otni, Rafael, Obed, Elzabad sa svojom
   braæom, vrsnim ljudima, Elihu i Semakja.

   ^8Svi su oni bili od Obed-Edomovih sinova, oni i njihovi sinovi i
   njihova braæa, vrsni ljudi, sposobni za slu?bu; bilo ih je ?ezdeset i
   dva od Obed-Edoma.

   ^9Me?elemjinih sinova i braæe, vrsnih ljudi, bilo je osamnaest.

   ^10Hosini sinovi od Merarijevih sinova: poglavar ?imri, iako nije bio
   prvenac, njegov ga je otac postavio za poglavara;

   ^11drugi Hilkija, treæi Tebalija, èetvrti Zaharija; Hosinih svih sinova
   i braæe bilo je trinaest.

   ^12Ovo su vratarski redovi. Glavari ovih junaka bili su, kao i njihova
   braæa, èuvari u slu?bi Jahvina Doma.

   ^13Bacali su ?drebove, najmanji kao i najveæi, po obiteljima za svaka
   pojedina vrata.

   ^14?drijeb na istok pao je ?elemji; njegov sin Zaharija bio je mudar
   savjetnik. Kad su bacili ?drebove, dopao mu je ?drijeb na sjever,

   ^15Obed-Edomu na jug; a njegovim sinovima na spremi?te;

   ^16?ufimu i Hosi na zapad ?aleketskim vratima, na putu koji vodi k
   usponu; stra?a je bila do stra?e.

   ^17S istoka ?est levita, sa sjevera èetiri na dan, s juga èetiri na
   dan; a kod spremi?ta po dva.

   ^18Na hramskoj prigradnji, sa zapada, èetiri na usponu, dva kod
   prigradnje.

   ^19To su vratarski redovi meðu Korahovim i Merarijevim sinovima.

   ^20Leviti, njihova braæa, bili su: Ahija nad blagom Bo?jega Doma i nad
   blagom posveæenih stvari.

   ^21Ladanovi sinovi, Ger?onovci po Ladanu, poglavari obitelji Ladana
   Ger?onovca, bili su Jehielovci.

   ^22Jehielovci Zetam i brat mu Joel bili su nadstojnici nad blagom
   Jahvina Doma.

   ^23Od Amramovaca, Jisharovaca, Hebronovaca i Uzielovaca bili su:

   ^24?ebuel, sin Mojsijeva sina Ger?oma, nadstojnik nad blagom.

   ^25Njegova braæa po Eliezeru: Rehabja, sin mu, njegov sin Izaija,
   njegov sin Joram, njegov sin Zikri, njegov sin ?elomit.

   ^26Taj je ?elomit sa svojom braæom bio odgovoran za sve blago od
   posveæenih stvari koje je posvetio kralj David s porodiènim
   poglavarima, s tisuænicima, stotnicima i vojnim zapovjednicima.

   ^27Posvetili su dio ratnog plijena da se bolje ojaèa Jahvin Dom.

   ^28?to je god bio posvetio vidjelac Samuel, Ki?ev sin ?aul, Nerov sin
   Abner i Sarvijin sin Joab, sve posveæeno, bilo je pod nadzorom ?elomita
   i njegove braæe.

   ^29Jisharovci Kenanija i njegovi sinovi bili su nad svjetovnim
   poslovima kao nadzornici i suci u Izraelu.

   ^30Hebronovci Ha?abja i njegova braæa, tisuæu i sedam stotina vrsnih
   ljudi, upravljali su Izraelom s ovu stranu Jordana na zapadu u svakom
   Jahvinu poslu i u kraljevskoj slu?bi.

   ^31Poglavar Hebronovaca bio je Jerija. Èetrdesete godine Davidova
   kraljevanja potra?ili su obiteljska rodoslovlja Hebronovaca i na?lo se
   meðu njima vrsnih ljudi u Gileadskom Jazeru.

   ^32Njegove braæe, vrsnih ljudi, bilo je dvije tisuæe i sedam stotina
   porodiènih poglavara; kralj David postavio ih je nad Rubenovim i
   Gadovim plemenom i nad polovinom Mana?eova plemena za sve Bo?je poslove
   i za kraljevske poslove.
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 Izraelovi sinovi po svome broju. Poglavari porodica, tisuænici,
   stotnici i nadzornici slu?ili su kralju u svakom poslu. U redovima su
   dolazili i odlazili od mjeseca do mjeseca, u svim godi?njim mjesecima;
   svaki je red imao dvadeset i èetiri tisuæe ljudi.

   ^2Nad prvim je redom, prvoga mjeseca, bio Zabdielov sin Ja?obam. U svom
   je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe ljudi.

   ^3Pripadao je Peresovim sinovima i bio zapovjednik svih vojvoda u
   vojsci prvoga mjeseca.

   ^4Nad redom drugoga mjeseca bio je Aho?anin Dodaj, a predstojnik u
   njegovu redu bio je Mikelot. U svom je redu imao dvadeset i èetiri
   tisuæe ljudi.

   ^5Vojvoda treæe vojske, treæega mjeseca, bio je sin sveæenika Jojade,
   poglavar Benaja. U svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe.

   ^6Taj je Benaja bio junak meðu tridesetoricom i nad tridesetoricom i u
   njegovu je redu bio sin mu Amizabad.

   ^7Èetvrti, èetvrtoga mjeseca, bio je Joabov brat Asahel, a za njim sin
   mu Zebadja. U svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe.

   ^8Peti, petoga mjeseca, bio je vojvoda Jizrahanin ?amhut. U svom je
   redu imao dvadeset i èetiri tisuæe.

   ^9?esti, ?estoga mjeseca, bio je Ike?ov sin Ira, Tekoanac. U svom je
   redu imao dvadeset i èetiri tisuæe.

   ^10Sedmi, sedmoga mjeseca, bio je Pelonjanin Heles od Efrajimovih
   sinova. U svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe.

   ^11Osmi, osmoga mjeseca, bio je Hu?aæanin Sibkaj, Zarhijevac. U svom je
   redu imao dvadeset i èetiri tisuæe.

   ^12Deveti, devetoga mjeseca, bio je Anatoæanin Abiezer, Benjaminovac. U
   svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe.

   ^13Deseti, desetoga mjeseca, bio je Netofaæanin Mahraj, Zarhijevac. U
   svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe.

   ^14Jedanaesti, jedanaestoga mjeseca, bio je Piratonjanin Benaja,
   Efrajimovac. U svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe.

   ^15Dvanaesti, dvanaestoga mjeseca, bio je Netofaæanin Heldaj,
   Otnielovac. U svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe.

   ^16Nad Izraelovim plemenima bili su knezovi: nad Rubenovim Zikrijev sin
   knez Eliezer; nad ?imunovim Maakin sin ?efatja;

   ^17nad Levijevim Kemuelov sin Ha?abja; nad Aronovim Sadok;

   ^18nad Judinim Elihu od Davidove braæe; nad Jisakarovim Mihaelov sin
   Omri;

   ^19nad Zebulunovim Obadjin sin Ji?maja; nad Naftalijevim Azrielov sin
   Jerimot.

   ^20Nad Efrajimovim sinovima Azazjin sin Ho?ea; nad polovinom Mana?eova
   plemena Pedajin sin Joel,

   ^21nad drugom polovinom Mana?eova plemena u Gileadu Zaharijin sin Jido;
   nad Benjaminom Abnerov sin Jaasiel;

   ^22nad Danom Jerohamov sin Azarel. To su bili knezovi izraelskih
   plemena.

   ^23Ali David nije dao izbrojiti onih kojima bija?e dvadeset godina i
   manje, jer Jahve bija?e rekao da æe umno?iti Izraelce kao nebeske
   zvijezde.

   ^24Sarvijin je sin Joab poèeo vr?iti popis, ali ga nije dovr?io. Stoga
   je Srd?ba do?la na Izrael i zato taj broj nije bio primljen u brojèani
   izvje?taj Ljetopisa kralja Davida.

   ^25Nadstojnik nad kraljevim blagom bio je Adielov sin Azmavet, a
   nadstojnik za blago u zemlji, u gradovima, selima i tvrðavama, bio je
   Uzijin sin Jonatan.

   ^26Nadstojnik nad poljskim radnicima koji su obraðivali zemlju bio je
   Kelubov sin Ezri.

   ^27Nadstojnik nad vinogradarima Ramaæanin ?imej. Nadstojnik nad
   vinogradrskim klijetima bio je ?ifmejac Zabdi.

   ^28Nadstojnik nad maslinama i dudovima ?to su po ?efeli bio je Gederac
   Hanan; nadstojnik nad skladi?tima ulja Joa?.

   ^29Nadstojnik nad govedima ?to su pasla u ?aronu bio je ?aronac ?itraj.
   Nadstojnik nad krupnom stokom u dolinama bio je Edlajev sin ?afat.

   ^30Nadstojnik nad devama Ji?maelac Obil. Nadstojnik nad magaricama
   Meronoæanin Jehdeja.

   ^31Nadstojnik nad ovcama i kozama Hagrijac Jaziz. Svi su oni bili
   nadstojnici nad imanjem kralja Davida.

   ^32Savjetnik je bio Davidov stric Jonatan, mudar èovjek; bio je i
   knji?evnik; a Hakmonijev sin Jehiel bio je s kraljevim sinovima.

   ^33Ahitofel je bio kraljev savjetnik, Arkijac Hu?aj kraljev prijatelj.

   ^34Ahitofela su naslijedili Benajin sin Jojada i Ebjatar, kraljev je
   vojvoda bio Joab.
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 David sakupi u Jeruzalem sve izraelske knezove, plemenske knezove i
   poglavare od redova koji su slu?ili kralja, tisuænike, stotnike i
   nadstojnike nad svim imanjem i blagom kraljevim i blagom njegovih
   sinova, zajedno s dvoranima i junacima i svim hrabrim vojnicima.

   ^2Ustav?i na noge, kralj David reèe: "Èujte me, moja braæo i moj
   narode! Ja sam bio namislio u svom srcu da sagradim dom gdje bi poèivao
   Kovèeg saveza Jahvina i da bude podno?je nogama na?ega Boga te sam
   pripravio ?to treba za gradnju.

   ^3Ali mi je Bog rekao: 'Neæe? ti sagraditi Doma mome imenu jer si
   ratnik i prolijevao si krv.'

   ^4Jahve, Izraelov Bog, izabrao je mene od sveg moga roda da budem kralj
   nad Izraelom zauvijek; jer je Judu izabrao za kneza, a iz Judina doma
   dom moga oca; izmeðu sinova moga oca bilo mu je drago da mene postavi
   kraljem nad svim Izraelom.

   ^5Tako je izmeðu mojih sinova, jer mi je mnogo sinova dao Jahve,
   izabrao moga sina Salomona da sjedi na prijestolju Jahvina kraljevstva
   nad Izraelom.

   ^6I rekao mi je: 'Tvoj sin Salomon sagradit æe meni Dom i moja
   predvorja; jer sam njega izabrao sebi za sina i ja æu mu biti otac.

   ^7Utvrdit æu njegovo kraljevstvo zauvijek ako bude postojano vr?io moje
   zapovijedi i moje zakone kao danas.'

   ^8Sada, dakle, pred oèima sveg Izraela, Jahvina zbora, i pred svojim
   Bogom, koji nas slu?a, velim: dr?ite i tra?ite sve zapovijedi Jahve,
   svoga Boga, da biste zadr?ali u posjedu ovu dobru zemlju i ostavili je
   u ba?tinu svojim sinovima nakon sebe dovijeka.

   ^9A ti, sine moj Salomone, poznaj Boga, svoga oca, i slu?i mu èitavim
   srcem i spremnom du?om, jer Jahve ispituje sva srca i zna sve misli i
   namjere; ako ga bude? tra?io, dat æe ti se da ga naðe?; ako li ga
   ostavi?, odbacit æe te zauvijek.

   ^10Uvidi sada da te Jahve izabrao da gradi? Dom za Sveti?te, budi junak
   i radi!"

   ^11Tada David predade sinu Salomonu uzorak trijema, njegovih kuæa,
   riznica, gornjih soba, æelija i doma Pomirili?ta;

   ^12uzorak svega ?to bija?e smislio u duhu za predvorja Jahvina Doma, za
   sve sobe unaokolo, za riznicu Doma Bo?jega, za riznicu posveæenih
   stvari,

   ^13za sveæenièke i levitske redove, za svaki posao u slu?bi oko Doma
   Jahvina:

   ^14zlato u ?ipkama, zlato potrebno za sve zlatno posuðe ove ili one
   slu?be; srebro u ?ipkama potrebno za sve srebrno posuðe, za sve posuðe
   ove ili one slu?be;

   ^15?ipke za zlatne svijeænjake sa zlatnim svjetiljkama, prema te?ini
   svakoga svijeænjaka i njegovih svjetiljaka, i za srebrne svijeænjake
   prema te?ini svakoga svijeænjaka i njegovih svjetiljaka i prema namjeni
   svakog svijeænjaka;

   ^16zlato u ?ipkama za stolove na kojima æe stajati prineseni hljebovi,
   za svaki stol; srebro za srebrne stolove,

   ^17za vilju?ke i kotliæe, za èa?e od èista zlata, za zlatne pehare,
   zlato u ?ipkama za svaki pehar; za srebrne pehare, srebro u ?ipkama za
   svaki pehar,

   ^18za kadioni ?rtvenik ?e?enoga zlata u ?ipkama; za uzorak od kola sa
   zlatnim kerubinima koji æe ra?irenim krilima zaklanjati Jahvin Kovèeg.

   ^19Sve to u skladu s onim ?to Jahve napisa vlastitom rukom da bi
   razjasnio cijelo djelo za koje on pribavi uzorak.

   ^20Tada David reèe svome sinu Salomonu: "Budi junak, hrabar, i radi! Ne
   boj se i ne pla?i se, jer æe Jahve, Bog, moj Bog, biti s tobom! Neæe te
   napustiti niti te ostaviti dok ne svr?i? sav posao za slu?bu oko
   Jahvina Doma.

   ^21Evo sveæenièkih i levitskih redova za svaku slu?bu u Bo?jem Domu;
   ima? uza se za svaki posao svakovrsnih ljudi, spremnih i vje?tih svakoj
   slu?bi, knezovi i sav narod pod tvojim su zapovjedni?tvom."
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 Kralj David reèe svemu zboru: "Bog je izabrao moga sina Salomona,
   mlado i nje?no momèe, a ovo je velik posao, jer neæe biti za èovjeka
   dvor nego za Boga Jahvu.

   ^2Pripremio sam, koliko sam mogao, za Dom svoga Boga zlata za zlatne
   stvari i srebra za srebrne, tuèa za tuèane, ?eljeza za ?eljezne, drva
   za drvene; oniksova kamenja i dragulja za ukivanje, dragulja za ukras i
   ?arenih dragulja, svakojakoga dragog kamenja i izobila mramora.

   ^3Iz ljubavi prema Bogu dajem jo? i svoga zlata i srebra za Dom svoga
   Boga, osim svega ?to sam pripravio za sveti Dom.

   ^4Tri tisuæe zlatnih talenata ofirskoga zlata i sedam tisuæa talenata
   èistoga srebra da se oblo?e zidovi prostorija.

   ^5Zlato za zlatne stvari, a srebro za srebrne i za svako djelo
   umjetnièkih ruku. Bi li danas jo? tko htio dragovoljno ?to prilo?iti
   svojom rukom Jahvi?"

   ^6Tada su dragovoljno prilo?ili knezovi obitelji i knezovi izraelskih
   plemena, tisuænici, stotnici i nadstojnici nad kraljevskim poslovima.

   ^7Dali su za slu?bu u Bo?jem Domu zlata pet tisuæa talenata i deset
   tisuæa zlatnih darika, srebra deset tisuæa talenata, tuèa osamnaest
   tisuæa talenata, ?eljeza sto tisuæa talenata.

   ^8U koga se god na?lo dragulja, svi su darivali u riznicu Jahvina Doma
   na ruke Jehiela Ger?onovca.

   ^9Narod se veselio ?to su dragovoljno prilagali, jer su prilagali
   iskrena srca Jahvi; i kralj David radovao se od srca.

   ^10Potom David blagoslovi Jahvu pred svim zborom. I reèe David:
   "Blagoslovljen da si, Jahve, Bo?e na?eg oca Izraela, od vijeka do
   vijeka!

   ^11Tvoja je, Jahve, velièina, sila, slava, sjaj i velièanstvo, jer je
   tvoje sve ?to je na nebu i na zemlji; tvoje je, Jahve, kraljevstvo i ti
   si uzvi?en povrh svega, Poglavar svega!

   ^12Od tebe je bogatstvo i slava, ti vlada? nad svim, u tvojoj je ruci
   sila i moæ, u tvojoj je vlasti da uèini? velikim i jakim sve.

   ^13I slavimo te, Bo?e na?, i hvalimo tvoje dièno ime.

   ^14Tko sam ja i ?to je moj narod da bismo imali snage ovoliko prinijeti
   tebi dragovoljno? Od tebe je sve, i iz tvojih ruku primiv?i, dali smo
   tebi!

   ^15Prido?lice smo pred tobom, naseljenici kao svi na?i oèevi; na?i dani
   na zemlji prolaze kao sjena i nema nade.

   ^16Jahve, Bo?e na?, sve ovo mnogo blago koje smo pripravili za gradnju
   Doma tebi, tvome svetom imenu, iz tvoje je ruke i sve je tvoje!

   ^17Ali znam, o Bo?e moj, da ti isku?ava? srca i da ljubi? iskrenost; ja
   sam iskrena srca dragovoljno prinio sve ovo i s rado?æu sam gledao tvoj
   narod koji je ovdje kako ti dragovoljno prinosi.

   ^18Jahve, Bo?e na?ih otaca Abrahama, Izaka i Jakova, saèuvaj dovijeka u
   srcu svoga naroda tu misao i namjeru i upravi njegovo srce k sebi!

   ^19A mome sinu Salomonu daj po?teno srce da bi se dr?ao tvojih
   zapovijedi, tvojih odredaba i tvojih uredaba, da bi vr?io sve i da bi
   sagradio dvor za koji sam sve spremio!"

   ^20Tada David reèe svemu zboru: "Blagoslovite sada Jahvu, svoga Boga!"
   I sav je zbor blagoslovio Jahvu, Boga svojih otaca, i, pav?i nièice,
   poklonio se Jahvi i kralju.

   ^21?rtvovali su Jahvi klanice i prinijeli Jahvi paljenice sutradan:
   tisuæu junaca, tisuæu ovnova, tisuæu jaganjaca s njihovim ljevanicama,
   mnogo drugih ?rtava za sav Izrael.

   ^22Jeli su i pili pred Jahvom onoga dana vrlo se radujuæi. Zakraljili
   su po drugi put Davidova sina Salomona i pomazali ga po Jahvinoj volji
   za kneza, a Sadoka za sveæenika.

   ^23Tako je Salomon sjeo na Jahvino prijestolje da kraljuje namjesto
   svoga oca Davida. Bio je sretan i slu?ao ga je sav Izrael.

   ^24Svi su knezovi i junaci i svi sinovi kralja Davida pru?ili ruku
   kralju Salomonu i sveèano mu obeæali pokornost.

   ^25Jahve je vrlo uzvisio Salomona pred oèima sveg Izraela i dao njegovu
   kraljevstvu velièanstvo kakvo nijedan kralj prije njega nije imao u
   Izraelu.

   ^26Tako je Ji?ajev sin David kraljevao nad svim Izraelom.

   ^27Nad Izraelom je kraljevao èetrdeset godina; u Hebronu je kraljevao
   sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine.

   ^28Umro je u lijepoj starosti, nau?iv?i se ?ivota, bogatstva i slave.
   Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Salomon.

   ^29Djela kralja Davida, od prvog do posljednjeg, zapisana su u
   povijesti vidioca Samuela, u povijesti proroka Natana i u povijesti
   vidioca Gada,

   ^30sa svim njegovim kraljevanjem, njegovim juna?tvom i dogaðajima ?to
   prijeðo?e preko njega i Izraela i svih drugih kraljevstava zemaljskih.
     __________________________________________________________________

2 Chronicles
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Salomon, sin Davidov, bio se uèvrstio na prijestolju. Jahve, Bog
   njegov, bija?e s njim i uzvisi ga veoma.

   ^2Salomon se tada obrati svem Izraelu, tisuænicima, satnicima, sucima,
   svim knezovima izraelskim, glavama obitelji,

   ^3te se on i s njim sav Zbor pope?e na uzvi?icu koja bje?e u Gibeonu,
   jer je ondje bio ?ator sastanka ?to ga u pustinji podi?e Mojsije, sluga
   Bo?ji.

   ^4David bija?e prenio Kovèeg Bo?ji iz Kirjat Jearima do mjesta koje je
   sam pripravio za nj; jer je bio podigao ?ator u Jeruzalemu.

   ^5Tuèani ?rtvenik ?to ga napravi Besalel, sin Hurova sina Urija, bija?e
   ondje pred Prebivali?tem Jahvinim, kamo doðo?e Salomon i zbor da mu se
   obrate.

   ^6Ondje se Salomon pred Jahvom pope na tuèani ?rtvenik, koji bje?e tik
   do ?atora sastanka, i prinese na njemu tisuæu paljenica.

   ^7Iste se noæi Bog ukaza Salomonu i reèe mu: "Tra?i ?to da ti dadem."

   ^8Salomon odgovori: "Veoma si naklon bio mome ocu Davidu i zakraljio si
   mene na njegovo mjesto.

   ^9Bo?e Jahve, neka se ispuni sada obeæanje ?to si ga dao mome ocu
   Davidu, jer si me zakraljio nad narodom kojega ima mnogo kao zemaljske
   pra?ine.

   ^10Daj mi sada mudrost i znanje da uzmognem upravljati ovim narodom,
   jer tko æe upravljati tolikim narodom kao ?to je ovaj tvoj!"

   ^11Bog reèe Salomonu: "Buduæi da ti je to u srcu, a nisi iskao ni
   bogatstva, ni blaga, ni slave, ni smrti neprijatelja i jer nisi tra?io
   duga ?ivota nego mudrosti i znanja kako bi upravljao mojim narodom nad
   kojim te zakraljih,

   ^12dajem ti mudrost i znanje. Ali ti dajem i bogatstva, blaga i slave
   kakve nije imao nijedan kralj ?to bje?e prije tebe i kakve neæe imati
   ni oni koji doðu poslije tebe."

   ^13Salomon s uzvi?ice u Gibeonu ode u Jeruzalem, podalje od ?atora
   sastanka, i kraljeva?e nad Izraelom.

   ^14Sakupi bojnih kola i konjanika: imao je tisuæu èetiri stotine kola i
   dvanaest tisuæa konjanika i razmjesti ih po gradovima gdje mu bijahu
   kola i kod sebe u Jeruzalemu.

   ^15Salomon uèini da srebra i zlata bude u Jeruzalemu izobila kao
   kamenja, a cedrova mnogo kao dudova u ?efeli.

   ^16Konji Salomonovi bili su uvezeni iz Musrija i Koe; kraljevski
   dvorani kupovahu ih u Koi za srebro.

   ^17Dovozila su se i prodavala jedna bojna kola iz Egipta po ?est
   stotina srebrnih ?ekela, a konji po sto i pedeset; to bje?e isto tako
   za sve hetitske i aramejske kraljeve koji su ih uvozili preko njih.

   ^18Salomon naumi sagraditi Dom - jedan Imenu Jahvinu, a drugi sebi za
   kraljevski dvorac.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Odbroji sedamdeset tisuæa nosaèa, osamdeset tisuæa kamenolomaca u
   gori i tri tisuæe i ?est stotina poslovoða.

   ^2Tada posla ovu poruku Hiramu, tirskomu kralju: "Kao ?to si mome ocu
   Davidu slao cedrovine da gradi dvor gdje æe ?ivjeti, tako uèini i meni.

   ^3Kanim podiæi Dom Imenu Jahve, svojega Boga, i posvetiti mu ga da se
   di?e pred njim miomirisni kad, da se uvijek postavljaju kruhovi, da se
   prinose paljenice jutrom i veèerom, subotom, na dane mlaðaka i na
   blagdane Jahve, Boga na?ega; i tako da zauvijek ostane u Izraelu.

   ^4Dom koji gradim bit æe velik, jer je na? Bog najveæi meðu svim
   bozima.

   ^5TÓa tko bi imao dovoljno snage da njemu sazda Dom kad ga ni nebesa,
   ni nebesa nad nebesima ne mogu obuhvatiti? I tko sam ja da mu zidam
   Dom, osim zato da mu se kad di?e pred lice?

   ^6Po?alji mi èovjeka vièna obradi zlata, srebra, tuèa, ?eljeza,
   grimiza, karmezina i ljubièastog bar?una, i vièna umjetnosti
   rezbarstva: radit æe s rukotvorcima kod mene u Judi i u Jeruzalemu, s
   onima ?to mi ih ostavi moj otac David.

   ^7Po?alji mi iz Libanona cedrovine, èempresovine i sandalovine, jer
   znam da tvoje sluge umiju sjeæi libanonska stabla. Moje æe sluge raditi
   s tvojima.

   ^8Morat æe mi pripraviti mnogo drva, jer æe kuæa ?to je mislim graditi
   biti velika i velièanstvena.

   ^9Drvosjeèama ?to æe obarati stabla dajem dvadeset tisuæa kora p?enice,
   dvadeset tisuæa kora jeèma, dvadeset tisuæa bata vina i dvadeset tisuæa
   bata ulja za izdr?avanje tvojih slugu."

   ^10Hiram, tirski kralj, odgovori pismom ?to ga posla Salomonu: "Zato
   ?to voli svoj narod, Jahve te zakraljio nad njim."

   ^11Dometnu jo? i ovo: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji
   je stvorio nebesa i zemlju. On je kralju Davidu dao mudra, pametna i
   umna sina koji æe jedan dom graditi Jahvi, a drugi sebi da iz njega
   kraljuje.

   ^12Stoga ti ?aljem èovjeka mudra, vje?ta i razumna, Hurama Abija,

   ^13sina jedne Danovke i oca Tirca. Umije obraðivati zlato, srebro, tuè,
   ?eljezo, kamen, drvo, grimiz, ljubièasti bar?un, bÓez i karmezin, umije
   rezbariti svakovrsne rezbarije i zamisliti svako djelo koje mu se
   povjeri. On æe raditi s tvojim umjetnicima i umjetnicima moga gospodara
   Davida, tvoga oca.

   ^14Neka, dakle, sada moj gospodar svojim slugama po?alje p?enice,
   jeèma, ulja i vina kako je obeæao.

   ^15A mi æemo nasjeæi stabala s Libanona koliko ti god treba i dovest
   æemo ti ih na splavima morem u Jafu, a ti ih prevezi gore u Jeruzalem."

   ^16Salomon pobroji sve strance koji se zateko?e u Izraelovoj zemlji
   poslije popisa ?to ga bija?e proveo njegov otac David i naðe ih sto
   pedeset tri tisuæe i ?est stotina.

   ^17Od njih odredi sedamdeset tisuæa nosaèa, osamdeset tisuæa tesara u
   planini, tri tisuæe i ?est stotina ljudi da upravljaju radom naroda.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Salomon tada poèe graditi Dom Jahvi u Jeruzalemu, na Morijskoj gori,
   ondje gdje je njegov otac David imao viðenje. To je mjesto koje je
   pripravio David, gumno Jebusejca Ornana.

   ^2Salomon otpoèe gradnju drugoga mjeseca èetvrte godine svojega
   vladanja.

   ^3Ovo su temelji koje je Salomon postavio za gradnju Doma Bo?jega:
   ?ezdeset lakata u duljinu - po staroj mjeri lakta - a u ?irinu dvadeset
   lakata.

   ^4Trijem, koji je bio pred Domom, imao je, po ?irini ovoga potonjega, u
   du?inu dvadeset lakata, a visok je bio sto i dvadeset lakata. Oblo?io
   ga je iznutra èistim zlatom.

   ^5Veliku je dvoranu oblo?io èempresovinom, koju je prekrio èistim
   zlatom i postavio palme i cvjetne vijence.

   ^6Optoèio je potom Dvoranu blistavim draguljima; zlato je bilo zlato
   parvajimsko.

   ^7Prekrio je njime Dvoranu: grede, pragove, zidove i vratna krila te
   izrezao kerubine po zidovima.

   ^8Potom sazda dvoranu Svetinje nad svetinjama. Bila je, prema hramskoj
   ?irini, dvadeset lakata duga i dvadeset lakata ?iroka i oblo?i je sa
   ?est stotina talenata suhog zlata.

   ^9Za èavle je dao na mjeru pedeset zlatnih ?ekela. I gornje je odaje
   oblo?io zlatom.

   ^10U dvorani Svetinje nad svetinjama napravi dva kerubina, liveno
   djelo. I njih oblo?i zlatom.

   ^11Krila kerubina bila su dvadeset lakata duga: jedno krilo od pet
   lakata dodiriva?e hramski zid, a drugo od pet lakata dotica?e krilo
   drugoga kerubina.

   ^12Tako je i krilo drugoga kerubina, od pet lakata, dodirivalo hramski
   zid, a drugo mu se krilo, od pet lakata, spajalo s krilom drugoga
   kerubina.

   ^13Ra?irena, krila kerubina imala su dvadeset lakata. Stajali su
   kerubini uspravno, lic-a okrenutih Dvorani.

   ^14Napravi zastor od ljubièastog bar?una, od grimiza, karmezina i bÓeza
   te na njemu izveze kerubine.

   ^15Pred Dvoranom napravi dva stupa dugaèka trideset i pet lakata, a
   glavice im na vrhu pet lakata.

   ^16U Debiru on splete vijence te ih postavi navrh stupova i napravi sto
   mogranja koje postavi meðu vijence.

   ^17Postavi stupove pred Hekal, jedan zdesna, drugi slijeva, te nazva
   Jakin onaj zdesna, a Boaz onaj slijeva.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Napravi tuèani ?rtvenik dugaèak dvadeset lakata, ?irok dvadeset i
   visok deset.

   ^2Tada od rastaljene kovine izli more koje je od ruba do ruba mjerilo
   deset lakata; bilo je okruglo uokolo, pet lakata visoko, a u opsegu,
   mjereno vrpcom, imalo je trideset lakata.

   ^3Pod njim bijahu likovi volovski ?to ga opasivahu uokrug. Po deset ih
   je bilo na jednom laktu te okru?ivahu more uokolo; dva je reda bilo tih
   volova, salivenih s morem.

   ^4More je poèivalo na dvanaest volova; tri su gledala na sjever, tri na
   zapad, tri na jug, tri na istok: more je stajalo na njima i svi su
   stra?njim dijelom bili okrenuti unutra.

   ^5Bilo je debelo pedalj, rub mu kao rub u èa?e, kao cvijet, a moglo je
   primiti tri tisuæe bata.

   ^6Napravi deset umivaonika i postavi ih pet zdesna, pet slijeva da se u
   njima pere; u njima su prali ?to je trebalo za paljenice; more je bilo
   namijenjeno sveæenicima da se umivaju u njemu.

   ^7Napravi deset zlatnih svijeænjaka prema propisu i stavi ih u Hekal,
   pet s desne strane, pet s lijeve.

   ^8Onda napravi deset stolova i postavi ih u Hekalu, pet zdesna, a pet
   slijeva. Napravi stotinu zlatnih kotliæa.

   ^9Onda naèini trijem sveæenièki veliko dvori?te s vratima koja prevuèe
   tuèem.

   ^10More stavi s desne strane prema jugoistoku.

   ^11Huram naèini lonce, lopate i kotliæe. Dovr?i sav posao ?to ga je
   obavljao kralju Salomonu za Dom Bo?ji:

   ^12dva stupa; dvije glavice ?to su bile navrh stupova; dva opleta da
   prekriju dvije glavice ?to bijahu navrh stupova;

   ^13èetiri stotine mogranja za oba opleta; dva reda mogranja za svaki
   oplet da prekriju dvije glavice navrh stupova;

   ^14deset podno?ja i deset umivaonika na podno?jima;

   ^15jedno more i dvanaest volova pod njim;

   ^16lonce, lopate, vilju?ke i sav pribor za njih napravi od tuèa Huram
   Abi kralju Salomonu za Dom Jahvin.

   ^17Kralj odredi da ih saliju u Jordanskoj ravnici, kod gaza Adame,
   izmeðu Sukota i Serede.

   ^18Salomon napravi tako mnogo tih predmeta da se nije mogla izmjeriti
   te?ina tuèa.

   ^19Onda napravi sve predmete namijenjene Domu Bo?jemu: zlatni ?rtvenik
   i stolove na kojima bjehu prineseni kruhovi,

   ^20zlatne svijeænjake sa svjetiljkama od èistoga zlata ?to su se, po
   propisu, trebale paliti pred Debirom;

   ^21cvjetove, svjetiljke i usekaèe od zlata; bilo je to èisto zlato;

   ^22no?ice, kotliæe, ma?ice i kadionice od èistoga zlata; ulaz u Dom,
   nutarnja vrata - Svetinje nad svetinjama - i vrata Doma - Hekala - bila
   su zlatna.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Tako bi priveden kraju posao ?to ga Salomon obavi za Dom Jahvin.
   Salomon unese sve svete darove oca svoga Davida - srebro, zlato i sve
   posuðe - i stavi ih u riznicu Bo?jega Doma.

   ^2Tada Salomon sazva u Jeruzalem sve Izraelove starje?ine, knezove
   plemenske i glavare obiteljske, da se prenese Kovèeg saveza Jahvina iz
   Davidova grada, to jest sa Siona.

   ^3Svi se ljudi Izraelovi sabra?e pred kraljem na blagdan ?to je u
   sedmom mjesecu.

   ^4Kad se sastado?e sve Izraelove starje?ine, leviti poneso?e Kovèeg

   ^5i ?ator sastanka sa svim posveæenim priborom ?to bje?e u ?atoru;
   sveæenici ih i leviti preneso?e.

   ^6Potom kralj Salomon i sva izraelska zajednica ?to se sabra k njemu
   ?rtvova?e pred Kovèegom toliko ovaca i goveda da se ne mogahu ni
   prebrojiti ni procijeniti.

   ^7Sveæenici doneso?e Kovèeg saveza Jahvina na njegovo mjesto, u Debir
   Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubinÄa.

   ^8Kerubini su imali ra?irena krila nad mjestom gdje staja?e Kovèeg i
   zaklanjahu Kovèeg i njegove motke.

   ^9Motke su bile tako dugaèke da su im se krajevi vidjeli iz Sveti?ta
   nasuprot Debiru, ali se nisu vidjele izvana i ondje stoje do dana
   dana?njega.

   ^10U Kovèegu nije bilo ni?ta, osim dviju ploèa koje metnu Mojsije na
   Horebu, gdje Jahve sklopi Savez s Izraelcima po?to iziðo?e iz Egipta.

   ^11Svi sveæenici izaðo?e iz Sveti?ta, jer su se svi nazoèni sveæenici
   posvetili bez obzira na redove.

   ^12Svi levitski pjevaèi, Asaf, Heman, Jedutun sa sinovima i braæom,
   stajahu obuèeni u bÓez, s cimbalima, harfama i citrama, istoèno od
   ?rtvenika, a s njima sto i dvadeset sveæenika koji su trubili u trube.

   ^13I dok su trubili i pjevali slo?no kao jedan i jednoglasno hvalili i
   slavili Jahvu, podi?uæi glas uz trube, cimbale i druga glazbala,
   hvaleæi Jahvu "jer je dobar i jer je vjeèna njegova ljubav", oblak
   ispuni Dom Jahvin.

   ^14Sveæenici ne mogo?e od oblaka nastaviti slu?be: slava Jahvina ispuni
   Bo?ji dom!
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Tada reèe Salomon: "Jahve odluèi prebivati u tmastu oblaku,

   ^2a ja ti sagradih uzvi?en Dom da u njemu prebiva? zauvijek."

   ^3I, okrenuv?i se, kralj blagoslovi sav izraelski zbor, a sav je
   izraelski zbor stajao.

   ^4Reèe on: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji svojom
   rukom ispuni obeæanje ?to ga na svoja usta dade ocu mome Davidu,
   rekav?i:

   ^5'Od dana kad izvedoh svoj narod iz egipatske zemlje nisam izabrao
   grada ni iz kojeg Izraelova plemena da se u njemu sagradi Dom gdje bi
   prebivalo moje Ime, niti sam izabrao ikoga da vlada nad mojim narodom
   izraelskim.

   ^6Ali sam izabrao Jeruzalem da u njemu obitava moje Ime i odabrao
   Davida da zapovijeda mojem narodu izraelskom.'

   ^7Otac mi David naumi podiæi Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova,

   ^8ali mu Jahve reèe: 'Naumio si podiæi Dom Imenu mojem, i dobro uèini,

   ^9ali neæe? ti podiæi toga Doma, nego tvoj sin koji izaðe iz tvoga
   krila; on æe podiæi Dom Imenu mojem.'

   ^10Jahve ispuni obeæanje svoje: naslijedio sam oca Davida i sjeo na
   prijestolje Izraelovo, kako obeæa Jahve, podigao Dom Imenu Jahve, Boga
   Izraelova,

   ^11i namjestio Kovèeg u kojem je Savez ?to ga Jahve sklopi sa sinovima
   Izraelovim."

   ^12Tada Salomon stupi, u nazoènosti svega zbora Izraelova, pred
   ?rtvenik Jahvin i ra?iri ruke.

   ^13Salomon je, naime, bio napravio tuèano podno?je, dugo pet lakata i
   ?iroko pet lakata, a visoko tri lakta, i stavio ga nasred predvorja;
   stav?i na nj, kleknuo je pred svim zborom Izraelovim i, ra?iriv?i ruke
   k nebu,

   ^14rekao: "Jahve, Bo?e Izraelov! Nijedan ti bog nije slièan ni na
   nebesima ni na zemlji, tebi koji dr?i? Savez i ljubav svojim slugama
   ?to kroèe pred tobom sa svim svojim srcem.

   ^15Sluzi svome Davidu, mojem ocu, ispunio si ?to si mu obeæao. ?to si
   obeæao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas.

   ^16Jahve, Bo?e Izraelov, sada ispuni svome sluzi, ocu mome Davidu, ?to
   si mu obeæao kad si rekao: 'Neæe ti preda mnom nestati nasljednika koji
   bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi budu èuvali
   svoje putove hodeæi po mojem zakonu kako si ti hodio preda mnom.'

   ^17Jahve, Bo?e Izraelov, neka se sada dakle ispuni obeæanje koje si dao
   svome sluzi Davidu!

   ^18Ali zar æe Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? TÓa nebesa ni
   nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom ?to sam ga
   sagradio!

   ^19Pomno poèuj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Bo?e moj, te usli?i
   pro?nju i molitvu ?to je tvoj sluga k tebi upuæuje!

   ^20Neka tvoje oèi obdan i obnoæ budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim
   mjestom za koje reèe da æe? u nj smjestiti svoje Ime. Usli?i molitvu
   koju æe sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu.

   ^21I usli?i molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude
   upravljao prema ovome mjestu. Usli?i s mjesta gdje prebiva?, s nebesa,
   usli?i i oprosti!

   ^22Ako tko zgrije?i protiv bli?njega i bude mu nareðeno da se zakune i
   zakletva doðe pred tvoj ?rtvenik u ovom Domu,

   ^23ti je èuj s neba, postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca
   okreæuæi njegova nedjela na njegovu glavu, a nevina oslobodi
   postupajuæi s njime po nevinosti njegovoj.

   ^24Ako narod tvoj poraze neprijatelji jer se ogrije?io o tebe, ali se
   ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli i
   zavapije k tebi,

   ^25onda ti èuj to s neba, oprosti grijehe svojem narodu izraelskom i
   dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njima i njihovim oèevima.

   ^26Ako se zatvori nebo i ne padne ki?a jer su se ogrije?ili o tebe, pa
   ti se pomole na ovom mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od svojega
   grijeha kad ih ti ponizi?,

   ^27tada èuj s neba i oprosti grijeh svojim slugama i svojem izraelskom
   narodu, pokazujuæi mu valjan put kojim æe iæi, i pusti ki?u na zemlju
   koju si narodu svojem dao u ba?tinu.

   ^28Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i rða, kad navale skakavci i
   gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih vrata
   ili kad udari kakva druga nevolja ili bole?tina,

   ^29poèuj svaku molitvu, svaki vapaj od kojega god èovjeka ili od
   cijeloga tvoga naroda izraelskog; ako svaki osjeti bol u srcu i ra?iri
   ruke k ovom Domu,

   ^30usli?i im molitvu i vapaj njihov u nebu gdje boravi? i oprosti i daj
   svakomu po njegovim putovima, jer ti poznaje? srce njegovo; jer ti
   jedini prozire? srca ljudi

   ^31da te se boje iduæi tvojim putovima dokle god ?ive na zemlji ?to je
   ti dade na?im oèevima.

   ^32Pa i tuðinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao
   iz daleke zemlje radi velièine tvoga Imena i radi tvoje sna?ne ruke i
   podignute mi?ice, ako doðe i pomoli se u ovom Domu,

   ^33usli?i s neba, gdje prebiva?, usli?i sve vapaje njegove da bi svi
   zemaljski narodi upoznali Ime tvoje i bojali te se kao narod tvoj
   izraelski i da znaju da je tvoje Ime prizvano nad ovaj Dom koji sam
   sagradio.

   ^34Kad narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputi? i
   pomoli se tebi, okrenut gradu ?to si ga izabrao i prema Domu koji sam
   podigao tvome Imenu,

   ^35usli?i mu s neba molitvu i pro?nju i uèini mu pravdu.

   ^36Kad ti sagrije?e, jer nema èovjeka koji ne grije?i, a ti ih, rasrdiv
   se na njih, preda? neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u
   daleku ili blizu zemlju,

   ^37pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i
   poènu te moliti za milost u zemlji svojih osvajaèa govoreæi:
   'Zgrije?ili smo'

   ^38i tako se obrate tebi svim srcem i svom du?om u zemlji svoga ropstva
   u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji ?to je
   ti dade njihovim oèevima i prema gradu koji si odabrao i prema Domu ?to
   sam ga podigao tvom Imenu,

   ^39usli?i s neba, gdje prebiva?, njihovu molbu i njihove pro?nje, uèini
   im pravdu i oprosti svome narodu ?to ti je zgrije?io.

   ^40Sada, Bo?e moj, neka tvoje oèi budu otvorene i tvoje u?i pa?ljive na
   molitve na ovom mjestu!

   ^41Pa sada ustani, o Bo?e Jahve, poði k svojem poèivali?tu, ti i Kovèeg
   tvoje snage; neka se obuku u spasenje tvoji sveæenici, o Bo?e Jahve, i
   vjerni tvoji neka se raduju u sreæi!

   ^42Bo?e Jahve, ne odvrati lica od svog pomazanika, spomeni se milostÄi
   ?to ih dade sluzi svome Davidu!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Kad Salomon dovr?i molitvu, spusti se oganj s neba i spali paljenicu
   i klanice i slava Jahvina ispuni Dom.

   ^2Sveæenici ne mogo?e uæi, jer slava Jahvina bje?e ispunila Dom Jahvin.

   ^3Svi sinovi Izraelovi, videæi gdje se oganj sa slavom Jahvinom spustio
   na Dom, pado?e nièice k zemlji do kamenog poda; pokloniv se, poèe?e
   slaviti Jahvu "jer je dobar i jer je vjeèna njegova ljubav".

   ^4Potom kralj i èitav narod stado?e ?rtvovati ?rtve pred Jahvom.

   ^5Kralj Salomon prinese za ?rtvu dvadeset i dvije tisuæe goveda, sto i
   dvadeset tisuæa ovaca; i tako posveti?e Dom Jahvin i kralj i sav narod.

   ^6Dok su sveæenici stajali na du?nostima, leviti su na glazbalima za
   Jahvine pjesme, ?to ih uèini kralj David, slavili Jahvu "jer je vjeèna
   njegova ljubav". Time je David preko njihovih ruku hvalio Jahvu. Pred
   njima su sveæenici trubili u trube, dok su Izraelci stajali.

   ^7Salomon je posvetio i sredinu predvorja koje je pred Jahvinim Domom,
   jer je ondje prinio paljenice i pretilinu od prièesnica, jer na tuèani
   ?rtvenik koji bija?e napravio Salomon nisu mogle stati paljenice ni
   prinosi ni pretilina.

   ^8U to je doba Salomon svetkovao blagdan sedam dana i sav Izrael s
   njime, vrlo velik zbor, od Ulaza u Hamat pa do Egipatskoga potoka.

   ^9A osmoga su dana svetkovali sveèani zbor, jer su posvetu ?rtveniku
   svetkovali sedam dana i blagdan sedam dana.

   ^10Dvadeset treæega dana sedmoga mjeseca posla ljude k njihovim
   ?atorima i odo?e vesela i zadovoljna srca zbog dobra koje je Jahve
   uèinio Davidu i Salomonu i svem narodu izraelskom.

   ^11Tako je Salomon dovr?io Dom Jahvin i kraljevski dvor i izveo sve ?to
   god bje?e zasnovano da izvr?i u Domu Jahvinu i u svojem dvoru.

   ^12Potom se Jahve ukaza Salomonu noæu i reèe mu: "Usli?ao sam tvoju
   molitvu i izabrao to mjesto da mi bude Dom ?rtve.

   ^13Ako zatvorim nebo da ne bude da?da, ili zapovjedim skakavcima da
   popasu zemlju, ili pustim kugu na svoj narod,

   ^14i ponizi se moj narod na koji je prizvano Ime moje i pomoli se i
   potra?i lice moje i okani se zlih putova, ja æu ga tada usli?ati s neba
   i oprostiti mu grijeh i izlijeèit æu mu zemlju.

   ^15Moje æe oèi biti otvorene i moje u?i pa?ljive na molitvu s ovoga
   mjesta.

   ^16Sada sam, dakle, izabrao i posvetio ovaj Dom da ovdje bude Ime moje
   zauvijek i ovdje æe sve dane biti moje oèi i moje srce.

   ^17A ti, bude? li i?ao preda mnom kako ti je i?ao otac David, vr?eæi
   sve ?to sam ti zapovjedio i dr?eæi se mojih uredaba i zakona,

   ^18uzdr?at æu tvoje kraljevsko prijestolje kako sam obeæao tvome ocu
   Davidu govoreæi: 'Neæe ti ponestati nasljednika koji bi vladao u
   Izraelu.'

   ^19Ali ako me ostavite i napustite uredbe i zapovijedi koje sam vam dao
   te otiðete i poènete slu?iti tuðim bogovima i klanjati im se,

   ^20istjerat æu Izraelce iz svoje zemlje koju sam im dao i odbacit æu od
   sebe ovaj Dom koji sam posvetio svojem Imenu i uèinit æu od njega prièu
   i sramotu meðu svim narodima.

   ^21Tko god proðe mimo ovaj Dom koji bija?e preslavan zaprepastit æe se
   od u?asa i pitati: 'Za?to je Jahve tako uèinio s ovom zemljom i s ovim
   Domom?'

   ^22I odgovorit æe mu se: 'Ostavili su Jahvu, Boga svojih otaca, koji ih
   je izveo iz Egipta, i okrenuli se tuðinskim bogovima, i klanjali im se,
   i slu?ili im, i zato je Jahve pustio na njih sve ovo zlo.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 A kad je pro?lo dvadeset godina, za koliko je vremena Salomon
   podigao Jahvin Dom i svoj dvor,

   ^2posagradio je Salomon gradove, koje je dao Salomonu Hiram, i naselio
   ondje Izraelove sinove.

   ^3Potom otiðe Salomon na Sopski Hamat i osvoji ga.

   ^4Sagradi Tadmor u pustinji i svakojaka mjesta za skladi?ta u Hamatu.

   ^5Sagradi i Gornji Bet Horon i Donji Bet Horon, tvrde gradove sa
   zidovima, vratima i prijevornicama;

   ^6i Baalat, i sve gradove u kojima je imao skladi?ta, sve gradove za
   bojna kola i gradove za konjanike i ?to je god Salomon za?elio da gradi
   u Jeruzalemu i na Libanonu i po svoj zemlji svojega kraljevstva.

   ^7Svim preostalim Hetitima, Amorejcima, Peri?anima, Hivijcima i
   Jebusejcima, koji nisu bili Izraelci,

   ^8sinovima njihovim koji ostado?e iza njih u zemlji i koje Izraelci
   nisu zatrli - Salomon nametnu tlaku do dana?njega dana.

   ^9Sinove Izraelove nije Salomon pretvarao u robove za posao, nego su
   bili vojnici, zapovjednici njegovih ?titono?a i zapovjednici bojnih
   kola i konjice.

   ^10Bili su poglavari nad upravnicima, kojih je kralj Salomon imao
   dvjesta i pedeset, i upravljali su narodom.

   ^11Salomon preseli i faraonovu kæer iz Davidova grada u kuæu koju joj
   bija?e sagradio, jer je mislio: "Neæe moja ?ena ?ivjeti u dvoru
   izraelskoga kralja Davida, jer je svet otkako je u nj do?ao Kovèeg
   Jahvin."

   ^12Tada Salomon poèe prinositi paljenice Jahvi na Jahvinu ?rtveniku ?to
   ga bija?e sagradio pred trijemom,

   ^13i to koliko je trebalo iz dana u dan da prinese po Mojsijevoj
   zapovijedi, u subote, i na mlaðake, i na blagdane tri puta u godini, na
   Blagdan beskvasnih kruhova, i na Blagdan sedmica, i na Blagdan sjenica.

   ^14Postavio je, po uredbi oca Davida, sveæenièke redove po njihovoj
   slu?bi i levitske po njihovim du?nostima da pjevaju hvale i da slu?e
   pred sveæenicima, koliko treba iz dana u dan, i vratare po njihovim
   redovima na svakim vratima, jer je takva bila zapovijed Bo?jega èovjeka
   Davida.

   ^15Nisu odstupili od kraljeve zapovijedi za sveæenike i levite ni u
   èemu, ni za riznice.

   ^16Tako se svr?io sav Salomonov posao od dana kad je bio zasnovan Dom
   Jahvin pa dokle ga god nije dovr?io. Tako bija?e dovr?en Dom Jahvin.

   ^17Tada je Salomon oti?ao u Esjon-Geber i u Elat na morskoj obali u
   zemlji edomskoj.

   ^18A Hiram mu je poslao po slugama laðe i mornare viène moru te su
   oti?li sa Salomonovim slugama u Ofir; uze?e odande èetiri stotine i
   pedeset talenata zlata i doneso?e ih kralju Salomonu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Uto kraljica od Sabe èu glas o Salomonu; hoteæi isku?ati Salomona
   zagonetkama, doðe u Jeruzalem s mnogobrojnom pratnjom i s devama koje
   su nosile miomirise, mnogo zlata i dragulja. Do?av?i k Salomonu,
   porazgovori se s njim o svemu ?to joj bija?e na srcu.

   ^2Salomon joj odgovori na sva pitanja; nije bilo Salomonu sakriveno
   ni?ta da joj ne bi umio objasniti.

   ^3Kad kraljica od Sabe vidje njegovu mudrost, dvor koji bija?e
   sagradio,

   ^4jela na njegovu stolu, odaje njegove i dvorane, otmjenost njegove
   posluge i njihova odijela, i njegove peharnike i njihova odijela, i
   njegove paljenice koje je prinosio u Jahvinu domu, zastade joj dah.

   ^5Tada reèe kralju: "Istina je bila ?to sam u svojoj zemlji èula o tebi
   i o tvojoj mudrosti.

   ^6Ali nisam htjela vjerovati ?to se pripovijeda dokle god nisam do?la i
   vidjela na svoje oèi; i doista, ni pola mi nije bilo reèeno o tvojoj
   velikoj mudrosti; nadvisio si glas koji sam slu?ala.

   ^7Blago tvojim ljudima i tvojim slugama koji stoje pred tobom i slu?aju
   tvoju mudrost!

   ^8Neka je blagoslovljen Jahve, tvoj Bog, komu si tako omilio da te
   postavio na svoje prijestolje da kraljuje? umjesto Jahve, svojega Boga,
   jer Bog tvoj ljubi Izraela da bi ga odr?ao dovijeka; i zato je postavio
   tebe za kralja da èini? pravo i pravicu."

   ^9Dala je tada kralju sto i dvadeset zlatnih talenata i mnogo miomirisa
   i dragulja. Nikad vi?e nije bilo takvih miomirisa kakve je kraljica od
   Sabe dala kralju Salomonu.

   ^10Hiramove sluge, koje su sa Salomonovim slugama donosile zlata iz
   Ofira, dovezle su takoðer sandalovine i dragulja.

   ^11Kralj je napravio i citre i harfe za pjevaèe: nikad se prije nisu
   vidjele takve stvari u zemlji judejskoj.

   ^12Kralj Salomon dade kraljici od Sabe ?to je za?eljela i zatra?ila,
   izuzev ono ?to je sama donijela kralju. Potom ona krenu i sa slugama
   ode u svoju zemlju.

   ^13Zlato ?to je dolazilo Salomonu svake godine bilo je te?ko ?est
   stotina ?ezdeset i ?est zlatnih talenata,

   ^14osim onoga ?to je dolazilo od trgovaca i putujuæih prodavaèa. I svi
   su arapski kraljevi i zemaljski upravitelji Salomonu donosili zlato i
   srebro.

   ^15Kralj Salomon naèini dvjesta ?titova od kovanoga zlata; za svaki je
   ?tit upotrijebio ?est stotina ?ekela kovanoga zlata;

   ^16i naèini trista ?titiæa od kovanoga zlata; za svaki je ?titiæ
   utro?io trista zlatnih ?ekela. Kralj ih je pohranio u kuæu zvanu
   Libanonska ?uma.

   ^17Kralj je napravio i veliko prijestolje od bjelokosti i oblo?io ga
   èistim zlatom.

   ^18Prijestolje je imalo ?est stepenica i zlatno podno?je sastavljeno s
   prijestoljem, i ruèice s obiju strana prijestolja, a kraj ruèica
   stajala dva lava.

   ^19Dvanaest je lavova stajalo s obiju strana onih ?est stepenica. Takvo
   ?to nije bilo izraðeno ni u jednom kraljevstvu.

   ^20Sve posude iz kojih je pio kralj Salomon bijahu zlatne i sve posuðe
   u kuæi zvanoj Libanonska ?uma bija?e od suhoga zlata; srebro se
   smatralo bezvrijednim u Salomonovo vrijeme.

   ^21Kraljeve su laðe i?le u Tar?i? s Hiramovim slugama; svake treæe
   godine vraæale su se i dolazile tar?i?ke laðe donoseæi zlato i srebro,
   slonovu kost, majmune i paune.

   ^22Tako je kralj Salomon natkrilio sve zemaljske kraljeve bogatstvom i
   mudro?æu.

   ^23Svi su zemaljski kraljevi ?eljeli vidjeti Salomona i èuti mudrost
   koju mu je Bog ulio u srce.

   ^24Svatko mu je donosio dar, srebrno i zlatno posuðe, haljine, oru?je i
   miomirise, konje i mazge, iz godine u godinu.

   ^25Salomon je imao èetiri tisuæe konjskih jasala i bojnih kola i
   dvanaest tisuæa konjanika, koje je rasporedio po gradovima bojnih kola
   i kod kralja u Jeruzalemu.

   ^26Vladao je nad svim kraljevima od Rijeke do zemlje filistejske i do
   egipatske meðe.

   ^27Kralj je uèinio da u Jeruzalemu bude srebra kao kamenja, a cedrova
   kao divljih smokava ?to rastu u Judejskoj nizini.

   ^28Salomon je uvozio konje iz Musrija i iz svih zemalja.

   ^29Ostala djela Salomonova, od prvih do posljednjih, zapisana su u
   povijesti proroka Natana, u proroèkoj knjizi ?ilonjanina Ahije i u
   proroèkoj besjedi vidioca Adona o Nebatovu sinu Jeroboamu.

   ^30Salomon je vladao u Jeruzalemu nad svim Izraelom èetrdeset godina.

   ^31Potom je poèinuo kod otaca i sahranili su ga u gradu oca mu Davida,
   a na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Roboam.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Tada Roboam ode u ?ekem, jer su u ?ekem do?li svi Izraelci da ga
   zakralje.

   ^2Èim to èu Nebatov sin Jeroboam - koji je bio u Egiptu kamo bija?e
   pobjegao pred kraljem Salomonom - vrati se iz Egipta,

   ^3jer bijahu poslali po nj i dozvali ga. Kad doðo?e Jeroboam i sav zbor
   Izraelov, reko?e Roboamu:

   ^4"Tvoj nam je otac nametnuo te?ak jaram, ti nam sada olak?aj te?ku
   slu?bu svoga oca i te?ki jaram koji metnu na nas, pa æemo ti slu?iti."

   ^5On im odgovori: "Za tri dana doðite opet k meni." I narod ode.

   ^6Tada se kralj Roboam posavjetova sa starcima koji su slu?ili njegovu
   ocu Salomonu dok je bio ?iv i upita ih: "?to savjetujete da odgovorim
   ovome narodu?"

   ^7A oni mu odgovori?e: "Ako udovolji? tim ljudima, bude? im blagonaklon
   i odgovori? im lijepim rijeèima, oni æe ti uvijek biti sluge."

   ^8Ali on odbaci savjet ?to mu ga dado?e starci i posavjetova se s
   mladiæima koji su odrasli s njim i bili mu u slu?bi.

   ^9Upita ih: "?to savjetujete da odgovorim ovomu narodu koji mi reèe:
   'Olak?aj jaram ?to nam ga nametnu tvoj otac!'"

   ^10Odgovori?e mu mladiæi koji bijahu s njim odrasli: "Narodu koji ti je
   rekao 'Tvoj nam je otac nametnuo jaram, a ti nam ga olak?aj', odvrati
   ovako: 'Moj je mali prst deblji od bedara moga oca!

   ^11Dakle, moj vam je otac nametnuo te?ak jaram, a ja æu jo? ote?ati va?
   jaram; moj vas je otac ?ibao bièevima, a ja æu vas ?ibati bièevima sa
   ?eljeznim ?tipavcima.'"

   ^12Treæega dana doðe Jeroboam i sav narod k Roboamu, jer im kralj
   bija?e naredio: "Vratite se k meni treæega dana."

   ^13Kralj im o?tro odgovori; odbaciv?i savjet starijih,

   ^14odvrati po savjetu mladih: "Moj je otac ote?ao va? jaram, a ja æu
   jo? dometnuti na nj; moj vas je otac ?ibao bièevima, a ja æu vas ?ibati
   bièevima sa ?eljeznim ?tipavcima."

   ^15Kralj, dakle, ne htjede poslu?ati naroda, jer tako uprilièi Bog da
   se ispuni rijeè ?to je preko ?ilonjanina Ahije kaza Nabatovu sinu
   Jeroboamu.

   ^16Kad Izraelci vidje?e gdje se kralj oglu?io, odgovori mu narod:
   "Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo ba?tine s Ji?ajevim sinom! U
   ?atore, Izraele! Sad se, Davide, brini za svoj dom!" I sav Izrael ode
   pod svoje ?atore.

   ^17Roboam zavlada samo nad Izraelovim sinovima koji su ?ivjeli po
   judejskim gradovima.

   ^18Potom kralj Roboam posla Adorama, nadstojnika za tlaku, ali ga
   Izraelci kamenova?e i on umrije; a kralj se Roboam br?e-bolje pope na
   kola te pobje?e u Jeruzalem.

   ^19Tako se Izrael odijelio od doma Davidova sve do danas.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Do?av?i u Jeruzalem, skupi sav dom Judin i Benjaminov, sto i
   osamdeset tisuæa vrsnih ratnika, da udare na Izraela i da Roboamu vrate
   kraljevstvo.

   ^2Ali doðe Jahvina rijeè Bo?jem èovjeku ?emaji:

   ^3"Ka?i Salomonovu sinu Roboamu, judejskomu kralju, i svim Izraelcima u
   Judinu i Benjaminovu plemenu:

   ^4Ovako veli Jahve: 'Ne idite se tuæi s braæom! Neka se svatko vrati
   svojoj kuæi, jer je ovo poteklo od mene.'" I oni poslu?a?e rijeè
   Jahvinu, vrati?e se i ne udari?e na Jeroboama.

   ^5Roboam, stolujuæi u Jeruzalemu, poèe dizati tvrde gradove po Judeji.

   ^6Tako je sagradio Betlehem, Etam, Tekou,

   ^7Bet Sur, Sokon, Adulam,

   ^8Gat, Maresu, Zif,

   ^9Adorajim, Laki?, Azeku,

   ^10Soru, Ajalon i Hebron, tvrde gradove u Judinu i Benjaminovu plemenu.

   ^11Utvrdiv?i gradove, postavi im zapovjednike i dovuèe zalihe hrane,
   ulja i vina;

   ^12u svaki pojedini grad stavi ?titova i kopalja i utvrdi ih vrlo jako.
   Tako je on imao Judino i Benjaminovo pleme.

   ^13Sveæenici i leviti, koji su bili po svem Izraelu, pristupi?e k njemu
   iz svih krajeva.

   ^14Leviti ostavi?e pa?njake i posjed te otiðo?e u Judeju i Jeruzalem,
   jer ih je bio odbacio Jeroboam i njegovi sinovi da ne obavljaju
   sveæenièku slu?bu Jahvi,

   ^15a postavio je sveæenike za uzvi?ice, za jarce i za telad koju je
   napravio.

   ^16Za njima su iz svih izraelskih plemena dolazili u Jeruzalem da
   ?rtvuju Jahvi, Bogu svojih otaca, oni koji su srcem tra?ili Jahvu, Boga
   Izraelova.

   ^17Tako su utvrdili judejsko kraljevstvo i osokolili Salomonova sina
   Roboama za tri godine, jer su tri godine ?ivjeli poput Davida i
   Salomona.

   ^18Roboam je sebi uzeo za ?emu Mahalatu, kæer Davidova sina Jerimota, i
   Abihajilu, kæer Ji?ajeva sina Eliaba,

   ^19koja mu rodi sinove: Jeu?a, ?emarju i Zahama.

   ^20A poslije nje o?enio se Ab?alomovom kæerju Maakom, koja mu rodi
   Abiju, Etaja, Zizu i ?elomita.

   ^21Roboam je ljubio Ab?alomovu kæer Maaku vi?e od svih svojih ?ena i
   inoèa, iako je uzeo osamnaest ?ena i ?ezdeset inoèa i rodio dvadeset i
   osam sinova i ?ezdeset kæeri.

   ^22I Roboam postavi Maakina sina Abiju za poglavara i kneza nad
   njegovom braæom, jer ga je naumio postaviti za kralja.

   ^23I, mudro radeæi, razmjesti sinove po svim judejskim i Benjaminovim
   krajevima, po svim tvrdim gradovima, dav?i im hrane izobila i po?eniv?i
   ih sa mnogo ?ena.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Kad je Roboam utvrdio kraljevstvo i ojaèao, napustio je Jahvin zakon
   i on i sav Izrael s njim.

   ^2Ali pete godine Roboamova kraljevanja navali egipatski kralj ?i?ak na
   Jeruzalem, koji se bija?e iznevjerio Jahvi.

   ^3Do?ao je sa tisuæu i dvjesta bojnih kola i sa ?ezdeset tisuæa
   konjanika, a narodu koji je do?ao s njim iz Egipta - Libijcima,
   Sukijcima i Etiopljanima - nije bilo broja.

   ^4Osvojiv?i tvrde judejske gradove, dopro je do Jeruzalema.

   ^5Tada doðe prorok ?emaja k Roboamu i judejskim knezovima, koji se
   bijahu skupili u Jeruzalemu bje?eæi od ?i?aka, i reèe im: "Ovako veli
   Jahve: 'Vi ste ostavili mene, pa i ja ostavljam vas u ruke ?i?aku.'"

   ^6Tada se ponizi?e izraelski knezovi i kralj i reko?e: "Pravedan je
   Jahve!"

   ^7Kad ih Jahve vidje gdje se ponizi?e, doðe njegova rijeè ?emaji:
   "Ponizili su se; neæu ih uni?titi, nego æu im uskoro dati spasenje te
   se moja srd?ba neæe oboriti na Jeruzalem preko ?i?aka.

   ^8Bit æe mu sluge, da vide ?to znaèi slu?iti meni, a ?to zemaljskim
   kraljevstvima."

   ^9Tako egipatski kralj ?i?ak navali na Jeruzalem, opljaèka blago iz
   Doma Jahvina i riznicu kraljeva dvora; sve je uzeo; uze i zlatne
   ?titove ?to ih bija?e napravio Salomon.

   ^10Namjesto njih kralj Roboam napravi tuèane ?titove i povjeri ih
   zapovjednicima stra?e koja je èuvala vrata kraljevskoga dvora.

   ^11Kad je god kralj i?ao u Dom Jahvin, stra?ari su ih uzimali, a
   poslije ih vraæali u stra?aru.

   ^12Kad se, dakle, ponizio, odvratio se od njega Jahvin gnjev te ga nije
   sasvim uni?tio, jer i u Judeji bija?e dobra.

   ^13Potom se kralj Roboam utvrdi u Jeruzalemu i stade kraljevati.
   Roboamu je bila èetrdeset i jedna godina kad se zakraljio, a sedamnaest
   je godina kraljevao u Jeruzalemu, u gradu koji Jahve izabra izmeðu svih
   izraelskih plemena da ondje postavi Ime svoje. Majka mu se zvala Naama,
   a bila je Amonka.

   ^14Èinio je zlo, jer nije pregnuo srcem da tra?i Jahvu.

   ^15Roboamova prva i posljednja djela - i ratovi koji su se neprestano
   vodili izmeðu Roboama i Jeroboama - zapisani su u povijesti proroka
   ?emaje i u plemenskom popisu vidioca Adona.

   ^16Potom Roboam poèinu sa svojim ocima i bi sahranjen u Davidovu gradu;
   na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Abija.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Osamnaeste godine Jeroboamova kraljevanja zakralji se Abija nad
   Judejom.

   ^2Tri je godine kraljevao u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Mikaja,
   Urielova kæi iz Gabe. Tada izbi rat izmeðu Abije i Jeroboama.

   ^3Abija je iza?ao u boj s hrabrim ratnicima, sa èetiri stotine tisuæa
   izabranih junaka; Jeroboam je svrstao u bojni red protiv njega osam
   stotina tisuæa ljudi, sve biranih junaka.

   ^4Abija je stao na vrh Semarajimske gore u Efrajimovu gorju i rekao:
   "Èujte me, Jeroboame i sav Izraele!

   ^5Ne znate li da je Jahve, Bog Izraelov, predao Davidu kraljevstvo nad
   Izraelom zauvijek, njemu i njegovim sinovima, osoljenim savezom?

   ^6Ali se podigao Nebatov sin Jeroboam, sluga Davidova sina Salomona, i
   pobunio se protiv gospodara.

   ^7Skupili su se oko njega ljudi praznovi i nevaljalci i stali prkositi
   Salomonovu sinu Roboamu, koji je bio mlad i stra?ljiva srca te se nije
   umio hrabro braniti od njih.

   ^8Pa sada mislite da se mo?ete oprijeti Jahvinu kraljevstvu ?to je u
   ruci Davidovih sinova jer vas je veliko mno?tvo i imate kod sebe zlatnu
   telad koju vam je napravio Jeroboam da vam budu bogovi.

   ^9Otjerali ste Jahvine sveæenike, Aronove sinove i levite, i postavili
   sebi sveæenike kao drugi zemaljski narodi. Tko je god do?ao s juncem i
   sa sedam ovnova, postao je sveæenik va?im ni?tavim bogovima.

   ^10Nama je Bog Jahve, nismo ga ostavili, a sveæenici koji slu?e Jahvi
   jesu Aronovi sinovi i leviti u svojem poslu.

   ^11Pale Jahvi na kad paljenice svakoga jutra i svake veèeri s mirisnim
   kadom, postavljaju kruhove na èist stol i upaljuju svake veèeri zlatan
   svijeænjak sa svijeæama; jer mi dr?imo naredbu Jahve, svojega Boga, a
   vi ste ga ostavili.

   ^12Zato je, evo, nama na èelu Bog i njegovi sveæenici s glasnim trubama
   da gromko trube protiv vas. Izraelovi sinovi, ne udarajte na Jahvu,
   Boga svojih otaca, jer neæete imati sreæe!"

   ^13Ali Jeroboam zavede zasjedu da im doðe za leða; tako su Judejcima
   bili jedni sprijeda, a zasjeda straga.

   ^14Kad se Judejci obazre?e, a ono, gle, boj im bje?e sprijeda i otraga.
   Tada zavapi?e k Jahvi, a sveæenici stado?e trubiti u trube.

   ^15Uto Judejci sna?no povika?e, a kad su poèeli vikati, Bog razbi
   Jeroboama i sav Izrael pred Abijom i Judejcima.

   ^16Izraelovi sinovi pobjego?e pred Judejcima i Bog ih predade njima u
   ruke.

   ^17Abija je s narodom uèinio velik pokolj meðu njima te je od Izraela
   palo pobijenih pet stotina tisuæa izabranih ljudi.

   ^18Tako su sinovi Izraelovi bili poni?eni u to vrijeme, a Judini su
   sinovi ojaèali, jer su se oslonili na Jahvu, Boga svojih otaca.

   ^19Abija je potjerao Jeroboama i osvojio od njega gradove Betel sa
   selima, Je?anu sa selima i Efron sa selima.

   ^20Jeroboam se vi?e nije oporavio za Abijina ?ivota; Jahve ga je udario
   tako da je umro.

   ^21Abija se utvrdio i uzeo sebi èetrnaest ?ena te je rodio dvadeset i
   dva sina i ?esnaest kæeri.

   ^22A ostali Abijini do?ivljaji i njegovi pothvati i besjede zapisani su
   u tumaèenju proroka Adona.

   ^23Potom Abija poèinu kraj svojih otaca. Sahrani?e ga u Davidovu gradu;
   na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asa. Za njegovih je dana zemlja
   bila mirna deset godina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Asa je èinio ?to je dobro i pravo u oèima Jahve, njegova Boga.

   ^2Uklonio je tuðinske ?rtvenike i uzvi?ice, polomio stupove i razbio
   a?ere.

   ^3Naredio je Judejcima da tra?e Jahvu, Boga svojih otaca, da se dr?e
   zakona i zapovijedi.

   ^4Uklonio je iz svih judejskih gradova uzvi?ice i sunèane stupove, a
   kraljevstvo je bilo mirno za njegova vremena.

   ^5Sagradio je tvrde gradove u Judeji, jer je zemlja bila mirna. Nitko
   se nije zaratio na nj onih godina, jer mu je Jahve dao mir.

   ^6Zato je Asa rekao Judejcima: "Da pogradimo ove gradove i da ih
   opa?emo zidom i kulama, vratima i prijevornicama; jo? je zemlja pred
   nama na?a, jer smo tra?ili Jahvu, svoga Boga; tra?ili smo ga, i on nam
   je dao mir odasvud uokolo!" Tako su gradili i bili sretni.

   ^7Asa je imao vojske trista tisuæa ljudi izmeðu Judejaca koji su nosili
   ?tit i koplje, a od Benjaminova plemena dvjesta i osamdeset tisuæa koji
   su nosili ?tit i zapinjali luk. Svi su bili hrabri junaci.

   ^8Iza?ao je na njih Etiopljanin Zerah sa tisuæu tisuæa vojnika i tri
   stotine bojnih kola i do?ao do Mare?e.

   ^9Asa je iza?ao preda nj; svrstali su se u bojni red u Sefatskoj dolini
   kod Mare?e.

   ^10Asa zavapi k Jahvi, Bogu svome: "O Jahve, tebi je ni?ta pomoæi
   silnome ili nejakome! Pomozi nam, o Jahve, Bo?e na?, jer se na te
   oslanjamo i u tvoje smo ime izi?li na ovo mno?tvo! Jahve, ti si Bog
   na?, ne daj sna?nu èovjeku protiv sebe!"

   ^11Jahve razbi Etiopljane pred Asom i pred Judejcima te Etiopljani
   pobjego?e.

   ^12Asa ih je s narodom koji bija?e s njim potjerao sve do Gerara.
   Etiopljani su popadali, tako da nijedan nije ostao ?iv jer ih je satro
   Jahve i njegove èete; i one su odnijele vrlo velik plijen.

   ^13Osvojile su sve gradove oko Gerara jer je Jahvin strah do?ao na
   njih; oplijenile su sve te gradove, jer je u njima bilo mnogo plijena.

   ^14Poharale su i ?atore za stoku i zaplijenile mno?tvo sitne stoke i
   deva; a onda su se vratile u Jeruzalem.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Tada duh Bo?ji doðe na Odedova sina Azarju.

   ^2On je izi?ao pred Asu i rekao mu: "Èujte me, Asa i sve Judino i
   Benjaminovo pleme! Jahve je s vama jer ste vi s njime; i ako ga budete
   tra?ili, naæi æete ga; ako li ga ostavite, i on æe ostaviti vas.

   ^3Dugo su Izraelci bili bez pravoga Boga i bez sveæenika-uèitelja i bez
   Zakona.

   ^4Kad su se u nevolji obratili Jahvi, Bogu Izraelovu, i stali ga
   tra?iti, na?li su ga.

   ^5U ona vremena nitko nije mogao na miru ni izlaziti ni dolaziti, jer
   su veliki nemiri vladali meðu svim zemaljskim stanovnicima.

   ^6Udarao je narod na narod, grad na grad, jer ih je Jahve smeo
   svakojakom nevoljom.

   ^7Ali vi budite hrabri i neka vam ne klonu ruke, jer ima nagrada za
   va?a djela."

   ^8Èuv?i te rijeèi i proroèku besjedu proroka Odeda, Asa se ohrabri i
   ukloni idolske gadove iz cijele Judine i Benjaminove zemlje i iz
   gradova koje je bio osvojio u Efrajimovoj gori. Obnovio je i Jahvin
   ?rtvenik koji je bio pred Jahvinim trijemom.

   ^9Onda je skupio sve Judino i Benjaminovo pleme i do?ljake koji su bili
   kod njih od Efrajimova, Mana?eova i ?imunova plemena, jer ih je mnogo
   prebjeglo k njemu od Izraelaca kad su vidjeli da je s njim Jahve,
   njegov Bog.

   ^10I skupili su se u Jeruzalemu treæega mjeseca petnaeste godine Asina
   kraljevanja.

   ^11Onoga su dana prinijeli Jahvi ?rtve od plijena koji su dognali,
   sedam stotina goveda i sedam tisuæa sitne stoke.

   ^12Zavjetova?e se da æe tra?iti Jahvu, Boga svojih otaca, svim srcem i
   svom du?om.

   ^13A tko god ne bi tra?io Jahvu, Izraelova Boga, da se pogubi, bio
   malen ili velik, èovjek ili ?ena.

   ^14Zakleli su se Jahvi iza glasa i uz gromki poklik, uz trube i rogove.

   ^15Svi su se Judejci radovali zbog te zakletve jer su se iz svega srca
   zakleli i od sve su ga svoje volje tra?ili i na?li ga. Jahve im je dao
   mir odasvud uokolo.

   ^16I svoju mater Maaku ukloni kralj Asa s vlasti jer je bila naèinila
   gada A?eri. Asa je sasjekao njezina gada, satro ga i spalio u potoku
   Kidronu.

   ^17Ali uzvi?ice nisu bile uklonjene iz Izraela. Ipak je Asino srce bilo
   privr?eno Jahvi svega njegova ?ivota.

   ^18Unio je u Dom Bo?ji posveæene darove svoga oca i svoje: srebro i
   zlato i posuðe.

   ^19Nije bilo rata sve do trideset i pete godine Asina kraljevanja.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Trideset i ?este godine Asina kraljevanja navali izraelski kralj
   Ba?a na Judeju i stade utvrðivati Ramu da sprijeèi svako kretanje
   judejskom kralju Asi.

   ^2Asa tada uze srebra i zlata iz riznice Doma Jahvina i kraljevskoga
   dvora i posla aramejskome kralju Ben-Hadadu, koji je stolovao u
   Damasku, i poruèi mu:

   ^3"Neka bude savez izmeðu mene i tebe i izmeðu moga i tvoga oca; evo,
   ?aljem ti na dar srebra i zlata, hajde, raskini savez s izraelskim
   kraljem Ba?om da bi oti?ao od mene."

   ^4Ben-Hadad poslu?a kralja Asu i posla svoje vojskovoðe na izraelske
   gradove te oni pokori?e Ijon, Dan, Abel Majinu i sve Naftalijeve
   gradove-skladi?ta.

   ^5A kada to Ba?a dozna, presta utvrðivati Ramu i obustavi posao.

   ^6Tada kralj Asa sazva sve Judejce i oni odneso?e kamenje i drvo kojima
   je Ba?a utvrðivao Ramu, pa time utvrdi?e Gebu i Mispu.

   ^7U to vrijeme doðe vidjelac Hanani k judejskom kralju Asi i reèe mu:
   "Buduæi da si se oslonio na aramejskoga kralja, a nisi se oslonio na
   Jahvu, Boga svoga, vojska aramejskoga kralja izmakla ti je iz ruke.

   ^8Nisu li Etiopljani i Libijci imali silne èete sa vrlo mnogo bojnih
   kola i konjanika? Pa kad si se oslonio na Jahvu, predao ti ih je u
   ruke.

   ^9Jer Jahve svojim oèima gleda po svoj zemlji da bi se ohrabrili oni
   kojima je srce iskreno prema njemu. Ludo si u tome radio, zato æe se od
   sada dizati ratovi na te."

   ^10Tada se Asa razgnjevi na vidioca i baci ga u tamnicu, jer se
   razjario na nj. U to je vrijeme Asa potlaèio i neke iz naroda.

   ^11I eto, Asina djela, od prvoga do posljednjeg, zapisana su u Knjizi o
   judejskim i izraelskim kraljevima.

   ^12Razbolio se trideset i devete godine kraljevanja, od nogu, te mu se
   bolest veoma pogor?ala, ali ni u bolesti nije tra?io Jahvu nego
   lijeènike.

   ^13Tako Asa poèinu sa svojim ocima i umrije èetrdeset i prve godine
   svoga kraljevanja.

   ^14Sahranili su ga u grobnici koju bija?e iskopao sebi u Davidovu gradu
   i polo?ili ga na odar ?to ga bija?e napunio miomirisima i mastima,
   zgotovljenima mastilaèkom vje?tinom, i spalili mu ih vrlo mnogo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Onda se na njegovo mjesto zakralji sin mu Jo?afat; on pokaza svoju
   silu protiv Izraela.

   ^2Razmjestio je vojsku po svim utvrðenim judejskim gradovima i postavio
   namjesnike po judejskoj zemlji i po Efrajimovim gradovima, koje bija?e
   zauzeo otac mu Asa.

   ^3Jahve je bio s Jo?afatom jer je hodio pravim putovima svoga oca
   Davida i nije tra?io baala.

   ^4Tra?io je Boga svojih otaca i hodio po njegovim zapovijedima, ne
   èineæi kao Izraelovi sinovi.

   ^5Zato je Jahve utvrdio kraljevstvo u njegovoj ruci, pa su svi Judejci
   davali Jo?afatu danak, tako da je stekao veliko bogatstvo i slavu.

   ^6Njegovo se srce hrabrilo na Jahvinim putovima, pa je uklonio jo? i
   uzvi?ice i a?ere iz Judeje.

   ^7Treæe godine kraljevanja posla knezove Ben-Hajila, Obadju, Zahariju,
   Netanela i Miheja da uèe po judejskim gradovima.

   ^8I s njima levite: ?emaju, Netaniju, Zebadju, Asahela, ?emiramota,
   Jonatana, Adoniju, Tobiju i Tob Adoniju; a s njima sveæenike Eli?amu i
   Jorama.

   ^9Pouèavali su po Judeji noseæi sa sobom Knjigu Zakona Jahvina i
   obilazili sve judejske gradove uèeæi narod.

   ^10Jahvin je strah spopao sva zemaljska kraljevstva oko Judeje, tako da
   nisu smjela zaratiti na Jo?afata.

   ^11Sami su mu neki Filistejci donosili darove i novèani danak, a Arapi
   mu dogonili sitnu stoku: po sedam tisuæa i sedam stotina ovnova te
   sedam tisuæa i sedam stotina jaraca.

   ^12Tako je Jo?afat sve vi?e napredovao dok ne postade vrlo velik.
   Sazidao je u Judeji kule i gradove-skladi?ta.

   ^13Imao je mnogo zaliha u judejskim gradovima, a hrabrih junaka u
   Jeruzalemu.

   ^14Evo njihova popisa po obiteljima: od Judina plemena tisuænici:
   vojvoda Adna i s njim trista tisuæa hrabrih junaka;

   ^15do njega vojvoda Johanan i s njim dvjesta i osamdeset tisuæa;

   ^16za njim Zikrijev sin Amasja, koji se spremno stavio u Jahvinu
   slu?bu, a s njim dvjesta tisuæa hrabrih junaka.

   ^17Od Benjaminova plemena: hrabri junak Eliada i s njim dvjesta tisuæa
   ljudi naoru?anih lukom i ?titom;

   ^18za njim Jehozabad i s njim sto i osamdeset tisuæa pripravnih za boj.

   ^19To su oni koji su slu?ili kralju, ne brojeæi one ?to ih je kralj
   namjestio u tvrdim gradovima po svoj Judeji.
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Jo?afat je stekao veliko bogatstvo i slavu te se sprijateljio s
   Ahabom.

   ^2Poslije nekoliko godina do?ao je k Ahabu u Samariju. Ahab nakla mnogo
   sitne stoke i goveda njemu i ljudima ?to su bili s njim i nagovara?e ga
   da poðe na Ramot Gilead.

   ^3Izraelski kralj Ahab upita judejskoga kralja Jo?afata: "Hoæe? li poæi
   sa mnom na Ramot Gilead?" On odgovori: "Ja sam kao i ti, moj je narod
   kao i tvoj; s tobom æemo u rat."

   ^4Jo?afat jo? reèe kralju izraelskom: "De, posavjetuj se prije s
   Jahvom!"

   ^5Tada kralj izraelski sakupi proroke, njih èetiri stotine, i upita ih:
   "Hoæemo li zavoj?titi na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" Oni
   odgovori?e: "Idi, jer æe ga Bog predati kralju u ruke."

   ^6Ali Jo?afat upita: "Ima li ovdje jo? koji prorok Jahvin da i njega
   upitamo?"

   ^7Kralj izraelski odgovori Jo?afatu: "Ima jo? jedan èovjek preko koga
   bismo mogli upitati Jahvu, ali ga mrzim jer mi ne prorièe dobra nego
   uvijek samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin." Jo?afat reèe: "Neka kralj ne
   govori tako!"

   ^8Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reèe mu: "Br?e dovedi
   Jimlina sina Miheja!"

   ^9Izraelski kralj i judejski kralj Jo?afat sjedili su svaki na svojem
   prijestolju, u sveèanim haljinama, na gumnu pred Samarijskim vratima, a
   proroci proricali pred njima.

   ^10Kenaanin sin Sidkija napravi sebi ?eljezne rogove i reèe: "Ovako
   veli Jahve: njima æe? bosti Aramejce dokle ih god ne zatre?."

   ^11Tako su i svi drugi proroci proricali govoreæi: "Idi na Ramot
   Gilead, uspjet æe?: Jahve æe ga predati kralju u ruke."

   ^12Glasnik koji bija?e oti?ao da zove Miheja reèe mu: "Evo, svi proroci
   slo?no prorièu dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci
   uspjeh!"

   ^13Ali Mihej odvrati: "?ivoga mi Jahve, govorit æu ono ?to mi Bog
   ka?e!"

   ^14Kad doðe pred kralja, upita ga kralj: "Miheju, da poðem u rat na
   Ramot Gilead ili da se okanim toga?" On odgovori: "Idite i uspjet æete,
   jer æe vam se predati u ruke!"

   ^15Na to mu kralj reèe: "Koliko æu te puta zaklinjati da mi ka?e? samo
   istinu u Jahvino ime?"

   ^16Tada Mihej odgovori: "Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez
   pastira. I Jahve veli: 'Nemaju vi?e gospodara, neka se u miru kuæi
   vrate!'"

   ^17Tada izraelski kralj reèe Jo?afatu: "Nisam li ti rekao da mi neæe
   proreæi dobro nego zlo?"

   ^18A Mihej reèe: "Zato èujte rijeè Jahvinu. Vidio sam Jahvu gdje sjedi
   na prijestolju, a sva mu vojska nebeska staja?e zdesna i slijeva.

   ^19Jahve upita: 'Tko æe zavesti izraelskoga kralja Ahaba da otiðe i
   padne u Ramot Gileadu?' Jedan reèe ovo, drugi ono.

   ^20Tada uðe jedan duh, stade pred Jahvu i reèe: 'Ja æu ga zavesti!'
   Jahve ga upita: 'Kako?'

   ^21On odvrati: 'Izaæi æu i bit æu la?ljiv duh u ustima svih njegovih
   proroka.' Jahve mu reèe: 'Ti æe? ga zavesti. I uspjet æe?. Idi i uèini
   tako!'

   ^22Tako je, evo, Jahve stavio la?ljiva duha u usta tvojim prorocima;
   ali ti Jahve navje?æuje zlo."

   ^23Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu
   pitajuæi: "Zar je Jahvin duh mene napustio da bi govorio s tobom?"

   ^24Mihej odvrati: "Vidjet æe? onoga dana kad bude? bje?ao iz sobe u
   sobu da se sakrije?."

   ^25Tada izraelski kralj naredi: "Uhvatite Miheja i odvedite ga gradskom
   zapovjedniku Amonu i kraljeviæu Joa?u.

   ^26Recite im: 'Ovako veli kralj: Bacite ovoga u tamnicu i dr?ite ga na
   suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.'"

   ^27Mihej reèe: "Ako se doista sretno vrati?, onda nije Jahve govorio iz
   mene!" i nadoda: "Èujte, svi puci!"

   ^28Izraelski kralj i judejski kralj Jo?afat krenu?e na Ramot Gilead.

   ^29Izraelski kralj reèe Jo?afatu: "Ja æu se preobuæi i onda uæi u boj,
   a ti ostani u svojoj odjeæi!" Preobuèe se tada izraelski kralj i oni
   krenu?e u boj.

   ^30Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: "Ne udarajte ni
   na maloga ni na velikoga nego jedino na izraelskoga kralja!"

   ^31Kad zapovjednici bojnih kola ugleda?e Jo?afata, reko?e: "To je
   izraelski kralj!" I krenu?e na nj da udare. Ali Jo?afat povika za pomoæ
   te mu Jahve pomo?e i odvrati ih od njega.

   ^32Kad zapovjednici bojnih kola vidje?e da to nije izraelski kralj,
   okrenu?e se od njega.

   ^33Jedan nasumce odape i ustrijeli izraelskoga kralja izmeðu nabora na
   pojasu i oklopa. Kralj reèe vozaèu: "Potegni uzdu i izvedi me iz boja
   jer sam ranjen."

   ^34Boj je onoga dana bio sve ?e?æi, ali se izraelski kralj dr?ao
   uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima sve do veèeri. Umro je o
   zalasku sunca.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Kad se judejski kralj Jo?afat sretno vrati kuæi u Jeruzalem,

   ^2iziðe preda nj Hananijev sin vidjelac Jehu i reèe kralju Jo?afatu:
   "Zar da poma?e? bezbo?niku i da ljubi? Jahvine mrzitelje? Zato i udara
   na te srd?ba Jahvina.

   ^3Ipak se na?lo ne?to dobro u tebe: uklonio si a?ere iz zemlje i
   pregnuo svim srcem da tra?i? Jahvu!"

   ^4Od tada je Jo?afat ?ivio u Jeruzalemu, opet zalazio meðu narod od
   Beer ?ebe do Efrajimske gore i obraæao ga Jahvi, Bogu njegovih otaca.

   ^5Postavi suce u zemlji u svim tvrdim judejskim gradovima, u svakome
   gradu.

   ^6I reèe im: "Gledajte ?to radite, jer ne sudite u ime èovjeka nego u
   ime Jahve. On je s vama dok sudite.

   ^7Sada, dakle, neka bude Jahvin strah nad vama; pazite i savjesno
   radite, jer u Jahve, Boga na?ega, nema nepravde ni osobne pristranosti,
   niti on prima mita."

   ^8Jo?afat postavi levite, sveæenike i poglavare izraelskih obitelji u
   Jeruzalemu da izrièu Jahvine sudove i da presuðuju u sporovima. Oni su
   ?ivjeli u Jeruzalemu

   ^9i on im dade naputke: "Radite u Jahvinu strahu vjerno i iskrena srca.

   ^10Kakav god spor iziðe pred vas od va?e braæe ?to ?ive u gradovima:
   bilo da su posrijedi krvna osveta, Zakon, zapovijedi, uredbe ili
   obièaji, valja sve da im rastumaèite, kako ne bi sagrije?ili Jahvi i
   kako se njegova srd?ba ne bi oborila na vas i na va?u braæu. Tako
   radite pa neæete sagrije?iti.

   ^11I evo, sveæenièki æe poglavar Amarja biti nad vama u svim Jahvinim
   poslovima, a Ji?maelov sin Zebadja, nadstojnik Judina doma, u svim
   kraljevskim poslovima. Leviti æe vam slu?iti kao pisari. Budite jaki, i
   na posao! Jahve æe biti s onim tko je dobar."
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Poslije toga Moabovi i Amonovi sinovi, a s njima i neki od Meunjana,
   zarati?e na Jo?afata.

   ^2Ali Jo?afat dobi ovu vijest: "Dolazi na te veliko mno?tvo s one
   strane mora, iz Edoma; i eno ga u Haseson Tamaru, to jest u En Gediju."

   ^3Jo?afat se upla?i i stade tra?iti Jahvu te oglasi post po svoj
   Judeji.

   ^4Skupili se Judejci da tra?e Jahvu: dolazili iz svih judejskih gradova
   da ga tra?e.

   ^5Tada Jo?afat ustade u judejskom zboru u Jeruzalemu, u Domu Jahvinu,
   pred novim predvorjem

   ^6i reèe: "Jahve, Bo?e otaca na?ih, ti si Bog na nebu i vlada? nad svim
   krivobo?aèkim kraljevstvima. U tvojoj je ruci takva sila i jakost da se
   nitko ne mo?e odr?ati pred tobom.

   ^7Ti si, o Bo?e na?, istjerao stanovnike ove zemlje pred svojim
   izraelskim narodom i dao je zasvagda potomstvu svoga prijatelja
   Abrahama;

   ^8i nastanili su se u njoj i sagradili u njoj Sveti?te tvojem Imenu
   govoreæi:

   ^9'Kad navali na nas kakvo zlo, osvetni maè ili kuga, ili glad, te kad
   stanemo pred ovim Domom i pred tobom, jer je tvoje Ime u ovom Domu, i
   zavapimo k tebi iz svoje nevolje, usli?i nas i spasi.'

   ^10Sada, evo, Amonovi i Moabovi sinovi, i oni iz Seirske gore, preko
   kojih nisi dao Izraelu da proðe kad je dolazio iz zemlje egipatske,
   nego ih je obi?ao i nije ih zatro -

   ^11sada, dakle, oni nama uzvraæaju zlom, do?av?i da nas otjeraju s
   ba?tine koju si nam ti dao.

   ^12O Bo?e na?, zar im neæe? suditi? Jer u nas nema sile prema tome
   velikom mno?tvu koje dolazi na nas niti mi znamo ?to da radimo, nego su
   nam oèi uprte u te."

   ^13Svi su Judejci stajali pred Jahvom, s malom djecom, sa ?enama i
   sinovima.

   ^14Tada siðe Jahvin duh usred zbora na Jahaziela, sina Zaharije, sina
   Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina - levita od Asafovih sinova.

   ^15On reèe: "Pozorno slu?ajte, svi Judejci, Jeruzalemci i ti, kralju
   Jo?afate! Ovako vam govori Jahve: 'Ne bojte se i ne pla?ite se toga
   velikog mno?tva, jer ovo nije va? rat, nego Bo?ji.

   ^16Sutra siðite na njih; oni æe se penjati uz Hasi?ki uspon, a vi æete
   ih sresti nakraj doline prema Jeruelskoj pustinji.

   ^17Ne treba da se bijete; postavite se, stojte pa gledajte kako æe vam
   pomoæi Jahve. Oj Judo i Jeruzaleme, ne bojte se i ne pla?ite se; sutra
   iziðite pred njih, i Jahve æe biti s vama!'"

   ^18Tada Jo?afat pade nièice na zemlju i svi Judejci i Jeruzalemci
   pado?e pred Jahvom da mu se poklone.

   ^19Potom leviti od Kehatovih sinova i od Korahovih sinova ustado?e i
   poèe?e hvaliti na sav glas Jahvu, Boga Izraelova.

   ^20Uraniv?i ujutro, krenu?e prema pustinji Tekoi; kad su izlazili,
   stade Jo?afat i reèe: "Èujte me, oj Judejci i Jeruzalemci, pouzdajte se
   u Jahvu svoga Boga i odr?at æete se; pouzdajte se u njegove proroke i
   budite sretni!"

   ^21Potom se posavjetova s narodom i postavi Jahvine pjevaèe i
   hvalitelje koji æe u svetom ruhu iæi pred naoru?anim èetama i pjevati:
   "Slavite Jahvu jer je vjeèna ljubav njegova!"

   ^22Kad poèe?e klicati i pjevati pjesmu pohvalnicu, Jahve podi?e zasjedu
   na Amonce, Moapce i na one iz Seirske gore koji su do?li na Judu te
   bi?e razbijeni.

   ^23Jer su Amonovi sinovi i Moapci ustali na one iz Seirske gore da ih
   zatru i uni?te; a kad su svr?ili s onima iz Seira, stado?e udarati
   jedan na drugoga te se pokla?e.

   ^24Kad Judejci doðo?e do stra?are prema pustinji i obazre?e se na
   mno?tvo, a ono gle, mrtva tjelesa le?e po zemlji; nitko se nije spasio.

   ^25Tada doðe Jo?afat s narodom da pokupi plijen i naðo?e ga mnogo:
   svakoga blaga, odjeæe i dragocjenih predmeta; naplijenili su toliko da
   vi?e nisu mogli nositi; tri su dana pljaèkali plijen jer ga je bilo
   mnogo.

   ^26Èetvrti se dan sakupi?e u Dolini blagoslova: ondje su hvalili Jahvu,
   pa se zato ono mjesto prozvalo Emek Beraka, Dolina blagoslova, do
   danas.

   ^27Potom se okrenu?e svi Judejci i Jeruzalemci, s Jo?afatom na èelu, da
   se vrate u Jeruzalem u veselju, jer ih je Jahve razveselio nad njihovim
   neprijateljima.

   ^28Do?li su u Jeruzalem s harfama, citrama i trubama u Dom Jahvin.

   ^29A strah Bo?ji u?ao je u sva zemaljska kraljevstva kad su èula da je
   Jahve zavoj?tio na Izraelove neprijatelje.

   ^30Tako je poèinulo Jo?afatovo kraljevstvo, jer mu je Bog dao mir
   odasvud uokolo.

   ^31Jo?afat je kraljevao nad Judejcima. Bilo mu je trideset i pet godina
   kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati
   mu se zvala Azuba, a bila je kæi ?ilhijeva.

   ^32I?ao je putem oca Ase ne skreæuæi s njega nego èineæi ?to je pravo u
   Jahvinim oèima.

   ^33Samo, uzvi?ice nisu bile uklonjene, jer narod jo? nije bio upravio
   svoje srce Bogu otaca.

   ^34Ostala Jo?afatova djela, od prvih do posljednjih, zapisana su u
   povijesti Hananijeva sina Jehua i uvr?tena su u Knjigu o izraelskim
   kraljevima.

   ^35Poslije toga udru?io se judejski kralj Jo?afat s izraelskim kraljem
   Ahazjom, koji je bezbo?no radio.

   ^36Udru?io se s njim zato da naprave laðe i da odu u Tar?i?; napravili
   su laðe u Esjon Geberu.

   ^37Dodavahuov sin Eliezer iz Mare?e prorekao je protiv Jo?afata:
   "Buduæi da si se udru?io s Ahazjom, Jahve æe razoriti tvoja djela."
   Laðe su se razbile i nisu mogle otploviti u Tar?i?.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Jo?afat poèinu kraj svojih otaca i bi sahranjen uz njih u Davidovu
   gradu. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram.

   ^2Joram je imao ?estoricu braæe, Jo?afatovih sinova: Azarju, Jehiela,
   Zahariju, Azarju, Mihaela i ?efatju. Svi su oni bili sinovi izraelskog
   kralja Jo?afata.

   ^3Otac im je dao mnoge darove u srebru, zlatu i dragocjenostima, s
   utvrðenim gradovima u Judi; kraljevstvo je dao Joramu jer je bio
   prvenac.

   ^4Stupiv?i na oèevo prijestolje i utvrdiv se, Joram pobi svu braæu
   maèem, pa i neke izraelske knezove.

   ^5Joramu su bile trideset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao
   je osam godina u Jeruzalemu.

   ^6?ivio je poput izraelskih kraljeva, kao i dom Ahabov, jer mu je kæi
   Ahabova bila ?ena; radio je ?to je zlo u Jahvinim oèima.

   ^7Ipak Jahve ne htjede razoriti kuæe Davidu zbog Saveza ?to ga sklopi s
   njim i zato ?to mu obeæa da æe dati svjetiljku njemu i njegovim
   sinovima zauvijek.

   ^8U njegovo se vrijeme Edomci odmetnu?e ispod judejske vlasti i
   postavi?e sebi kralja.

   ^9Zato Joram poðe sa svojim vojskovoðama i sa svim bojnim kolima. Di?e
   se noæu i pobi Edomce koji bijahu opkolili njega i zapovjednike bojnih
   kola.

   ^10Ipak su se Edomci oslobodili ispod judejske vlasti sve do danas. U
   isto se doba odmetnu i Libna da ne bude pod njegovom vla?æu, jer je on
   ostavio Jahvu, Boga svojih otaca.

   ^11Jo? je i uzvi?ice napravio po judejskim gorama, naveo na blud
   Jeruzalemce i zaveo Judejce.

   ^12Tada mu od proroka Ilije sti?e pismo: "Ovako veli Jahve, Bog tvoga
   oca Davida: 'Kako nisi i?ao putovima oca Jo?afata, ni putovima
   judejskoga kralja Ase,

   ^13nego si i?ao putovima izraelskih kraljeva i naveo na blud Judejce i
   Jeruzalemce, kao ?to je uèinio dom Ahabov, a uz to si poubijao vlastitu
   braæu, svoju obitelj, koji bjehu bolji od tebe:

   ^14evo, Jahve æe svaliti veliku nesreæu na tvoj narod, na tvoje sinove,
   tvoje ?ene, na sve tvoje imanje.

   ^15Oboljet æe? od mnogih bolesti: od bolesti u crijevima, tako da æe ti
   crijeva izaæi od bolesti koja æe trajati dane i dane.'"

   ^16Jahve podi?e na Jorama srd?bu Filistejaca i Arapa koji ?ive kraj
   Etiopljana.

   ^17Oni napado?e Judeju i osvoji?e je, porobi?e sve blago ?to se na?lo u
   kraljevu dvoru, pa i njegove sinove i njegove ?ene, tako da nije ostao
   nitko, osim najmlaðega sina, Joahaza.

   ^18Poslije svega toga udari ga Jahve neizljeèivom crijevnom bole?æu.

   ^19Ona je trajala dane i dane, a kad su se navr?ile dvije godine,
   iza?la su mu crijeva s bole?æu te je umro u stra?nim mukama. Narod mu
   nije priredio mirisna paljenja, kao ?to je palio njegovim ocima.

   ^20Bile su mu trideset i dvije godine kad se zakraljio, a osam je
   godina kraljevao u Jeruzalemu. Preminuo je, a nitko nije po?alio za
   njim; i sahrani?e ga u Davidovu gradu, ali ne u kraljevskoj grobnici.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Jeruzalemci zakralji?e na njegovo mjesto najmlaðeg mu sina, Ahazju,
   jer sve starije bija?e poubijala èeta koja je s Arapima navalila na
   tabor; tako se zakraljio Ahazja, sin judejskoga kralja Jorama.

   ^2Bile su mu èetrdeset i dvije godine kad se zakraljio. Kraljevao je
   jednu godinu u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Atalija, Omrijeva kæi.

   ^3I on je i?ao putovima doma Ahabova, jer ga mati zlo svjetova?e.

   ^4Èinio je ?to je zlo u Jahvinim oèima, kao dom Ahabov, jer mu ba? oni
   bijahu savjetnici poslije oèeve smrti, na njegovu propast.

   ^5Po njihovu je savjetu po?ao s Joramom, sinom izraelskoga kralja
   Ahaba, u boj na aramejskoga kralja Hazaela u Ramot Gilead. Ali su
   Aramejci porazili Jorama.

   ^6On se vratio da se lijeèi u Jizreelu od rana ?to mu ih zadado?e u
   Rami kad se borio s aramejskim kraljem Hazaelom. Joramov sin Ahazja,
   judejski kralj, si?ao je u Jizreel da posjeti Ahabova sina Jorama jer
   se Joram razbolio.

   ^7Ali Bog uèini da taj posjet Joramu bude na propast Ahazji. Do?av?i,
   izi?ao je s Joramom na Nim?ijeva sina Jehua, koga je Jahve pomazao da
   iskorijeni Ahabovu kuæu.

   ^8Dok je izvr?avao osvetu nad Ahabovom kuæom, Jehu zateèe judejske
   knezove i sinove Ahazjine braæe koji su poslu?ivali Ahazju i pobi ih,

   ^9a onda krenu u potragu za Ahazjom. Uhvatili su ga dok se krio u
   Samariji, doveli ga k Jehuu, koji ga smaknu. Ukopali su ga, jer su
   rekli: "Sin je onoga Jo?afata koji je tra?io Jahvu svim srcem." Tako ne
   ostade nitko od Ahazjine kuæe koji bi imao snage da bude kralj.

   ^10Zato Ahazjina mati Atalija, vidjev?i gdje joj sin poginu, ustade i
   posmica sav kraljevski rod Judina plemena.

   ^11Ali kraljeva kæi Jo?eba uze Ahazjina sina Joa?a; ukrav?i ga izmeðu
   kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s dojiljom u lo?nicu. Tako
   ga je Jo?eba, kæi kralja Jorama, ?ena sveæenika Jojade, sakrila od
   Atalije, jer je bila Ahazjina sestra, te nije bio pogubljen.

   ^12Bio je sakriven s njima u Domu Bo?jem ?est godina, sve dok je
   zemljom vladala Atalija.
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Sedme se godine Jojada ojunaèi i poèe tra?iti satnike: Jerohamova
   sina Azarju, Johananova sina Ji?maela, Obedova sina Azarju, Adajina
   sina Maaseju, Zikrijeva sina Eli?afata, i sklopi s njima savez.

   ^2Poèe?e obilaziti po Judeji i skupi?e levite iz svih judejskih gradova
   i obiteljske glavare u Izraelu te doðo?e u Jeruzalem.

   ^3Sav zbor sklopi savez s kraljem u Domu Bo?jem. Jojada im reèe: "Gle,
   kraljev æe sin kraljevati kao ?to je obeæao Jahve za Davidove sinove.

   ^4Evo ?to valja da uèinite: treæina vas koji subotom ulazite u slu?bu,
   i sveæenici i leviti, neka budu vratari na pragovima;

   ^5treæina neka bude u kraljevskom dvoru, treæina na Jesodskim vratima,
   sav narod u predvorjima Doma Jahvina.

   ^6Nitko neka ne ulazi u Dom Jahvin, osim sveæenika i levita koji
   poslu?uju; oni neka ulaze jer su posveæeni. Sav narod neka se dr?i
   Jahvine naredbe.

   ^7Leviti neka okru?e kralja, svaki s oru?jem u ruci, i tko god poku?a
   uæi u Dom neka bude pogubljen. Budite uz kralja kamo god poðe ili
   izaðe."

   ^8Leviti i sav judejski narod uèinili su sve onako kako je naredio
   sveæenik Jojada. Svaki je uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u slu?bu
   s onima koji subotom izlaze. Jer sveæenik Jojada nije otpustio redova.

   ^9Sveæenik Jojada dade satnicima koplja, ?titove i oklope kralja Davida
   ?to su bili u Bo?jemu Domu.

   ^10Postavio je sav narod, svakoga s kopljem u ruci, od ju?ne do
   sjeverne strane Doma, prema ?rtveniku i prema Domu oko kralja unaokolo.

   ^11Tada izvedo?e kraljeva sina, stavi?e mu krunu na glavu, dado?e mu
   Svjedoèanstvo i pomaza?e ga za kralja. Tada Jojada i njegovi sinovi
   povika?e: "?ivio kralj!"

   ^12Kad Atalija èu viku naroda koji se skupio i hvalio kralja, doðe k
   narodu u Jahvin Dom.

   ^13Pogleda bolje, kad gle, kralj stoji na svojem mjestu na ulazu, a
   pred kraljem zapovjednici i sviraèi; sav puk klièe od radosti i trubi u
   trube, pjevaèi pjevaju uz glazbala i predvode hvalospjeve. Tad Atalija
   razdrije haljine i povika: "Izdaja, izdaja!"

   ^14Sveæenik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima: "Izvedite
   je kroz redove napolje i tko krene za njom pogubite ga maèem!" Jo? je
   sveæenik dodao: "Nemojte je smaknuti u Jahvinu Domu!"

   ^15Stavi?e ruke na nju i kad je kroz Konjska vrata stigla do
   kraljevskoga dvora, ondje je pogubi?e.

   ^16Tada Jojada sklopi savez izmeðu Jahve, naroda i kralja da narod bude
   Jahvin.

   ^17Potom sav narod otiðe u Baalov hram, razori ga skupa sa ?rtvenicima
   i polomi likove; Baalova sveæenika Matana ubi?e pred ?rtvenicima.

   ^18Zatim Jojada postavi stra?e kod Jahvina Doma pod nadzorom sveæenika
   i levita, koje David bija?e porazdijelio za slu?bu u Jahvinu Domu da bi
   Jahvi prinosili paljenice, kao ?to je pisano u Mojsijevu Zakonu, s
   veseljem i s pjesmama, kako uredi David.

   ^19Postavio je i vratare na vratima Jahvina Doma da ne bi ulazio èovjek
   neèist od bilo èega.

   ^20Uzev?i satnike, odliènike i uglednike u narodu i sav puk, izveo je
   kralja iz Jahvina Doma, a onda su u?li kroz gornja vrata u kraljevski
   dvor i posadili kralja na kraljevsko prijestolje.

   ^21Sav se puk veselio, a grad se umirio, jer su Ataliju ubili maèem.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Joa?u je bilo sedam godina kad se zakraljio, a kraljevao je
   èetrdeset godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Sibja iz Beer
   ?ebe.

   ^2Joa? je èinio ?to je pravo u Jahvinim oèima dok je bio ?iv sveæenik
   Jojada.

   ^3Jojada ga je o?enio dvjema ?enama i on je s njima imao sinova i
   kæeri.

   ^4Poslije toga nakanio je u srcu obnoviti Jahvin Dom.

   ^5Skupiv?i sveæenike i levite, reèe im: "Zaðite po judejskim gradovima
   i kupite od svih Izraelaca novaca da se obnovi Dom va?ega Boga, od
   godine do godine, a vi pohitite s tim poslom." Ali se levitima nije
   htjelo.

   ^6Zato kralj pozva poglavara Jojadu i reèe mu: "Za?to ne tra?i? od
   levita da donose iz Judeje i iz Jeruzalema porez koji je odredio Jahvin
   sluga Mojsije i Izraelov zbor za ?ator svjedoèanstva?

   ^7Atalija i njeni sinovi bijahu poharali Bo?ji Dom, i sve stvari ?to su
   bile posveæene Jahvinu Domu upotrijebili su za baale."

   ^8Potom kralj zapovjedi da se napravi kovèeg i stavi izvana na vrata
   Jahvina Doma.

   ^9Oglasi?e po Judi i Jeruzalemu da se donosi Jahvi porez ?to ga bija?e
   odredio Bo?ji sluga Mojsije Izraelu u pustinji.

   ^10Obradova?e se svi knezovi i sav narod i poèe?e donositi i bacati u
   kovèeg dok se nije napunio.

   ^11Leviti bi donosili kovèeg kraljevskom nadgledni?tvu, i kad bi se
   vidjelo da ima mnogo novaca, dolazio je kraljev tajnik i povjerenik
   sveæenièkog poglavara te bi ispraznili kovèeg. Onda su ga opet odnosili
   i stavljali na njegovo mjesto. Tako su èinili svaki dan i sabrali mnogo
   novca.

   ^12Onda su ga kralj i Jojada davali poslovoðama nad poslom oko Jahvina
   Doma, a oni su za plaæu unajmljivali klesare i drvodjelce da se obnovi
   Jahvin Dom, pa kovaèe i mjedare da se popravi Jahvin Dom.

   ^13Poslovoðe su poslovale i popravljanje je napredovalo pod njihovom
   upravom; vratili su Bo?ji Dom u red i obnovili ga.

   ^14A kad su sve svr?ili, donijeli su pred kralja i Jojadu novce ?to su
   ostali; od toga su napravili posuðe za Jahvin Dom, posuðe za
   poslu?ivanje, za paljenje, plitice i druge zlatne i srebrne predmete.
   Paljenice su se prinosile u Jahvinu Domu bez prestanka dok je god ?ivio
   Jojada.

   ^15Onda je Jojada, ostarjev?i i nasitiv?i se ?ivota, umro u sto i
   tridesetoj godini.

   ^16Sahranili su ga u Davidovu gradu kod kraljeva, jer je èinio dobro u
   Izraelu i prema Bogu i njegovu Domu.

   ^17Poslije Jojadine smrti do?li su Judini knezovi i poklonili se
   kralju. Tada ih kralj poèe slu?ati.

   ^18Judejci bijahu ostavili Jahvu, Boga otaca, i stali slu?iti a?erama i
   likovima; do?la je Bo?ja srd?ba na Judejce i na Jeruzalem za tu
   krivicu.

   ^19Slao im je Bog proroke da ih obrate k Jahvi, oni su ih opominjali,
   ali oni nisu htjeli slu?ati.

   ^20Tada Bo?ji duh napuni Jojadina sina, sveæenika Zahariju, koji,
   stav?i povi?e naroda, reèe: "Ovako veli Bog: 'Za?to kr?ite Jahvine
   zapovijedi? Za?to neæete da budete sretni? Kako ste vi ostavili Jahvu,
   i on æe vas ostaviti.'"

   ^21Ali su se oni pobunili protiv njega i zasuli ga kamenjem po
   kraljevoj zapovijedi u predvorju Jahvina Doma.

   ^22Ni kralj Joa? ne sjeti se ljubavi koju mu uèini otac Jojada, nego mu
   ubi sina; a on je umiruæi rekao: "Jahve neka vidi i osveti!"

   ^23Kad je pro?la godina dana, di?e se na nj aramejska vojska i,
   navaliv?i na Judu i Jeruzalem, pobi sve knezove u narodu i posla sav
   plijen kralju u Damask.

   ^24Iako je aramejska vojska bila malena po ljudstvu, ipak joj je Jahve
   predao u ruke vrlo brojnu vojsku, jer ostavi?e Jahvu, Boga svojih
   otaca. Tako su se Aramejci na Joa?u osvetili.

   ^25Kad su oti?li od njega, ostaviv ga u te?kim bolestima, pobuni?e se
   protiv njega njegovi èasnici jer bija?e ubio sina sveæenika Jojade, pa
   i oni njega ubi?e na postelji te je poginuo; sahranili su ga u Davidovu
   gradu, ali ga nisu ukopali u kraljevskoj grobnici.

   ^26Evo onih ?to se uroti?e protiv njega: Zabad, sin Amonke ?imeate, i
   Jozabad, sin Moapke ?imrite.

   ^27A o njegovim sinovima i o velikim proro?tvima protiv njega, o
   obnavljanju Doma Bo?jega, sve je zapisano u tumaèenju Knjige o
   kraljevima. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Amasja.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Amasji je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je
   dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Joadana i bila
   je iz Jeruzalema.

   ^2Èinio je ?to je pravo u Jahvinim oèima, ali ne svim srcem.

   ^3Kad je uèvrstio kraljevstvo, pogubio je èasnike koji su ubili kralja,
   njegova oca.

   ^4Ali im sinova nije pogubio, prema onome ?to je napisano u knjizi
   Zakona Mojsijeva, gdje Jahve zapovijeda: "Neka se oèevi ne pogubljuju
   za sinove, ni sinovi za oèeve, nego svatko neka gine za svoj grijeh."

   ^5Potom Amasja skupi Judejce i svega Judu i Benjamina, razvrsta ih
   prema obiteljima, tisuænicima i satnicima. Po?to popisa od dvadeset
   godina navi?e, naðe trista tisuæa izabranih momaka za vojsku, viènih
   koplju i ?titu.

   ^6Meðu Izraelcima najmi sto tisuæa hrabrih junaka za sto srebrnih
   talenata.

   ^7Ali k njemu doðe èovjek Bo?ji i reèe: "Kralju, neka ne ide s tobom
   izraelska vojska, jer Jahve nije s Izraelcima ni s Efrajimovim
   sinovima,

   ^8nego idi ti sam, ponesi se junaèki u boju; inaèe æe te oboriti Bog
   pred neprijateljem, jer Bog mo?e pomoæi i oboriti."

   ^9Tada Amasja upita èovjeka Bo?jeg: "A ?to æe biti od sto talenata koje
   sam dao izraelskim èetama?" Bo?ji èovjek odgovori: "Jahve ima da ti
   dade vi?e od toga."

   ^10Tada Amasja odvoji èete koje mu bijahu do?le od Efrajima, da se
   vrate u svoje mjesto. Ali se vojnici razgnjevi?e na Judejce i vrati?e
   se u svoje mjesto plamteæi od srd?be.

   ^11A Amasja, ohrabriv se, povede narod, ode u Slanu dolinu i pobi deset
   tisuæa seirskih sinova.

   ^12Judini su sinovi zarobili deset tisuæa ?ivih, odveli ih na vrh hridi
   te ih pobacali, tako da se svi razmrska?e.

   ^13Èeta koju je Amasja poslao natrag da ne ide s njima u boj harala je
   po judejskim gradovima od Samarije pa do Bet Horona i pobila u njima
   tri tisuæe ljudi i naplijenila silan plijen.

   ^14Poslije toga, kad se Amasja vratio razbiv?i Edomce, donio je bogove
   seirskih sinova, postavio ih sebi za bogove i poèeo im se klanjati i
   kaditi im.

   ^15Tada se Jahve razgnjevi na Amasju i posla k njemu proroka koji ga
   upita: "Za?to tra?i? bogove toga naroda koji nisu izbavili svoga naroda
   iz tvoje ruke?"

   ^16Dok je on to govorio, kralj ga upita: "Jesi li postavljen kralju za
   savjetnika? Prestani! Za?to da te pogube?" Tada prorok u?utje, ali
   nadoda: "Znam da te Bog odluèio uni?titi kad to èini? a ne slu?a?
   mojega savjeta."

   ^17Tada judejski kralj Amasja smisli i poruèi izraelskom kralju Joa?u,
   sinu Jehuova sina Joahaza: "Doði da se ogledamo!"

   ^18A izraelski kralj Joa? odvrati judejskom kralju Amasji: "Libanonski
   je trn jedanput poslao glasnike k libanonskom cedru i poruèio: 'Daj
   kæer mome sinu za ?enu', ali su divlje zvijeri libanonske pro?le i trn
   izgazile.

   ^19Potukao si Edomce, pa ti se srce uzobijestilo i tra?i? slavu. Radije
   ostani kod kuæe. Za?to izaziva? zlo i hoæe? da padne? i ti i svi
   Judejci s tobom?"

   ^20Ali Amasja ne poslu?a, jer tako bija?e odredio Bog, da ih preda u
   ruke Joa?u zato ?to su pristali uz edomske bogove.

   ^21Izaðe izraelski kralj Joa? te se ogleda?e u boju on i judejski kralj
   Amasja u Bet ?eme?u u Judeji.

   ^22Izraelci porazi?e Judejce i oni pobjego?e pod svoj ?ator.

   ^23Izraelski kralj Joa? uhvati u Bet ?eme?u judejskog kralja Amasju,
   sina Joa?eva, sina Joahazova, i odvede ga u Jeruzalem; onda sru?i
   jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do Ugaonih vrata, u du?ini od
   èetiri stotine lakata.

   ^24Uzev?i sve zlato, srebro i posuðe ?to se nalazilo u Domu Bo?jem kod
   Obed Edoma i u riznici kraljevskog dvora, povrh toga i taoce, vrati se
   u Samariju.

   ^25Judejski je kralj Amasja, Joa?ev sin, ?ivio jo? petnaest godina
   poslije smrti izraelskoga kralja Joa?a, Joahazova sina.

   ^26Ostala Amasjina djela, od prvih do posljednjih, zapisana su u Knjizi
   o judejskim i izraelskim kraljevima.

   ^27Otkako je Amasja ostavio Jahvu, kovala se protiv njega urota u
   Jeruzalemu. Iako je pobjegao u Laki?, posla?e za njim u Laki? ljude
   koji ga ondje ubi?e.

   ^28Odande su ga prenijeli na konjima i sahranili kraj njegovih otaca u
   Judinu gradu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 Tada sav judejski narod uze Uziju, komu bija?e ?esnaest godina, i
   zakralji?e ga namjesto njegova oca Amasje.

   ^2On je opet sagradio Elat vrativ?i ga Judeji, po?to je kralj poèinuo
   kod svojih otaca.

   ^3Uziji bija?e ?esnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je pedeset
   i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je iz
   Jeruzalema.

   ^4Èinio je ?to je pravo u Jahvinim oèima, sasvim kao i njegov otac
   Amasja.

   ^5Tra?io je Boga za ?ivota Zaharije, koji ga je uèio Bo?jem strahu;
   dokle je god tra?io Jahvu, davao mu je Bog sreæu.

   ^6On je izi?ao i zavoj?tio na Filistejce, sru?io zid Gata, zid Jabne i
   zid A?doda; sagradio je mjesta po A?dodu i Filisteji.

   ^7Bog mu je pomogao protiv Filistejaca i protiv Arapa, koji su ?ivjeli
   u Gur Baalu, i protiv Meunjana.

   ^8Amonci su davali danak Uziji, a njegov se glas pronio do Egipta, jer
   se bija?e vrlo osilio.

   ^9Uzija je sagradio kule u Jeruzalemu kod Ugaonih vrata, kod Dolinskih
   vrata i na uglu te ih utvrdio.

   ^10Sagradio je i u pustinji kule i iskopao mnogo studenaca, jer je imao
   mnogo stoke i u ?efeli i po Ravnici, ratara i vinogradara u gorama i
   vrtovima, jer je volio poljodjelstvo.

   ^11Uzija je imao vojsku vje?tu boju koja je i?la u rat u èetama po
   broju kako ih je izbrojio tajnik Jeiel i nadzornik Maasja pod upravom
   Hananije, jednoga od kraljevih knezova.

   ^12Svega je na broj bilo, obiteljskih glavara, hrabrih junaka, dvije
   tisuæe i ?est stotina.

   ^13Pod njihovom je upravom bilo silne vojske trista sedam tisuæa i pet
   stotina boju viènih ratnika da poma?u kralju protiv neprijatelja.

   ^14Uzija je pripravio svoj vojsci ?titove, koplja, kacige, oklope,
   lukove i kamenje za praæke.

   ^15Napravio je u Jeruzalemu vje?to smi?ljene bojne sprave, izna?a?æe
   nekoga graditelja, da stoje na kulama i na kruni?tima, da bacaju
   strijele i veliko kamenje; pronio mu se glas nadaleko jer je u?ivao
   èudesnu pomoæ sve dok se nije osilio.

   ^16Ali kad se osilio, uzobijestilo mu se srce dotle da se pokvario te
   se iznevjerio Jahvi, svome Bogu, jer je u?ao u Jahvin Hekal i poèeo
   prinositi kad na kadionom ?rtveniku.

   ^17Ali je za njim u?ao sveæenik Azarja i s njim osamdeset Jahvinih
   sveæenika, èestitih ljudi.

   ^18Oni ustado?e na kralja Uziju govoreæi: "Nije tvoje, Uzijo, da kadi?
   Jahvi, nego je to du?nost sveæenika, Aronovih sinova, koji su posveæeni
   da kade. Izlazi iz Sveti?ta! Iznevjerio si se. I ne slu?i ti na èast
   pred Bogom Jahvom!"

   ^19Tada se Uzija rasrdi dr?eæi u ruci kadionicu da kadi; kad se rasrdio
   na sveæenike, izbi mu guba na èelu pred sveæenicima u Domu Jahvinu kraj
   kadionog ?rtvenika.

   ^20Kad ga sveæenièki poglavar Azarja i svi sveæenici izbli?ega
   pogleda?e, a ono, gle, izbila mu guba na èelu; br?e ga otjera?e odande,
   a i on sam pohitje da iziðe jer ga Jahve bija?e udario.

   ^21Kralj Uzija ostade gubav do smrti i stanova?e u odvojenoj kuæi, jer
   bija?e odstranjen od Doma Jahvina; njegov je sin Jotam bio upravitelj
   kraljevskoga dvora i sudio je puku zemlje.

   ^22Ostala Uzijina djela, od prvih do posljednjih, opisao je Amosov sin,
   prorok Izaija.

   ^23Uzija je poèinuo i sahranili su ga kraj njegovih otaca na polju kod
   kraljevske grobnice, rekav?i: "Gubav je." Na njegovo se mjesto
   zakraljio sin mu Jotam.
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 Jotamu je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao
   je ?esnaest godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Jeru?a, Sadokova
   kæi.

   ^2Èinio je ?to je pravo u Jahvinim oèima, sasvim kao otac mu Uzija;
   samo ?to nije u?ao u Jahvin Hekal. Narod je i dalje bio pokvaren.

   ^3Sagradio je Gornja vrata Doma Jahvina; i na Ofelskom zidu mnogo je
   gradio.

   ^4Podigao je i gradove po Judejskoj gori, a u ?umama dvorove i kule.

   ^5Vojevao je s kraljem Amonovih sinova i pobijedio ih. Amonovi su mu
   sinovi dali one godine sto srebrnih talenata i deset tisuæa kora
   p?enice i deset tisuæa kora jeèma. Toliko su mu Amonovi sinovi
   prilo?ili i druge i treæe godine.

   ^6Tako se Jotam utvrdio, jer je uredio svoj ?ivot pred Jahvom, svojim
   Bogom.

   ^7Ostala su Jotamova djela i svi njegovi ratovi i putovi zapisani u
   Knjizi o izraelskim i judejskim kraljevima.

   ^8Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao je
   ?esnaest godina u Jeruzalemu.

   ^9Tada Jotam poèinu kod otaca i sahrani?e ga u Davidovu gradu. Na
   njegovo se mjesto zakralji sin mu Ahaz.
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 Ahazu je bilo dvadeset godina kad se zakraljio, a kraljevao je
   ?esnaest godina u Jeruzalemu, ali nije èinio ?to je pravo u Jahvinim
   oèima kao ?to je èinio njegov otac David.

   ^2?ivio je poput izraelskih kraljeva, pa je i likove salio baalima.

   ^3Sam je prinosio kad u dolini Hinomova sina i proveo vlastite sinove
   kroz oganj, po gnusnom obièaju krivobo?aèkih naroda ?to ih je Jahve
   protjerao pred Izraelovim sinovima.

   ^4Prinosio je ?rtve i kadio po uzvi?icama i bre?uljcima i pod svakim
   zelenim drvetom.

   ^5Zato ga Jahve, njegov Bog, predade u ruke aramejskom kralju te ga on
   potuèe, zarobi mu veliko mno?tvo ljudi i odvede ih u Damask. Jo? je bio
   predan u ruke izraelskom kralju koji ga je hametice porazio.

   ^6Remalijin je sin Pekah pobio meðu Judejcima sto dvadeset tisuæa
   hrabrih junaka u jedan dan, jer su bili ostavili Jahvu, Boga svojih
   otaca.

   ^7A junak od Efrajimova plemena Zikri pogubio je kraljeva sina Maaseju
   i dvorskoga upravitelja Azrikama i Elkanu, drugoga do kralja.

   ^8Izraelovi su sinovi zarobili od svoje braæe dvjesta tisuæa ?ena,
   sinova i kæeri, a zadobili su i silan plijen od njih i odnijeli ga u
   Samariju.

   ^9Ondje bija?e Jahvin prorok po imenu Oded; iza?ao on pred vojsku ?to
   je i?la u Samariju i rekao: "Gle, Jahve, Bog va?ih otaca, razjario se
   na Judejce i zato ih je predao u va?e ruke te ste ih gnjevno pobili da
   je do neba doprlo.

   ^10A sada jo? mislite podjarmiti Judejce i Jeruzalemce da vam budu
   robovi i robinje; a ipak, niste li i vi puni krivice prema Jahvi, svome
   Bogu?

   ^11Zato me poslu?ajte sada i vratite to roblje ?to ga zarobiste od
   svoje braæe, jer æe se izliti na vas Jahvin gnjev."

   ^12Tada ustado?e neki izmeðu glavara Efrajimovih sinova, i to Johananov
   sin Azarja, Me?ilemotov sin Berekja i ?alumov sin Ezekija, Hadlajev sin
   Amasa, na one ?to su se vraæali s vojske.

   ^13Pa im reko?e: "Nemojte dovoditi ovamo toga roblja, jer, uz krivicu
   koja je na nama pred Jahvom, vi mislite jo? dometnuti na na?e grijehe i
   na na?u krivicu, kao da nije dosta velika na?a krivica i jarosni gnjev
   na Izraelu."

   ^14Tada ostavi?e ratnici roblje i plijen pred knezovima i svim zborom.

   ^15Onda su poimence prozvani ljudi ustali, osokolili robove, obukli sve
   gole u odjeæu iz plijena; a kad su ih obukli, obuli, nahranili,
   napojili i namazali, poveli su na magarcima sve iznemogle i odveli ih u
   palmov grad Jerihon do njihove braæe, a potom se vratili u Samariju.

   ^16U to je doba kralj Ahaz zamolio asirske kraljeve da mu pomognu.

   ^17Edomci bijahu opet navalili i porazili Judejce te ih odveli u
   roblje.

   ^18Filistejci se ra?irili po gradovima Judejske ?efele i Negeba i,
   zauzev?i Bet-?eme?, Ajalon, Gederot i Soko sa selima, Timnu sa selima i
   Gimzo sa selima, nastanili se ondje.

   ^19Jahve je poèeo poni?avati Judejce zbog judejskoga kralja Ahaza, jer
   je Ahaz razuzdao Judejce i te?ko se iznevjerio Jahvi.

   ^20Do?ao je na nj asirski kralj Tiglat-Pileser i pritijesnio ga umjesto
   da ga utvrdi.

   ^21Ahaz bija?e opljaèkao Jahvin Dom, kraljevski dvor i knezove, i sve
   to dao asirskom kralju, ali mu ni?ta nije pomoglo.

   ^22Dok je bio u nevolji, postao je jo? nevjerniji Jahvi; takav je bio
   kralj Ahaz.

   ^23Poèeo je ?rtvovati dama?èanskim bogovima koji su ga porazili,
   misleæi: "Kad bogovi aramejskih kraljeva njima poma?u, ?rtvovat æu im
   da bi i meni pomagali." Ali su oni bili na propast njemu i svem
   Izraelu.

   ^24Ahaz je pokupio posuðe iz Bo?jega Doma, slupao ga, zatvorio vrata
   Jahvina Doma i podigao ?rtvenike po svim uglovima u Jeruzalemu.

   ^25I u svakom je pojedinom judejskom gradu podigao uzvi?ice da kadi
   tuðim bogovima, dra?eæi Jahvu, Boga otaca.

   ^26Ostala su njegova djela i svi njegovi putovi, od prvih do
   posljednjih, zapisani u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima.

   ^27Onda je Ahaz poèinuo kod otaca. Sahranili su ga u Gradu, u
   Jeruzalemu, ali ga nisu unijeli u grobnicu judejskih kraljeva. Na
   njegovo se mjesto zakraljio sin mu Ezekija.
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 Ezekiji je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao je
   dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Abija, kæi
   Zaharijina.

   ^2Èinio je ?to je pravo u oèima Jahvinim, sasvim kao i njegov otac
   David.

   ^3Prve godine prvoga mjeseca svojega kraljevanja otvorio je vrata Doma
   Jahvina i popravio ih.

   ^4Onda je pozvao sveæenike i levite i, sabrav?i ih na istoèni trg,

   ^5rekao: "Èujte me, leviti! Sada se posvetite i posvetite Dom Jahve,
   Boga svojih otaca, i uklonite neèist iz Svetinje.

   ^6Na?i su se oci iznevjerili i radili ?to je zlo u oèima Jahve, na?ega
   Boga. Ostavili su ga i odvratili lice od Jahvina Prebivali?ta,
   okrenuv?i mu leða.

   ^7Zatvorili su trijemska vrata i potrnuli svjetiljke; nisu kadili kadom
   niti su prinosili paljenice u Sveti?tu Izraelova Boga.

   ^8Zato se Jahve rasrdio na Judejce i na Jeruzalem te je dopustio da
   budu zlostavljeni i da budu na u?as i ruglo, kako vidite svojim oèima.

   ^9I oèevi su nam, eto, pali od maèa, a sinovi, kæeri i ?ene zato su nam
   u ropstvu.

   ^10Sad sam, dakle, namislio u svom srcu sklopiti Savez s Jahvom,
   Izraelovim Bogom, da bi se odvratio od nas njegov jarosni gnjev.

   ^11Moja djeco, sad se nemojte lijeniti, jer vas je izabrao Jahve da
   stojite pred njim, da mu slu?ite i da mu budete slu?benici i da mu
   kadite."

   ^12Tada ustado?e leviti: Amasajev sin Mahat i Azarjin sin Joel od
   Kehatovih sinova; od Merarijevih sinova: Abdijev sin Ki? i Jehalelelov
   sin Azarja; od Ger?onovaca: Zimin sin Joah i Joahov sin Eden;

   ^13od Elisafanovih sinova: ?imri i Jeiel; od Asafovih sinova: Zaharija
   i Matanija;

   ^14od Hemanovih sinova: Jehiel i ?imej; od Jedutunovih sinova: ?emaja i
   Uziel.

   ^15Oni skupi?e braæu, posveti?e se i doðo?e kako je bio zapovjedio
   kralj po Jahvinim rijeèima da oèiste Jahvin Dom.

   ^16Sveæenici uðo?e u Jahvin Dom da ga oèiste. Poèeli su svu neèist ?to
   su je na?li u Jahvinu Hekalu iznositi u predvorje Jahvina Doma; leviti
   su je primali iznoseæi je napolje na potok Kidron.

   ^17Poèeli su posveæivati prvoga dana prvoga mjeseca, a osmoga su dana
   istoga mjeseca u?li u Jahvin trijem; posveæivali su Jahvin Dom osam
   dana; ?esnaestoga su dana prvoga mjeseca zavr?ili.

   ^18Onda su u?li kralju Ezekiji i rekli: "Oèistili smo sav Jahvin Dom:
   ?rtvenik za paljenice sa svim njegovim priborom, stol za prinesene
   kruhove sa svim njegovim priborom,

   ^19a sve posuðe koje bija?e zabacio kralj Ahaz za svojega kraljevanja i
   nevjere opet smo obnovili i posvetili; eno ga pred Jahvinim
   ?rtvenikom."

   ^20Tada kralj Ezekija porani, skupi gradske knezove i ode u Jahvin Dom.

   ^21Dovedo?e sedam mladih junaca, sedam ovnova, sedam jaganjaca, sedam
   jaraca za okajnicu, za kraljevstvo i za Sveti?te i za Judu; on
   zapovjedi Aronovim sinovima sveæenicima da ih prinesu za paljenicu na
   Jahvinu ?rtveniku.

   ^22Zaklav?i goveda, sveæenici uze?e krv i po?kropi?e ?rtvenik; zakla?e
   ovnove i krvlju po?kropi?e ?rtvenik, zakla?e jaganjce i krvlju
   po?kropi?e ?rtvenik.

   ^23Dovedo?e jarce za okajnicu pred kralja i pred zbor te metnu?e ruke
   na njih.

   ^24Onda ih zakla?e sveæenici i prineso?e kao okajnicu njihovu krv na
   ?rtveniku da izvr?e obred pomirenja za sav Izrael, jer kralj bija?e
   zapovjedio da se prinese paljenica i okajnica za sav Izrael.

   ^25Postavio je u Jahvinu Domu levite s cimbalima, harfama i citrama,
   kako bija?e zapovjedio David, kraljev vidjelac Gad i prorok Natan, jer
   je od Jahve dolazila zapovijed po njegovim prorocima.

   ^26Tako su leviti stajali s Davidovim glazbalima, a sveæenici s
   trubama.

   ^27Tada Ezekija zapovjedi da prinesu paljenice na ?rtveniku. Kad se
   stala prinositi paljenica, poèela je Jahvina pjesma uz trube i uz
   glazbala izraelskoga kralja Davida.

   ^28Sav se zbor klanjao, pjevaèi pjevali, a trubaèi trubili, i to sve
   dok se nije svr?ila paljenica.

   ^29Kad se svr?ilo prino?enje paljenice, kralj i svi koji bijahu s njim
   pobo?no pado?e na koljena i pokloni?e se.

   ^30Onda su kralj i knezovi zapovjedili levitima da hvale Jahvu rijeèima
   Davida i vidioca Asafa; oni su poèeli hvaliti s najveæim veseljem i,
   pav?i nièice, poklonili se.

   ^31Tada Ezekija progovori: "Sada ste posvetili ruke Jahvi; pristupite i
   donesite klanice i zahvalnice u Dom Jahvin." Sav je zbor donio klanice
   i zahvalnice. Tko je god bio spremna srca, prinio je paljenice.

   ^32Paljenica ?to ih je donio zbor bija?e na broj: sedamdeset goveda,
   sto ovnova, dvjesta jaganjaca, sve za paljenice Jahvi.

   ^33Ostalih posveæenih darova bilo je ?est stotina goveda i tri tisuæe
   grla sitne stoke.

   ^34Ali je sveæenika bilo premalo, tako da nisu mogli oderati svih
   paljenica; zato su im pomagala braæa leviti, dok se nije svr?io posao i
   dok se nisu posvetili drugi sveæenici, jer su leviti bili gorljiviji
   srcem da se posvete nego sveæenici.

   ^35Bilo je i mnogo paljenica s pretilinom od prièesnica i s ljevanicama
   na paljenice. Tako se opet obnovila slu?ba u Jahvinu Domu.

   ^36I Ezekija se veselio, i sav narod s njime, ?to je Bog spremio
   narodu, jer se sve to iznenada dogodilo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 Potom Ezekija poruèi svim Izraelcima i Judejcima pa napisa i pisma
   Efrajimovu i Mana?eovu plemenu da doðu u Jahvin Dom u Jeruzalem da
   proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu.

   ^2Kralj, vijeæajuæi s knezovima i sa svim zborom u Jeruzalemu, odluèi
   da slave Pashu drugoga mjeseca.

   ^3Toga nisu mogli uèiniti u pravo vrijeme jer nije bilo dosta
   posveæenih sveæenika, i narod se ne bija?e skupio u Jeruzalemu.

   ^4I to je bilo prÓavo u kraljevim oèima i u oèima svega zbora,

   ^5pa su odredili da se oglasi po svem Izraelu od Beer ?ebe pa do Dana
   da doðu i proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu, u Jeruzalemu, jer je
   premnogi nisu svetkovali kako je propisano.

   ^6Tako su oti?li glasnici s pismima od kralja i njegovih knezova po
   svem Izraelu i Judi te su govorili po kraljevoj zapovijedi: "Izraelovi
   sinovi, obratite se Jahvi, Abrahamovu, Izakovu i Izraelovu Bogu, pa æe
   se i on obratiti k Ostatku koji vam je ostao od ruku asirskih kraljeva.

   ^7I nemojte biti kao va?i oèevi i va?a braæa, koji su se iznevjerili
   Jahvi, Bogu svojih otaca, te ih je predao propasti, kako i sami vidite.

   ^8Nemojte, dakle, biti tvrdovrati kao va?i oèevi: pru?ite ruku Jahvi i
   doðite u njegovu Svetinju koju je posvetio zauvijek i slu?ite Jahvi,
   svome Bogu, pa æe odvratiti od vas svoj ?estoki gnjev.

   ^9Ako se obratite Jahvi, va?a æe braæa i va?i sinovi naæi milost u onih
   koji su ih zarobili pa æe se vratiti u ovu zemlju; jer je Jahve, va?
   Bog, milostiv i milosrdan i neæe odvratiti lica od vas ako se vi
   obratite njemu."

   ^10I tako su glasnici krenuli od grada do grada po Efrajimovoj i
   Mana?eovoj zemlji pa do Zebuluna, a ljudi im se podsmijavali i rugali.

   ^11Ipak su se neki od A?erova, od Mana?eova i od Zebulunova plemena
   ponizili i do?li u Jeruzalem.

   ^12Na Judejce je pak si?la Bo?ja ruka i pro?ela ih jednodu?no?æu da
   èine ?to bija?e zapovjedio kralj i knezovi po Jahvinoj rijeèi.

   ^13Skupilo se u Jeruzalemu mnogo naroda da slave Blagdan beskvasnih
   kruhova, drugoga mjeseca; zbor je bio vrlo velik.

   ^14Tada su ustali i uklonili ?rtvenike ?to su bili u Jeruzalemu,
   uklonili sve kadionike i bacili ih u potok Kidron.

   ^15Onda su stali klati Pashu èetrnaestoga dana drugoga mjeseca, a
   sveæenici i leviti postidjeli se i, posvetiv se, poèeli unositi
   paljenice u Jahvin Dom.

   ^16Stali su na svoje mjesto po pravilu, po Zakonu Mojsija, èovjeka
   Bo?jeg; sveæenici su ?kropili krvlju primajuæi je iz ruku levita.

   ^17Kako ih bija?e mnogo u zboru koji se nisu posvetili, leviti su klali
   pashalne jaganjce za sve koji nisu bili èisti, da bi ih posvetili
   Jahvi.

   ^18Najveæi se dio naroda, mnogi od Efrajimova i Mana?eova, Jisakarova i
   Zebulunova plemena, nije oèistio te je jeo Pashu nepropisno. Ali se za
   njih pomolio Ezekija govoreæi: "Blagi Jahve neka oèisti od grijeha
   svakoga

   ^19tko je upravio srce da tra?i Boga Jahvu, Boga svojih otaca, ako i
   nije èist kako dolikuje Sveti?tu!"

   ^20Jahve je usli?io Ezekiju i oprostio narodu.

   ^21Tako su Izraelovi sinovi koji su se zatekli u Jeruzalemu svetkovali
   Blagdan beskvasnih kruhova sedam dana s velikim veseljem, a leviti i
   sveæenici hvalili Jahvu iz dana u dan uz glazbala za Jahvinu slavu.

   ^22Ezekija je hrabrio levite koji su pokazivali divnu privr?enost
   Jahvi. Jeli su sveèanu ?rtvu sedam dana, ?rtvujuæi ?rtve prièesnice i
   slaveæi Jahvu, Boga svojih otaca.

   ^23Potom je sav zbor vijeæajuæi odluèio da svetkuje jo? sedam dana;
   svetkovali su jo? sedam dana s veseljem.

   ^24Judejski kralj Ezekija darovao je zboru tisuæu mladih junaca i sedam
   tisuæa grla sitne stoke; a knezovi darivali zboru tisuæu mladih junaca
   i deset tisuæa grla sitne stoke; tada se posvetilo mnogo sveæenika.

   ^25Tako se proveselio sav judejski zbor, i sveæenici i leviti, i sav
   zbor ?to je bio do?ao iz Izraela, i do?ljaci koji bijahu do?li iz
   zemlje izraelske, i stanovnici u Judeji.

   ^26Bilo je veliko veselje u Jeruzalemu, jer od vremena Davidova sina
   Salomona, izraelskoga kralja, nije bilo tako u Jeruzalemu.

   ^27Onda su ustali sveæenici i leviti te blagoslovili narod: njihov je
   glas bio usli?an, a njihova je molitva doprla do Bo?jega svetog
   Prebivali?ta na nebu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 Kad se sve to svr?ilo, svi Izraelovi sinovi koji su se na?li ondje
   zaðo?e po judejskim gradovima te su razbijali stupove, sjekli a?ere i
   obarali uzvi?ice i ?rtvenike po svem Judinu, Benjaminovu, Efrajimovu i
   Mana?eovu plemenu dokle god nisu zavr?ili. Onda se svi Izraelovi sinovi
   vrati?e svaki na svoj posjed, u svoje gradove.

   ^2Ezekija je opet uredio sveæenièke i levitske redove po njihovim
   redovima, svakoga prema njegovoj slu?bi, sveæenike i levite, za
   paljenice i za prièesnice, da slu?e, slave i hvale Boga na vratima
   Jahvina tabora.

   ^3Odredio je kraljevski doprinos od svoga imanja za paljenice, za
   paljenice jutarnje i veèernje i za paljenice ?to se prinose subotom, za
   mlaðaka i na blagdane, kako je napisano u Zakonu Jahvinu.

   ^4Zapovjedio je narodu, jeruzalemskim stanovnicima, da daju dio
   sveæenicima i levitima da se utvrde u Zakonu Jahvinu.

   ^5Kad se to razglasilo, poèeli su Izraelovi sinovi donositi najboljega
   ?ita, novog vina, ulja i meda i svakojaka poljskog priroda i donosili
   su obilne desetine od svega.

   ^6Izraelovi i Judini sinovi, koji su ?ivjeli u judejskim gradovima,
   takoðer su donosili desetinu od goveda i sitne stoke i desetinu od
   svetih stvari posveæenih Jahvi, njihovu Bogu; donosili su i davali sve
   hrpu na hrpu.

   ^7Treæega su mjeseca poèeli slagati u hrpe, a sedmoga su mjeseca
   zavr?ili.

   ^8Onda je do?ao Ezekija s knezovima i, ugledav?i hrpe, blagoslovi?e
   Jahvu i njegov izraelski narod.

   ^9Potom se Ezekija propitao kod sveæenika i levita za hrpe.

   ^10Odgovarajuæi, sveæenièki poglavar Azarja, od Sadokova doma, reèe:
   "Otkako su poèeli donositi ove prinose u Dom Jahvin, jedemo i siti smo,
   a mnogo i pretjeèe, jer je Jahve blagoslovio svoj narod te je preteklo
   ovo mno?tvo."

   ^11Tada Ezekija zapovjedi da se urede sobe u Jahvinu Domu; kad su ih
   spremili,

   ^12poèeli su onamo unositi prinose, desetine i svetinje; nad tim je bio
   predstojnik levit Konanija i brat mu ?imej, drugi do njega.

   ^13A Jehiel, Azazja, Nahat, Asahel, Jerimot, Jozabad, Eliel, Jismakja,
   Mahat i Benaja bi?e postavljeni kao nadglednici uz Konaniju i brata mu
   ?imeja, po nalogu kralja Ezekije i Azarje, predstojnika u Bo?jem Domu.

   ^14Kore, sin levita Jimne, vratar Istoènih vrata, bio je nad
   dragovoljnim Bo?jim prinosima da bi prinosio Jahvine podizanice i
   svetinje nad svetinjama.

   ^15Pod njim su bili Eden, Minjamin, Je?ua, ?emaja, Amarja i ?ekanija po
   sveæenièkim gradovima da savjesno dijele svojoj braæi po njihovim
   redovima, kako velikome tako i malome -

   ^16osim mu?karaca starijih od trideset godina popisanih u rodovnicima -
   svima koji su dolazili u Dom Jahvin na svoj svakida?nji posao da obave
   obredne du?nosti po svojim redovima.

   ^17U rodovnike su bili popisani sveæenici po obiteljima i leviti od
   dvadeset godina navi?e po svojim slu?bama, po svojim redovima.

   ^18U rodovnike bijahu popisana sva njihova djeca, njihove ?ene, njihovi
   sinovi i njihove kæeri, za svekoliki zbor, jer su se iskreno posvetili
   svetinjama.

   ^19Aronovi sinovi, sveæenici na poljskim pa?njacima svojih gradova, u
   svakom pojedinom gradu, bijahu poimence odreðeni da daju dio svakome
   mu?karcu meðu sveæenicima. Sve su rodovnike sastavili leviti.

   ^20Ezekija je uradio tako po svoj Judeji èineæi ?to je dobro, pravo i
   vjerno pred Jahvom, svojim Bogom.

   ^21U svakom poslu koji je poèeo za slu?bu Bo?jega Doma, i u zakonu i u
   zapovijedi tra?eæi Boga, trudio se svim svojim srcem i uspijevao.
     __________________________________________________________________

  Chapter 32

   ^1 Poslije tih dogaðaja i dokaza vjernosti doðe asirski kralj Sanherib
   i, u?av?i u Judeju, opkoli tvrde gradove misleæi ih osvojiti.

   ^2Ezekija, vidjev?i gdje je do?ao Sanherib i kako snuje da zavoj?ti na
   Jeruzalem,

   ^3posavjetova se s knezovima i s junacima da zaèepi vodene izvore koji
   bijahu izvan grada. Oni mu poduprije?e osnovu.

   ^4Sabralo se mnogo naroda te su zaèepili sva vrela i potok koji teèe
   posred zemlje; govorahu: "Za?to da asirski kraljevi naðu toliko vode
   kad doðu!"

   ^5Ezekija se osokolio, obnovio sav oboreni zid i podigao kule na njemu;
   izvana je sagradio drugi zid i utvrdio Milon u Davidovu gradu; napravio
   je mnogo kopalja i ?titova,

   ^6zatim postavio vojvode nad narodom i, pozvav?i ih k sebi na trg kraj
   gradskih vrata, ohrabri ih ovim rijeèima:

   ^7"Budite hrabri i junaci; ne bojte se i ne pla?ite se asirskoga
   kralja, ni svega mno?tva ?to je s njim, jer je s nama moæniji nego s
   njim:

   ^8s njim je tjelesna mi?ica, a s nama je Jahve, Bog na?, da nam poma?e
   i da bije na?e bojeve." Narod se uzda u rijeèi judejskoga kralja
   Ezekije.

   ^9Poslije toga asirski je kralj Sanherib, dok bija?e kod Laki?a sa svom
   bojnom silom, poslao sluge u Jeruzalem k judejskome kralju Ezekiji i k
   svim Judejcima koji bijahu u Jeruzalemu i poruèio im:

   ^10"Ovako veli asirski kralj Sanherib: 'U ?to se uzdate stojeæi
   opsjednuti u Jeruzalemu?

   ^11Ne zavodi li vas Ezekija da vas preda smrti od gladi i ?eði kad
   govori: Jahve, Bog na?, izbavit æe nas iz ruke asirskoga kralja?

   ^12Nije li taj Ezekija uklonio njegove uzvi?ice i njegove ?rtvenike; i
   zapovjedio Judejcima i Jeruzalemcima govoreæi: Pred jednim se
   ?rtvenikom klanjajte i na njemu kadite!

   ^13Zar ne znate ?to sam uèinio ja i moji preci od svih zemaljskih
   naroda? Zar su bogovi zemaljskih naroda mogli izbaviti svoje zemlje iz
   moje ruke?

   ^14Koji je meðu svim bogovima onih naroda ?to su ih sasvim uni?tili
   moji preci mogao izbaviti narod iz moje ruke, da bi mogao va? Bog
   izbaviti vas iz moje ruke?'

   ^15Zato nemojte da vas sada Ezekija vara i da vas tako zavodi i ne
   vjerujte mu! Jer nijedan bog nikojega naroda ili kraljevstva nije mogao
   izbaviti svoga naroda iz moje ruke, ni iz ruke mojih predaka, a kamoli
   æe va? Bog izbaviti vas iz moje ruke!"

   ^16Jo? su vi?e njegove sluge napadale Boga Jahvu i njegova slugu
   Ezekiju.

   ^17Napisao je i pismo ru?eæi Jahvu, Izraelova Boga: "Kao ?to bogovi
   zemaljskih naroda nisu izbavili svojih naroda iz moje ruke, tako neæe
   ni Ezekijin Bog izbaviti svojega naroda iz moje ruke."

   ^18I vikahu iza glasa, na judejskom jeziku, jeruzalemskom narodu koji
   bija?e na zidu da ga upla?e i prepadnu kako bi osvojili grad.

   ^19Govorili su o jeruzalemskom Bogu kao o bogovima zemaljskih naroda,
   bogovima koji su djelo èovjeèjih ruku.

   ^20Stoga se pomoli kralj Ezekija i prorok Izaija, Amosov sin, i zazva?e
   nebo u pomoæ.

   ^21Tada Jahve posla anðela koji uni?ti sve hrabre junake, zapovjednike
   i vojvode u vojsci asirskoga kralja, tako da se vratio posramljen u
   svoju zemlju. A kad je u?ao u hram svoga boga, sasjekli su ga ondje
   maèem neki koji su se rodili iz njegova krila.

   ^22Tako je Jahve spasio Ezekiju i jeruzalemske stanovnike od ruke
   asirskoga kralja Sanheriba i iz ruku neprijatelja, te im dao mir
   odasvud uokolo.

   ^23Mnogi su donosili darove Jahvi u Jeruzalem i dragocjenosti
   judejskome kralju Ezekiji. Poslije toga Ezekija se uzvisio u oèima svih
   naroda.

   ^24U to se vrijeme Ezekija razbolio nasmrt, ali se pomolio Jahvi, koji
   mu je progovorio i uèinio èudo.

   ^25Ali se Ezekija nije odu?io dobroèinstvu koje mu je iskazano, nego se
   uzoholio; stoga je do?la srd?ba na nj, na Judu i na Jeruzalem.

   ^26Ezekija se ponizio zato ?to mu se bilo uzoholilo srce, i on i
   Jeruzalemci, pa tako nije do?la na njih Jahvina srd?ba za Ezekijina
   ?ivota.

   ^27Ezekija je stekao vrlo veliko bogatstvo i slavu; napravio je riznice
   za srebro i zlato, za drago kamenje, za miomirise, za ?titove i za
   svakojake dragocjene posude;

   ^28skladi?te za prirod od ?ita, od novog vina i ulja, staje za
   svakojaku stoku, torove za stada.

   ^29Podigao je i gradove, imao je mnogo blaga, sitne stoke i goveda, jer
   mu je Bog dao vrlo veliko imanje.

   ^30Isti je Ezekija zaèepio gornji izvor Gihonske vode i svrnuo je pravo
   na zapadnu stranu Davidova grada. Ezekija je bio sretan u svakom poslu.

   ^31Samo kad su do?li poslanici babilonskih knezova, poslani k njemu da
   se propitaju za èudo koje se dogodilo u zemlji, ostavio ga je Bog da bi
   ga isku?ao i da bi se doznalo sve ?to mu je u srcu.

   ^32Ostala Ezekijina djela, njegova pobo?nost, zapisani su u proroèkom
   viðenju proroka Izaije, Amosova sina, i u Knjizi o judejskim i
   izraelskim kraljevima.

   ^33Ezekija je poèinuo kod svojih otaca. Sahranili su ga na usponu kako
   se ide ka grobovima Davidovih sinova. Po smrti su mu odali poèast svi
   Judejci i Jeruzalemci. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Mana?e.
     __________________________________________________________________

  Chapter 33

   ^1 Mana?eu je bilo dvanaest godina kad se zakraljio. Pedeset i pet
   godina kraljevao je u Jeruzalemu.

   ^2Èinio je ?to je zlo u Jahvinim oèima, povodeæi se za gnusobama naroda
   ?to ih je Jahve protjerao pred sinovima Izraelovim.

   ^3Obnovio je uzvi?ice ?to ih bija?e oborio otac mu Ezekija, podigao je
   ?rtvenike Baalu, naèinio a?ere i stao se klanjati svoj nebeskoj vojsci
   i slu?iti joj.

   ^4Podigao je ?rtvenike i u Domu Jahvinu, za koji bija?e rekao Jahve: "U
   Jeruzalemu æe prebivati Ime moje zauvijek."

   ^5Sagradio je ?rtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba predvorja Doma
   Jahvina.

   ^6I sinove je svoje proveo kroz oganj u dolini Hinomova sina. Vraèao
   je, gatao, èarao, stvorio bajaèe i opsjenare i uopæe uèinio premnogo
   zla u Jahvinim oèima razjarujuæi ga.

   ^7Naèinio je idolski lik i posadio ga u Domu Bo?jem, za koji Bog bija?e
   rekao Davidu i njegovu sinu Salomonu: "U ovom Domu i u Jeruzalemu, koji
   sam izabrao meðu svim izraelskim plemenima, postavit æu Ime svoje
   zauvijek.

   ^8Neæu vi?e dati da noga Izraelaca uzmakne iz zemlje koju sam dao u
   ba?tinu va?im oèevima, samo ako budu dr?ali i provodili u djelo sve ?to
   sam im zapovjedio: sav Zakon, uredbe i obièaje dane preko Mojsija."

   ^9Ali je Mana?e zaveo Judejce i Jeruzalemce te su radili jo? gore nego
   narodi ?to ih je Jahve iskorijenio pred sinovima Izraelovim.

   ^10Jahve je opominjao Mana?ea i njegov narod, ali oni nisu poslu?ali.

   ^11Stoga je Jahve doveo na njih vojskovoðe asirskoga kralja. Uhvativ?i
   Mana?ea kukama, svezali su ga u dvoje mjedene verige i odveli u
   Babilon.

   ^12Kad se na?ao u nevolji, poèeo se moliti za milost Jahvi, svome Bogu,
   poniziv?i se veoma pred Bogom otaca.

   ^13Molio se i Bog mu se smilovao te usli?a njegovu pro?nju i vrati ga u
   Jeruzalem u kraljevstvo. Mana?e tada spozna da je Jahve Bog.

   ^14Poslije toga sagradio je vanjski zid Davidovu gradu zapadno od
   Gihona, od doline pa do Ribljih vrata, i opasao zidom Ofel, izvev?i ga
   vrlo visoko. Postavio je bojne vojvode u svim tvrdim gradovima u Judi.

   ^15Osim toga, uklonio je iz Jahvina Doma tuðinske bogove, onaj idolski
   lik i sve ?rtvenike ?to ih bija?e posagradio na gori Jahvina Doma i u
   Jeruzalemu i sve ih baci izvan grada.

   ^16Zatim opet podi?e Jahvin ?rtvenik i ?rtvova na njemu ?rtve
   prièesnice i zahvalnice. Zapovjedi i Judejcima da slu?e Jahvi, Bogu
   Izraelovu.

   ^17Ipak je narod jo? ?rtvovao po uzvi?icama, ali samo Jahvi, svojem
   Bogu.

   ^18Ostala Mana?eova djela i njegova molitva Bogu, rijeèi koje su mu
   govorili vidioci u ime Jahve, Izraelova Boga, zapisane su u Povijesti
   izraelskih kraljeva.

   ^19Njegova molitva i kako je bio usli?an, svi njegovi grijesi i njegova
   nevjera te mjesta na kojima je pogradio uzvi?ice, podigao a?ere i idole
   prije nego ?to se ponizio - sve je to zapisano u povijesti Hozajevoj.

   ^20Tada Mana?e poèinu kraj svojih otaca. Sahranili su ga u dvoru. Na
   njegovo se mjesto zakraljio sim mu Amon.

   ^21Dvadeset su i dvije godine bile Amonu kad se zakraljio, a kraljevao
   je dvije godine u Jeruzalemu.

   ^22Èinio je ?to je zlo u Jahvinim oèima, kao i otac mu Mana?e, jer je
   svim idolima koje bija?e naèinio njegov otac Mana?e on prinosio ?rtve i
   slu?io im.

   ^23Ali se nije ponizio pred Jahvom kako se ponizio otac mu Mana?e, nego
   je jo? i umno?io svoju krivicu.

   ^24Tada se protiv njega uroti?e njegove sluge i ubi?e ga u dvoru.

   ^25Ali je prosti puk pobio sve one koji se bijahu urotili protiv kralja
   Amona i na njegovo mjesto zakraljio sina mu Jo?iju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 34

   ^1 Jo?iji je bilo osam godina kad se zakraljio. Kraljevao je trideset i
   jednu godinu u Jeruzalemu.

   ^2Èinio je ?to je pravo u Jahvinim oèima. U svemu je hodio putovima oca
   Davida, ne skreæuæi ni desno ni lijevo.

   ^3Osme godine kraljevanja, dok jo? bija?e djeèak, poèeo je tra?iti Boga
   oca Davida, a dvanaeste je godine stao èistiti Judeju i Jeruzalem od
   uzvi?ica, a?era, od rezanih i livenih likova.

   ^4Pred njim su oborili ?rtvenike Baalu, polomio je sunèane stupove koji
   bijahu na njima; izlomio je i satro a?ere i rezane i livene likove,
   prosuo ih po grobovima onih ?to su im prinosili ?rtve.

   ^5Sveæenièke je kosti spalio na njihovim ?rtvenicima i tako oèistio
   Judeju i Jeruzalem.

   ^6Isto je uèinio i po gradovima Mana?eova, Efrajimova i ?imunova
   plemena, pa do Naftalijeva, po njihovim opusto?enim mjestima unaokolo.

   ^7Oborio je ?rtvenike i a?ere, raskovao i satro rezane likove i isjekao
   sve sunèane stupove po svoj zemlji izraelskoj, a onda se vratio u
   Jeruzalem.

   ^8Osamnaeste godine kraljevanja, oèistiv?i zemlju i Dom, posla
   Asalijahina sina ?afana, gradskoga upravitelja Maaseju, Johazova sina
   Joaha, tajnika, da poprave Dom Jahve, njegova Boga.

   ^9Oni su do?li k velikom sveæeniku Hilkiji i predali mu novce donesene
   u Bo?ji Dom, koje bijahu sabrali leviti, èuvari hramskog praga, iz ruke
   Mana?eovih i Efrajimovih sinova i od svega Izraelova Ostatka, od svega
   Judina i Benjaminova plemena, od jeruzalemskih stanovnika.

   ^10Dali su to na ruku poslovoðama, postavljenim nad Domom Jahvinim, a
   oni su izdavali poslenicima koji su radili u Domu Jahvinu,
   popravljajuæi ?to je bilo tro?no i obnavljajuæi Hram.

   ^11Dali su drvodjeljama i graditeljima da kupuju tesanac i drvo za
   grede i da se pobrvnaju kuæe koje bijahu poru?ili judejski kraljevi.

   ^12Ti su ljudi savjesno obavljali posao; nad njima su bili postavljeni
   Jahat i Obadja, leviti od Merarijevih sinova, i Zaharija i Me?ulam od
   Kehatovih sinova da upravljaju radom. Svi su leviti bili vièni
   glazbalima.

   ^13Jedni su bili nad bremeno?ama i nadstojnicima svih poslenika u
   svakoj slu?bi, a drugi su od levita bili pisari, nadzornici i vratari.

   ^14Kad su iznosili novce donesene u Jahvin Dom, na?ao je sveæenik
   Hilkija Knjigu Zakona Jahvina, danu preko Mojsija.

   ^15I, progovoriv?i, Hilkija reèe tajniku ?afanu: "Na?ao sam Knjigu
   Zakona u Domu Jahvinu." Hilkija dade knjigu ?afanu.

   ^16?afan odnese knjigu kralju i izvjesti ga: "Tvoje sluge rade sve ?to
   im se povjerilo.

   ^17Izasuv?i novce ?to su se na?li u Domu Jahvinu, dado?e ih na ruku
   poslovoðama i poslenicima."

   ^18Tada tajnik ?afan javi kralju: "Sveæenik Hilkija dade mi jednu
   knjigu." I ?afan je poèe èitati pred kraljem.

   ^19Èuv?i rijeèi Zakona, kralj razdrije haljine svoje.

   ^20I naredi Hilkiji, ?afanovu sinu Ahikamu, Mikinu sinu Abdonu, tajniku
   ?afanu i kraljevu sluzi Asaji:

   ^21"Idite i upitajte Jahvu o meni i Ostatku Izraela i Judeje zbog ove
   knjige ?to je naðena, jer je velika Jahvina jarost ?to se izlila na nas
   zato ?to na?i oèevi nisu èuvali Jahvine rijeèi, nisu vr?ili ?to je
   pisano u knjizi."

   ^22Hilkija s kraljevim ljudima ode proroèici Huldi, ?eni ?aluma,
   Tokhatova sina, sina Hasre, èuvara odjeæe; ona je ?ivjela u Jeruzalemu,
   u novom gradu. Kad joj to kaza?e,

   ^23ona im reèe: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Ka?ite èovjeku koji
   vas je poslao k meni:

   ^24Ovako veli Jahve: Evo, dovest æu nesreæu na ovaj grad i na njegove
   stanovnike, izvr?it æu sve kletve napisane u knjizi ?to je proèita?e
   pred judejskim kraljem.

   ^25Jer su me ostavili i kadili tuðim bogovima da bi me ljutili svim
   djelima ruku svojih, planut æe jarost moja na to mjesto i neæe se
   ugasiti.

   ^26A judejskome kralju, koji vas je poslao po Jahvin savjet, recite
   ovo: Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: Rijeèi si èuo.

   ^27Ali kako ti je omek?alo srce i jer si se ponizio pred Bogom èuv?i
   ?to sam objavio tome gradu i njegovim stanovnicima, i poniziv?i se
   preda mnom, razdro si haljine i plakao, zato sam te usli?io - rijeè je
   Jahvina!

   ^28Evo, sjedinit æu te s ocima tvojim i s mirom æe? leæi u grob da ne
   vidi? svu nesreæu koju æu svaliti na ovo mjesto i njegove stanovnike.'"
   Oni odneso?e taj odgovor kralju.

   ^29Tada posla kralj da se saberu sve judejske i jeruzalemske
   starje?ine.

   ^30Kralj se potom pope u Dom Jahvin, sa svim Judejcima, Jeruzalemcima,
   sveæenicima, levitima i sa svim narodom, od najveæega do najmanjeg. I
   proèita im sve rijeèi Knjige Saveza ?to je naðena u Domu Jahvinu.

   ^31Kralj, stojeæi na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez da æe
   slijediti Jahvu, dr?ati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim
   srcem i svom du?om da bi izvr?io sve stavke toga Saveza ?to su napisane
   u knjizi.

   ^32I sve koji su se na?li u Jeruzalemu i Benjaminovu plemenu pozva da
   pristupe; i Jeruzalemci prionu?e uza Savez Boga, Boga svojih otaca.

   ^33Tada Jo?ija ukloni sve gnusobe iz svih izraelskih krajeva i uèini te
   svi koji su se na?li u Izraelu poèe?e slu?iti Jahvi, svojem Bogu. Za
   svega njegova ?ivota nisu odstupili od Jahve, Boga svojih otaca.
     __________________________________________________________________

  Chapter 35

   ^1 Potom je Jo?ija svetkovao Pashu Jahvi u Jeruzalemu: klalo se
   pashalno jagnje èetrnaestoga dana prvoga mjeseca.

   ^2Postavio je sveæenike na njihove slu?be, osokoliv?i ih na slu?bu u
   Jahvinu Domu.

   ^3Zatim je rekao levitima koji su pouèavali sve Izraelce i bili
   posveæeni Jahvi: "Metnite sveti Kovèeg u Dom koji je sagradio Davidov
   sin Salomon, izraelski kralj; ne smijete ga vi?e nositi na ramenima;
   sada slu?ite Jahvi, svojem Bogu, i njegovu izraelskom narodu!

   ^4I pripravite se po otaèkim domovima, po redovima, kako je napisao
   izraelski kralj David i propisao sin mu Salomon.

   ^5Stojte u Svetinji po redovima otaèkih domova svoje braæe, obiènoga
   puka, i po redu levitskoga otaèkog doma.

   ^6I tako koljite pashalno janje te se posvetite i pripravite svoju
   braæu da svetkuju kako je zapovjedio Jahve preko Mojsija."

   ^7Jo?ija je darovao obiènom puku od sitne stoke jaganjaca i jariæa, sve
   za Pashu, svima koji su se na?li ondje, na broj trideset tisuæa, i tri
   tisuæe goveda, sve to s kraljeva imanja.

   ^8Njegovi su knezovi dragovoljno darovali narodu, sveæenicima i
   levitima, i to: Hilkija, Zaharija i Jehiel, predstojnici u Bo?jem Domu,
   dali su sveæenicima za Pashu dvije tisuæe i ?est stotina jaganjaca i
   jariæa i tri stotine goveda.

   ^9A Konanija, ?emaja i Netanel, njegova braæa Ha?abja, Jehiel i
   Jozabad, levitski knezovi, darovali su levitima za Pashu pet tisuæa
   grla sitne stoke i pet stotina goveda.

   ^10A kad je bila ureðena slu?ba, stali su sveæenici na svoje mjesto i
   leviti u svojim redovima po kraljevoj zapovijedi.

   ^11Klali su Pashu, a sveæenici su ?kropili krvlju, dok su leviti
   odirali ko?u.

   ^12Onda su pripravili paljenice da ih dadu obiènom puku po redovima
   otaèkih domova da ih prinese Jahvi, kako je napisano u Mojsijevoj
   knjizi. Tako su uèinili i s govedima.

   ^13Pekli su Pashu na ognju po obièaju, a ostale su posveæene stvari
   kuhali u loncima, kotlovima i zdjelama i brzo ih raznosili svemu
   obiènom puku.

   ^14Poslije su pripravljali Pashu sebi i sveæenicima, jer su sveæenici,
   Aronovi sinovi, bili zaposleni prino?enjem paljenica i pretiline do
   noæi; zato su leviti pripravljali sebi i sveæenicima, Aronovim
   sinovima.

   ^15A pjevaèi, Asafovi sinovi, stajali su na svojem mjestu, kako je bio
   zapovjedio David, Asaf, Heman i kraljev vidjelac Jedutun. Vratari su
   stajali na svakim vratima; oni se nisu micali od slu?be, nego su im
   njihova braæa leviti pripravljala sve.

   ^16Tako je bila ureðena sva Jahvina slu?ba onoga dana da se proslavi
   Pasha i da se prinesu paljenice na Jahvinu ?rtveniku po zapovijedi
   kralja Jo?ije.

   ^17Tako su Izraelovi sinovi, koji su se na?li ondje, u to doba sedam
   dana slavili Pashu i Blagdan beskvasnih kruhova.

   ^18Pasha kao ova u Izraelu nije se slavila od vremena proroka Samuela
   niti je ijedan od izraelskih kraljeva slavio Pashu kao ?to ju je slavio
   Jo?ija - sa sveæenicima, levitima i sa svim Judejcima i Izraelcima,
   koliko ih se god na?lo, i s Jeruzalemcima.

   ^19Ta se Pasha svetkovala osamnaeste godine Jo?ijina kraljevanja.

   ^20Poslije svega toga, kad je Jo?ija uredio Dom, do?ao je egipatski
   kralj Neko da se bije kod Karkemi?a na Eufratu, a Jo?ija je izi?ao
   preda nj.

   ^21Kralj Neko poslao je Jo?iji glasnike i poruèio: "?to ja imam s
   tobom, judejski kralju? Ne idem ja danas na tebe, nego na dom s kojim
   sam u ratu, i Bog mi je zapovjedio da se po?urim. Okani se Boga koji je
   sa mnom da te ne upropastim!"

   ^22Ali Jo?ija nije odvratio lica od njega, nego se ojunaèio da se bije
   s njim; ne poslu?av?i Nekovih rijeèi iz Bo?jih usta, do?ao je da se
   bije na Megidskom polju.

   ^23Strijelci ustrijeli?e kralja Jo?iju, a on reèe slugama: "Izvedite me
   jer sam te?ko ranjen."

   ^24Sluge ga skinu?e s bojnih kola i metnu?e u druga kola koja je imao,
   pa ga odvezo?e u Jeruzalem; ondje je umro i bio sahranjen u grobnici
   otaca. Sva Judeja s Jeruzalemom plakala je za Jo?ijom.

   ^25I Jeremija je protu?io za Jo?ijom. I svi pjevaèi i pjevaèice
   spominju u tu?balicama Jo?iju do danas; uveli su ih u obièaj u Izraelu,
   i eno su zapisane u Tu?balicama.

   ^26Ostala Jo?ijina djela i njegova pobo?nost, vr?eni onako kako pi?e u
   Jahvinu Zakonu,

   ^27svi njegovi pothvati, od prvih do posljednjih, zapisani su u Knjizi
   o izraelskim i judejskim kraljevima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 36

   ^1 Tada priprosti puk uze Jo?ijina sina Joahaza i zakralji ga u
   Jeruzalemu namjesto njegova oca.

   ^2Dvadeset i tri godine bile su Joahazu kad se zakraljio. Kraljevao je
   tri mjeseca u Jeruzalemu.

   ^3Svrgao ga je egipatski kralj u Jeruzalemu i udario na zemlju danak od
   sto srebrnih talenata i jedan zlatni talenat.

   ^4Egipatski kralj postavi za kralja nad Judejom i nad Jeruzalemom
   njegova brata Elijakima, promijeniv?i mu ime na Jojakim; njegova je
   brata Joahaza uzeo Neko i odveo u Egipat.

   ^5Dvadeset je i pet godina bilo Jojakimu kad se zakraljio. Kraljevao je
   jedanaest godina u Jeruzalemu; èinio je ?to je zlo u oèima Jahve,
   njegova Boga.

   ^6Na nj je zaratio babilonski kralj Nabukodonozor i, svezav?i ga u
   dvoje mjedene verige, odveo ga u Babilon.

   ^7Dio posuða iz Jahvina Doma odnio je Nabukodonozor u Babilon i metnuo
   ga u svoj dvorac u Babilonu.

   ^8Ostala Jojakimova djela i gnusobe koje je èinio i ?to se na njemu
   na?lo, sve je zapisano u Knjizi o izraelskim i judejskim kraljevima. Na
   njegovo se mjesto zakraljio sin mu Jojakin.

   ^9Osam je godina bilo Jojakinu kad se zakraljio, a kraljevao je tri
   mjeseca i deset dana u Jeruzalemu; èinio je ?to je zlo u Jahvinim
   oèima.

   ^10O godi?njoj je mijeni poslao kralj Nabukodonozor te su ga odveli u
   Babilon s dragocjenostima iz Jahvina Doma, a nad Judom i nad
   Jeruzalemom zakraljio je njegova roðaka Sidkiju.

   ^11Dvadeset je i jedna godina bila Sidkiji kad se zakraljio, a
   kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu.

   ^12Èinio je ?to je zlo u oèima Jahve, njegova Boga; nije se ponizio
   pred prorokom Jeremijom, koji mu je govorio iz Jahvinih usta,

   ^13nego se jo? i pobunio protiv kralja Nabukodonozora, koji ga bija?e
   zakleo Bogom; ostao je tvrdoglav i uporan u srcu da se ne obrati Jahvi,
   Bogu Izraelovu.

   ^14Pa i svi su sveæenièki poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru
   slijedeæi gnusna djela krivobo?aèkih naroda, oskvrnjujuæi Dom Jahvin,
   posveæen u Jeruzalemu.

   ^15Jahve, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike,
   slao ih svejednako, jer mu bija?e ?ao svojega naroda i svojega
   Prebivali?ta.

   ^16Ali su se oni rugali Bo?jim glasnicima, preziruæi njegove rijeèi i
   podsmjehujuæi se njegovim prorocima, dok se nije podigla Jahvina jarost
   na njegov narod te vi?e nije bilo lijeka.

   ^17Doveo je na njih kaldejskoga kralja, koji okrenu pod maè njihove
   mladiæe u domu njihova Sveti?ta, ne ?tedeæi ni mladiæa ni djevojke, ni
   starca ni nemoæna.Sve mu je predao u ruke.

   ^18Sve posuðe Bo?jega Doma, veliko i malo, blago Jahvina Doma i
   kraljevo blago, blago njegovih knezova, sve je odnio u Babilon.

   ^19Spalili su Bo?ji Dom, oborili jeruzalemski zid i sve su njegove
   dragocjenosti uni?tili.

   ^20One ?to izbjego?e maèu odvede Nabukodonozor u Babilon u su?anjstvo.
   Postali su robovi njemu i njegovim sinovima, dokle nije nastalo
   perzijsko kraljevstvo.

   ^21Da bi se ispunila rijeè koju Jahve reèe na Jeremijina usta: "Dokle
   se zemlja ne odu?i svojim subotama, poèivat æe za sve vrijeme u pusto?i
   dok se ne ispuni sedamdeset godina."

   ^22Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila rijeè
   Jahvina objavljena na Jeremijina usta, podi?e Jahve duh perzijskoga
   kralja Kira te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno:

   ^23"Ovako veli perzijski kralj Kir: 'Sva zemaljska kraljevstva dade mi
   Jahve, Bog nebeski. On mi nalo?i da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u
   Judeji. Tko je god meðu vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s
   njim, pa neka ide onamo!'"
     __________________________________________________________________

Ezra
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila rijeè Jahvina
   objavljena na Jeremijina usta, nadahnu Jahve perzijskoga kralja Kira te
   on objavi po svemu svojem kraljevstvu, usmeno i pismeno:

   ^2"Ovako veli perzijski kralj Kir: 'Sva zemaljska kraljevstva dade mi
   Jahve, Bog nebeski. On mi nalo?i da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u
   Judeji.

   ^3Tko je god meðu vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim!
   Neka ide u Jeruzalem u Judeji i neka gradi Dom Jahvi, Bogu Izraelovu,
   Bogu koji stoluje u Jeruzalemu.

   ^4I gdje god se jo? zadr?ao ostatak toga naroda, neka ga stanovni?tvo
   mjesta u kojima boravi podupre srebrom i zlatom, imanjem i stokom i
   dragovoljnim prinosima za Dom Bo?ji u Jeruzalemu.'"

   ^5Tada ustado?e glavari obitelji Jude i Benjamina, sveæenici i leviti,
   i svi kojima je Bog potaknuo duh i krenu?e graditi Dom Jahvin u
   Jeruzalemu.

   ^6I svi su im susjedi pomagali: srebrom, zlatom, darovima u naravi,
   stokom, dragocjenostima mnogim, osim svega ?to su dragovoljno
   prilagali.

   ^7Kralj Kir iznese posuðe Jahvina Doma koje Nabukodonozor bija?e odnio
   iz Jeruzalema i stavio u hram svoga boga.

   ^8Kir, kralj perzijski, uruèi ga Mitredatu, riznièaru, koji ga izbroji
   judejskom knezu ?e?basaru.

   ^9Evo njegova popisa. Zlatnih zdjela: trideset; srebrnih zdjela: tisuæu
   i dvadeset devet;

   ^10zlatnih èa?a: trideset; srebrnih èa?a: èetiri stotine i deset;
   ostalog posuða: tisuæu.

   ^11Svega zlatnog i srebrnog posuða: pet tisuæa i èetiri stotine. Sve je
   to odnio ?e?basar kada se su?nji vraæahu iz Babilona u Jeruzalem.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Ovo su ljudi one pokrajine koji su se vratili iz su?anjstva u
   Babilonu, kamo ih bija?e odveo babilonski kralj Nabukodonozor. Vratili
   su se u Jeruzalem i Judeju, svaki u svoj grad.

   ^2Stigli su oni i s njima Zerubabel, Je?ua, Nehemija, Seraja, Reelaja,
   Nahamani, Mordokaj, Bil?an, Mispar, Bigvaj, Rehum i Baana. Evo popisa
   ljudi od naroda Izraelova:

   ^3sinovi Paro?evi: dvije tisuæe stotinu sedamdeset i dva;

   ^4sinovi ?efatjini: tri stotine sedamdeset i dva;

   ^5Arahovi sinovi: sedam stotina sedamdeset i pet;

   ^6sinovi Pahat-Moabovi, to jest sinovi Je?uini i Joabovi sinovi: dvije
   tisuæe osam stotina i dvanaest;

   ^7Elamovi sinovi: tisuæu dvije stotine pedeset i èetiri;

   ^8sinovi Zatuovi: devet stotina èetrdeset i pet;

   ^9Zakajevi sinovi: sedam stotina i ?ezdeset;

   ^10Banijevi sinovi: ?est stotina èetrdeset i dva;

   ^11Bebajevi sinovi: ?est stotina dvadeset i tri;

   ^12sinovi Azgadovi: tisuæu dvije stotine dvadeset i dva;

   ^13Adonikamovi sinovi: ?est stotina ?ezdeset i ?est;

   ^14sinovi Bigvajevi: dvije tisuæe pedeset i ?est;

   ^15Adinovi sinovi: èetiri stotine pedeset i èetiri;

   ^16sinovi Aterovi, od Ezekije: devedeset i osam;

   ^17Besajevi sinovi: tri stotine dvadeset i tri;

   ^18sinovi Jorini: stotinu i dvanaest;

   ^19Ha?umovi sinovi: dvije stotine dvadeset i tri;

   ^20sinovi Gibarovi: devedeset i pet;

   ^21ljudi iz Betlehema: stotinu dvadeset i tri;

   ^22ljudi iz Netofe: pedeset i ?est;

   ^23ljudi iz Anatota: stotinu dvadeset i osam;

   ^24ljudi iz Bet Azmaveta: èetrdeset i dva;

   ^25ljudi iz Kirjat Jearima, Kefire i Beerota: sedam stotina èetrdeset i
   tri;

   ^26ljudi iz Rame i Gebe: ?est stotina dvadeset i jedan;

   ^27ljudi iz Mikmasa: stotinu dvadeset i dva;

   ^28ljudi iz Betela i Aja: dvije stotine dvadeset i tri;

   ^29nebonski sinovi: pedeset i dva;

   ^30sinovi Magbi?a: stotinu pedeset i ?est;

   ^31sinovi jednoga drugog Elama: tisuæu dvije stotine pedeset i èetiri;

   ^32Harimovi sinovi: tri stotine i dvadeset;

   ^33sinovi Loda, Hadida i Onona: sedam stotina dvadeset i pet;

   ^34sinovi Jerihona: tri stotine èetrdeset i pet;

   ^35sinovi Senajini: tri tisuæe ?est stotina trideset.

   ^36Sveæenici: Jedajini sinovi, to jest iz kuæe Je?uine: devet stotina
   sedamdeset i tri;

   ^37sinovi Imerovi: tisuæu pedeset i dva;

   ^38Pa?hurovi sinovi: tisuæu dvije stotine èetrdeset i sedam;

   ^39sinovi Harimovi: tisuæu i sedamnaest.

   ^40Leviti: sinovi Je?uini i Kadmielovi od Hodavjinovaca: sedamdeset i
   èetiri.

   ^41Pjevaèi: sinovi Asafovi: stotinu dvadeset i osam.

   ^42Vratari: sinovi ?alumovi, sinovi Aterovi, sinovi Talmonovi, sinovi
   Akubovi, sinovi Hatitini i sinovi ?obajevi: u svemu stotinu trideset i
   devet.

   ^43Netinci - sluge hramske: Sihini sinovi, sinovi Hasufini, sinovi
   Tabaotovi,

   ^44Kerosovi sinovi, Siahini sinovi, Fadonovi sinovi,

   ^45sinovi Lebanovi, sinovi Hagabini, sinovi Akubovi,

   ^46Hagabovi sinovi, ?amlajevi sinovi, Hananovi sinovi,

   ^47sinovi Gidelovi, sinovi Gaharovi, sinovi Reajini,

   ^48Resinovi sinovi, Nekodini sinovi, Gazamovi sinovi,

   ^49sinovi Uzini, sinovi Faseahini, sinovi Besajevi,

   ^50Asnanini sinovi, Meunimovi sinovi, Nefusimovi sinovi,

   ^51sinovi Bakbukovi, sinovi Hakufini, sinovi Harhurovi,

   ^52Baslutovi sinovi, Mehidini sinovi, Har?ini sinovi,

   ^53sinovi Barkosovi, sinovi Sisrini, sinovi Tamahovi,

   ^54Nesiahovi sinovi, Hatifini sinovi.

   ^55Sinovi slugu Salomonovih: sinovi Sotajevi, sinovi Hasoferetovi,
   sinovi Farudini,

   ^56Jalini sinovi, Darkonovi sinovi, Gidelovi sinovi,

   ^57sinovi ?efatjini, sinovi Hatilovi, sinovi Pokeret-Hasebajimovi,
   sinovi Amijevi.

   ^58Svega netinaca i sinova slugu Salomonovih: tri stotine dvadeset i
   dva.

   ^59Oni koji su po?li iz Tel Melaha, Tel Har?e, Keruba, Adana, Imera, a
   nisu mogli dokazati da li je njihov dom i njihovo sjeme izraelskog
   podrijetla:

   ^60sinovi Dalajini, sinovi Tobijini, sinovi Nekodini - njih ?est
   stotina pedeset i dva.

   ^61A od sveæenièkih sinova: Hobajini sinovi, Hakosovi sinovi, sinovi
   Barzilaja - onoga koji je uzeo za ?enu jednu kæer Barzilaja Gileaðanina
   te se prozvao tim imenom.

   ^62Oni su tra?ili svoje rodoslovne popise, ali ih nisu na?li. Bili su
   izluèeni iz sveæeni?tva.

   ^63I namjesnik im zabrani jesti od svetinja sve dok se ne pojavi
   sveæenik za Urim i Tumim.

   ^64Sav je zbor brojio èetrdeset i dvije tisuæe tri stotine i ?ezdeset
   du?a,

   ^65ne raèunajuæi njihove sluge i slu?kinje, kojih bija?e sedam tisuæa
   tri stotine i sedam. Bija?e i dvije stotine pjevaèa i pjevaèica.

   ^66Njihovih je konja bilo sedam stotina trideset i ?est, njihovih mazga
   dvije stotine èetrdeset i pet,

   ^67deva je bilo èetiri stotine trideset i pet, a njihovih magaraca
   ukupno ?est tisuæa sedam stotina i dvadeset.

   ^68Stanovit broj obiteljskih glavara kad su stigli u Dom Jahvin, koji
   je u Jeruzalemu, dragovoljno su prilo?ili darove za Dom Bo?ji da bi se
   podigao na svome mjestu.

   ^69Dali su prema svojim moguænostima u riznicu ?ezdeset tisuæa drahmi
   zlata, pet tisuæa mina srebra i stotinu sveæenièkih haljina.

   ^70Sveæenici, leviti i dio naroda nastani?e se u Jeruzalemu; a vratari,
   pjevaèi, netinci i svi ostali Izraelci u svojim gradovima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Kad je do?ao sedmi mjesec - sinovi su Izraelovi bili veæ u svojim
   gradovima - sabrao se sav narod kao jedan èovjek u Jeruzalemu.

   ^2Tada Je?ua, sin Josadakov, sa svojom braæom sveæenicima, i Zerubabel,
   sin ?ealtielov, sa svojom braæom, poèe?e graditi ?rtvenik Bogu
   Izraelovu da bi prinosili paljenice, kako je pisano u Zakonu Mojsija,
   èovjeka Bo?jeg.

   ^3I podigo?e ?rtvenik na starome mjestu - iako su bili u strahu od
   naroda u zemlji - i prinosili su paljenice Jahvi, paljenice jutarnje i
   veèernje;

   ^4i slavili su Blagdan sjenica, kako je pisano: prinosili su
   svakodnevno broj paljenica propisan za svaki dan.

   ^5Osim toga prinosili su svakida?nje paljenice, zatim ?rtve odreðene za
   mlaðak i za sve blagdane Jahvine i za sve one koji su htjeli
   dragovoljno ?rtvovati Jahvi.

   ^6Od prvoga dana u sedmom mjesecu poèeli su prinositi Jahvi ?rtve
   paljenice, premda jo? nisu bili polo?eni temelji sveti?ta Jahvina.

   ^7I dado?e novac kamenarima i drvodjelcima; Sidoncima i Tircima posla?e
   hranu i piæe i ulje da dovezu drva cedrova s Libanona do Jafe po
   dopu?tenju perzijskoga kralja Kira.

   ^8A druge godine poslije njihova dolaska k Domu Bo?jemu u Jeruzalemu,
   drugoga mjeseca kako su Zerubabel, sin ?ealtielov, i Je?ua, sin
   Josadakov, s ostalom svojom braæom sveæenicima, levitima i sa svim
   narodom koji se iz ropstva vratio u Jeruzalem poèeli graditi, postavili
   su levite od dvadeset godina navi?e da upravljaju poslovima oko Doma
   Jahvina.

   ^9Je?ua, njegovi sinovi i braæa njegova Kadmiel, Binuj i Hodavja bijahu
   postavljeni da kao jedan upravljaju poslenicima na gradnji Doma
   Bo?jega.

   ^10Kad su zidari bili postavili temelje Sveti?ta Jahvina, postavili su
   se sveæenici u sveèanim odjeæama, s trubama, a tako i leviti, sinovi
   Asafovi, s cimbalima da slave Jahvu prema odredbama Davida, kralja
   Izraelova.

   ^11I pjevahu Jahvi hvalu i slavu: "Jer je dobar, jer je vjeèna njegova
   ljubav prema Izraelu." I sav je narod klicao hvaleæi Jahvu, jer je Dom
   Jahvin bio postavljen na svoje temelje.

   ^12Zaista, mnogi sveæenici, mnogi leviti i glavari obiteljski i
   starje?ine, koji su svojim oèima vidjeli temelje prija?njega Hrama,
   plakahu iza glasa, a mnogi opet sna?no klicahu od radosti.

   ^13I tako nitko nije mogao razlikovati radosno klicanje od plaèa u
   narodu; jer je narod glasno klicao i vika se èula vrlo daleko.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Ali kada su èuli Judini i Benjaminovi neprijatelji da povratnici iz
   su?anjstva grade sveti?te Jahvi, Bogu Izraelovu,

   ^2potra?i?e Zerubabela, Je?uu i glavare obiteljske i reko?e im: "Mi
   ?elimo s vama graditi, jer, kao i vi, tra?imo Boga va?ega i njemu
   prinosimo ?rtve od vremena Esar Hadona, asirskoga kralja, koji nas je
   ovamo doveo."

   ^3Zerubabel, Je?ua i glavari izraelskih obitelji odgovori?e im: "Nije
   na vama da s nama gradite Dom na?emu Bogu: gradit æemo mi sami Jahvi,
   Bogu Izraelovu, kako nam je naredio Kir, kralj perzijski."

   ^4Tada je narod one zemlje pla?io ljude Judeje i smetao im u gradnji.

   ^5Podmitili su savjetnike da im ometaju naum: tako je bilo za vrijeme
   perzijskoga kralja Kira sve do perzijskoga kralja Darija. Samarijanske
   smetnje za Kserksove i Artakserksove vladavine

   ^6Za Kserksova kraljevanja, na poèetku njegove vladavine, sastavi?e
   tu?bu protiv stanovnika Judeje i Jeruzalema.

   ^7I za vremena Artakserksova pisali su Bi?lam, Mitredat, Tabel i ostali
   njihovi drugovi protiv Jeruzalema perzijskom kralju Artakserksu.
   Podnesak je bio pisan aramejskim pismom i jezikom.

   ^8Zatim su upravitelj Rehum i tajnik ?im?aj napisali kralju Artakserksu
   slijedeæe pismo protiv Jeruzalema -

   ^9upravitelj Rehum, tajnik ?im?aj i ostali drugovi njihovi: perzijski
   suci, poslanici, èinovnici; Arkevajci, Babilonci, Suzanci - to jest
   Elamci -

   ^10i ostali narodi koje je veliki i slavni Asurbanipal bio odveo u
   su?anjstvo i naselio ih u gradove Samarije i druge krajeve s onu stranu
   Rijeke.

   ^11Evo prijepisa pisma koje su mu poslali: "Kralju Artakserksu, tvoje
   sluge, ljudi s onu stranu Rijeke. Sada, dakle,

   ^12neka zna kralj da su Judejci stigli k nama od tebe; do?av?i u
   Jeruzalem, ?ele ponovo sagraditi odmetnièki i opaki grad; podi?u
   zidine, a temelje su veæ postavili.

   ^13Neka zna kralj: ako ovaj grad bude sagraðen i zidovi podignuti, neæe
   se vi?e plaæati porez, ni danak, ni carina, i ovaj æe grad biti na
   ?tetu kraljevske riznice.

   ^14Buduæi da jedemo dvorsku sol, ne èini nam se doliènim gledati ovu
   sramotu nanesenu kralju. Zato, dakle, obavje?tavamo kralja:

   ^15neka se poduzmu istra?ivanja u ljetopisima tvojih oèeva: u tim æe?
   ljetopisima naæi i utvrditi da je ovaj grad odmetnièki grad, nesretan
   za kraljeve i pokrajine i da su se u njemu od davnine dizale bune. Zato
   je ovaj grad bio razoren.

   ^16Obavje?æujemo kralja da neæe biti vi?e tvoje podruèje preko Rijeke
   ako ovaj grad bude ponovo sagraðen i zidovi podignuti!"

   ^17Kralj je poslao ovaj odgovor: "Rehumu, upravitelju, ?im?aju,
   tajniku, i ostalim drugovima njihovim koji borave u Samariji i drugdje,
   s onu stranu Rijeke - mir! Evo,

   ^18podnesak koji ste mi poslali bio je preda mnom prièitan u njegovu
   prijevodu.

   ^19Po mojoj su naredbi poduzeli istra?ivanja i utvrdili da se taj grad
   dizao od davnine protiv kraljeva i da su u njemu bivali ustanci i bune.

   ^20I moæni su kraljevi kraljevali u Jeruzalemu, koji su gospodarili
   svime s onu stranu Rijeke: njima se plaæao danak, porez i carina.

   ^21Zapovjedite, dakle, da se prekine pothvat onih ljudi: taj se grad
   neæe zidati dok ja o tome ne odluèim.

   ^22Èuvajte se svakog propusta u postupku, da ne bi zlo poraslo na ?tetu
   kraljeva."

   ^23Po?to je prijepis otpisa kralja Artakserksa proèitan pred Rehumom,
   upraviteljem, ?im?ajem, tajnikom, i pred njihovim drugovima, oni brzo
   odo?e u Jeruzalem k Judejcima te im oru?anom snagom zabrani?e radove.

   ^24Tako su obustavljeni poslovi oko gradnje Doma Bo?jega u Jeruzalemu.
   Bili su prekinuti sve do druge godine kraljevanja Darija, perzijskoga
   kralja.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Tada su proroci Hagaj i Zaharija, sin Adonov, poèeli prorokovati
   Judejcima u Judeji i Jeruzalemu, u ime Boga Izraelova, koji je bio nad
   njima;

   ^2na to ustado?e Zerubabel, sin ?ealtielov, i Je?ua, sin Josadakov, i
   poèe?e zidati Dom Bo?ji u Jeruzalemu: proroci su Bo?ji bili s ljudima i
   bodrili ih.

   ^3U to vrijeme doðo?e k njima Tatnaj, satrap s onu stranu Rijeke, ?etar
   Boznaj i drugovi njihovi poslanici i upita?e ih: "Tko vam je dopustio
   da gradite ovaj hram i da podi?ete ove zidove?

   ^4Kako se zovu ljudi koji su sagradili ovu zgradu?"

   ^5Ali je oko Bo?je bdjelo nad starje?inama judejskim, te im nisu
   zabranili da rade dok obavijest nije oti?la Dariju i stigao o tom
   pismeni odgovor.

   ^6Ovo je prijepis pisma koje su kralju Dariju poslali Tatnaj, satrap s
   one strane Rijeke, ?etar Boznaj i njihovi drugovi poslanici s one
   strane Eufrata.

   ^7Oni su mu uputili izvje?æe ovog sadr?aja: "Kralju Dariju svaki mir!

   ^8Neka znade kralj da smo do?li u pokrajinu Judeju k Domu Boga
   velikoga: grade ga od krupnog kamenja, drvetom obla?u zidove; posao se
   bri?ljivo izvodi i napreduje u njihovim rukama.

   ^9Zapitali smo njihove starje?ine i rekli smo im: 'Tko vam je dopustio
   da gradite ovaj hram i da podignete njegove zidove?'

   ^10Pitali smo ih i za njihova imena da bismo ti javili. Tako smo i
   zapisali imena onih koji zapovijedaju ljudstvu.

   ^11A oni nam ovako odgovori?e: 'Mi smo sluge Boga neba i zemlje;
   gradimo Hram koji je bio sagraðen prije mnogo godina i koji je bio
   sagradio i podigao veliki kralj Izraela.

   ^12Ali kad su na?i oci rasrdili Boga neba, on ih je predao u ruke
   Nabukodonozora Kaldejca, babilonskog kralja, koji je razorio ovaj Hram
   i odveo narod u su?anjstvo u Babilon.

   ^13Ali prve godine Kira, kralja babilonskog, zapovjedio je kralj Kir da
   se ponovo sazida ovaj Dom Bo?ji.

   ^14Jo? i zlatno i srebrno posuðe Doma Bo?jega, koje Nabukodonozor
   bija?e odnio iz sveti?ta u Jeruzalemu i prenio ga u sveti?te
   babilonsko, uzeo je kralj Kir iz sveti?ta u Babilonu i predao èovjeku
   po imenu ?e?basaru, koga je postavio upraviteljem,

   ^15i rekao mu je: 'Uzmi ovo posuðe, poði i metni ga u sveti?te
   jeruzalemsko, i neka se Dom Bo?ji zida na svome starom mjestu.'

   ^16Taj je ?e?basar do?ao, dakle, i postavio temelje Doma Bo?jega u
   Jeruzalemu. I od tada pa do danas gradi se, i jo? nije dovr?en.'

   ^17Sada, dakle, ako kralj ?eli, neka se istra?i u pismohrani kraljevoj
   u Babilonu je li zaista kralj Kir izdao zapovijed da se sagradi Dom
   Bo?ji u Jeruzalemu. A kraljeva odluka o tome neka nam se saopæi."
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Tada, po naredbi kralja Darija, uze?e tra?iti u Babilonu, u
   spremi?tu gdje je bila pismohrana,

   ^2i naðo?e u Ekbatani, tvrðavi u medijskoj pokrajini, svitak s ovom
   poveljom: "Na spomen.

   ^3Prve godine kraljevanja Kira proglasio je kralj Kir: Dom Bo?ji u
   Jeruzalemu. Dom neka se sagradi kao mjesto gdje æe se prinositi ?rtve i
   gdje æe se donositi prinosi za paljenje. Neka bude visok ?ezdeset
   lakata i ?irok ?ezdeset lakata.

   ^4Tri reda neka budu od velikog kamenja, a jedan od drveta. Tro?ak æe
   se podmiriti iz kraljevskog dvora.

   ^5Povrh toga, posuðe zlatno i srebrno iz Doma Bo?jeg koje Nabukodonozor
   bija?e uzeo iz sveti?ta u Jeruzalemu i prenio u Babilon neka se vrati i
   bude na svome mjestu u sveti?tu jeruzalemskom i neka se postavi u Domu
   Bo?jem."

   ^6"Sada, dakle, Tatnaju, satrape s onu stranu Rijeke, ?etar Boznaju i
   drugovi va?i poslanici s onu stranu Rijeke, udaljite se odatle!

   ^7Pustite neka taj Dom Bo?ji grade upravitelji i starje?ine ?idovske.
   Dom Bo?ji treba sagraditi na njegovu prvotnom mjestu.

   ^8Evo mojih naredaba o va?em dr?anju prema starje?inama judejskim kako
   bi se ponovo sagradio taj Dom Bo?ji: od kraljevskog blaga - to jest od
   danka s onu stranu Rijeke - neka se plaæa onim ljudima bri?ljivo, bez
   prijekida,

   ^9i ?to im bude trebalo za ?rtve paljenice Bogu neba: junaca, ovnova i
   jaganjaca, i p?enice, soli, vina i ulja, neka im se redovito daje
   svakoga dana, prema uputama sveæenika u Jeruzalemu.

   ^10Neka prinose ?rtve na ugodan miris Bogu neba, neka mole za ?ivot
   kralja i njegovih sinova.

   ^11Nareðujem osim toga: tko god prekr?i ovu naredbu, neka mu se izvadi
   greda iz kuæe pa neka na njoj bude pogubljen, a kuæa da mu zato postane
   buni?te.

   ^12I Bog, koji je ondje nastanio svoje Ime, neka obori svakog kralja i
   narod koji bi se drznuo da prekr?i moju naredbu i sru?i Dom Bo?ji u
   Jeruzalemu! Ja, Darije, izdao sam ovu zapovijed. Neka se toèno vr?i!"

   ^13Tada Tatnaj, satrap s onu stranu Rijeke, ?etar Boznaj i njihovi
   drugovi uèini?e onako kako je zapovjedio kralj Darije.

   ^14A ?idovske su starje?ine nastavile uspje?no graditi po nadahnuæu
   proroka Hagaja i Zaharije, sina Adonova. Dovr?ili su gradnju po naredbi
   Boga Izraelova i po naredbi Kira i Darija i Artakserksa, kralja
   perzijskoga.

   ^15Hram je zav?en dvadeset i treæeg dana mjeseca Adara. Bilo je to
   ?este godine vladavine kralja Darija.

   ^16Izraelci - sveæenici, leviti i ostatak povratnika iz su?anjstva -
   radosno posveti?e taj Dom Bo?ji.

   ^17?rtvova?e za posveæenje Doma Bo?jega stotinu junaca, dvije stotine
   ovnova, èetiri stotine janjaca i, kao ?rtvu za grijehe svega Izraela,
   dvanaest jaraca - prema broju plemena Izraelovih.

   ^18Zatim postavi?e sveæenike po njihovim redovima i levite po njihovim
   razredima za slu?bu Domu Bo?jem u Jeruzalemu, kako je propisano u
   knjizi Mojsijevoj.

   ^19Povratnici iz su?anjstva slavili su Pashu èetrnaestog dana prvoga
   mjeseca.

   ^20Svi su se leviti, kao jedan èovjek, oèistili: svi su bili èisti;
   ?rtvovali su pashu za sve povratnike iz ropstva, za svoju braæu
   sveæenike i za sebe.

   ^21Blagovali su pashu Izraelci koji su se vratili iz ropstva i svi oni
   koji su im se, prekinuv?i s neèistoæom naroda zemlje, pridru?ili da
   tra?e Jahvu, Boga Izraelova.

   ^22I svetkovahu radosno Blagdan beskvasnih hljebova sedam dana: jer ih
   je Jahve ispunio rado?æu i obratio prema njima srce asirskog kralja da
   ojaèa njihove ruke u radovima oko Doma Boga, Boga Izraelova.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Poslije tih dogaðaja, za kraljevanja Artakserksa, kralja
   perzijskoga, Ezra - sin Seraje, sina Azarje, sina Hilkije,

   ^2sina ?aluma, sina Sadoka, sina Ahituba,

   ^3sina Amarje, sina Azarje, sina Merajota,

   ^4sina Zerahje, sina Uzije, sina Bukija,

   ^5sina Abi?ue, sina Pinhasa, sina Eleazara, sina vrhovnog sveæenika
   Arona -

   ^6taj Ezra vrati se iz Babilona. Bio je knji?evnik vje?t Mojsijevu
   Zakonu, koji je dao Jahve, Bog Izraelov. Kako je ruka Jahve, Boga
   njegova, bila nad njim, kralj mu je dao sve ?to je tra?io.

   ^7Stanovit broj Izraelaca, sveæenika, levita, pjevaèa, vratara i sluga
   krenu?e u Jeruzalem sedme godine kralja Artakserksa.

   ^8A Ezra je do?ao u Jeruzalem petoga mjeseca: bilo je to sedme godine
   kraljeve.

   ^9Po?ao je iz Babilona prvoga dana prvoga mjeseca, a stigao je u
   Jeruzalem prvoga dana petoga mjeseca: nad njim je bila blaga ruka Boga
   njegova!

   ^10Jer je Ezra nastojao svim srcem proniknuti Zakon Jahvin, vr?iti ga i
   pouèavati Izraela u zakonima i obièajima.

   ^11Evo prijepisa isprave koju je kralj Artakserkso dao sveæeniku Ezri,
   knji?evniku vje?tu naredbama i zakonima ?to ih je Jahve dao Izraelu:

   ^12"Artakserkso, kralj kraljeva, sveæeniku Ezri, pisaru Zakona Boga
   nebeskoga, potpuni mir.

   ^13Evo mojih zapovijedi: Tko god u mome kraljevstvu od naroda
   izraelskog, njegovih sveæenika ili od njegovih levita ?eli poæi u
   Jeruzalem, mo?e iæi s tobom.

   ^14Osim toga, ?alje te kralj i njegovih sedam savjetnika da pregleda?
   Judeju i Jeruzalem prema Zakonu Boga tvoga, koji ti je u ruci,

   ^15i da odnese? srebro i zlato koje kralj i njegovih sedam savjetnika
   dragovoljno prinose Bogu Izraelovu, koji prebiva u Jeruzalemu,

   ^16i sve srebro i zlato koje skupi? po svoj pokrajini babilonskoj s
   dragovoljnim prinosima koje narod i sveæenici prinesu za Dom svoga Boga
   u Jeruzalemu.

   ^17I pobrini se da tim novcem kupi? junaca, ovnova i jaganjaca, a tako
   i darova i naljeva koji uz to idu: to prinesi na ?rtvenik Doma Boga
   va?ega u Jeruzalemu.

   ^18Sa srebrom i zlatom ?to preostane uèinite ti i tvoja braæa kako vam
   se bude najvi?e svidjelo, vr?eæi volju Boga va?ega.

   ^19Posuðe koje si primio za slu?bu Domu Boga tvoga ostavi pred Bogom
   tvojim, u Jeruzalemu.

   ^20I ?to bi jo? trebalo za Dom Boga tvoga i ?to bi trebalo nabaviti
   primit æe? iz kraljevskih riznica.

   ^21Ja, kralj Artakserkso, jo? zapovijedam svim riznièarima s one strane
   Rijeke: sve ?to od vas zatra?i sveæenik Ezra, pisar Zakona Boga
   nebeskoga, podajte odmah najtoènije,

   ^22do stotinu talenata srebra, stotinu kora p?enice, do stotinu bata
   vina, do stotinu bata ulja, a soli po ?elji.

   ^23Sve ?to naredi Bog nebeski, neka se odmah izvr?i u svoj gorljivosti
   za Dom Boga nebeskog, da gnjev njegov ne doðe na kraljevstvo kraljevo i
   na djecu njegovu.

   ^24I jo? vam javljamo da se ne smije udariti danak, ni porez, ni carina
   ni na jednoga od sveæenika, levita, pjevaèa, netinaca i drugih
   slu?benika toga Doma Bo?jega.

   ^25A ti, Ezra, po mudrosti Boga svoga koju ima? u rukama, postavi
   èinovnike i suce koji æe suditi svemu narodu s onu stranu Rijeke, to
   jest svima koji poznaju Zakon Boga tvoga. Tko ne zna, vi ga pouèite.

   ^26Tko ne bude dr?ao Zakona Boga tvojega - koji je i kraljev zakon -
   neka se o?tro osudi: na smrt, na progonstvo, na novèanu globu ili na
   tamnicu."

   ^27"Blagoslovljen neka je Jahve, Bog otaca na?ih, koji je nadahnuo srce
   kraljevo da proslavi Dom Jahvin u Jeruzalemu

   ^28i koji je okrenuo prema meni naklonost kralja, njegovih savjetnika i
   svih najmoænijih kraljevskih èinovnika. A ja se osmjelih jer ruka
   Jahve, Boga mojega, bija?e nada mnom i sabrah glavare Izraela da poðu
   sa mnom."
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Evo glavara obitelji s rodoslovljem koji su sa mnom po?li iz
   Babilona za vladavine kralja Artakserksa:

   ^2Od Pinhasovih sinova: Ger?om; od Itamarovih sinova: Daniel; od
   Davidovih sinova: Hatu?,

   ^3?ekanijini sinovi; od sinova Paro?evih: Zaharija i s njim upisanih
   mu?karaca stotinu i pedeset;

   ^4od Pahat-Moabovih sinova: Elijoenaj, sin Zerahjin, i s njim dvije
   stotine mu?karaca;

   ^5od Zatuovih sinova: ?ekanija, sin Jahazielov, i s njim tri stotine
   mu?karaca;

   ^6od sinova Adinovih: Ebed, sin Jonatanov, i s njim pedeset mu?karaca;

   ^7od Elamovih sinova: Izaija, sin Atalijin, i s njim sedamdeset
   mu?karaca;

   ^8od ?efatjinih sinova: Zebadja, sin Mihaelov, i s njim osamdeset
   mu?karaca;

   ^9od Joabovih sinova: Obadja, sin Jehielov, i s njim dvije stotine i
   osamnaest mu?karaca;

   ^10od sinova Banijevih: ?elomit, sin Josifjin, i s njim stotinu i
   ?ezdeset mu?karaca;

   ^11od Bebajevih sinova: Zaharija, sin Bebajev, i s njim dvadeset i osam
   mu?karaca;

   ^12od Azgadovih sinova: Johanan, sin Hakatanov, i s njim stotinu i
   deset mu?karaca;

   ^13od posljednjih Adonikamovih sinova poimence: Elifelet, Jeiel i
   ?emaja, i s njima ?ezdeset mu?karaca;

   ^14i od sinova Bigvajevih: Utaj, sin Zabudov, i s njim sedamdeset
   mu?karaca.

   ^15Sabrao sam ih kod rijeke koja teèe prema Ahavi. Utaborili smo se za
   tri dana ondje. Pregledao sam svjetovnjake i sveæenike, ali nisam ondje
   na?ao ni jednog levita.

   ^16Tada sam poslao glavare Eliezera, Ariela, ?emaju, Elnatana, Jariba,
   Elnatana, Natana, Zahariju, Me?ulama i uèitelje Jojariba i Elnatana

   ^17i uputio sam ih Idonu, poglavaru mjesta Kasifje. Stavio sam u
   njihova usta rijeèi koje æe reæi Idonu i njegovoj braæi koja su se
   nalazila u mjestu Kasifji da nam pribave sluge za Dom Boga na?ega.

   ^18Milostiva ruka Boga na?ega bija?e nad nama i oni nam dovedo?e
   razumna èovjeka izmeðu sinova Mahlija, sina Levijeva, sina Izraelova:
   ?erebju s njegovim sinovima i braæom - njih osamnaest.

   ^19Jo? Ha?abju i s njim njegova brata Izaiju, sina Merarijeva, i
   njihove sinove: njih dvadeset.

   ^20A od poslu?itelja koje su David i glavari postavili levitima da im
   slu?e: dvije stotine i dvadeset poslu?itelja. Svi su bili poimence
   zabilje?eni.

   ^21Ja sam ondje, kraj rijeke Ahave, proglasio post: da bismo se
   ponizili pred Bogom svojim i od njega izmolili sretan put sebi, svojoj
   djeci i svemu blagu svojem.

   ^22Jer bih se stidio moliti od kralja vojske i konjanika da nas ?tite
   putem od neprijatelja; izjavili smo, naprotiv, kralju: "Ruka je Boga
   na?ega ispru?ena da blagoslovi sve one koji ga tra?e; njegova snaga i
   gnjev njegov nad onima su koji ga ostavljaju."

   ^23I tako smo postili i molili Boga svoga na ovu nakanu, i on nas
   usli?a.

   ^24Izabrao sam dvanaest glavara sveæenièkih, ?erebju i Ha?abju, i s
   njima desetoricu njihove braæe;

   ^25izmjerih im srebro, zlato i posuðe, darove koje su kralj, njegovi
   savjetnici, velika?i i svi Izraelci darovali za Dom Boga na?ega.

   ^26Izmjerih i stavih u njihove ruke ?est stotina i pedeset talenata
   srebra, stotinu srebrnih posuda od po dva talenta, stotinu talenata
   zlata,

   ^27dvadeset zlatnih èa?a od tisuæu darika i dva vrèa od dobre pozlaæene
   mjedi, skupocjene kao zlato.

   ^28I rekoh im: "Vi ste Jahvi posveæeni; ovo je posuðe posveæeno, ovo
   srebro i zlato dragovoljno je darovano Jahvi, Bogu otaca va?ih.

   ^29Pazite i èuvajte ovo sve dok ne izmjerite pred glavarima sveæenièkim
   i pred levitima i glavarima obitelji Izraelovih u Jeruzalemu, u
   dvoranama Doma Jahvina."

   ^30Sveæenici i leviti primi?e, dakle, izmjereno srebro, zlato i posuðe
   da ga odnesu u Jeruzalem, u Dom Boga na?ega.

   ^31Dvanaestog dana prvoga mjeseca krenusmo od rijeke Ahave da poðemo u
   Jeruzalem: ruka Boga na?ega bija?e nad nama; on nas je na putu ?titio
   od napada neprijatelja i od pljaèka?a.

   ^32Stigli smo u Jeruzalem i ondje smo se tri dana odmarali.

   ^33Èetvrtoga dana izmjereno je srebro, zlato i posuðe u Domu Boga
   na?ega i predano je u ruke Merimotu, sinu Urijinu, s kojim je bio
   Eleazar, sin Pinhasov; a pred njima bijahu leviti: Jozabad, sin Je?uin,
   i Noadja, sin Binujev.

   ^34Sve je bilo na broju i te?ini. Zabilje?ena je tada sveukupna te?ina.
   U to vrijeme

   ^35oni koji su se vratili iz su?anjstva, povratnici, prinije?e ?rtvu
   paljenicu Bogu Izraelovu: dvanaest junaca za sav Izrael, devedeset i
   ?est ovnova, sedamdeset i sedam janjaca, dvanaest jaraca za grijehe -
   sve to kao paljenicu Jahvi.

   ^36Zatim preda?e kraljeve naredbe kraljevskim satrapima i upraviteljima
   s one strane Rijeke i oni pomogo?e narod i Dom Bo?ji.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Po?to je sve to ureðeno, doðo?e mi glavari govoreæi: "Izraelski
   narod, sveæenici i leviti nisu se odvojili od naroda zemlje, okorjelih
   u njihovim gnusobama: nisu se odijelili od Kanaanaca, Hetita, Peri?ana,
   Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipæana i Amorejaca,

   ^2nego su za sebe i za sinove svoje uzimali za ?ene njihove kæeri:
   sveti rod pomije?ao se s narodima zemlje; glavari i savjetnici prvi su
   poèinili tu nevjernost."

   ^3Na tu vijest razderah svoju odjeæu i svoj ogrtaè, èupao sam kosu i
   bradu svoju i sjedoh utuèen.

   ^4Svi koji su strahovali od rijeèi Bo?je sakupili se oko mene zbog
   nevjernosti onih povratnika. A ja sam sveudilj sjedio utuèen, sve do
   veèernje ?rtve.

   ^5A o veèernjoj ?rtvi trgnuh se iz svoga jada i, razderane odjeæe i
   ogrtaèa, padoh na koljena, ra?irih ruke prema Jahvi, Bogu svome,

   ^6i rekoh: "Bo?e moj! Stid me i bojim se podiæi svoje lice k tebi, Bo?e
   moj! Jer su se umno?ila zlodjela na?a preko glave i grijesi su se na?i
   nagomilali do neba.

   ^7Od vremena otaca svojih pa do danas u krivnji smo velikoj i zbog
   zlodjela svojih bijasmo predani u ruke zemaljskih kraljeva: mi,
   kraljevi na?i i sveæenici na?i - pod maè, u su?anjstvo, u plijen i na
   sramotu, kao ?to je to i danas.

   ^8Ali sada, za kratko vrijeme, uèinio nam je Jahve, Bog na?, milost i
   ostavi nam Ostatak i dade nam utoèi?te u svome svetom mjestu: tako nam
   je Bog na? prosvijetlio oèi i dao nam malo ?ivota u robovanju na?em.

   ^9Jer mi smo robovi, ali nas u ropstvu na?em nije nikada ostavio Bog
   na?: nego nam dade te naðosmo milost u perzijskih kraljeva, dade nam
   snage da podignemo Dom Boga na?ega i da obnovimo njegove ru?evine i
   pribavi nam utoèi?te u Judeji i Jeruzalemu.

   ^10Ali sada, ?to mo?emo reæi, Bo?e moj, kad smo poslije svega toga
   odnemarili zapovijedi tvoje

   ^11koje si zapovjedio preko svojih slugu proroka ovim rijeèima: 'Zemlja
   u koju ulazite da je zaposjednete neèista je zemlja od neèistoæe naroda
   zemlje, od gnusoba njihovih kojima su se napunili od jednoga kraja do
   drugoga.

   ^12Stoga ne dajite kæeri svojih za njihove sinove i ne uzimajte
   njihovih kæeri za svoje sinove, ne ?elite nikakav njihov mir i sreæu
   njihovu, da biste postali sna?ni i jeli najbolje plodove zemlje i
   ostavili je zauvijek u nasljedstvo sinovima svojim.'

   ^13I poslije svega ?to nas je stiglo zbog zlih djela na?ih i zbog na?e
   velike krivice, dobro je, o Bo?e na?, ?to si na?a zlodjela smatrao
   manjima nego ?to je zloæa njihova i ?to si nam ostavio ovaj Ostatak!

   ^14Zar mo?emo i dalje kr?iti naredbe tvoje i vezivati se s ovim gnusnim
   narodima? Ne bi li se ti razgnjevio i satro nas da ni Ostatka ni ikoga
   spa?ena vi?e ne bi bilo?

   ^15Jahve, Bo?e Izraelov, po pravednosti tvojoj mi ostadosmo Ostatak,
   kao ?to smo danas: evo nas pred tobom s grijehom svojim! Zaista ne
   bismo zbog njega smjeli stajati pred tobom!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Dok je Ezra molio i priznavao grijehe, plaèuæi i le?eæi pred Domom
   Bo?jim, skupilo se oko njega mno?tvo Izraelaca, ljudi, ?ena i djece: i
   taj je narod gorko plakao.

   ^2Tada ?ekanija, sin Jehielov, jedan od sinova Elamovih, uzimajuæi
   rijeè reèe Ezri: "Mi smo izdali Boga svoga ?eneæi se tuðinkama iz
   naroda zemlje. Ali jo? ima nade Izraelu.

   ^3Obnovimo sada Savez s Bogom svojim: obeæajmo da æemo, prema savjetu
   moga gospodara i onih koji osjeæaju strahopoèitanje prema zapovijedi
   Boga na?ega, otpustiti svoje ?ene tuðinke i djecu koju su rodile.
   Uèinimo dakle po Zakonu!

   ^4Ustani, jer to je tvoja du?nost, a mi æemo biti uza te. Budi hrabar i
   na djelo!"

   ^5Tada ustade Ezra i zakle glavare sveæenièke, i levite, i sve Izraelce
   da æe uèiniti kako im bija?e rekao. I zakle?e se.

   ^6Ezra se udalji ispred Doma Bo?jega i uðe u dvoranu Johanana, sina
   Elija?ibova. Ondje provede noæ i nije jeo ni kruha niti je pio vode jer
   tugova?e zbog nevjernosti povratnika.

   ^7Zatim je objavljeno u Judeji i Jeruzalemu svima povratnicima da se
   skupe u Jeruzalemu:

   ^8a tko ne bude do?ao u Jeruzalem za tri dana, toga æe pozvati glavari
   i starje?ine, bit æe mu zaplijenjeno imanje i iskljuèit æe ga iz zbora
   povratnika.

   ^9Svi su se ljudi od Jude i Benjamina sakupili tako za tri dana u
   Jeruzalemu. Bilo je to devetoga mjeseca, dvadesetoga dana u mjesecu.
   Sav se narod smjestio na trgu pred Domom Bo?jim, dr?æuæi zbog svega
   toga i zbog jake ki?e.

   ^10Tada, ustav?i, sveæenik Ezra reèe im: "Vi ste se iznevjerili kad ste
   se o?enili tuðinkama. Tako ste poveæali grijeh Izraelov!

   ^11Ali podajte sada hvalu Jahvi, Bogu otaca svojih, i izvr?ite volju
   njegovu te se rastavite od naroda zemlje i od ?ena tuðinki."

   ^12Sav je zbor odgovorio sna?nim glasom: "Jest, du?nost nam je uèiniti
   po tvome savjetu!

   ^13Ali naroda ima mnogo i da?d nahodi: vani se ne mo?e stajati. Osim
   toga, nije to posao od dan-dva, jer nas je mnogo koji smo u tome
   sagrije?ili.

   ^14Mogu nas na zajednièkom zboru zastupati na?i glavari: svi koji su po
   na?im gradovima o?enjeni tuðinkama mogu doæi u odreðeno vrijeme u
   pratnji starje?ina i sudaca svakoga grada, sve dok ne budemo odvratili
   gnjev Boga svojega zbog ovoga."

   ^15Samo Jonatan, sin Asahelov, i Jahzija, sin Tikvin, bijahu se
   usprotivili; a podupirahu ih Me?ulam i levit ?abetaj.

   ^16Povratnici uèini?e tako: rasta?e se. Sveæenik Ezra izabra za
   pomoænike glavare obitelji, prema njihovim domovima, i svi su bili
   poimence odreðeni. Poèeli su zasjedati prvoga dana desetoga mjeseca da
   bi sve ispitali.

   ^17I prvoga dana prvoga mjeseca zavr?i?e sa svima koji se bijahu
   o?enili tuðinkama.

   ^18Meðu pripadnicima sveæenstva evo koji bijahu o?enjeni tuðinkama:
   izmeðu sinova Je?ue, sina Josadakova, i meðu njegovom braæom: Maaseja,
   Eliezer, Jarib i Gedalija;

   ^19oni dado?e svoju ruku da æe otpustiti svoje ?ene i da æe za svoj
   grijeh prinijeti ovna kao naknadnicu.

   ^20Od sinova Imerovih: Hanani i Zebadja;

   ^21od Harimovih sinova: Maaseja, Ilija, ?emaja, Jehiel i Uzija;

   ^22od Pa?hurovih sinova: Elijoenaj, Maaseja, Ji?mael, Netanel, Jozabad
   i Elasa.

   ^23Od levita: Jozabad, ?imej, Kelaja - nazvan Kelita - Petahja, Juda i
   Eliezer.

   ^24Od pjevaèa: Elija?ib i Zakur. Od vratara: ?alum, Telem i Uri.

   ^25A izmeðu Izraelaca: od sinova Paro?evih: Ramja, Jizija, Malkija,
   Mijamin, Eleazar, Malkija i Benaja;

   ^26od sinova Elamovih: Matanija, Zaharija, Jehiel, Abdi, Jeremot i
   Ilija;

   ^27od sinova Zatuovih: Elijoenaj, Elija?ib, Matanija, Jeremot, Zabad i
   Aziza;

   ^28od sinova Bebajevih: Johanan, Hananija, Zabaj i Atlaj;

   ^29od Banijevih sinova: Me?ulam, Maluk, Adaja, Ja?ub, ?eal i Ramot;

   ^30od Pahat-Moabovih sinova: Adna, Kelal, Benaja, Maaseja, Matanija,
   Besalel, Binuj i Mana?e;

   ^31od sinova Harimovih: Eliezer, Ji?ija, Malkija, ?emaja, ?imun,

   ^32Benjamin, Maluk, Semarja;

   ^33od sinova Ha?umovih: Matnaj, Matata, Zabad, Elifelet, Jeremaj,
   Mana?e, ?imej;

   ^34od sinova Banijevih: Maadaj, Amram, Joel,

   ^35Benaja, Bedja, Kelu,

   ^36Vanija, Meremot, Elija?ib,

   ^37Matanija, Matnaj i Jaasaj;

   ^38od sinova Binujevih: ?imej,

   ^39?elemja, Natan i Adaja;

   ^40od Zakajevih sinova: ?a?aj, ?araj,

   ^41Azareel, ?elemja, ?emarja,

   ^42?alum, Amarja, Josip;

   ^43od Nebovih sinova: Jeiel, Matitja, Zabad, Zebina, Jadaj, Joel,
   Benaja.

   ^44Svi su ovi bili o?enjeni tuðinkama, ali su ih otpustili, ?ene i
   djecu.
     __________________________________________________________________

Nehemiah
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Povijest Nehemije, sina Hakalijina. Mjeseca Kisleva, dvadesete
   godine, kad sam bio u Susi,

   ^2doðe Hanani, jedan od moje braæe, s nekim ljudima iz Judeje. Ja ih
   zapitah o ?idovima - o Ostatku ?to se spasio od su?anjstva i o
   Jeruzalemu.

   ^3Oni mi odgovori?e: "Ostatak, oni koji su nakon su?anjstva ostali u
   zemlji, u velikoj su nevolji i sramoti. Jeruzalemski je zid sav
   razoren, a vrata mu ognjem spaljena."

   ^4Kad sam èuo te vijesti, sjedoh i zaplakah. Tugovao sam vi?e dana,
   postio i molio se pred Bogom nebeskim.

   ^5I rekoh: "O, Jahve, Bo?e nebeski, veliki i stra?ni Bo?e koji èuva?
   Savez i naklonost onima koji te ljube i dr?e zapovijedi tvoje!

   ^6Neka uho tvoje bude pa?ljivo i oèi tvoje otvorene da èuje? molitvu
   sluge svoga. Molim ti se sada, danju i noæu, za sinove Izraelove, sluge
   tvoje, i ispovijedam grijehe sinova Izraelovih koje smo uèinili protiv
   tebe; sagrije?ili smo i ja i kuæa oca mojega!

   ^7Veoma smo zlo èinili prema tebi, ne dr?eæi naredaba tvojih, zakona i
   obièaja koje si ti naredio po Mojsiju, sluzi svome.

   ^8Ali se opomeni rijeèi koje si povjerio Mojsiju, sluzi svome: 'Ako
   budete nevjerni, ja æu vas rasuti meðu narode;

   ^9ali ako se obratite meni i budete po?tovali moje naredbe i dr?ali ih,
   budu li neki od vas prognani i nakraj neba, ja æu vas sakupiti i
   odvesti na mjesto koje sam izabrao da ondje prebiva moje Ime.'

   ^10A, eto, oni su tvoje sluge i tvoj narod, koji si izbavio svojom
   velikom moæi i sna?nom rukom svojom.

   ^11Ah, Gospode, neka uho tvoje bude pa?ljivo na molitvu sluge tvoga, na
   molitvu slugu tvojih, koji su spremni bojati se tvoga Imena. Smjerno te
   molim, udijeli danas sreæu sluzi svome i uèini da naðe milost pred ovim
   èovjekom." A ja bijah tada peharnik kraljev.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Mjeseca Nisana, dvadesete godine kraljevanja Artakserksova, stajalo
   je vino pred kraljem. Uzeh ga i ponudih kralju. Nikada pred njim nisam
   bio tu?an.

   ^2Tada mi kralj reèe: "?to ti je tu?no lice? Nisi li mo?da bolestan?
   Nije drugo nego je tuga u tvome srcu!" Ja se veoma upla?ih

   ^3i rekoh kralju: "Neka uvijek ?ivi kralj! Kako mi lice ne bi bilo
   tu?no kad je grad gdje su grobovi mojih otaca razoren, a vrata mu
   ognjem spaljena?"

   ^4Kralj me upita: "?to, dakle, ?eli??" Zazvah Boga nebeskoga

   ^5i odgovorih kralju: "Ako je kralju po volji i ako ti je mio sluga
   tvoj, pusti me da odem u Judeju, u grad grobova mojih otaca, da ga
   obnovim."

   ^6Kralj me upita pred kraljicom, koja je sjedila kraj njega: "Koliko bi
   trajao tvoj put? Kada æe? se vratiti?" Po?to sam utvrdio vrijeme koje
   je odgovaralo kralju, pusti me da odem.

   ^7Jo? rekoh kralju: "Ako je kralju po volji, mogao bih ponijeti pisma
   upraviteljima s onu stranu Rijeke da me propuste do Judeje;

   ^8i pismo Asafu, nadgledniku kraljeve ?ume, da mi dadne drva za gradnju
   vrata na tvrði Hrama, za gradski bedem i za kuæu u kojoj æu se
   nastaniti." I dade mi kralj, jer dobrostiva ruka Boga moga bija?e nada
   mnom.

   ^9I doðoh tako k upraviteljima s onu stranu Rijeke i dadoh im kraljeva
   pisma. A kralj posla sa mnom èasnike i konjanike.

   ^10Kad to èu Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, bi im vrlo
   mrsko ?to je do?ao èovjek da se zauzme za dobro Izraelaca.

   ^11Stigav?i u Jeruzalem, ostadoh ondje tri dana.

   ^12Zatim ustah noæu, u pratnji nekoliko ljudi, nikomu ne povjeriv?i ?to
   mi je Bog moj nadahnuo da uèinim za Jeruzalem; a nisam imao druge
   ?ivotinje osim kljuseta na kojem sam jahao.

   ^13Iziðoh, dakle, noæu na Dolinska vrata i uputih se Zmajevskom izvoru,
   a zatim prema Smetli?nim vratima: razgledao sam jeruzalemski zid gdje
   je bio razoren i vrata koja su bila spaljena.

   ^14Nastavio sam put prema Izvorskim vratima i Kraljevskom ribnjaku, ali
   nisam na?ao prolaza za ?ivotinju na kojoj sam jahao.

   ^15Uspeo sam se zato noæu uz Potok, i dalje razgledajuæi zid, i ponovo
   sam u?ao na Dolinska vrata. Tako sam se vratio,

   ^16a da savjetnici nisu primijetili kamo sam oti?ao i ?to sam uèinio.
   Sve do sada nisam ni?ta rekao ?idovima: ni sveæenicima, ni velika?ima,
   ni savjetnicima, ni drugima nadstojnicima.

   ^17Tada im rekoh: "Vidite u kakvoj smo nevolji: Jeruzalem je u
   ru?evinama, a vrata mu spaljena. Hajte, sagradimo jeruzalemski zid da
   vi?e ne budemo izlo?eni ruglu."

   ^18I objasnih im kako je dobrostiva ruka Boga moga bila nada mnom, a
   saopæih im i rijeèi koje mi kralj bija?e rekao. "Ustanimo", povika?e
   oni, "i gradimo!" I ukrijepi?e im se ruke na dobro djelo.

   ^19Na te vijesti poèe?e nam se rugati Sanbalat, Horonac, i sluga
   Tobija, Amonac, i Ge?em, Arapin. Prezirno su nam govorili: "?to radite
   ovdje? Hoæete li se pobuniti protiv kralja?"

   ^20Ali im ja odgovorih ovim rijeèima: "Nebeski æe nam Bog dati da
   uspijemo. Mi, sluge njegove, ustasmo da gradimo. A vi nemate ni dijela,
   ni prava, ni spomena u Jeruzalemu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Tada usta veliki sveæenik Elija?ib sa svojom braæom sveæenicima te
   sagradi?e Ovèja vrata. Posveti?e ih, postavi?e im krila i nastavi?e
   graditi sve do kule Meaha i do Hananelove kule.

   ^2Kraj njih su gradili Jerihonci, a do njih je gradio Zakur, sin
   Imrijev.

   ^3Sinovi Hasnaini gradili su Riblja vrata, stavili dovratke, utvrdili
   krila, sto?ere i prijevornice.

   ^4Kraj njih je popravljao Merimot, sin Urije, sina Hakosova; a do njega
   je popravljao Me?ulam, sin Berekje, sina Me?ezabelova; a do njega je
   popravljao Sadok, sin Baanin.

   ^5Kraj njih su popravljali Tekoanci, ali su njihovi plemenita?i odbili
   da prignu ?iju na slu?bu svojim gospodarima.

   ^6Stara vrata popravljali su Jojada, sin Paseahov, i Me?ulam, sin
   Besodjin. Oni su stavili dovratke, uèvrstili krila, sto?ere i
   prijevornice.

   ^7A kraj njih obnavljahu Melatja Gibeonjanin, Jadon Meronoæanin i ljudi
   iz Gibeona i Mispe, podlo?nici upravitelja s onu stranu Rijeke.

   ^8A do njih je popravljao Uziel, Harhajin sin, zlatar, a do njega je
   popravljao Hananija, jedan od pomastara: oni su utvrdili Jeruzalem sve
   do ?irokog zida.

   ^9Do njih je popravljao Refaja, sin Hurov, glavar polovice
   jeruzalemskog okruga.

   ^10A do njega je popravljao Jedaja, sin Harumafov, pred svojom kuæom; a
   do njega je popravljao Hatu?, sin Ha?abnejin.

   ^11Malkija, sin Harimov, i Ha?ub, sin Pahat-Moabov, popravljali su dio
   sve do Peæne kule.

   ^12A do njih je popravljao ?alum, sin Halohe?ov, glavar polovice
   okruga, on i njegovi sinovi.

   ^13Dolinska vrata popravljao je Hanum i stanovnici Zanoaha: sagradili
   su ih, uèvrstili krila, sto?ere i prijevornice i postavili tisuæu
   lakata zida do Smetli?nih vrata.

   ^14Smetli?na vrata popravljao je Malkija, sin Rekabov, glavar
   bethakeremskog okruga, sa svojim sinovima: uèvrstili su krila, sto?ere
   i prijevornice.

   ^15Izvorska vrata popravljao je ?alum, sin Kol-Hozeov, glavar nad
   mispanskim okrugom: sagradio ih je, pokrio ih, utvrdio vratna krila,
   sto?ere i prijevornice. On je popravio i zid kod ribnjaka ?iloaha, koji
   se prote?e od Kraljevskog vrta do stepenica ?to silaze iz Davidova
   grada.

   ^16Za njim je popravljao Nehemija, sin Azbukov, glavar nad polovicom
   betsurskog okruga, sve do nasuprot Davidovim grobnicama i do umjetnog
   ribnjaka i Vojarne.

   ^17Za njim su popravljali leviti: Rehum, sin Banijev; a do njega je
   popravljao Ha?abja, glavar nad polovicom keilskog okruga, za svoje
   podruèje.

   ^18Do njih su popravljala njihova braæa: Bavaj, sin Henadadov, glavar
   nad polovicom keilskog kotara;

   ^19a do njega Ezer, sin Je?uin, glavar Mispe, popravljao je drugi dio,
   suèelice usponu prema Oru?arnici na uglu.

   ^20Za njim je popravljao Baruk, sin Zabajev, i popravio je drugi dio,
   od ugla do kuænih vrata velikog sveæenika Elija?iba.

   ^21Za njim je popravljao Meremot, sin Urije, sina Hakosova, drugi dio:
   od Elija?ibova kuænog ulaza do kraja Elija?ibove kuæe.

   ^22Za njima su radili na popravcima sveæenici koji su ?ivjeli u
   Okru?ju.

   ^23Za njima su pak popravljali Benjamin i Ha?ub suèelice svojim kuæama.
   Za njima je popravljao Azarja, sin Ananijina sina Maaseje, nasuprot
   svojoj kuæi.

   ^24Za njima je popravljao Binuj, sin Henadadov, drugi dio - od Azarjine
   kuæe do ugla, do zidnog kruni?ta.

   ^25Palal, sin Uzajev, popravljao je nasuprot uglu i kuli koja se uzdi?e
   iznad Gornje kraljevske palaèe, a nalazi se prema dvori?tu Tamnice. Za
   njim je Pedaja, sin Paro?ev, popravljao

   ^26sve do Vodenih vrata, u smjeru istoka, i sve do pred Uzdignutu kulu.

   ^27Za njima su popravljali Tekoanci drugi dio nasuprot velikoj
   Uzdignutoj kuli, sve do Ofelskog zida.

   ^28Od Konjskih vrata popravljali su sveæenici, svaki nasuprot svojoj
   kuæi.

   ^29Za njima je Sadok, sin Imerov, popravljao nasuprot svojoj kuæi. Za
   njim je popravljao ?emaja, sin ?ekanijin, èuvar Istoènih vrata.

   ^30Za njim su Hananija, sin ?elemjin, i Hanun, ?esti sin Salafov,
   popravljali drugi dio. Za njima je popravljao Me?ulam, sin Berekjin,
   nasuprot svome stanu.

   ^31Za njim je Malkija, zlatar, popravljao sve do prebivali?ta netinaca
   i trgovaca, nasuprot Nadglednièkim vratima do Gornje dvorane na zidnom
   kruni?tu.

   ^32A zlatari su i trgovci popravljali izmeðu Gornje dvorane na zidnom
   kruni?tu do Ovèjih vrata.

   ^33Kad je Sanbalat èuo da gradimo zid, razljutio se. Bio je veoma
   srdit, ismijavao je ?idove

   ^34i vikao je pred svojom braæom i samarijanskom vojskom: "?to
   poduzimaju ovi jadni ?idovi? Kane li mo?da popraviti, ?rtvovati i
   zavr?iti sve u jedan dan? Zar æe iz hrpe praha dozvati u ?ivot spaljeno
   kamenje?"

   ^35Tobija, Amonac, koji je bio uz njega, reèe: "Neka samo grade! Ali
   popne li se lisica, sru?it æe im kamene zidove."

   ^36Èuj, o Bo?e na?, kako nas preziru! Navrni njihove poruge na njihovu
   glavu. Predaj ih kao plijen u zemlju ropstva.

   ^37Ne pokrivaj njihova bezakonja i grijeh njihov neka ne bude izbrisan
   pred licem tvojim jer su se rugali graditeljima.

   ^38Tako smo gradili zid, koji je uskoro bio zavr?en do pola visine.
   Narod je imao odu?evljenja za rad.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Kad su Sanbalat, Tobija, Arapi, Amonci i A?doðani èuli da napreduje
   popravljanje jeruzalemskih zidova - jer su se poèele zatvarati pukotine
   - veoma se ra?esti?e.

   ^2Zakle?e se svi zajedno da æe napasti Jeruzalem i da æe nas smesti.

   ^3Mi smo tada zazvali Boga na?ega i postavljali smo dnevnu i noænu
   stra?u da bismo za?titili grad.

   ^4A ?idovi govorahu: "Snage su nosaèima klonule, a ru?evina je mnogo:
   neæemo nikada stiæi sagraditi zida!"

   ^5A na?i neprijatelji reko?e: "Uvuæi æemo se meðu njih prije nego ?to
   doznaju i opaze nas: tada æemo ih poubijati i tako osujetiti pothvat!"

   ^6A kad bi do?li ?idovi koji ?ive kraj njih, po deset bi nas puta
   upozoravali: "Idu protiv vas iz svih mjesta u kojima stanuju!"

   ^7Postavili smo se u nizinama, iza zida i na goletima; rasporedio sam
   narod po rodovima, s maèevima, kopljima i lukovima.

   ^8Kad sam vidio kako se boje, ustao sam i objavio velika?ima,
   odliènicima i ostalom narodu ovo: "Ne bojte se ovih ljudi! Mislite na
   Gospoda, velikoga i stra?noga, i borite se za svoju braæu, za sinove i
   kæeri svoje, za ?ene i kuæe svoje!"

   ^9Kad su na?i neprijatelji èuli da smo obavije?teni i da je Bog
   osujetio njihovu osnovu, mogli smo se vratiti k zidu, svaki svome
   poslu.

   ^10Ali je od toga dana samo polovica mojih momaka obavljala posao, a
   ostali su dr?ali koplja, ?titove, lukove i oklope, a glavari stajali
   iza doma Judina,

   ^11koji je gradio zid. I nosaèi tereta dr?ali su oru?je: jednom je
   rukom svaki radio svoj posao, a u drugoj mu bilo oru?je.

   ^12Svaki je od graditelja, dok je radio, nosio maè pripasan uz bok.
   Trubaè je stajao kraj mene.

   ^13Rekao sam velika?ima, odliènicima i ostalom narodu: "Posao je velik
   i zama?an, a mi se rasuli po zidu, daleko jedni od drugih:

   ^14skupite se oko nas na mjesto gdje èujete glas trube, a Bog na? borit
   æe se za nas."

   ^15Tako smo obavljali posao od rane zore do prvih zvijezda. Polovica je
   bila naoru?ana kopljima.

   ^16U to sam vrijeme jo? rekao narodu: "Svaki sa svojim slugom neka noæi
   u Jeruzalemu: po redu æemo noæu stra?ariti, a danju raditi."

   ^17Ni ja, ni moja braæa, ni moji momci, ni stra?ari koji su me pratili
   nismo skidali svojih haljina, svatko je dr?ao pri ruci svoje oru?je.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Velika se vika digla meðu ljudima i ?enama protiv njihove braæe
   ?idova.

   ^2Jedni su govorili: "Zala?emo svoje sinove i kæeri da bismo mogli
   nabaviti p?enice te jesti i ?ivjeti."

   ^3Drugi su govorili: "Zala?emo svoja polja, vinograde svoje i kuæe
   svoje da bismo mogli nabaviti p?enice za vrijeme gladi."

   ^4Drugi su opet govorili: "Moramo uzaimati novac na polja svoja i
   vinograde da bismo mogli isplatiti kraljeve namete.

   ^5Tijelo je na?e kao tijelo braæe na?e, sinovi su na?i kao i njihovi, a
   mi moramo predavati u ropstvo svoje sinove i kæeri; meðu na?im kæerima
   neke su veæ robinje! A mi ne mo?emo ni?ta jer polja na?a i vinograde
   dr?e drugi."

   ^6Razljutio sam se veoma kad sam èuo njihovu viku i te rijeèi.

   ^7Po?to sam u sebi promislio, prekorio sam velika?e i odliènike
   rijeèima: "Vi nameæete teret svojoj braæi!" I sazvao sam protiv njih
   velik zbor.

   ^8I rekao sam: "Mi smo, koliko smo mogli, otkupili svoju ?idovsku braæu
   koja bijahu prodana poganima. A sada vi prodajete svoju braæu da bismo
   ih otkupili!" Svi su ?utjeli i nitko nije odgovorio.

   ^9Nastavio sam: "Nije dobro to ?to èinite. Ne treba li da hodite u
   strahu Boga na?ega da se tako uklonimo ruglu neprijateljskih naroda?

   ^10I ja, i moja braæa, i moji momci davali smo im novaca i ?ita. Ali
   smo im dug oprostili.

   ^11Vratite im i vi jo? danas njihova polja, vinograde, maslinike i kuæe
   njihove i oprostite im postotak u novcu, u ?itu, u vinu, u ulju, ?to
   ste im ga nametnuli."

   ^12A oni odgovori?e: "Vratit æemo; neæemo od njih ni?ta tra?iti. Uèinit
   æemo kako si rekao." Tada pozvah sveæenike i naredih neka se zakunu da
   æe uèiniti kako su obeæali.

   ^13Zatim istresoh skute svoje odjeæe govoreæi: "Neka Bog ovako istrese
   iz vlastite kuæe i imanja svakog èovjeka koji se ne bude dr?ao ovog
   obeæanja! Tako bio istresen i ispra?njen!" A sav zbor odgovori "Amen!"
   hvaleæi Jahvu. I narod je uèinio prema ovom dogovoru.

   ^14I od dana kad mi je kralj naredio da budem upravitelj u zemlji
   Judinoj, od dvadesete do trideset i druge godine kraljevanja
   Artakserksa, za dvanaest godina ja i moja braæa nismo nikada jeli
   upraviteljskog kruha.

   ^15Ali prija?nji upravitelji, moji prethodnici, ugnjetavahu narod:
   svakoga su dana od njega uzimali èetrdeset ?ekela srebra za kruh; i
   njihove su sluge ugnjetavale narod. A ja nisam nikada tako èinio, zbog
   straha Bo?jega.

   ^16Èak sam se jednako dr?ao posla oko zida i nisam kupio ni jedne
   njive! Svi su moji momci bili ondje okupljeni na poslu.

   ^17Za mojim su stolom jeli ?idovi i odliènici, njih stotinu i pedeset
   na broju, osim onih koji su k nama dolazili iz okolnih naroda.

   ^18Svakoga se dana o mom tro?ku pripremalo jedno goveèe, ?est biranih
   ovaca i peradi; svakih deset dana donosilo se obilje vina za sve. A
   opet nisam nikada tra?io upraviteljskog poreza na kruh, jer je narod
   veæ bio te?ko optereæen.

   ^19Spomeni se, Bo?e moj, za moje dobro svega ?to sam uèinio ovome
   narodu!
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Kad su Sanbalat, Tobija, Ge?em Arapin i ostali na?i neprijatelji
   doèuli da sam obnovio zid i da nije u njemu ostalo pukotine - do toga
   vremena nisam zapravo bio namjestio krila na vratima -

   ^2poruèi?e mi Sanbalat i Ge?em: "Doði da se sastanemo u Kefiri, u
   Dolini ononskoj." Ali su mi oni zlo mislili.

   ^3Zato sam im poslao glasnike s ovim odgovorom: "Zauzet sam velikim
   poslom i ne mogu siæi: posao bi zastao kad bih ga ostavio da doðem k
   vama!"

   ^4Èetiri su mi puta slali isti poziv i ja sam im odvraæao isti odgovor.

   ^5Tada, peti put, s istom nakanom, posla mi Sanbalat svoga slugu s
   otvorenim pismom.

   ^6U njemu je pisalo: "Èuje se u narodima - a Ga?mu potvrðuje - da se ti
   i ?idovi spremate na bunu; zato da i gradi? zid i da ?eli? postati
   njihovim kraljem, kako vele.

   ^7I da si postavio proroke da proglase tvoj uspjeh u Jeruzalemu i da
   ka?u: Judeja ima kralja! Sada æe ti glasovi stiæi kralju do u?iju: zato
   doði da se posavjetujemo."

   ^8Ali sam mu ja odgovorio: "Ni?ta nije tako kao ?to tvrdi?; sve je to
   samo izmi?ljotina tvoga srca."

   ^9Jer su nas oni htjeli upla?iti govoreæi: "Klonut æe im ruke od posla
   i neæe ga zavr?iti nikada." A ja sam, naprotiv, ukrijepio ruke svoje!

   ^10Po?ao sam ?emaji, sinu Delaje, sina Mehetabelova, koji se bija?e
   zatvorio u svojoj kuæi. On mi objavi: "Naðimo se u Domu Bo?jemu, usred
   Hekala, i zatvorimo vrata Hekala jer æe doæi da te ubiju. Jest, jo?
   noæas doæi æe da te ubiju!"

   ^11A ja odgovorih: "Zar da bje?i èovjek kao ?to sam ja? Koji èovjek,
   meni slièan, mo?e uæi u Hekal i ostati ?iv? Ne, ja ne idem."

   ^12I tada razabrah: nije ga poslao Bog, nego mi je objavio proro?tvo,
   jer su ga Tobija i Sanbalat podmitili,

   ^13da bih, upla?en, uèinio onako te sagrije?io. To bi im poslu?ilo da
   me ozloglase i da mi se rugaju!

   ^14Sjeti se, Bo?e moj, Tobije i Sanbalata prema ovim njihovim djelima,
   a i proroèice Noadje i ostalih proroka ?to me htjedo?e upla?iti.

   ^15Zid je zavr?en dvadeset i petog Elula, za pedeset i dva dana.

   ^16A kad su èuli svi na?i neprijatelji i vidjeli svi pogani oko nas,
   bilo je to èudo u oèima njihovim, jer su shvatili da je Bog na? uèinio
   to djelo.

   ^17A onih dana mnogi su ?idovski velika?i èesto slali svoja pisma
   Tobiji i mnoga su primali od Tobije.

   ^18Jer u Judeji bijahu mnogi s njime zakletvom povezani: tÓa bio je u
   rodu sa ?ekanijom, sinom Arahovim, i sinom njegovim Johananom, koji je
   uzeo za ?enu kæer Me?ulama, sina Berekjina.

   ^19I velièali su preda mnom njegova djela, a njemu prenosili moje
   rijeèi. Zato je Tobija i slao pisma da me upla?i.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 A kad je zid bio sagraðen i kad sam namjestio vratna krila,
   postavljeni su èuvari na vratima i pjevaèi i leviti.

   ^2Upravu sam Jeruzalema povjerio Hananiju, svome bratu, i Hananiji,
   zapovjedniku tvrðave, jer je ovaj bio èovjek povjerenja i bojao se Boga
   kao malo tko.

   ^3Rekao sam im: "Jeruzalemska vrata neka se ne otvaraju dok sunce ne
   ogrije; a dok ono bude jo? visoko, neka ih zatvore i prebace
   prijevornice. Treba postaviti stra?e uzete izmeðu ?itelja
   jeruzalemskih: svakoga na njegovo mjesto, svakoga nasuprot njegovoj
   kuæi.

   ^4Grad je bio prostran i velik, ali je u njemu bilo malo stanovnika jer
   nije bilo sagraðenih kuæa.

   ^5A Bog me moj nadahnuo te sam skupio velika?e, odliènike i narod da se
   unesu u rodovnike. Tada sam na?ao rodovnik onih koji su se prije
   vratili. U njemu naðoh zapisano:

   ^6Evo ljudi iz pokrajine koji su do?li iz su?anjstva u koje ih bija?e
   odveo Nabukodonozor, babilonski kralj. Vratili su se u Jeruzalem i
   Judeju, svaki u svoj grad.

   ^7Do?li su sa Zerubabelom, Je?uom, Nehemijom, Azarjom, Raamjom,
   Nahamanijem, Mordokajem, Bil?anom, Misperetom, Bigvajem, Nehumom,
   Baanom. Broj ljudi naroda Izraelova:

   ^8Paro?evih sinova: dvije tisuæe stotinu sedamdeset i dva;

   ^9sinova ?efatjinih: tri stotine sedamdeset i dva;

   ^10Arahovih sinova: ?est stotina pedeset i dva!

   ^11Pahat-Moabovih sinova, to jest Je?uinih i Joabovih sinova: dvije
   tisuæe osam stotina i osamnaest;

   ^12sinova Elamovih: tisuæu dvjesta pedeset i èetiri;

   ^13Zatuovih sinova: osam stotina èetrdeset i pet;

   ^14sinova Zakajevih: sedam stotina i ?ezdeset;

   ^15Binujevih sinova: ?est stotina èetrdeset i osam;

   ^16sinova Bebajevih: ?est stotina dvadeset i osam;

   ^17Azgadovih sinova: dvije tisuæe tri stotine dvadeset i dva;

   ^18sinova Adonikamovih: ?est stotina ?ezdeset i sedam;

   ^19Bigvajevih sinova: dvije tisuæe ?ezdeset i sedam;

   ^20sinova Adinovih: ?est stotina pedeset i pet;

   ^21Aterovih sinova, to jest od Ezekije: devedeset i osam;

   ^22sinova Ha?umovih: trista dvadeset i osam;

   ^23Besajevih sinova: trista dvadeset i èetiri;

   ^24sinova Harifovih: stotinu i dvanaest;

   ^25Gibeonovih sinova: devedeset i pet;

   ^26ljudi iz Betlehema i Netofe: stotinu osamdeset i osam;

   ^27ljudi iz Anatota: stotinu dvadeset i osam;

   ^28ljudi iz Bet Azmaveta: èetrdeset i dva;

   ^29ljudi iz Kirjat Jearima, Kefire i Beerota: sedam stotina èetrdeset i
   tri;

   ^30ljudi iz Rame i Gabe: ?est stotina dvadeset i jedan;

   ^31ljudi iz Mikmasa: stotinu dvadeset i dva;

   ^32ljudi iz Betela i Aja: stotinu dvadeset i tri;

   ^33ljudi iz Neba: pedeset i dva;

   ^34sinova drugoga Elama: tisuæu dvjesta pedeset i èetiri;

   ^35Harimovih sinova: trista dvadeset;

   ^36ljudi iz Jerihona: trista èetrdeset i pet;

   ^37ljudi iz Loda, Hadida i Onona: sedam stotina dvadeset i jedan;

   ^38sinova Senajinih: tri tisuæe devet stotina i trideset.

   ^39Sveæenika: sinova Jedajinih, to jest iz kuæe Je?uine: devet stotina
   sedamdeset i tri;

   ^40Imerovih sinova: tisuæu pedeset i dva;

   ^41sinova Fa?hurovih: tisuæu dvjesta èetrdeset i sedam;

   ^42Harimovih sinova: tisuæu i sedamnaest.

   ^43Levita: Je?uinih sinova, to jest Kadmielovih i Hodvinih: sedamdeset
   i èetiri.

   ^44Pjevaèa: Asafovih sinova: stotinu èetrdeset i osam.

   ^45Vratara: sinova ?alumovih, sinova Aterovih, sinova Talmonovih,
   sinova Akubovih, Hatitinih sinova, sinova ?obajevih: stotinu trideset i
   osam.

   ^46Netinaca: sinova Sihinih, sinova Hasufinih, sinova Tabaotovih,

   ^47sinova Kerosovih, sinova Sijajevih, sinova Fadonovih,

   ^48sinova Lebaninih, sinova Hagabinih, sinova ?almajevih,

   ^49sinova Hananovih, sinova Gidelovih, sinova Gaharovih,

   ^50sinova Reajinih, sinova Resinovih, sinova Nekodinih,

   ^51sinova Gazamovih, sinova Uzinih, sinova Fasealovih,

   ^52sinova Besajevih, sinova Merinimovih, sinova Nefi?esimovih,

   ^53sinova Bakbukovih, sinova Hakufinih, sinova Harhurovih,

   ^54sinova Baslitovih, sinova Mehidinih, sinova Har?inih,

   ^55sinova Barko?ovih, sinova Sisrinih, sinova Tamahovih,

   ^56sinova Nasijahovih, sinova Hatifinih.

   ^57Sinova Salomonovih slugu: sinova Sotajevih, sinova Soferetovih,
   sinova Feridinih,

   ^58sinova Jaalinih, sinova Darkonovih, sinova Gidelovih,

   ^59sinova ?efatjinih, sinova Hatilovih, sinova Pokeret-Sebajinih,
   sinova Amonovih.

   ^60Svega netinaca i sinova Salomonovih slugu tri stotine devedeset i
   dva.

   ^61Slijedeæi ljudi koji su do?li iz Tel Melaha, Tel Har?e, Keruba,
   Adona i Imera nisu mogli dokazati da su njihove obitelji i njihov rod
   izraelskog podrijetla:

   ^62sinovi Delajini, sinovi Tobijini, sinovi Nekodini: ?est stotina
   èetrdeset i dva.

   ^63A od sveæenika: sinovi Hobajini, sinovi Hakosovi, sinovi Barzilaja -
   onoga koji se o?enio jednom od kæeri Barzilaja Gileaðanina te uzeo
   njegovo ime.

   ^64Ovi su ljudi tra?ili svoj zapis u rodovnicima, ali ga nisu mogli
   naæi: bili su iskljuèeni iz sveæeni?tva

   ^65i namjesnik im zabrani blagovati od svetinja sve dok se ne pojavi
   sveæenik za Urim i Tumin.

   ^66Ukupno je na zboru bilo èetrdeset i dvije tisuæe tri stotine i
   ?ezdeset osoba,

   ^67ne raèunajuæi njihove sluge i slu?kinje, kojih bija?e sedam tisuæa
   tri stotine trideset i sedam. Bilo je i dvije stotine èetrdeset i pet
   pjevaèa i pjevaèica,

   ^68èetiri stotine trideset i pet deva i ?est tisuæa sedam stotina i
   dvadeset magaraca.

   ^69Pojedini glavari obitelji dado?e priloge za gradnju. Namjesnik je
   polo?io u riznicu tisuæu drahmi zlata, pedeset vrèeva, trideset
   sveæenièkih haljina.

   ^70Neki su od glavara obitelji dali u poslovnu riznicu dvadeset tisuæa
   drahmi zlata i dvije tisuæe dvije stotine mina srebra.

   ^71A darova ostalog puka bilo je do dvadeset tisuæa drahmi zlata, dvije
   tisuæe mina srebra i ?ezdeset i sedam sveæenièkih haljina.

   ^72Sveæenici, leviti, vratari, pjevaèi, netinci i sav Izrael naseli?e
   se svaki u svoj grad. A kada se pribli?io sedmi mjesec, veæ su sinovi
   Izraelovi bili u svojim gradovima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Tada se skupi sav narod kao jedan èovjek na trg koji je pred Vodenim
   vratima. Reko?e knji?evniku Ezri da donese knjigu Mojsijeva zakona ?to
   ga je Jahve dao Izraelu.

   ^2I prvoga dana sedmoga mjeseca sveæenik Ezra donese Zakon pred zbor
   ljudi, ?ena i sviju koji su bili sposobni da ga razumiju.

   ^3Na trgu koji je pred Vodenim vratima poèeo je èitati knjigu, od
   ranoga jutra do podneva, pred ljudima, ?enama i pred onima koji su bili
   zreli. Sav je narod pozorno slu?ao knjigu Zakona.

   ^4Knji?evnik Ezra staja?e na drvenu besjedi?tu koje su podigli za tu
   zgodu. Kraj njega stajahu: s desne strane Matitja, ?ema, Anaja, Urija,
   Hilkija i Maaseja, a s lijeve strane Pedaja, Mi?ael, Malkija, Ha?um,
   Ha?badana, Zaharija i Me?ulam.

   ^5Ezra je otvorio knjigu naoèigled svemu narodu - jer je bio povi?e od
   svega naroda - a kad ju je otvorio, sav narod ustade.

   ^6Tada Ezra blagoslovi Jahvu, Boga velikoga, a sav narod, podignutih
   ruku, odgovori: "Amen! Amen!" Zatim su kleknuli i poklonili se pred
   Jahvom, licem do zemlje.

   ^7A leviti Je?ua, Bani, ?erebja, Jamin, Akub, ?abtaj, Hodija, Maaseja,
   Kelita, Azarja, Jozabad, Hanan i Pelaja obja?njavahu Zakon narodu, a
   narod staja?e na svome mjestu.

   ^8I èitahu iz knjige Bo?jeg zakona po odlomcima i razlagahu smisao da
   narod mo?e razumjeti ?to se èita.

   ^9Potom namjesnik Nehemija, i sveæenik i knji?evnik Ezra, i leviti koji
   pouèavahu narod reko?e svemu narodu: "Ovo je dan posveæen Jahvi, Bogu
   va?emu! Ne tugujte, ne plaèite!" Jer sav narod plaka?e slu?ajuæi rijeèi
   Zakona.

   ^10I jo? im reèe Nehemija: "Poðite i jedite masna jela, i pijte slatko,
   i po?aljite dio onima koji nemaju ni?ta pripremljeno, jer ovo je dan
   posveæen na?em Gospodu. Ne ?alostite se: radost Jahvina va?a je
   jakost."

   ^11I leviti umirivahu sav narod govoreæi: "Umirite se: ovaj je dan
   svet. Ne tugujte!"

   ^12I ode sav narod da jede i pije, i da ?alje obroke, i da slavi veliko
   slavlje: jer su shvatili rijeèi koje su im objavljene.

   ^13Drugog dana skupi?e se glavari obitelji svega naroda, sveæenici i
   leviti oko knji?evnika Ezre da prouèe rijeèi Zakona.

   ^14I naðo?e napisano u Zakonu ?to ga je Jahve naredio preko sluge
   Mojsija: "Sinovi Izraelovi neka borave pod sjenicama za sveèanosti u
   sedmom mjesecu."

   ^15Èim su èuli, proglasi?e u svim svojim gradovima i u Jeruzalemu:
   "Idite u goru i donesite granja maslinova i granja divlje masline,
   mirtovih i palmovih grana i granja ostaloga lisnatog drveæa da naèinimo
   sjenice, kako je propisano."

   ^16I ode narod i donese granja i naèini?e sjenice, svaki na svom krovu
   i svojim dvori?tima, u predvorjima Doma Bo?jega, na trgu kod Vodenih
   vrata i na onom kod Efrajimovih vrata.

   ^17Sav zbor onih koji su se vratili iz su?anjstva naèini sjenice i
   boravili su u njima - Izraelci nisu toga èinili od vremena Jo?ue, sina
   Nunova, sve do toga dana. I bila je veoma velika radost.

   ^18Ezra je èitao knjigu Zakona Bo?jeg svakog dana, od prvoga do
   posljednjega. Sedam se dana svetkovao blagdan, a osmoga je dana bio
   sveèani zbor, kako je propisano.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Dvadeset i èetvrtoga dana toga mjeseca skupi?e se Izraelci na post,
   u pokornièkim vreæama i posuti pra?inom.

   ^2Rod se Izraelov odvojio od svih tuðinaca: pristupili su i
   ispovijedali svoje grijehe i bezakonja svojih otaca.

   ^3Stajali su, svatko na svome mjestu, i èitali knjigu Zakona Jahve,
   Boga svoga, èetvrtinu dana; za druge su èetvrtine ispovijedali svoje
   grijehe i klanjali se Jahvi, Bogu svome.

   ^4A Je?ua, Bani, Kadmiel, ?ebanija, Buni, ?erebja, Bani i Kenani,
   popev?i se na povi?e mjesto za levite, vapili su sna?nim glasom Jahvi,
   Bogu svome.

   ^5I govorahu leviti Je?ua, Kadmiel, Bani, Ha?abneja, ?erebja, Hodija,
   ?ebanija i Petahja: "Ustanite, blagoslivljajte Jahvu, Boga na?ega!
   Blagoslovljen da si, Jahve, Bo?e na?, odvijeka dovijeka! I neka je
   blagoslovljeno tvoje Ime slavno, iznad svakog blagoslova i hvale
   uzvi?eno.

   ^6Ti si, Jahve, Jedini! Ti si stvorio nebo, i nebesa nad nebesima, i
   vojsku njihovu, zemlju i sve ?to je na njoj, mora i ?to je u njima. Ti
   sve to o?ivljava?, i vojske se nebeske tebi klanjaju.

   ^7Ti si, Jahve, Bog, koji si Abrama izabrao, iz Ura kaldejskoga njega
   izveo i dao mu ime Abraham.

   ^8Vjerno si srce njegovo pred sobom na?ao i Savez s njim sklopio da æe?
   mu dati zemlju kanaansku, i hetitsku i amorejsku, i peri?ansku,
   jebusejsku i girga?ansku, njemu i potomstvu njegovu. I svoja si
   obeæanja ispunio, jer si pravedan.

   ^9Nevolju si otaca na?ih u Egiptu vidio, i vapaj si njihov èuo kraj
   Mora crvenoga.

   ^10Znacima si se i èudesima oborio na faraona i na sve sluge njegove, i
   na sav narod zemlje njegove; jer znao si kolika je bila protiv njih
   drskost njihova. Sebi si ime stekao koje do danas traje.

   ^11More si pred njima razdvojio: pre?li su usred mora po suhu. U dubine
   si utopio progonitelje njihove kao kamen meðu vode silovite.

   ^12Stupom oblaka danju si ih vodio, a noæu si stupom ognjenim svijetlio
   im po putu kojim su hodili.

   ^13Na goru si Sinajsku si?ao i s neba im govorio; i dao si im pravedne
   naredbe, èvrste zakone, zapovijedi izvrsne i uredbe.

   ^14Ti si im objavio svoju svetu subotu, zapovijedi, naredbe i Zakon si
   im propisao po glasu sluge svoga Mojsija.

   ^15S neba si ih hranio kruhom za njihove gladi, za njihovu si ?eð iz
   stijene vodu izveo. Ti si im zapovjedio da poðu zaposjesti zemlju za
   koju si se zakleo da æe? im dati.

   ^16Ali se oni i oci na?i uzjoguni?e, vratove ukruti?e i zapovijedi
   tvojih nisu slu?ali.

   ^17Poslu?nost su odbili, zaboravili èudesa ?to si ih za njih uèinio;
   ukrutili su vratove, a u glavu uvrtjeli da u ropstvo se svoje vrate, u
   Egipat. Ali ti si Bog pra?tanja, milosrdan i blag, na gnjev si spor, a
   u milosrdðu velik: i nisi ih ostavio!

   ^18Èak su naèinili tele saliveno, 'To bog je tvoj', reko?e, 'koji te
   izveo iz Egipta!' I te?ko su hulili,

   ^19a ti u beskrajnom milosrðu nisi ih napu?tao u pustinji: stup se
   oblaka nije pred njima skrivao, danju ih je putem vodio, a stup je
   plameni noæu pred njima svijetlio putem kojim su hodili.

   ^20Dao si im svoga Duha dobrog da ih nauèi? mudrosti, mÓane svoje nisi
   uskratio njihovim ustima, i u ?eði si im vode pru?io.

   ^21Èetrdeset godina krijepio si ih u pustinji: ni?ta im nije
   nedostajalo: niti im se odijelo deralo, niti su im noge oticale.

   ^22I dao si im kraljevstva i narode i razdijelio ih granicama:
   zaposjeli su zemlju Sihona, kralja he?bonskoga, i zemlju Oga, kralja
   ba?anskoga.

   ^23I sinove si im umno?io kao zvijezde nebeske, i u zemlju si ih doveo
   za koju si rekao njihovim ocima da æe uæi u nju i zaposjesti je.

   ^24Sinovi su u?li i pokorili zemlju, a ti si pred njima svladao
   stanovnike zemlje, Kanaance, i predao si u ruke njihove kraljeve i
   narode zemlje da rade s njima ?to ih je volja;

   ^25osvojili su gradove tvrde i zemlju plodnu i naslijedili kuæe pune
   svakog dobra, isklesane zdence, vinograde, maslinike i mnogo plodnog
   drveæa: jeli su, sitili se i debljali i u?ivali u velikoj dobroti
   tvojoj.

   ^26Ali su se bunili i odvrgli tebe, i Zakon su tvoj bacili za leða,
   ubijali su proroke, koji su ih obraæali da se tebi vrate, i grdno su
   hulili.

   ^27U ruke si ih tada predao osvajaèima, koji su ih tlaèili. A u vrijeme
   muke svoje tebi su vapili i ti si ih s neba usli?io i u velikoj dobroti
   svojoj slao si im izbavitelje, koji su ih iz ruku tlaèitelja njihovih
   izbavljali.

   ^28Ali èim bi se smirili, opet su pred tobom zlo èinili, a ti si ih
   pu?tao u ruke neprijatelja njihovih, koji su ih muèili. I opet su k
   tebi vapili i ti si ih s neba usli?io: u milosrðu svojem mnogo si ih
   puta izbavio.

   ^29Ti si ih opominjao da se vrate tvome Zakonu: ali se oni uzjoguni?e,
   nepokorni tvojim zapovijedima; grije?ili su protiv naredaba tvojih, a
   èovjek ?ivi kad ih obdr?ava. Leða su izvlaèili, ?ije ukruæivali i nisu
   slu?ali.

   ^30Mnogo si godina bio strpljiv s njima i svojim si ih Duhom opominjao
   po slu?bi svojih proroka; no nisu slu?ali. Tada si ih predao u ruke
   naroda zemaljskih.

   ^31U velikom milosrðu svojem ti ih nisi uni?tio, ni ostavio ih nisi,
   jer si ti Bog milostiv i pun samilosti.

   ^32A sada, o Bo?e na?, veliki Bo?e, jaki i stra?ni, koji èuva? Savez i
   dobrohotnost, neka ne bude pred licem tvojim neznatna sva ova nevolja
   koja je sna?la nas, kraljeve na?e i knezove, sveæenike i proroke na?e,
   oèeve na?e i sav narod tvoj od vremena asirskih kraljeva pa do danas.

   ^33Ti si pravedan u svemu ?to nas je sna?lo, jer si ti pokazao
   vjernost, a mi zloæu svoju.

   ^34Kraljevi na?i i knezovi, sveæenici i oci na?i nisu vr?ili Zakona
   tvoga, nisu oslu?kivali naredaba tvojih i opomena koje si im davao.

   ^35Premda su bili u svom kraljevstvu, u velikim dobrima koja si im
   èinio, u prostranoj i plodnoj zemlji koju si im dao, oni ti nisu
   slu?ili i od svojih zlih djela nisu se odvraæali.

   ^36Mi smo danas, evo, robovi i u zemlji koju si bio dao ocima na?im da
   u?ivaju njene plodove i njena dobra, evo u njoj mi robujemo.

   ^37Njeni obilni prihodi idu kraljevima koje si nam postavio zbog
   grijeha na?ih, i gospodare oni po volji svojoj tjelesima na?im i stokom
   na?om. Ah, u velikoj smo nevolji!
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 I zbog svega toga obvezujemo se pismeno na vjernost." Na zapeèaæenoj
   ispravi stajala su imena na?ih knezova, levita i sveæenika ...

   ^2Na zapeèaæenoj ispravi su bili: namjesnik Nehemija, sin Hakalijin, i
   Sidkija,

   ^3Seraja, Azarja, Jeremija,

   ^4Pa?hur, Amarja, Malkija,

   ^5Hatu?, ?ebanija, Maluk,

   ^6Harim, Meremot, Obadja,

   ^7Daniel, Gineton, Baruk,

   ^8Me?ulam, Abija, Mijamin,

   ^9Maazja, Bilgaj, ?emaja - to su sveæenici.

   ^10Zatim leviti: Je?ua, sin Azanijin, Binuj, od sinova Henadadovih -
   Kadmiel,

   ^11i braæa njihova: ?ekanija, Hodija, Kelita, Pelaja, Hanan,

   ^12Mika, Rehob, Ha?abja,

   ^13Zakur, ?erebja, ?ebanija,

   ^14Hodija, Bani, Beninu.

   ^15Glavari naroda: Paro?, Pahat Moab, Elam, Zatu, Bani,

   ^16Buni, Azgad, Bebaj,

   ^17Adonija, Bigvaj, Adin,

   ^18Ater, Ezekija, Azur,

   ^19Hodija, Ha?um, Besaj,

   ^20Harif, Anatot, Nebaj,

   ^21Magpija?, Me?ulam, Hazir,

   ^22Me?ezabel, Sadok, Jadua,

   ^23Pelatja, Hanan, Anaja,

   ^24Ho?ea, Hananija, Ha?ub,

   ^25Halohe?, Pilha, ?obek,

   ^26Rehum, Ha?abna, Maaseja,

   ^27Ahija, Hanan, Anan,

   ^28Maluk, Harim, Baana.

   ^29... ali i ostali narod, sveæenici, leviti - vratari, pjevaèi,
   netinci - i svi koji su se prema Zakonu Bo?jem odvojili od zemaljskih
   naroda, a i njihove ?ene, sinovi i kæeri, svi koji su bili sposobni da
   razumiju,

   ^30prikljuèili su se svojoj braæi i glavarima te su se obvezali
   prisegom i zakletvom da æe stupati prema Zakonu Bo?jem, koji je dan po
   rukama Mojsija, sluge Bo?jega, i da æe dr?ati i vr?iti sve zapovijedi
   Jahve, Boga na?ega, njegove naredbe i zakone.

   ^31I osobito: da neæemo davati svojih kæeri narodima zemaljskim i
   njihovih kæeri neæemo uzimati svojim sinovima.

   ^32I ako narodi zemlje donesu na prodaju robu ili kakvo god ?ito u dan
   subotnji, mi ni?ta neæemo od njih kupovati u subotu ni u drugi
   posveæeni dan. Svake sedme godine ostavljat æemo zemlju da poèine i
   otpu?tati dugove svake ruke.

   ^33Uzeli smo kao obavezu: da æemo svake godine davati treæinu ?ekela za
   bogoslu?je u Domu Boga svojega:

   ^34za postavljeni kruh, za trajne prinosnice i za svagdanje paljenice,
   za ?rtve subotnje, mladog mjeseca, blagdanske i za okajnice, da se
   pomiri Izrael; i za svaku slu?bu u Domu Boga na?ega.

   ^35Mi sveæenici, leviti i narod bacili smo ?drijeb za prinos drva koja
   treba da odreðenog dana svake godine prema svojim obiteljima donosimo u
   Dom Boga na?ega za vatru na ?rtveniku Jahve, Boga na?ega, kako je
   zapisano u Zakonu;

   ^36da æemo svake godine donositi u Dom Jahvin prvine od plodova zemlje
   i prve plodove svakoga drveta

   ^37i prvoroðene sinove i prvine svoje stoke, kako je to pisano u Zakonu
   - prvine od krupne i sitne stoke neka se odnose u Dom Boga na?ega, jer
   su odreðene sveæenicima koji slu?e u Domu Boga na?ega.

   ^38Povrh toga prvine svojih naæava, plodova svakog drveta, novoga vina
   i ulja nosit æemo sveæenicima u sobe Doma Boga na?ega; a desetinu od
   svoje zemlje levitima, jer leviti uzimaju desetinu u svim mjestima gdje
   radimo.

   ^39Sveæenik, sin Aronov, neka prati levite kad skupljaju desetinu.
   Leviti neka donose desetinu desetine u Dom Boga na?ega, u sobe riznice,

   ^40jer su onamo du?ni, Izraelci i leviti donositi prinos od ?ita, vina
   i ulja. Ondje se nalaze posude sveti?ta, sveæenici u slu?bi, vratari i
   pjevaèi. Neæemo vi?e zanemarivati Doma Boga svojega.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Tada se nastani?e knezovi narodni u Jeruzalemu. Ostali je narod
   bacao ?drijeb da od svakih deset ljudi izaðe jedan koji æe stanovati u
   svetom gradu Jeruzalemu, dok æe ostalih devet ostati u drugim
   gradovima.

   ^2I narod je blagoslovio sve ljude koji su dragovoljno htjeli ?ivjeti u
   Jeruzalemu.

   ^3A evo glavara pokrajinskih koji su se nastanili u Jeruzalemu i po
   gradovima Judeje. Izrael, sveæenici, leviti, netinci i sinovi
   Salomonovih slugu nastanili su se u svojim gradovima, svaki na svome
   posjedu.

   ^4U Jeruzalemu se nastani?e sinovi Judini i sinovi Benjaminovi. Od
   sinova Judinih: Ataja, sin Uzije, sina Zaharijina, sina Amarjina, sina
   ?efatjina, sina Mahalalelova, od sinova Faresovih;

   ^5Maaseja, sin Baruha, sina Kol-Hozea, sina Hazaje, sina Adaje, sina
   Jojariba, sina Zaharije, sina ?elina.

   ^6Svega je bilo Faresovih sinova u Jeruzalemu èetiri stotine ?ezdeset i
   osam ljudi sposobnih za boj.

   ^7Evo Benjaminovih sinova: Salu, sin Me?ulama, sina Joedova, sina
   Pedajina, sina Kolajina, sina Maasejina, sina Itielova, sina Je?ajina,

   ^8i braæa njegova: sposobnih za boj devet stotina dvadeset i osam.

   ^9Joel, sin Zikrijev, bio je njihov zapovjednik, i Juda, sin Hasenuin,
   drugi upravitelj grada.

   ^10Od sveæenika: Jedaja, Jojarib, Jakin,

   ^11Seraja, sin Hilkije, sina Me?ulama, sina Sadoka, sina Merajota, sina
   Ahituba, predstojnik Doma Bo?jega, i

   ^12njihova braæa koja su vr?ila slu?bu u Domu: osam stotina dvadeset i
   dvojica; i Adaja, sin Jerohama, sina Pelalije, sina Amsija, sina
   Zaharije, sina Pa?hura, sina Malkijina,

   ^13i njegova braæa, glavari obitelji: dvjesta èetrdeset i dvojica; i
   Amasaj, sin Azarela, sina Ahzaja, sina Me?ilemota, sina Imerova,

   ^14i njihove braæe, sposobnih za boj: stotinu dvadeset i osam.
   Zapovjednik nad njima bio je Zabdiel, sin Hagedolimov.

   ^15Od levita: ?emaja, sin Ha?uba, sina Azrikama, sina Ha?abje, sina
   Bunijeva;

   ^16i ?abtaj i Jozabad, od glavara levitskih, za nadzor vanjskih poslova
   Doma Bo?jega;

   ^17i Matanija, sin Miheja, sina Zabdijeva, sina Asafova, koji je ravnao
   psalmima, poèinjao zahvale i molitve; i Bakbukja, drugi meðu svojom
   braæom; i Abda, sin ?amue, sina Galala, sina Jedutunova.

   ^18Svega je levita bilo u Svetom gradu: dvjesta osamdeset i èetiri.

   ^19A vratari: Akub, Talmon i njihova braæa koja su èuvala stra?u na
   vratima: stotinu sedamdeset i dva.

   ^20A ostali Izraelci, sveæenici i leviti, nastani?e se u svim gradovima
   Judeje, svaki na svojoj ba?tini i po naseljima u njihovim poljima.

   ^21Netinci su stanovali u Ofelu; Siha i Gi?pa bijahu na èelu netinaca.

   ^22Predstojnik je levitima u Jeruzalemu bio Uzi, sin Banija, sina
   Ha?abje, sina Matanije, sina Mihejina. On je bio od sinova Asafovih,
   koji su bili pjevaèi za slu?bu Doma Bo?jega.

   ^23Jer je za njih bila kraljeva zapovijed i uredba za svakodnevnu
   slu?bu.

   ^24Petahja, sin Me?ezabelov, od sinova Zeraha, sina Judina, bio je
   kraljev povjerenik za sve poslove s narodom.

   ^25Od sinova Judinih nastanili su se u Kirjat Haarbi i njezinim
   zaseocima, u Dibonu i njegovim zaseocima, u Jekabseelu i njegovim
   naseljima,

   ^26u Jesui, u Moladi, u Bet Peletu,

   ^27u Hasar ?ualu, u Beer ?ebi i u njenim zaseocima,

   ^28u Siklagu, u Mekoni i njenim zaseocima,

   ^29u En Rimonu, u Sori, u Jarmutu,

   ^30Zanoahu, Adulamu i njihovim naseljima; u Laki?u i njegovim poljima,
   u Azeki i njenim zaseocima: tako su se naselili od Beer ?ebe sve do
   Hinomske doline.

   ^31Benjaminovi sinovi ?ivljahu u Gebi, Mikmasu, Aju i Betelu i u
   njihovim zaseocima,

   ^32u Anatotu, Nobu, Ananiji,

   ^33Hasoru, Rami, Gitajimu,

   ^34Hadidu, Seboimu, u Nebalatu,

   ^35Lodu, Ononu i u Dolini rukotvoraca.

   ^36Skupine levita nalazile su se u Judi i Benjaminu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Ovo su sveæenici i leviti koji su do?li sa Zerubabelom, sinom
   ?ealtielovim, i Je?uom: Seraja, Jeremija, Ezra,

   ^2Amarja, Maluk, Hatu?,

   ^3?ekanija, Rehum, Meremot,

   ^4Ido, Gineton, Abija,

   ^5Mijamin, Maadja, Bilga,

   ^6?emaja, Jojarib, Jedaja,

   ^7Salu, Amok, Hilkija i Jedaja. To su bili glavari sveæenièki i njihova
   braæa za Je?uina vremena.

   ^8A leviti: Je?ua, Binuj, Kadmiel, ?erebja, Juda i Matanija - ovaj
   potonji i njegova braæa ravnali su hvalospjevima.

   ^9Bakbukja i Uni i braæa njihova izmjenjivali su se s njima u slu?bi.

   ^10Je?ua rodi Jojakima; Jojakim rodi Elija?iba, a Elija?ib Jojadu;

   ^11Jojada rodi Jonatana, a Jonatan rodi Jaduu.

   ^12U Jojakimovo vrijeme glavari sveæenièkih obitelji bijahu: Serajine
   obitelji Meraja; Jeremijine Hananja;

   ^13Ezrine Me?ulam; Amarjine Johanan;

   ^14Malukove Jonatan; ?ebanijine Josip;

   ^15Harimove Adna; Meremotove Helkaj;

   ^16Idove Zaharija; Ginetonove Me?ulam;

   ^17Abijine Zikri; Minjaminove ...; obitelji Moadjine Piltaj;

   ^18Bilgine ?amua; ?emajine Jonatan;

   ^19Jojaribove Matenaj; Jedajine Uzi;

   ^20Saluove Kelaj; Amokove Eber;

   ^21Hilkijine Ha?abja; Jedajine Netanel.

   ^22U vrijeme Elija?iba, Jojade, Johanana i Jadue bili su popisani
   glavari levitskih obitelji i sveæenici sve do kraljevanja Darija
   Perzijanca.

   ^23Sinovi Levijevi: glavari obitelji bili su zabilje?eni u Knjizi
   ljetopisa, do vremena Johanana, sina Elija?ibova.

   ^24Glavari levitski bili su: Ha?abja, ?erebja, Je?ua, Binuj, Kadmiel, a
   njihova braæa, koja su stajala prema njima da pjevaju naizmjenièno
   pohvale i zahvalnice prema uredbama Davida, Bo?jeg èovjeka,

   ^25bijahu: Matanija, Bakbukja i Obadja. A Me?ulam, Talmon i Akub,
   vratari, èuvali su stra?u kod skladi?ta blizu vrata.

   ^26Ti su ?ivjeli u vrijeme Jojakima, sina Je?ue, sina Josadakova, i u
   vrijeme upravitelja Nehemije i knji?evnika sveæenika Ezre.

   ^27Kad je bila posveta jeruzalemskoga zida, potra?ili su levite svugdje
   gdje su stanovali da ih dovedu u Jeruzalem te proslave posvetu rado?æu,
   zahvalnicama i pjesmom uz cimbale, harfe i citre.

   ^28I skupi?e se pjevaèi, sinovi Levijevi, iz kraja oko Jeruzalema, iz
   netofatskih sela,

   ^29iz Bet Hagilgala, iz Gebe i polja Azmaveta: jer su pjevaèi sebi
   sagradili sela oko Jeruzalema.

   ^30Sveæenici i leviti oèistili su sebe, a zatim su oèistili narod,
   vrata i zid.

   ^31Tada sam izveo judejske knezove na zid i sastavio dva velika zbora.
   Prvi je i?ao desno niza zid, prema Smetli?nim vratima;

   ^32za njima su i?li Ho?aja i polovina judejskih knezova -

   ^33Azarja, Ezra i Me?ulam,

   ^34Juda, Benjamin, ?emaja i Jeremija,

   ^35a od sveæenièkih sinova s trubljama: Zaharija, sin Jonatana, sina
   ?emaje, sina Matanije, sina Mikaje, sina Zakura, sina Asafa,

   ^36s braæom njihovom ?emajom, Azarelom, Milalajem, Gilalajem, Maajem,
   Netanelom, Judom, Hananijem, s glazbalima Davida, Bo?jega èovjeka. A
   Ezra, knji?evnik, i?ao je pred njima.

   ^37Kod Izvorskih vrata popeli su se njima nasuprot kraj stepenica
   Davidova grada, zidnim usponom od Davidove palaèe sve do Vodenih vrata
   na istoku.

   ^38Drugi zbor, a za njim ja i polovica narodnih knezova, i?ao je
   nalijevo zidom i Peækom kulom sve do Tr?nog zida,

   ^39pa onda iznad Efrajimovih vrata, Starih vrata, Ribljih vrata,
   Hananelove kule, kule Meaha, sve do Ovèjih vrata. Zaustavili su se kod
   Zatvorskih vrata.

   ^40Potom su oba zbora zauzela mjesto u Domu Bo?jem. Tako i ja i sa mnom
   polovica odliènika,

   ^41sveæenici Elijakim, Maaseja, Minjamin, Mikaja, Elijoenaj, Zaharija,
   Hananija s trubama,

   ^42zatim Maaseja, ?emaja, Eleazar, Uzi, Johanan, Malkija, Elam i Ezer.
   Pjevaèi su pjevali pod ravnanjem Jizrahjinim.

   ^43Toga su dana prinesene velike ?rtve, ljudi su dali odu?ka radosti,
   jer ih je Bog ispunio velikom rado?æu, veselile se i ?ene i djeca. I
   radost Jeruzalema èula se nadaleko.

   ^44U to su vrijeme postavljeni ljudi da nadziru spremi?ta prinosa,
   prvina, desetina i da s polja uz gradove sabiru dijelove koje Zakon
   dodjeljuje sveæenicima i levitima. Jer su se Judejci radovali
   sveæenicima i levitima koji su bili u slu?bi.

   ^45Oni su vr?ili slu?bu Bogu svome i slu?bu oèi?æenja - kao i pjevaèi i
   vratari - prema odredbi Davida i njegova sina Salomona.

   ^46Jer od Davidovih i Asafovih dana, od davnine, postoje pjevaèki
   glavari i pjesme pohvalne i zahvalnice Bogu.

   ^47Zato je sav Izrael u vrijeme Zerubabela i u Nehemijino vrijeme dan
   za danom davao dijelove odreðene za pjevaèe i vratare. Davali su
   levitima posveæene darove, a leviti su davali sinovima Aronovim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 U ono vrijeme èitala se narodu knjiga Mojsijeva i ondje se na?lo
   zapisano da Amonac i Moabac ne smiju nikada uæi u zbor Bo?ji,

   ^2jer nisu sinovima Izraelovima iza?li u susret s kruhom i vodom, nego
   su èak najmili protiv njih Bileama da ih prokune, ali je na? Bog
   obratio kletvu u blagoslov.

   ^3Kad su èuli Zakon, iskljuèili su iz Izraela sve strance.

   ^4A prije toga sveæenik Elija?ib, postavljen nad sobama Doma Boga
   na?ega, bija?e svom roðaku Tobiji

   ^5uredio prostranu sobu gdje su se prije ostavljali prinosi, tamjan,
   posuðe, desetine ?ita, vina i ulja, odreðene za levite, pjevaèe i
   vratare, i doprinosi za sveæenike.

   ^6U to vrijeme nisam bio u Jeruzalemu, jer sam trideset i druge godine
   babilonskog kralja Artakserksa oti?ao kralju; ali poslije nekog vremena
   izmolio sam u kralja

   ^7da se mogu vratiti u Jeruzalem. Tada doznadoh za zlo djelo ?to ga
   uèini Elija?ib urediv?i Tobiji sobu u predvorjima Doma Bo?jega.

   ^8To me veoma rasrdilo: izbacih iz sobe sav namje?taj Tobijina stana

   ^9i naredih da se sobe oèiste, zatim unesoh onamo posuðe Doma Bo?jega,
   prinose i tamjan.

   ^10Doznadoh i to da levitima nisu davali njihovih dijelova i da su se i
   leviti i pjevaèi, odreðeni za slu?bu, razbje?ali svaki u svoje polje.

   ^11I prekorih odliènike i rekoh: "Za?to je zapu?ten Dom Bo?ji?" Zatim
   skupih levite i pjevaèe i vratih ih k njihovim slu?bama.

   ^12Tada je sva Judeja donosila u spremi?ta desetinu ?ita, vina i ulja.

   ^13Nad spremi?tima postavio sam sveæenika ?elemju, knji?evnika Sadoka i
   levita Pedaju, a uz njih Hanana, sina Zakura, sina Matanijina. Njih su
   smatrali pouzdanima; njihova je du?nost bila da dijele svojoj braæi.

   ^14Zato, sjeti se mene, Bo?e moj: ne prezri mojih pobo?nih djela koja
   uèinih za Dom Boga svoga i za slu?bu u njemu.

   ^15U ono sam vrijeme vidio u Judeji ljude koji gaze u tijescima u dan
   subotnji; drugi su nosili snopove ?ita, tovarili na magarce vino,
   gro?ðe, smokve i svakojake terete da ih u dan subotnji unesu u
   Jeruzalem. I prekorih ljude ?to u taj dan prodaju ?ive?.

   ^16A Tirci koji su ?ivjeli u Jeruzalemu donosili su onamo ribu i
   svakovrsnu robu da je prodaju ?idovima u subotu.

   ^17Prekorih judejske velika?e i rekoh im: "Kakvo to zlo djelo èinite i
   skrnavite dan subotnji?

   ^18Nisu li tako èinili i va?i oci te je Bog na? doveo svu ovu nesreæu
   na nas i na ovaj grad? A zar vi ?elite umna?ati gnjev protiv Izraela
   skrnaveæi subotu?"

   ^19I zapovjedih jo? da uoèi subote, kad se mrak spusti na jeruzalemska
   vrata, zatvore njihova krila i rekoh neka se ne otvaraju do iza subote!
   Postavio sam nekoliko svojih momaka na vrata da se ne unosi nikakav
   tovar u dan subotnji.

   ^20Jednom su ili dvaput trgovci i prodavaèi svakovrsne robe proveli noæ
   izvan Jeruzalema,

   ^21ali sam ih upozorio i rekao im: "Za?to provodite noæ pod zidom? Ako
   to ponovite, dignut æu na vas ruku!" Od toga vremena nisu vi?e dolazili
   u subotu.

   ^22Zapovjedio sam levitima da se oèiste i da doðu èuvati vrata, kako bi
   se svetkovao dan subotnji. I za ovo se spomeni mene, Bo?e moj, i smiluj
   mi se po svome velikom milosrðu!

   ^23Onih sam dana vidio i ?idove koji se bijahu o?enili A?doðankama,
   Amonkama i Moapkama.

   ^24Polovica njihovih sinova govorila je a?dodski ili jezikom ovoga ili
   onoga naroda: vi?e nisu znali govoriti ?idovski.

   ^25Korio sam ih i proklinjao, neke sam i tukao, èupao im kose i
   zaklinjao ih Bogom: "Ne dajite svojih kæeri njihovim sinovima i ne
   uzimajte ?ene od njihovih kæeri za svoje sinove, a ni za sebe!

   ^26Nije li u tome sagrije?io Salomon, kralj Izraelov? Meðu mnogim
   narodima nije bilo kralja njemu ravna. Bio je drag Bogu svome i Gospod
   ga je postavio kraljem nad svim Izraelom. Ali su i njega tuðinke navele
   na grijeh!

   ^27Treba li slu?ati kako i vi èinite veliko zlo i postajete nevjerni
   Bogu na?emu ?eneæi se tuðinkama?"

   ^28Jedan od sinova Jojade, sina velikog sveæenika Elija?iba, bija?e zet
   Horonjaninu Sanbalatu. Njega sam otjerao od sebe.

   ^29Spomeni se, Bo?e moj, ovih ljudi, jer su oskvrnuli sveæeni?tvo i
   zavjet sveæenièki i levitski.

   ^30Tako sam ih oèistio od svega tuðega i opet uspostavio slu?be
   sveæenika i levita dodijeliv?i svakome njegov posao.

   ^31Uredio sam i da se nose drva u odreðene dane i prvine. Sjeti me se,
   Bo?e moj, za moje dobro!
     __________________________________________________________________

Esther
     __________________________________________________________________

  Chapter

   ^1 ^1Druge godine kraljevanja Ahasvera Velikoga, na prvi dan Nisana,
   Mordokaj, sin Jaira, sina ?imejeva, sina Ki?ova, iz Benjaminova
   plemena, usni san.

   ^2Mordokaj je bio ?idov koji je ?ivio u gradu Suzi, ugledan èovjek,
   èinovnik na kraljevu dvoru;

   ^3bio je jedan od onih zarobljenika ?to ih je Nabukodonozor, babilonski
   kralj, protjerao iz Jeruzalema zajedno s Jekonijom, judejskim kraljem.

   ^4Ovo je njegov san. Evo: krikovi i buka, grmljavina i potres;
   pometenost na zemlji.

   ^5Zatim: dva golema zmaja, oba spremna za borbu, brekæu sna?no.

   ^6Na to brektanje svaki se narod pripremi za vojnu kako bi se borio
   protiv naroda pravednih.

   ^7Bio je dan mraka i tame, jada i peèali, èemera i velike pometenosti
   na zemlji.

   ^8Sav narod pravednih, smuæen od straha pred vlastitim nesreæama,
   spremi se na propast i zavapi k Bogu.

   ^9Od toga njihova vapaja neki malen izvor poraste u golemu rijeku,
   obilatu vodom.

   ^10Ogranu svjetlo i sunce te se poni?eni uzvisi?e i pro?drije?e moæne.

   ^11Mordokaj, koji je usnio taj san i nazrijevao ?to Bog kani uèiniti,
   po?to se probudi, zadr?a to u srcu trudeæi se do noæi da svakoj
   pojedinosti dokuèi znaèenje. i Tarom, dvojicom kraljevih eunuha koja su
   èuvala dvor.

   ^13Slu?ao je njihove razgovore. I proniknuv jednom njihove osnove,
   otkri da su se spremali podiæi ruke na kralja Ahasvera, pa ih prokaza
   kralju.

   ^14A kralj podvrgnu ispitivanju oba eunuha, koji, po?to su priznali,
   bijahu usmræeni.

   ^15Kralj odredi da se zapi?u ti dogaðaji da bi se saèuvao spomen na
   njih, a opisa ih i Mordokaj.

   ^16Kralj zbog toga imenova Mordokaja dostojanstvenikom u kraljevskoj
   palaèi i obdari ga poklonima.

   ^17Ali Haman Hamdatin, Agaðanin, koji bija?e u èasti kod kralja,
   nastoja?e da naudi Mordokaju i njegovu narodu zbog dvaju kraljevih
   eunuha.
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Bilo je u vrijeme Ahasvera, onoga Ahasvera koji je vladao nad sto
   dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije.

   ^2U to vrijeme, dok je kralj Ahasver sjedio na prijestolju svoga
   kraljevstva u tvrðavi grada Suze,

   ^3treæe godine svoga kraljevanja, priredi on gozbu za sve svoje knezove
   i slu?benike. Na?li su se tako pred njim zapovjednici perzijske i
   medijske vojske, odliènici i pokrajinski upravitelji.

   ^4Punih sto i osamdeset dana pokaziva?e on bogatstvo i slavu
   kraljevstva svoga i velièanstveni sjaj velièine svoje.

   ^5Kad je pro?lo to vrijeme, priredi kralj u vrtnom trijemu svoje palaèe
   sedmodnevnu gozbu za sav narod koji se nalazio u tvrðavi grada Suze, od
   najvi?ega pa do najni?ega.

   ^6Zavjese od najfinijeg lana, vune, ljubièasta skrleta bile su
   prièvr?æene vrpcama od beza i crvena grimiza o srebrne prstenove na
   stupovima od bijela mramora. Na podu od zelenog i bijelog mramora,
   sedefa i skupocjenog kamenja, nalazile se postelje od srebra i zlata.

   ^7Za piæe su slu?ili zlatni pehari, sve jedan drugaèiji od drugoga, a
   vina je bilo kraljevski obilno, kako i dolikuje kraljevskoj moæi.

   ^8Pilo se po nekom pravilu, ali ne prisilno, jer je kralj bio naredio
   svim nadzirateljima svoga dvora da sa svakim postupaju prema njegovoj
   ?elji.

   ^9I kraljica Va?ti priredi gozbu za ?ene u kraljevskoj palaèi kralja
   Ahasvera.

   ^10Sedmoga dana, kad srce kraljevo bija?e veselo od vina, naredi
   Mehumanu, Bizeti, Harboni, Bigti, Abagti, Zetaru i Karkasu, sedmorici
   eunuha koji su mu slu?ili,

   ^11da dovedu preda nj kraljicu Va?ti s kraljevskom krunom, da bi
   pokazao narodu i knezovima ljepotu njezinu. Ona je uistinu bila
   privlaèna.

   ^12Ali se kraljica Va?ti ne htjede odazvati kraljevu pozivu ?to joj ga
   preneso?e dvorani. Kralj se tada veoma razbjesni i njegova se srd?ba
   rasplamsa.

   ^13Onda zapita mudrace koji poznaju vremena. Jer svaki se kraljev posao
   tako prouèavao meðu onima koji su poznavali zakone i pravo.

   ^14Najbli?i su mu bili Karsena, ?etar, Admata, Tar?i?, Mares, Marsena i
   Memukan, sedam knezova Perzije i Medije. Oni su smjeli gledati kraljevo
   lice i zauzimali su najistaknutija mjesta u kraljevstvu.

   ^15Upita ih: "?to treba prema zakonu poduzeti protiv kraljice Va?ti,
   koja se nije pokorila zapovijedi kralja Ahasvera koju su joj saopæili
   dvorani?"

   ^16Memukan tada odgovori pred kraljem i knezovima: "Kraljica je Va?ti
   skrivila ne samo kralju nego i svim poglavarima i svem narodu koji
   prebiva u svim pokrajinama kralja Ahasvera.

   ^17Jer æe za dr?anje kraljièino doznati sve ?ene pa æe prezirati svoje
   mu?eve govoreæi: 'Kralj je Ahasver naredio da dovedu preda nj kraljicu
   Va?ti, ali ona ne htjede doæi.'

   ^18I ?ene æe knezova perzijskih i medijskih, po?to doznaju za
   kraljièino pona?anje, jo? danas pripovijedati svim poglavarima
   kraljevim, pa æe biti prkosa i prezira u izobilju.

   ^19Stoga, svidi li se kralju, neka se objavi kraljevska naredba i
   umetne meðu zakone Perzije i Medije, tako da se vi?e ne mo?e opozvati,
   da se Va?ti ne smije vi?e pojaviti pred kraljem Ahasverom, a kralj neka
   preda kraljevsku èast drugoj ?eni, boljoj od nje.

   ^20Kad se ta naredba koju æe kralj uèiniti proèuje po svem kraljevstvu,
   koje je zaista veliko, sve æe ?ene iskazivati po?tovanje svojim
   mu?evima, od najvi?ega pa do najni?ega."

   ^21Rijeè se svidje i kralju i njegovim knezovima. Stoga on uèini kako
   mu je savjetovao Memukan.

   ^22Uputi pisma u sve kraljevske pokrajine, svakoj pokrajini pismom
   kojim se ona slu?ila, a svakom narodu njegovim jezikom, da svaki mu?
   bude gospodar u svojoj kuæi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Poslije tih dogaðaja, kako mu se uti?a gnjev, kralj Ahasver sjeti se
   Va?tije, onoga ?to je ona uèinila i ?to je bilo odluèeno protiv nje.

   ^2Reko?e tada momci ?to slu?ahu kralja: "Neka se potra?e za kralja
   mlade djevojke, djevice lijepa izgleda.

   ^3Kralj neka odredi u svim pokrajinama svojega kraljevstva povjerenike
   da mu sakupe sve djevice pristala izgleda u tvrðavi grada Suze, u
   haremu, pod upravom Hegeja, kraljeva eunuha, èuvara ?ena. On æe se
   pobrinuti za njihovu njegu.

   ^4Ona djevojka koja se najvi?e svidi oèima kraljevim neka kraljuje
   umjesto Va?tije." Bija?e to po volji kralju, i on tako uradi.

   ^5U tvrðavi grada Suze bio je neki ?idov koji se zvao Mordokaj, sin
   Jaira, sina ?imeja, sina Ki?ova, iz plemena Benjaminova.

   ^6On je bio protjeran iz Jeruzalema meðu prognanicima koje je
   babilonski kralj Nabukodonozor odveo zajedno s judejskim kraljem
   Jekonijom.

   ^7On je odgajao Hadasu, to jest Esteru, kæerku strica svoga, jer ona ne
   imaða?e ni oca ni majke. Djevojka je bila pristala i lijepa izgleda.
   Poslije smrti njezina oca i njezine majke Mordokaj je uze k sebi kao
   kæerku.

   ^8Kako se zaèu za kraljevu rijeè i njegovu naredbu, mnogo se djevojaka
   sabra u tvrðavi grada Suze pod Hegejevim nadzorom. Tako dovedo?e i
   Esteru u kraljevu palaèu, pod nadzor Hegeja, èuvara ?ena.

   ^9Djevojka se svidje njegovim oèima, steèe ona njegovu naklonost i on
   se pobrinu za njezino uljep?avanje i uzdr?avanje. Uz to joj dade sedam
   najvrednijih ropkinja kraljevskog dvora i premjesti je, skupa s
   djevojkama, u najudobnije prostorije harema.

   ^10Estera ne spomenu ni naroda ni obitelji kojoj je pripadala, jer joj
   Mordokaj bija?e zabranio da to uèini.

   ^11Svakoga je dana Mordokaj ?etao pred dvori?tem harema da bi doznao
   kako se Estera osjeæa i kako se prema njoj odnose.

   ^12Svaka je djevojka morala uæi kralju kad je na nju, prema uredbi za
   ?ene, do?ao red, to jest nakon dvanaest mjeseci. Jer tada se zavr?avalo
   razdoblje njihova uljep?avanja: ?est mjeseci uljem iz mirne, a ?est
   mjeseci balzamom i ostalim pomastima za ?ensku njegu.

   ^13Pa kad bi djevojka ulazila kralju, bilo joj je dopu?teno da sa sobom
   iz harema u kraljevsku palaèu ponese sve ?to bi zatra?ila.

   ^14Ona bi ulazila uveèer, a ujutro bi se vraæala u drugi harem, pod
   nadzorom ?aa?gaza, kraljeva eunuha, èuvara prile?nica. Vi?e se ne bi
   vraæala kralju, osim ako bi je posebno za?elio i dozvao je k sebi
   poimence.

   ^15Kada doðe red na Esteru, kæerku Abihajla, koji je bio stric
   Mordokaja koji ju je bio pokæerio, da uðe kralju, ona ne zatra?i ni?ta
   osim onoga ?to joj bija?e rekao Hegej, kraljev eunuh, èuvar ?ena. Ipak
   je pobuðivala udivljenje svih koji su je gledali.

   ^16Esteru, dakle, uvedo?e kralju Ahasveru, u njegovu kraljevsku palaèu,
   u desetom mjesecu, mjesecu Tebetu, sedme godine njegova vladanja.

   ^17Kralj zavolje Esteru vi?e od svih drugih ?ena; vi?e nego sve ostale
   djevice ona mu omilje i predobi ona njegovu naklonost. I polo?i on na
   njezinu glavu kraljevsku krunu, pa mjesto Va?tije ona posta kraljicom.

   ^18Nakon toga priredi kralj u èast Estere veliku gozbu za svoje knezove
   i slu?benike; svim pokrajinama odredi odmor i razda darove kraljevski
   dare?ljivo.

   ^19Kad su drugi put djevojke bile sakupljene, Mordokaj sjeða?e na
   vratima kraljevim.

   ^20Estera ne oda ni naroda ni obitelji iz koje je potjecala, kao ?to
   joj Mordokaj bija?e naredio. Estera se i dalje dr?ala svih Mordokajevih
   uputa kao kad se nalazila pod njegovim skrbni?tvom.

   ^21U ono vrijeme kad je Mordokaj sjedio na vratima kraljevim, Bigtan i
   Tere?, dva kraljeva dvoranina, èuvari praga, planu?e gnjevom i poèe?e
   snovati da podignu ruku na kralja Ahasvera.

   ^22Za tu njihovu namjeru sazna Mordokaj. On je dojavi kraljici Esteri,
   a Estera je u Mordokajevo ime saopæi kralju.

   ^23Sve se izvidje i otkri se zavjera, pa obojica budu obje?ena o stup.
   To se pred kraljem zapisa u knjizi Ljetopisa.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Poslije tih dogaðaja kralj Ahasver promaknu Hamana, Hamdatina sina,
   Agaðanina: uzvisi ga i njegovo prijestolje postavi iznad svih ostalih
   dostojanstvenika koji su bili s njim.

   ^2Svi slu?benici kraljevi koji su se nalazili na kraljevim vratima
   prigibali bi koljena i padali nièice pred Hamanom, jer je tako
   zapovjedio kralj. Ali Mordokaj ne bi prignuo koljeno niti bi pao
   nièice.

   ^3Slu?benici kraljevi koji su se nalazili na vratima kraljevim reko?e
   Mordokaju: "Za?to prestupa? kraljevu zapovijed?"

   ^4Iako su mu oni to ponavljali svaki dan, on ih ne poslu?a. Onda oni to
   dojavi?e Hamanu, da vide vrijedi li Mordokajevo opravdanje. Jer im
   bija?e rekao da je ?idov.

   ^5Kad Haman utvrdi da Mordokaj niti prigiba koljeno niti pada nièice
   pred njim, jako se razljuti.

   ^6A kad dozna kojemu narodu pripada, uèini mu se premalo podiæi ruke na
   samog Mordokaja nego naumi s njim pobiti i sve ?idove koji su ?ivjeli u
   svem kraljevstvu Ahasverovu.

   ^7U prvom mjesecu, to jest u mjesecu Nisanu, dvanaeste godine
   Ahasverova kraljevanja u nazoènosti Hamana baci?e "Pur", to jest
   ?drijeb, da utvrde dan i mjesec. ?drijeb pade na trinaesti dan
   dvanaestoga mjeseca, to jest na mjeseca Adara.

   ^8I Haman kaza kralju Ahasveru: "U svim pokrajinama tvoga kraljevstva
   ima jedan narod razasut meðu drugim narodima i od njih odvojen. Njegovi
   su zakoni drugaèiji od zakona u svih ostalih naroda. Oni se ne dr?e
   kraljevskih odredaba. Kralj ih zato ne smije pustiti na miru.

   ^9Ako je kralju po volji, neka se raspi?e da se oni zatru; a ja æu
   izbrojiti deset tisuæa srebrnih talenata na ruke povjerenika da ih
   pohrane u kraljevsku riznicu."

   ^10Nakon toga kralj skinu peèatni prsten s ruke i preda ga Hamanu, sinu
   Hamdatinu, Agaðaninu, neprijatelju ?idova,

   ^11i kaza mu: "Neka ti bude novac i narod, pa uèini s njim ?to bude
   dobro u tvojim oèima."

   ^12Trinaestoga dana prvoga mjeseca bijahu sazvani kraljevi pisari, pa o
   onome ?to je nalo?io Haman sastavi?e pisma i upravi?e ih kraljevskim
   namjesnicima, upraviteljima ?to stajahu na èelu pojedinih pokrajina,
   knezovima svakoga pojedinog naroda, svakoj pokrajini njezinim pismom i
   svakom narodu njegovim jezikom. Pisma su napisana u kraljevo ime i na
   njima je udaren kraljev peèat.

   ^13Po skoroteèama razaslane su svim kraljevim pokrajinama poslanice da
   se svi ?idovi, od djeèaka do staraca, djeca i ?ene uni?te, pobiju,
   zatru, a njihova dobra da se zaplijene u jednom jedinom danu, i to
   trinaestog dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara. [13a] Ovo je
   prijepis poslanice: "Veliki kralj Ahasver upraviteljima sto dvadeset i
   sedam pokrajina od Indije do Etiopije i njima podlo?nim mjesnim
   glavarima ovako pi?e: [13b]Buduæi da imam vlast nad mnogim narodima i
   gospodstvo nad svim svijetom, odluèih, ne zanesen oholo?æu moæi nego u
   ?elji da uvijek blago i èovjeèno vladam, dati podanicima spokojan ?ivot
   i pru?iti kraljevstvu blagostanje i slobodu kretanja po njemu te
   uèvrstiti mir za kojim svi ljudi ?ude. [13c] Po?to sam zapitao
   savjetnike kako bi se moglo to ostvariti, Haman, koji se meðu nama
   izdvaja razborito?æu i koji se istièe proku?anom odano?æu i ustrajnom
   vjerno?æu i zauzima drugo mjesto u kraljevstvu, [13d] prokazao je da se
   meðu ostale narode svijeta zavukao jedan neprijateljski narod, svojim
   zakonima protivan svim pucima, narod koji vjeèno prezire kraljeve
   odluke tako te se ne mo?e uèvrstiti zajednièko carstvo kojim inaèe
   besprijekorno upravljamo. [13e] Ustanovili smo dakle da je samo taj
   narod neprekidno u sukobu sa svim ljudima, da se istièe naèinom ?ivota
   ?to odstupa od zakona, da zbog neslaganja s na?im naumima poèinja
   najgora nedjela tako te se kraljevstvo ne mo?e uèvrstiti. [13f] Stoga
   nareðujemo da se, zajedno sa ?enama i djecom, neprijateljskim maèevima
   bez ikakva sa?aljenja i milosrða potpuno iskorijene oni koji vam budu
   naznaèeni u pismima Hamana, upravitelja javnih poslova i na?ega drugog
   oca, i to èetrnaestoga dana dvanaestoga mjeseca, Adara, tekuæe godine.
   [13g] Tako æe se, po?to nekada?nji i dana?nji neprijatelji u jednom
   danu budu silovito strovaljeni u Podzemlje, ubuduæe za sva vremena na?i
   poslovi moæi odvijati postojano i nesmetano."

   ^14Sadr?aj ove naredbe, koja je imala postati zakonom u svakoj
   pokrajini, bio je objavljen svim narodima da bi bili spremni za taj
   dan.

   ^15Skoroteèe ?urno poteko?e s kraljevskom naredbom. Zakon bi objavljen
   i u tvrðavi Suze, pa dok su kralj i Haman sjedili i èastili se, grad je
   Suza bio uznemiren.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Mordokaj doznade za sve ?to se dogodilo: razdera na sebi haljine,
   navuèe kostrijet, posu se pepelom i proðe posred grada kukajuæi glasno
   i gorko.

   ^2Doðe samo do kraljevih vrata, jer s onom kostrijeti na sebi ne moga?e
   kroz njih proæi.

   ^3U svakoj je pokrajini, svuda gdje se doznala kraljeva rijeè i njegov
   proglas, meðu ?idovima zavladala ?alost: postili su, plakali i
   jadikovali. Mnogima od njih kostrijet i pepeo posta le?aj.

   ^4Esterine djevojke i njezini eunusi doðo?e da je o tome obavijeste.
   Kraljica se veoma uznemiri. Posla Mordokaju haljine da bi ih obukao a
   skinuo sa sebe kostrijet, ali on to odbi.

   ^5Nato Estera pozva Hataka, jednog od kraljevih eunuha koji joj je bio
   odreðen za slu?bu, pa ga posla k Mordokaju da dozna od njega ?to se
   dogodilo i zbog èega je takav.

   ^6Hatak ode do Mordokaja na gradski trg, pred vrata kraljeva.

   ^7Mordokaj mu pripovjedi ?to mu se dogodilo i podrobno ga obavijesti o
   novcu koji je Haman obeæao polo?iti u kraljevu riznicu da bi mogao
   uni?titi ?idove.

   ^8Dade mu i prijepis naredbe o njihovu zatoru, koja je objavljena u
   Suzi, da je poka?e Esteri te da joj javi i nalo?i neka ide kralju: neka
   ga moli za milost i posreduje kod njega za svoj narod. [8a] "Sjeti se
   dana siroma?tva svoga kad sam te hranio rukom svojom, jer se Haman,
   drugi èovjek kraljevstva, dogovorio s kraljem da nas usmrti. [8b]
   Zazivaj Boga, govori kralju za nas i oslobodi nas od smrti."

   ^9Hatak se vrati i donese Esteri Mordokajevu poruku.

   ^10Estera odvrati Hataku i naredi mu da saopæi Mordokaju:

   ^11"Svi slu?benici kraljevi i narod kraljevih pokrajina znaju kako
   svakoga onoga, bio on mu?karac ili ?ena, koji nepozvan uðe kralju u
   unutra?nje predvorje èeka jedan jedini zakon: smrtna kazna, osim ako
   kralj ne pru?i takvome svoje zlatno ?ezlo i po?tedi mu ?ivot. A ja veæ
   trideset dana nisam bila pozvana kralju."

   ^12Mordokaju bjehu saopæene Esterine rijeèi,

   ^13pa on poruèi Esteri: "Nemoj misliti da æe? se zato ?to se nalazi? u
   kraljevoj palaèi spasiti jedina od svih ?idova:

   ^14jer bude? li u ovoj prilici ?utjela, doæi æe ?idovima pomoæ i spas s
   druge strane, a ti æe? s kuæom svoga oca propasti. Tko zna nisi li se
   ba? i popela do kraljevske èasti zbog èasa kao ?to je ovaj?"

   ^15Estera i opet poruèi Mordokaju:

   ^16"Hajde, sakupi sve ?idove koji se nalaze u Suzi. Postite za me: tri
   dana i tri noæi ne jedite niti pijte. I ja æu tako postiti sa svojim
   djevojkama. Tako pripremljena uæi æu kralju i unatoè zakonu, pa treba
   li da poginem, poginut æu."

   ^17Mordokaj se onda povuèe i uèini ?to mu je naredila Estera. se
   Gospodu i kaza: [17b] "Gospode, Gospode, kralju koji vlada? nad svime,
   sve je u tvojoj vlasti i nema toga koji bi se mogao suprotstaviti
   tvojoj volji da spasi? Izraela! [17c] Ti si stvorio nebo i zemlju i sve
   ?to je divljenja vrijedno pod nebom. Gospodar si svega i nema toga koji
   se mo?e tebi oprijeti, Gospodine! [17d] Tebi je sve poznato; ti zna?,
   Gospodine: nisam pao nièice pred bahatog Hamana, ali ne iz drskosti, ni
   iz oholosti, ni iz èastoljublja. Ti zna? da bih za spas Izraela bio
   voljan i tabane njegove cjelivati. [17e] To sam uèinio zato da ne
   metnem èast koja se iskazuje èovjeku iznad one koja se iskazuje Bogu.
   Neæu pasti nièice ni pred kim, nego samo pred tobom, moj Gospodine, i
   to ne èinim iz oholosti. [17f] Sada, Gospodine, Bo?e, kralju, Bo?e
   Abrahamov, po?tedi narod svoj, jer gledaju samo kako bi nas
   istrijebili: ?ele uni?titi ono ?to je od poèetka bila tvoja ba?tina.
   [17g] Nemoj zanemariti posjed svoj koji si oslobodio iz egipatske
   zemlje! [17h] Poslu?aj molitvu moju, budi milostiv nasljedstvu svome i
   u veselje prometni plaè na?, da bismo, ostav?i ?ivi, mogli
   hvalospjevima slaviti ime tvoje i nemoj dopustiti da i?èeznu usta onih
   koji te hvale, o Gospode!" [17i] I sav je Izrael vapio svom snagom
   svojom, jer je smrt bila pred oèima njihovim. [17k] I kraljica se
   Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, uteèe Gospodinu; po?to svuèe sa sebe
   sjajne haljine, navuèe odjeæu tjeskobe i ?alosti, te umjesto
   skupocjenim mirisima posu glavu pepelom i prahom. I ponizi veoma tijelo
   svoje postom, a svako mjesto na kojem se u znak veselja znala
   ukra?avati posu uvojcima svoje kose, pomoli se Bogu Izraelovu i kaza:
   [17l] "Gospodine moj, kralju na?, ti si jedini! Doði u pomoæ meni koja
   sam sama, kojoj nema druge pomoæi do tebe, jer opasnost je moja u ruci
   mojoj. [17m] Ja sam od svoga djetinjstva slu?ala u obiteljskom rodu da
   si ti, Gospode, izabrao Izraela meðu svim drugim narodima: na?e oèeve
   meðu svim njihovim precima u svoju trajnu ba?tinu i da si za njih
   uèinio sve ?to si im obeæao. [17n] Ali smo sad sagrije?ili pred tobom i
   ti si nas predao u ruke neprijatelja na?ih jer smo iskazivali poèast
   bogovima njihovim. Pravedan si, Gospodine! [17o] I sad oni,
   nezadovoljni veæ gorèinom su?anjstva na?ega, stavi?e ruke svoje u ruke
   kumira svojih da æe poni?titi odredbu usta tvojih, uni?titi ba?tinu
   tvoju, zaèepiti usta onima koji te hvale i utrnuti slavu doma tvoga i
   ?rtvenika tvoga, [17p] a otvoriti usta naroda da hvale njihove isprazne
   kumire i dive se jednom kralju od mesa. [17q] Nemoj predati, Gospode,
   ?ezlo svoje onima koji ne postoje. Neka se ne smiju propasti na?oj,
   nego okreni naum njihov na njihove glave i primjerno kazni onoga koji
   je poèeo bjesniti protiv nas. [17r] Sjeti se, Gospode! Objavi se u
   vrijeme na?ih jada i ohrabri me, o kralju bogova i vladaru svakoga
   gospodstva! [17s]Metni u moja usta primjerenu rijeè pred lavom, a
   njegovo srce zadahni mr?njom na neprijatelja na?ega; da zatre njega i
   njegove sumi?ljenike. [17t] A nas oslobodi rukom svojom i doði u pomoæ
   meni koja sam sama i nemam nego tebe, o Gospode! [17u] Sve ti je
   poznato pa zna? da mrzim slavu opakih i da mi je odvratna postelja
   neobrezanih i svakoga tuðinca. [17v] Zna? tjeskobu moju, jer ja se
   gnu?am nad znamenjem moga visoèanstva koje se nalazi na glavi mojoj. U
   dane kad se s njime pojavim grstim se nad njim kao nad dronjkom
   mjeseènog pranja i ne nosim ga onih dana koji pripadaju samo meni.
   [17w]Slu?kinja tvoja nije nikada jela sa stola Hamanova, nisam nikada
   poèastila kraljevsku gozbu, niti sam pila vino ljevanica. [17x]I od
   dana uzdignuæa svoga do danas slu?kinja tvoja nije se poveselila osim u
   tebi, Gospode, Bo?e Abrahamov. [17y]Bo?e, nadasve moæni, usli?aj glas
   beznadnih i izbavi nas iz ruku opakih, a oslobodi i mene od moga
   straha!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Treæega dana, po?to presta moliti, svuèe molitvene haljine i
   zaodjenu se slavom svojom. [1a] Tako èarobna zazva Boga Svevida i
   Spasitelja. Onda uze dvije slu?kinje. Na jednu se gotovo nje?no
   naslanjala, a druga ju je slijedila i pridr?avala njezinu odjeæu. [1b]
   Blistala je od vrhunske ljepote, lice joj bija?e veselo, kao rastvoreno
   ljubavi, a srce sapeto od straha. [1c] Kroza sva je vrata u?la pred
   kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, zaogrnut svim
   ukrasom velièanstva svoga, sav u zlatu i dragom kamenju, ulijevao je
   veliko strahopo?tovanje. [1d] Podigav?i svoje lice, sjajem ozaren,
   pogleda krajnje ljutit. Kraljici pozli. Od slabosti problijedje i klonu
   na glavu slu?kinje ?to je pred njom i?la. [1e] Tada Bog sklonu kraljevu
   du?u na blagost. Zabrinut, kralj skoèi sa svoga prijestolja i uze je u
   naruèje dok ne doðe k sebi. Hrabrio ju je utje?nim rijeèima i upitao:
   [1f] "?to je, Estero? Ja sam tvoj brat! Ne boj se, neæe? umrijeti -
   na?a je uredba za obiène ljude. Priði!"

   ^2I podigav?i zlatno ?ezlo, postavi ga na vrat Esteri, zagrli je i
   reèe: "Govori mi!" [2a] Ona mu reèe: "Spazih te, gospodaru, kao anðela
   Bo?jega, pa mi se uznemiri srce od straha pred sjajem tvojim. Jer si,
   gospodaru, divan i lice ti je puno dra?esti." [2b] Dok je jo? govorila,
   klonu od iznemoglosti. Kralj se uznemiri, a sva ju je posluga njegova
   hrabrila.

   ^3Kralj joj reèe: "?to je tebi, kraljice Estero? ?to ?eli?? Bila to i
   polovica kraljevstva, dobit æe? je!"

   ^4Estera odgovori: "Neka kralj, ako mu je drago, doðe s Hamanom na
   gozbu koju sam danas priredila."

   ^5Kralj odvrati: "Obavijestite odmah Hamana da bi se izvr?ila Esterina
   ?elja." Kralj dakle doðe s Hamanom na gozbu koju je Estera priredila.

   ^6Dok su pili vino, kralj kaza Esteri: "?to god zatra?i?, dobit æe?.
   ?to god za?eli?, bila to i polovica kraljevstva, bit æe ti!"

   ^7Estera odgovori: "Molba mi je i ?elja,

   ^8ako sam na?la milost u oèima kraljevim i ako se kralju svidi dati mi
   ?to molim i uèiniti ?to ?elim, da kralj ponovo doðe s Hamanom na gozbu
   koju æu sutra pripremiti za njih i tad æu postupiti po rijeèi
   kraljevoj."

   ^9Toga dana Haman iziðe sretan i zadovoljna srca, ali se rasrdi jako na
   Mordokaja kad vidje da na vratima kraljevim nije ustao ni maknuo se
   pred njim.

   ^10Haman se ipak svlada. Ode kuæi i posla po svoje prijatelje i po ?enu
   Zare?u.

   ^11Pripovijedao im je o sjaju svoga bogatstva, o mno?tvu svojih sinova
   i o svemu onome èime ga je kralj uzvelièao i èime ga je uzdignuo nad
   sve svoje knezove i slu?benike.

   ^12Haman jo? dometnu: "I kraljica Estera nije uz kralja pozvala nikoga
   osim mene na gozbu koju je priredila. I sutra sam samo ja uz kralja
   njezin uzvanik.

   ^13Ali me sve to ne mo?e uèiniti sretnim dokle god gledam ?idova
   Mordokaja kako sjedi na vratima kraljevim."

   ^14Reèe mu Zare?a, ?ena njegova, i svi prijatelji njegovi: "Podigni
   vje?ala visoka pedeset lakata. Sutra ujutro zatra?i od kralja neka na
   njih objese Mordokaja. Poslije toga idi sretan s kraljem na gozbu."
   Savjet se Hamanu uèini dobar, pa on naredi da se podignu vje?ala.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Te noæi kralj ne moga?e usnuti. Zato naredi da mu donesu i èitaju
   knjigu znamenitih dogaðaja, Ljetopise.

   ^2Tu se naðe zapisano kako je Mordokaj prokazao Bigtanu i Tere?a, dva
   dvoranina kraljeva, èuvare praga, koji su se spremali da podignu ruke
   na kralja Ahasvera.

   ^3Kralj upita: "Kakva je èast i kakvo je odlikovanje zapalo Mordokaja
   za sve to?" Kraljeve sluge, dvorani koji ga slu?ahu, odgovori?e: "Ni?ta
   nije uèinjeno za nj."

   ^4Kralj onda zapita: "Tko je u predvorju?" A to u vanjsko predvorje
   kraljevske palaèe bija?e stigao Haman da tra?i od kralja neka objese
   Mordokaja na vje?alima koja su veæ bila podignuta za nj.

   ^5Slu?benici kraljevi odgovori?e: "Eno se u predvorju nalazi Haman."
   "Neka uðe!" - naredi kralj.

   ^6Kako Haman uðe, kralj ga upita: "?to treba uèiniti èovjeku koga kralj
   hoæe da poèasti?" Haman reèe u sebi: "Koga ako ne mene kralj ?eli
   poèastiti?"

   ^7Zato odgovori kralju: "Za èovjeka koga kralj ?eli poèastiti

   ^8treba donijeti kraljevske haljine koje kralj sam oblaèi i dovesti
   konja kojega kralj ja?e i polo?iti mu na glavu kraljevsku krunu.

   ^9Haljine i konja neka kralj preda jednome od najuglednijih kne?eva
   kraljevih da bi taj obukao onoga koga kralj ?eli poèastiti i na konju
   ga odveo na gradski trg uzvikujuæi pred njim: 'Tako biva onome koga
   kralj hoæe da poèasti!'"

   ^10Kralj nato naredi Hamanu: "Uzmi odmah haljine i konja, kako si
   rekao, pa uèini tako Mordokaju ?idovu koji sjedi na kraljevim vratima i
   ne propusti ni?ta od onoga ?to si rekao!"

   ^11Haman uze haljine i konja: obuèe u haljine Mordokaja i provede ga na
   konju po trgu grada vièuæi pred njim: "Tako biva onome koga kralj hoæe
   da poèasti!"

   ^12Malo zatim Mordokaj se vrati k vratima kraljevim, a Haman, tu?an i
   zastrte glave, ode ?urno kuæi

   ^13te isprièa Zare?i, ?eni svojoj, i svima prijateljima svojim ?to se
   dogodilo. Njegovi mu savjetnici i ?ena Zare?a reko?e: "Ako Mordokaj,
   pred kojim si poèeo posrtati, pripada ?idovskom rodu, neæe? ga
   nadjaèati, nego æe te on zacijelo oboriti."

   ^14Jo? su o tom razgovarali, kad eto kraljevih dvorana. Do?li su
   tra?iti Hamana da ga ?urno odvedu na gozbu koju je priredila Estera.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Kralj i Haman doðo?e na gozbu kraljici Esteri.

   ^2I toga drugoga dana, dok se pilo vino, reèe kralj Esteri: "Koja ti je
   molba, kraljice Estero? Bit æe ti udovoljena! Koja je tvoja ?elja? Ako
   je i pola kraljevstva, bit æe ti!"

   ^3Kraljica Estera odgovori: "Ako sam, kralju, na?la milost u tvojim
   oèima i ako ti je s voljom, neka mi se u ime molbe pokloni ?ivot, a u
   ime ?elje moj narod!

   ^4Jer smo ja i narod moj predani za zator, klanje, uni?tenje. Da smo
   predani u roblje, ?utjela bih jer nevolja ne bi bila ?tetna po kralja."

   ^5Ali kralj Ahasver upade kraljici Esteri u rijeè pa je upita: "Tko je
   taj? Gdje je taj koji je namislio takvo ?to uèiniti?" Estera tada
   odgovori: "Progonitelj i neprijatelj jest Haman, ovaj zlikovac!"

   ^6Haman se zaprepasti pred kraljem i kraljicom.

   ^7Kralj, gnjevan, ostavi vino te ode u vrt palaèe. Haman osta uz
   kraljicu da je moli za svoj ?ivot, jer je uvidio da je njegova nesreæa
   pred kraljem gotova.

   ^8Kralj se vrati iz vrta u dvoranu gdje se pilo vino. Dotle Haman
   bija?e pao na poèivaljku na kojoj se nalazila Estera. "Poku?ava? jo? i
   nasilje nad kraljicom, i to u mome vlastitom domu?" - povika kralj. Tek
   ?to su te rijeèi izletjele iz kraljevih usta, pokri?e lice Hamanu.

   ^9Tada kaza Harbona, jedan od dvorana koji su stajali u slu?bi
   kraljevoj: "Eno i vje?ala ?to ih je Haman pripravio za Mordokaja koji
   je govorio u korist kraljevu. Nalaze se kraj Hamanove kuæe i visoka su
   pedeset lakata." Kralj zapovjedi: "Objesite ga na njih!"

   ^10Hamana objesi?e na vje?ala koja bija?e pripravio Mordokaju, i
   kraljeva se srd?ba uti?a.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Onoga istog dana kralj Ahasver preda kraljici Esteri kuæu Hamana,
   progonitelja ?idova, a Mordokaj je stupio pred kraljevo lice, jer je
   Estera objasnila kralju ?to joj je on.

   ^2Kralj skinu peèatni prsten, koji je veæ bio oduzeo Hamanu, i dade ga
   Mordokaju, a Estera postavi Mordokaja nad Hamanovom kuæom.

   ^3Estera tada ponovo progovori kralju. Baci mu se pred noge; rasplaka
   se i najvruæe ga zamoli da osujeti zlo Hamana Agaðanina i naum opaki
   ?to ga bija?e zasnovao protiv ?idova.

   ^4Kralj pru?i prema Esteri zlatno ?ezlo. Estera se di?e, stade pred
   kraljem

   ^5i reèe: "Ako je kralju po volji, ako sam na?la milost pred licem
   njegovim, ako je kralju pravo te ako sam mila u njegovim oèima, neka
   pismeno opozove sve ?to napisa Haman, sin Hamdatin, Agaðanin, u opakoj
   nakani da se pobiju ?idovi koji se nalaze u svim pokrajinama
   kraljevstva.

   ^6TÓa kako bih ja mogla gledati nesreæu koja bi pogodila moj narod?
   Kako bih mogla gledati zator roda svoga?"

   ^7Kralj Ahasver odgovori kraljici Esteri i Mordokaju ?idovu: "Eto,
   poklonio sam Esteri kuæu Hamanovu, a njega sam dao objesiti jer je bio
   digao svoju ruku na ?idove,

   ^8a vi u ime kraljevo napi?ite o ?idovima ?to vam se sviða i zapeèatite
   kraljevim prstenom. Jer neopoziv je proglas koji je u kraljevo ime
   napisan te kraljevim peèatom zapeèaæen."

   ^9Tada, dvadeset i treæeg dana treæega mjeseca, to jest mjeseca Sivana,
   budu sazvani pisari kraljevi i prema svemu ?to bija?e naredio Mordokaj
   napisa se ?idovima, namjesnicima, upravljaèima i knezovima pokrajina od
   Indije do Etiopije, a bija?e sto dvadeset i sedam pokrajina, svakoj
   pokrajini njezinim pismom, svakom narodu njegovim jezikom, pa i
   ?idovima njihovim pismom i njihovim jezikom.

   ^10On napisa pisma u ime kralja Ahasvera i zapeèati ih kraljevim
   prstenom pa ih razasla po skoroteèama koji su jahali na konjima,
   pastusima iz kraljevske ergele.

   ^11Kralj je dopustio ?idovima po svim gradovima da se mogu sastajati,
   braniti svoj ?ivot te uni?titi, ubiti i zatrti svaku vojsku narodnu ili
   pokrajinsku koja bi ih napala, ne ?tedeæi ni djecu ni ?ene, a slobodno
   im je oplijeniti njihova dobra;

   ^12sve istoga dana u svim pokrajinama kraljevstva Ahasverova:
   trinaestog dana dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca Adara.
   namjesnicima u sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije,
   upravljaèima pokrajina i svima svojim vjernim podanicima, pozdrav!
   [12c] Mnogi, koliko su vi?e obasuti èastima, poradi velike
   dobrodu?nosti svojih dobroèinitelja, toliko se vi?e znaju uzobijestiti
   zbog toga. Pa ne samo da nastoje nanijeti zlo na?im podanicima nego,
   nesposobni da obuzdaju bahatost, namje?taju zamku i samim svojim
   dobroèiniteljima. [12d] Oni ne samo da iskorjenjuju osjeæaj harnosti
   nego, zaneseni naduto?æu onih koji ne znaju za dobro, umi?ljaju da æe
   umaknuti Bogu koji sve vidi i pravdi koja mrzi zlo. [12e] Èesto i mnogi
   od onih koji su na vlasti, kad upravu dr?avnih poslova povjere
   prijateljima, pod njihovim utjecajem postanu sukrivci nevine krvi i
   zapletu se u nepopravljive nevolje: [12f] smicalice,licemjerje i
   pokvarenosti izigraju èestitu dobronamjernost upravljaèa. [12g] To se
   mo?e vidjeti ne toliko iz starijih povijesti koje su do nas doprle:
   istra?ite samo kolike je zloèine pred na?im oèima poèinila opakost
   nedostojnih vladara. [12h] Zato æemo se ubuduæe truditi da svim ljudima
   damo mirno i spokojno kraljevstvo. [12i] Uvest æemo promjene, a ?to nam
   se na uvid podastre prosuðivat æemo s najdobrohotnijom susretljivo?æu.
   [12k]Tako smo Hamana, sina Hamdatina, Makedonca, koji je doista stran
   krvi Perzijanaca i jako daleko od na?e naklonosti, primili kao gosta,
   [12l] a on se toliko okoristio dobrohotno?æu koju gajimo prema svakom
   narodu da je bio nazvan na?im ocem i bio po?tovan od svih jer je
   zauzimao drugo mjesto, najbli?e kraljevskom prijestolju. [12m] Ali ne
   znajuæi obuzdati svoju oholost, smisli kako bi nas li?io kraljevstva i
   ?ivota, [12n] tra?eæi da mnogovrsnim spletkama uni?ti Mordokaja, na?eg
   spasitelja i trajnog dobroèinitelja, i na?u neporoènu dru?icu
   kraljevstva, Esteru, sa svim njihovim narodom. [12o] Mislio je da æe
   nas tako osamljene zaskoèiti i prenijeti vlast Perzijanaca u ruke
   Makedonaca. [12p] Ali smo mi utvrdili da ?idovi koje je taj zlikovac
   naumio zatrti ne samo da nisu zlotvori nego su, upravljani
   najpravednijim zakonima, [12q] sinovi Najvi?ega, Najveæega, ?ivoga Boga
   koji èuva nama, kao i na?im djedovima, carstvo u najboljem redu. [12r]
   Uèinit æete, dakle, dobro ne budete li se poslu?ili pismima koja je
   uputio Haman, Hamdatov sin, jer je on, tvorac toga zloèina, veæ obje?en
   sa svom obitelji pred vratima Suze: Bog, koji vlada nad svime, smjesta
   mu je dosudio zaslu?enu kaznu. [12s] Izlo?iv?i na svakom mjestu
   prijepis ove naredbe, pustite da se ?idovi slu?e slobodno svojim
   zakonima. Pomognite im da uzmognu s uspjehom odbiti od sebe one koji bi
   ih napali u èasu nevolje trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca, mjeseca
   Adara, jer je ba? to dan [12t] u koji je Bog, gospodar svega, izabranom
   narodu donio radost mjesto uni?tenja. [12u] Zato i vi meðu svojim
   spomen-blagdanima svetkujte u svoj sveèanosti ovaj osobiti dan da bi
   sada i ubuduæe bio vama i Perzijancima dobre volje na spas, a na?im
   neprijateljima spomen na propast. [12v] Svaki grad ili uopæe pokrajina
   koja se ovoga ne bude pridr?avala bit æe nesmiljeno kopljem i ognjem
   uni?tena: postat æe ne samo ljudima nepristupaèna nego i zvijerima i
   pticama zauvijek mrska."

   ^13Prijepis pisma, koje je imalo postati zakonom u svakoj pokrajini,
   bija?e objavljen meðu svim narodima, kako bi ?idovi toga dana bili
   spremni osvetiti se svojim neprijateljima.

   ^14Skoroteèe, konjanici na kraljevskim pastusima, krenu?e odmah i
   pojuri?e, po kraljevoj zapovijedi. Naredba je bila objavljena i u
   tvrðavi Suzi.

   ^15Mordokaj izaðe od kralja odjeven u grimiznu i lanenu kraljevsku
   haljinu, s velikom zlatnom krunom i s ogrtaèem od fine tkanine i crvena
   skrleta. Grad je Suza klicao i veselio se.

   ^16Bio je to za ?idove dan svjetla, veselja, kliktanja i slavlja.

   ^17U svakoj pokrajini, u svakom gradu i mjestu do kojega je dopro
   kraljev ukaz i zakon, zavlada meðu ?idovima veselje, radost, gozba i
   blagdan, i mnogi meðu pucima zemlje postado?e ?idovi jer ih je spopao
   strah od ?idova.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Trinaestoga dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara, kad je morala
   biti izvr?ena odredba kraljevog ukaza, istoga dana u koji su se
   neprijatelji ?idova nadali zavladati nad njima dogodi se obrnuto:
   ?idovi zavlada?e nad neprijateljima svojim.

   ^2?idovi se sakupi?e po svojim gradovima u svim pokrajinama kralja
   Ahasvera da udare na one koji su tra?ili njihovu propast. I nitko se
   nije usuðivao da im pru?i otpor, jer je sve narode spopao strah od
   ?idova.

   ^3Svi su knezovi pokrajina i namjesnici, upravljaèi i èinovnici
   kraljevi ?titili ?idove jer ih je obuzeo strah od Mordokaja.

   ^4Jer je Mordokaj postao velik na kraljevskom dvoru, i po svim
   pokrajinama ?irio se glas da Mordokaj postaje sve moæniji.

   ^5?idovi, dakle, udari?e maèem po svim svojim neprijateljima, sasjeko?e
   ih i zatr?e; sa svojim mrziteljima postupi?e kako im se htjelo.

   ^6Samo u tvrðavi Suzi smako?e i zatr?e ?idovi pet stotina ljudi;

   ^7pogubi?e Par?andatu, Dalfona, Aspatu,

   ^8Poratu, Adaliju, Aridatu,

   ^9Parma?tu, Arisaja, Aridaja, Jezatu

   ^10i deset sinova Hamana, sina Hamdatina, progonitelja ?idova. Ali se
   ne pojagmi?e za plijenom.

   ^11Toga istog dana, doznav?i za broj ubijenih u tvrðavi Suzi,

   ^12kralj reèe kraljici Esteri: "U tvrðavi Suzi ?idovi su smaknuli i
   uni?tili pet stotina ljudi i deset Hamanovih sinova. ?to su tek onda
   izveli u ostalim pokrajinama kraljevim? Koja je sada molba tvoja? Bit
   æe usli?ana! Koja je tvoja ?elja? Bit æe ispunjena!"

   ^13"Ako je kralju po volji," reèe Estera, "neka se ?idovima koji ?ive u
   Suzi dopusti jo? sutra primijeniti isti zakon kao i danas i neka se
   objesi deset Hamanovih sinova."

   ^14Kralj naredi da se tako uèini: zakon bi u Suzi progla?en i deset
   Hamanovih sinova obje?eno.

   ^15Tako se ?idovi Suze sakupi?e i èetrnaestoga dana mjeseca Adara pa
   pobi?e u Suzi jo? tri stotine ljudi. Ali se ni tada ne pojagmi?e za
   plijenom.

   ^16Ostali ?idovi, oni koji su ?ivjeli u kraljevskim pokrajinama,
   sakupi?e se da brane svoje ?ivote i mir od neprijatelja: pobi?e
   sedamdeset i pet tisuæa du?mana. Ali se ni tada ne pojagmi?e za
   plijenom. Bio je trinaesti dan mjeseca Adara.

   ^17Èetrnaestoga dana ?idovi su mirovali: to bija?e dan gozbe i veselja.

   ^18?idovi u Suzi koji su se sakupili trinaestoga i èetrnaestoga dana
   mirovahu petnaestoga dana; to je bio dan njihova veselja i gozbi.

   ^19Zbog toga ?idovi pripoljci, oni koji ?ive po neutvrðenim selima,
   blagdanski svetkuju èetrnaesti dan mjeseca Adara veseleæi se i
   gozbujuæi i meðu sobom izmjenjujuæi darove. [19a] A koji ?ive u
   gradovima slave i petnaesti dan Adara u razdraganosti i u veselju,
   izmjenjujuæi meðu sobom darove.

   ^20Mordokaj opisa te dogaðaje i upravi pisma ?idovima svih blizih i
   dalekih pokrajina kralja Ahasvera.

   ^21Nalo?io im je da èetrnaesti i petnaesti dan mjeseca Adara svake
   godine slave

   ^22kao dane u kojima su ?idovi postigli spokoj od svojih neprijatelja i
   kao mjesec koji je bio pretvorio u radost njihovu tugu a u blagdan
   njihovo ?alovanje. Neka ih slave gozbom i veseljem, izmjenjujuæi meðu
   sobom darove i dijeleæi poklone ubogima.

   ^23?idovi prihvati?e da dr?e ono ?to su veæ sami od sebe poèeli slaviti
   i o èemu im je pisao Mordokaj:

   ^24"Haman, sin Hamdatin, Agaðanin, progonitelj svih ?idova, kako je bio
   naumio sve ih uni?titi, baci 'Pur', to jest ?drijeb, za njihovo
   smaknuæe i zator;

   ^25ali kad je za njegovu zamisao doznao kralj, on pismeno naredi: 'Neka
   se na njegovu glavu obori opaki naum ?to ga bija?e zasnovao protiv
   ?idova i neka bude obje?en, on i sinovi njegovi.'"

   ^26Zbog toga su ti dani nazvani Purim, prema rijeèi Pur. Zato prema
   svem sadr?aju toga pisma i prema onome ?to su vidjeli i ?to im bija?e
   preneseno

   ^27?idovi se neopozivo obveza?e i prihvati?e za se, za svoje potomke i
   za sve one koji se s njima budu udru?ili da æe svake godine slaviti ta
   dva dana prema tom propisu i u to vrijeme.

   ^28Te dane valja slaviti i njih se sjeæati od pokoljenja do pokoljenja
   u svakoj obitelji, pokrajini i gradu; ti dani Purima ne smiju i?èeznuti
   ispred ?idova, ni spomen na njih biti izbrisan iz njihova roda.

   ^29Kraljica Estera, kæi Abihailova, i ?idov Mordokaj pisali su to ?to
   sna?nije da tako jo? jednom potkrijepe pismo o Purimu.

   ^30Pisma su poslali svim ?idovima u sto dvadeset i sedam pokrajina
   Ahasverova kraljevstva s porukom mira i vjernosti;

   ^31da obdr?avaju te dane Purima u njihovo odreðeno vrijeme, kako su to
   odredili ?idov Mordokaj i kraljica Estera, i da dr?e post i molitve,
   onako kako su to oni obvezali sebe i svoje potomke.

   ^32Tako Esterina naredba ozakoni ove propise Purima i to bi zapisano u
   knjigu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Kralj Ahasver udari danak na zemlju i na otoke morske.

   ^2Sva djela njegove moæi i hrabrosti, a tako i izvje?taj o uzdignuæu
   Mordokaja koga je kralj uzvisio, zapisani su u Ljetopisima kraljeva
   Medije i Perzije:

   ^3kako je ?idov Mordokaj bio prvi iza kralja Ahasvera, velik u oèima
   ?idova, voljen od mno?tva svoje subraæe kao pobornik blagostanja svoga
   naroda i glasnik mira za svoj rod. [3a] Mordokaj uskliknu: "Bo?je je to
   djelo! [3b] Sjeæam se, evo, sna koji sam o tom usnio - ni?ta nije
   ostalo neispunjeno: [3c] malen izvor koji posta rijeka, svjetlo, sunce
   i voda u izobilju. Rijeka je Estera kojom se kralj o?enio i uèinio je
   kraljicom. [3d] Dva zmaja, to smo ja i Haman. [3e] Narodi, to su svi
   oni koji su se udru?ili da bi zatrli ime ?idovsko. [3f] Moj narod, to
   je Izrael - oni koji podigo?e svoj glas k Bogu i bi?e spa?eni. DÓa,
   Gospod spasi svoj narod! Gospod nas oslobodi svih onih zala! Bog izvede
   znakove i èudesa kakvih nema meðu poganima! [3g] Zato on baca dva
   ?drijeba: jedan za Bo?ji puk, drugi za sve ostale narode. [3h] I oba
   ova ?drijeba izaðo?e u èas, vrijeme i dan koji je dosudio Bog za sve
   narode. [3i] Sjetio se Bog naroda svoga i dosudio pravdu ba?tini
   svojoj. [3k] I bit æe im - narodu njegovu Izraelu - ovi dani mjeseca
   Adara, to jest èetrnaesti i petnaesti, dani okupljanja, radosti i
   veselja pred Bogom za pokoljenja dovijeka." [3l] Èetvrte godine
   kraljevanja Ptolemejeva i Kleopatrina, Dositej, koji se kazao kao
   sveæenik i levit, i njegov sin Ptolemej donije?e ovo pismo o Purimu,
   tvrdeæi da je vjerodostojno i da ga je preveo Lizimah, sin Ptolemejev,
   iz Jeruzalema.
     __________________________________________________________________

Job
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Bija?e nekoæ u zemlji Usu èovjek po imenu Job. Bio je to èovjek
   neporoèan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla.

   ^2Rodilo mu se sedam sinova i tri kæeri.

   ^3Imao je sedam tisuæa ovaca, tri tisuæe deva, pet stotina jarmova
   goveda, pet stotina magarica i veoma mnogo slu?inèadi. Èovjek taj
   bija?e najugledniji meðu svim istoènjacima.

   ^4Sinovi su njegovi obièavali naizmjence prireðivati gozbe kod jednoga
   od njih, svaki u svoj dan, te su pozivali svoje tri sestre da jedu i
   piju s njima.

   ^5A kad bi se izredali s gozbama, Job bi ih pozvao na oèi?æenje. Uranio
   bi izjutra i prinio paljenice za svakog od njih; mislio je: "Tko zna
   nisu li mi sinovi grije?ili i u srcu Boga hulili!" Tako je Job svagda
   èinio.

   ^6Jednoga dana doðu sinovi Bo?ji da stanu pred Jahvu, a meðu njima
   pristupi i Satan.

   ^7Jahve tad upita Satana: "Odakle dolazi??" - "Evo proðoh zemljom i
   obiðoh je", odgovori on.

   ^8Nato æe Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema
   ravna. Èovjek je to neporoèan i pravedan, boji se Boga i kloni zla!"

   ^9A Satan odgovori Jahvi: "Zar se Job uzalud Boga boji?

   ^10Zar nisi ogradio njega, kuæu mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si
   djelo njegovih ruku, stoka mu se namno?ila po zemlji.

   ^11Ali pru?i jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice æe te prokleti!"

   ^12"Neka ti bude! - reèe Jahve Satanu. - Sa svime ?to ima radi ?to ti
   drago; samo ruku svoju na nj ne di?i." I Satan ode ispred lica Jahvina.

   ^13Jednoga dana, dok su Jobovi sinovi i kæeri jeli i pili vino u kuæi
   najstarijeg brata,

   ^14doðe glasnik k Jobu i reèe: "Tvoji su volovi orali a magarice pokraj
   njih pasle,

   ^15kad iznenada Sabejci navali?e na njih i ote?e ih, pobiv?i momke
   o?trim maèem. Jedini ja utekoh da ti ovo javim."

   ^16Dok je on jo? to govorio, doðe drugi i reèe: "Oganj Bo?ji udari s
   neba, spali tvoje ovce i pastire te ih pro?drije. Jedini ja utekoh da
   ti javim."

   ^17Dok je jo? govorio, doðe treæi i reèe: "Kaldejci navali?e sa tri
   èete na tvoje deve i ote?e ih, pobiv?i momke o?trim maèem. Jedini ja
   utekoh da ti javim."

   ^18Dok je ovaj jo? govorio, doðe èetvrti i reèe: "Tvoji su sinovi i
   kæeri jeli i pili vino u kuæi najstarijeg brata.

   ^19I gle, vjetar se silan di?e iz pustinje, udari na sva èetiri ugla
   kuæe, obori je na djecu te ona zaglavi?e. Jedini ja utekoh da ti
   javim."

   ^20Tad ustade Job, razdrije haljinu na sebi, obrija glavu pa nièice
   pade na zemlju, pokloni se

   ^21i reèe: "Go iziðoh iz krila majèina, go æu se onamo i vratiti. Jahve
   dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!"

   ^22Uza sve to, nije sagrije?io Job niti je kakvu ludost protiv Boga
   izustio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Jednoga dana doðu opet sinovi Bo?ji da stanu pred Jahvu, a meðu
   njima pristupi i Satan.

   ^2Jahve tad upita Satana: "Odakle dolazi??" - "Evo proðoh zemljom i
   obiðoh je", odgovori on.

   ^3Nato æe Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema
   ravna. Èovjek je to neporoèan i pravedan: boji se Boga i kloni zla! On
   je jo? postojan u neporoènosti, pa si me uzalud izazvao da ga
   upropastim."

   ^4A Satan odvrati: "Ko?a za ko?u! Sve ?to èovjek ima dat æe za ?ivot.

   ^5Ali pru?i ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice æe te
   prokleti!"

   ^6"Neka ti bude! - reèe Jahve Satanu. - U tvojoj je ruci; ?ivot mu samo
   saèuvaj!"

   ^7I Satan ode ispred lica Jahvina. On udari Joba zlim pri?tem od tabana
   do tjemena.

   ^8Job uze crijep da se stru?e njime i sjede u pepeo.

   ^9Tada mu njegova ?ena reèe: "Zar si jo? postojan u neporoènosti?
   Prokuni Boga i umri!"

   ^10Job joj odgovori: "Brblja? kao luðakinja! Kad od Boga primamo dobro,
   zar da onda i zlo ne primimo?" U svemu tome Job nije sagrije?io svojim
   usnama.

   ^11U to èu?e tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesi?e;
   svaki se zaputi iz svoga kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz ?uaha,
   Sofar iz Naama - i odluèi?e da odu zajedno o?aliti ga i utje?iti.

   ^12A kad su izdaleka upravili oèi na njega, nisu ga prepoznali. Tad
   udari?e u plaè; svaki razdrije svoju haljinu i prosu prah po glavi.

   ^13Potom sjedo?e kraj njega na zemlju i ostado?e tako sedam dana i
   sedam noæi. Nijedan mu ne progovori ni rijeèi, jer vidje?e da je velika
   njegova bol.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;

   ^2poèe svoju besjedu i reèe:

   ^3"O, ne bilo dana kad sam se rodio i noæi ?to javi: 'Zaèeo se djeèak!'

   ^4U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne
   spominjao, svjetlost sunèeva ne svijetlila mu vi?e!

   ^5Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila,
   pomrèine dnevne stravom ga morile!

   ^6O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine,
   nek' ne ulazi u brojenje mjeseci!

   ^7A noæ ona bila ?alosna dovijeka, ne èulo se u njoj radosno klicanje!

   ^8Prokleli je oni ?tono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri!

   ^9Pomrèale zvijezde njezina svanuæa, zaludu se ona vidjelu nadala, i
   zorinih vjeða ne gledala nigda!

   ^10?to mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih oèiju!

   ^11?to nisam mrtav od krila materina, ?to ne izdahnuh izlazeæ' iz
   utrobe?

   ^12Èemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje?

   ^13U miru bih vjeènom poèivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih u?ivao

   ^14s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,

   ^15ili s knezovima, zlatom bogatima, ?to su kuæe svoje srebrom
   napunili.

   ^16Ne bih bio - k'o nedono?èe zakopano, k'o novoroðenèe ?to svjetla ne
   vidje.

   ^17Zlikovci se vi?e ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze poèinka.

   ^18Su?njeve na miru tamo ostavljaju: ne slu?aju vi?e poviku stra?ara.

   ^19Malen ondje le?i zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara
   svoga.

   ^20Èemu darovati svjetlo nesretniku i ?ivot ljudima zagorèene du?e

   ^21koji smrt i?tu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?

   ^22Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreæe kad bi grob svoj
   na?li.

   ^23?to æe to èovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana
   zaprijeèio?

   ^24Zato videæ' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju
   krici.

   ^25Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, èega god se bojah.

   ^26Pokoja ni mira meni vi?e nema, u mukama mojim nikad mi poèinka."
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Tad prozbori Elifaz Temanac i reèe:

   ^2"Mo?e? li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se mo?e uzdr?at' od
   rijeèi!

   ^3Eto, mnoge ljude ti si pouèio, okrijepio si iznemogle mi?ice;

   ^4rijeèju svojom klonule si pridizao, ojaèavao si koljena klecava.

   ^5A kad tebe sti?e, klonuo si duhom, na tebe kad pade, èitav si se
   smeo!

   ^6Zar pobo?nost tvoja nadu ti ne daje, neporoènost tvoja ?ivotu ufanje?

   ^7TÓa sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili
   pravednici?

   ^8Iz iskustva zborim: nesreæom tko ore i nevolju sije, nju æe i po?eti.

   ^9Od daha Bo?jega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.

   ^10Rika lavlja, urlik leopardov kr?e se k'o zubi u laviæa.

   ^11Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavièini.

   ^12Tajna rijeè se meni objavila, ?apat njen je uho moje èulo.

   ^13Noæu, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,

   ^14strah i trepet mene su svladali, kosti moje ?estoko se stresle.

   ^15Dah mi neki preko lica proðe, digo?e se dlake na mom tijelu.

   ^16Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bje?e pred oèima
   mojim. Posvuda ti?ina; uto zaèuh ?apat:

   ^17'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je èovjek èist pred
   svojim Stvoriteljem?

   ^18Ni slugama svojim vi?e ne vjeruje, i anðele svoje za grijeh
   okrivljuje -

   ^19kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu
   zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:

   ^20od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne
   vidi.

   ^21I?èupan je kolèiæ njihova ?atora, pogibaju skoro, mudrost ne
   spoznav?i.'
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Ded zazivlji! Zar æe ti se tko odazvat'? Kojem li se svecu misli?
   sad obratit'?

   ^2Doista, budalu njegov bijes ubija, luðaka æe sasvim skonèat
   ljubomora.

   ^3Bezumnika vidjeh kako korijen pu?ta, al' prokletstvo skoro na kuæu mu
   pade.

   ^4Njegovi su sinci daleko od spasa, njih neza?tiæene na Vratima tlaèe.

   ^5Ljetinu njihovu pojedo?e gladni, sam Bog ju je njima oteo iz usta, a
   ?edni hlepe za njihovim dobrima.

   ^6Ne, opaèina ne izbija iz zemlje, nit' nevolja iz tla mo?e niæi sama,

   ^7nego èovjek raða muku i nevolju kao ?to let orlov te?i u visinu.

   ^8Al' ja bih se ipak Bogu utekao i pred njime stvar bih svoju razlo?io.

   ^9Nedokuèiva on djela silna stvori, èudesa koja se izbrojit' ne mogu.

   ^10On ki?om rosi po svem licu zemljinu i vodu ?alje da nam polja
   natapa.

   ^11Da bi poni?ene visoko digao, da bi ojaðene sreæom obdario,

   ^12redom ru?i ono ?to lukavci smisle, ?to god zapoèeli, on im izjalovi.

   ^13On hvata mudre u njihovu lukavstvu, naume spletkara obraæa u ni?ta.

   ^14Posred bijela dana zapadnu u tamu, pipaju u podne kao usred noæi.

   ^15On iz njinih ralja izbavlja jadnika, iz silnièkih ruku di?e
   siromaha.

   ^16Tako se poka?e nada nevoljniku, i nepravda mora zatvoriti usta.

   ^17Da, blago èovjeku koga Bog odbaci! Stoga ti ne prezri karanje
   Svesilnog!

   ^18On ranjava, ali i ranu povija, udara i svojom zacjeljuje rukom.

   ^19Iz ?est æe nevolja tebe izbaviti, ni u sedmoj zlo te dotaknuti neæe.

   ^20U gladi, od smrti on æe te spasiti, a u ratu, o?tru æe te otet maèu.

   ^21Bièu zla jezika uklonit æe tebe, ispred otimaèa bez straha æe? biti.

   ^22Su?i i studeni ti æe? se smijati i od divljih zvijeri strahovati
   neæe?.

   ^23Sklopit' ti æe? savez s kamenjem na njivi, zvjerad divlja s tobom u
   miru æe biti.

   ^24U ?atoru svome mir æe? u?ivati, dom svoj kad pohodi? netaknut æe
   stajat.

   ^25Koljeno æe? svoje gledat' gdje se mno?i i potomstvo gdje ti kao
   trava raste.

   ^26U grob ti æe? leæi kada bude? zreo, kao ?to se ?ito snosi kad
   dozori.

   ^27Sve motrismo ovo: istina je ?iva! zato sve za dobro svoje ti
   poslu?aj."
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 A Job progovori i reèe:

   ^2"O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na
   tezulju!

   ^3Te?e one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi rijeèi zastraniti
   znaju.

   ^4Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi
   du?u, Bo?je se strahote oborile na me.

   ^5TÓa, kraj svje?e trave njaèe li magarac, muèe li goveèe kraj punih
   jasala?

   ^6Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu?

   ^7Al' ono ?to mi se gadilo dotaæi, to mi je sada sva hrana u bolesti.

   ^8O, da bi se molba moja usli?ala, da mi Bog ispuni ono èem se nadam!

   ^9O, kada bi me Bog uni?titi htio, kada bi mahnuo rukom da me satre!

   ^10Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog'o u mukama te?kim
   ?to se ne protivljah odluci Svetoga.

   ^11Zar snage imam da mogu èekati? Radi kakve svrhe da ja du?e ?ivim?

   ^12Zar je snaga moja k'o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi
   liveno?

   ^13Na ?to se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoæ nije uskraæena?

   ^14Tko odbija milost bli?njemu svojemu, prezreo je strah od Boga
   Svesilnoga.

   ^15Kao potok me iznevjeri?e braæa, kao bujice zimske svoje korito.

   ^16Od leda mutne vode im se nadimlju, 'bujaju od snijega ?to se topit'
   stao;

   ^17al u doba su?no naskoro presahnu, od ?ege ishlape tada iz korita.

   ^18Karavane zbog njih skreæu sa putova, u pustinju zaðu i u njoj se
   gube.

   ^19Karavane temske oèima ih tra?e, putnici iz ?ebe nadaju se njima.

   ^20A kad do njih doðu, naðu se u èudu, jer su se u nadi svojoj
   prevarili.

   ^21U ovom ste èasu i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se
   prepla?iste.

   ^22Rekoh li vam mo?da: 'Darujte mi ?togod, poklonite ne?to od svojega
   blaga;

   ^23iz ?ake du?manske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?'

   ^24Vi me pouèite, pa æu u?utjeti, u èem je moj prijestup, poka?ite
   meni.

   ^25O, kako su sna?ne besjede iskrene! Al' kamo to va?i smjeraju
   prijekori?

   ^26Mislite li mo?da prekoriti rijeèi? TÓa u vjetar ide govor oèajnikov!

   ^27Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim?

   ^28U oèi me sada dobro pogledajte, paz'te neæu li vam slagati u lice.

   ^29Povucite rijeè! Kakve li nepravde! Povucite rijeè, neporoèan ja sam!

   ^30Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreæu svaku okusio nisam?
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Nije l' vojska ?ivot èovjekov na zemlji? Ne provodi l' dane poput
   najamnika?

   ^2Kao ?to trudan rob za hladom ?udi, poput nadnièara ?tono plaæu èeka,

   ^3mjeseci jada tako me zapado?e i noæi su muène meni dosuðene.

   ^4Lije?uæ' mislim svagda: 'Kada æu ustati?' A di?uæ se: 'Kada veèer
   doèekati!' I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.

   ^5PÓut moju crvi i blato odjenu?e, ko?a na meni puca i ra?èinja se.

   ^6Dani moji br?e od èunka proðo?e, promako?e hitro bez ikakve nade.

   ^7Spomeni se: ?ivot moj je samo lahor i oèi mi neæe vi?e vidjet' sreæe!

   ^8Prijateljsko oko neæe me gledati; pogled svoj u mene upro si te
   sahnem.

   ^9Kao ?to se oblak gubi i raspline, tko u ?eol siðe, vi?e ne izlazi.

   ^10Domu svome natrag ne vraæa se nikad, njegovo ga mjesto vi?e ne
   poznaje.

   ^11Ustima ja svojim stoga branit' neæu, u tjeskobi duha govorit æu
   sada, u gorèini du?e ja æu zajecati.

   ^12Zar sam more ili neman morska, pa si stra?u nada mnom stavio?

   ^13Ka?em li: 'Na logu æu se smirit', le?aj æe mi olak?ati muke',

   ^14snovima me prestravljuje? tada, prepada? me viðenjima muènim.

   ^15Kamo sreæe da mi se zadavit'! Smrt mi je od patnja mojih dra?a.

   ^16Ja ginem i vjeèno ?ivjet neæu; pusti me, tek dah su dani moji!

   ^17?to je èovjek da ga toliko ti cijeni?, da je srcu tvojem tako
   prirastao

   ^18i svakoga jutra da njega pohodi? i svakoga trena da ga isku?ava??

   ^19Kada æe? svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvaèku
   progutat'?

   ^20Ako sam zgrije?io, ?to uèinih tebi, o ti koji pomno nadzire?
   èovjeka? Za?to si k'o metu mene ti uzeo, zbog èega sam tebi na teret
   postao?

   ^21Zar prijestupa moga ne mo?e? podnijeti i ne mo?e? prijeæi preko
   krivnje moje? Jer, malo æe proæi i u prah æu leæi, ti æe? me tra?iti,
   al' me biti neæe."
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Bildan iz ?uaha progovori tad i reèe:

   ^2"Dokad æe? jo?te govoriti tako, dokle æe ti rijeè kao vihor biti?

   ^3TÓa zar mo?e Bog pravo pogaziti, mo?e li pravdu izvrnut' Svesilni?

   ^4Ako mu djeca tvoja sagrije?i?e, preda ih zato bezakonju njinu.

   ^5Al' ako Boga potra?i? iskreno i od Svesilnog milost ti izmoli?;

   ^6ako li bude? èist i neporoèan, odsad æe svagda on nad tobom bdjeti i
   obnovit æe kuæu pravedniku.

   ^7Bit æe malena tvoja sreæa pro?la prema buduæoj ?to te oèekuje.

   ^8No pitaj samo pro?le nara?taje, na mudrost preða njihovih pripazi.

   ^9Od juèer mi smo i ni?ta ne znamo, poput sjene su na zemlji nam dani.

   ^10Oni æe te pouèit' i reæi ti, iz srca æe svog izvuæi besjede:

   ^11'Izvan moèvare zar æe rogoz niæi? Zar æe bez vode trstika narasti?

   ^12Zeleni se sva, al' i neko?ena usahne prije svake druge trave.

   ^13To je kob svakog tko Boga zaboravi; tako propada nada bezbo?nika:

   ^14Nit je tanana njegovo uzdanje, a ufanje mu kuæa paukova.

   ^15Nasloni li se, ona mu se ljulja, prihvati li se, ona mu se ru?i.

   ^16Zeleni se i sav na suncu buja, vrt su mu cio mladice prerasle.

   ^17Svojim korijenjem kr? je isprepleo te ?ivot crpe iz ?iva kamena.

   ^18A kad ga s mjesta njegova istrgnu, ono ga nijeèe: 'Nikada te ne
   vidjeh!'

   ^19I evo gdje na putu sada trune dok drugo bilje veæ nièe iz zemlje.

   ^20Ne, Bog neæe odbacit' neporoène, niti æe rukom poduprijet' opake.

   ^21Smijeh æe ti opet ispuniti usta, s usana æe odjeknuti klicanje.

   ^22Du?mane æe ti odjenut' sramota i ?atora æe nestat' zlikovaèkog.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Job progovori i reèe:

   ^2"Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom èovjek ima
   pravo?

   ^3Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od
   tisuæu.

   ^4Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu neka?njeno
   opro?

   ^5On brda premje?ta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih
   preokreæe.

   ^6Pokreæe on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa
   stupove.

   ^7Kad zaprijeti suncu, ono se ne raða, on peèatom svojim i zvijezde
   peèati.

   ^8Jedini on je nebesa razapeo i puèinom morskom samo on hodao.

   ^9Stvorio je Medvjede i Oriona, Vla?iæe i zvijezða na ju?nome nebu.

   ^10Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih èudesa koja se izbrojit' ne
   mogu.

   ^11Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opa?am.

   ^12Ugrabi li ?to, tko æe mu to prijeèit, i tko ga pitat smije: '?to si
   uèinio?'

   ^13Bog silni srd?bu svoju ne opoziva: pred njim ponièu saveznici
   Rahaba.

   ^14Pa kako onda da njemu odgovorim, koju rijeè da protiv njega
   izaberem?

   ^15I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.

   ^16A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj
   slu?a.

   ^17Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umno?ava.

   ^18Ni èasa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorèinom
   napaja!

   ^19Ako je na snagu - tÓa on je najjaèi! Ako je na pravdu - tko æe njega
   na sud?

   ^20Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me
   proglasila.

   ^21A jesam li nevin? Ni sam ne znam vi?e, moj je ?ivot meni sasvim
   omrzao!

   ^22Jer, to je svejedno; i zato ja ka?em: nevina i gre?nika on
   dokonèava.

   ^23I biè smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji
   nevinih.

   ^24U zemlji predanoj u ?ake zlikovaca, on oèi sucima njezinim zastire.
   Ako on to nije, tko je drugi onda?

   ^25Od skoroteèe su br?i moji dani, bje?e daleko, nigdje dobra ne
   videæ.'

   ^26K'o èamci od rogoza hitro promièu, k'o orao na plijen kada se
   zaleti.

   ^27Ka?em li: zaboravit æu jadikovku, razvedrit æu lice i veseo biti,

   ^28od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne dr?i?
   nevinim.

   ^29Ako li sam gre?an, tÓa èemu onda da zalud muèim sebe.

   ^30Kad bih i snije?nicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje
   umio,

   ^31u veæu bi me neèist opet gurnuo, i moje bi me se gnu?ale haljine!

   ^32Nije èovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se
   parnièiti.

   ^33Niti kakva suca ima meðu nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,

   ^34da ?ibu njegovu od mene odmakne, da u?as njegov mene vi?e ne pla?i!

   ^35Govorit æu ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim
   oèima!
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Kad mi je du?i ?ivot omrznuo, nek' mi tu?aljka poteèe slobodno,
   zborit æu u gorèini du?e svoje.

   ^2Reæu æu Bogu: Nemoj me osudit! Ka?i mi za?to se na me obara?.

   ^3TÓa ?to od toga ima? da me tlaèi?, da djelo ruku svojih zabacuje?, da
   poma?e? namjerama opakih?

   ^4Jesu li u tebe oèi tjelesne? Zar ti vidi? kao ?to èovjek vidi?

   ^5Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine?

   ^6Zbog èega krivnju moju istra?uje? i grijehe moje hoæe? razotkriti,

   ^7kad znade? dobro da sam nedu?an, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu?

   ^8Tvoje me ruke sazda?e, stvori?e, za?to da me sada opet ra?èini?!

   ^9Sjeti se, k'o glinu si me sazdao i u prah æe? me ponovo vratiti.

   ^10Nisi li mene k'o mlijeko ulio i uèinio da se k'o sir zgru?am?

   ^11Ko?om si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i ?ilama.

   ^12S milo?æu si mi ?ivot darovao, bri?ljivo si nad mojim bdio dahom.

   ^13Al' u svom srcu ovo si sakrio, znam da je tvoja to bila namjera:

   ^14da pazi? budno hoæu li zgrije?iti i da mi grijeh ne proðe
   neka?njeno.

   ^15Ako sam gre?an, onda te?ko meni, ako li sam prav, glavu ne smijem
   diæi - shrvan sramotom, nesreæom napojen!

   ^16Ispravim li se, k'o lav me nagoni?, snagu svoju oku?ava? na meni,

   ^17optu?be nove na mene podi?e?, jaro?æu veæom na mene usplamti? i sa
   svje?im se èetama obara?.

   ^18Iz utrobe ?to si me izvukao? O, ?to ne umrijeh: vidjeli me ne bi,

   ^19bio bih k'o da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili.

   ^20Mog su ?ivota dani tako kratki! Pusti me da se jo? malo veselim

   ^21prije nego æu na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene
   smrtne,

   ^22u zemlju tmine guste i mete?a, gdje je svjetlost slièna noæi
   najcrnjoj."
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Sofar iz Naama progovori tad i reèe:

   ^2"Zar na rijeèi mnoge da se ne odvrati? Zar æe se brbljavac jo? i
   opravdati?

   ^3Zar æe tvoje trice u?utkati ljude, zar æe ruganje ostat' neizrugano?

   ^4Rekao si: 'Nauk moj je neporoèan, u oèima tvojim èist sam i bez
   ljage.'

   ^5Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori

   ^6kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne mo?e doumit',
   znao bi da ti za grijehe raèun i?te.

   ^7Mo?e? li dubine Bo?je proniknuti, dokuèiti savr?enstvo Svesilnoga?

   ^8Od neba je vi?e: ?to jo? da uèini?? Od ?eola dublje: ?to jo? da
   mudruje??

   ^9Du?e je od zemlje - ?ire je od mora!

   ^10Ako se povuèe, ako te pograbi, ako na sud preda, tko æe mu braniti?

   ^11Jer on u èovjeku prozire prijevaru, vidi opaèinu ako i ne gleda.

   ^12Èovjek se bezuman obraæa k pameti i divlji magarac uzdi se pokori.

   ^13Ako li srce svoje ti uspravi? i ruke svoje pru?i? prema njemu,

   ^14ako li zloæu iz ruku odbaci? i u ?atoru svom ne da? zlu stana,

   ^15èisto æe? èelo moæi tad podiæi, èvrst æe? biti i bojati se neæe?.

   ^16Svojih se ku?nja neæe? sjeæat' vi?e kao ni vode koja je protekla.

   ^17Jasnije æe tvoj ?ivot sjat' no podne, tmina æe se obratit' u
   svanuæe.

   ^18U uzdanju svom ?ivjet æe? sigurno i za?tiæen poèivat æe? u miru.

   ^19Kad legne?, nitko te buniti neæe; mnogi æe tvoju tra?iti naklonost.

   ^20A zlikovcima ugasnut æe oèi, neæe im vi?e biti utoèi?ta: izdahnut',
   bit æe jedina im nada."
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Job progovori i reèe:

   ^2"Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama æe izumrijeti mudrost.

   ^3Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u èemu od vas gori nisam: tko za
   stvari takve ne bi znao?

   ^4Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh ?to zazivam Boga da mi
   odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporoèan!

   ^5Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog ?to
   posræe!

   ^6Dotle su na miru ?atori pljaèka?a, izazivaèi Boga ?ive bezbri?no kao
   da Boga u ?aci svojoj dr?e!

   ^7Ali pitaj zvijeri, i pouèit æe te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit
   æe ti.

   ^8Gu?teri zemlje to æe ti protumaèit', ribe u moru ispripovjedit æe ti.

   ^9Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Bo?ja ruka
   uèinila?!

   ^10U ruci mu le?i ?ivot svakog biæa i dah ?ivotvorni svakog ljudskog
   tijela.

   ^11Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o ?to ku?amo nepcem okus jela?

   ^12Sjedine mudrost donose èovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi.

   ^13Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost.

   ^14?to razgradi, sagradit neæe nitko, kog zatvori, nitko ne oslobaða.

   ^15Ustavi li vodu, su?a nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne.

   ^16Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica.

   ^17On savjetnike li?ava razbora, suce pametne udara bezumljem.

   ^18On otpasuje pojas kraljevima i u?etom im vezuje bokove.

   ^19On bosonoge tjera sveæenike i moguænike sa vlasti obara.

   ^20On di?e rijeè iz usta rjeèitima i starcima pravo rasuðivanje.

   ^21On sasiplje prezir po plemiæima i junacima bedra raspasuje.

   ^22On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi.

   ^23On di?e narod pa ga uni?tava, umno?i ga a potom iskorijeni.

   ^24On zaluðuje vladare naroda te po bespuæu lutaju pustinjskom

   ^25i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajuæi poput pijanaca.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Oèima svojim sve to ja vidjeh, u?ima svojim èuh i razumjeh.

   ^2Sve ?to vi znate znadem to i ja, ni u èemu od vas gori nisam.

   ^3Zato, zborit' moram sa Svesilnim, pred Bogom svoj razlog izlo?iti.

   ^4Jer, kovaèi la?i vi ste pravi, i svi ste vi zaludni lijeènici!

   ^5Kada biste bar znali ?utjeti, mudrost biste svoju pokazali!

   ^6Dokaze mi ipak poslu?ajte, razlog mojih usana poèujte.

   ^7Zar zbog Boga govorite la?i, zar zbog njega rijeèi te prijevarne?

   ^8Zar biste pristrano branit' htjeli Boga, zar biste mu htjeli biti
   odvjetnici?

   ^9Zar bi dobro bilo da vas on ispita? Zar biste ga obmanuli k'o
   èovjeka?

   ^10Kaznom prete?kom on bi vas pokarao poradi potajne va?e pristranosti.

   ^11Zar vas velièanstvo njegovo ne pla?i i zar vas od njega u?as ne
   spopada?

   ^12Razlozi su vam od pepela izreke, obrana je va?a obrana od blata.

   ^13Umuknite sada! Dajte da govorim, pa neka me poslije snaðe ?to mu
   drago.

   ^14Zar da meso svoje sam kidam zubima? Da svojom rukom ?ivot
   upropa?æujem?

   ^15On me ubit' mo?e: nade druge nemam veæ da pred njim svoje dr?anje
   opravdam.

   ^16I to je veæ zalog mojega spasenja, jer bezbo?nik preda nj ne mo?e
   stupiti.

   ^17Pa?ljivo mi rijeèi poslu?ajte, nek' vam prodre u u?i besjeda.

   ^18Gle: ja sam pripremio parnicu, jer u svoje sam pravo uvjeren.

   ^19Tko se sa mnom hoæe parnièiti? - Umuknut æu potom te izdahnut'.

   ^20Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne sakrivam:

   ^21digni s mene te?ku svoju ruku i u?asom svojim ne stra?i me.

   ^22Tada me pitaj, a ja æu odgovarat'; ili ja da pitam, ti da odgovara?.

   ^23Koliko poèinih prijestupa i grijeha? Prekr?aj mi moj poka?i i
   krivicu.

   ^24Za?to lice svoje krije? sad od mene, za?to u meni vidi?
   neprijatelja?

   ^25Za?to strahom muèi? list vjetrom progonjen, za?to se na suhu obara?
   slamèicu?

   ^26O ti, koji mi gorke pi?e? presude i tereti? mene grijesima mladosti,

   ^27koji si mi noge u klade sapeo i koji bdi? nad svakim mojim korakom i
   tragove stopa mojih ispituje?!

   ^28?ivot mi se k'o trulo drvo raspada, k'o haljina ?to je moljci
   izjedaju!
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Èovjek koga je ?ena rodila kratka je vijeka i pun nevolja.

   ^2K'o cvijet je nikao i vene veæ, poput sjene bje?i ne zastajuæ'.

   ^3Na takva, zar, ti oèi otvara? i preda se na sud ga izvodi??

   ^4Tko æe èisto izvuæ' iz neèista? Nitko!

   ^5Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi,
   kad mu granicu stavlja? neprijelaznu,

   ^6skini s njega pogled da poèinut' mo?e, poput najamnika da svoj dan
   u?iva.

   ^7TÓa ni drvu nije nada sva propala, posjeèeno, ono opet prozeleni i
   mladice nove iz njega izbiju.

   ^8Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasu?i u prahu,

   ^9oæutjev?i vodu, ono æe propupat' i pustiti grane kao stablo novo.

   ^10Al' kad èovjek umre, ostaje poko?en, kad smrtnik izdahne, gdje li je
   on tada?

   ^11Mo?e sva voda iz mora ispariti i presahnut' rijeke, isu?it posvema',

   ^12al' èovjek kad legne, ne ustaje vi?e, dok nebesa bude, neæe se
   podiæi, od sna se svojega probuditi neæe.

   ^13O, kad bi me htio skriti u ?eolu, zakloniti me dok srd?ba ti ne
   mine, dÓati mi rok kad æe? me se spomenuti,

   ^14- jer, kad umre èovjek, zar uskrsnut' mo?e? - èekao bih te sve dane
   vojske svoje dok ne bi do?ao da mi smjenu dade?.

   ^15Zvao bi me, a ja bih se odazvao: za?elio si se djela svojih ruku.

   ^16A sad nad svakim mojim vreba? korakom, nijednog mi grijeha neæe?
   oprostiti,

   ^17u vreæi si prijestup moj zapeèatio i krivicu moju svu si zapisao.

   ^18Vaj! K'o ?to se jednom uru?i planina, k'o ?to se hridina s mjesta
   svog odvali,

   ^19k'o ?to voda kamen s vremenom istro?i, a pljusak bujicom zemlju svu
   sapere, tako uni?tava? nadu u èovjeku.

   ^20Oborio si ga - on ode za svagda, nagrðena lica, otjeran, odbaèen.

   ^21Djecu mu po?tuju - o tom ni?ta ne zna; ako su prezrena - o tom ne
   razmi?lja.

   ^22On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tu?i zbog svojeg
   ?ivota."
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Elifaz Temanac progovori tad i reèe:

   ^2"Zar ?upljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istoènim trbuh
   napuhuje?

   ^3Zar on sebe brani rijeèima ispraznim, besjedama koje nièem ne
   koriste?

   ^4Jo? vi?e ti èini?: ni?ti? strah od Boga, pred njegovim licem
   pribranost ukida?.

   ^5Tvoje rijeèi krivicu tvoju odaju, poslu?io si se jezikom lukavih,

   ^6vlastita te usta osuðuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoèe.

   ^7Zar si prvi èovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova
   do?ao?

   ^8Zar si tajne Bo?je ti prislu?kivao i mudrost èitavu za se prisvojio?

   ^9?to ti znade?, a da i mi ne znamo, ?to ti razumije?, a da to ne
   shvaæamo?

   ^10Ima meðu nama i sijedih i starih kojima je vi?e ljeta no tvom ocu.

   ^11Zar su ti utjehe Bo?je premalene i blage rijeèi upuæene tebi?

   ^12?to te srce tvoje tako slijepo goni i ?to tako divlje prevræe? oèima

   ^13kad proti Bogu jarost svoju okreæe?, a iz usta takve rijeèi ti
   izlaze!

   ^14?to je èovjek da bi èist mogao biti? Zar je itko roðen od ?ene
   pravedan?

   ^15Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa èista nisu,

   ^16a kamoli to biæe gadno i buntovno, èovjek ?to k'o vodu pije opaèinu!

   ^17Mene sad poslu?aj, pouèit' te hoæu, ?to god sam vidjeh, isprièat' ti
   ?elim,

   ^18i ono ?to nauèavahu mudraci ne tajeæ' ?to su primili od preða

   ^19kojima je zemlja ova bila dana kamo tuðin nije nikada stupio.

   ^20Zlikovac se muèi cijelog svoga vijeka, nasilniku veæ su ljeta
   odbrojena.

   ^21Krik strave svagda mu u u?ima jeèi, dok miruje, na njeg baca se
   razbojnik.

   ^22Ne nada se da æe izbjeæi tminama i znade dobro da je maèu
   namijenjen,

   ^23strvinaru da je kao plijen obeæan. On znade da mu se dan propasti
   bli?i.

   ^24Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k'o kralj spreman na boj na nj
   se obaraju.

   ^25On je protiv Boga podizao ruku, usuðivao se prkosit' Svesilnom

   ^26Ohola je èela na njega srljao, iza ?tita debela dobro zaklonjen.

   ^27Lice mu bija?e oblo?eno salom a bokovi pretilinom ote?ali.

   ^28Razru?ene je zaposjeo gradove i kuæi?ta nastanio napu?tena. Sru?it
   æe se ono ?to za sebe sazda;

   ^29cvasti mu neæe, veæ rasuti se blago, sjena mu se neæe po zemlji
   ?iriti.

   ^30On se tami vi?e izmaknuti neæe, opr?it æe oganj njegove mladice, u
   dahu plamenih usta nestat æe ga.

   ^31U ta?tinu svoju neka se ne uzda, jer æe mu ispraznost biti svom
   nagradom.

   ^32Prije vremena æe svenut' mu mladice, grane mu se nikad neæe
   zazelenjet'.

   ^33Kao loza, grozd æe stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit æe
   cvatove.

   ^34Da, bezbo?nièko je jalovo koljeno, i vatra pro?dire ?ator
   podmitljivca.

   ^35Koji zlom zanesu, raðaju nesreæu i prijevaru nose u utrobi svojoj."
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Job progovori i reèe:

   ^2"Koliko se takvih naslu?ah besjeda, kako ste mi svi vi muèni
   tje?ioci!

   ^3Ima li kraja tim rijeèima ispraznim? ?to te goni da mi tako
   odgovara??

   ^4I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je du?a na mjestu du?e moje; i
   ja bih vas mog'o zasuti rijeèima i nad sudbom va?om tako kimat' glavom;

   ^5i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih ?alio trud svojih usana.

   ^6Al' ako govorim, patnja se ne bla?i, ako li za?utim, zar æe me
   minuti?

   ^7Zlopakost me sada shrvala posvema, èitava se rulja oborila na me.

   ^8Ustao je proti meni da svjedoèi i u lice mi se baca klevetama.

   ^9Jaro?æu me svojom razdire i goni, ?krguæuæ' zubima obara se na me.
   Moji protivnici sijeku me oèima,

   ^10prijeteæi, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno æu?kaju,
   u èoporu svi tad navaljuju na me.

   ^11Da, zloæudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izruèio.

   ^12Mirno ?ivljah dok On ne zadrma mnome, za ?iju me ?èepa da bi me
   slomio.

   ^13Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i
   mojom ?uèi zemlju ?ednu natopi.

   ^14Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasræe na mene.

   ^15Tijelo sam golo u kostrijet za?io, zario sam èelo svoje u pra?inu.

   ^16Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeða mi je pala.

   ^17A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek èista.

   ^18O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da
   poèine.

   ^19Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj.

   ^20Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje
   liju:

   ^21o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko ?to smrtnik brani svojega
   bli?njega.

   ^22No ?ivotu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je
   krenuti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Daha mi nestaje, gasnu moji dani i za mene veæ se skupljaju grobari.

   ^2Rugaèi su evo mene dohvatili, od uvreda oka sklopiti ne mogu.

   ^3Stoga me za?titi i budi mi jamcem kad mi nitko u dlan neæe da udari.

   ^4Jer, srca si njina li?io razuma i dopustiti im neæe? da opstanu.

   ^5K'o taj ?to imanje dijeli drugovima, a djeci njegovoj dotle oèi
   gasnu,

   ^6narodima svim sam na ruglo postao, onaj kom u lice svatko pljunut'
   mo?e.

   ^7Od tuge vid mi se muti u oèima, poput sjene moji udovi postaju.

   ^8Zaèudit æe se zbog toga pravednici, na bezbo?nika æe planuti èestiti;

   ^9neporoèni æe na svom ustrajat' putu, èovjek èistih ruku ojaèat æe jo?
   vi?e.

   ^10Hajde, svi vi, neæete li opet poèet', tÓa meðu vama ja mudra ne
   nalazim!

   ^11Minuli su dani, propale zamisli, ?elje srca moga izjalovile se.

   ^12'U noæi najcrnjoj, dan se pribli?ava; blizu je veæ svjetlo ?to tminu
   izgoni.'

   ^13A meni je nada otiæi u ?eol i prostrijeti sebi le?aj u mrklini.

   ^14Dovikujem grobu: 'Oèe moj roðeni!' a crve pozdravljam: 'Mati moja,
   sestro!'

   ^15Ali gdje za mene ima jo?te nade? Sreæu moju tko æe ikada vidjeti?

   ^16Hoæe li u ?eol ona sa mnom siæi da u prahu zajedno otpoèinemo?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Bildad iz ?uaha progovori tad i reèe:

   ^2"Kada kani? obuzdat' svoje besjede? Opameti se sad da razgovaramo!

   ^3Za?to nas dr?i? za stoku nerazumnu, zar smo ?ivotinje u tvojim oèima?

   ^4O ti, koji se od jarosti razdire?, hoæe? li da zemlja zbog tebe
   opusti da iz svoga mjesta iskoèe peæine?

   ^5Al' ugasit æe se svjetlost opakoga, i neæe mu sjati plamen na
   ognji?tu.

   ^6Potamnjet æe svjetlo u njegovu ?atoru i nad njime æe se utrnut'
   svjetiljka.

   ^7Krepki mu koraci postaju sputani, o vlastite on se spotièe namjere.

   ^8Jer njegove noge vode ga u zamku, i evo ga gdje veæ koraèa po mre?i.

   ^9Tanka mu je zamka nogu uhvatila, i evo, u?eta èvrsto ga prite?u.

   ^10Njega vreba omèa skrivena na zemlji, njega èeka klopka putem kojim
   hodi.

   ^11Odasvuda strahovi ga prepadaju, ustopice sveudilj ga proganjaju.

   ^12Glad je po?derala svu snagu njegovu, nesreæa je uvijek o njegovu
   boku.

   ^13Bole?tina kobna ko?u mu razjeda, prvenac mu smrti nagriza udove.

   ^14Njega izvlaèe iz ?atora njegova da bi ga odveli vladaru strahota.

   ^15U njegovu stanu tuðinac stanuje, po njegovu domu prosipaju sumpor.

   ^16Odozdo se su?i njegovo korijenje, a odozgo grane sve mu redom sahnu.

   ^17Spomen æe se njegov zatrti na zemlji, njegovo se ime s lica zemlje
   bri?e.

   ^18Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoæe iz kruga
   zemaljskog.

   ^19U rodu mu nema roda ni poroda, nit' pre?ivjela na njegovu ognji?tu.

   ^20Sudba je njegova Zapad osupnula, i èitav je Istok obuzela strepnja.

   ^21Evo, takav usud snalazi zlikovca i dom onog koji ne priznaje Boga."
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Job progovori i reèe:

   ^2"TÓa dokle æete muèit' du?u moju, dokle æete me rijeèima satirat'?

   ^3Veæ deseti put pogrdiste mene i stid vas nije ?to me zlostavljate.

   ^4Pa ako sam zastranio doista, na meni moja zabluda ostaje.

   ^5Mislite li da ste me nadjaèali i krivnju moju da ste dokazali?

   ^6Znajte: Bog je to mene pritisnuo i svojom me je on stegnuo mre?om.

   ^7Vièem: 'Nasilje!' - nema odgovora; vapijem - ali za me pravde nema.

   ^8Sa svih strana put mi je zagradio, sve staze moje u tminu zavio.

   ^9Slavu je moju sa mene skinuo, sa moje glave strgnuo je krunu.

   ^10Podsijeca me odasvud te nestajem; k'o drvo, nadu mi je i?èupao.

   ^11Raspalio se gnjev njegov na mene i svojim me dr?i neprijateljem.

   ^12U bojnom redu pristi?u mu èete, putove proti meni nasipaju, odasvud
   moj opkoljavaju ?ator.

   ^13Od mene su se udaljila braæa, otuðili se moji poznanici.

   ^14Nestade bli?njih mojih i znanaca, gosti doma mog zaboravi?e me.

   ^15Slu?kinjama sam svojim kao stranac, neznanac sam u njihovim oèima.

   ^16Slugu zovnem, a on ne odgovara i za milost ga moram zaklinjati.

   ^17Mojoj je ?eni dah moj omrznuo, gadim se djeci vlastite utrobe.

   ^18I deranima na prezir tek slu?im, ako se dignem, rugaju se meni.

   ^19Pouzdanicima sam svojim mrzak, protiv mene su oni koje ljubljah.

   ^20Kosti mi se za ko?u prilijepi?e, osta mi jedva ko?a oko zuba.

   ^21Smilujte mi se, prijatelji moji, jer Bo?ja me je ruka udarila.

   ^22Za?to da me k'o Bog sam progonite, zar se niste moga nasitili mesa?

   ^23O, kad bi se rijeèi moje zapisale i kad bi se u mjed tvrdu urezale;

   ^24kad bi se ?eljeznim dlijetom i olovom u spomen vjeèan u stijenu
   uklesale!

   ^25Ja znadem dobro: moj Izbavitelj ?ivi i posljednji æe on nad zemljom
   ustati.

   ^26A kad se probudim, k sebi æe me diæi: iz svoje æu puti tad vidjeti
   Boga.

   ^27Njega ja æu kao svojega gledati, i oèima mojim neæe biti stranac: za
   njime srce mi èezne u grudima.

   ^28Kad ka?ete: 'Kako æemo ga goniti? Koji æemo razlog protiv njega
   naæi?',

   ^29maèa tad se bojte: grijehu maè je kazna. Saznat æete tada da imade
   suda!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Sofar iz Naamata progovori tad i reèe:

   ^2"Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuðenje

   ^3dok slu?am ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um æe moj veæ
   naæi.

   ^4Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je èovjek na zemlju stavljen
   bio,

   ^5da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren proðe sreæa
   bezbo?nièka.

   ^6Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka,

   ^7poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidje?e ka?u: 'Gdje je sad
   on?'

   ^8Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviðenja
   noænog.

   ^9Nijedno ga oko vi?e gledat neæe, niti æe ga mjesto njegovo vidjeti

   ^10Njegovu æe djecu gonit' siromasi: rukama æe svojim vraæati oteto.

   ^11Kosti su njegove bujale mlado?æu; gle, zajedno s njome poko?en je
   sada.

   ^12Zlo bija?e slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom
   skrivao;

   ^13sladio se pazeæ' da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadr?avao ga.

   ^14Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima
   postaje.

   ^15Blago progutano mora izbljuvati. Bog æe ga istjerat' njemu iz
   utrobe.

   ^16Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina.

   ^17Potoke ulja on gledat' vi?e neæe, ni vidjet' gdje rijekom med i
   mlijeko teku.

   ^18Vratit æe dobitak ne okusiv?i ga, neæe u?ivat' u plodu trgovine.

   ^19Jer je sirotinju gnjeo i tlaèio, otimao kuæe koje ne sazida,

   ^20jer ne bje?e kraja po?udi njegovoj, njegova ga blaga neæe izbaviti.

   ^21Jer mu pro?drljivost ni?ta ne po?tedi, ni sreæa njegova dugo trajat
   neæe.

   ^22Sred izobilja u ?kripcu æe se naæi, svom æe snagom na nj se oboriti
   bijeda.

   ^23I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog æe na nj pustiti jarost
   svoga gnjeva, sasut' da?d strelica na meso njegovo.

   ^24Ako i izmakne gvozdenom oru?ju, luk æe mjedeni njega prostrijeliti.

   ^25Strijelu bi izvuk'o, al' mu probi leða, a ?iljak blistavi viri mu iz
   ?uèi. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju,

   ^26na njega tmine sve tajom oèekuju. Vatra ga ni?ti, ni od kog
   zapaljena, i pro?dire sve pod njegovim ?atorom.

   ^27Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i èitava zemlja na njega se di?e.

   ^28Njegovu æe kuæu raznijeti poplava, otplaviti je u dan Bo?je jarosti.

   ^29Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu ba?tinu on mu dosuðuje."
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Job progovori i reèe:

   ^2"Slu?ajte, slu?ajte dobro ?to æu reæi, utjehu mi takvu barem
   udijelite.

   ^3Otrpite da rijeè jednu ja izreèem, kad zavr?im, tad se rugajte
   slobodno.

   ^4Zar protiv èovjeka di?em ja optu?bu? Kako da strpljenje onda ne
   izgubim?

   ^5Pogledajte na me: u?as æe vas spopast', rukom æete svoja zakloniti
   usta;

   ^6pomislim li na to, prestravim se i sam i èitavim svojim tad protrnem
   tijelom.

   ^7Za?to na ?ivotu ostaju zlikovci i, ?to su stariji, moæniji bivaju?

   ^8Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se mno?e pred oèima.

   ^9Strah nikakav kuæe njihove ne mori i ?iba ih Bo?ja ostavlja na miru.

   ^10Njihovi bikovi plode pouzdano, krave im se tele i ne jalove se.

   ^11K'o jagnjad djeca im slobodno skakuæu, veselo igraju njihovi sinovi.

   ^12Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale.

   ^13Dane svoje zavr?avaju u sreæi, u Podzemlje oni silaze spokojno.

   ^14A govorili su Bogu: 'Ostavi nas, ne ?elimo znati za tvoje putove!

   ^15TÓa tko je Svesilni da njemu slu?imo i kakva nam korist da ga
   zazivamo?'

   ^16Zar svoju sreæu u ruci ne imahu, makar do Njega ne dr?e ni?ta oni?

   ^17Zar se luè opakog kada ugasila? Zar se na njega oborila nesreæa? Zar
   mu u gnjevu svom On skroji sudbinu?

   ^18Zar je kao slama na vjetru postao, kao pljeva koju vihor svud
   raznosi?

   ^19Hoæe l' ga kaznit' Bog u njegovoj djeci? Ne, njega nek' kazni da sam
   to osjeti!

   ^20Vlastitim oèima nek' rasap svoj vidi, neka se napije srd?be
   Svesilnoga!

   ^21TÓa ?to poslije smrti on za dom svoj mari kad æe se presjeæ' niz
   njegovih mjeseci?

   ^22Ali tko æe Boga uèiti mudrosti, njega koji sudi najvi?im biæima?

   ^23Jedan umire u punom blagostanju, bez briga ikakvih, u potpunom miru,

   ^24bokova od pretiline ote?alih i kostiju soène mo?dine prepunih.

   ^25A drugi umire s gorèinom u du?i, nikad nikakve ne okusiv?i sreæe.

   ^26Obojica le?e zajedno u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba.

   ^27O, znam dobro kakve va?e su namjere, kakve zlosti protiv mene vi
   snujete.

   ^28Jer pitate: 'Gdje je kuæa plemiæeva, ?ator u kojem stanovahu opaki?'

   ^29Niste li na cesti putnike pitali, zar njihovo svjedoèanstvo ne
   primate:

   ^30'Opaki je u dan nesreæe po?teðen i u dan Bo?je jarosti veseo je.'

   ^31Al' na postupcima tko æe mu predbacit' i tko æe mu vratit' ?to je
   poèinio?

   ^32A kad ga na kraju na groblje odnesu, na grobni mu humak postavljaju
   stra?u.

   ^33Lake su mu grude zemlje u dolini dok za njime ide èitavo puèanstvo.

   ^34O, kako su va?e utjehe isprazne! Kakva su prijevara va?i odgovori!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Elifaz Temanac progovori tad i reèe:

   ^2"Zar Bogu koristan mo?e biti èovjek? TÓa tko je mudar, sebi samom
   koristi.

   ^3Zar je Svesilnom milost ?to si pravedan i zar mu je dobit ?to si
   neporoèan?

   ^4Ili te zbog tvoje pobo?nosti kara i zato se hoæe s tobom parnièiti?

   ^5Nije l' to zbog zloæe tvoje prevelike i zbog bezakonja kojim broja
   nema?

   ^6Od braæe si brao niza?to zaloge i s golih si ljudi svlaèio haljine;

   ^7ti nisi ?ednoga vodom napojio, uskraæivao si kruh izgladnjelima;

   ^8otimao si od siromaha zemlju da bi na njoj svog nastanio ljubimca;

   ^9pu?tao si praznih ruku udovice i siroèadi si satirao ruku.

   ^10Eto za?to tebe mre?e sad sapinju, za?to te strahovi muèe iznenadni.

   ^11Svjetlost ti mrak posta i ni?ta ne vidi?, vode su duboke tebe
   potopile.

   ^12Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on ne vidi?

   ^13Ali ti ka?e?: '?to Bog mo?e znati? Kroz oblak tmasti zar ?to
   razabire?

   ^14Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog.'

   ^15TÓa kani? li se drevnog dr?at' puta kojim su i?li ljudi nepravedni?

   ^16Prije vremena nestado?e oni, bujica im je temelje raznijela.

   ^17Zborahu Bogu: 'Nas se ti ostavi! ?to nam Svesilni uèiniti mo?e?'

   ^18A on im je dom punio dobrima makar do njega ne dr?ahu ni?ta.

   ^19Videæ' im propast, klikæu pravednici, neporoèni se njima izruguju:

   ^20'Gle, propado?e protivnici na?i, ?to od njih osta, vatra im
   pro?drije!"

   ^21S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraæena æe ti opet biti sreæa.

   ^22Ded prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje rijeè njegovu
   usadi.

   ^23Ako se raskajan vrati? Svesilnome i nepravdu iz svog ?atora
   odstrani?,

   ^24tad æe? odbaciti zlato u pra?inu i ofirsko blago u ?ljunak potoèni.

   ^25Svesilni æe postat' tvoje suho zlato, on æe biti tvoje gomile
   srebrene.

   ^26Da, Svesilni bit æe tvoje radovanje, i lice æe? k Bogu dizati
   slobodno.

   ^27Molit æe? mu se, i usli?at æe tebe, ispunit æe? ?to si mu
   zavjetovao.

   ^28?to god poduzeo, sve æe ti uspjeti, i putove æe ti obasjavat'
   svjetlost.

   ^29Jer, on ponizuje ponos oholima, dok u pomoæ smjernim oèima pritjeèe.

   ^30Iz nevolje on izbavlja nevinoga; i tebe æe spasit' tvoje èiste
   ruke."
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Job progovori i reèe:

   ^2"Zar mi je i danas tu?aljka buntovna? Te?ka mu ruka iz mene vapaj
   budi:

   ^3o, kada bih znao kako æu ga naæi, do njegova kako doprijeti
   prijestolja,

   ^4pred njim parnicu bih svoju razlo?io, iz mojih bi usta navrli dokazi.

   ^5Rad bih znati ?to bi meni odvratio i razumjeti rijeè ?to bi je rekao!

   ^6Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da me on
   saslu?a.

   ^7U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila.

   ^8Na istok krenem li, naæi ga ne mogu; poðem li na zapad, ne razabirem
   ga.

   ^9I?tem na sjeveru, al' ga ne opa?am; nevidljiv je ako se k jugu
   okrenem.

   ^10Pa ipak, on dobro zna put kojim kroèim! Neka me ku?a: èist k'o zlato
   æu iziæi!

   ^11Noga mi se stopa njegovih dr?ala, putem sam njegovim i?ao ne
   skreæuæ';

   ^12slu?ao sam nalog njegovih usana, pohranih mu rijeèi u grudima
   svojim.

   ^13Al' htjedne li ?togod, tko æe ga odvratit'? ?to za?eli du?om, to æe
   ispuniti.

   ^14Izvr?it æe ?to je dosudio meni, kao i sve drugo ?to je odluèio!

   ^15Zbog toga pred njime sav ustravljen ja sam, i ?to vi?e mislim, jaèe
   strah me hvata.

   ^16U komade Bog mi je srce smrvio, u?asom me svega pro?eo Svesilni,

   ^17premda nisam ni u tminama propao, ni u mraku ?to je lice moje
   zastro.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Za?to Svesilni ne promatra vremena, a dane njegove ne vide mu
   vjernici?

   ^2Bezbo?nici pomièu granice, otimaju stado i pasu ga.

   ^3Sirotama odvode magarca, udovi u zalog vola di?u.

   ^4Siromahe tjeraju sa puta; skrivaju se ubogari zemlje.

   ^5K'o magarci divlji u pustinji zarana idu da plijen ugrabe: pustinja
   im hrani mali?ane.

   ^6Po tuðem polju oni pabirèe, paljetkuju vinograd opakog.

   ^7Goli noæe, nemaju haljine, ni pokrivaèa protiv studeni.

   ^8Oni kisnu na planinskom pljusku; bez skloni?ta uz hrid se zbijaju.

   ^9Otkidaju od sise sirotu, ubogom u zalog dijete grabe.

   ^10Goli hode, nemaju haljina; izgladnjeli, tuðe snoplje nose.

   ^11Oni mlina za ulje nemaju; o?ednjeli, gaze u kacama.

   ^12Samrtnici hropæu iz gradova, ranjenici u pomoæ zazivlju. Al' na sve
   to Bog se oglu?uje.

   ^13Ima onih koji mrze svjetlost: ne priznaju njezinih putova niti se
   staza dr?e njezinih.

   ^14Za mraka se di?e ubojica, kolje ubogog i siromaha. U gluhoj se noæi
   lopov skiæe [16a] i u tmini provaljuje kuæe.

   ^15Sumrak ?udi oko preljubnika: 'Nitko me vidjet neæe', ka?e on i
   zastire velom svoje lice.

   ^16[16b]Za vidjela oni se skrivaju, oni neæe da za svjetlost znaju.

   ^17Zora im je kao sjena smrtna: kad zarudi, silan strah ih hvata.

   ^18Prije nego svane, on veæ hitro bje?i kloneæi se puta preko
   vinograda. Njegova su dobra prokleta u zemlji.

   ^19K'o ?to vruæina i ?ega snijeg upija, tako i Podzemlje pro?dire
   gre?nike.

   ^20Zaboravilo ga krilo ?to ga rodi, ime se njegovo vi?e ne spominje:
   poput stabla zgromljena je opaèina.

   ^21?enu nerotkinju on je zlostavljao, udovici nije uèinio dobra.

   ^22Al' Onaj ?to sna?no hvata nasilnike, ustaje, a njima sva se nada
   gasi.

   ^23Dade mu sigurnost, i on se pouzda; okom je njegove nadzirao staze.

   ^24Dignu se za kratko, a onda nestanu, ru?e se i kao svi drugi istrunu,
   posjeèeni kao glave klasovima."

   ^25Nije li tako? Tko æe me u la? utjerat'? Tko moje rijeèi poni?titi
   mo?e?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Bildad iz ?uaha progovori tad i reèe:

   ^2"Gospodstvo i strah u njegovoj su ruci i on stvara mir u svojim
   visinama.

   ^3Zar se njemu èete izbrojiti mogu i svjetlo njegovo nad kim ne izlazi?

   ^4Pa kako da èovjek prav bude pred Bogom i od ?ene roðen kako da èist
   bude?

   ^5Eto, i mjesec pred njime sjaj svoj gubi, njegovim oèima zvijezde nisu
   èiste.

   ^6?to reæi onda o èovjeku, tom crvu, o sinu èovjekovu, crviæu jadnom?
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 Job progovori i reèe:

   ^2"Kako dobro znade? pomoæi nemoænom i mi?icu iznemoglu poduprijeti!

   ^3Kako dobar savjet daje? neukome; ba? si preveliku mudrost pokazao.

   ^4Kome li si ove uputio rijeèi i koji duh je iz tebe govorio?"

   ^5Pred Bogom mrtvi pod zemljom dolje strepe, vode morske dr?æu i nemani
   njine.

   ^6Pred njegovim okom otkriven zja ?eol i bezdan smrti nema vela na
   sebi.

   ^7On povrh praznine Sjever razapinje, on dr?i zemlju o ni?ta obje?enu.

   ^8On zatvara vodu u svoje oblake, a oblaci se pod njome ne prodiru.

   ^9On zastire puno lice mjeseèevo razastiruæi svoj oblak preko njega.

   ^10On je na vodi oznaèio kru?nicu gdje prestaje svjetlost i tmine
   poèinju.

   ^11Svodu se nebeskom potresu stupovi i premru od straha kada on
   zaprijeti.

   ^12Svojom je snagom on ukrotio more i neman Rahaba smrvio mudro?æu.

   ^13Nebesa je svojim razbistrio dahom, a ruka mu je brzu zmiju probola.

   ^14Sve to samo djeliæ je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku mi
   èujemo. Ali tko æe shvatit' grom njegove moæi?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 Job nastavi svoju besjedu i reèe:

   ^2"?ivoga mi Boga ?to mi pravdu krati i Svesilnog koji du?u mi zagorèa:

   ^3sve dok duha moga bude jo? u meni, dok mi dah Bo?ji u nosnicama bude,

   ^4usne moje neæe izustiti zloæu niti æe la? kakva doæi na moj jezik.

   ^5Daleko od mene da vam dadem pravo, nedu?nost svoju do zadnjeg daha
   branim.

   ^6Pravde svoje ja se dr?im, ne pu?tam je; zbog mojih me dana srce
   korit' neæe.

   ^7Neka mi du?mana kob opakog snaðe, a mog protivnika udes bezbo?nikov!

   ^8Èemu se nadati mo?e kad vapije i kada uzdi?e k Bogu du?u svoju?

   ^9Hoæe li èuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja?

   ^10Zar æe se radovat' on u Svesilnome, zar æe Boga svakog èasa
   zazivati?

   ^11Ali Bo?ju ruku ja æu vam pokazat' i neæu vam sakrit namjere
   Svesilnog.

   ^12Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, ?to se onda u ispraznosti
   gubite?"

   ^13"Ovu sudbu Bog dosuðuje opakom, ovo ba?tini silnik od Svemoguæeg.

   ^14Ima li sinova mnogo, maè ih èeka, a porod mu neæe imat' dosta kruha.

   ^15Smrt æe sahranit' pre?ivjele njegove i udovice ih oplakivat neæe.

   ^16Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata,

   ^17nek' ih skuplja, odjenut æe ih pravednik, ljudi æe nedu?ni
   podijeliti srebro.

   ^18Od pauèine je kuæu sagradio, kolibicu kakvu sebi di?e èuvar:

   ^19bogat je legao, al' po posljednji put; kad oèi otvori, nièeg vi?e
   nema.

   ^20Usred bijela dana strava ga spopada, noæu ga oluja zgrabi i odnese.

   ^21Istoèni ga vjetar digne i odvuèe, daleko ga baca od njegova mjesta.

   ^22Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj ku?a umaæi iz ruke.

   ^23Rukama plje?æu nad njegovom propa?æu i zvi?de na njega kamo god
   do?ao.
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 "Da, srebro ima svoja nalazi?ta, a zlato mjesta gdje se proèi?æava.

   ^2Ruda ?eljezna iz zemlje se vadi, a iz rudaèe rastaljene bakar.

   ^3Ljudi tami postavljaju granice i kopaju do najveæih dubina za kamenom
   u mraku zakopanim.

   ^4Èeljad iz tuðine rovove dube do kojih ljudska ne dopire noga, visi
   nji?uæ' se, daleko od ljudi.

   ^5Krilo zemlje iz kojeg kruh nam nièe kao od vatre sve je razrovano.

   ^6Stijene njene safira su skrovi?ta, pra?ina zlatna krije se u njima.

   ^7Tih putova ne znaju grabljivice, jastrebovo ih oko ne opa?a.

   ^8Zvijeri divlje njima nisu kroèile niti je kada lav njima pro?ao.

   ^9Ali na kamen di?e èovjek ruku te iz korijena prevraæa planine.

   ^10U kamenu prokopava prolaze, oko mu sve dragocjeno opa?a.

   ^11?ilama vode on tok zaustavlja; stvari skrivene nosi na vidjelo.

   ^12Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?

   ^13Èovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji ?ivih nisu je otkrili.

   ^14Bezdan govori: 'U meni je nema!' a more: 'Ne nalazi se kod mene!'

   ^15Zlatom se èistim kupiti ne mo?e, ni cijenu njenu srebrom odmjeriti;

   ^16ne mjeri se ona zlatom ofirskim, ni oniksom skupim pa ni safirom.

   ^17Sa zlatom, staklom ne poreðuje se, nit' se daje za sud od suha
   zlata.

   ^18Èemu spominjat' prozirac, koralje, bolje je steæi Mudrost no
   biserje.

   ^19?to je prema njoj topaz etiopski? Ni èistim zlatom ne procjenjuje
   se.

   ^20Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?

   ^21Sakrivena je oèima svih ?ivih; ona izmièe pticama nebeskim.

   ^22Propast paklena i Smrt izjavljuju: 'Za slavu njenu mi smo samo
   èuli.'

   ^23Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje se nalazi.

   ^24Jer pogledom granice zemlje hvata i opa?a sve pod svodom nebeskim.

   ^25Kad htjede vjetru odredit te?inu i mjerilom svu vodu izmjeriti,

   ^26kad je zakone da?du nametnuo i oblacima gromovnim putove,

   ^27tad ju je vidio te izmjerio, uèvrstio i do dna ispitao.

   ^28A potom je rekao èovjeku: Strah Gospodnji - eto ?to je mudrost; 'Zla
   se kloni' - to ti je razumnost."
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 Job nastavi svoju besjedu i reèe:

   ^2"O, da mi je pro?le pro?ivjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom
   bdio,

   ^3kad mi je nad glavom njegov sjao ?i?ak a kroz mrak me svjetlo njegovo
   vodilo,

   ^4kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljeva?e,

   ^5kada uz mene jo? bija?e Svesilni i moji me okru?ivahu djeèaci,

   ^6kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja kljuèa?e mi kamen!

   ^7Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,

   ^8vidjev?i me, sklanjali bi se mladiæi, starci bi ustav?i stojeæi
   ostali.

   ^9Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.

   ^10Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.

   ^11Tko god me slu?ao, bla?enim me zvao, hvalilo me oko kad bi me
   vidjelo.

   ^12Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez
   pomoæi.

   ^13Na meni bje?e blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraæah.

   ^14Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi pla?tem i
   povezom.

   ^15Bjeh oèi slijepcu i bjeh noge bogalju,

   ^16otac ubogima, zastupnik strancima.

   ^17Kr?io sam zube èovjeku opaku, plijen sam èupao iz njegovih èeljusti.

   ^18Govorah: 'U svom æu izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne
   pro?ivjev?i dane.'

   ^19Korijenje se moje sve do vode pru?a, na granama mojim odmara se
   rosa.

   ^20Pomlaðivat æe se svagda slava moja i luk æe mi se obnavljati u
   ruci.'

   ^21Slu?ali su ?eljno ?to æu im kazati i ?utjeli da od mene savjet èuju.

   ^22Na rijeèi mi ne bi ni?ta dometali i besjede su mi da?dile po njima.

   ^23Za mnom ?udjeli su oni k'o za ki?om, otvarali usta k'o za pljuskom
   ljetnim.

   ^24Osmijeh moj bija?e njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.

   ^25Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao
   kralj meðu svojim kad je èetama kao onaj koji tje?i ojaðene.
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 "A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlaði od mene
   kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovèarskim psima stada svojega.

   ^2Ta ?to æe mi jakost ruku njihovih kad im mu?evna ponestane snaga
   ispijena glaðu i oskudicom.

   ^3Glodali su u pustinji korijenje i èestar opustjelih ru?evina.

   ^4Lobodu su i s grmlja li?æe brali, kao kruh jeli korijenje ?ukino.

   ^5Od dru?tva ljudskog oni su prognani, za njima vièu k'o za lopovima.

   ^6?ivjeli su po stra?nim jarugama, po spiljama i u raspuklinama.

   ^7Urlik im se iz ?ikarja dizao; po trnjacima le?ahu stisnuti.

   ^8Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bièevima su iz zemlje prognani.

   ^9Rugalicom sam postao takvima i njima sada slu?im kao prièa!

   ^10Gnu?aju me se i bje?e od mene, ne uste?u se pljunut' mi u lice.

   ^11I jer On luk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaci?e uzdu.

   ^12S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put
   propasti prema meni nasiplju.

   ^13Stazu mi ru?e da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko,

   ^14prolomom oni ?irokim naviru i kotrljaju se poput oluje.

   ^15Strahote sve se okreæu na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput
   oblaka i?èeznu spasenje.

   ^16Du?a se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se sru?ili.

   ^17Noæu probada bolest kosti moje, ne poèivaju boli ?to me gloðu.

   ^18Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k'o ovratnik odjeæe.

   ^19U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k'o prah i pepeo.

   ^20K Tebi vièem, al' Ti ne odgovara?; pred Tobom stojim, al' Ti i ne
   mari?.

   ^21Prema meni postao si okrutan; rukom prete?kom na me se obara?.

   ^22U vihor me di?e?, nosi? me njime, u vrtlogu me olujnom kovitla?.

   ^23Da, znadem da si me smrti predao, sabori?tu zajednièkom svih ?ivih.

   ^24Al' ne pru?a li ruku utopljenik, ne vièe li kad padne u nevolju?

   ^25Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sa?alje mi du?a siromaha?

   ^26Sreæi se nadah, a doðe nesreæa; svjetlost èekah, a gle, zavi me
   tama.

   ^27Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi.

   ^28Smrknut idem, al' nitko me ne tje?i; ustajem u zboru - da bih
   kriknuo.

   ^29Sa ?akalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom.

   ^30Na meni sva je ko?a pocrnjela, i kosti mi je sa?gala ognjica.

   ^31Tu?aljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikaèa ima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 Sa svojim oèima savez sam sklopio da pogledat neæu nijednu djevicu.

   ^2A ?to mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je ba?tina od Svesilnoga?

   ^3TÓa nije li nesreæa za opakoga, a nevolja za one koji zlo èine?

   ^4Ne pronièe li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?

   ^5Zar sam ikad u dru?tvu la?i hodio, zar mi je noga k prijevari
   hitjela?

   ^6Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa æe uvidjeti neporoènost
   moju!

   ^7Ako mi je korak s puta kad za?ao, ako mi se srce za okom povelo, ako
   mi je ljaga ruke okaljala,

   ^8neka drugi jede ?to sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke!

   ^9Ako mi zavede srce ?ena neka, ako za vratima svog bli?njeg kad
   vrebah,

   ^10neka moja ?ena drugom mlin okreæe, neka s drugim svoju podijeli
   postelju!

   ^11Djelo bestidno time bih poèinio, zloèin kojem pravda treba da
   presudi,

   ^12u?ego vatru ?to ?e?e do Propasti i ?to bi svu moju sa?gala ljetinu.

   ^13Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' slu?avke, sa mnom kad su se
   parbili,

   ^14?to æu uèiniti kada Bog ustane? ?to æu odvratit' kad raèun zatra?i?

   ^15Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majèinu?

   ^16Oglu?ih li se na molbe siromaha ili rasplakah oèi udovièine?

   ^17Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio?

   ^18TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina!

   ^19Zar sam beskuænika vidio bez odjeæe ili siromaha kog bez pokrivaèa

   ^20a da mu bedra ne blagoslovi?e mene kad se runom mojih ovaca ogrija?

   ^21Ako sam ruku na nevina podigao znajuæ' da mi je na vratima
   branitelj,

   ^22nek' se rame moje od pleæa odvali i neka mi ruka od lakta otpadne!

   ^23Jer strahote Bo?je na mene bi pale, njegovu ne bih odolio
   velièanstvu.

   ^24Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!'

   ^25Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?

   ^26Zar se, gledajuæi sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom
   putuje,

   ^27moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao?

   ^28Grijeh bi to bio ?to za sudom vapije, jer Boga vi?njega bih se
   odrekao.

   ^29Zar se obradovah nevolji du?mana i likovah kad ga je zlo zadesilo,

   ^30ja koji ne dadoh grije?iti jeziku, proklinjuæi ga i ?eleæi da umre?

   ^31Ne govorahu li ljudi mog ?atora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'?

   ^32Nikad nije stranac vani noæivao, putniku sam svoja otvarao vrata.

   ^33Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao
   krivicu

   ^34jer sam se pla?io govorkanja mno?tva i strahovao od prezira
   plemenskog te sam muèao ne prelazeæ' svoga praga?

   ^35O, kad bi koga bilo da mene saslu?a! Posljednju sam svoju rijeè ja
   izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optu?nicu napi?e
   protivnik,

   ^36i ja æu je nosit' na svome ramenu, èelo æu njome k'o krunom uresit'.

   ^37Dat æu mu raèun o svojim koracima i poput kneza pred njega æu
   stupiti."

   ^38Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine
   plakale;

   ^39ako sam plodove jeo ne plativ?i i ako sam joj ojadio ratare,

   ^40[40a] neka mjesto ?ita po njoj nièe korov, a mjesto jeèma nek'
   posvud kukolj raste! [40b] Konac rijeèi Jobovih.
     __________________________________________________________________

  Chapter 32

   ^1 Ona tri èovjeka prestado?e Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao
   nevinim.

   ^2Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova:
   planu gnjevom na Joba zato ?to je sebe dr?ao pravednim pred Bogom;

   ^3a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu vi?e na?li ni?ta
   ?to bi odgovorili te su tako Boga osudili.

   ^4Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je ?utio, jer su oni bili stariji
   od njega.

   ^5Ali kad vidje da ona tri èovjeka nisu vi?e imala odgovora u ustima,
   planu od srd?be.

   ^6I progovoriv?i, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reèe: "Po godinama
   svojim jo? mlad sam ja, a u duboku vi ste u?li starost; boja?ljivo se
   zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama.

   ^7Mi?ljah u sebi: 'Govorit æe starost, mnoge godine pokazat æe
   mudrost.'

   ^8Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim èini èovjeka.

   ^9Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uèi.

   ^10Zato vas molim, poslu?ajte mene da vam i ja znanje svoje izlo?im.

   ^11S pa?njom sam va?e besjede pratio i razloge sam va?e saslu?ao dok
   ste tra?ili ?to æete kazati.

   ^12Na vama moja sva bija?e pa?nja, al' ne bi nikog da Joba pobije ni da
   mu od vas tko rijeè opovrgne.

   ^13Nemojte reæi: 'Na mudrost smo nai?li! Bog æe ga pobit jer èovjek ne
   mo?e.'

   ^14Nije meni on besjedu upravio: odvratit mu neæu va?im rijeèima.

   ^15Pora?eni, otpovrgnut ne mogu, rijeèi zape?e u grlu njihovu.

   ^16Èekao sam! Al', gle, oni ne zbore. Umuko?e, ni rijeè vi?e da ka?u!

   ^17Na meni je da progovorim sada, znanje æu svoje i ja izlo?iti.

   ^18Rijeèi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni.

   ^19Gle, nutrina mi je k'o mo?t zatvoren, k'o nova æe se raspuæi
   mje?ina.

   ^20Da mi odlane, govorit æu stoga, otvorit æu usne i odvratit' vama.

   ^21Nijednoj strani priklonit se neæu niti laskat ja namjeravam kome.

   ^22Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 33

   ^1 Èuj dakle, Jobe, ?to æu ti kazati, prikloni uho mojim besjedama.

   ^2Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik rijeèi pod nepcem mi stvara.

   ^3Iskreno æe ti zborit' srce moje, usne æe èistu izreæi istinu.

   ^4TÓa i mene je duh Bo?ji stvorio, dah Svesilnoga o?ivio mene.

   ^5Ako uzmogne?, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstavi? meni!

   ^6Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh naèinjen;

   ^7zato ja strahom tebe motrit' neæu, ruka te moja neæe pritisnuti.

   ^8Dakle, na moje u?i rekao si - posve sam jasno tvoje èuo rijeèi:

   ^9'Nedu?an sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni.

   ^10Al' On izlike protiv mene tra?i i za svojeg me dr?i du?manina.

   ^11Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.'

   ^12Ovdje, ka?em ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom èovjek mjerit' se ne
   mo?e.

   ^13Pa za?to s njime zameæe? prepirku ?to ti na svaku rijeè ne odgovara?

   ^14Bog zbori nama jednom i dva puta, al' èovjek na to pa?nju ne obraæa.

   ^15U snovima, u viðenjima noænim, kada san dubok ovlada ljudima i na
   le?aju dok tvrdo snivaju,

   ^16tad on govori na uho èovjeku i utvarama pla?i ga jezivim

   ^17da ga od djela njegovih odvrati, da u èovjeku obori oholost,

   ^18da du?u njegovu spasi od jame i ?ivot mu od puta u Podzemlje.

   ^19Bole?æu on ga kara na le?aju kad mu se kosti tresu bez prestanka,

   ^20kad se kruh gadi njegovu ?ivotu i ponajbolje jelo du?i njegovoj;

   ^21kada mu tijelo gine naoèigled i vide mu se kosti ogoljele,

   ^22kad mu se du?a pribli?ava jami a ?ivot njegov boravi?tu mrtvih.

   ^23Ako se uza nj naðe tad anðeo, posrednik jedan izmeðu tisuæu, da
   èovjeka na du?nost opomene,

   ^24pa se sa?ali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za
   ?ivot njegov naðoh otkupninu!

   ^25Neka mu tijelo procvate mlado?æu, nek' se vrati u dane mladenaèke!'

   ^26Vapije k Bogu i Bog ga usli?a: radosno On ga pogleda u lice; vrati
   èovjeku pravednost njegovu.

   ^27Tada èovjek pred ljudima zapjeva: 'Grije?io sam i pravo izvrtao, ali
   mi Bog zlom nije uzvratio.

   ^28On mi je du?u spasio od jame i ?ivot mi se veseli svjetlosti.'

   ^29Gle, sve to Bog je spreman uèiniti do dva i do tri puta za èovjeka:

   ^30da du?u njegovu spasi od jame i da mu ?ivot svjetlo?æu obasja.

   ^31Pazi dÓe, Jobe, dobro me poslu?aj; ?uti, jer nisam sve jo? izrekao.

   ^32Ako rijeèi jo? ima?, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe.

   ^33Ako li nema?, poslu?aj me samo: pazi, rad bih te pouèit' mudrosti."
     __________________________________________________________________

  Chapter 34

   ^1 Elihu nastavi svoju besjedu i reèe:

   ^2"I vi, mudraci, èujte ?to æu reæi, vi, ljudi umni, poslu?ajte mene,

   ^3jer u?i nam prosuðuju besjede isto kao ?to nepce hranu ku?a.

   ^4Zajedno ispitajmo ?to je pravo i razmislimo skupa ?to je dobro.

   ^5Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraæuje.

   ^6U pravu sam, a la?cem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje
   svoje!'

   ^7Zar gdje èovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu,

   ^8sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put?

   ^9On tvrdi: 'Kakva korist je èovjeku od tog ?to Bogu ugoditi ?eli?'

   ^10Stoga me èujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i
   nepravednost od Svemoguæega,

   ^11te on èovjeku plaæa po djelima, daje svakom po njegovu vladanju.

   ^12Odista, Bog zla nikada ne èini, niti Svesilni kad izvræe pravo.

   ^13TÓa tko je njemu povjerio zemlju i vasioni svijet tko je stvorio?

   ^14Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi èitav svoj duh k sebi
   vratio,

   ^15sva biæa bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio èovjek.

   ^16Ako razuma ima?, slu?aj ovo, prikloni uho glasu rijeèi mojih.

   ^17Mo?e li vladat' koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoæe? li osudit'? -

   ^18Onog koji ka?e kralju: 'Nitkove!' a odlièniku govori: 'Zlikovèe!'

   ^19Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i moguænik,
   jer oni su djelo ruku njegovih?

   ^20Zaglave za tren, usred gluhe noæi: kome?aju se narodi, prolaze; ni
   od èije ruke moæni padaju.

   ^21Jer, on nadzire pute èovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom.

   ^22Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti.

   ^23Bog nikome unaprijed ne ka?e kada æe na sud pred njega stupiti.

   ^24Bez saslu?anja on satire jake i stavlja druge na njihovo mjesto.

   ^25TÓa odveæ dobro poznaje im djela! Sred noæi on ih obara i gazi.

   ^26Æu?kom ih bije zbog zloæe njihove na mjestu gdje ih svi vidjeti
   mogu.

   ^27Jer prestado?e za njime hoditi, zanemari?e putove njegove

   ^28goneæ uboge da vape do njega i potlaèene da k njemu leleèu.

   ^29Al' miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjet'
   mo?e?

   ^30Nad pucima bdi k'o i nad èovjekom da ne zavlada tko narod zavodi.

   ^31Kada bezbo?nik Bogu svome ka?e: 'Zavedo?e me, vi?e grije?it neæu.

   ^32Ne uviðam li, ti me sad pouèi, i ako sam kad nepravdu èinio, ubuduæe
   ja èiniti je neæu!'

   ^33Misli? da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegove prezire??
   Al' kada ti odluèuje?, a ne ja, mudrost nam svoju istresi dÓe sada!

   ^34Svi ljudi umni sa mnom æe se slo?it' i svatko razuman koji èuje
   mene:

   ^35Nepromi?ljeno Job je govorio, u rijeèima mu neima mudrosti.

   ^36Stoga, nek' se Job dokraja isku?a, jer odgovara poput zlikovaca;

   ^37a svom grijehu jo? pobunu domeæe, meðu nama on plje?æe dlanovima i
   hule svoje na Boga gomila."
     __________________________________________________________________

  Chapter 35

   ^1 Elihu nastavi svoju besjedu i reèe:

   ^2"Zar ti misli? da pravo svoje brani?, da pravednost pred Bogom
   dokazuje?,

   ^3kada mu ka?e?: '?to ti je to va?no, i ako grije?im, ?to ti èinim
   time?'

   ^4Na sve to ja æu odgovorit' tebi i prijateljima tvojim ujedno.

   ^5Po nebu se obazri i promatraj! Gledaj oblake: od tebe su vi?i!

   ^6Ako grije?i?, ?to si mu uradio, prijestupom svojim ?to si mu zadao?

   ^7Ako si prav, ?to si dodao njemu i ?to iz ruke tvoje on dobiva?

   ^8Opakost tvoja tebi sliène pogaða i pravda tvoja èovjeku koristi.

   ^9Ali kad ispod te?kog stenju jarma, kad vapiju na nasilje moænika,

   ^10nitko ne ka?e: 'Gdje je Bog, moj tvorac, koji noæ pjesmom veselom
   ispunja,

   ^11umnijim nas od zvijeri zemskih èini i mudrijima od ptica nebeskih?'

   ^12Tad vapiju, al' on ne odgovara poradi oholosti zlikovaca.

   ^13Ali kako je isprazno tvrditi da Bog njihove ne èuje vapaje, da
   pogled na njih ne svraæa Svesilni!

   ^14A kamoli tek kada ti govori?: 'On ne vidi mene, parnica moja pred
   njime stoji, a ja na nj jo? èekam.'

   ^15Ili: 'Njegova srd?ba ne ka?njava, nimalo on za prijestupe ne mari.'

   ^16Isprazno tada otvara Job usta i besjede gomila nerazumne."
     __________________________________________________________________

  Chapter 36

   ^1 Elihu nastavi i reèe:

   ^2"Strpi se malo, pa æu te pouèit', jer jo? nisam sve rekao za Boga.

   ^3Izdaleka æu svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam.

   ^4Zaista, za la? ne znaju mi rijeèi, uza te je èovjek znanjem savr?en.

   ^5Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega.

   ^6Opakome on ?ivjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja.

   ^7S pravednika on oèiju ne skida, na prijestolje ih di?e uz kraljeve da
   bi dovijeka bili uzvi?eni.

   ^8Ako su negvam' oni okovani i u?etima nevolje sputani,

   ^9djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti.

   ^10Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane.

   ^11Poslu?aju li te mu se pokore, dani im zavr?avaju u sreæi, u u?icima
   godine njihove.

   ^12Ne slu?aju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajuæi kako.

   ^13A srca opaka mr?nju njeguju, ne i?tu pomoæ kad ih on okuje;

   ^14u cvatu svoga djeèa?tva umiru i venu poput hramskih milosnika.

   ^15Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreæi otvara mu oèi:

   ^16izbavit æe te iz ?drijela tjeskobe k prostranstvima bezgraniènim
   izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga.

   ^17Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti,

   ^18nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari.

   ^19Nek' ti je gavan k'o èovjek bez zlata, a èovjek jake ruke poput
   slaba.

   ^20Ne goni one koji su ti tuði da rodbinu na njino mjesto stavi?.

   ^21Pazi se da u nepravdu ne skrene?, jer zbog nje snaðe tebe isku?enje.

   ^22Gle, uzvi?en je Bog u svojoj snazi! Zar uèitelja ima poput njega?

   ^23Tko je njemu put njegov odredio? Tko æe mu reæi: 'Radio si krivo'?

   ^24Spomeni se velièati mu djelo ?to ga pjesmama ljudi opjeva?e.

   ^25S udivljenjem svijet èitav ga promatra, divi se èovjek, pa ma
   izdaleka.

   ^26Veæi je Bog no ?to pojmit' mo?emo, nedokuèiv je broj ljeta njegovih!

   ^27U visini on skuplja kapi vode te da?d u paru i maglu pretvara.

   ^28Pljuskovi tada plju?te iz oblaka, po mno?tvu ljudskom da?de obilato.

   ^29Tko li æe shvatit' ?irenje oblaka, tutnjavu stra?nu njegovih ?atora?

   ^30Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama
   pokriva.

   ^31Pomoæu njih on podi?e narode, u izobilju hranom ih dariva.

   ^32On munju dr?i objema rukama i kazuje joj kamo æe zgoditi.

   ^33Glasom gromovnim sebe navje?æuje, sti?e s gnjevom da zgromi opaèinu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 37

   ^1 Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskoèiti hoæe.

   ^2Èujte, èujte gromor glasa njegova, tutnjavu ?to mu iz usta izlazi.

   ^3Gle, munja lijeæe preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na
   kraj zemlje -

   ^4iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom velièajnim.
   Munje mu lete, nitko ih ne prijeèi, tek ?to mu je glas jednom odjeknuo.

   ^5Da, Bog gromori glasom velièajnim, djela velebna, neshvatljiva
   stvara.

   ^6Kad snijegu ka?e: 'Zasnije?i po zemlji!' i pljuskovima: 'Zaplju?tite
   silno!'

   ^7svakom èovjeku zapeèati ruke da svi njegovo upoznaju djelo.

   ^8U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se ?æuæure le?aju.

   ^9S ju?ne se strane podi?e oluja, a studen vjetri sjeverni donose.

   ^10Veæ led od daha Bo?jega nastaje i vodena se kruti povr?ina.

   ^11I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama;

   ^12kru?e posvuda po volji njegovoj, ?to im nalo?i, to æe izvr?iti na
   licu cijelog kruga zemaljskoga.

   ^13?alje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrðem obdari.

   ^14Poslu?aj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Bo?ja èudesna.

   ^15Zna? li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pu?ta?

   ^16Zna? li o èem vise gore oblaci? Èudesna to su znanja savr?enog.

   ^17Kako ti gore od ?ege haljine u ju?nom vjetru kad zemlja obamre?

   ^18Zar si nebesa s njim ti razapeo, èvrsta poput ogledala livenog?

   ^19DÓe naputi me ?to da mu ka?emo: zbog tmine se ne snalazimo vi?e.

   ^20Zar æe? mu reæi: 'Hoæu govoriti'? Ili na propast vlastitu pristati?

   ^21Tko, dakle, mo?e u svjetlost gledati na nebesima ?to se sja blistavo
   kada oblake rastjeraju vjetri?

   ^22Sa sjevera k'o zlato je bljesnulo: velièanstvom stra?nim Bog se
   odjenu!

   ^23Da, Svesilnog doseæi ne mo?emo, neizmjeran je u moæi i sudu, velik u
   pravdi, nikog on ne tlaèi.

   ^24Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 38

   ^1 Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reèe:

   ^2"Tko je taj koji rijeèima bezumnim zamraèuje bo?anski promisao?

   ^3Bokove svoje opa?i k'o junak: ja æu te pitat', a ti me pouèi.

   ^4Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno.

   ^5Zna? li tko joj je mjere odredio i nad njom u?e mjernièko napeo?

   ^6Na èemu joj poèivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni

   ^7dok su klicale zvijezde jutarnje i Bo?ji uzvikivali dvorjani?

   ^8Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majèina;

   ^9kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom;

   ^10kad sam njegovu odredio meðu, vrata stavio sa prijevornicama?

   ^11Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog
   valovlja!

   ^12Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno,

   ^13da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbo?nike strese;

   ^14da je pretvori u glinu peèatnu i oboji je k'o kakvu haljinu.

   ^15Ona uzima svjetlost zlikovcima i pesnicu im lomi uzdignutu.

   ^16Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kad hodio?

   ^17Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena?

   ^18Zar si prostranstvo zemlje uoèio? Govori, ako ti je znano sve to.

   ^19Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivaju tmine,

   ^20da ih odvede? u njine krajeve, da im put k stanu njihovu poka?e??

   ^21Ti znade? to, tÓa davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma je velik!

   ^22Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuèe spremi?ta vidio

   ^23?to ih prièuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata?

   ^24Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa?

   ^25Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrèio pute grmljavini

   ^26da bi da?djelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje ?ive du?e nema,

   ^27da bi neplodnu napojio pusto?, da bi u stepi trava izniknula?

   ^28Ima li ki?a svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose raða?

   ^29Iz èijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara ?to s nebesa pada?

   ^30Kako èvrsnu vode poput kamena i led se hvata povr?ja bezdana?

   ^31Mo?e? li lancem vezati Vla?iæe i razdrije?iti spone Orionu,

   ^32u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima?

   ^33Zar poznaje? ti zakone nebeske pa da njima moæ na zemlji dodijeli??

   ^34Zar doviknuti mo?e? oblacima pa da pljuskovi tebe poslu?aju?

   ^35Zar na zapovijed tvoju munje lijeæu i tebi zar se odazivlju: 'Evo
   nas'?

   ^36Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla?

   ^37Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mjehove

   ^38dok se zemlja u tijesto ne zgusne i dok se grude njezine ne slijepe?

   ^39Zar æe? ti plijen uloviti lavici ili æe? glad uta?it' laviæima

   ^40na leglu svojem dok gladni èekaju i vrebaju na ?rtvu iz zaklona?

   ^41Tko hranu gavranovima pribavlja kad Bogu ptiæi njegovi cijuèu i
   naokolo oblijeæu bez hrane?
     __________________________________________________________________

  Chapter 39

   ^1 Zna? li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlade ko?ute?

   ^2Izbroji li koliko nose mjeseci, zna? li u koje doba se omlade?

   ^3Sagnuv?i se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odla?u,

   ^4a kad im porod ojaèa, poraste, ostave ga i ne vraæaju mu se.

   ^5Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave?

   ^6U zavièaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje ?ivuje.

   ^7Buci gradova on se podruguje i ne slu?a gonièevih povika.

   ^8Luta brdima, svojim pa?njacima, u potrazi za zeleni svakakvom.

   ^9Mo?e? li slugom uèinit' bivola, zadr?at' ga noæ jednu za jaslama?

   ^10Mo?e? li njega za brazdu prikovat' da ralo vuèe po docima tvojim?

   ^11Mo?e? li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i
   prepustit' mu te?ak svoj posao?

   ^12Misli? li tebi da æe se vratiti i na gumno ti dotjerati ?ito?

   ^13Krilima svojim noj trepæe radosno, iako krila oskudnih i perja.

   ^14On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije,

   ^15ne mareæ' ?to ih zgazit' mo?e noga ili nekakva divlja zvijer
   zgnjeèiti.

   ^16S nojiæima k'o s tuðima postupa; ?to mu je trud zaludu, on ne mari.

   ^17Jer Bog je njega li?io pameti, nije mu dao nikakva razbora.

   ^18Ali kada na let krila ra?iri, tada se ruga konju i konjaniku.

   ^19Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio?

   ^20Zar ti èini? da skaèe k'o skakavac, da u strah svakog nagoni
   hrzanjem?

   ^21Kopitom zemlju veselo raskapa, neustra?ivo srlja na oru?je.

   ^22Strahu se ruga, nièeg se ne boji, ni pred maèem uzmaknuti neæe.

   ^23Na sapima mu zvekeæe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica.

   ^24Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko æe ga
   zadr?at':

   ^25na svaki zvuk roga on zar?e: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ nju?i,
   viku bojnu i pokliè vojskovoða.

   ^26Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja ?iri?

   ^27Zar se na nalog tvoj di?e orao i vrh timora gnijezdo sebi vije?

   ^28Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih.

   ^29Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko.

   ^30Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."
     __________________________________________________________________

  Chapter 40

   ^1 I Jahve se obrati Jobu i reèe mu:

   ^2"Zar æe se s Jakim preti jo? kudilac? Tu?itelj Bo?ji nek' sam
   odgovori!"

   ^3A Job odgovori Jahvi i reèe:

   ^4"Odveæ sam malen: ?to da odgovorim? Rukom æu svoja zatisnuti usta.

   ^5Rijeè rekoh - neæu vi?e zapoèeti; rekoh dvije - al' neæu nastaviti."

   ^6Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reèe:

   ^7"Bokove svoje opa?i k'o junak, ja æu te pitat', a ti me pouèi.

   ^8Zar bi i moj sud pogaziti htio, okrivio me da sebe opravda??

   ^9Zar ti mi?ica snagu Bo?ju ima, zar glasom grmjet' mo?e? poput njega?

   ^10Ogrni se sjajem i velièanstvom, dostojanstvom se odjeni i slavom.

   ^11Plani dÓe bijesom ognja jarosnoga, pogledom jednim snizi oholnika.

   ^12Ponositoga pogledaj, slomi ga, na mjestu satri svakoga zlikovca.

   ^13U zemlju sve njih zajedno zakopaj, u mraènu ih pozatvaraj tamnicu.

   ^14Tada æu i ja tebi odat' hvalu ?to si se svojom desnicom spasio.

   ^15A sada, dÓe promotri Behemota! Travom se hrani poput goveèeta,

   ^16u bedrima je, gle, snaga njegova, a krepkost mu u mi?iæju trbu?nom.

   ^17Poput cedra rep podignut ukruti, sva su mu stegna ispreplele ?ile.

   ^18Mjedene cijevi kosti su njegove, zglobovi mu od ?eljeza kvrge.

   ^19Prvenac on je Bo?jega stvaranja; maèem ga je naoru?ao tvorac.

   ^20Gore mu danak u hrani donose i sve zvijerje ?to po njima se igra.

   ^21Pod lotosom on zavaljen poèiva, gu?tik moèvarni i glib kriju ga.

   ^22Sjenu mu pravi lotosovo li?æe, pod vrbama on hladuje potoènim.

   ^23Nabuja li rijeka, on ne strahuje: nimalo njega ne bi zabrinulo da mu
   u ?vale i sav Jordan jurne.

   ^24Tko bi za oèi uhvatio njega i tko bi mu nos sulicom probio?

   ^25Zar lovi? Levijatana udicom? Zar æe? mu jezik za?valit' u?etom?

   ^26Zar mu nozdrve trskom probost' mo?e? ili mu kukom probiti vilicu?

   ^27Hoæe li te on preklinjat' za milost, hoæe li s tobom blago govoriti?

   ^28I zar æe s tobom savez on sklopiti da sveg ?ivota tebi sluga bude?

   ^29Hoæe? li se s njim k'o s pticom poigrat' i vezat' ga da kæeri
   razveseli??

   ^30Hoæe li se za nj cjenkati ribari, meðu sobom podijelit' ga trgovci?

   ^31Mo?e? li kopljem njemu ko?u izbost ili glavu mu probiti ostima?

   ^32Podigni de ruku svoju na njega: za boj se spremi - bit æe ti
   posljednji!
     __________________________________________________________________

  Chapter 41

   ^1 Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov èovjek veæ pogiba.

   ^2Junaka nema da njega razdra?i, tko æe mu se u lice suprotstavit'?

   ^3Tko se sukobi s njim i ?iv ostade? Pod nebesima tog èovjeka nema!

   ^4Pre?utjet neæu njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa.

   ^5Tko mu smije razodjenut' odjeæu, tko li kroz dvostruk prodrijeti mu
   oklop?

   ^6Tko æe mu ralje rastvorit' dvokrilne kad strah vlada oko zubi
   njegovih?

   ^7Hrbat mu je od ljuskavih ?titova, zapeèaæenih peèatom kamenim.

   ^8Jedni uz druge tako se sljubi?e da meðu njima dah ne bi pro?ao.

   ^9Tako su èvrsto slijepljeni zajedno: priljubljeni, razdvojit' se ne
   mogu.

   ^10Kad kihne, svjetlost iz njega zapr?ti, poput zorinih vjeða oèi su
   mu.

   ^11Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se
   prosiplju.

   ^12Iz nozdrva mu sukljaju dimovi kao iz kotla ?to kipi na vatri.

   ^13Dah bi njegov zapalio ugljevlje, jer mu iz ralja plamenovi suèu.

   ^14U ?iji le?i sva snaga njegova, a ispred njega u?as se prostire.

   ^15Kad se ispravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmièu puèini.

   ^16Poput peæine srce mu je tvrdo, poput mlinskoga kamena otporno.

   ^17Pregibi tusta mesa srasli su mu, èvrsti su kao da su saliveni.

   ^18Zgodi li ga maè, od njeg se odbije, tako i koplje, sulica i
   strijela.

   ^19Poput slame je za njega ?eljezo, mjed je k'o drvo iscrvotoèeno.

   ^20On ne uzmièe od strelice s luka, stijenje iz praæke na nj k'o pljeva
   pada.

   ^21K'o slamèica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazvi?di nad
   njim.

   ^22Crepovlje o?tro ima na trbuhu i blato njime ore k'o drljaèom.

   ^23Pod njim vrtlog sav k'o lonac uskipi, uspjeni more k'o pomast u
   kotlu.

   ^24Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, regbi, bijelo runo bezdan
   prekriva.

   ^25Ni?ta slièno na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustra?iv.

   ^26I na najvi?e on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponosnijim."
     __________________________________________________________________

  Chapter 42

   ^1 A Job ovako odgovori Jahvi:

   ^2"Ja znadem, moæ je tvoja bezgranièna: ?to god naumi?, to izvesti
   mo?e?.

   ^3Tko je taj koji rijeèima bezumnim zamraèuje bo?anski promisao?
   Govorah stoga, ali ne razumjeh, o èudesima meni neshvatljivim.

   ^4O, poslu?aj me, pusti me da zborim: ja æu te pitat', a ti me pouèi.

   ^5Po èuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oèi moje vidje?e.

   ^6Sve rijeèi svoje zato ja porièem i kajem se u prahu i pepelu."

   ^7Kada Jahve izgovori Jobu ove rijeèi, reèe on Elifazu Temancu: "Ti i
   tvoja dva prijatelja raspalili ste gnjev moj jer niste o meni onako
   pravo govorili kao moj sluga Job.

   ^8Zato uzmite sada sedam junaca i sedam ovnova i poðite k mome sluzi
   Jobu, pa prinesite za sebe paljenicu, a sluga moj Job molit æe se za
   vas. Imat æu obzira prema njemu i neæu vam uèiniti ni?ta na?ao zato ?to
   niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job."

   ^9Tada odo?e Elifaz iz Temana, Bildad iz ?uaha i Sofar iz Naamata i
   uèini?e kako im je Jahve zapovjedio. I Jahve se obazre na Joba.

   ^10I Jahve vrati Joba u prija?nje stanje jer se zalo?io za svoje
   prijatelje, pa mu jo? udvostruèi ono ?to je posjedovao.

   ^11Tad se vrati?e Jobu sva njegova braæa, i sve njegove sestre, i svi
   prija?nji znanci te su jeli s njim kruh u njegovoj kuæi, ?aleæi ga i
   tje?eæi zbog svih nevolja ?to ih Jahve bija?e na nj poslao. Svaki mu
   darova po jedan srebrnik i po jedan zlatan prsten.

   ^12Jahve blagoslovi novo Jobovo stanje jo? vi?e negoli prija?nje. Blago
   mu je brojilo èetrnaest tisuæa ovaca, ?est tisuæa deva, tisuæu jarmova
   volova i tisuæu magarica.

   ^13Imao je sedam sinova i tri kæeri.

   ^14Prvoj nadjenu ime Jemima, drugoj Kasija, a treæoj Keren-Hapuk.

   ^15U svem onom kraju ne bija?e ?ena tako lijepih kao Jobove kæeri. I
   otac im dade jednaku ba?tinu kao i njihovoj braæi.

   ^16Poslije toga Job do?ivje dob od sto èetrdeset godina i vidje djecu
   svoju i djecu svoje djece do èetvrtog koljena. Potom umrije Job, star,
   nau?iv?i se ?ivota.
     __________________________________________________________________

Psalms
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Blago èovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu
   gre?nièkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca,

   ^2veæ u?iva u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli dan i noæ.

   ^3On je k'o stablo zasaðeno pokraj voda tekuæica ?to u svoje vrijeme
   plod donosi; li?æe mu nikad ne vene, sve ?to radi dobrim urodi.

   ^4Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! Oni su k'o pljeva ?to je vjetar
   raznosi.

   ^5Stoga se opaki neæe odr?ati na sudu, ni gre?nici u zajednici
   pravednih.

   ^6Jer Jahve zna put pravednih, a propast æe put opakih.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Za?to se bune narodi, za?to puci ludosti snuju?

   ^2Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rotÄe protiv Jahve i Pomazanika
   njegova:

   ^3"Skr?imo okove njihove i jaram njihov zbacimo!"

   ^4Smije se onaj ?to na nebu stoluje, Gospod im se podruguje.

   ^5Tad im veli u svom gnjevu, ?estinom ih on zbunjuje:

   ^6"TÓa ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom."

   ^7Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reèe: "Ti si sin moj, danas
   te rodih.

   ^8Zatra?i samo, i dat æu ti puke u ba?tinu, i u posjed krajeve
   zemaljske.

   ^9Vladat æe? njima palicom gvozdenÄom i razbit ih kao sud lonèarski."

   ^10Opametite se sada, vi kraljevi, Urazumite se, suci zemaljski.

   ^11Slu?ite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu,

   ^12da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, kad uskoro plane srd?ba
   njegova. Blago svima koji se njemu utjeèu!
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Psalam. Davidov. Kad je David bje?ao pred sinom Ab?alomom.

   ^2Jahve, koliko je tlaèitelja mojih, koliki se podi?u na me!

   ^3Mnogi su ?to o meni zbore: "Nema mu spasenja u Bogu!"

   ^4Ti si ipak ?tit moj, Jahve; slavo moja, ti mi glavu podi?e?.

   ^5Iza sveg glasa Jahvi zavapih, i on me usli?a sa svete gore svoje.

   ^6Sad mogu leæ' i usnuti, i onda ustat' jer me Jahve dr?i.

   ^7Ne bojim se tisuæa ljudi ?to me opsjedaju du?manski.

   ^8Ustani, o Jahve! Spasi me, o Bo?e moj! Ti udara? po obrazu sve
   neprijatelje moje, opakima zube razbija?.

   ^9U Jahve je spasenje: na tvom narodu tvoj je blagoslov!
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Zborovoði. Uz ?ièana glazbala. Psalam. Davidov.

   ^2Kad zazovem, usli?i me, Bo?e, pravdo moja, ti ?to me u tjeskobi
   izbavÄi: smiluj mi se, usli?i moju molitvu!

   ^3Sinovi èovjeèji, dokle æe vam srca ostati tvrda? Za?to ispraznost
   ljubite, opsjenu slijedite?

   ^4Znajte: Jahve èudesno uzvisuje prijatelja svoga; Gospodin æe me
   usli?iti kad ga zazovem.

   ^5Promislite u srcima i ne grije?ite, dr?æite na svojim le?ajima i
   zanijemite.

   ^6Prinesite ?rtve pravedne, u Jahvu se uzdajte!

   ^7Mnogi govore: "Tko æe nam pokazati sreæu?" Obasjaj nas, Jahve,
   svjetlom svoga lica!

   ^8Vi?e si u srce moje ulio radosti nego kad obilno rode p?enica i vino.

   ^9Èim legnem, odmah u miru i usnem, jer mi samo ti, o Jahve, daje?
   miran poèinak.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Zborovoði. Uz frule. Psalam. Davidov.

   ^2Èuj, o Jahve, rijeèi moje, jecaje moje razaberi!

   ^3Osvrni se na glas mog prizivanja, o Kralju moj i Bo?e moj, jer tebe
   vruæe zazivam!

   ^4Jahve, zorom glas mi veæ èuje?, zorom ti veæ lijem molitve u nadi
   èekajuæ'.

   ^5Jer ti nisi Bog kom je nepravda mila: zlobniku nema boravka s tobom,

   ^6opaki ne mogu opstati pred tvojim pogledom. Mrzi? sve ?to èine
   bezakonje

   ^7i uni?tava? la?ljivce. Varalica i krvopija Jahvi se gadi.

   ^8Po velikoj dobroti tvojoj uniæi æu u Dom tvoj; past æu nièice pred
   svetim Domom tvojim, Jahve, prepun po?tovanja.

   ^9U svojoj me pravdi vodi poradi mojih du?mana, svoj put mi poravnaj
   pred oèima.

   ^10U njihovim ustima iskrenosti nema, srce im je puno zloæe; grlo im je
   grob otvoren, a jezikom laskaju.

   ^11Kazni ih, o Bo?e! Nek' propadnu oni i osnove njine, otjeraj ih zbog
   mnogih nedjela njihovih; tÓa oni se digo?e na tebe.

   ^12Nek' se raduju svi ?to se utjeèu tebi, neka klièu sve dovijeka!
   ?titi ih i nek se vesele u tebi koji ljube ime tvoje,

   ^13jer pravednika, Jahve, ti blagoslivlja?, dobrotom ga svojom k'o
   ?titom zaklanja?.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Zborovoði. Uz ?ièano glazbalo. U oktavi. Psalam. Davidov.

   ^2Jahve, nemoj me karati u srd?bi svojoj, ne ka?njavaj me u svojoj
   jarosti!

   ^3Smiluj mi se, Jahve, jer sam iznemog'o, Jahve, ozdravi me jer dr?æu
   kosti moje.

   ^4Duboko mi je du?a potresena, a ti, o Jahve - dokle æe??

   ^5Vrati se, Jahve, du?u mi izbavi, spasi me rad svoje dobrote:

   ^6jer meðu mrtvima tko te se sjeæa, u Podzemlju tko ti hvale pjeva?

   ^7Iznemogoh od pusta jecanja, u noæi postelju plaèem zalijevam, suzama
   le?aj natapam.

   ^8Od ?alosti oko mi gasne i slabi, jer su mnogi neprijatelji moji.

   ^9Odstupite od mene, svi opaki, jer je Jahve plaè moj èuo.

   ^10Èuo je Jahve molbu moju, Jahve je primio moju molitvu.

   ^11Neka se postide i u?asno zbune svi moji du?mani, i puni srama neka
   smjesta odstupe.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Tu?aljka. Davidova. Ispjeva je Jahvi zbog Ku?a Benjaminovca.

   ^2O Jahve, Bo?e moj, tebi se utjeèem, od svih progonitelja spasi me,
   oslobodi,

   ^3da mi du?u ne zgrabe kao lav ?to razdire, a nema tko da izbavi.

   ^4Jahve, Bo?e moj, ako to uèinih, ako je nepravda na rukama mojim,

   ^5ako zlom uzvratih prijatelju, ili oplijenih nepravedna tu?itelja:

   ^6neka mi du?manin progoni du?u i zgrabi je, neka mi ?ivot u zemlju
   satre i jetru u pra?inu baci.

   ^7Ustani, Jahve, u svom gnjevu, digni se na bijes tlaèitelja mojih.
   Probudi se! Sud mi sazovi!

   ^8Neka te okru?i skup?tina narodna, nad njom sjedni visoko!

   ^9O Jahve, dosudi mi pravo po pravosti mojoj i po nevinosti koja je u
   meni.

   ^10Dokrajèi bezakonje zlotvora, pravedna podigni, pravedni Bo?e koji
   pronièe? srca i bubrege.

   ^11Meni je ?tit Bog koji spasava èestita srca.

   ^12Bog je pravedan sudac, on povazdan prijeti:

   ^13ako se ne obrate, maè æe nao?triti, luk æe svoj zapet' i pravo
   smjerit'.

   ^14Spremit æe za njih smrtonosno oru?je, strijele æe svoje u?ariti.

   ^15Eto, zlotvor zaèe nepravdu, otrudnje pako?æu i podlost rodi.

   ^16Iskopa jamu i prodube; sam u jamu svoju pade!

   ^17Pakost æe njegova pasti njemu na glavu, njemu na tjeme okrenut se
   nasilje njegovo.

   ^18A ja æu hvaliti Jahvu zbog pravde njegove i pjevat æu imenu Jahve
   vi?njega.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Zborovoði. Po napjevu "Tijesci". Psalam. Davidov.

   ^2Jahve, Gospode na?, divno je ime tvoje po svoj zemlji, velièanstvom
   nebo natkriljuje?!

   ^3U ustima djece i dojenèadi hvalu si spremio protiv neprijatelja, da
   postidi? mrzitelja, zlotvora.

   ^4Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde ?to ih
   uèvrsti -

   ^5pa ?to je èovjek da ga se spominje?, sin èovjeèji te ga pohodi??

   ^6Ti ga uèini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni.

   ^7Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podlo?i:

   ^8ovce i svakolika goveda, i zvijeri poljske k tome,

   ^9ptice nebeske i ribe morske, i ?to god prolazi stazama morskim.

   ^10Jahve, Gospode na?, divno je ime tvoje po svoj zemlji!
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Zborovoði. Po napjevu "Umri za sina". Psalam. Davidov. $ALEF

   ^2Slavim te, Jahve, svim srcem svojim, ispovijedam sva èudesna djela
   tvoja.

   ^3Radujem se i klièem tebi, pjevam imenu tvome, Svevi?nji! $BET

   ^4Du?mani moji natrag krenu?e, pado?e i pred licem tvojim pogibo?e.

   ^5Jer ti se zauze za moje pravo i parbu moju, ti sjede na prijesto -
   sudac pravedan: $GIMEL

   ^6ti pokara pogane, pogubi bezbo?ca, ime im izbrisa dovijeka.

   ^7Du?mani klonu?e, smrvljeni zauvijek, ti im gradove razori - nesta im
   spomena. $HE

   ^8Ali Jahve dovijeka stoluje, postavi prijesto svoj da sudi:

   ^9sam po pravdi sudi krug zemaljski, izreèe pucima osudu pravednu. $VAU

   ^10Jahve je tvrðava tlaèenom, tvrðava spasa u danima tjeskobe.

   ^11Nek' se uzdaju u te koji znaju ime tvoje, jer ne ostavlja? onih ?to
   ljube tebe, o Jahve. $ZAJIN

   ^12Pjevajte Jahvi koji prebiva na Sionu, razgla?ujte meðu pucima djela
   njegova,

   ^13jer ih se spomenu kao osvetnik krvi i siroma?kog jauka ne zaboravi.
   $HET

   ^14Smiluj mi se, Jahve: pogledaj nevolju u koju me vrgo?e neprijatelji
   moji, od vrata smrti izbavi me

   ^15da navije?tam sve hvale tvoje na vratima kæeri Sionske, da radostan
   klièem zbog spasenja tvoga. $TET

   ^16Pogani pado?e u jamu koju sami iskopa?e, zamka koju potajno stavi?e
   uhvati nogu njihovu.

   ^17Jahve se iskaza i sud odr?a; gre?nik se spleo u djela svoja. $JOD

   ^18Nek' gre?nici odu u Podzemlje, svi pogani ?to zaboravi?e Boga. $KAF

   ^19Jer siromah neæe pasti u zaborav zauvijek, ufanje ubogih neæe biti
   zaludu dovijeka.

   ^20Ustani, Jahve, da se ne osili èovjek, nek' pogani budu osuðeni pred
   tobom!

   ^21Strah im, o Jahve, utjeraj, nek' spoznaju pogani da su smrtnici!
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 $LAMED Za?to, Jahve, stoji? daleko, za?to se skriva? u dane
   tjeskobe?

   ^2Obijesni bezbo?nik jadnika goni, u zamke ga hvata koje mu postavi.

   ^3Bezbo?nik se pohlepom hvali, $NUN lakomac psuje i Jahvu prezire.

   ^4Bezbo?nik zbori u obijesti svojoj: "Ne, istrage nema! TÓa ni Boga
   nema!" I u tome sva mu je misao.

   ^5Puti su mu svagda uspje?ni, na sudove tvoje on i ne misli, sve
   protivnike svoje prezire.

   ^6U srcu veli: "Neæu posrnuti! Ni u kojem koljenu neæu biti nesretan."
   $PE

   ^7Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, pod jezikom njegovim muka
   i nesreæa.

   ^8U zasjedi èuèi pokraj ograda, potajno ubija nevina, $AJIN oèima
   siromaha vreba.

   ^9U zaklonu sjedi k'o lav u peæini, vreba da opljaèka jadnika i da ga
   povuèe u mre?u.

   ^10Pritajen èuèi na zemlji, od nasilja mu siromasi padaju.

   ^11U srcu svome veli: "ZÓaboravi Gospod, odvrati lice i nikoga ne
   vidi!" $KOF

   ^12Ustani, Gospode Bo?e, podigni ruku, ne zaboravi siromaha.

   ^13Za?to da bezbo?nik prezire Boga, za?to da ka?e u srcu: "Neæe
   kazniti!" $RE?

   ^14Jer ti vidi?, gleda? jad i nevolju, u ruci je mjeri?. Siromah se
   tebi predaje, ubogu ti si pomoæ! $?IN

   ^15Pakosnu gre?niku satri mi?icu, kazni mu pakost da je vi?e ne bude!

   ^16Jahve je kralj u vijeke vjekova, iz zemlje njegove nestat æe pogana.
   $TAU

   ^17Poèuj, o Jahve, èe?nju siroma?nih, okrijepi im srce, uho prikloni:

   ^18da za?titi? pravo ubogih i tlaèenih, da straha vi?e ne zadaje èovjek
   zemljanÄi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Zborovoði. Psalam. Davidov. Jahvi se utjeèem! Za?to dakle govorite
   du?i mojoj: "Odleti u goru kao ptica!

   ^2Gle, bezbo?nici veæ luk nape?e, za tetivu strijelu zape?e da iz
   potaje ustrijele pravednika.

   ^3Kad su temelji uzljuljani, ?to da uèini pravednik?"

   ^4Jahve je u svom svetom Hramu, na nebeskom sjedi prijestolju. Oèi
   njegove motre, vjeðama pronièe sinove ljudske.

   ^5Jahve pronièe pravedna i nepravedna, iz dna du?e mrzi silnika.

   ^6Na gre?nike æe izlit' ?eravu i sumpor, vjetar ognjeni bit æe dio
   njine sudbine.

   ^7Pravedan je Jahve i pravednost ljubi, èestiti æe gledat' lice
   njegovo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Zborovoði. U oktavi. Psalam. Davidov.

   ^2U pomoæ, Jahve, jer nestaje pobo?nih, vjernosti nema vi?e meðu
   ljudima!

   ^3Svatko la?e svome bli?njemu, govori usnama la?ljivim i srcem
   dvoliènim.

   ^4Istrijebi, Jahve, sve usne la?ljive i jezik hvastavi;

   ^5one ?to zbore: "Jezik je na?a snaga, na?e su usne za nas: tko nam ?to
   mo?e?"

   ^6"Zbog nevolje tlaèenih i jauka ubogih sada æu ustati - govori Jahve -
   spasenje donijet' onom tko ga ?eli."

   ^7Rijeèi su Jahvine rijeèi iskrene, srebro proku?ano, od zemlje
   odvojeno, sedam puta oèi?æeno.

   ^8O Jahve, ti æe? bdjeti nad nama, od nara?taja ovog èuvat' nas svagda,

   ^9pa nek' se okolo vrzu zlotvori, nek' se izdi?u ljudi najgori.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Zborovoði. Psalam. Davidov.

   ^2TÓa dokle, Jahve, dokle æe? me zaboravljati? Dokle æe? skrivati lice
   od mene?

   ^3Dokle æu nositi bol u du?i; tugu u srcu obdan i obnoæ? Dokle æe se
   du?manin dizat' na me?

   ^4Pogledaj, usli?i, Jahve, Bo?e moj! Prosvijetli mi oèi da ne zaspim
   nasmrt,

   ^5nek' ne ka?e du?manin: "Nadjaèah njega!" Nek' ne klièu protivnici ako
   posrnem!

   ^6Ja se u tvoju dobrotu uzdam, nek' mi se srce raduje spasenju tvome!
   Pjevat æu Jahvi koji mi uèini dobro, pjevat æu imenu Jahve Svevi?njeg!
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Zborovoði. Davidov. Bezumnik reèe u srcu: "Nema Boga." Pokvareni
   rade gadosti; nitko da èini dobro.

   ^2Jahve s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman
   Boga da tra?i.

   ^3No, svi skrenu?e zajedno, svi se pokvari?e: nitko da èini dobro -
   nikoga nema.

   ^4Neæe li se urazumiti svi ?to bezakonje èine, koji pro?diru narod moj
   kao da jedu kruha? Ne zazivlju ime Jahvino:

   ^5jednom æe drhtati od straha, jer je Bog s rodom pravednim.

   ^6?elite razbiti nakane ubogog: Jahve je utoèi?te njegovo.

   ^7O neka doðe sa Siona spas Izraelu! Kad Jahve promijeni udes naroda
   svoga, klicat æe Jakov, radovat se Izrael.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Psalam. Davidov. Jahve, tko smije prebivati u ?atoru tvome, tko li
   stanovati na svetoj gori tvojoj?

   ^2Onaj samo tko ?ivi èestito, koji èini pravicu, i istinu iz srca
   zbori,

   ^3i ne kleveæe jezikom; koji bli?njem zla ne nanosi i ne sramoti
   susjeda svoga;

   ^4koji zlikovca prezire, a po?tuje one ?to se Jahve boje;

   ^5koji se zaklinje prijatelju, a ne kr?i prisege, i ne daje novca na
   lihvu, i ne prima mita protiv nedu?na. Tko tako èini, pokolebat' se
   neæe dovijeka.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Miktam. Davidov. Èuvaj me, Bo?e, jer se tebi utjeèem.

   ^2Jahvi rekoh: "Ti si moj gospodar, nema mi bla?enstva bez tebe!"

   ^3Za svetima ?to su u zemlji sav plamtim od èe?nje!

   ^4Gomilaju patnje moje koji slijede bogove tuðe. Ja im ljevanica
   nalijevat' neæu, ime im spominjat' neæu usnama.

   ^5Jahve mi je ba?tina i kale?: Ti u ruci dr?i? moju sudbinu.

   ^6Na divnu zemlju pado?e mi konopi, vrlo mi je mila moja ba?tina.

   ^7Blagoslivljam Jahvu koji me svjetuje te me i noæu srce opominje.

   ^8Jahve mi je svagda pred oèima; jer mi je zdesna, neæu posrnuti.

   ^9Stog' mi se raduje srce i klièe du?a, i tijelo mi spokojno poèiva.

   ^10Jer mi neæe? ostavit' du?u u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj
   trule?i ugleda.

   ^11Pokazat æe? mi stazu u ?ivot, puninu radosti pred licem svojim, sebi
   zdesna bla?enstvo vjeèno.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Molitva. Davidova. Poèuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslu?aj,
   usli?i molitvu iz usta iskrenih!

   ^2Od tebe nek' mi doðe presuda, tvoje oèi vide ?to je pravo.

   ^3Istra?i mi srce, pohodi noæu, ognjem me isku?aj, al' u meni neæe?
   naæ' bezakonja. Ne zgrije?i?e usta moja

   ^4kao ?to grije?e ljudi: po rijeèima usta tvojih èuvah putove Zakona.

   ^5Korak mi èvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima
   tvojim.

   ^6Zazivam te, Bo?e, ti æe? me usli?it': prikloni mi uho i èuj rijeèi
   moje.

   ^7Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od du?mana izbavlja? one ?to
   se utjeèu desnici tvojoj.

   ^8Èuvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih

   ^9od zlotvora ?to na me nasræu. Du?mani me bijesni opkoljuju,

   ^10be?æutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto,

   ^11Koraci njini sad me okru?uju, smjeraju da me na zemlju obore;

   ^12slièni lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviæu ?to vreba u
   potaji.

   ^13Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od gre?nika mi ?ivot maèem
   spasi,

   ^14a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj ?ivot,
   kojima ?eludac puni? dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju ?to im
   pretekne.

   ^15A ja æu u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit
   æu ga se nagledati.
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Uèitelju zbora. Od Jahvina sluge Davida koji Jahvi ispjeva ovu
   pjesmu u onaj dan kad ga Jahve oslobodi iz ruku neprijatelja

   ^2Ljubim te, Jahve, kreposti moja!

   ^3Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj; Bo?e moj, peæino moja
   kojoj se utjeèem, ?tite moj, snago spasenja moga, tvrðavo moja!

   ^4Zazvat æu Jahvu, hvale predostojna, i od du?mana bit æu izbavljen.

   ^5Valovi smrti okru?i?e mene, prestravi?e me bujice pogubne.

   ^6U?ad Podzemlja sputi?e me, smrtonosne zamke pado?e na me:

   ^7u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi
   zaèu, i vapaj moj mu do u?iju doprije.

   ^8I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrma?e se temelji gora, pokrenu?e
   se, jer On gnjevom planu.

   ^9Iz nosnica mu dim se di?e, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje ?ivo od
   njega plamsa.

   ^10On nagnu nebesa i siðe, pod nogama oblaci mu mraèni.

   ^11Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi.

   ^12Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima
   tmastim,

   ^13od blijeska pred licem njegovim u?ga se ugljevlje plameno.

   ^14Jahve s neba zagrmje, Svevi?njega glas se ori.

   ^15Odape strijele i du?mane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori.

   ^16Morska se dna pokaza?e, i temelji svijeta posta?e goli od stra?ne
   prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova.

   ^17On pru?i s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi.

   ^18Od protivnika moænog mene oslobodi, od du?mana mojih jaèih od mene.

   ^19Navali?e na me u dan zlosretni, ali me Jahve za?titi,

   ^20na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio.

   ^21Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po èistoæi ruku mojih on me
   nagradi,

   ^22jer èuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih.

   ^23Odredbe njegove sve su mi pred oèima, zapovijedi njegove nisam
   odbacio,

   ^24do sr?i odan njemu sam bio, èuvam se grijeha svakoga.

   ^25Jahve mi po pravdi mojoj vrati, èistoæu ruku mojih vidje.

   ^26S prijateljem ti si prijatelj, po?tenu po?tenjem uzvraæa?.

   ^27S èovjekom èistim ti si èist, a lukavca izigrava?,

   ^28jer narodu poni?enu spasenje donosi?, a poni?ava? oèi ohole.

   ^29Jahve, ti moju svjetiljku u?i?e?, Bo?e, tminu moju obasjava?:

   ^30s tobom udaram na èete du?manske, s Bogom svojim preskaèem zidine.

   ^31Savr?eni su puti Gospodnji, i rijeè je Bo?ja ognjem ku?ana. On, samo
   on, ?tit je svima koji se k njemu utjeèu.

   ^32Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga na?ega?

   ^33Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran,

   ^34noge mi dade brze k'o u ko?ute i postavi me na visine èvrste,

   ^35ruke mi za borbu uvje?ba i mi?ice da luk mjedeni napinju.

   ^36Daje? mi ?tit svoj koji spasava, tvoja me desnica dr?i, tvoja me
   bri?ljivost uzvisi.

   ^37Pouzdanje daje? mom koraku, i noge mi vi?e ne posræu.

   ^38Pognah svoje du?mane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uni?tih.

   ^39Obaram ih, ne mogu se diæi, padaju, pod nogama mi le?e.

   ^40Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podlo?i.

   ^41Ti du?mane moje u bijeg natjera, i raspr?ih one koji su me mrzili.

   ^42Vapiju u pomoæ - nikog da pomogne; vapiju Jahvi - ne odaziva se.

   ^43Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih k'o blato na putu.

   ^44Ti me izbavi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk
   koji ne poznavah slu?i mi.

   ^45Svaki moj ?apat pokorno on slu?a, sinovi tuðinci meni laskaju;

   ^46sinovi tuðinski gube srèanost, izlaze dr?æuæ' iz svojih utvrda.

   ^47?ivio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog,
   spasenje moje!

   ^48Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava.

   ^49Od du?mana me mojih izbavlja? i nad protivnike me moje izdi?e?, ti
   mene od èovjeka silnika spasava?.

   ^50Zato te slavim, Jahve, meðu pucima i psalam pjevam tvome Imenu:

   ^51umno?io si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si
   iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Zborovoði. Psalam. Davidov.

   ^2Nebesa slavu Bo?ju kazuju, navije?ta svod nebeski djelo ruku
   njegovih.

   ^3Dan danu to objavljuje, a noæ noæi glas predaje.

   ^4Nije to rijeè, a ni govor nije, nije ni glas ?to se mo?e èuti,

   ^5al' po zemlji razlije?e se jeka, rijeèi sve do nakraj svijeta se?u.
   Ondje suncu razape ?ator,

   ^6te ono k'o ?enik iz lo?nice ide, k'o div klièe kad prelijeæe stazu.

   ^7Izlazi ono od nebeskog kraja, i put mu se opet s krajem spaja, ne
   skriva se ni?ta ?aru njegovu.

   ^8Savr?en je Zakon Jahvin - du?u krijepi; pouzdano je Svjedoèanstvo
   Jahvino - neuka uèi;

   ^9prÓava je naredba Jahvina - srce sladi; èista je zapovijed Jahvina -
   oèi prosvjetljuje;

   ^10neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini -
   svi jednako pravedni,

   ^11dragocjeniji od zlata, od zlata èistoga, slaði od meda, meda
   samotoka.

   ^12Sluga tvoj pomno na njih pazi, vrlo bri?no on ih èuva.

   ^13Ali tko propuste svoje da zapazi? Od potajnih grijeha oèisti me!

   ^14Od oholosti èuvaj slugu svoga da mnome ne zavlada. Tad æu biti
   neokaljan, èist od grijeha velikoga.

   ^15Moje ti rijeèi omiljele i razmi?ljanje srca moga pred licem tvojim.
   Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Zborovoði. Psalam. Davidov.

   ^2Usli?io te Jahve u dan nevolje, ?titilo te ime Boga Jakovljeva!

   ^3Poslao ti pomoæ iz Sveti?ta, branio te sa Siona!

   ^4Spomenuo se svih ti prinosnica, bila mu mila paljenica tvoja!

   ^5Udijelio ti ?to ti srce ?eli, ispunio sve namisli tvoje!

   ^6Radovali se tvojoj pobjedi, u ime Boga svoga dizali stjegove! Ispunio
   Jahve svaku molbu tvoju!

   ^7Znam evo: Jahve æe pobjedu dati svom pomazaniku, usli?it ga iz svetih
   nebesa snagom pobjedne desnice svoje.

   ^8Jedni se hvale kolima bojnim, drugi konjima, mi imenom Jahve, Boga
   na?ega!

   ^9Oni posræu i padaju, mi se dr?imo i stojimo.

   ^10Jahve, daruj pobjedu kralju, usli?i nas u dan kad te zazovemo!
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Zborovoði. Psalam. Davidov.

   ^2Jahve, zbog tvoje se moæi kralj veseli, zbog pomoæi tvoje radosno
   klièe.

   ^3Ti mu ispuni ?elju srca, ne odbi molitve usana njegovih.

   ^4Ti ga predusrete blagoslovima sretnim, na glavu mu krunu stavi od
   suhoga zlata.

   ^5Za ?ivot te molio, i ti mu dade premnoge dane - za vijeke vjekova.

   ^6Pomoæu tvojom slava je njegova velika, uresio si ga velièanstvom i
   sjajem.

   ^7Ti ga uèini blagoslovom za vjekove, veseli? ga rado?æu lica svojega.

   ^8Doista, kralj se uzda u Jahvu i po dobroti Svevi?njega neæe se
   pokolebati.

   ^9Tvoja ruka nek' pronaðe sve du?mane tvoje, desnica tvoja neka stigne
   one koji te mrze!

   ^10Nek' budu kao u peæi ognjenoj kad se uka?e lice tvoje! Nek' ih Jahve
   gnjevom uni?ti, neka ih proguta oganj!

   ^11Njihovo potomstvo satri sa zemlje i rod im iz sinova ljudskih.

   ^12Ako li stanu zlo kovati protiv tebe, ako spremaju spletke, neæe
   uspjeti.

   ^13Ti æe? ih natjerati u bijeg, svoj luk æe? usmjeriti na njih.

   ^14Ustani, Jahve, u sili svojoj! Daj nam da pjesmama slavimo snagu
   tvoju!
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Zborovoði. Po napjevu "Ko?uta u zoru". Psalam. Davidov.

   ^2Bo?e moj, Bo?e moj, za?to si me ostavio? Daleko si od ridanja moga.

   ^3Bo?e moj, vièem danju, al'ne odvraæa?; noæu vapijem i nema mi
   poèinka.

   ^4A ipak, ti u Sveti?tu prebiva?, Nado Izraelova!

   ^5U tebe se oèevi na?i uzda?e, uzda?e se, i ti ih izbavi;

   ^6k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se
   nisu.

   ^7A ja, crv sam, a ne èovjek, ruglo ljudi i naroda prezir.

   ^8Koji me vode, podruguju se meni, razvlaèe usne, ma?u glavom:

   ^9"U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu
   omilje!"

   ^10Iz krila majèina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke.

   ^11Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majèina ti si Bog moj.

   ^12Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne.

   ^13Opkoli?e me junci mnogobrojni, ba?anski bikovi okru?i?e mene.

   ^14?drijela svoja razvaljuju na me k'o lav koji plijen kida i rièe.

   ^15Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasu?e; srce mi posta poput
   voska, topi se u grudima mojim.

   ^16Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u
   prah smrtni bacio si mene.

   ^17Opkolio me èopor pasa, rulje me zloèinaèke okru?ile. Probodo?e mi
   ruke i noge,

   ^18sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me.

   ^19Haljine moje dijele meðu sobom i kocku bacaju za odjeæu moju.

   ^20Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoæ!

   ^21Du?u moju istrgni maèu, iz ?apa pasjih ?ivot moj.

   ^22Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi du?u od rogova bivoljih!

   ^23A sada, braæi æu svojoj navije?tat' ime tvoje, hvalit æu te usred
   zbora.

   ^24"Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva,
   slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!

   ^25Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje
   od njega; kad ga je zazvao, on ga je èuo."

   ^26Zato æu te hvaliti u zboru veliku, pred vjernicima tvojim izvr?it'
   zavjete.

   ^27Siromasi æe jesti i nasitit æe se, hvalit æe Jahvu koji tra?e njega:
   nek' ?ivi srce va?e dovijeka!

   ^28Spomenut æe se i Jahvi se vratit' svi krajevi zemlje; pred njim æe
   n§icÄe pasti sve obitelji pogana.

   ^29Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima.

   ^30Njemu æe se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji, pred njim se
   sagnuti svi koji u prah silaze. I moja æe du?a za njega ?ivjeti,

   ^31njemu æe slu?iti potomstvo moje. O Gospodu æe se pripovijedat'

   ^32slijedeæem koljenu, o njegovoj pravdi navije?tati narodu buduæem:
   "Ovo uèini Jahve!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Psalam. Davidov. Jahve je pastir moj: ni u èem ja ne oskudijevam;

   ^2na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi

   ^3i krijepi du?u moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena
   svojega.

   ^4Pa da mi je i dolinom smrti proæi, zla se ne bojim, jer si ti sa
   mnom. Tvoj ?tap i palica tvoja utjeha su meni.

   ^5Trpezu preda mnom prostire? na oèi du?manima mojim. Uljem mi glavu
   ma?e?, èa?a se moja prelijeva.

   ^6Dobrota i milost pratit æe mene sve dane ?ivota moga. U Jahvinu æu
   domu prebivati kroz dane mnoge.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Psalam. Davidov. Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji
   na njemu ?ive.

   ^2On ga na morima utemelji i na rijekama uèvrsti.

   ^3Tko æe uziæi na Goru Jahvinu, tko æe stajati na svetom mjestu
   njegovu?

   ^4Onaj u koga su ruke èiste i srce nedu?no: du?a mu se ne predaje
   ispraznosti, i ne kune se varavo.

   ^5On blagoslov prima od Jahve i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.

   ^6Takav je nara?taj onih koji tra?e njega, koji tra?e lice Boga
   Jakovljeva.

   ^7"Podignite, vrata, nadvratnike svoje, di?ite se, dveri vjeène, da
   uniðe Kralj slave!"

   ^8"Tko je taj Kralj slave?" "Jahve silan i junaèan, Jahve silan u
   boju!"

   ^9"Podignite, vrata, nadvratnike svoje di?ite se, dveri vjeène, da
   uniðe Kralj slave!"

   ^10"Tko je taj Kralj slave?" "Jahve nad Vojskama - on je Kralj slave!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Davidov. $ALEF K tebi, Jahve, uzdi?em du?u svoju, $BET

   ^2u tebe se uzdam, Bo?e moj: ne daj da se postidim, da se ne vesele
   nada mnom du?mani! $GIMEL

   ^3Koji se u tebe uzdaju, postidjet se neæe: postidjet æe se koji se
   lako iznevjere. $DALET

   ^4Poka?i mi, Jahve, svoje putove, nauèi me svojim stazama! $HE

   ^5Istinom me svojom vodi i pouèi me, jer ti si Bog, moj Spasitelj: $VAU
   u tebe se pouzdajem svagda. $ZAJIN

   ^6Spomeni se, Jahve, svoje nje?nosti i ljubavi svoje dovijeka. $HET

   ^7Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa, spomeni me se po
   svojoj ljubavi - radi dobrote svoje, o Jahve! $TET

   ^8Jahve je sama dobrota i pravednost: gre?nike on na put privodi. $JOD

   ^9On ponizne u pravdi vodi i uèi malene putu svome. $KAF

   ^10Sve su staze Jahvine istina i ljubav za onog koji èuva Savez njegov
   i propise. $LAMED

   ^11Jahve, radi svojeg imena grijeh moj mi oprosti, jer je velik. $MEM

   ^12Ima li koga da se boji Jahve? On æe ga pouèiti kojim æe putem
   krenuti. $NUN

   ^13Du?a æe mu u sreæi poèivati, a potomci æe njegovi zaposjesti zemlju.
   $SAMEK

   ^14Prisan je Jahve s onima koji ga se boje i Savez svoj objavljuje
   njima. $AJIN

   ^15K Jahvi su svagda oèi moje upravljene, jer mi nogu izvlaèi iz zamke.
   $PE

   ^16Pogledaj na me i smiluj se meni, jer osamljen sam i nevoljan. $SADE

   ^17Odagnaj tjeskobe srca moga, iz bojazni mojih izbavi me!

   ^18Vidi nevolju moju i muku i oprosti sve grijehe moje! $RE?

   ^19Pogledaj du?mane moje: kako ih je mnogo i kakvom me mr?njom ?estokom
   mrze. $?IN

   ^20Èuvaj du?u moju, izbavi me: neæu se postidjeti, jer se tebi utekoh.
   $TAU

   ^21Nedu?nost i èestitost nek' me ?tite, jer u tebe se uzdam, o Jahve.

   ^22Izbavi, Bo?e, Izraela iz sviju tjeskoba njegovih.
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 Davidov. Dosudi mi pravo, Jahve, jer hodih u nedu?nosti, i uzdajuæ'
   se u Jahvu ja se ne pokolebah.

   ^2Ispitaj me, Jahve, isku?aj me, istra?i mi bubrege i srce.

   ^3Jer tvoja je dobrota pred oèima mojim, u istini tvojoj ja hodim.

   ^4S ljudima opakim ja ne sjedim i ne svraæam podlima.

   ^5Mrsko mi je dru?tvo zlotvora, i s bezbo?cima sjesti ne ?elim.

   ^6U nedu?nosti ruke svoje perem i obilazim ?rtvenik tvoj, Jahve,

   ^7da tvoju hvalu javno razglasim i pripovijedam sva divna djela tvoja.

   ^8O Jahve, ljubim dom u kojem prebiva? i mjesto gdje slava tvoja
   stoluje.

   ^9Ne pogubi mi du?u s gre?nicima ni ?ivot moj s krvolocima;

   ^10na rukama je njihovim zloèin, a desnica im puna mita.

   ^11A ja u nedu?nosti svojoj hodim: izbavi me, milostiv mi budi.

   ^12Noga mi stoji na pravu putu: u zborovima blagoslivljat æu Jahvu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 Davidov. Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve
   je ?tit ?ivota moga: pred kime da strepim?

   ^2Kad navale na me zlotvori da mi tijelo ?deru, protivnici moji i
   du?mani, oni posræu i padaju.

   ^3Nek' se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek' i rat
   plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja.

   ^4Za jedno molim Jahvu, samo to ja tra?im: da ?ivim u Domu Jahvinu sve
   dane ?ivota svoga, da u?ivam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam.

   ^5U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni; skriva me u skrovi?tu
   ?atora svoga, na hridinu on me uzdi?e.

   ^6I sada izdi?em glavu iznad du?mana oko sebe. U njegovu æu ?atoru
   prinositi ?rtve radosne, Jahvi æu pjevat' i klicati.

   ^7Slu?aj, o Jahve, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usli?i me!

   ^8Moje mi srce govori: "Tra?i lice njegovo!" Da, lice tvoje, o Jahve,
   ja tra?im.

   ^9Ne skrivaj lica svoga od mene. Ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti,
   Pomoæi moja, nemoj me odbaciti! I ne ostavi me, Bo?e, Spasitelju moj!

   ^10Ako me otac i mati ostave, Jahve æe me primiti.

   ^11Nauèi me, Jahve, putu svojemu, ravnom me stazom povedi poradi
   protivnika mojih.

   ^12Bijesu du?mana mojih ne predaj me, jer ustado?e na mene svjedoci
   la?ni koji da?æu nasiljem.

   ^13Vjerujem da æu u?ivati dobra Jahvina u zemlji ?ivih.

   ^14U Jahvu se uzdaj, ojunaèi se, èvrsto nek' bude srce tvoje: u Jahvu
   se uzdaj!
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 Davidov. K tebi, o Jahve, vapijem, hridino moja, ne oglu?i se na me:
   da neusli?an ne postanem kao oni koji u grob silaze.

   ^2Èuj moje zazivanje dok tebi vapijem, dok ruke uzdi?em svetomu Hramu
   tvojem.

   ^3Ne uzmi me s bezbo?nicima i s onima koji èine bezakonje, koji govore
   slatko s bli?njima a u srcu im je pakost.

   ^4Daj im po djelima njihovim i po zloæi njihovih nedjela! Po djelu ruku
   njihovih plati im, uzvrati im po njihovoj zasluzi!

   ^5Jer ne mare za èine Jahvine ni za djelo ruku njegovih: nek' ih obori
   i vi?e ne podigne!

   ^6Blagoslovljen Jahve ?to usli?a zazivanje moje! Jahve mi je zaklon, on
   ?tit je moj.

   ^7U njega se srce moje pouzdalo i pomoæ mi doðe; zato mi klièe srce i
   pjesmom njega slavim.

   ^8Jahve je jakost narodu svome, tvrðava spasa svom pomazaniku.

   ^9Spasi narod svoj i blagoslovi svoju ba?tinu, pasi ih i nosi ih
   dovijeka!
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 Psalam. Davidov. Prinesite Jahvi, o sinovi Bo?ji, prinesite Jahvi
   slavu i moæ!

   ^2Prinesite Jahvi slavu njegova imena, poklonite se Jahvi u sveti?tu
   njegovu!

   ^3Èuj! Jahve nad vodama, Jahve nad vodama silnim!

   ^4Èuj! Jahve u sili, Jahve u velièanstvu!

   ^5Èuj! Jahve lomi cedre, Jahve lomi cedre libanske,

   ^6i Liban skakuæe poput teleta, a Sirion kao mlado bivolèe!

   ^7Èuj! Jahve sipa munje, Jahve sipa munje ognjene!

   ^8Èuj! Jahve potresa pustinjom, Jahve potresa pustinjom kade?kom!

   ^9Èuj! Od straha se mladÄe ko?ute, prerano se mladÄe ko?ute ?umske.
   [3b] Èuj! Bog velièanstveni zagrmje, [9a] a u Hramu njegovu svi
   kliknu?e: Slava!

   ^10Jahve nad valima stoluje, stoluje Jahve - kralj dovijeka!

   ^11Jahve narodu svom daje jakost, Jahve narod svoj mirom blagoslivlje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 Psalam. Pjesma za posveæenje Doma. Davidov.

   ^2Velièam te, Jahve, jer si me izbavio i nisi dao da se raduju nada
   mnom du?mani.

   ^3Jahve, Bo?e moj, zazvah te, i ti si me ozdravio;

   ^4Jahve, izveo si mi du?u iz Podzemlja, na rubu groba ti si me o?ivio.

   ^5Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi, zahvaljujte svetom imenu njegovu!

   ^6Jer samo za tren traje srd?ba njegova, a èitav ?ivot dobrota njegova.
   Veèer donese suze, a jutro klicanje.

   ^7U svojoj sreæi rekoh: "Neæu se pokolebati nikada!"

   ^8Dobrotom si me, o Jahve, na goru nade postavio, ali èim lice
   sakrije?, sav se upla?im.

   ^9Tada, Jahve, zavapih k tebi i zazvah milosrðe Boga svojega:

   ^10"Kakva je korist od krvi moje, kakva korist da u grob siðem? Zar æe
   te pra?ina slaviti, zar æe navije?tati vjernost tvoju?"

   ^11Slu?aj, o Jahve, i smiluj se meni; Jahve, budi mi na pomoæ!

   ^12Okrenuo si moj plaè u igranje, skinuo kostrijet s mene i opasao me
   rado?æu.

   ^13Zato ti pjeva du?a moja i neæe zamuknuti: Jahve, Bo?e moj, dovijeka
   æu te hvaliti!
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 Zborovoði. Psalam. Davidov.

   ^2Tebi se, Jahve, utjeèem, o, da se ne postidim nikada: u svojoj me
   pravdi izbavi!

   ^3Prikloni k meni uho svoje, pohiti da me oslobodi?! Budi mi hrid
   za?tite, tvrðava spasenja.

   ^4Jer ti si hrid moja, tvðava moja, radi svoga imena vodi me i ravnaj.

   ^5Izvuci me iz mre?e koju mi zape?e, jer ti si moje utoèi?te.

   ^6U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me, Jahve, Bo?e vjerni.

   ^7Ti mrzi? one koji ?tuju ni?tavne kumire, a ja se u Jahvu uzdam.

   ^8Radosno æu klicat' tvojoj milosti, jer si na moju bijedu pogledao,
   pomogao u tjeskobi du?i mojoj.

   ^9Nisi me predao u ruke du?mana, noge si mi na prostran put izveo.

   ^10Smiluj mi se, Jahve, jer sam u tjeskobi, od jada slabi mi oko, du?a
   i tijelo.

   ^11?ivot mi se tro?i u gorèini, ljeta moja u jecanju. U muci mi se
   iscrpila snaga i kosti su moje klonule.

   ^12Du?manima svojim postao sam ruglo, susjedima podsmijeh, a znancima
   stra?ilo; koji me vide vani, bje?e od mene.

   ^13Nestalo me k'o mrtvaca iz sjeæanja ljudi, postadoh k'o razbijena
   posuda.

   ^14Èujem ?aputanje mnogih, u?as odasvud: sastaju se protiv mene i
   smi?ljaju kako da mi ?ivot oduzmu.

   ^15A ja se, Jahve, u tebe uzdam; govorim: Ti si Bog moj!

   ^16U tvojoj je ruci sudbina moja: istrgni me iz ruke du?mana i onih
   koji me progone!

   ^17Rasvijetli lice nad slugom svojim, po svojoj me dobroti spasi.

   ^18Jahve, ne bilo me stid ?to tebe zazvah! Neka se postide zlotvori,
   nek' u Podzemlju zamuknu.

   ^19Nek' zanijeme usne la?ljive koje protiv pravednika govore drsko,
   oholo i prezirno.

   ^20O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju èuva? za one koji te
   se boje, koju iskazuje? onima ?to se tebi utjeèu naoèigled sinovima
   èovjeèjim.

   ^21Zaklanja? ih ?titom lica svoga od zavjera ljudskih; u ?atoru svom ih
   skriva? od jezika svadljivih.

   ^22Blagoslovljen Jahve jer me obasu èudesnom dobrotom u gradu tvrdom.

   ^23U tjeskobi svojoj veæ mi?ljah: "Odbaèen sam od pogleda tvoga." Ali
   ti si èuo glas mog zaziva dok sam tebi vapio.

   ^24Ljubite Jahvu, svi sveti njegovi: èuva Jahve svoje vjernike, a po
   zasluzi vraæa onima koji postupaju oholo.

   ^25Budite hrabri i jaka srca, svi koji se u Jahvu uzdate!
     __________________________________________________________________

  Chapter 32

   ^1 Davidov. Pouèna pjesma. Bla?en onaj kome je grijeh otpu?ten, kome je
   zloèin pokriven!

   ^2Blago èovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u èijemu duhu nema
   prijevare!

   ^3Pre?utjet' sam htio, al' kosti mi klonu?e od neprestana jecanja.

   ^4Danju i noæu ruka me tvoja ti?tala, snaga mi se tro?ila k'o za
   ljetnih ?ega.

   ^5Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju vi?e ne skrivah. Rekoh:
   "Priznat æu Jahvi prijestup svoj", i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

   ^6Zato nek' ti se moli pobo?nik svaki u èasu nevolje. Kad bujice silne
   navale, njega neæe stiæi.

   ^7Utoèi?te ti si moje, od tjeskobe ti æe? me saèuvat', odjenut' me
   rado?æu spasenja.

   ^8Uèit æu te, put ti kazat' kojim ti je iæi, svjetovat æu te, oko æe
   moje bdjeti nad tobom.

   ^9Ne budite kao konj ili mazga bez razuma: divljinu im kroti? voðicama
   i uzdom, inaèe im se ne primièi!

   ^10Bezbo?nika taru mnoge nevolje, a tko se uzda u Jahvu, njega okru?uje
   milost.

   ^11Radujte se Jahvi i klièite, pravedni, klièite svi koji ste srca
   èestita!
     __________________________________________________________________

  Chapter 33

   ^1 Pravednici, Jahvi klièite! Hvaliti ga pristoji se èestitima.

   ^2Slavite Jahvu na harfi, na liri od deset ?ica velièajte njega!

   ^3Pjesmu novu zapjevajte njemu i glazbala skladna popratite poklicima.

   ^4Jer prÓava je rijeè Jahvina i vjernost su sva djela njegova.

   ^5On ljubi pravdu i pravo: puna je zemlja dobrote Jahvine.

   ^6Jahvinom su rijeèju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska
   njihova.

   ^7Vodu morsku on sabire kao u mje?inu i bezdane stavlja u spremi?ta.

   ^8Zemlja sva neka pred Jahvom strepi, neka ga se boje svi stanovnici
   svijeta!

   ^9Jer on reèe - i sve postade, naredi - i sve se stvori.

   ^10Jahve razbija nakane pucima, mrsi namjere narodima.

   ^11Naum Jahvin dovijeka ostaje i misli srca njegova od koljena do
   koljena.

   ^12Blago narodu kojemu je Jahve Bog, Narodu koji on odabra sebi za
   ba?tinu!

   ^13Gospodin motri s nebesa i gleda sve sinove èovjeèje.

   ^14Iz svoga prebivali?ta motri sve stanovnike zemaljske:

   ^15on je svima srca stvorio i pazi na sva djela njihova.

   ^16Ne spasava kralja vojska mnogobrojna, ne spasava velika sila junaka.

   ^17Isprazno se od konja nadati spasenju, jaèina njegova ne izbavlja.

   ^18Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u
   milost njegovu:

   ^19da im od smrti ?ivot spasi, da ih hrani u danima gladi.

   ^20Na?a se du?a Jahvi nada, on je pomoæ i za?tita na?a.

   ^21Srce nam se u njemu raduje, u njegovo sveto ime mi se uzdamo.

   ^22Neka dobrota tvoja, o Jahve, bude nad nama, kao ?to se mi u tebe
   uzdamo!
     __________________________________________________________________

  Chapter 34

   ^1 Davidov. Kada se David pravio ludim pred Abimelekom, a on $ALEF

   ^2Blagoslivljat æu Jahvu u svako doba, njegova æe mi hvala biti svagda
   na ustima! $BET

   ^3Nek' se Jahvom du?a moja hvali: nek' èuju ponizni i nek' se raduju!
   $GIMEL

   ^4Velièajte sa mnom Jahvu, uzvisujmo ime njegovo zajedno! $DALET

   ^5Tra?io sam Jahvu, i on me usli?a, izbavi me od straha svakoga. $HE

   ^6U njega gledajte i razveselite se, da se ne postide lica va?a. $ZAJIN

   ^7Eto, jadnik vapi, a Jahve ga èuje, izbavlja ga iz svih tjeskoba. $HET

   ^8Anðeo Jahvin tabor podi?e oko njegovih ?tovalaca da ih spasi. $TET

   ^9Ku?ajte i vidite kako dobar je Jahve: blago èovjeku koji se njemu
   utjeèe! $JOD

   ^10Bojte se Jahve, vi sveti njegovi: ne trpe oskudice koji ga se boje.
   $KAF

   ^11Osiroma?i?e moguænici i gladuju, a koji tra?e Jahvu ne trpe
   oskudice. $LAMED

   ^12Doðite, djeco, i poslu?ajte me, uèit æu vas strahu Gospodnjem. $MEM

   ^13O èovjeèe, ljubi? li ?ivot? ?eli? li dane mnoge u?ivati dobra? $NUN

   ^14Jezik svoj oda zla suspre?i i usne od rijeèi prijevarnih! $SAMEK

   ^15Zla se kloni, a èini dobro, tra?i mir i za njim idi! $PE

   ^16Oèi Jahvine gledaju pravedne, u?i mu slu?aju vapaje njihove. $AJIN

   ^17Lice se Jahvino okreæe protiv zloèinaca da im spomen zatre na
   zemlji. $SADE

   ^18Pravednici zazivaju, i Jahve ih èuje, izbavlja ih iz svih tjeskoba.
   $KOF

   ^19Blizu je Jahve onima koji su skr?ena srca, a klonule du?e spasava.
   $RE?

   ^20Mnoge nevolje ima pravednik, ali ga Jahve od svih izbavlja. $?IN

   ^21On èuva sve kosti njegove: ni jedna mu se neæe slomiti. $TAU

   ^22Opakost bezbo?ca ubija, platit æe koji mrze pravednika.

   ^23Jahve izbavlja du?e slugu svojih, i neæe platiti tko god se njemu
   utjeèe.
     __________________________________________________________________

  Chapter 35

   ^1 Davidov. Optu?i, Jahve, tu?itelje moje i napadni one koji mene
   napadaju!

   ^2Stavi oklop, uzmi ?tit svoj i ustani meni u pomoæ!

   ^3Zavitlaj kopljem i presretni progonitelje moje, reci mojoj du?i: "Ja
   sam tvoje spasenje."

   ^4Nek' se smetu i postide koji ?ivot moj tra?e, nek' uzmaknu i nek' se
   posrame koji mi propast snuju!

   ^5Nek' budu k'o pljeva na vjetru kad ih Anðeo Jahvin potjera!

   ^6Mraèni i skliski bili im putovi kad ih Anðeo Jahvin bude gonio!

   ^7Bez razloga nape?e mi mre?u, bez razloga grob du?i mojoj iskopa?e.

   ^8Propast æe ih stiæi iznenada, u mre?u koju nape?e sami æe se
   uhvatiti, past æe u jamu ?to je iskopa?e!

   ^9A moja æe du?e klicati u Jahvi, radovat æe se u spasenju njegovu.

   ^10Sve æe kosti moje govoriti: Tko je, Jahve, poput tebe koji ubogog
   spasava? od silnika, jadnika i siromaha od pljaèka?a?

   ^11Ustado?e svjedoci opaki: pitaju me za ono ?to ne znam.

   ^12Vraæaju mi zlo za dobro, du?a moja zapada u osamu.

   ^13U bolesti njihovoj nosio sam kostrijet, du?u svoju postom morio, i
   molitva mi se u krilo vraæala.

   ^14Kao za prijateljem, za bratom - obila?ah tu?an; od ?alosti se
   pogurih kao onaj ?to za majkom ?ali.

   ^15A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, skupi?e se protiv mene da
   udare iznenada, i bez prestanka oni me razdiru.

   ^16Ruglom na ruglo isku?avaju me i zubima ?kripaju na mene.

   ^17O Jahve, dokle æe? gledati? Istrgni mi du?u nasrtajima njihovim,
   otmi lavovima jedino dobro moje!

   ^18Zahvalit æu ti u velikom zboru, slavit æu te meðu pukom brojnim.

   ^19Nek' se ne raduju nada mnom du?mani nepravedni, nek' ne namiguju
   oèima oni koji me niza?to mrze!

   ^20Jer oni ne misle o miru, veæ spletke snuju protiv mirnih u zemlji.

   ^21Razvaljuju svoja usta na me i govore: "Ha, ha, vidjesmo oèima
   svojim!"

   ^22Ti sve vidi?, o Jahve! Nemoj ?utjeti! Gospode, od mene se ne
   udaljuj!

   ^23Preni se, ustani da me obrani?, Bo?e moj, Gospode, vodi parnicu
   moju!

   ^24Po svojoj me pravdi sudi, Jahve, Bo?e moj, nek' se ne raduju nada
   mnom!

   ^25Nek' ne misle u srcu: "Ispunila nam se ?elja!" Nek' ne reknu:
   "Progutali smo ga!"

   ^26Nek' se postide i posrame svi zajedno koji se nesreæi mojoj raduju!
   Nek' se odjenu stidom i sramotom oni koji se podi?u na me!

   ^27Nek' radosno klièu kojima je pravo moje na srcu i nek' svagda
   govore: "Velik je Jahve! Milo mu je spasenje sluge njegova!"

   ^28A moj æe jezik kazivati pravdu tvoju i hvalu tebi navijeke.
     __________________________________________________________________

  Chapter 36

   ^1 Zborovoði. Od sluge Jahvina Davida.

   ^2Gre?an je naum u srcu zlotvora, straha Bo?jega nema on pred oèima.

   ^3Sam sebi on laska suvi?e, grijeha svog ne vidi i ne mrzi.

   ^4Rijeèi usta njegovih prijevara su i zlodjelo, za razumnost i dobro on
   vi?e ne mari.

   ^5Bezakonje smi?lja na postelji svojoj, na opaku ostaje putu, od zla ne
   odustaje.

   ^6Do neba je, Jahve, dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.

   ^7Pravednost je tvoja k'o Bo?ji vrhunci, a sudovi tvoji k'o duboko
   more: ljude i stoku ti, Jahve, spasava?.

   ^8Kako li je dragocjena, Bo?e, dobrota tvoja, pod sjenu krila tvojih
   ljudi se sklanjaju;

   ^9site se pretilinom Doma tvojega, potocima svojih slasti ti ih
   napaja?.

   ^10U tebi je izvor ?ivotni, tvojom svjetlo?æu mi svjetlost vidimo.

   ^11Zakrili dobrotom sve koji te ?tuju i pravedno?æu svojom sve koji su
   srca èestita.

   ^12Neka me ne zgazi noga ohola, i ruka gre?nika neka me ne goni.

   ^13Gle, pado?e koji èine bezakonje: oboreni su da vi?e ne ustanu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 37

   ^1 Davidov. $ALEF Nemoj se ?estiti na opake, zavidjet nemoj
   pakosnicima:

   ^2kao trava brzo se osu?e, k'o mlada zelen brzo uvenu. $BET

   ^3U Jahvu se uzdaj i èini dobro, da smije? stanovati u zemlji i ?ivjeti
   u miru.

   ^4Sva radost tvoja neka bude Jahve: on æe ispuniti ?elje tvoga srca!
   $GIMEL

   ^5Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj i on æe sve voditi.

   ^6Pravda æe tvoja zasjati k'o svjetlost i tvoje pravo k'o sunce
   podnevno. $DALET

   ^7Smiri se pred Jahvom i njemu se nadaj, ne ?esti se na onog koji ima
   sreæe, na èovjeka koji spletke kuje. $HE

   ^8Sti?aj svoj gnjev i ostavi se srd?be, ne ?esti se da zlo ne uèini?.

   ^9Jer æe biti satrti zlikovci, a koji se u Jahvu uzdaju, ba?tinit æe
   zemlju. $VAU

   ^10Jo? malo i nestat æe bezbo?nika: mjesto æe? njegovo tra?iti, a njega
   vi?e nema.

   ^11Zemlju æe posjedovati krotki, obilje mira oni æe u?ivat'. $ZAJIN

   ^12Bezbo?nik smi?lja zlo pravedniku i zubima ?krguæe na njega.

   ^13A Gospod se njemu smije jer vidi da dan njegov dolazi. $HET

   ^14Maè pote?u bezbo?ci i zapinju lukove da obore jadnika i siromaha, da
   pokolju one koji hode pravim putem.

   ^15Maèem æe vlastito srce probiti, slomit æe se njihovi lukovi. $TET

   ^16Bolje je i malo u pravednika no golemo blago u zlotvora:

   ^17jer æe se ruke zlotvora slomiti, a Jahve je oslon pravedniku. $JOD

   ^18Jahve se brine za ?ivot èestitih, dovijeka æe trajati ba?tina
   njihova.

   ^19Neæe se postidjeti u vrijeme nevolje, bit æe siti u danima gladi.
   $KAF

   ^20A bezbo?nici æe propasti, du?mani Jahvini povenut æe k'o ures
   livada, poput dima se rasplinuti. $LAMED

   ^21Bezbo?nik zaima, ali ne vraæa, pravednik se sa?aljeva i daje.

   ^22Oni koje Jahve blagoslovi ba?tinit æe zemlju, a koje prokune bit æe
   zatrti. $MEM

   ^23Jahve vodi i uèvr?æuje korake èovjeku i mio mu je put njegov.

   ^24Ako i posrne, ne pada jer ga Jahve dr?i za ruku. $NUN

   ^25Mlad bijah i ostarjeh, al' ne vidjeh pravednika napu?tena ili da mu
   djeca kruha prose.

   ^26Uvijek je milosrdan i u zajam daje, na njegovu je potomstvu
   blagoslov. $SAMEK

   ^27Zla se kloni i èini dobro, i ostat æe? dovijeka.

   ^28Jer Jahve ljubi pravdu i pobo?nika svojih ne ostavlja. $AJIN
   Zauvijek æe biti zatrti zlikovci, istrijebit æe se potomstvo
   bezbo?nika.

   ^29Zemlju æe posjedovati pravednici i ?ivjet æe na njoj dovijeka. $PE

   ^30Pravednikova usta mudrost kazuju, a jezik njegov govori pravo.

   ^31Zakon mu je Bo?ji u srcu, ne kolebaju se koraci njegovi. $SADE

   ^32Bezbo?nik vreba pravednoga i smi?lja da ga usmrti.

   ^33Jahve ga neæe ostaviti u njegovoj vlasti i neæe dopustiti da ga na
   sudu osude. $KOF

   ^34U Jahvu se uzdaj i dr?i se puta njegova: on æe te uzvisit' i
   ba?tinit æe? zemlju; radostan æe? gledati propast bezbo?nih. $RE?

   ^35Vidjeh obijesna zlotvora gdje se k'o cedar kro?njat ?iri.

   ^36Proðoh, i gle - nema ga vi?e; potra?ih ga i ne naðoh. $?IN

   ^37Promatraj èestita i gledaj neporoèna: mirotvorac ima potomstvo.

   ^38A gre?nici bit æe svi iskorijenjeni, istrijebit æe se zlikovaèko
   sjeme. $TAU

   ^39Od Jahve dolazi spas pravednicima, on im je zaklon u vrijeme
   nevolje.

   ^40Jahve im poma?e, on ih izbavlja: on æe ih izbaviti od zlotvora i
   spasiti, jer u njemu tra?e okrilje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 38

   ^1 Psalam. Davidov. Za spomen.

   ^2Jahve, u srd?bi svojoj nemoj ne karati, i nemoj me kazniti u svojemu
   gnjevu.

   ^3Strijele se tvoje u me zabodo?e, ruka me tvoja te?ko pritisnu:

   ^4na tijelu mi ni?ta zdravo nema zbog gnjeva tvog, od grijeha mojih
   mira mi nema kostima.

   ^5Zloæe moje glavu su mi nadi?le, kao prete?ko breme ti?te me.

   ^6Rane moje zaudaraju i gnjiju zbog bezumnosti moje.

   ^7Pogurih se sav i zgrèih, povazdan lutam ?alostan.

   ^8Moji bokovi puni su ognjice, na tijelu mi ni?ta zdravo nema.

   ^9Iscrpljen sam i satrven posve, stenjem od jecanja srca svojega.

   ^10O Gospode, sve su mi ?elje pred tobom, i vapaji moji nisu ti
   skriveni.

   ^11Srce mi udara silno, snaga me ostavlja i svjetlost vida oèinjeg gasi
   se.

   ^12Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmako?e, i moji najbli?i stoje
   daleko.

   ^13Namje?taju mi zamke oni koji mi ?ivot vrebaju, koji mi ?ele nesreæu,
   propa?æu mi prijete i uvijek smi?ljaju prijevare.

   ^14A ja sam kao gluh i ni?ta ne èujem i, kao nijem, usta ne otvaram.

   ^15Postadoh k'o èovjek koji ne èuje i koji u ustima nema odgovora.

   ^16Jer u tebe se, o Jahve, uzdam, ti æe? me usli?ati, Jahve, Bo?e moj!

   ^17Rekoh: "Nek' se ne raduju nada mnom; kad mi noga posrne, nek' se ne
   uzdi?u nada mnom!"

   ^18Jer umalo ne propadoh, i moja je bol svagda preda mnom.

   ^19Bezakonje svoje ja priznajem i pun sam ?alosti zbog grijeha svojega.

   ^20A koji su bez razloga protiv mene, moæni su, i mnogi su koji me mrze
   nepravedno.

   ^21Za dobro zlom mi uzvraæaju, protive mi se ?to tra?im dobro.

   ^22O Jahve, ne ostavljaj me! Bo?e moj, ne udaljuj se od mene!

   ^23Po?uri se meni u pomoæ, Gospode, spase moj!
     __________________________________________________________________

  Chapter 39

   ^1 Zborovoði. Jedutunu. Psalam. Davidov.

   ^2Odluèio sam: "Èuvat æu put svoj da ne zgrije?im jezikom; usta æu
   svoja zauzdati dokle god preda mnom bude bezbo?nik."

   ^3Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne pu?tah, ali uzalud - bol mi postade
   gorèa.

   ^4U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj; tad
   progovorih svojim jezikom:

   ^5"Objavi mi, Jahve, moj svr?etak i kolika je mjera mojih dana, da znam
   kako sam ni?tavan.

   ^6Evo, pedljem si mi dane izmjerio, ?ivot moj je kao ni?ta pred tobom:
   tek da?ak je svaki èovjek.

   ^7Poput sjene èovjek prolazi tek da?ak je sve bogatstvo njegovo: zgræe,
   a ne zna tko æe ga pokupiti."

   ^8A sada, èemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi!

   ^9Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem luðaku!

   ^10?utim i usta ne otvaram, jer tako si ti uèinio.

   ^11Biè svoj otkloni od mene, jer izdi?em pod te?inom ruke tvoje.

   ^12Ti kaznama popravlja? èovjeka i sve mu najdra?e kao moljac rastaèe?:
   tek da?ak je svaki èovjek.

   ^13Èuj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi poslu?aj, na suze se moje ne
   oglu?i! Jer u tebe ja sam do?ljak, prido?lica kao svi oci moji.

   ^14Odvrati pogled od mene, da odahnem prije nego odem i vi?e ne budem!
     __________________________________________________________________

  Chapter 40

   ^1 Zborovoði. Psalam. Davidov.

   ^2Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usli?a
   vapaj moj.

   ^3Izvuèe me iz jame propasti, iz blata kalnoga; noge mi stavi na
   hridinu, korake moje ukrijepi.

   ^4U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu na?emu. Vidjet æe mnogi i
   strah æe ih obuzeti: uzdanje æe svoje staviti u Jahvu.

   ^5Blago èovjeku koji se u Jahvu uzda, koji ne ide za ?tovateljima
   la?nih bogova, za onima koji se predaju prijevari.

   ^6Èudesa mnoga tvori?, o Jahve, Bo?e moj, i namisli èudesne - ravna ti
   nema! Kazivat' ih i objavljivati ?elim, al' odveæ ih je da bi se
   nabrojit' mogli.

   ^7Nisu ti mile ni ?rtve ni prinosi, nego si mi u?i otvorio: paljenice
   ni okajnice ne tra?i?.

   ^8Tada rekoh: "Evo dolazim! U svitku knjige pi?e za mene:

   ^9Milje mi je, Bo?e moj, vr?it volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja
   nosim."

   ^10Tvoju æu pravdu navije?tat' u velikom zboru, i usta svojih zatvoriti
   neæu, o Jahve, sve ti je znano.

   ^11Tvoju pravdu neæu kriti u srcu, kazivat æu vjernost tvoju i tvoj
   spas. Tajit neæu dobrote tvoje, ni tvoje vjernosti velikoj skup?tini.

   ^12A ti, o Jahve, milosrða mi svog ne krati, dobrota tvoja i vjernost
   neka me svagda èuvaju.

   ^13Jer me okru?i?e nesreæe nebrojene, krivice me moje sustigo?e da
   gledat' ne mogu: vi?e ih je no vlasi na glavi, i srce mi je stoga
   klonulo.

   ^14Bilo ti milo, o Jahve, da me izbavi?; Gospodine, u pomoæ mi pohitaj!

   ^15Neka se postide i smetu svi koji mi o glavi rade. Nek' uzmaknu i
   neka se posrame koji se nesreæi mojoj raduju!

   ^16Neka se skamene u sramoti svojoj koji zlurado na me grohoæu!

   ^17Neka klièu i nek' se vesele u tebi svi koji te tra?e! Neka govore
   svagda: "Velik je Jahve!" svi koji spasenje tvoje ljube.

   ^18Bijedan sam ja i nevoljan, al' Jahve se brine za me. Ti si pomoæ
   moja i moj spasitelj; o Bo?e moj, ne kasni!
     __________________________________________________________________

  Chapter 41

   ^1 Zborovoði. Psalam. Davidov.

   ^2Blago onome koji misli na uboga i slaba: u dan nevolje Jahve æe ga
   spasiti!

   ^3Jahve æe ga ?tititi i ?iva saèuvati, sreæu mu dati na zemlji i neæe
   ga predati na volju du?manima.

   ^4Jahve æe ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti u snagu.

   ^5Zavapih: "Jahve, smiluj mi se, iscijeli mi du?u jer tebi sagrije?ih!"

   ^6Neprijatelji zlo govore o meni: "Kad æe umrijeti i kad æe mu nestati
   imena?"

   ^7I doðe li tko da me posjeti, himbeno govori, u srcu pakosti skuplja i
   vani opada.

   ^8Mrzitelji moji svi slo?no ?apuæu o meni; zlo mi dosuðuju:

   ^9"Pogubna se po?ast na nj oborila." Ili: "Tko jednom le?e, vi?e ne
   ustaje."

   ^10Pa i prijatelj moj u koga se uzdah, koji blagova?e kruh moj, petu na
   me podi?e.

   ^11A ti, Jahve, smiluj se meni i podigni me da im mogu uzvratiti.

   ^12Po tome æu znati da sam mio tebi: ?to se du?manin moj neæe veseliti
   nada mnom.

   ^13A mene æe? zdrava uzdr?ati i pred svoje me lice staviti dovijeka.

   ^14Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka! Tako neka
   bude! Amen!
     __________________________________________________________________

  Chapter 42

   ^1 Zborovoði. Pouèna pjesma. Sinova Korahovih.

   ^2Kao ?to ko?uta ?udi za izvor-vodom, tako du?a moja èezne, Bo?e, za
   tobom.

   ^3?edna mi je du?a Boga, Boga ?ivoga: o, kada æu doæi i lice Bo?je
   gledati?

   ^4Suze su kruh moj danju i noæu, dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je
   Bog tvoj?"

   ^5Du?a moja gine kada se spomenem kako koraèah u mno?tvu predvodeæ' ih
   k Domu Bo?jem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci sveèanoj.

   ^6?to si mi, du?o, klonula i ?to jeca? u meni? U Boga se uzdaj, jer
   opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!

   ^7Tuguje du?a u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i
   Hermona, s brda Misara.

   ^8Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali
   preko mene prijeðo?e.

   ^9Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a noæu pjesmom æu hvalit' Boga
   ?ivota svog.

   ^10Reæi æu Bogu: "Hridino moja, za?to me zaboravlja?? Za?to obilazim
   ?alostan, pritisnut du?manima?"

   ^11Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju:
   "Gdje ti je Bog tvoj?"

   ^12?to si mi, du?o, klonula i ?to jeca? u meni? U Boga se uzdaj, jer
   opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
     __________________________________________________________________

  Chapter 43

   ^1 Dosudi mi pravo, Bo?e, i povedi parbu moju protiv èeljadi bezbo?ne,
   izbavi me od èovjeka zlobna i opaka!

   ^2Jer ti si, Bo?e, zaklon moj: za?to me odbacuje?? Za?to obilazim
   ?alostan, pritisnut du?manima?

   ^3Po?lji svjetlost svoju i vjernost: nek' me vode, nek' me dovedu na
   tvoju svetu goru, u ?atore tvoje!

   ^4I pristupit æu Bo?jem ?rtveniku, Bogu, radosti svojoj. Harfom æu
   slaviti tebe, Bo?e, o Bo?e moj!

   ^5?to si mi, du?o, klonula i ?to jeca? u meni? U Boga se uzdaj, jer
   opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
     __________________________________________________________________

  Chapter 44

   ^1 Zborovoði. Sinova Korahovih. Pouèna pjesma.

   ^2Bo?e, u?ima svojim slu?asmo, oèevi nam pripovijedahu na?i, o djelu
   koje si izveo u danima njihovim - u danima davnim.

   ^3Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio, iskorijenio narode, a
   njih ra?irio.

   ^4Maèem svojim oni zemlju ne zauze?e niti im mi?ica njihova donese
   pobjedu, veæ desnica tvoja i tvoja mi?ica i lice tvoje milosno jer si
   ih ljubio.

   ^5Ti, o moj Kralju i Bo?e moj, ti si dao pobjede Jakovu.

   ^6Po tebi du?mane svoje odbismo, u tvome imenu zgazismo one koji se na
   nas digo?e.

   ^7U svoj se luk nisam pouzdavao, nit' me maè moj spasavao.

   ^8Nego ti, ti si nas spasio od du?mana, ti si postidio one koji nas
   mrze.

   ^9Dièili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda.

   ^10A sad si nas odbacio i posramio nas i vi?e ne izlazi?, Bo?e, sa
   èetama na?im.

   ^11Pustio si da pred du?manima uzmaknemo, i opljaèka?e nas mrzitelji
   na?i.

   ^12Dao si nas k'o ovce na klanje i rasuo nas meðu neznabo?ce.

   ^13U bescjenje si puk svoj prodao i obogatio se nisi prodajom.

   ^14Uèinio si nas ruglom susjedima na?im, na podsmijeh i igraèku onima
   oko nas.

   ^15Na porugu smo neznabo?cima, narodi kimaju glavom nad nama.

   ^16Svagda mi je sramota moja pred oèima i stid mi lice pokriva

   ^17zbog pogrdne graje podrugljivaca, zbog osvetljiva du?manina.

   ^18Sve nas to snaðe iako te nismo zaboravili niti povrijedili Saveza
   tvoga,

   ^19niti nam se srce odmetnulo od tebe, niti nam je noga s tvoje
   skrenula staze,

   ^20kad si nas smrvio u boravi?tu ?akalskom i smrtnim nas zavio mrakom.

   ^21Da smo i zaboravili ime Boga na?ega, da smo ruke k tuðem bogu
   podigli:

   ^22zar Bog toga ne bi saznao? TÓa on poznaje tajne srdaca!

   ^23Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, i mi smo im k'o ovce za
   klanje.

   ^24Preni se! ?to spava?, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!

   ^25Za?to lice svoje sakriva?, zaboravlja? bijedu i nevolju na?u?

   ^26Jer du?a nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju prilijepio.

   ^27Ustani, u pomoæ nam priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje!
     __________________________________________________________________

  Chapter 45

   ^1 Zborovoði. Po napjevu "Ljiljani". Sinova Korahovih. Pouèna pjesma.
   Svadbena pjesma.

   ^2Iz srca mi naviru rijeèi divne: pjesmu svoju ja kralju pjevam, jezik
   mi je k'o pisaljka hitra pisara.

   ^3Lijep si, najljep?i od ljudskih sinova, po usnama ti se milina
   prosula, stoga te Bog blagoslovio dovijeka.

   ^4Pripa?i maè uz bedra, junaèe, ogrni se sjajem i velièanstvom!

   ^5Zaja?i i kreni za istinu, za vjernost i pravdu, zapni luk i desnicu
   svoju proslavi!

   ^6O?tre su strelice tvoje, narodi padaju pred tobom i kraljeve du?mane
   ostavlja hrabrost.

   ^7Prijestolje je tvoje, Bo?e, u vijeke vjekova, i pravedno ?ezlo -
   ?ezlo je tvog kraljevstva!

   ^8Ti ljubi? pravednost, a mrzi? bezakonje, stoga Jahve, Bog tvoj, tebe
   pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.

   ^9Smirnom, alojem i kasijom miri?u ti haljine, iz dvorova bjelokosnih
   harfe te vesele.

   ^10Kraljevske ti kæeri idu u susret, zdesna ti je kraljica u zlatu
   ofirskom.

   ^11"Slu?aj, kæeri, pogledaj, prisluhni: zaboravi svoj narod i dom oca
   svog!

   ^12Za?eli li kralj ljepotu tvoju, smjerno se pokloni njemu jer je on
   gospodar tvoj.

   ^13Narod tirski dolazi s darovima, naklonost tvoju tra?e prvaci
   naroda."

   ^14Sva lijepa koraèa kæi kraljeva u haljinama zlatom vezenim.

   ^15U haljini od veza ?arena kralju je dovode, pratnja su joj djevice,
   druge njezine.

   ^16S veseljem ih vode i s klicanjem u kraljeve dvore ulaze.

   ^17Oce tvoje naslijedit æe tvoji sinovi, postavit æe? ih knezovima na
   svoj zemlji.

   ^18Iz koljena u koljeno navije?tat æe ime tvoje, hvalit æe te narodi u
   vijeke vjekova.
     __________________________________________________________________

  Chapter 46

   ^1 Zborovoði. Sinova Korahovih. Po napjevu "Djevice". Pjesma.

   ^2Bog nam je zaklon i utvrda, pomoænik spreman u nevolji.

   ^3Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ru?e u more.

   ^4Nek' buèe i bjesne valovi morski, nek' bregovi dr?æu od ?estine
   njihove: s nama je Jahve nad Vojskama, na?a je utvrda Bog Jakovljev!

   ^5Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Bo?ji, presveti ?ator Vi?njega.

   ^6Bog je sred njega, poljuljat se neæe, od rane zore Bog mu poma?e.

   ^7Ma bje?njeli puci, ru?ila se carstva, kad glas njegov zagrmi, zemlja
   se rastopi:

   ^8s nama je Jahve nad Vojskama, na?a je utvrda Bog Jakovljev!

   ^9Doðite, gledajte djela Jahvina, strahote koje on na zemlji uèini.

   ^10Do nakraj zemlje on ratove prekida, lukove kr?i i lomi koplja,
   ?titove ognjem sa?i?e.

   ^11Prestanite i znajte da sam ja Bog, uzvi?en nad pucima, nad svom
   zemljom uzvi?en!

   ^12S nama je Jahve nad Vojskama, na?a je utvrda Bog Jakovljev!
     __________________________________________________________________

  Chapter 47

   ^1 Zborovoði. Sinova Korahovih. Psalam.

   ^2Narodi svi, plje?æite rukama, klièite Bogu glasom radosnim.

   ^3Jer Jahve je to - svevi?nji, stra?an, kralj velik nad zemljom svom.

   ^4Narode je nama podlo?io, pogane stavio pod noge na?e,

   ^5ba?tinu nam odabrao - ponos Jakova, svoga ljubimca.

   ^6Uzlazi Bog uz klicanje, Jahve uza zvuke trublje.

   ^7Pjevajte Bogu, pjevajte, pjevajte kralju na?emu, pjevajte!

   ^8Jer on je kralj nad zemljom svom, pjevajte Bogu, pjevaèi vrsni!

   ^9Bog kraljuje nad narodima, stoluje Bog na svetom prijestolju.

   ^10Prvaci se pribiru poganski k narodu Boga Abrahamova. Bo?ji su svi
   vlastodr?ci zemlje, nad svima on je uzvi?en.
     __________________________________________________________________

  Chapter 48

   ^1 Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih.

   ^2Velik je Jahve, hvale predostojan u gradu Boga na?ega.

   ^3Sveto brdo njegovo, brijeg velièanstven, radost je zemlji svoj. Gora
   Sion, na krajnjem sjeveru, grad je Kralja velikog.

   ^4Bog u kulama njegovim jakom se pokaza utvrdom.

   ^5Jer gle, slo?i?e se kraljevi, navali?e zajedno.

   ^6Èim vidje?e, zapanji?e se i zbunjeni u bijeg nagnu?e.

   ^7Ondje ih trepet obuze kao muka porodilje,

   ^8kao kad vjetar istoèni razbija brodove tar?i?ke.

   ^9?to smo èuli, sada vidimo: grad Jahve nad Vojskama, grad Boga na?ega
   - Bog ga utvrdi dovijeka.

   ^10Spominjemo se, Bo?e, tvoje dobrote usred Hrama tvojega.

   ^11Kao ime tvoje, Bo?e, tako i slava tvoja do nakraj zemlje dose?e.
   Puna je pravde desnica tvoja; neka se raduje brdo sionsko!

   ^12Neka klièu gradovi Judini zbog tvojih sudova!

   ^13Obiðite Sion i proðite njime, prebrojite kule njegove!

   ^14Pogledajte dobro bedeme njegove, promotrite mu potanko dvorove: da
   biste kazivali buduæem koljenu:

   ^15"Takav je Bog, Bog na? zasvagda i dovijeka! On neka nas vodi!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 49

   ^1 Zborovoði. Sinova Korahovih. Psalam.

   ^2Poslu?ajte ovo, svi narodi, èujte, svi stanovnici zemlje,

   ^3vi, djeco puka, i vi, odliènici, bogati i siroma?ni zajedno!

   ^4Moja æe usta zboriti mudrost, i moje srce misli razumne.

   ^5K pouènoj izreci priklonit æu uho, uz harfu æu izlo?it' svoju
   zagonetku.

   ^6?to da se bojim u danima nesreæe kad me opkoli zloba izdajica

   ^7koji se u blago svoje uzdaju i silnim se hvale bogatstvom?

   ^8TÓa nitko sebe ne mo?e otkupit' ni za se dati Bogu otkupninu:

   ^9?ivotu je cijena previsoka, i nikada je neæe platiti

   ^10tko ?eli ?ivjeti dovijeka i ne vidjeti jamu grobnu.

   ^11Jer, i mudri umiru, pogiba i luðak i bezumnik: bogatstvo svoje
   ostavlja drugima.

   ^12Grobovi im kuæe zasvagda, stanovi njihovi od koljena do koljena, sve
   ako se zemlje nazivale imenima njihovim.

   ^13Èovjek koji nerazumno ?ivi slièan je stoci koja ugiba.

   ^14Takav je put onih koji se ludo uzdaju, to je konac onih koji u?ivaju
   u sreæi:

   ^15Poput stada redaju se u Podzemlju, smrt im je pastir, a dobri njima
   vladaju. Njihova æe lika brzo nestati, Podzemlje æe im biti postojbina.

   ^16A moju æe du?u Bog ugrabiti Podzemlju iz pand?a i milostivo me
   primiti.

   ^17Ne boj se ako se tko obogati i ako se poveæa blago doma njegova:

   ^18kad umre, ni?ta neæe ponijeti sa sobom, i blago njegovo neæe s njime
   siæi.

   ^19Ako se u ?ivotu dr?ao sretnim - "Govorit æe se da ti je dobro bilo!"
   -

   ^20i on æe doæi u skup otaca svojih, gdje svjetlosti vi?e vidjeti neæe.

   ^21Èovjek koji nerazumno ?ivi slièan je stoci koja ugiba.
     __________________________________________________________________

  Chapter 50

   ^1 Psalam. Asafov. Bog nad bogovima, Jahve, govori i zove zemlju od
   izlaza sunèeva do zalaza.

   ^2Sa Siona predivnog Bog zablista:

   ^3Bog na? dolazi i ne ?uti. Pred njim ide oganj ?to pro?dire, oko njega
   silna bjesni oluja.

   ^4On zove nebesa odozgo i zemlju da sudi narodu svojemu:

   ^5"Saberite mi sve pobo?nike koji ?rtvom Savez sa mnom sklopi?e!"

   ^6Nebesa objavljuju pravednost njegovu: on je Bog sudac!

   ^7"Slu?aj, narode moj, ja æu govoriti, o Izraele, svjedoèit æu protiv
   tebe: ja, Bog - Bog tvoj!

   ^8Ne korim te zbog ?rtava tvojih - paljenice su tvoje svagda preda
   mnom.

   ^9Neæu od doma tvog' uzet junca, ni jaraca iz tvojih torova:

   ^10tÓa moje su sve ?ivotinje ?umske, tisuæe zvjeradi u gorama mojim.

   ^11Znam sve ptice nebeske, moje je sve ?to se mièe u poljima.

   ^12Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, jer moja je zemlja i sve ?to je
   ispunja.

   ^13Zar da ja jedem meso bikova ili da pijem krv jaraca?

   ^14Prinesi Bogu ?rtvu zahvalnu, ispuni Vi?njemu zavjete svoje!

   ^15I zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit æu te, a ti æe? me slaviti."

   ^16A gre?niku Bog progovara: "?to tumaèi? naredbe moje, ?to meæe? u
   usta Savez moj?

   ^17Ti, komu stega ne prija, te rijeèi moje iza leða baca??

   ^18Kad tata vidi?, s njime se bratimi? i dru?i? se s preljubnicima.

   ^19Svoja si usta predao pakosti, a jezik ti plete prijevare.

   ^20U dru?tvu na brata govori? i kalja? sina matere svoje.

   ^21Sve si to èinio, a ja da ?utim? Zar misli? da sam ja tebi slièan?
   Pokarat æu te i stavit æu ti sve to pred oèi."

   ^22Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste, da vas ne pograbim i
   nitko vas spasiti neæe.

   ^23Pravo me ?tuje onaj koji prinosi ?rtvu zahvalnu: i onomu koji hodi
   stazama pravim - njemu æu pokazati spasenje svoje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 51

   ^1 Zborovoði. Psalam. Davidov.

   ^2 Kad je k Davidu do?ao prorok Natan poslije njegova grijeha

   ^3Smiluj mi se, Bo?e, po milosrðu svome, po velikom smilovanju izbri?i
   moje bezakonje!

   ^4Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg oèisti!

   ^5Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom.

   ^6Tebi, samom tebi ja sam zgrije?io i uèinio ?to je zlo pred tobom:
   pravedan æe? biti kad progovori?, bez prijekora kada presudi?.

   ^7Evo, gre?an sam veæ roðen, u grijehu me zaèe majka moja.

   ^8Evo, ti ljubi? srce iskreno, u dubini du?e uèi? me mudrosti.

   ^9Po?kropi me izopom da se oèistim, operi me, i bit æu bjelji od
   snijega!

   ^10Objavi mi radost i veselje, nek' se obraduju kosti satrvene!

   ^11Odvrati lice od grijeha mojih, izbri?i svu moju krivicu!

   ^12Èisto srce stvori mi, Bo?e, i duh postojan obnovi u meni!

   ^13Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

   ^14Vrati mi radost svoga spasenja i uèvrsti me duhom spremnim!

   ^15Uèit æu bezakonike tvojim stazama, i gre?nici tebi æe se obraæati.

   ^16Oslobodi me od krvi prolivene, Bo?e, Bo?e spasitelju moj! Nek' mi
   jezik klièe pravednosti tvojoj!

   ^17Otvori, Gospodine, usne moje, i usta æe moja navije?tati hvalu
   tvoju.

   ^18?rtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.

   ^19?rtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bo?e, neæe?
   prezreti.

   ^20U svojoj dobroti milostiv budi Sionu i opet sagradi jeruzalemske
   zidine!

   ^21Tada æe ti biti mile ?rtve pravedne i tad æe se prinosit' teoci na
   ?rtveniku tvojemu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 52

   ^1 Zborovoði. Pouèna pjesma. Davidova.

   ^2 Kad je Edomac Doeg ?aulu javio: "David je u?ao u kuæu Abimelekovu.

   ^3?to se to hvali? pako?æu, silnièe nesmiljeni?

   ^4Neprestano snuje? o propasti, jezik ti je britva nabru?ena,
   spletkaru!

   ^5Zlo voli? vi?e nego dobro, i la? vi?e nego pravednost!

   ^6Mili su ti pogubni govori, la?ljivi jezièe!

   ^7Bog æe te zato satrti, zauvijek te ukloniti; i?èupat æe te iz tvog
   ?atora, iskorijeniti iz zemlje ?ivih.

   ^8Pravednici æe gledati s u?asom i njemu se smijati:

   ^9"Gle èovjeka koji ne uze Boga za svoju za?titu, veæ se uzdao u veliko
   bogatstvo i osilio u svojim zloèinima!"

   ^10A ja, k'o zelena maslina u Domu Bo?jem, uzdam se u Bo?ju dobrotu
   dovijeka.

   ^11Hvalit æu te svagda ?to si to uèinio i slavit æu tvoje ime, jer je
   dobrostivo, pred licem tvojih pobo?nika.
     __________________________________________________________________

  Chapter 53

   ^1 Zborovoði. Prema napjevu "Bolest". Pouèna pjesma. Davidova.

   ^2Bezumnik reèe u srcu: "Nema Boga!" Pokvareni rade gadosti; nitko da
   èini dobro.

   ^3Bog s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga
   da tra?i.

   ^4No svi skrenu?e zajedno, svi se pokvari?e: nitko da èini dobro -
   nikoga nema.

   ^5Neæe li se urazumiti svi ?to èine bezakonje, koji pro?diru narod moj
   kao da jedu kruh? Boga oni ne zazivlju:

   ^6od straha æe drhtat' gdje straha i nema jer Bog æe rasuti kosti onih
   koji tebe opsjedaju, bit æe posramljeni jer æe ih Bog odbaciti.

   ^7O, neka doðe sa Siona spas Izraelu! Kad Bog promijeni udes naroda
   svoga, klicat æe Jakov, radovat' se Izrael.
     __________________________________________________________________

  Chapter 54

   ^1 Zborovoði. Uza ?ièana glazbala. Pouèna pjesma. Davidova.

   ^2 Kad su Zifijci do?li k ?aulu govoreæi: "David se kod nas

   ^3Spasi me, Bo?e, svojim imenom i jako?æu svojom izbori mi pravdu!

   ^4Poslu?aj, Bo?e, moju molitvu i usli?i rijeèi usta mojih!

   ^5Oholice ustado?e na me i moj ?ivot tra?e silnici: na Boga se ne
   osvræu.

   ^6Evo, Bog mi poma?e, Gospodin krijepi ?ivot moj.

   ^7Okreni nesreæu na du?mane moje, zatri ih u vjernosti svojoj.

   ^8Od srca rado æu ti ?rtvovati, slavit æu ti ime, Jahve, jer je
   dobrostivo,

   ^9jer ti me izbavi iz svake nevolje, i oko moje vidje postiðene moje
   du?mane.
     __________________________________________________________________

  Chapter 55

   ^1 Zborovoði. Uza ?ièana glazbala. Pouèna pjesma. Davidova.

   ^2Poèuj mi, Bo?e, molitvu, ne krij se molbi mojoj:

   ^3obazri se na me i usli?i me! Muèim se u svojoj tjeskobi,

   ^4zbuni me vika du?manska i tlaèenje gre?nièko. Navali?e na me
   nesreæom, bijesno me progone.

   ^5Srce mi je ustreptalo i strah me samrtni spopade.

   ^6U?as me i trepet hvata, groza me obuze.

   ^7Zavapih: "O, da su mi krila golubinja, odletio bih da otpoèinem!

   ^8Daleko, daleko bih letio, u pustinji se nastanio;

   ^9brzo bih si potra?io skloni?te od bijesne oluje i vihora."

   ^10Smeti ih, Gospode, podvoji im jezike, jer nasilje i svaðu vidim u
   gradu;

   ^11danju i noæu zidinama kru?e; bezakonja su i nevolje u njemu.

   ^12Usred njega zasjede, s ulica mu nepravda i podlost ne odlaze.

   ^13Da me pogrdio du?manin, bio bih podnio; da se digao na me koji me
   mrzi, pred njim bih se sakrio.

   ^14Ali ti, ti si to bio, meni jednak, prijatelj moj, moj pouzdanik

   ^15s kojim sam slatko drugovao i slo?no hodismo u Domu Bo?jemu.

   ^16Smrt neka ih zaskoèi, ?ivi nek' siðu u Podzemlje jer im je pakost u
   stanu i srcu.

   ^17A ja æu Boga prizvati, i Jahve æe me spasiti.

   ^18Veèerom, jutrom i o podne tu?an æu jecati, i on æe èuti vapaj moj.

   ^19Dat æe mi mira od onih koji me progone: jer mnogi su protiv mene.

   ^20Bog æe èuti i njih poniziti, Onaj koji kraljuje odvijeka, jer se ne
   popravljaju, Boga se ne boje.

   ^21Podi?u ruke na prijatelje, savez svoj oskvrnjuju.

   ^22Usta su im glaða od maslaca, a srce ratoborno; rijeèi bla?e od ulja,
   a oni - isukani maèevi.

   ^23Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on æe te pokrijepiti: neæe dati da
   ikada posrne pravednik.

   ^24A njih ti, o Bo?e, strmoglavi u jamu grobnu! Krvoloci i varalice ni
   polovicu dana neæe do?ivjeti! A ja se u tebe uzdam!
     __________________________________________________________________

  Chapter 56

   ^1 Zborovoði. Prema napjevu "Golubica nijema u daljini". Davidov.
   Miktam. Kad su ga u Gatu uhitili Filistejci.

   ^2Smiluj mi se, moj Bo?e, jer me du?manin hoæe zgaziti, napadaè me moj
   neprestano tlaèi.

   ^3Du?mani moji nasræu na me povazdan, mnogo ih je koji se na me
   obaraju. Svevi?nji,

   ^4kad me strah spopadne, u te æu se uzdati.

   ^5Bo?je obeæanje slavim, u Boga ja se uzdam i neæu se bojati: ?to mi
   mo?e uèiniti smrtnik?

   ^6Od jutra do veèeri obru?uju me, svi naumi njihovi meni su na zlo.

   ^7Sastaju se i vrebaju, paze mi na korake, o glavi mi rade.

   ^8Plati im prema bezakonju, u gnjevu, o Bo?e, obori pogane!

   ^9Ti izbroji dane mog progonstva, sabrao si suze moje u mijehu svom.
   Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj?

   ^10Moji æe du?mani uzmaknuti èim te zazovem. Ovo sigurno znam: Bog je
   za mene!

   ^11Bo?je obeæanje slavim,

   ^12u Jahvu se uzdam i neæu se bojati: ?to mi mo?e uèiniti èovjek?

   ^13Ve?u me zavjeti koje uèinih tebi, o Bo?e: prinijet æu ti ?rtve
   zahvalne

   ^14jer si mi du?u od smrti spasio. Ti si oèuvao noge moje od pada, da
   pred Bogom hodim u svjetlosti ?ivih.
     __________________________________________________________________

  Chapter 57

   ^1 Zborovoði. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je ispred
   ?aula pobjegao u peæinu.

   ^2Smiluj mi se, Bo?e, o smiluj se meni jer mi se du?a utjeèe tebi! U
   sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine.

   ^3Vapijem Bogu vi?njemu, Bogu koji mi èini dobro.

   ^4Nek' po?alje s nebesa i spasi me, nek' postidi one ?to me progone:
   neka Bog po?alje dobrotu svoju i vjernost!

   ^5Le?im usred lavova koji pro?diru ljudske sinove. Zubi su im koplja i
   strijele, a jezik im maè je nao?tren.

   ^6Uzvisi se, Bo?e, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!

   ^7Mre?u namjesti?e stopama mojim, stisnu?e du?u moju; iskopa?e preda
   mnom jamu: sami nek' u nju padnu!

   ^8Postojano je srce moje, Bo?e, postojano je srce moje; pjevat æu i
   svirati.

   ^9Probudi se, du?o moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit æu zoru
   jutarnju.

   ^10Hvalit æu te, Gospode, meðu narodima, meðu pucima pjevat æu tebi:

   ^11jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.

   ^12Uzvisi se, Bo?e, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!
     __________________________________________________________________

  Chapter 58

   ^1 Zborovoði. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam.

   ^2Zar doista krojite pravdu, vi moæni, zar sudite pravo, sinovi
   ljudski?

   ^3Ne, veæ bezakonje smi?ljeno èinite, po zemlji vam ruke dijele
   nepravde.

   ^4Na krivu su putu bezbo?ci od krila majèina, na krivu su putu la?ci od
   utrobe.

   ^5U njima je otrov kao u zmije, kao u ljutice ?to u?i zaèepljuje

   ^6da glas èarobnjakov ne èuje ni glas bajaèa vje?ta bajanju.

   ^7O Bo?e, polomi im zube u ustima; razbij, o Jahve, èeljusti laviæima!

   ^8K'o vode ?to hitro otjeèu neka se razliju, k'o zga?ena trava neka se
   osu?e.

   ^9Nek' budu k'o pu? koji se pu?uæ' rastoèi, k'o pometnut plot nek'
   sunca ne vide.

   ^10Prije nego vam kotlovi trnje osjete, dok je zeleno, neka ga vihor
   odnese.

   ^11Radostan æe biti pravednik kad ugleda odmazdu, noge æe prati u krvi
   zlotvora.

   ^12I reæi æe ljudi: "Pravednik plod svoj ima! Jo? ima Boga da sudi na
   zemlji!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 59

   ^1 Zborovoði. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je ?aul
   opkolio kuæu da ubije Davida.

   ^2Izbavi me od du?mana, Bo?e moj, za?titi me od mojih protivnika!

   ^3Izbavi me od bezakonika, od krvoloka spasi me!

   ^4Jer evo: du?u moju vrebaju, na me ustado?e silnici. Nema na meni
   krivnje, o Jahve, ni grijeha:

   ^5bez moje krivnje na me nasræu. Probudi se! Doði mi u pomoæ i
   pogledaj,

   ^6Jahve, Bo?e nad Vojskama, Bo?e Izraelov! Preni se, kazni sve pogane,
   podlacima nemoj se smilovati!

   ^7Uveèer se vraæaju, re?e poput pasa i trèe po gradu.

   ^8Gle, kako bljuju ustima; kletve su im na usnama i govore: "Tko nas
   èuje?"

   ^9No, ti im se smije?, o Jahve, i ruga? se poganima svima.

   ^10Jakosti moja, gledat æu na te, jer ti si, Bo?e, za?tita moja, Bog
   moj, milosrðe moje.

   ^11Bog neka mi pohiti u susret, nek' me razveseli nad du?manima mojim!

   ^12Pobij ih, Bo?e, da mi narod ne zavode, zbuni i obori ih jako?æu
   svojom, ?tite na?, Gospodine.

   ^13Grijeh je svaka rijeè usta njihovih: nek se uhvate u svoju oholost,
   u kletve i la?i ?to ih govore!

   ^14Istrijebi ih u gnjevu, istrijebi da nestanu, nek' se zna da Bog
   vlada u Jakovu i do nakraj zemlje!

   ^15Uveèer se vraæaju, re?e poput pasa i trèe po gradu.

   ^16Nek' lutaju okolo tra?eæi hranu; i kad se nasite, neka zavijaju.

   ^17A ja æu opjevati silu tvoju i klicat æu jutrom milosrðu tvome, jer
   mi ti postade utoèi?te i skloni?te u dan nevolje.

   ^18Jakosti moja, tebi æu pjevati, jer ti si, Bo?e, za?tita moja, Bog
   moj, milosrðe moje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 60

   ^1 Zborovoði. Po napjevu "Ljiljan svjedoèanstva". Miktam. Davidov.

   ^2 Kad je David izi?ao protiv Aram Naharajima i protiv Aram Sobe i kad
   je Joab na povratku potukao dvanaest tisuæa Edomaca

   ^3Bo?e, ti nas ÓodbÄaci i bojne nam redove prÓobi, razjari se, a sad
   nas opet vrati!

   ^4Potrese zemlju, rasjeèe je, zatvori joj usjeline jer se poljuljala.

   ^5Zlu si kob na svoj narod navalio, napio nas vinom omamnim.

   ^6Al' si i stijeg dao vjernicima svojim da umaknu luku du?manskom.

   ^7Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usli?i nas!

   ^8Bog reèe u svom Sveti?tu: "?ekem æu razdijelit' klièuæi, dolinu Sukot
   izmjeriti.

   ^9Moj je Gilead, moj Mana?e, Efrajim mi kaciga, Judeja ?ezlo moje!

   ^10Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom æu baciti obuæu, nad
   Filistejcem slavit' pobjedu!"

   ^11Tko æe me dovesti do utvrðena grada, tko æe me dovesti do Edoma?

   ^12Zar neæe? ti, o Bo?e, ?to nas odbaci? Zar vi?e neæe?, Bo?e, s èetama
   na?im?

   ^13Pomozi nam protiv du?mana, jer ljudska je pomoæ ni?tavna!

   ^14S pomoæu Bo?jom hrabro æemo se boriti, a on æe zgaziti na?e du?mane.
     __________________________________________________________________

  Chapter 61

   ^1 Zborovoði. Uza ?ièana glazbala. Davidov.

   ^2O Bo?e, vapaj mi poslu?aj, budi pomnjiv na molitvu moju!

   ^3S kraja zemlje vapijem k tebi jer mi srce klonu. Dignut æe? me na
   liticu i pokoj mi dati,

   ^4jer ti si moje skloni?te, utvrda èvrsta protiv du?mana.

   ^5O, da mi je stanovati uvijek u tvom ?atoru, da se sklanjat' mogu pod
   okrilje tvoje!

   ^6Jer ti, Bo?e, usli?i molbe moje, dade mi ba?tinu onih ?to ime ti
   ?tuju.

   ^7Kraljevim danima pridometni danÄa, kroz koljena mnoga nek' mu ljeta
   traju,

   ^8nek' pred Bogom uvijek vlada; dobrotu i vjernost po?alji da ga
   èuvaju!

   ^9Ovako æu pjevat svagda tvom imenu, dan za danom vr?it' zavjete svoje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 62

   ^1 Zborovoði. Po Jedutunu. Psalam. Davidov.

   ^2Samo je u Bogu mir, du?o moja, samo je u njemu spasenje.

   ^3Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neæu se pokolebati.

   ^4Dokle æete na bijednika nasrtati, obarat' ga svi zajedno, k'o zid
   ru?evan il' ogradu nagnutu?

   ^5Uroti?e se da me s visa mog obore, u la?i u?ivaju; ustima
   blagoslivlju, a u srcu proklinju.

   ^6Samo je u Bogu mir, du?o moja, samo je u njemu nada moja.

   ^7Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neæu se pokolebati.

   ^8U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utoèi?te.

   ^9U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog
   je na?e utoèi?te!

   ^10Sinovi su ljudski samo da?ak, la? su djeca èovjeèja: svi da stanu na
   tezulju, od daha bi lak?i bili.

   ^11U grabe? se ne uzdajte nit' se otetim ta?to hvalite; umno?i l' se
   blago, nek' vam srce za nj ne prione.

   ^12Bog rekao jedno, a ja dvoje èuo:

   ^13"U Boga je snaga! U tebe je, Gospode, dobrota! Ti uzvraæa? svakom po
   djelima."
     __________________________________________________________________

  Chapter 63

   ^1 Psalam. Davidov. Dok David bija?e u Judejskoj pustinji.

   ^2O Bo?e, ti si Bog moj: gorljivo tebe tra?im; tebe ?eða du?a moja,
   tebe ?eli tijelo moje, kao zemlja suha, ?edna, bezvodna.

   ^3U Sveti?tu sam tebe motrio gledajuæ' ti moæ i slavu.

   ^4Ljubav je tvoja bolja od ?ivota, moje æe te usne slavit'.

   ^5Tako æu te slavit' za ?ivota, u tvoje æu ime ruke dizati.

   ^6Du?a æe mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit æu te kliktavim ustima.

   ^7Na postelji se tebe spominjem, u bdjenjima noænim mislim na tebe.

   ^8Ti postade meni pomoæ, klièem u sjeni krila tvojih.

   ^9Du?a se moja k tebi privija, desnica me tvoja dr?i.

   ^10Oni ?to du?u u propast guraju neka siðu u dubinu zemlje,

   ^11nek' vlasti maèa predani budu, nek' postanu plijen ?akalima.

   ^12A kralj æe se radovat' u Bogu, slavit æe se tko se kune njime, jer
   æe la?cima biti zaèepljena usta.
     __________________________________________________________________

  Chapter 64

   ^1 Zborovoði. Psalam. Davidov.

   ^2Poslu?aj, Bo?e, moje ?albe glas; od stra?na du?manina ?ivot mi èuvaj!

   ^3?titi me od mno?tva opakih, sakrij od bjesnila zlotvora

   ^4koji bruse jezike k'o maèeve, otrovne rijeèi izbacuju kao strijele,

   ^5da iz potaje rane nedu?na, da ga rane iznenada ne bojeæ' se nièega.

   ^6Spremni su na djelo pakosno, snuju kako æe kradom zamke staviti i
   govore: "Tko æe nas vidjeti?"

   ^7Snuju zlodjela, smi?ljene osnove kriju: pamet i srce èovjeèje bezdan
   su duboki.

   ^8No Bog ih ranjava strijelom, odjednom ih rane prekriju.

   ^9Vlastiti jezik propast im donosi, kimaju glavom oni ?to ih vide:

   ^10svi se boje, Bo?je djelo slave i misle o onom ?to on uèini.

   ^11Pravednik se raduje u Jahvi, njemu se utjeèe, i klièu svim srcem
   èestiti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 65

   ^1 Zborovoði. Psalam. Davidov. Pjesma.

   ^2Bo?e, tebi dolikuje hvalospjev sa Sionu, tebi se ispunja zavjet -

   ^3ti molitve usli?uje?. Svaka pÓut dolazi k tebi

   ^4pod teretom grijeha. Na?i nas prijestupi taru, ti ih pomiruje?.

   ^5Bla?en kog izabra i k sebi uze: on boravi u dvorima tvojim. Daj da se
   nasitimo dobrima Doma tvoga i sveto?æu tvoga Hrama.

   ^6Èudesno nas usli?uje? u pravednosti svojoj, o Bo?e, spasenje na?e,
   nado svih krajeva svijeta i mora dalekih.

   ^7Uèvr?æuje? bregove jako?æu svojom silom opasÄan.

   ^8Kroti? huku mora, huku valova i buku naroda.

   ^9Oni ?to ?ive nakraj svijeta boje se znamenja tvojih; dveri jutra i
   veèeri rado?æu napunja?.

   ^10Ti pÓohodÄi zemlju i ti je nÓatopÄi, ÓobogatÄi nju veoma. Bo?ja se
   rijeka vodom napuni, ti pripravi ljudima ?ito. Ovako pripremi zemlju:

   ^11brazde joj natopi, grude joj poravna; ki?om je omek?a, usjeve joj
   blagoslovi.

   ^12Ti okruni godinu dobrotom svojom, plodnost nièe za stopama tvojim.

   ^13Pustinjski pa?njaci kaplju od obilja, bre?uljci se pa?u rado?æu.

   ^14Njive se kite stadima, doline se pokrivaju ?itom: svagdje klicanje,
   pjesma.
     __________________________________________________________________

  Chapter 66

   ^1 Zborovoði. Pjesma. Psalam.

   ^2Klièi Bogu, zemljo sva, opjevaj slavu imena njegova, podaj mu hvalu
   dostojnu.

   ^3Recite Bogu: "Kako su potresna djela tvoja! Zbog velike sile tvoje
   du?mani ti laskaju.

   ^4Sva zemlja nek' ti se klanja i nek' ti pjeva, neka pjeva tvom imenu!"

   ^5Doðite i gledajte djela Bo?ja: èuda uèini meðu sinovima ljudskim.

   ^6On pretvori more u zemlju suhu te rijeku pregazi?e. Stog' se njemu
   radujmo!

   ^7Dovijeka vlada jako?æu svojom, oèi mu paze na narode da se ne izdignu
   ljudi buntovni.

   ^8Blagoslivljajte, narodi, Boga na?ega, razgla?ujte hvalu njegovu!

   ^9Na?oj je du?i darovao ?ivot i ne dade da nam posrne noga.

   ^10Isku?avao si nas te?ko, Bo?e, isku?avao ognjem kao srebro.

   ^11Pustio si da u zamku padnemo, stisnuo lancima bokove na?e.

   ^12Pustio si da nam zaja?u za vrat: pro?li smo kroz oganj i vodu, onda
   si pustio da odahnemo.

   ^13S paljenicama æu u Dom tvoj uæi, zavjete ispuniti pred tobom

   ^14?to ih obeæa?e usne moje, ?to ih usta moja u tjeskobi obreko?e.

   ^15Prinijet æu ti paljenice s kadom ovnova, ?rtvovati volove i jarad.

   ^16Doðite, poèujte, koji se Boga bojite, pripovjedit æu ?to uèini du?i
   mojoj!

   ^17Na svoja sam usta njega zvao, jezikom ga hvalio.

   ^18Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi usli?io Gospod.

   ^19No Bog me usli?io: obazro se na glas molitve moje.

   ^20Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, naklonosti ne odvrati od
   mene!
     __________________________________________________________________

  Chapter 67

   ^1 Zborovoði. Uza ?ièana glazbala. Psalam. Pjesma.

   ^2Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim,

   ^3da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, svi puci tvoje spasenje!

   ^4Neka te slave narodi, Bo?e, svi narodi neka te slave!

   ^5Nek' se vesele i klièu narodi, jer sudi? pucima pravedno i narode
   vodi? na zemlji.

   ^6Neka te slave narodi, Bo?e, svi narodi neka te slave!

   ^7Zemlja plodom urodila! Bog nas blagoslovio, Bog na?!

   ^8Bog nas blagoslovio! Neka ga ?tuju svi krajevi svjetski!
     __________________________________________________________________

  Chapter 68

   ^1 Zborovoði. Davidov. Psalam. Pjesma.

   ^2Bog nek' ustane! Razbje?ali se du?mani njegovi! Svi mrzitelji njegovi
   pobjegli pred njim!

   ^3Kao ?to dim i?èezava, i njih neka nestane! Kako se vosak topi na
   ognju, nek' nestane gre?nika pred licem Bo?jim!

   ^4Pravedni neka se raduju, neka klikæu pred Bogom, neka klièu od
   radosti.

   ^5Pjevajte Bogu, slavite mu ime! Poravnajte put onome koji ide
   pustinjom - kojemu je ime Jahve - i klièite pred njim!

   ^6Otac sirota, branitelj udovica, Bog je u svom svetom ?atoru.

   ^7Napu?tene okuæit æe Jahve, su?njima pru?it' sretnu slobodu:
   buntovnici samo osta?e u sa?ganoj pustinji.

   ^8Kad si stupao, Bo?e, pred narodom svojim, dok si prolazio pustinjom,

   ^9tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, Sinaj drhtao pred Bogom,
   Bogom Izraela.

   ^10Blagoslovljen da?d pustio si, Bo?e, na ba?tinu svoju, okrijepio je
   umornu.

   ^11Stado se tvoje nastani u njoj, u dobroti, Bo?e, ti je spremi
   siromahu.

   ^12Jahve rijeè zadaje, veliko je mno?tvo radosnih vjesnika:

   ^13kraljevi vojska bje?e te bje?e, domaæice plijen dijele.

   ^14Dok vi poèivaste meðu stadima, krila golubice zablista?e srebrom, a
   njeno perje ?uækastim zlatom:

   ^15ondje Svemoguæi razbija?e kraljeve, a ona poput snijega zablista na
   Salmonu.

   ^16Bo?anska je gora gora ba?anska vrletna.

   ^17Za?to vi, gore vrletne, zavidno gledate na goru gdje se svidje Bogu
   prebivati? Jahve æe na njoj boraviti svagda!

   ^18Bo?ja su kola bezbrojna, tisuæu tisuæa: Jahve sa Sinaja u Sveti?te
   dolazi!

   ^19Na visinu uzaðe vodeæi su?nje, na dar si ljude primio, pa i one ?to
   ne ?ele prebivati kod Boga.

   ^20Blagoslovljen Jahve dan za danom, nosi nas Bog, na? Spasitelj.

   ^21Bog na? jest Bog koji spasava, Jahve od smrti izbavlja.

   ^22Zaista, Bog æe satrti glave du?mana svojih, ku?travo tjeme onog ?to
   hodi u grijesima.

   ^23Reèe Gospodin: "Iz Ba?ana æu ih dovesti, dovest æu ih iz dubine
   mora,

   ^24da okupa? nogu u krvi, da jezici tvojih pasa imadnu dio od du?mana."

   ^25Ulazak ti, Bo?e, gledaju, ulazak moga Boga i Kralja u Sveti?te:

   ^26sprijeda pjevaèi, za njima sviraèi, u sredini djevojke s bubnjiæima.

   ^27"U sveèanim zborovima slavite Boga, slavite Jahvu, sinovi
   Izraelovi!"

   ^28Predvodi ih najmlaði, Benjamin, koji ide pred njima, ondje su
   knezovi Judini sa èetama svojim, knezovi Zebulunovi i knezovi
   Naftalijevi.

   ^29Poka?i, Bo?e, silu svoju, silu kojom se, Bo?e, bori? za nas

   ^30iz Hrama svojega u Jeruzalemu! Nek' ti kraljevi darove donose!

   ^31Ukroti neman u trsci, stado bikova s teladi naroda! Neka se prostru
   pred tobom sa srebrnim ?ezlima: raspr?i narode koji se ratu vesele!

   ^32Nek' doðu velikani iz Egipta, Etiopija nek' pru?i ruke Bogu!

   ^33Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Jahvu,

   ^34koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom! Èuj, glasom grmi, glasom
   svojim silnim:

   ^35"Priznajte silu Bo?ju!" Nad Izraelom velièanstvo njegovo, u oblacima
   sila njegova!

   ^36Stra?an je Bog iz svojega Sveti?ta. Bog Izraelov daje moæ i silu
   narodu svojemu. Blagoslovljen Bog!
     __________________________________________________________________

  Chapter 69

   ^1 Zborovoði. Po napjevu "Ljiljani". Davidov.

   ^2Spasi me, Bo?e: vode mi doðo?e do grla!

   ^3U duboko blato zapadoh i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem
   vodu, pokrivaju me valovi.

   ^4Iznemogoh od vikanja, grlo mi je promuklo, oèi mi klonu?e Boga mog
   èekajuæ'.

   ^5Brojniji su od vlasi na glavi mojoj oni koji me mrze niza?to. Tvrði
   su od kostiju mojih oni ?to mi se nepravedno protive: zar mogu vratiti
   ?to nisam oteo?

   ^6Bo?e, ti znade? bezumnost moju, moji ti grijesi nisu sakriti.

   ^7Nek' se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju, Gospode, Jahve nad
   Vojskama! Neka se ne posrame zbog mene koji tra?e tebe, Bo?e Izraelov!

   ^8Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice.

   ^9Tuðinac postadoh braæi i stranac djeci majke svoje.

   ^10Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi
   pado?e na me.

   ^11Du?u sam postom muèio, okrenulo mi se u ruglo.

   ^12Uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igraèka.

   ^13Koji sjede na vratima protiv mene govore, vinopije mi rugalice poju.

   ^14No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Bo?e; po velikoj dobroti
   svojoj ti me usli?i po svojoj vjernoj pomoæi!

   ^15Izvuci me iz blata da ne potonem, od onih koji me mrze izbavi me -
   iz voda dubokih.

   ^16Nek' me ne pokriju valovi, nek' me ne proguta dubina, nek' bezdan ne
   zatvori usta nada mnom!

   ^17Usli?i me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom
   milosrðu pogledaj na me!

   ^18Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; jer sam u stisci, usli?i me
   brzo!

   ^19Pribli?i se du?i mojoj i spasi je; zbog du?mana mojih oslobodi me!

   ^20Ti mi znade? porugu, stid i sramotu, pred tvojim su oèima svi koji
   me muèe.

   ^21Ruganje mi slomilo srce i klonuh; èekao sam da se tko sa?ali nada
   mnom, ali ga ne bi; i da me tko utje?i, ali ga ne naðoh.

   ^22U jelo mi ?uèi umije?a?e, u mojoj me ?eði octom napoji?e.

   ^23Nek' im stol bude zamka, a ?rtvene gozbe stupica!

   ^24Nek' im potamne oèi da ne vide, nek' im bokovi zasvagda oslabe!

   ^25Izlij na njih ljutinu, ?ar tvoga gnjeva nek' ih zahvati!

   ^26Njihova kuæa nek' opusti, u njihovu ?atoru nek' nitko ne stanuje!

   ^27Jer su progonili koga ti pokara, bol poveæa?e onomu koga ti rani.

   ^28Na njihovu krivnju krivnju jo? dodaj, ne opravdali se pred tobom!

   ^29Nek' budu izbrisani iz knjige ?ivih, meðu pravednike neka se ne
   broje!

   ^30A ja sam jadnik i bolnik - nek' me ?titi tvoja pomoæ, o Bo?e!

   ^31Bo?je æu ime hvaliti popijevkom, hvalit æu ga zahvalnicom.

   ^32Bit æe to milije Jahvi no bik ?rtveni, milije nego junac s papcima i
   rozima.

   ^33Gledajte, ubogi, i radujte se, nek' vam o?ivi srce, svima koji Boga
   tra?ite.

   ^34Jer siromahe Jahve èuje, on ne prezire su?anja svojih.

   ^35Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve ?to se u njima mièe.

   ^36Jer Bog æe spasiti Sion - on æe sagradit' gradove Judine - tu æe oni
   stanovat', imati ba?tinu.

   ^37Ba?tinit æe ga potomci slugu njegovih; prebivat æe u njemu oni ?to
   ljube ime Bo?je.
     __________________________________________________________________

  Chapter 70

   ^1 Zborovoði. Davidov. Za spomen.

   ^2O Bo?e, spasi me, Jahve, u pomoæ mi pohitaj!

   ^3Nek' se postide i smetu svi koji mi o glavi rade! Nek' odstupe i nek'
   se posrame koji se nesreæi mojoj raduju!

   ^4Nek' uzmaknu u sramoti svojoj koji zlurado na me grohoæu!

   ^5Neka klièu i nek' se vesele u tebi svi koji tebe tra?e! Neka govore
   svagda: "Velik je Bog!" svi koji spasenje tvoje ljube!

   ^6A bijedan sam ja i nevoljan, o Bo?e, u pomoæ mi pohitaj! Ti si pomoæ
   moja i spasitelj; Jahve, ne kasni!
     __________________________________________________________________

  Chapter 71

   ^1 Tebi si, Jahve, utjeèem, ne daj da se ikada postidim!

   ^2U pravdi me svojoj spasi i izbavi, prikloni uho k meni i spasi me!

   ^3Budi mi hrid utoèi?ta i èvrsta utvrda spasenja: jer ti si stijena i
   utvrda moja.

   ^4Bo?e moj, istrgni me iz ruke zlotvora, iz ?ake silnika i tlaèitelja:

   ^5jer ti si, o Gospode, ufanje moje, Jahve, uzdanje od moje mladosti!

   ^6Na te se oslanjam od utrobe; ti si mi za?titnik od majèina krila: u
   te se svagda uzdam.

   ^7Mnogima postadoh èudo, jer ti si mi bio silna pomoæ.

   ^8Usta mi bijahu puna tvoje hvale, slavi?e te svaki dan!

   ^9Ne zabaci me u starosti: kad mi malak?u sile, ne zapusti me!

   ^10Jer govore o meni moji du?mani, i koji me vrebaju slo?no se
   svjetuju:

   ^11"Bog ga je napustio; progonite ga i uhvatite jer nema tko da ga
   spasi!"

   ^12O Bo?e, ne stoj daleko od mene, Bo?e moj, pohitaj mi u pomoæ!

   ^13Neka se postide i propadnu koji tra?e moj ?ivot; nek' se sramotom i
   stidom pokriju koji mi ?ele nesreæu!

   ^14A ja æu se uvijek uzdati, iz dana u dan hvaleæ' te sve vi?e.

   ^15Ustima æu navije?tati pravednost tvoju, povazdan pomoæ tvoju: jer im
   ne znam broja.

   ^16Kazivat æu silu Jahvinu, Gospode, slavit æu samo tvoju pravednost.

   ^17Bo?e, ti mi bija?e uèitelj od mladosti moje, i sve do sada
   navije?tam èudesa tvoja.

   ^18Ni u starosti, kad posijedim, Bo?e, ne zapusti me, da kazujem mi?icu
   tvoju nara?taju novom i svima buduæima silu tvoju,

   ^19i pravednost tvoju, Bo?e, koja se?e do neba, kojom uèini velika
   djela. Bo?e, tko je kao ti!

   ^20Trpljenja mnoga i velika bacio si na me: ali ti æe? me opet o?iviti
   i opet me podiæi iz dubine zemlje.

   ^21Poveæaj dostojanstvo moje i opet me utje?i:

   ^22A ja æu uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bo?e, svirat æu ti u
   citaru, Sveèe Izraelov!

   ^23Moje æe usne klicati pjevajuæ' tebi i moja du?a koju si spasio.

   ^24I moj æe jezik svagda slaviti pravdu tvoju, jer su postiðeni i
   posramljeni oni ?to tra?e moju nesreæu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 72

   ^1 Salomonov. Bo?e, sud svoj daj kralju i svoju pravdu sinu kraljevu.

   ^2Nek' puku tvojem sudi pravedno, siromasima po pravici!

   ^3Nek' bregovi narodu urode mirom, a bre?uljci pravdom.

   ^4Sudit æe pravo ubogim puèanima, djeci siromaha donijet æe spasenje, a
   tlaèitelja on æe smrviti.

   ^5I ?ivjet æe dugo kao sunce i kao mjesec u sva pokoljenja.

   ^6Siæi æe kao rosa na travu, kao ki?a ?to natapa zemlju!

   ^7U danima njegovim cvjetat æe pravda i mir velik - sve dok bude
   mjeseca.

   ^8I vladat æe od mora do mora i od Rijeke do granica svijeta.

   ^9Du?mani æe njegovi preda nj kleknuti i protivnici lizati pra?inu.

   ^10Kraljevi Tar?i?a i otoka nosit æe dare, vladari od Arabije i Sabe
   danak donositi.

   ^11Klanjat æe mu se svi vladari, svi æe mu narodi slu?iti.

   ^12On æe spasiti siromaha koji uzdi?e, nevoljnika koji pomoænika nema;

   ^13smilovat æe se ubogu i siromahu i spasit æe ?ivot nevoljniku:

   ^14oslobodit æe ih nepravde i nasilja, jer je dragocjena u njegovim
   oèima krv njihova.

   ^15Stog' neka ?ivi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije, nek' mole za
   njega svagda i neka ga blagoslivljaju!

   ^16Nek' bude izobila ?ita u zemlji, po vrhuncima klasje neka ?u?ti k'o
   Libanon! I cvjetali stanovnici gradova kao trava na livadi.

   ^17Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka! Dok je sunca, ?ivjelo mu
   ime! Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje, svi narodi nazivali
   bla?enima!

   ^18Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji jedini tvori èudesa!

   ^19I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka! Sva se zemlja napunila
   slave njegove! Tako neka bude. Amen!

   ^20Time se zavr?avaju molitve Ji?ajeva sina Davida.
     __________________________________________________________________

  Chapter 73

   ^1 Psalam. Asafov Kako je dobar Bog èestitima, Bog onima koji su èista
   srca!

   ^2A meni umalo noge ne posrnu?e, zamalo koraci ne okliznu?e,

   ^3jer zloèincima zavidjeh motreæi sreæu gre?nika.

   ^4Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo.

   ^5Ne ?ive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju.

   ^6Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih
   pokriva.

   ^7Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju
   ispraznim tlapnjama.

   ^8Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo.

   ^9Ustima na nebo nasræu, a jezik se njihov obara na zemlju.

   ^10Zato moj narod za njima leti i srèe obilne vode

   ^11pa veli: "Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevi?nji?"

   ^12Eto, takvi su gre?nici: uvijek spokojni, bogatstvo zgræu.

   ^13Jesam li, dakle, samo ja uzalud èuvao srce èisto i u nedu?nosti prao
   ruke

   ^14kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom?

   ^15Da sam kazao: "Govorit æu kao i oni", izdao bih rod sinova tvojih.

   ^16Promi?ljah tada da bih spoznao: al' mi se uèini muèno u oèima mojim

   ^17sve dok ne naðoh ulaz u Bo?je svetinje pa prozreh kakav im je
   svr?etak.

   ^18Zaista, na klizavu stazu ti ih postavlja?, u propast ih obara?.

   ^19Kako uèas propado?e, nesta?e, u?as ih izjede!

   ^20Kao ?to èovjek prezire san kad se probudi, tako æe?, Gospode,
   prezreti lik im kada ustane?.

   ^21Kad mi du?a bija?e ojaðena, a bubrezi probodeni,

   ^22bezumnik bijah bez razbora, k'o ?ivinèe pred tobom.

   ^23Al' æu odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju:

   ^24vodit æe? me po naumu svojem da me zatim uzme? u slavu svoju.

   ^25Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se
   zemlji.

   ^26Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i ba?tino moja, o
   Bo?e, dovijeka!

   ^27Doista, propast æe oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuje? svakog
   tko ti se iznevjeri.

   ^28A meni je milina biti u Bo?joj blizini, imati skloni?te svoje u
   Jahvi. Pripovijedat æu sva tvoja djela na vratima Kæeri sionske.
     __________________________________________________________________

  Chapter 74

   ^1 Pouèna pjesma. Asafova. Za?to si, Bo?e, posve zabacio, za?to kipti?
   gnjevom na ovce pa?e svoje?

   ^2Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plÓemena koje namaèe kao
   svoju ba?tinu i brda Siona gdje si ?ator svoj udario!

   ^3Korakni k ru?evinama vjeènim - sve je u Sveti?tu razorio neprijatelj.

   ^4Protivnici tvoji vikahu posred skup?tine tvoje, znakove svoje
   postavi?e k'o pobjedne znakove.

   ^5Bijahu kao oni koji ma?u sjekirom po gu?tari,

   ^6sjekirom i maljem vrata mu razbijali.

   ^7Ognju predado?e Sveti?te tvoje, do zemlje oskvrnu?e Prebivali?te
   tvoga imena.

   ^8Reko?e u srcu: "Istrijebimo ih zajedno; spalite sva sveti?ta Bo?ja na
   zemlji!"

   ^9Ne vidimo znakova svojih, proroka vi?e nema, i nitko meðu nama ne zna
   dokle ...

   ^10Dokle æe se jo?, o Bo?e, du?manin rugati? Hoæe li protivnik dovijeka
   prezirati ime tvoje?

   ^11Za?to povlaèi? ruku, za?to u krilu sakriva? desnicu svoju?

   ^12No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava!

   ^13Ti svojom silom rasjeèe more, smrska glave nakazama u vodi.

   ^14Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim.

   ^15Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presu?io rijeke
   nepresu?ne.

   ^16Tvoj je dan i noæ je tvoja, ti uèvrsti mjesec i sunce;

   ^17ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu.

   ^18Spomeni se ovoga: du?manin ti se ruga?e, Jahve, i bezumni narod
   pogrdi ime tvoje.

   ^19Ne predaj jastrebu ?ivot grlice svoje, i ?ivot svojih siromaha ne
   zaboravi zauvijek!

   ^20Pogledaj na Savez svoj, jer svi su zakuci zemlje puni tmina i
   nasilja.

   ^21Ne daj da jadnik otiðe postiðen: neka siromah i ubog hvale ime
   tvoje!

   ^22Ustani, Bo?e, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde koju ti
   bezumnik svaki dan nanosi.

   ^23Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika jo? se di?e k
   tebi!
     __________________________________________________________________

  Chapter 75

   ^1 Zborovoði. Po napjevu "Ne razori!" Psalam. Asafov. Pjesma.

   ^2Slavimo te, Bo?e, slavimo i zazivamo ime tvoje, pripovijedamo èudesa
   tvoja.

   ^3"Kad odredim vrijeme, sudit æu po pravu.

   ^4Pa neka se strese zemlja sa stanovnicima svojim, ja sam uèvrstio
   stupove njezine."

   ^5Drznike opominjem: "Ne budite drski!" bezbo?nike: "Ne budite tako
   rogati!"

   ^6Ne di?ite roga svog protiv Neba, nemojte govoriti drsko na Boga!

   ^7Jer niti sa istoka niti sa zapada, niti iz pustinje niti sa bregova
   ...

   ^8Bog je koji sudi: ovoga snizuje, onog uzvisuje!

   ^9Jer je u Jahvinoj ruci pehar pun vina pjenu?ava, zaèinjena mirisnim
   travama; iz njega on napaja, do taloga æe ga iskapiti i ispiti svi
   zlotvori svijeta.

   ^10A ja æu klicati dovijeka, pjevat æu Bogu Jakovljevu.

   ^11Rogove æu polomiti bezbo?niku, a pravednik æe podiæi glavu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 76

   ^1 Zborovoði. Uza ?ièana glazbala. Psalam. Asafov. Pjesma.

   ^2Na glasu je Bog u Judeji, u Izraelu veliko je ime njegovo!

   ^3U ?alemu je ?ator njegov, na Sionu boravi?te.

   ^4Tu polomi strijele lukovima, ?titove, maèeve, sve oru?je.

   ^5Blistav si od svjetla, velièanstveniji od bregova drevnih.

   ^6Opljaèkani su oni koji bijahu jaki srcem, i san svoj snivaju -
   klonu?e ruke svim hrabrima.

   ^7Od prijetnje tvoje, Bo?e Jakovljev, skameni?e se kola i konji.

   ^8Stra?an si ti, i tko da opstane kraj ?estine gnjeva tvojega.

   ^9S neba reèe presudu - od straha zemlja zadrhta i zanijemje

   ^10kad se di?e Bog da sudi, da spasi uboge na zemlji.

   ^11Jer æe te i bijes Edoma slaviti, i pre?ivjeli iz Hamata ?tovat æe
   te.

   ^12Zavjetujte i izvr?ite zavjete Jahvi, Bogu svojemu, svi oko njega
   neka donose darove Stra?nome

   ^13koji obuzdava oholost knezova, koji je stra?an kraljevima zemlje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 77

   ^1 Zborovoði. Po Jedutunu. Asafov. Psalam.

   ^2Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu di?e i on me èuje.

   ^3U dan nevolje tra?im Gospodina, noæu mi se ruka neumorno pru?a k
   njemu, ne mo?e se utje?it' du?a moja.

   ^4Spominjem se Boga i uzdi?em; kad razmi?ljam, daha mi nestane.

   ^5Vjeðe moje dr?i?, potresen sam, ne mogu govoriti.

   ^6Mislim na drevne dane i sjeæam se davnih godina;

   ^7razmi?ljam noæu u srcu, mislim, i duh moj ispituje:

   ^8"Hoæe li Gospodin odbaciti zauvijek i hoæe li ikad jo? biti milostiv?

   ^9Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obeæanje propalo za
   sva pokoljenja?

   ^10Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio
   smilovanje svoje?"

   ^11I govorim: "Ovo je bol moja: promijenila se desnica Vi?njega."

   ^12Spominjem se djela Jahvinih, sjeæam se tvojih pradavnih èudesa.

   ^13Promatram sva djela tvoja, razmatram ono ?to si uèinio.

   ^14Svet je tvoj put, o Bo?e: koji je bog tako velik kao Bog na??

   ^15Ti si Bog koji èudesa stvara?, na pucima si pokazao silu svoju.

   ^16Mi?icom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.

   ^17Vode te ugleda?e, Bo?e, ugleda?e te vode i ustuknu?e, bezdani se
   uzburka?e.

   ^18Oblaci prosu?e vode, oblaci zatutnji?e gromom i tvoje strijele
   poletje?e.

   ^19Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetli?e krug zemaljski,
   zemlja se zatrese i zadrhta.

   ^20Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a
   tragova tvojih nitko ne vidje.

   ^21Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.
     __________________________________________________________________

  Chapter 78

   ^1 Pouèna pjesma. Asafova. Poslu?aj, narode moj, moju nauku, prikloni
   uho rijeèima usta mojih!

   ^2Otvorit æu svoja usta na pouku, iznijet æu tajne iz vremena davnih.

   ^3Ono ?to èusmo i saznasmo, ?to nam kazivahu oci,

   ^4neæemo kriti djeci njihovoj, predat æemo buduæem koljenu: slavu
   Jahvinu i silu njegovu i djela èudesna ?to ih uèini.

   ^5Svjedoèanstvo podi?e on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono ?to
   naredi ocima na?im oni djeci svojoj objave,

   ^6da sazna buduæi nara?taj, i sinovi koji æe se roditi da djeci svojoj
   kazuju

   ^7da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Bo?jih, veæ da vr?e
   zapovijedi njegove,

   ^8kako ne bi bili, kao oci njihovi, nara?taj buntovan, prkosan -
   nara?taj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran.

   ^9Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenu?e leða.

   ^10Saveza s Bogom ne odr?a?e i ne htjedo?e hoditi po Zakonu njegovu.

   ^11Zaboravi?e na djela njegova, na èudesa koja im pokaza.

   ^12Pred njihovim ocima èinio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju.

   ^13On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdi?e.

   ^14Danju ih vodio oblakom, a svu noæ ognjem blistavim.

   ^15U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana.

   ^16Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke.

   ^17A oni jednako grije?i?e, prkosi?e Vi?njem u pustinji.

   ^18Boga su ku?ali u srcima svojim i?tuæ' jela svojoj pohlepnosti.

   ^19Prigovarali su Bogu i pitali: "Mo?e li Gospod stol u pustinji
   prostrti?

   ^20Eno, udari u hrid, i voda poteèe i provre?e potoci: a mo?e li dati i
   kruha, i mesa pru?iti svome narodu?"

   ^21Kad to zaèu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv
   Jakova, srd?ba se razjari protiv Izraela,

   ^22jer ne vjerova?e Bogu niti se u njegovu pomoæ uzda?e.

   ^23Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske,

   ^24k'o ki?u prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim.

   ^25Èovjek blagova?e kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti.

   ^26Probudi na nebu vjetar istoèni i svojom silom ju?njak dovede.

   ^27Prosu na njih mesa k'o pra?ine i ptice krilatice k'o pijeska
   morskoga.

   ^28Pado?e usred njihova tabora i oko ?atora njihovih.

   ^29Jeli su i nasitili se, ?elju njihovu on im ispuni.

   ^30Jo? nisu svoju uta?ili pohlepu i jelo im jo? bje?e u ustima,

   ^31kad se srd?ba Bo?ja na njih raspali: pokosi smræu prvake njihove i
   mladiæe pobi Izraelove.

   ^32Uza sve to grije?i?e dalje i ne vjerova?e u èudesna djela njegova.

   ^33I skonèa im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svr?etkom.

   ^34Kad ih ubija?e, tra?i?e ga i opet pitahu za Boga;

   ^35spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevi?nji njihov
   otkupitelj.

   ^36Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu.

   ^37Njihovo srce s njime ne bija?e, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.

   ^38A on im milosrdno grijeh pra?tao i nije ih posmicao; èesto je gnjev
   svoj susprezao da ne plane svom jaro?æu.

   ^39Spominjao se da su pÓut i dah koji odlazi i ne vraæa se vi?e.

   ^40Koliko mu prkosi?e u pustinji i ?alosti?e ga u samotnom kraju!

   ^41Sve nanovo isku?avahu Boga i vrijeðahu Sveca Izraelova

   ^42ne spominjuæ' se ruke njegove ni dana kad ih od du?mana izbavi,

   ^43ni znakova njegovih u Egiptu, ni èudesnih djela u polju Soanskom.

   ^44U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju.

   ^45Posla na njih obade da ih ?deru i ?abe da ih more.

   ^46I predade skakavcu ?etvu njihovu, i plod muke njihove ?deraèu.

   ^47Vinograde im tuèom udari, a mrazom smokvike njihove.

   ^48I predade grÓadu njihova goveda i munjama stada njihova.

   ^49Obori na njih svu ?estinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju:
   posla na njih anðele nesreæe.

   ^50I put gnjevu svojem otvori: ne po?tedje im ?ivot od smrti, ?ivotinje
   im izruèi po?asti.

   ^51Pobi u Egiptu sve prvoroðeno, prvence u ?atorju Hamovu.

   ^52I povede narod svoj kao ovce i voða?e ih kao stado kroz pustinju.

   ^53Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo du?mane
   njihove.

   ^54U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove ?to mu ih osvoji
   desnica.

   ^55Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli ba?tinu, pod ?atorjem
   njihovim naseli plemena izraelska.

   ^56A oni isku?avali i gnjevili Boga Vi?njega i nisu dr?ali zapovijedi
   njegovih.

   ^57Otpado?e, iznevjeri?e se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni
   zataji?e.

   ^58Na gnjev ga nagna?e svojim uzvi?icama, na ljubomor navedo?e kumirima
   svojim.

   ^59Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela.

   ^60I napusti boravi?te svoje u ?ilu, ?ator u kojem prebiva?e s ljudima.

   ^61Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke du?manske.

   ^62Narod svoj prepusti maèu, raspali se na svoju ba?tinu.

   ^63Mladiæe njihove oganj proguta, ne uda?e se djevice njihove.

   ^64Sveæenici njihovi pado?e od maèa, ne zaplaka?e Óudove njihove.

   ^65Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan.

   ^66Udari otraga du?mane svoje, sramotu im vjeèitu zadade.

   ^67On odbaci ?ator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra,

   ^68veæ odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje.

   ^69Sagradi Sveti?te k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka.

   ^70Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovèjih;

   ^71odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela,
   ba?tinu njegovu.

   ^72I pasao ih je srcem èestitim i bri?ljivim rukama vodio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 79

   ^1 Psalam. Asafov. Bo?e, pogani, evo, provali?e u ba?tinu tvoju, tvoj
   sveti Hram oskvrnu?e, pretvori?e Jeruzalem u ru?evine.

   ^2Trupla tvojih slugu dado?e za hranu pticama nebeskim, meso tvojih
   pobo?nika zvijerima zemaljskim.

   ^3Krv im k'o vodu prolijevahu oko Jeruzalema i ne bija?e nikoga da ih
   pokopa.

   ^4Postadosmo sramota susjedima svojim, podsmijeh i ruglo svima oko nas.

   ^5Dokle jo?, Jahve? Zar æe? se svagda srditi? Zar æe ljubomora tvoja
   poput ognja gorjeti?

   ^6Izlij gnjev na pogane koji te ne priznaju i na kraljevstva ?to ne
   zazivlju ime tvoje!

   ^7Jer izjedo?e Jakova i opusto?i?e boravi?te njegovo.

   ^8Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca; neka nas pretekne
   smilovanje tvoje jer smo jadni i nevoljni.

   ^9Pomozi nam, Bo?e, pomoæi na?a, zbog slave imena svojega, oslobodi nas
   i otpusti nam grijehe zbog imena svoga!

   ^10Za?to da pogani govore: "TÓa gdje je njihov Bog?" Nek' se na
   poganima poka?e, pred oèima na?im, kako osveæuje? prolivenu krv slugu
   svojih!

   ^11Nek' do tebe dopru uzdasi su?anja, snagom svoje mi?ice po?tedi
   predane smrti!

   ^12A na?im susjedima vrati sedmerostruko u krilo pogrdu koju nanije?e
   tebi, o Jahve!

   ^13A mi, tvoj puk i ovce pa?e tvoje, slavit æemo te dovijeka, kazivat
   æemo od koljena do koljena hvalu tvoju!
     __________________________________________________________________

  Chapter 80

   ^1 Zborovoði. Po napjevu "Ljiljan svjedoèanstva". Asafov. Psalam.

   ^2Pastiru Izraelov, poèuj, ti ?to vodi? Josipa k'o stado ovaca! Ti ?to
   sjedi? nad kerubima, zablistaj

   ^3pred Efrajimom, Benjaminom, Mana?eom: probudi silu svoju, priteci nam
   u pomoæ!

   ^4Bo?e, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!

   ^5Jahve, Bo?e nad Vojskama, dokle æe? plamtjeti, premda se moli narod
   tvoj?

   ^6Dokle æe? nas hraniti kruhom suza i obilno pojiti suzama?

   ^7Dokle æe se oko nas svaðat' susjedi i rugat' nam se na?i du?mani?

   ^8Bo?e nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!

   ^9Ti prenese èokot iz Egipta, pogane istjera, a njega zasadi.

   ^10Ti mu tlo pripravi, i on pusti korijenje i napuni zemlju.

   ^11Sjena mu prekri bregove, lozje mu k'o Bo?ji cedrovi.

   ^12Mladice svoje ispru?i do mora i svoje ogranke do Rijeke.

   ^13Za?to si mu sru?io ogradu da ga beru svi ?to putem prolaze,

   ^14da ga pusto?i vepar iz ?ume, da ga pasu poljske zvijeri?

   ^15Vrati se, Bo?e nad Vojskama, pogledaj s neba i vidi, obiði ovaj
   vinograd:

   ^16zakrili ?to zasadi desnica tvoja, sina kog za se odgoji!

   ^17Oni koji ga spali?e i posjeko?e nek' izginu od prijetnje lica
   tvojega!

   ^18Tvoja ruka nek' bude nad èovjekom desnice tvoje, nad sinom èovjeèjim
   kog za se odgoji!

   ^19Neæemo se vi?e odmetnuti od tebe; po?ivi nas, a mi æemo zazivati ime
   tvoje.

   ^20Jahve, Bo?e nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi
   nas!
     __________________________________________________________________

  Chapter 81

   ^1 Zborovoði. Po napjevu "Tijesci". Asafov.

   ^2Kliknite Bogu, na?oj jakosti, klièite Bogu Jakovljevu!

   ^3Nek' zazvuèe ?ice, nek' se èuje bubanj, svirajte u milozvuènu harfu s
   citarom!

   ^4Zatrubite u rog za mlaðaka, za u?tapa, na svetkovinu na?u!

   ^5Jer to je propis Izraelu, zapovijed Boga Jakovljeva.

   ^6Takav je zakon dao Josipu kad je izlazio iz zemlje Egipta.

   ^7?apat tajnovit èuh: "Oslobodih od tereta rame njegovo, ruke su mu
   slobodne od ko?are.

   ^8U tjeskobi si zavapio i ja te izbavih; iz gromovna oblaka odgovorih
   tebi, isku?ah te kod voda meripskih.

   ^9Slu?aj, puèe moj, i ja æu te opomenuti: o, da me poslu?a?, Izraele!

   ^10Nek' ne bude u tebe drugog boga i ne klanjaj se bogu tuðem!

   ^11Ja sam Jahve, Bog tvoj koji te izvedoh iz Egipta: otvori svoja usta
   da ih napunim!"

   ^12"Ali moj narod ne slu?a?e glasa moga, Izrael me ne poslu?a.

   ^13Zato ga pustih okorjelom srcu njegovu: neka hodi kako mu se hoæe!

   ^14O, kad bi me narod moj slu?ao, kad bi Izrael putovima mojim hodio,

   ^15brzo bih pokorio du?mane njegove, ruku bih svoju okrenuo na
   protivnike njegove.

   ^16Oni ?to ga sada mrze dodvarali bi mu se i njihov bi udes bio
   zapeèaæen zauvijek.

   ^17A svoj narod hranio bih p?enicom najboljom i sitio ga medom iz
   peæine.
     __________________________________________________________________

  Chapter 82

   ^1 Psalam. Asafov. Bog ustaje u skup?tini "bogova", usred "bogova" sud
   odr?ava.

   ^2"Dokle æete sudit' krivo, iæ' na ruku bezbo?nima?

   ^3?titite slaba i sirotu, vratite pravicu jadniku i siromahu!

   ^4Izbavite potlaèenog i ubogog: istrgnite ga iz ruku bezbo?nih!"

   ^5Ne shvaæaju nit' razumiju, po mraku hodaju: poljuljani su svi temelji
   zemlje.

   ^6Rekoh dodu?e: "Vi ste bogovi i svi ste sinovi Vi?njega!

   ^7Ali æete k'o svi ljudi umrijeti, past æete kao svatko od velikih!"

   ^8Ustani, Bo?e, i sudi zemlju, jer si s pravom gospodar svih naroda.
     __________________________________________________________________

  Chapter 83

   ^1 Pjesma. Psalam. Asafov.

   ^2Ne ?uti, Jahve, ne budi nijem i nemoj mirovati, Bo?e!

   ^3Jer evo: du?mani tvoji buèe, i mrzitelji tvoji glave podi?u.

   ^4Protiv naroda se tvoga rote i svjetuju se protiv ?tiæenika tvojih.

   ^5Govore: "Doðite, zatrimo ih da ne budu narod, nek' se ime Izrael vi?e
   ne spominje!"

   ^6Zaista, jednodu?no se svjetuju i protiv tebe savez sklopi?e:

   ^7?atori edomski i Ji?maelci, Moapci i Hagrijci,

   ^8Gebal i Amon i Amalek, Filisteja sa stanovnicima Tira.

   ^9I Asirci se s njima udru?i?e, pru?i?e ruke potomcima Lotovim.

   ^10Uèini njima k'o Midjancima, k'o Siseri i Jabinu na potoku Ki?onu:

   ^11koji pado?e blizu En-Dora i posta?e gnojivo njivi.

   ^12K'o Oreb i Zeb neka budu knezovi njihovi, kao Zebah i Salmuna nek'
   budu sve voðe njihove

   ^13koji jednodu?no vikahu: "Osvojimo krajeve Bo?je!"

   ^14Daj, o Bo?e, da budu kao kovitlac, kao pljeva koju nosi vjetar.

   ^15Kao ?to oganj pro?dire ?umu, kao ?to plamen sa?i?e bregove,

   ^16tako ih goni olujom svojom, prestravi ih svojom ?estinom!

   ^17Pokrij im lice sramotom, da tra?e tvoje ime, Jahve!

   ^18Neka se stide i pla?e navijek, neka se posrame i neka izginu!

   ^19Nek' znaju: ti si komu je ime Jahve, jedini Vi?nji nada svom
   zemljom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 84

   ^1 Zborovoði. Po napjevu "Tijesci". Sinova Korahovih.

   ^2Kako su mili stanovi tvoji, Jahve nad Vojskama!

   ^3Du?a mi gine i èezne za dvorima Jahvinim. Srce moje i moje tijelo
   klièu Bogu ?ivomu.

   ^4I vrabac sebi log nalazi, i lastavica gnjezda?ce gdje æe polo?iti
   mlade svoje:

   ^5a ja ?rtvenike tvoje, Jahve nad Vojskama, Kralju moj i Bo?e moj!
   Bla?eni koji prebivaju u Domu tvome slaveæ' te bez prestanka!

   ^6Bla?en komu je pomoæ u tebi dok se sprema na svete putove!

   ^7Prolaze li suhom dolinom, u izvor je vode promeæu i prva je ki?a u
   blagoslov odijeva.

   ^8Snaga im raste od èasa do èasa: dok ne ugledaju Boga na Sionu.

   ^9Jahve, Bo?e nad Vojskama, èuj molitvu moju, poslu?aj, Bo?e Jakovljev!

   ^10Pogledaj, ?tite na?, Bo?e, pogledaj lice pomazanika svoga!

   ^11Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim bolji od tisuæu drugih. Volim
   biti na pragu Doma Boga svoga nego boraviti u ?atorima gre?nika.

   ^12Jahve, Bog, sunce je i ?tit: on daje milost i slavu. Ne uskraæuje
   Jahve dobara onima koji idu u nedu?nosti.

   ^13Jahve nad Vojskama, blago onom tko se u te uzda.
     __________________________________________________________________

  Chapter 85

   ^1 Zborovoði. Sinova Korahovih. Psalam.

   ^2Zavolje opet, Jahve, zemlju svoju, na dobro okrenu udes Jakovljev.

   ^3Otpusti krivnju narodu svome, pokri sve grijehe njegove.

   ^4Suspregnu svu ljutinu svoju, odusta od ?estine gnjeva svoga.

   ^5Obnovi nas, Bo?e, Spasitelju na?, i odbaci zlovolju prema nama!

   ^6Zar æe? se dovijeka gnjeviti na nas, prenositi srd?bu svoju od
   koljena na koljeno?

   ^7Zar nas neæe? opet o?iviti da se narod tvoj raduje u tebi?

   ^8Poka?i nam, Jahve, milosrðe svoje i daj nam svoje spasenje.

   ^9Da poslu?am ?to mi to Jahve govori: Jahve obeæava mir narodu svomu,
   vjernima svojim, onima koji mu se svim srcem vrate.

   ^10Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje, i slava æe
   njegova ?ivjeti u zemlji na?oj.

   ^11Ljubav æe se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti.

   ^12Vjernost æe nicat' iz zemlje, Pravda æe gledat' s nebesa.

   ^13Jahve æe dati blagoslov i sreæu, i zemlja na?a urod svoj.

   ^14Pravda æe stupati pred njim, a Mir tragom stopa njegovih.
     __________________________________________________________________

  Chapter 86

   ^1 Molitva. Davidova. Prigni uho svoje, Jahve, i usli?i me jer sam
   bijedan i ubog.

   ^2Èuvaj du?u moju jer sam posveæen tebi; spasi slugu svoga koji se uzda
   u te! Ti si moj Bog;

   ^3o Gospode, smiluj mi se jer povazdan vapijem k tebi.

   ^4Razveseli du?u sluge svoga jer k tebi, Jahve, du?u uzdi?em.

   ^5Jer ti si, Gospode, dobar i rado pra?ta?, pun si ljubavi prema svima
   koji te zazivaju.

   ^6Slu?aj, Jahve, molitvu moju i pazi na glas vapaja mog.

   ^7U dan tjeskobe vapijem k tebi jer æe? me usli?ati.

   ^8Nema ti ravna meðu bozima, Gospode, nema djela kakvo je tvoje.

   ^9Svi narodi ?to ih stvori doæi æe i klanjat' se tebi, o Jahve, i
   slavit æe ime tvoje.

   ^10Jer ti si velik i èini? èudesa: ti si jedini Bog.

   ^11Uèi me, Jahve, svojemu putu da hodim vjeran tebi, usmjeri srce moje
   da se boji imena tvojega!

   ^12Hvalit æu te, Gospode, Bo?e moj, svim srcem svojim, slavit æu ime
   tvoje dovijeka,

   ^13jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila, istrgao si moju du?u iz
   dubine Podzemlja.

   ^14O Bo?e, oholice se digo?e na me, mno?tvo silnika ?ivot mi vreba i
   nemaju tebe pred oèima.

   ^15No ti si, Gospode Bo?e, milosrdan i blag, spor na srd?bu - sama
   ljubav i vjernost.

   ^16Pogledaj na me i smiluj se meni; daj svome sluzi snage svoje i spasi
   sina slu?kinje svoje!

   ^17Daj mi milostivo znak naklonosti svoje, da vide moji mrzitelji i da
   se postide, jer si mi ti, o Jahve, pomogao, ti me utje?io.
     __________________________________________________________________

  Chapter 87

   ^1 Sinova Korahovih. Psalam. Pjesma. Zdanje svoje na svetim gorama

   ^2ljubi Jahve; dra?a su mu vrata sionska nego svi ?atori Jakovljevi.

   ^3Divote se govore o tebi, grade Bo?ji!

   ^4"Rahab i Babilon brojit æu k onima ?to me ?tuju; Filisteja i Tir i
   narod etiopski - i oni su roðeni ondje."

   ^5O Sionu se govori: "Ovaj i onaj u njemu je roðen! Svevi?nji ga
   utemelji!"

   ^6Gospodin æe zapisati u knjigu naroda: "Ovi su roðeni ondje."

   ^7I pjevat æe igrajuæi kolo: "Svi su izvori moji u tebi!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 88

   ^1 Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovoði. Po napjevu "Bolest". Za
   pjevanje. Pouèna pjesma. Ezrahijca Hemana.

   ^2Jahve, Bo?e moj, vapijem danju, a noæu narièem pred tobom.

   ^3Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.

   ^4Jer mi je du?a zasiæena patnjama, moj se ?ivot bli?i Podzemlju.

   ^5Broje me k onima ?to u grob silaze, postadoh slièan nemoæniku.

   ^6Meðu mrtvima moj je le?aj, poput ubijenih ?to le?e u grobu kojih se
   vi?e ne spominje?, od kojih si ustegao ruku.

   ^7Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.

   ^8Te?ko me priti?æe ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekriva?.

   ^9Udaljio si od mene znance moje, Óuèini da im gnusan budem: zatvoren
   sam, ne mogu izaæi.

   ^10Od nevolje oèi mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za
   tobom ruke pru?am.

   ^11Zar na mrtvima èini? èudesa? Zar æe sjene ustati i hvaliti tebe?

   ^12Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u
   Propasti?

   ^13Zar se u tmini objavljuju èudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?

   ^14Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretjeèem.

   ^15Za?to, Jahve, odbacuje? du?u moju? Za?to sakriva? lice od mene?

   ^16Bijedan sam i umirem veæ od djeèa?tva, klonuh noseæi tvoje strahote.

   ^17Preko mene prijeðo?e vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje
   shrva?e,

   ^18okru?uju me kao voda sveudilj, optjeèu me svi zajedno.

   ^19Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini.
     __________________________________________________________________

  Chapter 89

   ^1 Pouèna pjesma. Ezrahijca Etana.

   ^2O ljubavi Jahvinoj pjevat æu dovijeka, kroza sva koljena vjernost æu
   tvoju navije?tati.

   ^3Ti reèe: "Zavijeke je sazdana ljubav moja!" U nebu utemelji vjernost
   svoju:

   ^4"Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome:

   ^5tvoje potomstvo odr?at æu dovijeka, za sva koljena sazdat æu
   prijestolje tvoje."

   ^6Nebesa velièaju èudesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zboru svetih.

   ^7TÓa tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi slièan meðu
   sinovima Bo?jim?

   ^8Bog je strahovit u zboru svetih, velik i stra?an svima oko sebe.

   ^9Jahve, Bo?e nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost
   te okru?uje.

   ^10Ti zapovijeda? buènome moru, obuzdava? silu valova njegovih;

   ^11ti sasjeèe Rahaba i zgazi, sna?nom mi?icom rasu du?mane svoje.

   ^12Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve
   ?to je na njemu;

   ^13sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon klièu imenu tvojemu.

   ^14Tvoja je mi?ica sna?na, ruka èvrsta, desnica dignuta.

   ^15Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istina
   koraèaju pred tobom.

   ^16Blago narodu viènu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega,
   Jahve,

   ^17u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi.

   ^18Jer ti si ures moæi njegove, po tvojoj milosti raste snaga na?a.

   ^19Jer Jahve je ?tit na?, Svetac Izraelov kralj je na?.

   ^20Nekoæ si u viðenju govorio pobo?nima svojim: "Junaku stavih krunu na
   glavu, izabranika iz naroda izdigoh;

   ^21naðoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah,

   ^22da ruka moja svagda ostane s njime i moja mi?ica da ga krijepi.

   ^23Neæe ga nadmudriti du?manin, niti oboriti sin bezakonja.

   ^24Razbit æu pred njim protivnike njegove, pogubit æu mrzitelje
   njegove.

   ^25Vjernost moja i dobrota bit æe s njime i u mome imenu rast æe mu
   snaga.

   ^26Pru?it æu njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu.

   ^27On æe me zvati: 'Oèe moj! Bo?e moj i hridi spasa mojega.'

   ^28A ja æu ga prvoroðencem uèiniti, najvi?im meðu kraljevima svijeta.

   ^29Njemu æu saèuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran.

   ^30Njegovo æu potomstvo uèiniti vjeènim i prijestolje mu kao dan
   nebeski.

   ^31Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama
   mojim,

   ^32ako li prestupe odredbe moje i ne budu èuvali zapovijedi mojih;

   ^33?ibom æu kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu,

   ^34ali mu naklonosti svoje oduzeti neæu niti æu prekr?iti vjernosti
   svoje.

   ^35Neæu povrijediti Saveza svojega i neæu poreæi obeæanja svoga.

   ^36Jednom se zakleh sveto?æu svojom: Davida prevariti neæu:

   ^37potomstvo æe njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom
   kao sunce,

   ^38ostat æe dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu."

   ^39A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga.

   ^40Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi.

   ^41Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ru?evine baci.

   ^42Pljaèkaju ga svi ?to naiðu, na ruglo je susjedima svojim.

   ^43Podi?e desnicu du?mana njegovih i obradova protivnike njegove.

   ^44Otupi o?tricu maèa njegova, u boju mu ne pomo?e.

   ^45Njegovu sjaju kraj uèini, njegovo prijestolje na zemlju obori.

   ^46Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio.

   ^47TÓa dokle æe?, Jahve? Zar æe? se uvijek skrivati? Hoæe li gnjev tvoj
   k'o oganj gorjeti?

   ^48Sjeti se kako je kratak ?ivot moj, kako si ljude prolazne stvorio!

   ^49Tko ?iv smrti vidjeti neæe? Tko æe od ruke Podzemlja du?u saèuvati?

   ^50Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na
   vjernost svoju?

   ^51Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mr?nju
   pogana

   ^52s kojom nasræu du?mani tvoji, Jahve, s kojom nasræu na korake
   pomazanika tvoga.

   ^53Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen!
     __________________________________________________________________

  Chapter 90

   ^1 Molitva. Mojsija, sluge Bo?jega. Jahve, ti nam bija?e okrilje od
   koljena do koljena.

   ^2Prije nego se rodi?e bregovi, prije nego postade kopno i krug
   zemaljski, od vijeka do vijeka, Bo?e, ti jesi!

   ^3Smrtnike u prah vraæa? i veli?: "Vratite se, sinovi ljudski!"

   ^4Jer je tisuæu godina u oèima tvojim k'o juèera?nji dan koji je minuo
   i kao stra?a noæna.

   ^5Razgoni? ih k'o jutarnji san, kao trava su ?to se zeleni:

   ^6jutrom cvate i sva se zeleni, a uveèer - veæ se su?i i vene.

   ^7Zaista, izjeda nas tvoja srd?ba i zbunjuje ljutina tvoja.

   ^8Na?e si grijehe stavio pred svoje oèi, na?e potajne grijehe na
   svjetlost lica svojega.

   ^9Jer svi na?i dani proðo?e u gnjevu tvojemu, kao uzdah dovr?ismo
   godine svoje.

   ^10Zbroj na?e dobi sedamdeset je godina, ako smo sna?ni, i osamdeset; a
   veæina od njih muka je i ni?tavost: jer prolaze brzo i mi letimo
   odavle.

   ^11Tko æe mjeriti ?estinu gnjeva tvojega, tko proniknuti srd?bu tvoju?

   ^12Nauèi nas dane na?e brojiti, da steknemo mudro srce.

   ^13Vrati se k nama, Jahve! TÓa dokle æe?? Milostiv budi slugama svojim!

   ^14Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da klièemo i da se veselimo u
   sve dane!

   ^15Obraduj nas za dane kad si nas ?ibao, za ljeta kad smo stradali!

   ^16Neka se na slugama tvojim poka?e djelo tvoje i tvoja slava na djeci
   njihovoj!

   ^17Dobrota Jahve, Boga na?ega, nek' bude nad nama daj da nam uspije
   djelo na?ih ruku, djelo ruku na?ih nek' uspije.
     __________________________________________________________________

  Chapter 91

   ^1 Ti ?to prebiva? pod za?titom Vi?njega, ?to poèiva? u sjeni
   Svemoguæega,

   ^2reci Jahvi: "Zaklone moj! Utvrdo moja! Bo?e moj u koga se uzdam!"

   ^3Jer on æe te osloboditi od zamke ptièarske, od kuge pogubne.

   ^4Svojim æe te krilima za?tititi i pod njegova æe? se krila skloniti:
   Vjernost je njegova ?tit i obrana!

   ^5Neæe? se bojati stra?ila noænoga ni strelice ?to leti danju,

   ^6ni kuge ?to se ?ulja kroz tmine, ni po?asti ?to hara o podne.

   ^7Pa nek' padaju tisuæe kraj tebe, deseci tisuæa s desne tvoje, tebi se
   neæe primaæi!

   ^8Tek ?to okom pogleda?, veæ æe? vidjeti plaæu gre?nika.

   ^9Jer Jahve je zaklon tvoj, Vi?njega odabra sebi za okrilje.

   ^10Neæe te snaæi nesreæa, nevolja se neæe prikuèiti ?atoru tvojemu.

   ^11Jer anðelima svojim zapovjedi da te èuvaju na svim putima tvojim.

   ^12Na rukama æe te nositi da se ne spotakne? o kamen.

   ^13Nogom æe? gaziti lava i ljuticu, zgazit æe? laviæa i zmiju.

   ^14Izbavit æu ga jer me ljubi, zakrilit ga jer poznaje ime moje.

   ^15Zazvat æe me, a ja æu ga usli?iti, s njim æu biti u nevolji, spasit
   æu ga i proslaviti.

   ^16Nasitit æu ga danima mnogim, pokazat' mu spasenje svoje."
     __________________________________________________________________

  Chapter 92

   ^1 Psalam. Pjesma. Za dan subotnji.

   ^2Dobro je slaviti Jahvu, pjevati imenu tvome, Svevi?nji;

   ^3navije?tati jutrom ljubav tvoju i noæu vjernost tvoju,

   ^4uz harfu od deset ?ica i liru, s pjesmom uz citaru.

   ^5Obradovao si me djelima svojim, o Jahve, klièem zbog djela ruku
   tvojih.

   ^6Kako su silna djela tvoja, o Jahve, i duboki naumi tvoji!

   ^7Bezuman èovjek ne spoznaje, luðak ne shvaæa.

   ^8Sve ako bi bezbo?ci nicali k'o trava i cvali svi ?to zlo èine,
   odreðeni su za vjeènu propast;

   ^9a ti, Jahve, dovijeka uzvi?en ostaje?.

   ^10Doista, du?mani tvoji, o Jahve, tvoji æe du?mani propasti; raspr?it
   æe se svi ?to èine zlo.

   ^11Rog si mi digao k'o u bivola, pomazao me uljem preèistim;

   ^12i oko mi s visoka gleda du?mane i uho mirno slu?a o onima ?to na me
   ustaju.

   ^13K'o palma cvate pravednik i raste k'o cedar libanonski.

   ^14Zasaðeni u Domu Jahvinu, cvatu u dvorima Boga na?ega.

   ^15Rod donose i u starosti, soèni i puni svje?ine:

   ^16da navijeste kako je pravedan Jahve, Hrid moja, onaj na kome nema
   nepravde.
     __________________________________________________________________

  Chapter 93

   ^1 Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven, Jahve zaodjeven moæi i opasan.
   Èvrsto stoji krug zemaljski, neæe se poljuljati.

   ^2Èvrsto je prijestolje tvoje odiskona, ti si od vjeènosti!

   ^3Rijeke podi?u, Jahve, rijeke podi?u glase svoje, rijeke podi?u svoj
   buèni huk.

   ^4Jaèi od glasova voda golemih, silniji od bijesnoga mora: silan je
   Jahve u visinama.

   ^5Tvoja su obeæanja vjere predostojna, svetost je ures Doma tvojega,
   Jahve, u sve dane!
     __________________________________________________________________

  Chapter 94

   ^1 Bo?e osvetnièe, Jahve, Bo?e osvetnièe, poka?i se.

   ^2Ustani ti ?to sudi? zemlju, po zasluzi plati oholima!

   ^3Dokle æe bezbo?ci, Jahve, dokle æe se bezbo?ci hvastati?

   ^4Dokle æe brbljati, drsko govoriti, dokle æe se bezakonici hvastati?

   ^5Tlaèe narod tvoj, Jahve, i ba?tinu tvoju priti?æu;

   ^6kolju udovicu i prido?licu, sirotama ?ivot oduzimlju

   ^7i govore: "Jahve ne vidi! Ne opa?a Bog Jakovljev!"

   ^8Shvatite, lude u narodu: bezumni, kad æete se urazumiti?

   ^9Onaj ?to uho zasadi da ne èuje? Koji stvori oko da ne vidi?

   ^10Onaj ?to odgaja narode da ne kazni - Onaj ?to ljude uèi mudrosti?

   ^11Jahve poznaje namisli ljudske: one su isprazne.

   ^12Blago onom koga ti pouèava?, Jahve, i uèi? Zakonu svojemu:

   ^13da mu mir udijeli? od nesretnih dana, dok se grob kopa zlikovcu.

   ^14Jer neæe Jahve odbaciti naroda svojega i svoje ba?tine neæe
   napustiti;

   ^15jer æe se pravo dosuditi pravednosti i za njom æe iæi svi èestiti
   srcem.

   ^16Tko æe ustati za me protiv zlotvora? Tko æe se zauzeti za me protiv
   zloèinaca?

   ^17Da mi Jahve ne poma?e, brzo bih si?ao u mjesto ti?ine.

   ^18Èim pomislim: "Noga mi posræe", dobrota me tvoja, o Jahve, podupire.

   ^19Kad se skupe tjeskobe u srcu mome, tvoje mi utjehe du?u vesele.

   ^20Zar je bezbo?no sudi?te u savezu s tobom kad nevolje stvara pod
   izlikom zakona?

   ^21Nek' samo priti?æu du?u pravednog, nek' osuðuju krv nedu?nu:

   ^22Jahve mi je utvrda, Bog - hrid utoèi?ta moga.

   ^23Platit æe im bezakonje njihovo, njihovom æe ih zloæom istrijebiti,
   istrijebit æe ih Jahve, Bog na?.
     __________________________________________________________________

  Chapter 95

   ^1 Doðite, klièimo Jahvi, uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!

   ^2Pred lice mu stupimo s hvalama, klièimo mu u pjesmama!

   ^3Jer velik je Jahve, Bog na?, Kralj veliki nad svim bogovima.

   ^4U njegovoj su ruci zemaljske dubine, njegovi su vrhunci planina.

   ^5Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje naèini?e ruke
   njegove.

   ^6Doðite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nas
   stvori!

   ^7Jer on je Bog na?, a mi narod pa?e njegove, ovce ?to on ih èuva. O,
   da danas glas mu poslu?ate:

   ^8"Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji

   ^9gdje me isku?avahu oèevi va?i premda vidje?e djela moja.

   ^10Èetrdeset ljeta jadio me nara?taj onaj, pa rekoh: 'Narod su nestalna
   srca i ne promièu moje putove.'

   ^11Stog se zakleh u svom gnjevu: 'Nikad neæe uæi u moj pokoj!'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 96

   ^1 Pjevajte Jahvi pjesmu novu! Pjevaj Jahvi, sva zemljo!

   ^2Pjevajte Jahvi, hvalite ime njegovo! Navje?æujte iz dana u dan
   spasenje njegovo,

   ^3kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima èudesa njegova.

   ^4Velik je Jahve, hvale predostojan, stra?niji od svih bogova!

   ^5Ni?tavni su svi bozi naroda. Jahve stvori nebesa!

   ^6Slava je i velièanstvo pred njim, sila i sjaj u Sveti?tu njegovu.

   ^7Dajte Jahvi, narodna plemena, dajte Jahvi slavu i silu!

   ^8Dajte Jahvi slavu imena njegova! Prinosite ?rtvu i uðite u dvorove
   njegove,

   ^9poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove. Strepi pred njim, zemljo
   sva!

   ^10Nek' se govori meðu poganima: "Jahve kraljuje!" Svijet on uèvrsti da
   se ne pomakne, narodima pravedno upravlja.

   ^11Raduj se, nebo, i klièi, zemljo! Neka huèi more i ?to je u njemu!

   ^12Nek' se raduje polje i ?to je na njemu, neka klikæe ?umsko drveæe

   ^13pred Jahvom, jer dolazi, jer dolazi suditi zemlji. Sudit æe svijetu
   u pravdi i narodima u istini svojoj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 97

   ^1 Jahve kraljuje: neka klièe zemlja, nek' se vesele otoci mnogi!

   ^2Oblak i tama ovijaju njega, pravda i pravo temelji su prijestolja
   njegova.

   ^3Oganj ide pred njim i sa?i?e okolo du?mane njegove.

   ^4Munje mu svijet osvjetljuju; zemlja to vidi i strepi.

   ^5Brda se tope pred Jahvom k'o vosak, pred vladarom zemlje sve.

   ^6Nebesa navje?æuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu.

   ^7Nek' se postide svi ?to likove ?tuju i koji se hvale kumirima.
   Poklonite mu se, svi bozi!

   ^8Sion radostan slu?a, gradovi Judini klièu zbog tvojih sudova, o
   Jahve!

   ^9Jer ti si, o Jahve, Svevi?nji - nad svom zemljom, visoko, visoko nad
   bozima svima.

   ^10Jahve ljubi one koji mrze na zlo, on èuva du?e pobo?nika svojih,
   izbavlja ih iz ruku opakih.

   ^11Svjetlost sviæe pravedniku i radost èestitima u srcu.

   ^12Radujte se, pravednici, u Jahvi, slavite sveto ime njegovo!
     __________________________________________________________________

  Chapter 98

   ^1 Psalam. Pjevajte Jahvi pjesmu novu, jer uèini djela èudesna. Pobjedu
   mu pribavi desnica njegova i sveta mi?ica njegova.

   ^2Jahve obznani spasenje svoje, pred poganima pravednost objavi.

   ^3Spomenu se dobrote i vjernosti prema domu Izraelovu. Svi krajevi
   svijeta vidje?e spasenje Boga na?ega.

   ^4Sva zemljo, poklikni Jahvi, raduj se, klièi i pjevaj!

   ^5Zapjevajte Jahvi uz citaru, uz citaru i uza zvuke harfe;

   ^6uz trublje i zvuke rogova: klièite Jahvi kralju!

   ^7Neka huèi more i ?to je u njemu, krug zemaljski i stanovnici njegovi!

   ^8Rijeke nek' plje?æu rukama, zajedno s njima neka se brda raduju!

   ^9Jer Jahve dolazi, dolazi suditi zemlji. Vladat æe krugom zemaljskim
   po pravdi i pucima po pravici.
     __________________________________________________________________

  Chapter 99

   ^1 Jahve kraljuje - nek' zadr?æu narodi; sjedi nad kerubima - zemlja
   nek' se potrese!

   ^2Velik je Jahve na Sionu, uzvi?en nada sve narode.

   ^3Nek' slave ime tvoje veliko i stra?no: ono je sveto!

   ^4Ti kralj si moæan koji ljubi? ?to je pravo, pravednost ti si utvrdio,
   pravo i pravednost vr?i? u Jakovu.

   ^5Uzvisujte Jahvu, Boga na?ega, padnite pred podno?je njegovo: ono je
   sveto.

   ^6Mojsije i Aron meðu sveæenicima njegovim i Samuel meðu onima koji
   zazivaju ime njegovo: zazivahu Jahvu, i on ih usli?a.

   ^7Iz stupa od oblaka govora?e njima: slu?ahu zapovijedi njegove i
   odredbe ?to ih dade.

   ^8Jahve, Bo?e na?, ti si ih usli?ivao; Bo?e, milostiv si bio njima
   premda si ka?njavao grijehe njihove.

   ^9Uzvisujte Jahvu, Boga na?ega, padnite pred svetu goru njegovu: jer
   svet je Jahve, Bog na?.
     __________________________________________________________________

  Chapter 100

   ^1 Psalam. Zahvalnica. Klièi Jahvi, zemljo sva!

   ^2Slu?ite Jahvi u veselju! Pred lice mu doðite s radosnim klicanjem!

   ^3Znajte da je Jahve Bog: on nas stvori, i mi smo njegovi, njegov smo
   narod i ovce pa?e njegove.

   ^4Uðite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegove s pjesmama; hvalite
   ga, ime mu slavite!

   ^5Jer dobar je Jahve, dovijeka je ljubav njegova, od koljena do koljena
   vjernost njegova.
     __________________________________________________________________

  Chapter 101

   ^1 Davidov. Psalam. Da zapjevam o dobroti i pravdi, tebi, Jahve, da
   zasviram!

   ^2Razmatrat æu put savr?enstva: kad li æe? k meni doæi? Hodit æu u
   nedu?nosti srca u domu svojemu.

   ^3Neæu stavljati pred oèi svoje ni?ta opako. Mrzim èovjeka koji èini
   zlo: on neæe biti uza me.

   ^4Opako æe srce biti daleko od mene; o zlu neæu da znadem.

   ^5Tko kleveæe bli?njeg u potaji, toga æu pogubiti. Èovjeka oholih oèiju
   i srca naduta ja ne podnosim.

   ^6Pogled upravljam k vjernima na zemlji da sa mnom stanuju. Tko hodi
   putem nedu?nim taj æe mi slu?iti.

   ^7Neæe prebivati u kuæi mojoj tko spletke snuje. Tko govori la?i, neæe
   opstati pred mojim oèima.

   ^8Svaki æu dan istrebljivati sve zlikovce u zemlji; iskorijenit æu iz
   grada Jahvina sve koji èine bezakonje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 102

   ^1 Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva

   ^2Jahve, usli?i molitvu moju, i vapaj moj k tebi da doðe!

   ^3Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho
   svoje: kad te prizovem, brzo me usli?i!

   ^4Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.

   ^5Srce mi se su?i kao poko?ena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.

   ^6Od sna?nih jecaja mojih kosti mi uz ko?u prionu?e.

   ^7Slièan sam èaplji u pustinji, postah k'o æuk na pustoj razvalini.

   ^8Ne nalazim sna i uzdi?em k'o samotan vrabac na krovu.

   ^9Svagda me grde du?mani moji; mnome se proklinju ?to bjesne na me.

   ^10Pepeo jedem poput kruha, a piæe svoje mije?am sa suzama

   ^11zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.

   ^12Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, su?im poput trave.

   ^13A ti, o Jahve, ostaje? dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.

   ^14Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluje? - sada je èas!

   ^15Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, ?ale ru?evine njegove.

   ^16Tad æe se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje
   slave tvoje

   ^17kad Jahve opet sazda Sion, kad se poka?e u slavi svojoj,

   ^18kad se osvrne na pro?nju ubogih i ne prezre molitve njihove.

   ^19Nek' se zapi?e ovo za buduæi nara?taj, puk ?to nastane neka hvali
   Jahvu.

   ^20Jer Jahve gleda sa svog uzvi?enog sveti?ta, s nebesa na zemlju gleda

   ^21da èuje jauke su?njeva, da izbavi smrti predane,

   ^22da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu

   ^23kad se narodi skupe i kraljevstva da slu?e Jahvi.

   ^24Putem je istro?io sile moje, skratio mi dane.

   ^25Rekoh: "Bo?e moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva
   koljena traju godine tvoje.

   ^26U poèetku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.

   ^27Propast æe, ti æe? ostati, sve æe ostarjeti kao odjeæa. Mijenja? ih
   poput haljine i nestaju:

   ^28ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.

   ^29Djeca æe tvojih slugu ?ivjeti u miru i potomstvo æe njihovo trajati
   pred tobom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 103

   ^1 Davidov. Blagoslivljaj Jahvu, du?o moja, i sve ?to je u meni, sveto
   ime njegovo!

   ^2Blagoslivljaj Jahvu, du?o moja, i ne zaboravi dobroèinstva njegova:

   ^3on ti otpu?ta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje;

   ^4on ti od propasti èuva ?ivot, kruni te dobrotom i ljubavlju;

   ^5?ivot ti ispunja dobrima, k'o orlu ti se mladost obnavlja.

   ^6Jahve èini pravedna djela i potlaèenima vraæa pravicu,

   ^7Mojsiju objavi putove svoje, sinovima Izraelovim djela svoja.

   ^8Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srd?bu i vrlo dobrostiv.

   ^9Jarostan nije za vjeèna vremena niti dovijeka plamti srd?ba njegova.

   ^10Ne postupa s nama po grijesima na?im niti nam plaæa po na?im
   krivnjama.

   ^11Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji
   ga se boje.

   ^12Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja na?a.

   ^13Kako se otac smiluje djeèici, tako se Jahve smiluje onima ?to ga se
   boje.

   ^14Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo pra?ina.

   ^15Dani su èovjekovi kao sijeno, cvate k'o cvijetak na njivi;

   ^16jedva ga dotakne vjetar, i veæ ga nema, ne pamti ga vi?e ni mjesto
   njegovo.

   ^17Al' ljubav Jahvina vjeèna je nad onima ?to ga se boje i njegova
   pravda nad sinovima sinova,

   ^18nad onima ?to njegov Savez èuvaju i pamte mu zapovijedi da ih
   izvr?e.

   ^19Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast svemir mu
   obuhvaæa.

   ^20Blagoslivljajte Jahvu, svi anðeli njegovi, vi jaki u sili, ?to
   izvr?ujete naredbe njegove, poslu?ni rijeèi njegovoj!

   ^21Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove, sluge njegove koje èinite
   volju njegovu!

   ^22Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova, na svakome mjestu vlasti
   njegove: blagoslivljaj Jahvu, du?o moja!
     __________________________________________________________________

  Chapter 104

   ^1 Blagoslivljaj Jahvu, du?o moja, Jahve, Bo?e moj, silno si velik!
   Odjeven velièanstvom i ljepotom,

   ^2svjetlo?æu ogrnut kao pla?tem! Nebo si razapeo kao ?ator,

   ^3na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka pravi? kola svoja, na
   krilima vjetrova putuje?.

   ^4Vjetrove uzima? za glasnike, a ?arki oganj za slugu svojega.

   ^5Zemlju si stavio na stupove njene: neæe se poljuljati u vijeke
   vjekova,

   ^6pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu
   vode;

   ^7na tvoju se prijetnju povuko?e, od tvoje grmljavine zadrhta?e.

   ^8Bregovi se digo?e, doline spusti?e na mjesto koje si im odredio.

   ^9Odredio si granicu koju ne smiju prijeæi, da opet ne pokriju zemlju.

   ^10Izvore svraæa? u potoke ?to ?ubore meðu brdima.

   ^11Oni poje sve ?ivine poljske, divlji magarci ?eð gase u njima.

   ^12Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju meðu granama.

   ^13Ti natapa? bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasiæuje plodom
   tvojih ruku.

   ^14Ti daje? te nièe trava za stoku i bilje na korist èovjeku da izvede
   kruh iz zemlje

   ^15i vino ?to razvedruje srce èovjeèje; da uljem lice osvje?i i da kruh
   okrijepi srce èovjeku.

   ^16Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.

   ^17Ondje se ptice gnijezde, u èempresu dom je rodin.

   ^18Visoki bregovi daju kozorogu a peæine jazavcu skloni?te.

   ^19Ti si stvorio mjesec da oznaèuje vremena i sunce znade kada ima
   zaæi.

   ^20Kad razastre? tmine i noæ se spusti, tad se ?uljaju u njoj ?ivotinje
   ?umske.

   ^21Laviæi rièu za plijenom i od Boga hranu tra?e.

   ^22Kad sunce ograne, nestaju i lije?u na le?aje.

   ^23Tad èovjek izlazi na dnevni posao i na rad do veèeri.

   ^24Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro uèinio: puna je
   zemlja stvorenja tvojih.

   ^25Eno mora, velika i ?iroka, u njemu vrve gmazovi bez broja, ?ivotinje
   male i velike.

   ^26Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.

   ^27I sva ova biæa ?eljno èekaju da ih nahrani? na vrijeme.

   ^28Daje? li im, tada sabiru: otvara? li ruku, nasite se dobrima.

   ^29Sakrije? li lice svoje, tad se rastu?e; ako dah im oduzme?, ugibaju
   i opet se u prah vraæaju.

   ^30Po?alje? li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavlja? lice zemlje.

   ^31Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima
   svojim!

   ^32On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.

   ^33Pjevat æu Jahvi dokle god ?ivim, svirat æu Bogu svome dokle god me
   bude.

   ^34Bilo mu milo pjevanje moje! Ja æu se radovati u Jahvi.

   ^35Nek' zloèinci sa zemlje nestanu i bezbo?nika nek' vi?e ne bude!
   Blagoslivljaj Jahvu, du?o moja! Aleluja!
     __________________________________________________________________

  Chapter 105

   ^1 Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navje?æujte meðu narodima djela
   njegova!

   ^2Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova èudesa!

   ^3Dièite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih ?to tra?e
   Jahvu!

   ^4Tra?ite Jahvu i njegovu snagu, tra?ite svagda njegovo lice!

   ^5Sjetite se èudesa koja uèini, njegovih èuda i sudova usta njegovih!

   ^6Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!

   ^7On je Jahve, Bog na?; po svoj su zemlji njegovi sudovi!

   ^8On se uvijek sjeæa svojega Saveza, rijeèi koju dade tisuæi nara?taja:

   ^9Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku.

   ^10Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vjeèni Savez,

   ^11govoreæi: "Tebi æu dati kanaansku zemlju kao dio u ba?tinu va?u."

   ^12Kad ih jo? bje?e malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu prido?lice u
   njoj,

   ^13i?li su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu,

   ^14ali ne dopusti nikom da ih tlaèi, ka?njava?e zbog njih kraljeve:

   ^15"Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!"

   ^16I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uni?ti kru?ne.

   ^17Pred njima èovjeka posla: Josip u ropstvo bija?e prodan.

   ^18Sputa?e uzama noge njegove, u gvo?ðe mu vrat stavi?e,

   ^19dok se ne ispuni proro?tvo njegovo, Jahvina ga rijeè potvrdi.

   ^20Kralj naredi da ga drije?e, narÄodÄa poglavar oslobodi njega.

   ^21Za domaæina ga stavi kuæi svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga,

   ^22da velika?e njegove po volji uèi i starce njegove mudrosti da vodi.

   ^23Tad Izrael u Egipat uðe, Jakov do?ljak bje?e u Kamovoj zemlji.

   ^24Narod svoj umno?i veoma, uèini ga jaèim od du?mana.

   ^25Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki
   budu.

   ^26Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra.

   ^27Èinjahu meðu njima znake njegove i èudesa u Kamovoj zemlji.

   ^28Posla tmine, i smrknu se, al' prkosi?e oni rijeèima njegovim.

   ^29U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove.

   ^30Zemljom im ?abe provrvje?e, prodrije?e i u dvore kraljevske.

   ^31Reèe, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine.

   ^32Mjesto ki?e grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji.

   ^33Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim.

   ^34Reèe, i skakavci doðo?e i bezbrojne gusjenice s njima.

   ^35U zemlji im pro?drije?e svu bilinu, pro?drije?e rod njihovih njiva.

   ^36Pobi sve prvoroðene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove.

   ^37Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bje?e.

   ^38Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade.

   ^39Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoæ sja.

   ^40Zamoli?e, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani.

   ^41Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteèe kao rijeka.

   ^42Tad se sjeti svete rijeèi svoje ?to je zada sluzi svome Abrahamu.

   ^43Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje.

   ^44I dade im zemlje poganske, trud naroda ba?tini?e,

   ^45da èuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
     __________________________________________________________________

  Chapter 106

   ^1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je vjeèna ljubav njegova!

   ^2Tko æe izreæ' djela moæi Jahvine, tko li mu iskazat' sve pohvale?

   ^3Bla?eni ?to dr?e naredbe njegove i èine pravo u svako doba!

   ^4Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku, pohodi me spasenjem
   svojim

   ^5da u?ivam sreæu izabranih tvojih, da se radujem radosti naroda tvoga,
   da tvojom se ba?tinom ponosim.

   ^6Zgrije?ismo kao oci na?i, èinismo bezakonje, bezbo?no radismo.

   ^7Oci na?i u Egiptu, nehajni za èudesa tvoja, ne spominjahu se velike
   ljubavi tvoje, veæ na Svevi?njeg digo?e se na Crvenom moru.

   ^8Al' on ih izbavi rad' imena svoga da poka?e silu svoju.

   ^9Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono, provede ih izmed valÄa kao
   kroz pustinju.

   ^10Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku du?mana.

   ^11I prekri?e vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih.

   ^12Vjerovahu rijeèima njegovim i hvale mu pjevahu.

   ^13Zaboravi?e brzo djela njegova, ne uzda?e se u volju njegovu.

   ^14Pohlepi se da?e u pustinji, isku?avahu Boga u samoæi.

   ^15I dade im ?to iskahu, al' u du?e njine on groznicu posla.

   ^16Zavidje?e tada Mojsiju u taboru, Aronu, kog posveti Jahve.

   ^17Otvori se zemlja, Datana pro?drije, Abiramovo pokri mno?tvo.

   ^18Oganj pade na sve mno?tvo njino i zlotvore plamen sa?ga.

   ^19Naèini?e tele na Horebu, klanjahu se liku od zlata slivenu.

   ^20Zamijeni?e Slavu svoju likom bika ?to pro?dire travu.

   ^21Zaboravi?e Boga, koji ih izbavi u Egiptu znamenja èineæi

   ^22i èudesa u Kamovoj zemlji i strahote na Crvenome moru.

   ^23Veæ namisli da ih satre, al' Mojsije, izabranik njegov, zauze se za
   njih da srd?bu mu odvrati, te ih ne uni?ti.

   ^24Prezre?e oni zemlju ?eljkovanu ne vjerujuæ' njegovoj rijeèi.

   ^25Mrmljahu pod ?atorima svojim, ne poslu?a?e glasa Jahvina.

   ^26Zakle se tada podignutom rukom: sve æe ih pokosit' u pustinji,

   ^27potomstvo njino með' narode razbacat', njih razasut' po zemljama.

   ^28Posveti?e se Baal Peoru i jedo?e ?rtve bogova mrtvih.

   ^29Razjari?e ga nedjelima svojim, i on na njih po?ast baci.

   ^30Al' se Pinhas di?e, sud izvr?i i po?asti nesta tada.

   ^31U zasluge to mu uðe u sva pokoljenja dovijeka.

   ^32Razjari?e ga opet kraj voda meripskih, i Mojsija zlo pogodi zbog
   njih,

   ^33jer mu duh veæ ogorèi?e, nesmotrenu rijeè izusti.

   ^34I ne istrijebi?e naroda za koje im Jahve bje?e naredio.

   ^35S poganima mije?ahu se, nauèi?e djela njina.

   ^36?tovahu likove njihove, koji im posta?e zamka.

   ^37?rtvovahu sinove svoje i svoje kæeri zlodusima.

   ^38Prolijevahu krv nevinu, krv sinova i kæeri svojih, koje ?rtvovahu
   likovima kanaanskim. Zemlja bje?e krvlju okaljana,

   ^39djelima se svojim uprlja?e, uèini?e preljub svojim nedjelima.

   ^40Na svoj narod Jahve srd?bom planu, zgadi mu se njegova ba?tina.

   ^41Predade ih u ruke pogana te vladahu njima mrzitelji njini.

   ^42Muèili ih neprijatelji i tlaèili rukom svojom.

   ^43Preèesto ih izbavlja?e, al' ga razjari?e naumima svojim: poko?eni
   bjehu za bezakonja svoja.

   ^44On pogleda opet na nevolju njinu kad njihove molitve zaèu

   ^45i sjeti se svog Saveza s njima, sa?ali se na njih u velikom milosrðu
   svome.

   ^46Uèini da naðu milost u onih ?to ih bjehu zarobili.

   ^47Spasi nas, Jahve, Bo?e na?, i saberi nas od bezbo?nih naroda da
   slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo.

   ^48Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka dovijeka! I sav narod
   neka ka?e: "Amen! Aleluja!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 107

   ^1 Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova!

   ^2Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke du?manske

   ^3i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s
   juga.

   ^4Lutahu pustinjom, u samoæi pustoj, puta ne nalazeæ' do naseljena
   grada.

   ^5Gladni su bili, ?eðu izmoreni, du?a je klonula u njima.

   ^6Tada zavapi?e Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istr?e iz svih
   nevolja.

   ^7Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu.

   ^8Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za èudesa njegova sinovima
   ljudskim!

   ^9Jer gladnu du?u on nasiti, du?u izgladnjelu on napuni dobrima.

   ^10U mraku sjeðahu i u tmini, sputani bijedom i gvo?ðima,

   ^11jer su prkosili besjedama Bo?jim i prezreli naum Svevi?njega.

   ^12Srce im stoga skr?i patnjama: posrtahu, a ne bje?e nikog da im
   pomogne.

   ^13Tada zavapi?e Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istr?e iz svih
   nevolja.

   ^14Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove.

   ^15Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za èudesa njegova sinovima
   ljudskim!

   ^16Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune.

   ^17Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispa?tajuæ' svoje opaèine:

   ^18svako se jelo gadilo du?i njihovoj, do vrata smrti oni doðo?e.

   ^19Tada zavapi?e Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istr?e iz svih
   nevolja.

   ^20Rijeè svoju posla da ih ozdravi i ?ivot im spasi od jame grobne.

   ^21Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za èudesa njegova sinovima
   ljudskim!

   ^22Nek' prinose ?rtve zahvalnice i klièuæi nek' djela njegova kazuju!

   ^23Oni koji laðama zaplovi?e morem da po vodama silnim trguju:

   ^24oni vidje?e djela Jahvina, èudesa njegova na puèini.

   ^25On reèe i olujni se vjetar uzvitla ?to u visinu di?e valove mora.

   ^26Do neba se dizahu, u bezdan se spu?tahu, u nevolji du?a im ginula.

   ^27Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala.

   ^28Tada zavapi?e Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istr?e iz svih
   nevolja.

   ^29Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umuko?e.

   ^30Obradova?e se ti?ini, u ?eljenu luku on ih povede.

   ^31Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za èudesa njegova sinovima
   ljudskim!

   ^32Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeæu staraca!

   ^33On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u ?ednu zemlju;

   ^34plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloæe ?itelja njezinih.

   ^35On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore

   ^36i naseli ondje izgladnjele te podigo?e grad gdje æe ?ivjeti.

   ^37Zasija?e njive, posadi?e vinograde ?to im donije?e obilnu ljetinu.

   ^38I on ih blagoslovi te se namno?i?e silno i stada im se ne smanji?e.

   ^39Prorijeðeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja.

   ^40Onaj ?to izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuæu pustom
   lutaju.

   ^41Iz nevolje pÓodi?e ubogog i obitelji k'o stada Óumno?Äi.

   ^42Videæ' to, èestiti neka se raduju, a zloæa neka sebi usta zaèepi!

   ^43Tko je mudar nek' o svemu tom razmi?lja i nek' uvidi dobrotu
   Jahvinu!
     __________________________________________________________________

  Chapter 108

   ^1 Pjesma. Psalam. Davidov.

   ^2Moje je srce sigurno, Bo?e, sigurno je srce moje: pjevat æu i
   svirati.

   ^3Probudi se, du?o moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit æu zoru
   jutarnju.

   ^4Hvalit æu te, Jahve, meðu narodima, meðu pucima tebi æu pjevati,

   ^5jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka tvoja vjernost.

   ^6Uzvisi se, Bo?e, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!

   ^7Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usli?i nas!

   ^8Bog reèe u svom Sveti?tu: "?ekem æu razdijelit' klièuæi, dolinu æu
   Sukot izmjeriti.

   ^9Moj je Gilead, moj Mana?e, Efrajim mi kaciga, Judeja ?ezlo moje!

   ^10Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom æu baciti obuæu, nad
   Filistejcem slaviti pobjedu!"

   ^11Tko æe me dovesti do utvrðena grada, tko æe me dovesti do Edoma?

   ^12Zar neæe? ti, o Bo?e, ?to nas odbaci? Zar neæe? vi?e, Bo?e, sa
   èetama na?im?

   ^13Pomozi nam protiv du?mana, jer je ljudska pomoæ ni?tavna!

   ^14S Bo?jom pomoæu hrabro æemo se boriti, Bog æe zgaziti na?e du?mane.
     __________________________________________________________________

  Chapter 109

   ^1 Zborovoði. Psalam. Davidov. Bo?e, diko moja, nemoj ?utjeti!

   ^2Usta bezbo?na i prijevarna na me se otvaraju, govore mi jezikom
   la?ljivim,

   ^3rijeèima me mr?nje okru?uju, bezrazlo?no me napadaju.

   ^4Za moju me ljubav oni optu?uju, a ja se samo molim.

   ^5Uzvraæaju mi zlo za dobro, mr?nju za ljubav moju.

   ^6"Digni protiv njega bezbo?nika i tu?itelj nek' mu stane zdesna!

   ^7Kad mu se bude sudilo, nek' bude osuðen, i molitva mu se za grijeh
   uzela!

   ^8Dani njegovi nek' budu malobrojni, njegovu slu?bu nek' dobije drugi!

   ^9Djeca njegova nek' postanu siroèad, a njegova ?ena udovica!

   ^10Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci, nek' budu baèena iz
   opustjelih domova!

   ^11Nek' mu lihvar prigrabi sav posjed, tuðinci nek' razgrabe plod muke
   njegove!

   ^12Nitko ne imao prema njemu samilosti, nitko se ne smilovao siroèadi
   njegovoj!

   ^13Neka mu se zatre potomstvo, u drugome koljenu neka se utrne ime
   njegovo!

   ^14Spominjao se Jahve grijeha njegovih, i grijeh njegove majke nek' se
   ne izbri?e:

   ^15nek budu svagda Jahvi pred oèima! Neka se sa zemlje izbri?e spomen
   njihov!"

   ^16Jer se ne spomenu da èini milosrðe, veæ proganja?e bijedna i uboga i
   u smrt gonja?e èovjeka srca shrvana.

   ^17Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede,
   daleko nek' je od njega!

   ^18Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom, neka kao voda uðe u njega
   i kao ulje u kosti njegove.

   ^19Bilo mu haljinom kojom se pokriva, pojas kojim se svagda pa?e!

   ^20Tako nek' plati Jahve tu?iteljima mojim koji zlo govore protiv du?e
   moje!

   ^21A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me, spasi me jer
   je dobrostiva ljubav tvoja!

   ^22Jer bijedan sam i ubog, i srce je moje ranjeno u meni.

   ^23K'o sjena ?to se naginje ja nestajem, progone me kao skakavca.

   ^24Od posta mi koljena klecaju i tijelo moje omr?a.

   ^25Ruglom sam njima postao, kimaju glavom kad me vide.

   ^26Pomozi mi, Jahve, Bo?e moj, po doborti me svojoj spasi!

   ^27Nek' upoznaju da je ovo ruka tvoja i da si ti ovo uèinio, Jahve!

   ^28Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj; nek' se postide koji se na me
   podi?u, a sluga tvoj nek' se raduje!

   ^29Stidom nek' se odjenu tu?itelji moji i sramotom svojom nek' se k'o
   pla?tem pokriju!

   ^30Slavit æu Jahvu iz svega grla i hvalit' ga u veliku mno?tvu

   ^31jer stoji s desne siromahu da mu du?u spasi od sudaca.
     __________________________________________________________________

  Chapter 110

   ^1 Psalam. Davidov. Rijeè Jahvina Gospodinu mojemu: "Sjedi mi zdesna
   dok ne polo?im du?mane za podno?je tvojim nogama!

   ^2?ezlo tvoje moæi protegnut æe Jahve sa Siona: vladaj posred svojih
   neprijatelja!

   ^3Spreman je tvoj narod u svetim odorama za dan tvog juna?tva: kao rosa
   iz krila zorina uza te su mladi ratnici."

   ^4Zakleo se Jahve i neæe se pokajati: "Dovijeka ti si sveæenik po redu
   Melkisedekovu!"

   ^5Gospodin ti je zdesna, on æe oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega.

   ^6On æe sudit' narodima: bit æe trupla na gomile, po svoj zemlji
   raskoljenih glava.

   ^7Na putu æe se napit' iz potoka, visoko æe dignuti glavu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 111

   ^1 Aleluja! $ALEF Hvalit æu Jahvu svim srcem svojim $BET u zboru
   pravednika, u zajednici njihovoj. $GIMEL

   ^2Silna su djela Jahvina, $DALET nek' razmi?ljaju o njima svi koji ih
   ljube. $HE

   ^3Sjajno je i velièanstveno djelo njegovo, $VAU i pravda njegova ostaje
   dovijeka. $ZAJIN

   ^4Èudesima svojim spomen postavi, $HET blag je Jahve i milosrdan. $TET

   ^5Hranu dade ?tovateljima svojim, $JOD dovijeka se sjeæa svoga Saveza.
   $KAF

   ^6Silna djela svoja objavi svom narodu, $LAMED u posjed im dade zemlju
   pogana. $MEM

   ^7Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost, $NUN stalne su sve
   naredbe njegove, $SAMEK

   ^8utvrðene za sva vremena, dovijeka, $AJIN sazdane na istini i na
   pravdi. $PE

   ^9On posla spasenje svom narodu, $SADE Savez svoj postavi zauvijek:
   $KOF sveto je i èasno ime njegovo! $RE?

   ^10Poèetak mudrosti strah Gospodnji! $?IN Mudro èine koji ga po?tuju.
   $TAU Slava njegova ostaje dovijeka!
     __________________________________________________________________

  Chapter 112

   ^1 Aleluja! $ALEF Blago èovjeku koji se boji Jahve $BET i koji u?iva u
   naredbama njegovim: $GIMEL

   ^2moæno æe mu biti na zemlji potomstvo, $DALET na pravednu æe
   pokoljenju poèivati blagoslov. $HE

   ^3Blagostanje i bogatstvo bit æe u domu njegovu, $VAU njegova
   pravednost ostaje dovijeka. $ZAJIN

   ^4Èestitima sviæe k'o svjetlost u tami: $HET blag, milosrdan i pravedan
   Jahve. $TET

   ^5Dobro je èovjeku koji je milostiv i daje u zajam, $JOD koji poslove
   svoje obavlja pravedno. $KAF

   ^6Dovijeka neæe on posrnuti: $LAMED u vjeènome æe spomenu biti
   pravednik. $MEM

   ^7?alosne se vijesti neæe bojati, $NUN mirno je njegovo srce uzdajuæ'
   se u Jahvu. $SAMEK

   ^8Hrabro mu je srce, nièeg se ne boji, $AJIN neprijatelje svoje
   prezire. $PE

   ^9On prosipa, daje sirotinji: $SADE pravednost njegova ostaje dovijeka,
   $KOF njegovo æe se èelo slavno uzdiæi. $RE?

   ^10Ljutito æe to gledati bezbo?nik, $?IN ?krgutat æe zubima i venuti,
   $TAU propast æe ?elja opakih.
     __________________________________________________________________

  Chapter 113

   ^1 Aleluja! Hvalite, sluge Jahvine, hvalite ime Jahvino!

   ^2Blagoslovljeno ime Jahvino sada i dovijeka!

   ^3Od istoka sunca do zalaska hvaljeno bilo ime Jahvino!

   ^4Uzvi?en je Jahve nad sve narode, slava njegova nebesa nadvisuje.

   ^5Tko je kao Jahve, Bog na?, koji u visinama stoluje

   ^6i gleda odozgo nebo i zemlju?

   ^7Podi?e iz pra?ine uboga, iz gliba vadi siromaha

   ^8da ga posadi s prvacima, s prvacima svoga naroda.

   ^9Nerotkinji daje da u domu stanuje kao radosna majka djece brojne.
     __________________________________________________________________

  Chapter 114

   ^1 Aleluja! Kad izaðe Izrael iz Egipta i kuæa Jakovljeva iz naroda
   barbarskog,

   ^2Judeja mu posta sveti?te, a Izrael kraljevstvo njegovo.

   ^3Vidje more i uzmaèe, a Jordan ustuknu.

   ^4Bregovi skakahu poput ovnova i bre?uljci poput jaganjaca.

   ^5?to ti je, more, da uzmièe?? Jordane, za?to natrag okreæe??

   ^6Bregovi, za?to skaèete poput ovnova i vi, bre?uljci, poput jaganjaca?

   ^7Dr?æi, zemljo, pred licem Gospodnjim, pred licem Boga Jakovljeva.

   ^8On hrid pretvara u slap vodeni i stijenu u izvor vode.
     __________________________________________________________________

  Chapter 115

   ^1 Ne nama, o Jahve, ne nama, veæ svom imenu slavu daj zbog ljubavi i
   vjernosti svoje.

   ^2Za?to da govore pogani: "TÓa gdje je Bog njihov?"

   ^3Na? je Bog na nebesima, sve ?to mu se svidi to uèini.

   ^4Idoli su njihovi srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo.

   ^5Usta imaju, a ne govore, oèi imaju, a ne vide.

   ^6U?i imaju, a ne èuju, nosnice, a ne miri?u.

   ^7Ruke imaju, a ne hvataju, noge imaju, a ne hodaju; glas im iz grla ne
   izlazi.

   ^8Takvi su i oni koji ih napravi?e i svi koji se u njih uzdaju.

   ^9Dome Izraelov, u Jahvu se uzdaj! - On je ?tit i pomoænik njihov.

   ^10Dome Aronov, u Jahvu se uzdaj! - On je ?tit i pomoænik njihov.

   ^11?tovatelji Jahvini, u Jahvu se uzdajte! - On je ?tit i pomoænik
   njihov.

   ^12Jahve æe se nas spomenut' i on æe nas blagoslovit': blagoslovit æe
   dom Izraelov, blagoslovit æe dom Aronov,

   ^13blagoslovit æe one koji se Jahve boje - i male i velike.

   ^14Umno?io vas Jahve, vas i va?e sinove!

   ^15Blagoslovio vas Jahve koji stvori nebo i zemlju!

   ^16Nebo je nebo Jahvino, a zemlju dade sinovima èovjeèjim.

   ^17Ne, Jahvu mrtvi ne hvale, nitko od onih ?to siðu u Podzemlje.

   ^18Mi ?ivi, mi Jahvu slavimo sada i dovijeka. Aleluja.
     __________________________________________________________________

  Chapter 116

   ^1 Ljubim Jahvu jer èuje vapaj molitve moje:

   ^2uho svoje prignu k meni u dan u koji ga zazvah.

   ^3U?eta smrti sape?e me, stego?e me zamke Podzemlja, sna?la me muka i
   tjeskoba.

   ^4Tada zazvah ime Jahvino: "O Jahve, spasi ?ivot moj!"

   ^5Dobrostiv je Jahve i pravedan, pun suæuti je Bog na?.

   ^6Jahve èuva bezazlene: u nevolji bijah, on me izbavi.

   ^7Vrati se, du?o moja, u svoj pokoj, jer Jahve je dobrotvor tvoj.

   ^8On mi ?ivot od smrti izbavi, oèi moje od suza, noge od pada.

   ^9Hodit æu pred licem Jahvinim u zemlji ?ivih.

   ^10Ja vjerujem i kada ka?em: "Nesretan sam veoma."

   ^11U smetenosti svojoj rekoh: "Svaki je èovjek la?ac!"

   ^12?to da uzvratim Jahvi za sve ?to mi je uèinio?

   ^13Uzet æu èa?u spasenja i zazvat æu ime Jahvino.

   ^14Izvr?it æu Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim.

   ^15Dragocjena je u oèima Jahvinim smrt pobo?nika njegovih.

   ^16Jahve, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin slu?kinje tvoje: ti si
   razrije?io okove moje.

   ^17Tebi æu prinijeti ?rtve zahvalne, zazvat æu ime Jahvino.

   ^18Izvr?it æu Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim,

   ^19u predvorjima Doma Jahvina, posred tebe, Jeruzaleme!
     __________________________________________________________________

  Chapter 117

   ^1 Aleluja! Hvalite Jahvu, svi puci, slavite ga, svi narodi!

   ^2Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Jahvina ostaje
   dovijeka!
     __________________________________________________________________

  Chapter 118

   ^1 Aleluja! Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vjeèna ljubav
   njegova!

   ^2Neka rekne dom Izraelov: "Vjeèna je ljubav njegova!"

   ^3Neka rekne dom Aronov: "Vjeèna je ljubav njegova!"

   ^4Svi koji se Jahve boje neka reknu: "Vjeèna je ljubav njegova!"

   ^5Iz tjeskobe Jahvu ja zazvah: on me usli?a i oslobodi.

   ^6Jahve je sa mnom i ja ne strahujem: ?to mi tko mo?e?

   ^7Jahve je sa mnom, pomoæ moja, i zbunjene gledam du?mane.

   ^8Bolje se Jahvi uteæi nego se uzdat' u èovjeka.

   ^9Bolje se Jahvi uteæi nego se uzdat' u moguænike.

   ^10Pogani me okru?i?e: imenom ih Jahvinim uni?tih.

   ^11Opkoli?e me odasvud: imenom ih Jahvinim uni?tih.

   ^12Opkoli?e me poput pèela, ubod im ?e?e kao trnje zapaljeno: imenom ih
   Jahvinim uni?tih.

   ^13Gurahu me, gurahu, da me obore, ali mi Jahve pomo?e.

   ^14Jahve je moja snaga i pjesma, on mi je spasitelj.

   ^15Èuj! Radost i spasenje odzvanja ?atorima pravednika: Jahvina se
   proslavi desnica,

   ^16Jahvina me uzdigne desnica, Jahvina se proslavi desnica!

   ^17Ne, umrijeti neæu nego ?ivjeti i kazivat æu djela Jahvina.

   ^18Kaznom te?kom kaznio me Jahve, ali me smrti ne preda.

   ^19Otvorite mi ?irom vrata pravde: uæi æu, Jahvi zahvalit'!

   ^20"Ovo su vrata Jahvina, na njih ulaze pravedni!"

   ^21Zahvalit æu ti ?to si me usli?io i moj postao spasitelj.

   ^22Kamen ?to ga odbaci?e graditelji postade kamen zaglavni.

   ^23Jahvino je to djelo: kakvo èudo u oèima na?im!

   ^24Ovo je dan ?to ga uèini Jahve: klièimo i radujmo se njemu!

   ^25O Jahve, spasenje nam daj! Jahve, sreæu nam daj!

   ^26Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu! Blagoslivljamo vas iz
   Doma Jahvina!

   ^27Obasjao nas Bog Jahve! Slo?ite povorku s granèicama u ruci sve do
   rogova ?rtvenika.

   ^28Ti si Bog moj - tebi zahvaljujem: Bo?e moj, tebe ja uzvisujem.

   ^29Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vjeèna ljubav njegova!
     __________________________________________________________________

  Chapter 119

   ^1 $ALEF Bla?eni oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zakonu
   Jahvinu!

   ^2Bla?eni oni koji èuvaju propise njegove, èitavim srcem njega tra?e;

   ^3koji ne èine bezakonje, veæ hode putovima njegovim.

   ^4Naredbe si svoje dao da se bri?no èuvaju.

   ^5O, kad bi èvrsti bili putovi moji da tvoja èuvam pravila!

   ^6Neæu se postidjeti tada kad budem pazio na zapovijedi tvoje.

   ^7Slavit æu te u èestitosti srca kad nauèim sudove pravde tvoje.

   ^8Tvoja æu pravila èuvati: ne zapusti me nikada! $BET

   ^9Kako æe mladiæ èistim saèuvati put svoj? Èuvajuæi rijeèi tvoje.

   ^10Svim srcem svojim tebe tra?im; ne daj da zastranim od zapovijedi
   tvojih.

   ^11U srce pohranih rijeè tvoju da protiv tebe ne sagrije?im.

   ^12Blagoslovljen si, o Jahve, nauèi me svojim pravilima.

   ^13Usnama svojim navje?æujem sudove usta tvojih.

   ^14Putu se propisa tvojih radujem vi?e no svemu bogatstvu.

   ^15Razmi?ljat æu o naredbama tvojim i putove æu tvoje razmatrat'.

   ^16U?ivat æu u pravilima tvojim, rijeèi tvojih neæu zaboravit'. $GIMEL

   ^17Milostiv budi meni, sluzi svojem, da ?ivim i tvoje rijeèi èuvam.

   ^18Otvori oèi moje da gledam divote tvoga Zakona!

   ^19Ja sam do?ljak na zemlji, zapovijedi svoje nemoj od mene skrivati!

   ^20Du?a mi gine u svako doba ?udeæi za tvojim odlukama.

   ^21Oholima ti si zaprijetio: prokleti koji odstupaju od zapovijedi
   tvojih.

   ^22Uzmi s mene rug i sramotu, jer tvoje ja èuvam propise.

   ^23Pa nek' se sastaju knezovi i proti meni govore, tvoj sluga razmi?lja
   o pravilima tvojim.

   ^24Jer tvoja su svjedoèanstva u?ivanje moje, tvoja su pravila moji
   savjetnici. $DALET

   ^25Moja du?a le?i u pra?ini: po rijeèi svojoj vrati mi ?ivot.

   ^26Kazivao sam ti svoje putove i ti si me èuo: pravilima me svojim
   nauèi.

   ^27Poka?i mi put odredaba svojih i o èudesima æu tvojim razmi?ljat'.

   ^28Suze roni du?a moja od ?alosti: po rijeèi svojoj ti me podigni!

   ^29Daleko me dr?i od puta zablude i Zakonom me svojim obdari!

   ^30Put istine ja sam odabrao, pred oèi sam stavio odluke tvoje.

   ^31Uz propise tvoje ja èvrsto prianjam, o Jahve, nemoj me postidjeti!

   ^32Ja kroèim putem zapovijedi tvojih jer si mi prosvijetlio srce. $HE

   ^33Poka?i mi, Jahve, stazu pravila svojih i ja æu je èuvati do kraja.

   ^34Pouèi me da se tvoga dr?im Zakona i èuvat æu ga svim srcem.

   ^35Uputi me stazom svojih zapovijedi, jer ja u njoj u?ivam.

   ^36Prikloni mi srce propisima svojim, a ne k pohlepi!

   ^37Odvrati moje oèi da ne vide ni?tavost, ?ivot mi èuvaj na putu
   svojemu!

   ^38Ispuni svom sluzi obeæanje koje si onima dao ?to te se boje.

   ^39Ukloni sramotu od koje strahujem, jer divni su tvoji sudovi.

   ^40Evo, èeznem za naredbama tvojim: pravdom me svojom po?ivi. $VAU

   ^41Nek' milost tvoja, o Jahve, doðe na mene i spasenje tvoje po tvom
   obeæanju.

   ^42Odgovorit æu onima koji me ru?e, jer se uzdam u rijeè tvoju.

   ^43Od mojih usta ne oduzmi rijeè istine, jer se uzdam u sudove tvoje.

   ^44Tvoj æu Zakon èuvati uvijek i dovijeka.

   ^45Hodit æu putem prostranim, jer naredbe tvoje istra?ujem.

   ^46Pred kraljevima o tvojim æu propisima govorit' i zbunit' se neæu.

   ^47U zapovijedima tvojim moja je naslada jer ih ljubim.

   ^48Prema zapovijedima tvojim ja podi?em ruke i o tvojim odredbama
   razmi?ljam. $ZAJIN

   ^49Spomeni se svoje rijeèi sluzi svojem kojom si mi dao nadu.

   ^50U nevolji sva mi je utjeha ?to mi ?ivot èuva rijeè tvoja.

   ^51Oholice me napadaju ?estoko, ali ja od tvog Zakona ne odstupam.

   ^52Sjeæam se, o Jahve, davnih sudova tvojih i to me tje?i.

   ^53Bijes me hvata zbog gre?nika koji tvoj Zakon napu?taju.

   ^54Tvoje su mi naredbe pjesma u zemlji kojom putujem.

   ^55Noæu se spominjem, Jahve, imena tvojega i tvoj èuvam Zakon.

   ^56Evo ?to je ?elja moja: èuvati tvoje odredbe. $HET

   ^57Dio je moj, o Jahve - rekoh - da tvoje èuvam rijeèi.

   ^58Svim srcem lice tvoje ganuti hoæu: smiluj mi se po svom obeæanju.

   ^59Promislio sam putove svoje i k tvojem sam svjedoèanstvu upravio
   noge.

   ^60Hitam i ne oklijevam da zapovijedi tvoje èuvam.

   ^61Opleto?e me u?eta gre?nika, ali tvoga Zakona ja ne zaboravljam.

   ^62U ponoæi ustajem da te slavim zbog pravednih tvojih odluka.

   ^63Prijatelj sam svima koji te se boje i koji tvoje èuvaju naredbe.

   ^64Dobrote tvoje, Jahve, puna je zemlja; nauèi me odredbama svojim.
   $TET

   ^65Uèinio si dobro svom sluzi, Jahve, po rijeèi svojoj.

   ^66Nauèi me razumu i znanju, jer u zapovijedi tvoje vjerujem.

   ^67Prije nego bjeh poni?en, lutao sam, ali sada tvoju èuvam rijeè.

   ^68Ti si tako dobar i dobrostiv: nauèi me pravilima svojim.

   ^69Oholi na me prijevare smi?ljaju, ali se ja svim srcem dr?im naredaba
   tvojih.

   ^70Srce im je poput sala be?æutno, a ja u?ivam u tvom Zakonu.

   ^71Dobro mi je ?to sam poni?en da bih tvoja nauèio pravila.

   ^72Dra?i mi je zakon usta tvojih no tisuæe zlatnika i srebrnika. $JOD

   ^73Tvoje me ruke stvori?e i oblikova?e; prosvijetli me da nauèim
   zapovijedi tvoje.

   ^74?tovatelji tvoji videæ' me vesele se, jer se u rijeè tvoju ja
   pouzdah.

   ^75Znadem, o Jahve, da su ti sudovi pravedni i da si me s pravom
   ponizio.

   ^76Tvoja ljubav nek' mi bude tje?iteljicom po obeæanju koje si dao
   sluzi svom.

   ^77Nek' doðe na me milosrðe tvoje da po?ivim, jer Zakon tvoj moja je
   naslada.

   ^78Nek' se smetu oholi, jer me tlaèe niza?to, a ja æu o naredbama
   tvojim razmi?ljat'.

   ^79Nek' mi se priklone ?tovatelji tvoji i koji znaju tvoje zapovijedi.

   ^80Nek' mi srce savr?eno bude u tvojim pravilima da ne budem postiðen.
   $KAF

   ^81Du?a moja gine za tvojim spasenjem rijeè tvoju ?eljno èekam.

   ^82Oèi mi èeznu za tvojom besjedom: kad æe? mi donijeti utjehu?

   ^83Kao mijeh u dimu postadoh, ali pravila tvojih ne zaboravih.

   ^84Koliko dana ima sluga tvoj? Kad æe? suditi progonitelje moje?

   ^85Oholnici mi jame iskopa?e: oni ne rade po Zakonu tvojemu.

   ^86Sve zapovijedi tvoje istina su sama: nekriva me gone, pomozi mi.

   ^87Umalo me smrvi?e u zemlji, ali naredaba tvojih ja ne ostavljam.

   ^88Po svojoj me milosti po?ivi i èuvat æu svjedoèanstvo tvojih usta.
   $LAMED

   ^89Dovijeka, o Jahve, rijeè tvoja ostaje, stalna poput nebesa.

   ^90od koljena do koljena tvoja je vjernost; uèvrstio si zemlju i ona
   stoji.

   ^91Po tvojim zakonima stoje zauvijek jer sve tebi slu?i.

   ^92Da nije tvoj Zakon u?ivanje moje, propao bih u nevolji svojoj.

   ^93Naredaba tvojih neæu zaboravit' dovijeka, jer po njima ti me
   o?ivljava?.

   ^94Tvoj sam, Gospodine: spasi me, jer tvoje ja i?tem naredbe.

   ^95Bezbo?ni vrebaju da me upropaste, ali ja na tvoje pazim propise.

   ^96Svakom savr?enstvu vidim granicu, a zapovijed tvoja nema granica.
   $MEM

   ^97O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmi?ljam.

   ^98Tvoja me zapovijed mudrijim uèini od du?mana mojih jer ona je sa
   mnom vjeèito.

   ^99Umniji sam od svih svojih uèitelja jer razmi?ljam o svjedoèanstvima
   tvojim.

   ^100Razumniji sam i od staraca jer tvoje èuvam naredbe.

   ^101Zla puta klone mi se noge da rijeè tvoju saèuvam.

   ^102Od tvojih sudova ne odstupam, jer ti si me pouèio.

   ^103Kako su slatke nepcu mom rijeèi tvoje, od meda su slaðe ustima
   mojim.

   ^104Po tvojim naredbama postajem razuman, stoga mrzim sve putove la?ne.
   $NUN

   ^105Tvoja rijeè nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.

   ^106Kunem se i èvrsto odluèujem, i rijeè æu odr?ati: pravedne æu tvoje
   slijedit' odluke.

   ^107U nevolji sam velikoj, Jahve, po rijeèi me svojoj po?ivi.

   ^108Prinose usta mojih primi, Jahve, uèi me sudovima svojim.

   ^109?ivot mi je u pogibelji neprestanoj, ali tvog Zakona ja ne
   zaboravljam.

   ^110Gre?nici mi postavi?e zamku, ali ne skreæem od tvojih naredaba.

   ^111Svjedoèanstva tvoja vjeèna su mi ba?tina, ona su radost mome srcu.

   ^112Prignuh srce da vr?i naredbe tvoje uvijek i do kraja. $SAMEK

   ^113Ja mrzim one koji su dvostruka srca, a ljubim Zakon tvoj.

   ^114Ti si moj ?tit i moj zaklon, u tvoju se rijeè ja uzdam.

   ^115Odstupite od mene, zlikovci: dr?at æu zapovijedi Boga svoga.

   ^116Podr?i me po svom obeæanju i ?ivjet æu; nemoj da se u svojoj nadi
   postidim.

   ^117Pomozi mi i spasit æu se, na tvoja æu pravila svagda paziti.

   ^118Ti prezire? one koji odstupaju od pravila tvojih jer je la?na misao
   njihova.

   ^119K'o hrðu zlotvore zemlje uklanja?, zato ljubim tvoje propise.

   ^120Moje tijelo dr?æe od straha pred tobom, sudova tvojih ja se bojim.
   $AJIN

   ^121Èinim ?to je pravo i pravedno, ne predaj me tlaèiteljima mojim.

   ^122Zalo?i se za slugu svojega da me ne satru oholice!

   ^123Moje oèi ginu od èe?nje za spasenjem tvojim, za tvojom rijeèi
   pravednom.

   ^124Uèini sluzi svom po svojoj dobroti i nauèi me pravilima svojim.

   ^125Ja sam sluga tvoj: prosvijetli me da upoznam tvoje propise.

   ^126Èas je, o Jahve, da se javi?: oskvrnu?e Zakon tvoj.

   ^127Stoga ljubim zapovijedi tvoje vi?e no zlato, zlato ?e?eno.

   ^128Zato hodim po odredbama tvojim, mrski su mi svi la?ni putovi. $PE

   ^129Divna su tvoja svjedoèanstva, stoga ih èuva du?a moja.

   ^130Objava rijeèi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje.

   ^131Otvaram usta svoja zadahtan u ?udnji jer èeznem za zapovijedima
   tvojim.

   ^132Obrati se k meni i milostiv mi budi kao onima koji ljube ime tvoje.

   ^133Korake mi upravljaj po svom obeæanju da nikakva opaèina ne ovlada
   mnome.

   ^134Izbavi me od nasilja ljudskog, i naredbe tvoje ja æu èuvati.

   ^135Licem svojim obasjaj slugu svog i nauèi me pravilima svojim!

   ^136Potoci suza poteko?e mi iz oèiju jer se Zakon tvoj ne èuva. $SADE

   ^137Pravedan si, Jahve, i pravi su sudovi tvoji.

   ^138Dao si Zakon pravedan i vjeran veoma.

   ^139Revnost me moja izjeda jer moji tlaèitelji zaboravljaju rijeèi
   tvoje.

   ^140Tvoje su rijeèi proku?ane veoma, zato ih tvoj sluga ljubi.

   ^141Malen sam i prezren, ali naredaba tvojih ne zaboravljam.

   ^142Pravda je tvoja pravda vjeèita i Zakon tvoj sama istina.

   ^143Tjeskoba me i nevolja snaðe, al' tvoje su zapovijedi u?ivanje moje.

   ^144Vjeèna je pravda tvojeg svjedoèanstva, prosvijetli me i ?ivjet æu.
   $KOF

   ^145Iz svega srca vapijem, Jahve, usli?i me: tvoja æu pravila èuvati.

   ^146K tebi vapijem, spasi me, tvojeg æu se dr?at' svjedoèanstva.

   ^147Pretjeèem zoru i molim za pomoæ, u tvoje se rijeèi uzdam.

   ^148Oèi moje stra?e noæne pretjeèu da razmi?ljam o besjedi tvojoj.

   ^149Po svojoj dobroti, Jahve, glas mi poslu?aj, i po svojoj odluci
   po?ivi me.

   ^150Primièu se koji me podlo progone, daleko su oni od Zakona tvojega.

   ^151A ti si blizu, Jahve, i vjerne su sve zapovijedi tvoje.

   ^152Odavno znam za tvoje propise da si ih sazdao zasvagda. $RE?

   ^153Pogledaj na nevolju moju, izbavi me, jer Zakona tvog ne zaboravih.

   ^154Parnicu moju brani, po svom obeæanju po?ivi me!

   ^155Daleko je spasenje od gre?nika jer za pravila tvoja ne mare.

   ^156Veliko je, o Jahve, tvoje smilovanje: po odlukama svojim po?ivi me.

   ^157Mnogi me progone i tlaèe, od tvojih svjedoèanstava ja ne odstupam.

   ^158Otpadnike vidjeh i zgadi?e mi se jer tvojih rijeèi ne èuvaju.

   ^159Gle, naredbe tvoje ljubim, o Jahve: po dobroti svojoj po?ivi me.

   ^160Sr? je rijeèi tvoje istina, vjeèan je sud pravde tvoje. $?IN

   ^161Moguænici me progone niza?to, al' samo pred tvojim rijeèima srce mi
   dr?æe.

   ^162Radujem se besjedama tvojim kao onaj koji se domogao velika
   plijena.

   ^163Mrzim na la?, grsti mi se ona, a ljubim tvoj Zakon.

   ^164Sedam puta na dan tebe hvalim zbog pravednih sudova tvojih.

   ^165Koji tvoj Zakon ljube, velik mir u?ivaju, ni o ?to se oni ne
   spotièu.

   ^166Pomoæ tvoju èekam, o Jahve, tvoje zapovijedi izvr?avam.

   ^167Moja du?a èuva propise tvoje i ljubi ih veoma.

   ^168Èuvam tvoje naredbe i svjedoèanstvo tvoje, jer svi su putovi moji
   pred tobom. $TAU

   ^169Vapaj moj, Jahve, nek' do tebe dopre, po svojoj me rijeèi
   prosvijetli.

   ^170Nek' molitva moja doðe pred lice tvoje, po svojoj me rijeèi izbavi.

   ^171Usne moje nek' zapjevaju pohvalnu pjesmu jer si me nauèio pravilima
   svojim.

   ^172Nek' mi pjeva jezik o rijeèi tvojoj, jer zapovijedi su tvoje sve
   pravedne.

   ^173Nek' mi ruka tvoja na pomoæ bude jer odabrah tvoje naredbe.

   ^174Jahve, za tvojim spasenjem èeznem, u?ivam u tvom Zakonu.

   ^175Nek' ?ivi du?a moja i neka te hvali, a tvoji sudovi nek' mi na
   pomoæ budu!

   ^176K'o ovca izgubljena ja zalutah: o, potra?i slugu svojega jer
   zapovijedi tvoje ja ne zaboravih.
     __________________________________________________________________

  Chapter 120

   ^1 Hodoèasnièka pjesma Kad bijah u nevolji, Jahvi zavapih i on me
   usli?a.

   ^2Jahve, izbavi du?u moju od usana prijevarnih, od zlobna jezika!

   ^3Kojim zlom da te prokunem, zlobni jezièe?

   ^4Strelicama o?trim iz ratnièke ruke i ugljevljem ?arkim.

   ^5Jao meni ?to mi je boraviti u Me?eku i stanovati u ?atorima
   kedarskim!

   ^6Predugo mi du?a mora ?ivjeti s mrziteljima mira.

   ^7Kada o miru govorim, oni sile na rat.
     __________________________________________________________________

  Chapter 121

   ^1 Hodoèasnièka pjesma. K brdima oèi svoje uzdi?em: odakle æe mi doæi
   pomoæ?

   ^2Pomoæ je moja od Jahve koji stvori nebo i zemlju.

   ^3Tvojoj nozi on posrnuti ne da i neæe zadrijemati on, èuvar tvoj.

   ^4Ne, ne drijema i ne spava on, èuvar Izraelov.

   ^5Jahve je èuvar tvoj, Jahve je zasjen tvoj s desne tvoje!

   ^6Neæe ti sunce nauditi danju ni mjesec noæu.

   ^7Èuvao te Jahve od zla svakoga, èuvao du?u tvoju!

   ^8Èuvao Jahve tvoj izlazak i povratak odsada dovijeka.
     __________________________________________________________________

  Chapter 122

   ^1 Hodoèasnièka pjesma. Davidova. Obradovah se kad mi reko?e: "Hajdemo
   u Dom Jahvin!"

   ^2Eto, noge nam veæ stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme.

   ^3Jeruzaleme, grade èvrsto sazdani i kao u jedno saliveni!

   ^4Onamo uzlaze plemena, plemena Jahvina, po Zakonu Izraelovu, da slave
   ime Jahvino.

   ^5Ondje stoje sudaèke stolice, stolice doma Davidova.

   ^6Molite za mir Jeruzalemov! Blago onima koji tebe ljube!

   ^7Neka bude mir u zidinama tvojim i pokoj u tvojim palaèama!

   ^8Radi braæe i prijatelja svojih klicat æu: "Mir tebi!"

   ^9Radi Doma Jahve, Boga na?ega, za sreæu tvoju ja æu moliti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 123

   ^1 Hodoèasnièka pjesma. Oèi svoje uzdi?em k tebi koji u nebesima
   prebiva?.

   ^2Evo, kao ?to su uprte oèi slugu u ruke gospodara i oèi slu?kinje u
   ruke gospodarice tako su oèi na?e uprte u Jahvu, Boga na?ega, dok nam
   se ne smiluje.

   ^3Smiluj nam se, Jahve, smiluj se nama jer se do grla nasitismo
   prezira.

   ^4Presita nam je du?a podsmijeha obijesnih, poruga oholih.
     __________________________________________________________________

  Chapter 124

   ^1 Hodoèasnièka pjesma. Davidova. Da nije Jahve za nas bio - neka
   slobodno rekne Izrael -

   ^2da nije Jahve za nas bio: kad se ljudi digo?e proti nama,

   ^3?ive bi nas progutali. Kad je uskipio bijes njihov na nas,

   ^4voda bi nas podavila; bujica bi nas odnijela,

   ^5vode pobje?njele sve nas potopile.

   ^6Blagoslovljen Jahve koji nas ne dade za plijen zubima njihovim!

   ^7Du?a je na?a poput ptice umakla iz zamke lovaca: raskinula se zamka,
   a mi umakosmo!

   ^8Pomoæ je na?a u imenu Jahve koji stvori nebo i zemlju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 125

   ^1 Hodoèasnièka pjesma. Tko se uzda u Jahvu, on je kao brdo Sion: ne
   pomièe se, ostaje dovijeka.

   ^2Bregovi okru?uju Jeruzalem: Jahve okru?uje narod svoj odsada i
   dovijeka.

   ^3I neæe vladati ?ezlo bezbo?nièko nad udesom pravednih, da ne bi
   pravedni ruke za bezakonjem pru?ili.

   ^4Uèini, Jahve, dobro dobrima i èestitima u srcu.

   ^5A koji na krive skreæu putove nek' ih istrijebi Jahve sa zloèincima!
   Mir nad Izraelom!
     __________________________________________________________________

  Chapter 126

   ^1 Hodoèasnièka pjesma. Kad Jahve vraæa?e su?njeve sionske, bilo nam je
   k'o da snivamo.

   ^2Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja. Meðu poganima tad se
   govorilo: "Velika im djela Jahve uèini!"

   ^3Velika nam djela uèini Jahve: opet smo radosni!

   ^4Vrati, o Jahve, su?njeve na?e k'o potoke negepske!

   ^5Oni koji siju u suzama, ?anju u pjesmi.

   ^6I?li su plaèuæi noseæi sjeme sjetveno: vraæat æe se s pjesmom, noseæi
   snoplje svoje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 127

   ^1 Hodoèasnièka pjesma. Salomonova. Ako Jahve kuæu ne gradi, uzalud se
   muèe graditelji. Ako Jahve grad ne èuva, uzalud stra?ar bdi.

   ^2Uzalud vam je ustat prije zore i dugo u noæ sjediti, vi ?to jedete
   kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje.

   ^3Evo: sinovi su Jahvin dar, plod utrobe njegova je nagrada.

   ^4Strelica u ruci ratnika - to su sinovi mladosti.

   ^5Blago èovjeku koji njima napuni tobolac, neæe se postidjeti kad se
   prÓeo bude s du?manom na vratima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 128

   ^1 Hodoèasnièka pjesma. Blago svakome koji se Jahve boji, koji njegovim
   hodi stazama!

   ^2Plod ruku svojih ti æe? u?ivati, blago tebi, dobro æe ti biti.

   ^3?ena æe ti biti kao plodna loza u odajama tvoje kuæe; sinovi tvoji
   k'o mladice masline oko stola tvojega.

   ^4Eto, tako æe biti blagoslovljen èovjek koji se Jahve boji!

   ^5Blagoslovio te Jahve sa Siona, u?ivao sreæu Jeruzalema sve dane
   ?ivota svog!

   ^6Vidio djecu svojih sinova, mir nad Izraelom!
     __________________________________________________________________

  Chapter 129

   ^1 Hodoèasnièka pjesma. "Mnogo su me od mladosti tlaèili" - neka rekne
   sad Izrael!

   ^2"Mnogo su me od mladosti tlaèili, ali me ne svlada?e.

   ^3Po leðima su mojim oraèi orali, duge brazde povlaèili.

   ^4Al' Jahve pravedni isijeèe u?eta zlikovcima!"

   ^5Nek' se postide i uzmaknu svi koji mrze Sion!

   ^6Nek' budu k'o trava na krovu ?to povene prije nego je poèupaju.

   ^7?etelac njome ne napuni ruku ni naruèje onaj koji ve?e snopove.

   ^8A prolaznici nek' ne reknu: "Blagoslov Jahvin nad vama!
   Blagoslivljamo vas imenom Jahvinim!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 130

   ^1 Hodoèasnièka pjesma. Iz dubine, Jahve, vapijem tebi:

   ^2Gospodine, èuj glas moj! Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja!

   ^3Ako se, Jahve, grijeha bude? spominjao, Gospodine, tko æe opstati?

   ^4Al' u tebe je pra?tanje, da bi te se bojali.

   ^5U Jahvu ja se uzdam, du?a se moja u njegovu uzda rijeè.

   ^6Du?a moja èeka Gospodina vi?e no zoru stra?a noæna; vi?e no zoru
   stra?a noæna

   ^7nek' Izrael èeka Jahvu. Jer je u Jahve milosrðe i obilno je u njega
   otkupljenje;

   ^8on æe otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih.
     __________________________________________________________________

  Chapter 131

   ^1 Hodoèasnièka pjesma. Davidova. O Jahve, ne gordi se moje srce niti
   se oèi uznose. Ne idem za stvarima velikim ni za èudima ?to su iznad
   mene.

   ^2Ne, ja sam se smirio i upokojio du?u svoju; kao dojenèe na grudima
   majke, kao dojenèe du?a je moja u meni.

   ^3U Jahvu se, Izraele, uzdaj odsada dovijeka.
     __________________________________________________________________

  Chapter 132

   ^1 Hodoèasnièka pjesma.

   ^2Spomeni se, o Jahve, Davida i sve revnosti njegove: kako se Jahvi
   zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj:

   ^3"Neæu uæi u ?ator doma svog nit' uzaæi na le?aj svoje postelje,

   ^4neæu pustit' snu na oèi nit' poèinka dati vjeðama,

   ^5dok Jahvi mjesto ne naðem, boravi?te Snazi Jakovljevoj."

   ^6Eto, èusmo za nj u Efrati, naðosmo ga u Poljima jaarskim.

   ^7Uðimo u stan njegov, pred noge mu padnimo!

   ^8"Ustani, o Jahve, poði k svom poèivali?tu, ti i Kovèeg sile tvoje!

   ^9Sveæenici tvoji nek' se obuku u pravednost, pobo?nici tvoji nek'
   radosno klièu!

   ^10Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!"

   ^11Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neæe odustati:
   "Potomka tvoje utrobe posadit æu na prijestolje tvoje.

   ^12Budu li ti sinovi Savez moj èuvali i naredbe kojima ih uèim, i
   sinovi æe njini dovijeka sjedit' na tvom prijestolju."

   ^13Jer Jahve odabra Sion, njega za?elje sebi za sjedi?te.

   ^14"Ovo mi je poèivali?te vjeèno, boravit æu ovdje jer tako po?eljeh.

   ^15?itak æu njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom.

   ^16Sveæenike njegove u spas æu odjenuti, sveti æe njegovi kliktati
   radosno.

   ^17Uèinit æu da ondje za Davida rog izraste, pripravit æu svjetiljku za
   svog pomazanika.

   ^18U sram æu mu obuæi du?mane, a na njemu æe blistat' vijenac moj."
     __________________________________________________________________

  Chapter 133

   ^1 Hodoèasnièka pjesma. Davidova. Gle, kako je dobro i kako je milo kao
   braæa zajedno ?ivjeti:

   ^2kao na glavi ulje dragocjeno ?to slazi na bradu, bradu Aronovu, ?to
   slazi na skute haljina njegovih;

   ^3kao rosa s Hermona ?to slazi na brdo Sion. Ondje Jahve daje svoj
   blagoslov i ?ivot dovijeka.
     __________________________________________________________________

  Chapter 134

   ^1 Hodoèasnièka pjesma. Sad, blagoslivljajte Jahvu, sve sluge Jahvine
   ?to stojite u Domu Jahvinu, u noænim satima!

   ^2Di?ite svoje ruke prema Sveti?tu i Jahvu blagoslivljajte!

   ^3"Blagoslovio te sa Siona Jahve koji stvori nebo i zemlju!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 135

   ^1 Aleluja! Hvalite ime Jahvino, hvalite, sluge Jahvine

   ^2koji u Domu Jahvinu stojite u predvorjima Doma Boga na?ega!

   ^3Hvalite Jahvu jer dobar je Jahve, pjevajte imenu njegovu jer je
   ljupko!

   ^4Jer Jahve sebi odabra Jakova, Izraela za dragu svojinu.

   ^5Znadem da je velik Jahve, da je nad bozima svim gospodar.

   ^6?to god se Jahvi svidi, to èini na nebu i na zemlji, na moru i u
   bezdanima.

   ^7Oblake di?e s kraja zemlje; stvara ki?i munje, vjetar izvodi iz
   skrovi?ta njegovih.

   ^8On Egiptu pobi prvoroðence, ljude i stoku podjednako.

   ^9On uèini znamenja i èudesa usred tebe, Egipte, protiv Faraona i svih
   slugu njegovih.

   ^10On pobi narode mnoge i pogubi kraljeve moæne:

   ^11Sihona, kralja amorejskog, i Oga, kralja ba?anskog, i sva
   kraljevstva kanaanska.

   ^12I dade njihovu zemlju u ba?tinu, u ba?tinu Izraelu, narodu svom.

   ^13Ime tvoje, o Jahve, ostaje dovijeka i spomen na te, o Jahve, od
   koljena do koljena.

   ^14Jer Jahve ?titi narod svoj, slugama svojim on je milostiv.

   ^15Kumiri poganski, srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo:

   ^16usta imaju, a ne govore; oèi imaju, a ne vide;

   ^17u?i imaju, a ne èuju; i nema daha u ustima njihovim.

   ^18Takvi su i oni koji ih napravi?e i svi koji se u njih uzdaju.

   ^19Dome Izraelov, Jahvu blagoslivljaj! Dome Aronov, Jahvu
   blagoslivljaj!

   ^20Dome Levijev, Jahvu blagoslivljaj! ?tovatelji Jahvini, Jahvu
   blagoslivljajte!

   ^21Blagoslovljen sa Siona Jahve koji prebiva u Jeruzalemu!
     __________________________________________________________________

  Chapter 136

   ^1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar: vjeèna je ljubav njegova!

   ^2Hvalite Boga nad bogovima: vjeèna je ljubav njegova!

   ^3Hvalite Gospodara nad gospodarima: vjeèna je ljubav njegova!

   ^4Jedini on uèini èuda velika: vjeèna je ljubav njegova!

   ^5Mudro sazda on nebesa: vjeèna je ljubav njegova!

   ^6On utvrdi zemlju nad vodama: vjeèna je ljubav njegova!

   ^7On naèini svjetlila velika: vjeèna je ljubav njegova!

   ^8Sunce da vlada danom: vjeèna je ljubav njegova!

   ^9Mjesec i zvijezde da vladaju noæu: vjeèna je ljubav njegova!

   ^10On pobi prvoroðence Egiptu: vjeèna je ljubav njegova!

   ^11Izvede Izraela iz njega: vjeèna je ljubav njegova!

   ^12Mi?icom jakom, rukom ispru?enom: vjeèna je ljubav njegova!

   ^13On Crveno more razdvoji: vjeèna je ljubav njegova!

   ^14Provede Izraela posred voda: vjeèna je ljubav njegova!

   ^15I vrgnu Faraona i vojsku mu u Crveno more: vjeèna je ljubav njegova!

   ^16On narod svoj voða?e pustinjom: vjeèna je ljubav njegova!

   ^17On udari kraljeve velike: vjeèna je ljubav njegova!

   ^18I pogubi kraljeve moæne: vjeèna je ljubav njegova!

   ^19Sihona, kralja amorejskog: vjeèna je ljubav njegova!

   ^20Oga, kralja ba?anskog: vjeèna je ljubav njegova!

   ^21I njihovu zemlju dade u ba?tinu: vjeèna je ljubav njegova!

   ^22U ba?tinu Izraelu, sluzi svome: vjeèna je ljubav njegova!

   ^23On se spomenu nas u poni?enju na?em: vjeèna je ljubav njegova!

   ^24Od du?mana nas na?ih oslobodi: vjeèna je ljubav njegova!

   ^25On daje hrane svakom tijelu: vjeèna je ljubav njegova!

   ^26Hvalite Boga nebeskog: vjeèna je ljubav njegova!
     __________________________________________________________________

  Chapter 137

   ^1 Na obali rijeka babilonskih sjeðasmo i plakasmo spominjuæi se Siona;

   ^2o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povje?ali.

   ^3I tada na?i tamnièari zaiska?e od nas da pjevamo, porobljivaèi na?i
   zaiska?e da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!"

   ^4Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuðinskoj!

   ^5Nek' se osu?i desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

   ^6Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
   ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!

   ^7Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov
   vikali oni: "Ru?ite! Sru?ite ga do temelja!"

   ^8Kæeri babilonska, pusto?iteljice, bla?en koji ti vrati milo za drago
   za sva zla ?to si nam ih nanijela!

   ^9Bla?en koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenèad!
     __________________________________________________________________

  Chapter 138

   ^1 Davidov. Zahvaljujem ti, Jahve, iz svega srca jer si èuo rijeèi
   mojih usta. Pred licem anðela pjevam tebi,

   ^2bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu. Zahvaljujem imenu tvojem za
   tvoju dobrotu i vjernost, jer si nada sve uzvelièao obeæanje svoje.

   ^3Kad sam te zazvao, usli?io si me, du?u si moju pokrijepio.

   ^4Nek' ti zahvaljuju, Jahve, svi kraljevi zemlje kad èuju rijeèi usta
   tvojih,

   ^5nek' pjevaju putove Jahvine: "Zaista, velika je slava Jahvina!"

   ^6Zaista, uzvi?en je Jahve, ali gleda na ponizna, a oholicu izdaleka
   poznaje.

   ^7Kroz nevolje kad budem kroèio, ?ivot mi èuvaj, pru?i ruku proti
   gnjevu mojih du?mana; nek' me tvoja spasi desnica!

   ^8Jahve, ?to ja poèeh, ti dovr?i! Jahve, vjeèna je ljubav tvoja: djelo
   ruku svojih ne zapusti!
     __________________________________________________________________

  Chapter 139

   ^1 Zborovoði. Davidov. Jahve, pronièe? me svega i poznaje?,

   ^2ti zna? kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti veæ misli moje
   poznaje?.

   ^3Hodam li ili le?im, sve ti vidi?, znani su ti svi moji putovi.

   ^4Rijeè mi jo? nije na jezik do?la, a ti, Jahve, sve veæ znade?.

   ^5S leða i s lica ti me obuhvaæa?, na mene si ruku svoju stavio.

   ^6Znanje to odveæ mi je èudesno, previsoko da bih ga dokuèio.

   ^7Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?

   ^8Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.

   ^9Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj

   ^10i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja dr?ala.

   ^11Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noæ umjesto
   svjetla okru?i!" -

   ^12ni tmina tebi neæe biti tamna: noæ sjaji kao dan i tama kao
   svjetlost.

   ^13Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majèinu.

   ^14Hvala ti ?to sam stvoren tako èudesno, ?to su djela tvoja predivna.
   Du?u moju do dna si poznavao,

   ^15kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u
   dubini zemlje.

   ^16Oèi tvoje veæ tada gledahu djela moja, sve veæ bje?e zapisano u
   knjizi tvojoj: dani su mi odreðeni dok jo? ne bje?e ni jednoga.

   ^17Kako su mi, Bo?e, naumi tvoji nedokuèivi, kako li je neprocjenjiv
   zbroj njihov.

   ^18Da ih brojim? Vi?e ih je nego pijeska! Doðem li im do kraja, ti mi
   preostaje?!

   ^19De, istrijebi, Bo?e, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!

   ^20Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se di?u tvoji du?mani.

   ^21Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade
   protivnici tvoji?

   ^22Mr?njom dubokom ja ih mrzim i dr?im ih svojim neprijateljima.

   ^23Pronikni me svega, Bo?e, srce mi upoznaj, isku?aj me i upoznaj misli
   moje:

   ^24pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vjeènim!
     __________________________________________________________________

  Chapter 140

   ^1 Zborovoði. Psalam. Davidov.

   ^2Izbavi me, Jahve, od èovjeka zlobna, za?titi me od èovjeka nasilna:

   ^3od onih koji pakosti u srcu smi?ljaju i èitav dan zaèinju kavge.

   ^4Kao zmije bruse jezike svoje, pod usnama im je otrov ljutièin.

   ^5Spasi me, Jahve, od ruku zlotvora, èuvaj me od èovjeka nasilna koji
   hoæe da mi noga posrne.

   ^6Oholice mi potajno nastavljaju zamku, u?etima mre?u pletu, kraj puta
   klopke mi stavljaju.

   ^7Zavapih Jahvi: "Ti si Bog moj! Poslu?aj, o Jahve, krik mojih
   molitava!

   ^8Jahve, Gospode moj, spasitelju silni moj, u dan boja zakloni mi
   glavu!"

   ^9Ne daj da se ispune ?elje zlotvora, ne daj da svoje on izvr?i
   namjere!

   ^10Nek' glavu ne podignu oni koji me opkoli?e, nek' na njih padne zloba
   njihovih usana!

   ^11Nek' da?di po njima ugljevlje ognjeno, nek' se strovale u jamu da
   vi?e ne ustanu!

   ^12Opadaè se neæe odr?at' na zemlji, silnika æe odjednom zgrabiti
   nesreæa.

   ^13Znam da æe Jahve dati pravo ubogu i pravicu siromasima.

   ^14Zaista, pravedni æe tvoje ime slaviti, pred tvojim æe licem boraviti
   èestiti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 141

   ^1 Psalam. Davidov. Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Slu?aj glas
   moj kojim tebi vapijem!

   ^2Nek' mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih
   ruku nek' bude k'o prinos veèernji!

   ^3Na usta mi, Jahve, stra?u postavi i stra?are na vrata usana mojih!

   ^4Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbo?no poèinim djela opaka; i
   u dru?tvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!

   ^5Nek' me samo udari pravednik, ljubav je ?to me kara, al' ulje
   gre?nièko neæe mi glavu pomazat'; zloæi njihovoj oprijet æu se uvijek
   svojom molitvom.

   ^6Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet æe kako blage bjehu
   rijeèi moje.

   ^7Kao kad oraè ore i para zemlju, tako æe im se na rubu Podzemlja kosti
   rasuti.

   ^8U te su, Jahve, uprte oèi moje, k tebi se utjeèem, ne daj da mi du?a
   propadne!

   ^9Èuvaj me od stupice koju postavi?e meni, od zamki zloèinaca!

   ^10Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem!
     __________________________________________________________________

  Chapter 142

   ^1 Pouèna pjesma. Davidova. Kad bija?e u spilji. Molitva.

   ^2Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu zaklinjem.

   ^3Pred njim svoju izlijevam tu?aljku, tjeskobu svoju pred njim
   razastirem.

   ^4Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaje?. Na putu kojim
   prolazim potajnu mi zamku stavi?e.

   ^5Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene. Nemam kamo
   pobjeæi, nitko za ?ivot moj ne mari.

   ^6K tebi, Jahve, vapijem; govorim: ti si mi utoèi?te, ti si dio moj u
   zemlji ?ivih.

   ^7Poslu?aj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od gonitelja
   mojih jer od mene oni su moæniji.

   ^8Izvedi iz tamnice du?u moju da zahvaljujem imenu tvojemu. Oko mene æe
   se okupiti pravednici zbog dobra ?to si ga iskazao meni.
     __________________________________________________________________

  Chapter 143

   ^1 Psalam. Davidov. Jahve, slu?aj moju molitvu, u vjernosti svojoj
   prikloni uho mojim vapajima, u pravednosti me svojoj usli?i!

   ^2Ne idi na sud sa slugom svojim, jer nitko ?iv nije pravedan pred
   tobom!

   ^3Du?manin mi du?u progoni, o zemlju pritisnu ?ivot moj; u tmine me
   baci da stanujem kao oni koji su davno umrli.

   ^4Duh moj veæ zamire u meni, srce mi trne u grudima.

   ^5Spominjem se dana minulih, mislim o svim djelima tvojim, o djelima
   ruku tvojih razmi?ljam.

   ^6Ruke svoje za tobom pru?am, du?a moja k'o suha zemlja za tobom ?eða.

   ^7Usli?i me brzo, o Jahve, dah moj veæ je na izmaku! Lica svojeg preda
   mnom ne skrivaj, da ne postanem kao oni koji u grob silaze!

   ^8Objavi mi jutrom dobrotu svoju jer se uzdam u tebe. Put mi ka?i kojim
   æu krenuti jer k tebi du?u uzdi?em.

   ^9Izbavi me, Jahve, od mojih du?mana, tebi ja se utjeèem.

   ^10Nauèi me da vr?im volju tvoju jer ti si Bog moj. Duh tvoj dobri nek'
   me po ravnu putu vodi!

   ^11Zbog imena svog, Jahve, po?ivi me, zbog svoje pravednosti du?u mi
   izvedi iz tjeskobe!

   ^12Po svojoj dobroti satri moje du?mane, uni?ti sve moje tlaèitelje,
   jer ja sam sluga tvoj!
     __________________________________________________________________

  Chapter 144

   ^1 Davidov. Blagoslovljen Jahve, hridina moja: ruke mi uèi boju a prste
   ratu.

   ^2On je ljubav moja i tvrðava moja, za?tita moja, izbavitelj moj, ?tit
   moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge!

   ^3?to je èovjek, o Jahve, da ga poznaje?, ?to li èedo ljudsko da ga se
   spominje??

   ^4Poput da?ka je èovjek, dani njegovi kao sjena nestaju.

   ^5Jahve, nagni svoja nebesa i siði, takni bregove: i zadimit æe se!

   ^6Sijevni munjom i raspr?i du?mane, odapni strijele i raspr?i ih!

   ^7Ruku pru?i iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz ?aka
   sinova tuðinskih:

   ^8la?i govore usta njihova, a desnica krivo prise?e.

   ^9Pjevat æu ti, Bo?e, pjesmu novu, na harfi od deset ?ica svirat æu.

   ^10Ti daje? pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega.
   Od pogubna maèa

   ^11spasi mene, oslobodi me iz ruke tuðinske; la?i govore usta njihova,
   a desnica krivo prise?e.

   ^12Daj da nam sinovi budu kao biljke ?to rastu od mladosti svoje; a
   kæeri na?e kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja;

   ^13da nam ?itnice budu pune svakog obilja, s plodovima svakojakim u
   izobilju;

   ^14ovce na?e plodile se na tisuæe, plodile se beskrajno na na?im
   poljima; stoka na?a neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni
   ropstva ni plaèa na ulicama na?im!

   ^15Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve Bog!
     __________________________________________________________________

  Chapter 145

   ^1 Hvalospjev. Davidov. $ALEF Slavit æu te, o Bo?e, kralju moj, ime æu
   tvoje blagoslivljat' uvijek i dovijeka. $BET

   ^2Svaki æu dan tebe slaviti, ime æu tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.
   $GIMEL

   ^3Velik je Jahve i svake hvale dostojan, nedokuèiva je velièina
   njegova! $DALET

   ^4Nara?taj nara?taju kazuje djela tvoja i silu tvoju navije?ta. $HE

   ^5Govore o blistavoj slavi tvoga velièanstva i èudesa tvoja objavljuju.
   $VAU

   ^6Kazuju strahovitu silu djela tvojih, velièinu tvoju pripovijedaju.
   $ZAJIN

   ^7Razgla?uju spomen velike dobrote tvoje i pravednosti tvojoj klièu.
   $HET

   ^8Milostiv je Jahve i milosrdan, spor na srd?bu, bogat dobrotom. $TET

   ^9Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim. $JOD

   ^10Nek' te slave, Jahve, sva djela tvoja i tvoji sveti nek' te
   blagoslivlju! $KAF

   ^11Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, neka o sili tvojoj govore
   $LAMED

   ^12da objave ljudskoj djeci silu tvoju i slavu divnoga kraljevstva
   tvoga. $MEM

   ^13Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vjeèno, tvoja vladavina za sva
   pokoljenja. $NUN Vjeran je Jahve u svim rijeèima svojim i svet u svim
   svojim djelima. $SAMEK

   ^14Jahve podupire sve koji posræu i pognute on uspravlja. $AJIN

   ^15Oèi sviju u tebe su uprte, ti im hranu daje? u pravo vrijeme. $PE

   ^16Ti otvara? ruku svoju, do mile volje siti? sve ?ivo. $SADE

   ^17Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim i svet u svim svojim
   djelima. $KOF

   ^18Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju
   iskreno. $RE?

   ^19On ispunja ?elje ?tovatelja svojih, slu?a njihove vapaje i spasava
   ih. $?IN

   ^20Jahve ?titi one koji njega ljube, a zlotvore sve æe zatrti. $TAU

   ^21Nek' usta moja kazuju hvalu Jahvinu i svako tijelo nek' slavi sveto
   ime njegovo - uvijek i dovijeka.
     __________________________________________________________________

  Chapter 146

   ^1 Aleluja! Hvali, du?o moja, Jahvu!

   ^2Hvalit æu Jahvu sveg ?ivota svojeg. Dok me bude, Bogu svom æu
   pjevati.

   ^3Ne uzdajte se u knezove, u èovjeka od kog nema spasenja!

   ^4Iziðe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraæa i propadaju sve
   misli njegove.

   ^5Blago onom kome je pomoænik Bog Jakovljev, kome je ufanje u Jahvi,
   Bogu njegovu,

   ^6koji stvori nebo i zemlju, more i sve ?to je u njima; koji ostaje
   vjeran dovijeka,

   ^7potlaèenima vraæa pravicu, a gladnima kruh daje. Jahve oslobaða
   su?nje,

   ^8Jahve slijepcima oèi otvara. Jahve uspravlja prignute, Jahve ljubi
   pravedne.

   ^9Jahve ?titi tuðince, sirote i udovice podupire, a gre?nicima mrsi
   putove.

   ^10Jahve æe kraljevati dovijeka, tvoj Bog, Sione, od koljena do
   koljena. Aleluja!
     __________________________________________________________________

  Chapter 147

   ^1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu na?em jer je
   sladak; svake hvale on je dostojan!

   ^2Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspr?ene Izraelce.

   ^3On lijeèi one koji su srca skr?ena i povija rane njihove.

   ^4On odreðuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.

   ^5Velik je na? Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.

   ^6Jahve pridi?e ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.

   ^7Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu na?em!

   ^8Oblacima on prekriva nebesa i zemlji ki?u sprema; daje da po
   bregovima raste trava i bilje na slu?bu èovjeku.

   ^9On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakæu.

   ^10Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra èovjeèja.

   ^11Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu
   njegovu.

   ^12Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!

   ^13On uèvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.

   ^14On dade mir granicama tvojim, p?enicom te hrani najboljom.

   ^15Besjedu svoju ?alje na zemlju, brzo trèi rijeè njegova.

   ^16Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.

   ^17On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.

   ^18Rijeè svoju po?alje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otjeèu.

   ^19Rijeè svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.

   ^20Ne uèini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi!
   Aleluja!
     __________________________________________________________________

  Chapter 148

   ^1 Aleluja! Hvalite Jahvu s nebesa, hvalite ga u visinama!

   ^2Hvalite ga, svi anðeli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove!

   ^3Hvalite ga, sunce i mjeseèe, hvalite ga, sve zvijezde svjetlosne!

   ^4Hvalite ga, nebesa nebeska, i vode nad svodom nebeskim!

   ^5Neka hvale ime Jahvino jer on zapovjedi i postado?e.

   ^6Postavi ih zauvijek i dovijeka po zakonu koji neæe proæi.

   ^7Hvalite Jahvu sa zemlje, nemani morske i svi bezdani!

   ^8Ognju i grÓade, snije?e i maglo, olujni vjetre, ?to rijeè njegovu
   izvr?ava?!

   ^9Gore i svi bre?uljci, plodonosna stabla i svi cedrovi!

   ^10Zvijeri i sve ?ivotinje, gmizavci i ptice krilate!

   ^11Zemaljski kraljevi i svi narodi, knezovi i suci zemaljski!

   ^12Mladiæi i djevojke, starci s djecom zajedno:

   ^13nek' svi hvale ime Jahvino, jer jedino je njegovo ime uzvi?eno!
   Njegovo velièanstvo zemlju i nebo nadvisuje,

   ^14on podi?e snagu svom narodu, on proslavlja svete svoje, sinove
   Izraelove - narod njemu blizak. Aleluja!
     __________________________________________________________________

  Chapter 149

   ^1 Aleluja! Pjevajte Jahvi pjesmu novu i u zboru svetih hvalu njegovu!

   ^2Nek' se raduje Izrael Stvoritelju svojem! Kralju svom neka klikæu
   sinovi Siona!

   ^3Neka u kolu hvale ime njegovo, bubnjem i citarom neka ga slave!

   ^4Jer Jahve ljubi narod svoj, spasenjem ovjenèava ponizne!

   ^5Neka se sveti raduju u slavi, neka klièu s le?aja svojih!

   ^6Nek' im pohvale Bo?je budu na ustima, maèevi dvosjekli u rukama

   ^7da nad pucima izvr?e odmazdu i kaznu nad narodima;

   ^8da im kraljeve bace u lance, a odliènike u okove gvozdene;

   ^9da na njima izvr?e sud davno napisan - nek' bude na èast svim svetima
   njegovim! Aleluja!
     __________________________________________________________________

  Chapter 150

   ^1 Aleluja!

   ^2Hvalite Boga u Sveti?tu njegovu, slavite ga u velièanstvu svoda
   nebeskog!

   ^3Hvalite ga zbog silnih djela njegovih, slavite ga zbog beskrajne
   velièine njegove!

   ^4Hvalite ga zvucima roga, slavite ga harfom i citarom!

   ^5Hvalite ga igrom i bubnjem, slavite ga glazbalima zvonkim i frulom!
   Hvalite ga cimbalima zvuènim, slavite ga cimbalima gromkim! Sve ?to god
   di?e Jahvu neka slavi! Aleluja!
     __________________________________________________________________

Proverbs
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Mudre izreke Salomona, sina Davidova, kralja izraelskog:

   ^2da se spozna mudrost i pouka, da se shvate razumne rijeèi;

   ^3da se primi umna pouka, pravda i pravica i nepristranost;

   ^4da se dade pamet neiskusnima, mladiæu znanje i umijeæe;

   ^5kad mudar èuje, da umno?i znanje, a razuman steèe mudrije misli;

   ^6da razumije izreke i prispodobe, rijeèi mudraca i njihove zagonetke.

   ^7Strah je Gospodnji poèetak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i
   pouku.

   ^8Poslu?aj, sine moj, pouku oca svoga i ne odbacuj naputka svoje majke!

   ^9Jer æe ti biti ljupki vijenac na glavi i ogrlica oko tvoga vrata.

   ^10Sine moj, ako te gre?nici mame, ne pristaj;

   ^11ako bi rekli: "Hodi s nama, da vrebamo krv, èekamo u zasjedi nevina
   ni za ?to;

   ^12da ih progutamo ?ive kao carstvo smrti i cijele kao one koji silaze
   u grob;

   ^13naplijenit æemo svakojaka blaga, napuniti svoje kuæe plijenom;

   ^14bacat æe? s nama svoj ?drijeb, svi æemo zajedno imati jednu kesu."

   ^15Sine moj, ne idi s njima na put, makni nogu od njihove staze.

   ^16Jer na zlo trèe svojim nogama i hite prolijevati krv.

   ^17Jer uzalud je razapinjati mre?u pred oèima svima pticama.

   ^18A oni vrebaju vlastitu krv, postavljaju zasjedu svojemu ?ivotu.

   ^19Takva je sudba svih lakomih na ru?an dobitak: on ih ?ivota stane.

   ^20Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na trgovima di?e svoj glas;

   ^21propovijeda po buènim uglovima, na otvorenim gradskim vratima govori
   svoje rijeèi:

   ^22"Dokle æete, vi glupi, ljubiti glupost i dokle æe podsmjevaèima biti
   milo podsmijevanje, i dokle æe bezumnici mrziti znanje?

   ^23Poslu?ajte moju opomenu! Gle, svoj duh pred vas izlijevam, hoæu vas
   pouèiti svojim rijeèima.

   ^24Koliko sam vas zvala, a vi ste odbijali; pru?ala sam ruku, ali je
   nitko ne opazi.

   ^25Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste poslu?ali moje opomene;

   ^26zato æu se i ja smijati va?oj propasti, rugat æu se kad vas obuzme
   tjeskoba:

   ^27kad navali na vas strah kao nevrijeme i zgrabi vas propast kao
   vihor, kad navali na vas nevolja i muka.

   ^28Tada æe me zvati, ali se ja neæu odazvati; tra?it æe me, ali me neæe
   naæi.

   ^29Jer su mrzili spoznaju i nisu izabrali Gospodnjeg straha

   ^30niti su poslu?ali moj savjet, nego su prezreli svaku moju opomenu.

   ^31Zato æe jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta.

   ^32Jer glupe æe ubiti njihovo odbijanje, a nemar æe upropastiti
   bezumne.

   ^33A tko slu?a mene, bezbri?an ostaje i spokojno ?ivi bez straha od
   zla."
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Sine moj, ako primi? moje rijeèi i pohrani? u sebi moje zapovijedi,

   ^2i uhom svojim osluhne? mudrost i obrati? svoje srce razboru;

   ^3jest, ako prizove? razum i zavapi? za razborom;

   ^4ako ga potra?i? kao srebro i traga? za njim kao za skrivenim blagom -

   ^5tada æe? shvatiti strah Gospodnji i naæi æe? Bo?je znanje.

   ^6Jer Jahve daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost.

   ^7On pravednicima pru?a svoju pomoæ, ?tit je onih koji hode u
   bezazlenosti.

   ^8Jer on ?titi staze pravde i èuva pute svojih pobo?nika.

   ^9Tada æe? shvatiti pravdu, pravicu, pravednost i sve staze dobra,

   ^10jer æe mudrost uæi u tvoje srce i spoznaja æe obradovati tvoju du?u.

   ^11Oprez æe paziti na te i razboritost æe te èuvati:

   ^12da te izbavi od zla puta, od varava èovjeka,

   ^13od onih koji ostavljaju staze po?tenja te idu mraènim putovima;

   ^14koji se vesele èineæi zlo i likuju u opaèinama zloæe;

   ^15kojih su staze krive i koji su opaki na svojim putovima;

   ^16da te izbavi od preljubnice i od tuðinke koja laska rijeèima;

   ^17koja ostavlja prijatelja svoje mladosti i zaboravlja zavjet svoga
   Boga

   ^18jer joj kuæa tone u smrt i njezini putovi vode mrtvima.

   ^19Tko god zalazi k njoj ne vraæa se nikad i ne nalazi vi?e putove
   ?ivota.

   ^20Zato idi putem èestitih i dr?i se staza pravednièkih!

   ^21Jer samo æe pravedni nastavati zemlju i bezazleni æe ostati na njoj.

   ^22A opake æe zbrisati sa zemlje i bogohulnike i?èupati iz nje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Sine moj, ne zaboravljaj moje pouke, i tvoje srce neka èuva moje
   zapovijedi,

   ^2jer æe ti produljiti dane i ?ivotne godine i podariti spokojstvo.

   ^3Neka te ne ostavljaju dobrota i vjernost, objesi ih sebi oko vrata,
   upi?i ih na ploèu srca svoga.

   ^4Tako æe? steæi ugled i uspjeti pred Bo?jim i ljudskim oèima.

   ^5Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor.

   ^6Misli na nj na svim svojim putovima i on æe ispraviti tvoje staze.

   ^7Ne umi?ljaj da si mudar: boj se Jahve i kloni se zla.

   ^8To æe biti lijek tvome tijelu i okrepa tvojim kostima.

   ^9Èasti Jahvu svojim blagom i prvinama svega svojeg prirasta.

   ^10I tvoje æe ?itnice biti prepune i tvoje æe se kace prelijevati novim
   vinom.

   ^11Sine moj, ne odbacuj Jahvine opomene i nemoj da ti omrzne njegov
   ukor.

   ^12Jer koga Jahve ljubi onoga i kori, kao otac sina koga voli.

   ^13Blago èovjeku koji je stekao mudrost i èovjeku koji je zadobio
   razboritost.

   ^14Jer bolje je steæi nju nego steæi srebro, i veæi je dobitak ona i od
   zlata.

   ^15Skupocjenija je od bisera, i ?to je god tvojih dragocjenosti, s
   njome se porediti ne mogu;

   ^16dug joj je ?ivot u desnoj ruci, a u lijevoj bogatstvo i èast.

   ^17Njezini su putovi putovi miline i sve su njene staze pune spokoja.

   ^18?ivotno je drvo onima koji se nje dr?e i sretan je onaj tko je
   zadr?i.

   ^19Jahve je mudro?æu utemeljio zemlju i umom utvrdio nebesa;

   ^20njegovim su se znanjem otvorili bezdani i oblaci osuli rosom.

   ^21Sine moj, ne gubi to iz oèiju, saèuvaj razbor i oprez.

   ^22I bit æe ?ivot tvojoj du?i i ures vratu tvome.

   ^23Bez straha æe? tada kroèiti svojim putem i noga ti se neæe
   spoticati.

   ^24Kad legne?, neæe? se pla?iti, i kad zaspi?, slatko æe? snivati.

   ^25Ne boj se nenadne strahote ni nagle propasti kad stigne bezbo?nike.

   ^26Jer æe ti Jahve biti uzdanje i èuvat æe nogu tvoju od zamke.

   ^27Ne uskrati dobroèinstva potrebitim kad god to mo?e? uèiniti.

   ^28Ne reci svome bli?njemu: "Idi i doði opet, sjutra æu ti dati", kad
   mo?e? veæ sada.

   ^29Ne kuj zla svome bli?njemu dok on bez straha kod tebe boravi.

   ^30Ne pravdaj se ni s kim bez razloga ako ti nije uèinio nikakva zla.

   ^31Nemoj zavidjeti nasilniku niti slijediti njegove pute,

   ^32jer su Jahvi mrski pokvarenjaci, a prisan je s pravednima.

   ^33Jahvino je prokletstvo na domu bezbo?nika, a blagoslov u stanu
   pravednika.

   ^34S podsmjevaèima on se podsmijeva, a poniznima dariva milost.

   ^35Mudri æe ba?tiniti èast, a bezumnici snositi sramotu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Slu?ajte, djeco, pouku oèevu i pazite kako biste spoznali mudrost,

   ^2jer dobar vam nauk dajem: ne prezrite moga naputka.

   ^3I ja sam bio sin u svoga oca i nje?an jedinac u svoje matere;

   ^4i mene je on uèio i govorio mi: "Zadr?i moje rijeèi u svojem srcu,
   po?tuj moje zapovijedi i ?ivjet æe?.

   ^5Steci mudrost, steci razbor, ne smeæi ih s uma i ne odstupi od rijeèi
   mojih usta.

   ^6Ne ostavljaj je i èuvat æe te; ljubi je i obranit æe te.

   ^7Poèetak je mudrosti: steci sebi mudrost i svim svojim imanjem steci
   razboritost.

   ^8Velièaj je i uzvisit æe te; donijet æe ti èast kad je prigrli?.

   ^9Stavit æe ti ljupki vijenac na glavu, i obdarit æe te krasnom
   krunom."

   ^10Poslu?aj, sine moj, primi moje rijeèi i umno?it æe se godine tvojeg
   ?ivota.

   ^11Pouèih te putu mudrosti, navratih te na prave staze;

   ^12neæe ti se zapletati koraci kad stane? hoditi; potrèi? li, neæe?
   posrnuti.

   ^13Èvrsto se dr?i pouke, ne pu?taj je, èuvaj je, jer ona ti je ?ivot.

   ^14Ne idi stazom opakih i ne stupaj putem zlikovaca.

   ^15Ostavi ga, ne hodi njime; kloni ga se i zaobiði ga.

   ^16Jer oni ne spavaju ako ne uèine zla, i san im ne dolazi ako koga ne
   obore.

   ^17Jer jedu kruh opaèine i piju vino nasilja.

   ^18A pravednièka je staza kao svjetlost svanuæa, koja je sve jasnija do
   potpunog dana.

   ^19A put je opakih kao mrkli mrak: ne znaju o ?to æe se spotaknuti.

   ^20Sine moj, pazi na moje rijeèi, prigni uho svoje mojim besjedama.

   ^21Ne gubi ih nikad iz oèiju, pohrani ih usred srca svoga.

   ^22Jer su ?ivot onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu
   njihovu.

   ^23A svrh svega, èuvaj svoje srce, jer iz njega izvire ?ivot.

   ^24Dr?i daleko od sebe la?na usta i udalji od sebe usne prijevarne.

   ^25Nek' tvoje oèi gledaju u lice i neka ti je pogled uvijek prav.

   ^26Pazi na stazu kojom kroèi? i neka ti svi putovi budu pouzdani.

   ^27Ne skreæi ni desno ni lijevo, dr?i svoj korak daleko oda zla.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Sine moj, èuj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti

   ^2da saèuva? oprez, da ti usne zadr?e znanje.

   ^3Jer s usana ?ene preljubnice kaplje med i nepce joj je glaðe od ulja,

   ^4ali je ona naposljetku gorka kao pelin, o?tra kao dvosjekli maè.

   ^5Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje.

   ^6Ona ne pazi na put ?ivota, ne mari ?to su joj staze kolebljive.

   ^7Zato me sada poslu?aj, sine, i ne odstupaj od rijeèi mojih usta.

   ^8Neka je put tvoj daleko od nje i ne pribli?uj se vratima njezine
   kuæe,

   ^9da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine;

   ^10da se ne bi tuðinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslu?ba ne ode
   u tuðu kuæu;

   ^11da ne rida? na koncu kad ti nestane tijela i puti

   ^12i da ne ka?e?: "Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo
   ukor!

   ^13I ne slu?ah glasa svojih uèitelja, niti priklonih uho onima ?to me
   pouèavahu.

   ^14I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!"

   ^15Pij vodu iz svoje nakapnice i onu ?to teèe iz tvoga studenca.

   ^16Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci teæi ulicama?

   ^17Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tuðinaca koji su uza te.

   ^18Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ?enom svoje mladosti:

   ^19neka ti je kao mila ko?uta i ljupka gazela, neka te grudi njene
   opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka!

   ^20TÓa za?to bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tuðinki
   njedra?

   ^21Jer pred Jahvinim su oèima èovjekovi putovi i on motri sve njegove
   staze.

   ^22Opakoga æe uhvatiti njegova zloæa i sapet æe ga u?ad njegovih
   grijeha.

   ^23Umrijet æe jer nema pouke, propast æe zbog svoje goleme gluposti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Sine moj, kad jamèi? bli?njemu svojem i da? svoju ruku drugome,

   ^2vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se rijeèima svojih usta;

   ^3uèini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bli?njemu
   svojemu; idi, baci se preda nj i salijeæi bli?njega svoga.

   ^4Ne daj sna svojim oèima ni drijema svojim vjeðama;

   ^5otmi se kao gazela iz mre?e i kao ptica iz ruku ptièaru.

   ^6Idi k mravu, lijenèino, promatraj njegove pute i budi mudar:

   ^7on nema voðe, nadzornika, ni nadstojnika,

   ^8ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba ?etve.

   ^9A ti, dokle æe?, lijenèino, spavati? Kad æe? se diæi oda sna svoga?

   ^10Jo? malo odspavaj, jo? malo odrijemaj, jo? malo podvij ruke za
   poèinak

   ^11i doæi æe tvoje siroma?tvo kao skitaè i tvoja oskudica kao oru?anik.

   ^12Nevaljalac i opak èovjek hodi s la?ljivim ustima;

   ^13namiguje oèima, lupka nogama, pokazuje prstima;

   ^14prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameæe svaðe.

   ^15Zato æe mu iznenada doæi propast, i uèas æe se slomiti i neæe mu
   biti lijeka.

   ^16?est je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biæu:

   ^17ohole oèi, la?ljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu,

   ^18srce koje smi?lja gre?ne misli, noge koje hitaju na zlo,

   ^19la?an svjedok koji ?iri la?i, i èovjek koji zameæe svaðe meðu
   braæom.

   ^20Sine moj, èuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere
   svoje.

   ^21Prive?i ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla;

   ^22da te vode kada hodi?, da te èuvaju kada spava? i da te razgovaraju
   kad se probudi?.

   ^23Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put
   su ?ivota;

   ^24da te èuvaju od zle ?ene, od laskava jezika tuðinke.

   ^25Ne po?eli u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji
   trepavicama svojim,

   ^26jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni
   ?ivot.

   ^27Mo?e li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeæa ne upali?

   ^28Mo?e li tko hoditi po ?ivom ugljevlju a svojih nogu da ne o?e?e?

   ^29Tako biva onomu tko ide k ?eni svoga bli?njega: neæe ostati bez
   kazne tko god se nje dotakne.

   ^30Ne sramote li lupe?a sve ako je krao da gladan utoli glad:

   ^31uhvaæen, on sedmerostruko vraæa i plaæa svim imanjem kuæe svoje.

   ^32Nerazuman je, dakle, tko se upu?ta s preljubnicom; du?u svoju gubi
   koji tako èini.

   ^33Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne bri?e.

   ^34Jer bijesna je ljubomornost u mu?a: on ne zna za milost u osvetni
   dan;

   ^35ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove dao.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Èuvaj, sine, rijeèi moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe.

   ^2Èuvaj moje zapovijedi, i bit æe? ?iv, i nauk moj kao zjenicu oka
   svoga.

   ^3Prive?i ih sebi na prste, upi?i ih na ploèi srca svoga;

   ^4reci mudrosti: "Moja si sestra" i razboritost nazovi "sestriènom",

   ^5da te èuva od ?ene preljubnice, od tuðinke koja laskavo govori.

   ^6Kad bijah jednom na prozoru svoje kuæe i gledah van kroz re?etku,

   ^7vidjeh meðu lakovjernima, opazih meðu momcima nerazumna mladiæa:

   ^8prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kuæi

   ^9u sumraku izmeðu dana i veèeri kad se hvata noæna tmina;

   ^10i gle, susrete ga ?ena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu.

   ^11Jogunasta bija?e i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kuæi
   zadr?ati;

   ^12bila je èas na ulici, èas na trgovima i vrebala kod svakog ugla;

   ^13i uhvati ga i poljubi i reèe mu bezobrazna lica:

   ^14"Bila sam du?na ?rtvu prièesnicu, i danas izvr?ih svoj zavjet;

   ^15zato sam ti iza?la u susret, da te tra?im, i naðoh te.

   ^16Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivaèima misirskim;

   ^17svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom.

   ^18Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo u?icima
   ljubavi.

   ^19Jer mu?a mi nema kod kuæe: oti?ao je na dalek put;

   ^20uzeo je sa sobom novèani tobolac; a vratit æe se kuæi tek o u?tapu."

   ^21Tako ga zavede svojim viènim nagovorom, odvuèe ga svojim glatkim
   usnama.

   ^22I ludo on poðe za njom, kao ?to vol ide na klaonicu i kao ?to jelen
   zapleten u mre?u èeka

   ^23dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica ?to ulijeæe u zamku, i
   ne znajuæi da æe ga to ?ivota stajati.

   ^24Zato me, sine moj, poslu?aj i èuj rijeèi mojih usta.

   ^25Nek' ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim
   stazama.

   ^26Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih ?to ih je
   pobila.

   ^27U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuæu, dolje u odaje smrti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Ne propovijeda li mudrost i ne di?e li razboritost svoj glas?

   ^2Navrh brda, uza cestu, na raskr?æima stoji,

   ^3kod izlaza iz grada, kraj ulaznih vrata, ona glasno vièe:

   ^4"Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim.

   ^5Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce.

   ^6Slu?ajte, jer æu zboriti o va?nim stvarima, i moje æe usne otkriti
   ?to je pravo.

   ^7Jer moje nepce zbori istinu i zloæa je mojim usnama mrska.

   ^8Sve su rijeèi mojih usta praviène, u njima nema ni?ta ni krivo ni
   prijetvorno.

   ^9Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu tko je stekao spoznaju.

   ^10Primajte radije moju pouku no srebro i znanje po?udnije od zlata.

   ^11Jer mudrost je vrednija od biserja i nikakve se dragocjenosti ne
   mogu porediti s njom.

   ^12Ja, mudrost, boravim s razborito?æu i posjedujem znanje umna
   djelovanja.

   ^13Strah Gospodnji mr?nja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put zloæe
   i usta puna la?i - to ja mrzim.

   ^14Moji su savjet i razboritost, ja sam razbor i moja je jakost.

   ^15Po meni kraljevi kraljuju i velika?i dijele pravdu.

   ^16Po meni knezuju knezovi i odliènici i svi suci zemaljski.

   ^17Ja ljubim one koji ljube mene i nalaze me koji me tra?e.

   ^18U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravednost.

   ^19Moj je plod bolji od èista i ?e?ena zlata i moj je prihod bolji od
   èistoga srebra.

   ^20Ja kroèim putem pravde, sred praviènih staza,

   ^21da dadem dobra onima koji me ljube i napunim njihove riznice.

   ^22Jahve me stvori kao poèelo svoga djela, kao najraniji od svojih
   èina, u pradoba;

   ^23oblikovana sam jo? od vjeènosti, odiskona, prije nastanka zemlje.

   ^24Rodih se kad jo? nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih
   voda.

   ^25Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije bre?uljaka.

   ^26Kad jo? ne bija?e naèinio zemlje, ni poljana, ni poèetka zemaljskom
   prahu;

   ^27kad je stvarao nebesa, bila sam nazoèna, kad je povlaèio krug na
   licu bezdana.

   ^28Kad je u visini utvrðivao oblake i kad je odredio snagu izvoru
   pradubina;

   ^29kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju
   preko obala, kad je polagao temelje zemlji,

   ^30bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u
   dan, igrajuæi pred njim sve vrijeme:

   ^31igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca èovjekova.

   ^32Tako, djeco, poslu?ajte me, blago onima koji èuvaju moje putove.

   ^33Poslu?ajte pouku - da steèete mudrost i nemojte je odbaciti.

   ^34Blago èovjeku koji me slu?a i bdi na mojim vratima svaki dan i koji
   èuva dovratnike moje.

   ^35Jer tko nalazi mene, nalazi ?ivot i stjeèe milost od Jahve.

   ^36A ako se ogrije?i o mene, udi svojoj du?i: svi koji mene mrze ljube
   smrt."
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Mudrost je sazidala sebi kuæu, i otesala sedam stupova.

   ^2Poklala je svoje klanice, pomije?ala svoje vino i postavila svoj
   stol.

   ^3Poslala je svoje djevojke da objave svrh gradskih visina:

   ^4"Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!" A nerazumnima govori:

   ^5"Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomije?ala.

   ^6Ostavite ludost, da biste ?ivjeli, i hodite putem razboritosti."

   ^7Tko pouèava podrugljivca, prima pogrdu, i tko prekorava opakoga,
   prima ljagu.

   ^8Ne kori podsmjevaèa, da te ne zamrzi; kori mudra, da te zavoli.

   ^9Pouèi mudroga, i bit æe jo? mudriji; uputi pravednoga, i uveæat æe se
   njegovo znanje.

   ^10Gospodnji strah poèetak je mudrosti, a razboritost je spoznaja
   Presvetog.

   ^11"Po meni ti se umno?avaju dani i mno?e ti se godine ?ivota.

   ^12Ako si mudar, sebi si mudar; bude? li podsmjevaè, sam æe? snositi."

   ^13Gospoða ludost puna je strasti, prosta je i ne zna ni?ta.

   ^14I sjedi na vratima svoje kuæe na stolici, u gradskim visinama,

   ^15te poziva one koji prolaze putem, koji ravno idu svojim stazama:

   ^16"Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!" I nerazumnomu govori:

   ^17"Kradena je voda slatka i ugodno je potajno jesti kruh."

   ^18A on ne zna da su Sjene ondje, da uzvanici njezini poèivaju u
   Podzemlju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Mudar sin veseli oca, a lud je sin ?alost majci svojoj.

   ^2Ne koristi krivo steèeno blago, dok pravednost izbavlja od smrti.

   ^3Ne dopu?ta Jahve da gladuje du?a pravednika, ali odbija pohlepu
   opakih.

   ^4Lijena ruka osiroma?uje èovjeka, a marljiva ga obogaæuje.

   ^5Tko sabira ljeti, razuman je sin, a tko hrèe o ?etvi, navlaèi
   sramotu.

   ^6Blagoslovi su nad glavom pravedniku, a usta opakih kriju nasilje.

   ^7Pravednikov je spomen blagoslovljen, a opakom se ime proklinje.

   ^8Tko je mudra srca, prima zapovijedi, dok brbljava luda propada.

   ^9Tko nedu?no ?ivi, hodi bez straha, a tko ide krivim putovima, poznat
   æe se.

   ^10Tko ?mirka okom, zadaje tugu, a tko ludo zbori, propada.

   ^11Pravednikova su usta izvor ?ivota, a opakomu usta kriju nasilje.

   ^12Mr?nja izaziva svaðu, a ljubav pokriva sve pogre?ke.

   ^13Na usnama razumnoga nalazi se mudrost, a batina je za leða nerazumna
   èovjeka.

   ^14Mudri kriju znanje, a luðakova su usta blizu propasti.

   ^15Blago je bogatomu tvrdi grad, a ubogima je propast njihovo
   siroma?tvo.

   ^16Pravednik priraðuje za ?ivot, a opaki priraðuje za grijeh.

   ^17Tko se naputka dr?i, na putu je ?ivota, a zabluðuje tko se na ukor
   ne osvræe.

   ^18La?ljive usne kriju mr?nju, a tko klevetu ?iri, bezuman je!

   ^19Obilje rijeèi ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik,
   razuman je.

   ^20Pravednikov je jezik odabrano srebro, a razum opakoga malo vrijedi.

   ^21Pravednikove su usne hrana mnogima, a luðaci umiru s ludosti svoje.

   ^22Gospodnji blagoslov obogaæuje i ne prati ga nikakva muka.

   ^23Bezumniku je radost uèiniti sramotno djelo, a razumnu èovjeku biti
   mudar.

   ^24Èega se opaki boji, ono æe ga stiæi, a pravednièka se ?elja
   ispunjava.

   ^25Kad oluja prohuja, opakoga nestane, a pravednik ima temelj vjeèni.

   ^26Kakav je ocat zubima i dim oèima, takav je ljenivac onima koji ga
   ?alju.

   ^27Strah Gospodnji umna?a dane, a opakima se prekraæuju godine.

   ^28Pravednièko je ufanje puno radosti, a opakima je nada uprazno.

   ^29Gospodnji je put okrilje bezazlenu, a propast onima koji èine zlo.

   ^30Pravednik se neæe nikad pokolebati, a opakih æe nestati s lica
   zemlje.

   ^31Pravednikova usta raðaju mudro?æu, a opak jezik èupa se s korijenom.

   ^32Pravednikove usne znaju ?to je milo, dok usta opakih poznaju zloæu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 La?na je mjera mrska Jahvi, a puna mjera mila mu je.

   ^2S oholo?æu dolazi sramota, a u smjernih je mudrost.

   ^3Pravednike vodi nevinost njihova, a bezbo?nike upropa?æuje njihova
   opaèina.

   ^4Ne poma?e bogatstvo u dan Bo?je srd?be, a pravednost izbavlja od
   smrti.

   ^5Nedu?nomu pravda njegova put utire, a zao propada od svoje zloæe.

   ^6Po?tene izbavlja pravda njihova, a bezbo?nici se hvataju u svoju
   lakomost.

   ^7Kad zao èovjek umre, nada propada i ufanje u imetak ru?i se.

   ^8Pravednik se od tjeskobe izbavlja, a opaki dolazi na mjesto njegovo.

   ^9Bezbo?nik ustima ubija svoga bli?njega, a pravednici se izbavljaju
   znanjem.

   ^10Sa sreæe pravednièke grad se raduje i klikuje zbog propasti opakoga.

   ^11Blagoslovom pravednika grad se di?e, a ustima opakih razara se.

   ^12Nerazumnik prezire svoga bli?njega, dok èovjek uman ?uti.

   ^13Tko s klevetom hodi, otkriva tajnu, a èovjek pouzdana duha èuva se.

   ^14Gdje vodstva nema, narod propada, jer spasenje je u mnogim
   savjetnicima.

   ^15Veoma zlo prolazi tko jamèi za drugoga, a bez straha je tko mrzi na
   jamstvo.

   ^16Ljupka ?ena stjeèe slavu, a krepki mu?evi bogatstvo.

   ^17Dobrostiv èovjek sam sebi dobro èini, a okrutnik muèi vlastito
   tijelo.

   ^18Opak èovjek pribavlja isprazan dobitak, a tko sije pravdu, ima
   sigurnu nagradu.

   ^19Tko je èvrst u pravednosti, ide u ?ivot, a tko za zlom trèi, na smrt
   mu je.

   ^20Mrski su Jahvi srcem opaki, a mili su mu ?ivotom savr?eni.

   ^21Zaista, zao èovjek neæe proæi bez kazne, a rod æe se pravednièki
   izbaviti.

   ^22Zlatan je kolut na rilu svinjskom: ?ena lijepa, a bez razuma.

   ^23Pravednièka je ?elja samo na sreæu, a nada je opakih prolazna.

   ^24Tko dijeli obilato, sve vi?e ima, a tko ?krtari, sve je siroma?niji.

   ^25Poda?na du?a nalazi okrepu, i tko napaja druge, sam æe se napojiti.

   ^26Tko ne da ?ita, kune ga narod, a blagoslov je nad glavom onoga koji
   ga prodaje.

   ^27Tko tra?i dobro, nalazi milost, a tko za zlom ide, ono æe ga snaæi.

   ^28Tko se uzda u bogatstvo, propada, a pravednici uspijevaju kao zeleno
   li?æe.

   ^29Tko vlastitu kuæu zapusti, vjetar ?anje, a luðak je sluga mudromu.

   ^30Plod je pravednikov drvo ?ivota, i mudrac je tko predobiva ?ive
   du?e.

   ^31Ako se pravedniku plaæa na zemlji, jo? æe se vi?e opakomu i
   gre?niku.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Tko ljubi pouku, ljubi znanje, a tko mrzi ukor, lud je.

   ^2Dobar dobiva milost od Jahve, a podmukao osudu.

   ^3Zloæom se èovjek ne utvrðuje, a korijen se pravedniku ne pomièe.

   ^4Kreposna je ?ena vijenac mu?u svojemu, a sramotna mu je kao gnjile? u
   kostima.

   ^5Pravednièke su misli praviène, spletke opakih prijevarne.

   ^6Rijeèi opakih pogubne su zamke, a pravedne izbavljaju usta njihova.

   ^7Opaki se ru?e i nema ih vi?e, a kuæa pravednika ostaje.

   ^8Èovjek se hvali po o?trini svoga razuma, a prezire se tko je opak
   srcem.

   ^9Bolje je biti malen i imati samo jednog slugu nego se hvastati a
   nemati ni kruha.

   ^10Pravednik pazi i na ?ivot svog ?ivinèeta, dok je opakomu srce
   okrutno.

   ^11Tko obraðuje svoju zemlju, sit je kruha, a tko trèi za ni?tavilom,
   nerazuman je.

   ^12Èe?nja je opakoga mre?a od zala, a korijen pravednika daje ploda.

   ^13Opakomu je zamka grijeh njegovih usana, a pravednik se izbavlja od
   tjeskobe.

   ^14Od ploda svojih usta nasitit æe se svatko obilno, a ono ?to je
   rukama uèinio vratit æe mu se.

   ^15Luðaku se èini pravim njegov put, a mudar èovjek slu?a savjete.

   ^16Luðak odmah odaje svoj bijes, a pametan pokriva sramotu.

   ^17Tko govori istinu, otkriva ?to je pravo, a la?ljiv svjedok
   prijevaru.

   ^18Nesmotren govori kao da maèem probada, a jezik je mudrih
   iscjeljenje.

   ^19Istinita usta traju dovijeka, a la?ljiv jezik samo za èas.

   ^20Prijevara je u srcu onih koji snuju zlo, a veselje u onih koji
   dijele miroljubive savjete.

   ^21Pravednika ne sti?e nikakva nevolja, a opaki u zlu grcaju.

   ^22Mrske su Jahvi usne la?ljive, a mili su mu koji zbore istinu.

   ^23Promi?ljen èovjek prikriva svoje znanje, a srce bezumnièko
   razgla?uje svoju ludost.

   ^24Marljiva ruka vlada, a nemar vodi u podlo?nost.

   ^25Briga u srcu pritiskuje èovjeka, a blaga rijeè veseli ga.

   ^26Pravednik vodi svojeg prijatelja, a opake zavodi njihov put.

   ^27Nemaran ne ulovi svoje lovine, a marljivost je èovjeku blago
   dragocjeno.

   ^28Na stazi pravice stoji ?ivot i na njezinu putu nema smrti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Mudar sin slu?a naputak oèev, a podsmjevaè ne slu?a ukora.

   ^2Od ploda usta svojih u?iva èovjek sreæu, a srce je nevjernika puno
   nasilja.

   ^3Tko èuva usta svoja, èuva ?ivot svoj, a tko nesmotreno zbori, o glavu
   mu je.

   ^4Uzaludna je ?udnja lijenèine, a ispunit æe se ?elja marljivih.

   ^5Pravednik mrzi na la?ljivu rijeè, a opaki goji mr?nju i sramotu.

   ^6Pravda èuva pobo?na, a opake grijeh obara.

   ^7Netko se gradi bogatim, a ni?ta nema, netko se gradi siroma?nim, a
   ima veliko bogatstvo.

   ^8Otkup ?ivota bogatstvo je èovjeku; a siromah ne slu?a opomene.

   ^9Svjetlost pravednièka blistavo sja, a svjetiljka opakih gasi se.

   ^10Oholost raða samo svaðu, a mudrost je u onih koji primaju savjet.

   ^11Naglo steèeno bogatstvo i?èezava, a tko sabire pomalo, biva bogat.

   ^12Predugo oèekivanje ubija srce, a ispunjena ?elja drvo je ?ivota.

   ^13Tko rijeè prezire, taj propada, a tko po?tiva zapovijedi, plaæu
   dobiva.

   ^14Pouka mudraèeva izvor je ?ivotni, ona izbavlja od zamke smrti.

   ^15Uvid u dobro pribavlja milost, a put bezbo?nika hrapav je.

   ^16Svatko pametan djeluje promi?ljeno, a bezumnik se hvali?e svojom
   ludo?æu.

   ^17Zao glasnik zapada u zlo, a vjeran poslanik donosi spasenje.

   ^18Siroma?tvo i sramota onomu tko odbija pouku, a tko ukor prima, doæi
   æe do èasti.

   ^19Slatka je du?i ispunjena ?elja, a bezumnicima je mrsko kloniti se
   oda zla.

   ^20Dru?i se s mudrima, i postat æe? mudar, a tko se dr?i bezumnika,
   postaje opak.

   ^21Gre?nika progoni zlo, a dobro je nagrada pravednima.

   ^22Valjan èovjek ostavlja ba?tinu unucima, a bogatstvo se gre?nikovo
   èuva pravedniku.

   ^23Izobilje je hrane na krèevini siroma?koj, a ima i tko propada s
   nepravde.

   ^24Tko ?tedi ?ibu, mrzi na sina svog, a tko ga ljubi, na vrijeme ga
   opominje.

   ^25Pravednik ima jela do sitosti, a trbuh opakih poznaje oskudicu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 ?enska mudrost sagradi kuæu, a ludost je rukama razgraðuje.

   ^2Tko ?ivi s po?tenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire
   ga.

   ^3U luðakovim je ustima ?iba za oholost njegovu, a mudre ?tite vlastite
   usne.

   ^4Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je ?etva od snage bikove.

   ^5Istinit svjedok ne la?e, a krivi svjedok ?iri la?.

   ^6Podsmjevaè tra?i mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do
   znanja.

   ^7Idi od èovjeka bezumna jer neæe? upoznati usne ?to zbore znanje.

   ^8Mudrost je pametna èovjeka u tom ?to pazi na svoj put, a bezumnièka
   ludost prijevara je.

   ^9Luðacima je grijeh ?ala, a milost je Bo?ja s po?tenima.

   ^10Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne mo?e dijeliti nitko
   drugi.

   ^11Dom opakih propast æe, a ?ator æe pravednika procvasti.

   ^12Neki se put uèini èovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.

   ^13I u smijehu srce osjeæa bol, a poslije veselja dolazi tuga.

   ^14Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar èovjek svojim radom.

   ^15Glupan vjeruje svakoj rijeèi, a pametan pazi na korak svoj.

   ^16Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez
   straha je.

   ^17Nagao èovjek èini ludosti, a razborit ih podnosi.

   ^18Glupaci ba?tine ludost, a mudre ovjenèava znanje.

   ^19Zli padaju nièice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim.

   ^20I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogata? ima mnogo ljubitelja.

   ^21Grije?i tko prezire bli?njega svoga, a blago onomu tko je milostiv
   ubogima.

   ^22Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i
   vjernost s onima koji snuju dobro?

   ^23U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na
   siroma?tvo.

   ^24Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova
   ludost.

   ^25Istinit svjedok izbavlja du?e, a tko la?i ?iri, taj je varalica.

   ^26U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima
   utoèi?te.

   ^27Strah Gospodnji izvor je ?ivota: on izbavlja od zamke smrti.

   ^28Mno?tvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada.

   ^29Tko se te?ko srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje
   ludost.

   ^30Mirno je srce ?ivot tijelu, a ljubomor je gnjile? u kostima.

   ^31Tko tlaèi siromaha huli na stvoritelja, a èasti ga tko je milostiv
   ubogomu.

   ^32Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti
   nalazi utoèi?te.

   ^33U razumnu srcu mudrost poèiva, a ?to je u bezumnome, to se i poka?e.

   ^34Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima.

   ^35Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Blag odgovor ubla?ava jarost, a rijeè osorna uveæava srd?bu.

   ^2Jezik mudrih ljudi proslavlja znanje, a usta bezumnih prosipaju
   ludost.

   ^3Oèi su Jahvine na svakome mjestu i budno motre i zle i dobre.

   ^4Blaga je besjeda drvo ?ivota, a pakosna je rana duhu.

   ^5Luðak prezire pouku oca svog, a tko ukor prima, pametno èini.

   ^6U pravednikovoj je kuæi mnogo blaga, a opaki zaraðuje propast svoju.

   ^7Usne mudrih siju znanje, a srce je bezumnika nepostojano.

   ^8?rtva opakog mrska je Jahvi, a mila mu je molitva pravednika.

   ^9Put opakih Jahvi je mrzak, a mio mu je onaj koji ide za pravicom.

   ^10O?tra kazna èeka onog tko ostavlja pravi put, a umrijet æe tko mrzi
   ukor.

   ^11I ?eol i Abadon stoje pred Jahvom, a nekmoli srca sinova ljudskih.

   ^12Podsmjevaè ne ljubi onog tko ga kori: on se ne dru?i s mudrima.

   ^13Veselo srce razvedrava lice, a bol u srcu tjeskoba je duhu.

   ^14Razumno srce tra?i znanje, a bezumnièka se usta bave ludo?æu.

   ^15Svi su dani bijednikovi zli, a komu je srce sretno, na gozbi je bez
   prestanka.

   ^16Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago i s njime
   nemir.

   ^17Bolji je obrok povræa gdje je ljubav nego od utovljena vola gdje je
   mr?nja.

   ^18Gnjevljiv èovjek zameæe svaðu, a ustrpljiv uti?ava raspru.

   ^19Put je ljenivèev kao glogov trnjak, a utrta je staza pravednika.

   ^20Mudar sin veseli oca, a bezumnik prezire majku svoju.

   ^21Ludost je veselje nerazumnomu, a razuman èovjek pravo hodi.

   ^22Ne uspijevaju nakane kad nema vijeæanja, a ostvaruju se gdje je
   mnogo savjetnika.

   ^23Èovjek se veseli odgovoru usta svojih, i rijeè u pravo vrijeme -
   kako je ljupka!

   ^24Razumnu èovjeku put ?ivota ide gore, da izmakne carstvu smrti koje
   je dolje.

   ^25Jahve ru?i kuæu oholima, a postavlja meðu udovici.

   ^26Mrske su Jahvi zle misli, a dobrostive rijeèi mile su mu.

   ^27Tko se grabe?u oda, razara svoj dom, a tko mrzi mito, ?ivjet æe.

   ^28Pravednikovo srce smi?lja odgovor, a opakomu usta govore zlobom.

   ^29Daleko je Jahve od opakih, a usli?ava molitvu pravednih.

   ^30Bistar pogled razveseli srce i radosna vijest o?ivi kosti.

   ^31Uho koje poslu?a spasonosan ukor prebiva meðu mudracima.

   ^32Tko odbaci pouku, prezire vlastitu du?u, a tko poslu?a ukor, stjeèe
   razboritost.

   ^33Strah je Gospodnji ?kola mudrosti, jer pred slavom ide poniznost.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Èovjek snuje u srcu, a od Jahve je ?to æe jezik odgovoriti.

   ^2Èovjeku se svi njegovi putovi èine èisti, a Jahve ispituje duhove.

   ^3Prepusti Jahvi svoja djela, i tvoje æe se namisli ostvariti.

   ^4Jahve je sve stvorio u svoju svrhu, pa i opakoga za dan zli.

   ^5Mrzak je Jahvi svatko ohola duha: takav zaista ne ostaje bez kazne.

   ^6Ljubavlju se i vjerno?æu pomiruje krivnja, i strahom se Gospodnjim
   uklanja zlo.

   ^7Kad su Jahvi mili putovi èovjeèji, i neprijatelje njegove miri s
   njim.

   ^8Bolje je malo s pravedno?æu nego veliki dohoci s nepravdom.

   ^9Srce èovjeèje smi?lja svoj put, ali Jahve upravlja korake njegove.

   ^10Proroèanstvo je na usnama kraljevim: u osudi se njegova usta neæe
   ogrije?iti.

   ^11Mjere i tezulje pripadaju Jahvi; njegovo su djelo i svi utezi.

   ^12Mrsko je kraljevima poèiniti opaèinu, jer se pravdom utvrðuje
   prijestolje.

   ^13Mile su kraljevima usne pravedne i oni ljube onog koji govori pravo.

   ^14Jarost je kraljeva vjesnik smrti ali je mudar èovjek ubla?i.

   ^15U kraljevu je vedru licu ?ivot, i njegova je milost kao oblak s
   ki?om proljetnom.

   ^16Probitaènije je steæi mudrost nego zlato, i stjecati razbor
   dragocjenije je nego srebro.

   ^17?ivotni je put pravednih: kloniti se zla, i tko pazi na svoj put,
   èuva ?ivot svoj.

   ^18Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost.

   ^19Bolje je biti krotak s poniznima nego dijeliti plijen s oholima.

   ^20Tko pazi na rijeè, nalazi sreæu, i tko se uzda u Jahvu, blago njemu.

   ^21Mudar srcem naziva se razumnim i prijazne usne uveæavaju znanje.

   ^22Izvor je ?ivotni razum onima koji ga imaju, a ludima je kazna
   njihova ludost.

   ^23Mudraèev duh urazumljuje usta njegova, na usnama mu znanje umno?ava.

   ^24Saæe meda rijeèi su ljupke, slatke du?i i lijek kostima.

   ^25Neki se put èini èovjeku prav, a na kraju vodi k smrti.

   ^26Radnikova glad radi za nj; jer ga tjeraju usta njegova.

   ^27Bezoènik pripravlja samo zlo i na usnama mu je oganj plameni.

   ^28Himben èovjek zameæe svaðu i klevetnik razdor meðu prijatelje.

   ^29Nasilnik zavodi bli?njega svoga i navodi ga na rðav put.

   ^30Tko oèima namiguje, himbu smi?lja, a tko usne sti?æe, veæ je smislio
   pakost.

   ^31Sijede su kose prekrasna kruna, nalaze se na putu pravednosti.

   ^32Tko se te?ko srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobom vlada, bolji
   je od osvojitelja grada.

   ^33U krilo pla?ta baca se kocka, ali je od Jahve svaka odluka.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svaðom kuæa puna ?rtvene
   peèenke.

   ^2Razuman sluga vlada nad sinom sramotnim i s braæom æe dijeliti
   ba?tinu.

   ^3Taljika je za srebro i peæ za zlato, a srca isku?ava Jahve sam.

   ^4Zloèinac rado slu?a usne prijevarne, i la?ac spremno prislu?kuje
   pogubnu jeziku.

   ^5Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju njegovu, i tko se
   veseli nesreæi, ne ostaje bez kazne.

   ^6Unuci su vijenac starcima, a sinovima ures oci njihovi.

   ^7Ne dolikuje budali uzvi?ena besjeda, a jo? manje odlièniku usne
   la?ljive.

   ^8Dar je èarobni kamen u oèima onoga koji ga daje: kamo se god okrene,
   uspijeva.

   ^9Tko prikriva prijestup, tra?i ljubav, a tko glasinu ?iri, razgoni
   prijatelje.

   ^10Razumna se ukor jaèe doima nego bezumna stotina udaraca.

   ^11Opak èovjek ide samo za zlom, ali se okrutan glasnik ?alje na nj.

   ^12Bolje je nabasati na medvjedicu kojoj ugrabi?e mlade nego na
   bezumnika u njegovoj ludosti.

   ^13Tko dobro zlom uzvraæa neæe ukloniti nesreæu od doma svojeg.

   ^14Zametnuti svaðu isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego svaða
   izbije, udalji se!

   ^15Tko opravdava krivoga i tko osuðuje pravoga, obojica su mrski Jahvi.

   ^16Èemu novac u ruci bezumnomu? Da njime mudrost kupi, kad nema
   razbora!

   ^17Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje.

   ^18Nerazuman èovjek daje ruku i jamèi pred svojim bli?njim.

   ^19Grijeh ljubi tko ljubi svaðu, i tko visoko di?e svoja vrata, tra?i
   propast.

   ^20Opak srcem ne nalazi sreæe, i komu je jezik zao, zapada u nesreæu.

   ^21Tko rodi bezumna, na tugu mu je; a nije veseo ni otac budale.

   ^22Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh su?i kosti.

   ^23Opaki prima dar iz njedara da bi iskrivio putove pravici.

   ^24Razuman ima mudrost pred sobom, a bezumniku su oèi na kraj zemlje.

   ^25Briga je ocu bezuman sin i ?alost roditeljki svojoj.

   ^26Ne valja ka?njavati pravednika, a nije pravo ni tuæi odliènike.

   ^27Tko uste?e svoje rijeèi, razumije mudrost, i razuman je èovjek mirna
   duha.

   ^28I luðak se smatra mudrim kada ?uti i razumnim kad suste?e svoje
   usne.
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Vlastitoj po?udi popu?ta onaj tko zastranjuje, i svaða se usprkos
   svakom razboru.

   ^2Bezumnomu nije mio razum; stalo mu je dati srcu odu?ka.

   ^3Kad dolazi opaèina, dolazi i prezir i bruka sa sramotom.

   ^4Duboke su vode rijeèi iz usta neèijih, izvor mudrosti bujica ?to se
   razlijeva.

   ^5Ne valja se obazirati na opaku osobu, da se pravedniku nanese
   nepravda na sudu.

   ^6Bezumnikove se usne upu?taju u svaðu i njegova usta izazivlju udarce.

   ^7Bezumnomu su propast vlastita usta i usne su mu zamka ?ivotu.

   ^8Klevetnikove su rijeèi kao poslastice: spu?taju se u dno utrobe.

   ^9Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa.

   ^10Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utjeèe i nalazi
   utoèi?ta.

   ^11Bogatstvo je bogata?u njegova tvrðava i kao visok zid u ma?ti
   njegovoj.

   ^12Pred slomom se oholi srce èovjeèje, a pred slavom ide poniznost.

   ^13Tko odgovara prije nego ?to saslu?a, na ludost mu je i sramotu.

   ^14Kad je èovjek bolestan, njegov ga duh podi?e, a ubijen duh tko æe
   podiæi?

   ^15Razumno srce stjeèe znanje i uho mudrih tra?i znanje.

   ^16Dar èovjeku otvara put i vodi ga pred velika?e.

   ^17Prvi je pravedan u svojoj parnici, a kad doðe njegov protivnik,
   opovrgne ga.

   ^18?drijeb poravna svaðe, pa i meðu moænicima odluèuje.

   ^19Uvrijeðen brat jaèi je od tvrda grada i svaðe su kao prijevornice na
   tvrðavi.

   ^20Svatko siti trbuh plodom usta svojih, nasiæuje se rodom usana
   svojih.

   ^21Smrt i ?ivot u vlasti su jeziku, a tko ga miluje, jede od ploda
   njegova.

   ^22Tko je na?ao ?enu, na?ao je sreæu i stekao milost od Jahve.

   ^23Ponizno moleæi govori siromah, a grubo odgovara bogata?.

   ^24Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijatelja privr?enijih
   od brata.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Bolji je siromah koji ?ivi u nedu?nosti nego èovjek opakih usana i k
   tomu bezuman.

   ^2Revnost bez razboritosti nije dobra, i tko brzo hoda, spotièe se.

   ^3Ludost èovjeku kvari ?ivot, a srce mu se ljuti na Jahvu!

   ^4Bogatstvo pribavlja mnoge prijatelje, a siromaha i njegov prijatelj
   ostavlja.

   ^5La?ljiv svjekok ne ostaje bez kazne, i tko ?iri la?i, neæe uteæi.

   ^6Mnogi laskaju licu odliènikovu i svatko je prijatelj èovjeku
   dare?ljivu.

   ^7Na siromaha mrze sva braæa njegova, jo? vi?e se udaljuju od njega
   prijatelji njegovi: on hlepi za dobrim rijeèima, ali ih ne nalazi!

   ^8Tko stjeèe razboritost, ljubi sebe, a tko èuva razum, nalazi sreæu.

   ^9La?ljiv svjedok ne ostaje bez kazne, i tko ?iri la?i, propada.

   ^10Ne dolikuje bezumnomu ?ivjeti rasko?no, a jo? manje sluzi vlast nad
   knezovima.

   ^11Um èovjeka uste?e od srd?be, a èast mu je oprostiti krivicu.

   ^12Kraljev je gnjev kao rika lavlja, a njegova milost kao rosa bilju.

   ^13Nesreæa je ocu svojemu bezuman sin, i neprestano proki?njavanje
   svaðe su ?enine.

   ^14Kuæa se i bogatstvo ba?tine od otaca, a od Jahve je ?ena razumna.

   ^15Lijenost navlaèi èovjeku dubok san i nemarna du?a gladuje.

   ^16Tko se dr?i zapovijedi, èuva ?ivot svoj, a tko ne pazi putove svoje,
   umire.

   ^17Jahvi pozaima tko je siromahu milostiv, i on æe mu platiti
   dobroèinstvo.

   ^18Ka?njavaj sina svoga dok ima nade, ali ne idi za tim da ga ubije?.

   ^19Tko je jarostan, plaæa globu, i kad ga ?tedi?, samo uveæava? njegov
   gnjev.

   ^20Slu?aj savjet i primaj pouku, kako bi naposljetku postao mudar.

   ^21Mnogo je namisli u srcu èovjeèjem, ali ?to Jahve naumi, to i bude.

   ^22Dra?est je èovjekova u dobroti njegovoj, i bolji je siromah od
   la?ljivca.

   ^23Strah Gospodnji daje ?ivot, i tko se njime ispuni, zlo ga ne pohodi.

   ^24Lijenèina umaèe ruku u zdjelu, ali je ustima svojim ne prinosi.

   ^25Udari podsmjehivaèa, i lud se opameti; ukori razumnog, i shvatit æe
   znanje.

   ^26Sin je sramotan i pokvaren tko zlostavlja oca i odgoni majku.

   ^27Prestani, sine moj, slu?ati naputke koji odvode od rijeèi spoznaje!

   ^28Nevaljao se svjedok podruguje pravdi i usta opakih gutaju nepravdu.

   ^29Pripravljene su kazne podsmjevaèima i udarci za leða bezumnika.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Vino je podsmjevaè, ?estoko piæe bukaè, i tko se njima odaje neæe
   steæi mudrosti.

   ^2Kraljev je gnjev kao rika lavlja: tko ga izaziva, grije?i protiv sebe
   samog.

   ^3Èast je èovjeku ustegnuti se od raspre, a tko je bezuman poèinje
   svaðu.

   ^4Lijenèina u jesen ne ore: u doba ?etve on tra?i, i ni?ta nema.

   ^5Savjet je u srcu èovjeèjem voda duboka i razuman æe je èovjek
   iscrpsti.

   ^6Mnogi se naziva dobrim èovjekom, ali tko æe naæi vjerna èovjeka?

   ^7Pravednik hodi u bezazlenosti svojoj: blago sinovima njegovim poslije
   njega!

   ^8Kralj koji sjedi na stolici sudaèkoj istra?uje svako zlo svojim
   oèima.

   ^9Tko mo?e reæi: "Oèistih srce svoje, oprah se od grijeha svoga?"

   ^10Dvojaki utezi i dvojaka mjera mrski su Jahvi podjednako.

   ^11I dijete se poznaje po onome ?to èini, je li èisto i pravedno djelo
   njegovo.

   ^12I uho koje èuje i oko koje vidi, oboje je Jahve naèinio.

   ^13Ne ljubi sna, da ne osiroma?i?; otvori oèi svoje i nasitit æe? se
   kruha.

   ^14"Lo?e, lo?e", govori kupac, a kad ode, hvali se dobrom kupovinom.

   ^15Ima zlata i mnogih bisera, ali su mudre usne najdragocjeniji nakit.

   ^16Uzmi haljinu onomu tko je jamèio za drugoga; oplijeni njega umjesto
   tuðinca.

   ^17Sladak je èovjeku kruh prijevare, ali mu se usta poslije napune
   pijeskom.

   ^18Naumi se provode savjetom: zato dobro razmisli pa vodi boj!

   ^19Tko okolo kleveæe, otkriva tajne: zato se ne mije?aj s onim komu su
   usne uvijek otvorene.

   ^20Tko kune oca svoga i majku svoju svjetiljka mu se gasi usred tmine.

   ^21Od poèetka brzo steèeno imanje na koncu nije blagoslovljeno.

   ^22Nemoj govoriti: "Osvetit æu se za zlo"; èekaj Jahvu, i on æe te
   spasiti.

   ^23Mrski su Jahvi dvojaki utezi, i kriva mjera ne valja.

   ^24Od Jahve su koraci èovjeèji, i kako da èovjek razumije svoj put?

   ^25Zamka je èovjeku nesmotreno reæi: "Ovo je sveto", a poslije
   promi?ljati ?to je zavjetovao.

   ^26Mudar kralj umije izluèiti opake i stavlja ih pod toèkove.

   ^27Svjetiljka je Gospodnja duh èovjeèji: ona istra?uje sve do dna
   utrobe.

   ^28Dobrota i vjernost èuvaju kralja, jer dobrotom utvrðuje prijestol
   svoj.

   ^29Ljepota je mladiæima njihova snaga, a starcima je ures sijeda kosa.

   ^30Krvave masnice oèiste zlo i udarci proèiste odaje utrobe.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Kraljevo je srce u ruci Jahve kao voda tekuæica; vodi ga kuda god
   hoæe.

   ^2Svaki je put èovjeku pravedan u vlastitim oèima, a Jahve ispituje
   srca.

   ^3Da se vr?i pravda i èini pravo, dra?e je Jahvi nego ?rtva.

   ^4Ponosite oèi i oholo srce i svjetiljka opakih - to je grijeh.

   ^5Namisli marljivoga samo su na korist, a nagloga samo na siroma?tvo.

   ^6Blago steèeno jezikom la?ljivim nestalna je ispraznost onih koji
   tra?e smrt.

   ^7Opake æe odnijeti nasilje njihovo jer ne ?ele èiniti pravice.

   ^8Zapleten je put zloèinca, a pravo je djelo èista èovjeka.

   ^9Bolje je ?ivjeti pod rubom krova nego u zajednièkoj kuæi sa ?enom
   svadljivom.

   ^10Du?a opakoga ?eli zlo: u njega nema samilosti ni za bli?njega.

   ^11Kad se podsmjevaè kazni, neiskusan postaje mudar, a mudri iz pouke
   crpe znanje.

   ^12Na kuæu opakoga pazi Svepravedni i opake strovaljuje u nesreæu.

   ^13Tko zatvori uho svoje pred vikom siromaha, i sam æe vikati, ali ga
   neæe nitko usli?ati.

   ^14Potajan dar uti?ava srd?bu, a poklon ispod ruke i ?estoku jarost.

   ^15Sud pravièan radost je pravedniku a u?as zloèincima.

   ^16Èovjek koji skreæe s puta razbora poèivat æe u zboru mrtvaèkom.

   ^17Tko ljubi veselje, postaje siromah, i tko ljubi vino i mirisno ulje,
   ne obogati se.

   ^18Opak èovjek otkup je za pravednika, i bezbo?nik stupa na mjesto
   pravednog.

   ^19Bolje je ?ivjeti u pustinji nego sa ?enom svadljivom i gnjevljivom.

   ^20Krasno je blago i ulje u stanu mudroga, a bezuman ih èovjek rasipa.

   ^21Tko te?i za pravdom i dobrohotno?æu, nalazi ?ivot i èast.

   ^22Mudrac nadvladava i grad pun ratnika i kr?i silu u koju su se
   uzdali.

   ^23Tko èuva usta i jezik svoj, èuva sebe od nevolje.

   ^24Drzovitom i oholici ime je "podsmjevaè"; on sve radi s prekomjernom
   drsko?æu.

   ^25Lijenèinu ubija ?elja njegova jer mu ruke bje?e od posla.

   ^26Opak po cio dan ?ivo ?eli, a pravednik daje i ne ?krtari.

   ^27Mrska je ?rtva opakih, osobito kad se po?udno prinosi.

   ^28La?ljiv svjedok propada, a èovjek koji slu?a, opet æe govoriti.

   ^29Opaki pokazuju drsko lice, a po?tenjak uèvr?æuje put svoj.

   ^30Nema mudrosti i nema razuma i nema savjeta protiv Jahve.

   ^31Konj se oprema za dan boja, ali Jahve daje pobjedu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Dobro je ime bolje od velika bogatstva, i bolja je naklonost od
   srebra i zlata.

   ^2Bogata? se i siromah sreæu: obojicu ih Jahve stvori.

   ^3Pametan èovjek vidi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbri?no i trpe
   kaznu.

   ^4Nagrada je poniznosti strah Gospodnji, bogatstvo, èast i ?ivot.

   ^5Trnje i zamke su na putu varalici: tko èuva ?ivot svoj, daleko je od
   oboga.

   ^6Upuæuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neæe odstupiti od
   njega.

   ^7Bogata? vlada nad siromasima, a du?nik je sluga vjerovniku.

   ^8Tko sije nepravdu, ?anje nesreæu, i ?iba njegova gnjeva udarit æe
   njega samog.

   ^9Milostivo se oko blagoslivlje, jer daje od svog kruha siromahu.

   ^10Otjeraj podsmjevaèa i prestat æe svaðe i nestat æe nesloga i pogrda.

   ^11Jahve ljubi èisto srce, i tko je ljubeznih usana, kralj mu je
   prijatelj.

   ^12Pogled Jahvin èuva znanje, Jahve pomuæuje rijeèi bezbo?nika.

   ^13Lijenèina veli: "Lav je vani, nasred trga poginuo bih."

   ^14Duboka jama usta su preljubnice, i na koga se Jahve srdi, pada
   onamo.

   ^15Ludost prianja uza srce djetinje: ?iba pouke otklanja je od njega.

   ^16Tko tlaèi siromaha, taj mu koristi; tko daje bogata?u, samo mu
   ?teti.

   ^17Rijeèi mudraca: Prigni uho svoje i èuj rijeèi moje i upravi svoje
   srce mojem znanju,

   ^18jer milina je ako ih èuva? u nutrini svojoj, i kad ti budu sve
   spremne na usnama tvojim.

   ^19Da bi uzdanje tvoje bilo u Jahvi, upuæujem danas i tebe.

   ^20Napisah ti trideset ?to savjeta ?to pouka

   ^21da te pouèim rijeèima istine, da uzmogne? pouzdanim rijeèima
   odgovoriti onomu tko te zapita.

   ^22Nemoj pljaèkati siromaha zato ?to je siromah i ne gazi ubogoga na
   sudu.

   ^23Jer æe Jahve parbiti parbu njihovu i otet æe ?ivot onima koji ga
   njima otimlju.

   ^24Ne dru?i se sa srditim i ne idi s èovjekom jedljivim

   ^25da se ne bi privikao na staze njegove i namjestio zamku du?i svojoj.

   ^26Ne budi meðu onima koji daju ruku, koji jamèe za dugove:

   ^27ako nema? èime nadoknaditi, za?to da ti oduzmu i postelju ispod
   tebe?

   ^28Ne pomièi prastare meðe koju su postavili oci tvoji.

   ^29Jesi li vidio èovjeka vièna poslu svom: takav ima pristup kraljevima
   i ne slu?i prostacima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Kad sjedne? blagovati s moænikom. dobro pazi ?to je pred tobom;

   ^2stavlja? no? sebi pod grlo ako si pro?drljivac;

   ^3ne po?eli slastica njegovih jer su jelo prijevarno.

   ^4Ne trudi se stjecati bogatstvo; okani se takve misli;

   ^5usmjeri? li oèi prema njemu, njega veæ nema jer naèini sebi krila kao
   orao i odleti u nebo.

   ^6Ne jedi jela zavidnikova, ne èezni za slasticama njegovim,

   ^7jer on je onakav kako u sebi misli: "Jedi i pij", veli ti, ali mu
   srce nije s tobom.

   ^8Zalogaj koji si pojeo izbljuvat æe?, uzalud æe? prosut' svoje ljupke
   rijeèi.

   ^9Pred bezumnikom nemoj govoriti jer prezire tvoje umne rijeèi.

   ^10Ne pomièi prastare meðe i ne prodiri u polje siroèadi,

   ^11jer je moæan njihov osvetnik: branit æe njihovo pravo protiv tebe.

   ^12Obrati pouci srce svoje i uho svoje rijeèima mudrim.

   ^13Ne uskraæuj djetetu opomene, jer, udari? li ga ?ibom, neæe umrijeti:

   ^14bije? ga ?ibom, ali mu du?u iz Podzemlja izbavlja?.

   ^15Sine moj, kad ti je mudro srce, i ja se od srca veselim;

   ^16i klièe sva nutrina moja kad ti usne govore ?to je pravo.

   ^17Neka ti srce ne zavidi gre?nicima, nego neka ti uvijek bude u strahu
   Gospodnjem,

   ^18jer imat æe? buduænost i tvoja nada neæe propasti.

   ^19Slu?aj, sine moj, i mudar budi i ravnim putem vodi srce svoje.

   ^20Ne dru?i se s vinopijama ni sa ?deraèima mesa,

   ^21jer pijanica i izjelica osiroma?e i pospanac se oblaèi u krpe.

   ^22Slu?aj svoga oca, svoga roditelja, i ne prezri majku kad ostari.

   ^23Pribavi istinu i ne prodaji je, steci mudrost, pouku i razbor.

   ^24Radovat æe se otac pravednikov, i roditelj æe se mudroga veseliti.

   ^25Neka se veseli otac tvoj i majka tvoja, i neka se raduje roditeljka
   tvoja.

   ^26Daj mi, sine moj, srce svoje, i neka oèi tvoje raduju putovi moji.

   ^27Jer bludnica je jama duboka i tuðinka tijesan zdenac.

   ^28Ona i vreba u zasjedi kao lupe? i uveæava broj bezbo?nika meðu
   ljudima.

   ^29Komu: ah? komu: jao? komu: svaðe? komu: uzdasi? komu: rane niza?to?
   komu: zamuæene oèi?

   ^30Onima ?to kasno sjede kod vina, koji su do?li ku?ati vino zaèinjeno.

   ^31Ne gledaj na vino kad rujno iskri, kad se u èa?i svjetlucavo
   prelijeva: pije se tako glatko,

   ^32a na kraju ujeda kao zmija i ?aca kao guja ljutica.

   ^33Oèi æe ti gledati tlapnje i srce govoriti ludosti.

   ^34I bit æe ti kao da le?i? na puèini morskoj ili kao da le?i? navrh
   jarbola.

   ^35"Izbi?e me, ali me ne zabolje; istuko?e me, ali ne osjetih; kad se
   otrijeznim, jo? æu tra?iti."
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Ne zavidi opakim ljudima niti ?eli da bude? s njima.

   ^2Jer im srce smi?lja nasilje i usne govore o nedjelu.

   ^3Mudro?æu se zida kuæa i razborom utvrðuje,

   ^4i po znanju se pune klijeti svakim blagom dragocjenim i ljupkim.

   ^5Bolji je mudar od jakoga i èovjek razuman od silne ljudine.

   ^6Jer s promi?ljanjem se ide u boj i pobjeda je u mno?tvu savjetnika.

   ^7Previsoka je bezumnomu mudrost: zato na sudu ne otvara usta svojih!

   ^8Tko smi?lja zlo zove se uèitelj podmukli.

   ^9Ludost samo grijeh snuje, i podrugljivac je mrzak ljudima.

   ^10Klone? li u dan bijede, bijedna je tvoja snaga.

   ^11Izbavi one koje vode u smrt; i spasavaj one koji posræuæi idu na
   strati?te.

   ^12Ako ka?e?: "Nismo za to znali", ne razumije li onaj koji ispituje
   srca? I ne znade li onaj koji ti èuva du?u? I ne plaæa li on svakomu po
   njegovim djelima?

   ^13Jedi med, sine moj, jer je dobar, i saæe je slatko nepcu tvome.

   ^14Takva je, znaj, i mudrost tvojoj du?i: ako je naðe?, na?ao si
   buduænost i nada tvoja neæe propasti.

   ^15Ne postavljaj, opaki, zasjede stanu pravednikovu, ne èini nasilja
   boravi?tu njegovu;

   ^16jer padne li pravednik i sedam puta, on ustaje, a opaki propadaju u
   nesreæi.

   ^17Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne klièi srcem kada on
   posræe,

   ^18da ne bi vidio Jahve i za zlo uzeo i obratio srd?bu svoju od njega.

   ^19Nemoj se srditi zbog zloèinaca, nemoj zavidjeti opakima,

   ^20jer zao èovjek nema buduænosti, svjetiljka opakih gasi se.

   ^21Boj se Jahve, sine moj, i kralja: i ne buni se ni protiv jednoga ni
   protiv drugoga.

   ^22Jer iznenada provaljuje nesreæa njihova i tko zna kad æe doæi
   propast njihova.

   ^23I ovo je od mudraca: Ne valja biti pristran na sudu.

   ^24Tko opakomu veli: "Pravedan si", proklinju ga narodi i kunu puci;

   ^25a oni koji ga ukore nalaze zadovoljstvo, i na njih dolazi blagoslov
   sreæe.

   ^26U usta ljubi tko odgovara po?teno.

   ^27Svr?i svoj posao vani i uredi svoje polje, potom i kuæu svoju zidaj.

   ^28Ne svjedoèi la?no na bli?njega svoga: zar æe? varati usnama svojim?

   ^29Ne reci: "Kako je on meni uèinio, tako æu i ja njemu; platit æu tom
   èovjeku po djelu njegovu!"

   ^30Prolazio sam mimo polje nekog lijenèine i mimo vinograd nekog
   luðaka,

   ^31i gle, sve bija?e zaraslo u koprive, i sve pokrio èkalj, i kamena
   ograda poru?ena.

   ^32Vidjeh to i pohranih u srcu, promotrih i uzeh pouku:

   ^33"Jo? malo odspavaj, jo? malo odrijemaj, jo? malo podvij ruke za
   poèinak,

   ^34i doæi æe tvoje siroma?tvo kao skitaè i oskudica kao oru?anik!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 I ovo su mudre izreke Salomonove; sabrali ih ljudi Ezekije, kralja
   judejskog.

   ^2Slava je Bo?ja sakrivati stvar, a slava kraljevska istra?ivati je.

   ^3Neistra?ljivo je nebo u visinu, zemlja u dubinu i srce kraljevsko.

   ^4Ukloni trosku od srebra, i uspjet æe posao zlataru.

   ^5Ukloni opakoga ispred kralja, i utvrdit æe se pravicom prijestol
   njegov.

   ^6Ne velièaj se pred kraljem i ne sjedaj na mjesto velika?ko,

   ^7jer je bolje da ti se ka?e: "Popni se gore" nego da te ponize pred
   odliènikom.

   ^8?to su ti oèi vidjele ne iznosi prebrzo na raspru; jer ?to æe?
   uèiniti na koncu kad te opovrgne bli?nji tvoj?

   ^9Kad si u parbi s bli?njim svojim, ne otkrivaj tuðe tajne,

   ^10da te ne izgrdi tko èuje i da ti se kleveta ne vrati.

   ^11Rijeèi kazane u pravo vrijeme zlatne su jabuke u srebrnim posudama.

   ^12Mudrac koji kori uhu je poslu?nu zlatan prsten i ogrlica od tanka
   zlata.

   ^13Vjeran je glasnik onomu tko ga ?alje kao ledena studen u doba ?etve:
   on krijepi du?u svoga gospodara.

   ^14Tko se dièi la?ljivim darom, on je kao oblak i vjetar bez ki?e.

   ^15Strpljivo?æu se ubla?ava sudac, mek jezik i kosti lomi.

   ^16Kad naiðe? na med, jedi umjereno, kako se ne bi prejeo i pojedeno
   izbljuvao.

   ^17Rijetko zalazi u kuæu bli?njega svoga, da te se ne zasiti i ne
   zamrzi na te.

   ^18Èovjek koji svjedoèi la?no na bli?njega svoga on je kao bojni malj i
   maè i o?tra strijela.

   ^19Uzdanje u bezbo?nika na dan nevolje - krnjav je zub i noga klecava.

   ^20Kao onaj koji skida haljinu u zimski dan ili ocat lije na ranu,
   takav je onaj tko pjeva pjesmu turobnu srcu.

   ^21Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga kruhom, i ako je ?edan,
   napoji ga vodom.

   ^22Jer mu zgræe? ugljevlje na glavu i Jahve æe ti platiti.

   ^23Sjeverni vjetar donosi da?d, a himben jezik srdito lice.

   ^24Bolje je stanovati pod rubom krova nego u zajednièkoj kuæi sa ?enom
   svadljivom.

   ^25Kao studena voda ?ednu grlu, takva je dobra vijest iz zemlje daleke.

   ^26Kao zatrpan izvor i vrelo zamuæeno, takav je pravednik koji kleca
   pred opakim.

   ^27Jesti mnogo meda nije dobro niti tra?iti pretjerane èasti.

   ^28Grad razvaljen i bez zidova - takav je èovjek koji nema vlasti nad
   sobom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 Kao snijeg ljeti ili ki?a o ?etvi, tako pristaju poèasti bezumnomu.

   ^2Kao vrabac kad prhne i lastavica kad odleti, tako se i bezrazlo?na
   kletva ne ispunja.

   ^3Biè konju, uzda magarcu, a ?iba leðima bezumnika.

   ^4Ne odgovaraj bezumniku po njegovoj ludosti, da mu i sam ne postane?
   jednak.

   ^5Odgovori bezumniku po ludosti njegovoj, da se ne bi uèinio sam sebi
   mudar.

   ^6Odsijeca noge sebi i gorèinu pije tko po bezumnom poruke ?alje.

   ^7Klecava bedra u hromoga - mudra je izreka u ustima bezumnièkim.

   ^8Kamen za praæku vezuje tko bezumnom iskazuje èast.

   ^9Trnovita grana u ruci pijanice: mudra izreka u ustima bezumnika.

   ^10Strijelac koji ranjava sve prolaznike: takav je onaj tko unajmljuje
   bezumnika.

   ^11Bezumnik se vraæa svojoj ludosti kao ?to se pas vraæa na svoju
   bljuvotinu.

   ^12Vidi? li èovjeka koji se sam sebi mudrim èini? Znaj, i od bezumnika
   ima vi?e nade nego od njega!

   ^13Lijenèina veli: "Zvijer je na putu, i lav je na ulicama."

   ^14Kao ?to se vrata okreæu na sto?erima svojim, tako i lijenèina na
   postelji svojoj.

   ^15Lijenèina umaèe ruku u zdjelu, ali je ne mo?e prinijeti ustima.

   ^16Lijenèina se èini sebi mudrijim od sedmorice koji umno odgovaraju.

   ^17Psa za u?i hvata tko se, u prolazu, umije?a u raspru koja ga se ne
   tièe.

   ^18Kao bjesomuènik koji baca zublje, strelice i sije smrt,

   ^19takav je èovjek koji vara bli?njega svoga i veli: "Samo se na?alih."

   ^20Kad nestane drva, oganj se gasi, i kad vi?e nema klevetnika,
   prestaje svaða.

   ^21Ugljen je za ?eravnicu i drvo za oganj, a svadljivac da raspaljuje
   svaðu.

   ^22Klevetnikove su rijeèi kao slastice: spu?taju se u dno utrobe.

   ^23Srebrna gleða preko zemljana suða: laskave usne i opako srce.

   ^24Mrzitelj hini usnama svojim, a u sebi nosi prijevaru;

   ^25ne vjeruj mu kad ljupkim glasom govori, jer u srcu mu je sedam
   grdila;

   ^26ako himbom skriva mr?nju, njegova æe se opaèina otkriti na zboru.

   ^27Tko jamu kopa, sam u nju pada, i tko kamen valja, na njega se
   prevaljuje.

   ^28La?ljiv jezik mrzi svoje ?rtve, laskava usta propast spremaju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 Ne hvali se danom sutra?njim jer ne zna? ?to danas mo?e donijeti.

   ^2Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta, tuðinac, a ne tvoje usne.

   ^3Te?ak je kamen i pijesak je te?ak, ali je od obojega te?i bezumnikov
   bijes.

   ^4Jarost je okrutna i srd?ba ?estoka a tko æe odoljeti ljubomoru?

   ^5Bolji je javni ukor nego la?na ljubav.

   ^6Èestiti su udarci prijateljevi, a la?ni poljupci neprijateljevi.

   ^7Sito grlo prezire i med samotok, a gladnu je i sve gorko - slatko.

   ^8Kao ptica daleko od gnijezda svog, takav je èovjek daleko od svojeg
   zavièaja.

   ^9Kao ?to ulje i kad vesele srce, tako i slatkoæa prijateljstva tje?i
   du?u.

   ^10Ne ostavljaj prijatelja svoga ni prijatelja oèeva i ne dolazi u kuæu
   bratovu kad si u nesreæi; bolji je susjed blizu nego brat daleko.

   ^11Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce da mogu odgovoriti onome
   koji me grdi.

   ^12Pametan èovjek opazi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbri?no i trpe
   kaznu.

   ^13Uzmi haljinu onomu tko je jamèio za drugoga i oplijeni ga mjesto
   tuðinca.

   ^14Tko pozdravlja svoga prijatelja naglas, a rano ujutro, prima mu se
   blagoslov za kletvu.

   ^15Streha ?to proki?njava za ?estoke ki?e i svadljiva ?ena - jedno su
   te isto.

   ^16Tko nju zaustavlja, zaustavlja vjetar i desnicom hvata ulje.

   ^17?eljezo se ?eljezom o?tri i èovjek o?tri jedan drugoga.

   ^18Tko èuva smokvu, jede od njena ploda, i tko èuva svoga gospodara,
   po?tiva se.

   ^19Kao ?to se u vodi razlièito odra?ava lice od lica, tako i u srcu
   èovjek od èovjeka.

   ^20Carstvo Smrti i Propast ne mogu se zasititi, tako ni oèi èovjeèje.

   ^21Taljika je za srebro i peæ za zlato, a èovjek se poznaje po ustima
   koja ga hvale.

   ^22Da bezumnika stuèe? tuèkom u stupi, ne bi ga ostavila ludost
   njegova.

   ^23Bri?no pazi na stoku svoju i srcem se brini o stadima,

   ^24jer blago ne traje dovijeka; i ba?tini li se kruna od koljena do
   koljena?

   ^25Kad trava nikne i zelen se poka?e i bilje se kupi planinsko,

   ^26tad su ti janjci za odijelo i jarci za kupovinu polja;

   ^27tad ima? izobilje kozjega mlijeka sebi za jelo, i za hranu kuæi
   svojoj i za prehranu slu?kinjama svojim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 Opaki bje?e i kad ih nitko ne progoni, a pravednici su neustra?ivi
   kao mladi lav.

   ^2Kad se u zemlji grije?i, mnogi su joj knezovi, a s èovjekom razumnim
   i umnim uprava je postojana.

   ^3Èovjek opak koji tlaèi ubogoga - ki?a je razorna poslije koje kruha
   nema.

   ^4Koji zapu?taju Zakon, velièaju opake, a koji se dr?e Zakona, protive
   im se.

   ^5Zli ljudi ne razumiju pravice, a koji tra?e Jahvu, razumiju sve.

   ^6Bolji je siromah koji ?ivi bezazleno nego bogata? koji kroèi krivim
   putem.

   ^7Tko se dr?i Zakona, razuman je sin, a tko se dru?i s izbjeglicama,
   sramoti oca svoga.

   ^8Tko umno?ava bogatstvo svoje lihvom i pridom, skuplja ga onomu tko je
   milostiv ubogima.

   ^9Tko uklanja uho svoje da ne slu?a Zakona, i molitva je njegova mrska.

   ^10Tko zavodi po?tene na put zao, past æe u jamu svoju, a po?teni æe
   ba?tiniti sreæu.

   ^11Bogat se èovjek èini sebi mudrim, ali æe ga razuman siromah
   raskrinkati.

   ^12Velika je slava kad se raduju pravednici, a kad se di?u opaki, ljudi
   se kriju.

   ^13Tko skriva svoje grijehe, nema sreæe, a tko ih ispovijeda i odrièe
   ih se, milost nalazi.

   ^14Blago èovjeku uvijek bojaznu, jer èovjek okorjela srca zapada u
   nesreæu.

   ^15Lav koji rièe i gladan medvjed: takav je opak vladalac siroma?nu
   narodu.

   ^16Nerazuman knez èini mnoga nasilja, a koji mrzi lakomost, dugo ?ivi.

   ^17Onaj koga ti?ti krvna krivica, do groba bje?i: ne zaustavljajte ga.

   ^18Spasava se tko ?ivi pravedno, tko se koleba izmeðu dva puta, propada
   na jednom od njih.

   ^19Tko obraðuje svoju zemlju, nasitit æe se kruha, a tko trèi za
   tlapnjama, nasitit æe se siroma?tva.

   ^20Èestit èovjek stjeèe blagoslov, a tko hrli za bogatstvom, ne ostaje
   bez kazne.

   ^21Ne valja biti pristran na sudu, jer i za zalogaj kruha èovjek èini
   zlo.

   ^22Pohlepnik hrli za bogatstvom, a ne zna da æe ga stiæi oskudica.

   ^23Tko kori èovjeka, nalazi poslije veæu milost nego onaj koji laska
   jezikom.

   ^24Tko pljaèka oca svoga i majku svoju i veli: "Nije grijeh", drug je
   razbojniku.

   ^25Lakomac zameæe svaðu, a tko se uzda u Jahvu, uspjet æe.

   ^26Bezuman je tko se uzda u svoje srce, a spasava se tko ?ivi mudro.

   ^27Tko daje siromahu, ne trpi oskudicu; a tko odvraæa oèi svoje, bit æe
   proklet.

   ^28Kad se di?u opaki, ljudi se kriju, a kad propadaju, tad se mno?e
   pravednici.
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 Èovjek koji, po opomeni, ostaje tvrdoglav, u tren æe se slomiti, i
   neæe mu biti spasa.

   ^2Narod se veseli kad se mno?e pravednici, a puk uzdi?e kad zavlada
   opaki.

   ^3Èovjek koji ljubi mudrost, veseli oca svoga, a koji se dru?i s
   bludnicama, rasipa imetak.

   ^4Kralj pravicom odr?ava dr?avu, a ru?i je èovjek koji nameæe daæe.

   ^5Èovjek koji laska bli?njemu svome razapinje mre?u stopama njegovim.

   ^6U grijehu je zamka zlu èovjeku, a pravednik likuje i veseli se.

   ^7Pravednik razumije pravo malenih, a opaki ne shvaæa spoznaju.

   ^8Podsmjevaèi uzbunjuju grad, a mudri sti?avaju srd?bu.

   ^9Kad se mudrac parbi s bezumnikom, il' se srdio, il' se smijao,
   svejednako mira nema.

   ^10Krvopije mrze po?tenoga, a pravednici mu se za ?ivot brinu.

   ^11Bezumnik izlijeva sav svoj gnjev, a mudrac suste?e svoju srd?bu.

   ^12Ako vladalac poslu?a rijeè la?ljivu, sve mu sluge postaju opake.

   ^13Siromah se i guliko?a susreæu: Jahve obojici prosvjetljuje oèi.

   ^14Kralj koji sudi siromasima po istini ima prijesto èvrst dovijeka.

   ^15?iba i ukor podaruju mudrost, a razuzdan mladiæ sramoti majku svoju.

   ^16Kad se mno?e opaki, mno?i se i grijeh, ali pravednici promatraju
   propast njihovu.

   ^17Ukori sina svoga, i zadovoljit æe te i dati radost du?i tvojoj.

   ^18Kad objave nema, narod se razuzda, a blago onome tko se dr?i Zakona!

   ^19Samim se rijeèima sluga ne popravlja, jer se ne pokorava iako umom
   shvaæa.

   ^20Jesi li vidio èovjeka brza na rijeèima? I bezumnik ima vi?e nade
   nego on.

   ^21Tko mazi slugu svoga od djetinjstva bit æe mu poslije neposlu?an.

   ^22Gnjevljiv èovjek zameæe svaðu, a naprasit èovjek poèini mnoge
   grijehe.

   ^23Oholost ponizuje èovjeka, a ponizan duhom posti?e èasti.

   ^24Tko s lupe?om plijen dijeli, mrzi sebe samog: èuje proklinjanje i
   ni?ta ne otkriva.

   ^25Strah èovjeku postavlja zamku, a tko se uzda u Jahvu, nalazi
   okrilje.

   ^26Mnogi tra?e milost vladaoèevu, ali Jahve dijeli pravdu svakome.

   ^27Nepravednik je mrzak pravednicima, a pravednik je mrzak opakima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 Rijeèi Agura, sina Jakeova, iz Mase; proroèanstvo njegovo za Itiela,
   za Itiela i Ukala.

   ^2Da, preglup sam da bih bio èovjek i nemam razbora èovjeèjeg.

   ^3Ne stekoh mudrosti i ne poznajem znanosti svetih!

   ^4Tko uzaðe na nebo i siðe? Tko uhvati vjetar u ?ake svoje? Tko sabra
   vode u pla?t svoj? Tko postavi krajeve zemaljske? Kako se zove i kako
   mu se zove sin? Zna? li?

   ^5Svaka je Bo?ja rijeè proku?ana, ?tit onima koji se u nj uzdaju.

   ^6Ne dodaji ni?ta njegovim rijeèima, da te ne prekori i ne smatra
   la?ljivim.

   ^7Za dvoje te molim, ne uskrati mi, dok ne umrem:

   ^8udalji od mene licemjernu i la?nu rijeè; ne daj mi siroma?tva ni
   bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim;

   ^9inaèe bih, presitiv?i se, zatajio tebe i rekao: "Tko je Jahve?" Ili
   bih, osiroma?iv?i, krao i oskvrnio ime Boga svojega.

   ^10Ne klevetaj sluge gospodaru njegovu, jer bi te mogao kleti i ti
   morao okajati.

   ^11Ima izrod koji kune oca svoga i ne blagoslivlje majke svoje!

   ^12Izrod koji za se misli da je èist, a od kala svojeg nije opran!

   ^13Izrod uznositih oèiju koji visoko di?e svoje trepavice!

   ^14Izrod komu su zubi maèevi i oènjaci no?evi da pro?diru nesretnike na
   zemlji i siromahe meðu ljudima!

   ^15Pijavica ima dvije kæeri: "Daj! Daj!" Postoje tri stvari nezasitne i
   èetiri koje ne ka?u: "Dosta!"

   ^16Carstvo smrti, jalova utroba, zemlja nikad gasna vode i vatra koja
   nikad ne ka?e: "Dosta!"

   ^17Oko koje se ruga ocu i odrièe posluh majci iskljuvat æe potoèni
   gavrani i izjesti mladi orlovi.

   ^18Troje mi je nedokuèivo, a èetvrto ne razumijem:

   ^19put orlov po nebu, put zmijin po stijeni, put laðin posred mora i
   put mu?karèev djevojci.

   ^20Takav je put preljubnice: najede se, obri?e usta i veli: "Nisam
   sagrije?ila."

   ^21Od troga se zemlja ljulja, a èetvrtoga ne mo?e podnijeti:

   ^22od roba kad postane kralj i kad se prostak kruha nasiti,

   ^23od pu?tenice kad se uda i slu?kinje kad istisne svoju gospodaricu.

   ^24Èetvero je maleno na zemlji, ali mudrije od mudraca:

   ^25mravi, nejaki stvorovi, koji sebi ljeti spremaju hranu;

   ^26jazavci, stvorovi bez moæi, ?to u stijeni grade sebi stan;

   ^27skakavci, koji nemaju kralja, a svi idu u poretku;

   ^28gu?ter, ?to se rukama hvata, a prodire u kraljevske palaèe.

   ^29Troje ima lijep korak, a èetvero lijepo hodi:

   ^30lav, junak meðu zvijerima, koji ni pred kim ne uzmièe;

   ^31pijetao ?to se odva?no ?eæe meðu koko?ima; jarac koji vodi stado; i
   kralj sa svojom vojskom.

   ^32Ako si ludovao oholeæi se ili to svjesno èinio, stavi ruku na usta.

   ^33Kad se mlijeko metÄe, izlazi maslac; kad se nos pritisne, poteèe
   krv; kad se srd?ba potisne, dobiva se spor.
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 Rijeè Lemuela, kralja Mase, kojima ga je uèila majka njegova.

   ^2Ne, sine moj! Ne, sine srca mog! Ne, sine zavjeta mojih!

   ^3Ne daj snage svoje ?enama ni putova svojih zatiraèima kraljeva.

   ^4Nije za kraljeve, Lemuele, ne pristaje kraljevima vino piti, ni
   glavarima piæe opojno,

   ^5da u piæu ne zaborave zakona i prevrnu pravo nevoljnicima.

   ^6Dajte ?estoko piæe onomu koji æe propasti i vino èovjeku komu je
   gorèina u du?i:

   ^7on æe piti i zaboraviti svoju bijedu i neæe se vi?e sjeæati svoje
   nevolje.

   ^8Otvaraj usta svoja za nijemoga i za pravo sviju nesretnika ?to
   propadaju.

   ^9Otvaraj usta svoja, sudi pravedno i pribavi pravo siromahu i
   nevoljniku.

   ^10Tko æe naæi ?enu vrsnu? Vi?e vrijedi ona nego biserje.

   ^11Mu?evljevo se srce uzda u nju i blagom neæe oskudijevati.

   ^12Ona mu èini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg.

   ^13Pribavlja vunu i lan i vje?to radi rukama marnim.

   ^14Ona je kao laða trgovaèka: izdaleka donosi kruh svoj.

   ^15Jo? za noæi ona ustaje, hrani svoje ukuæane i odreðuje posao
   slu?kinjama svojim.

   ^16Opazi li polje, kupi ga; plodom svojih ruku sadi vinograd.

   ^17Opasuje snagom bedra svoja i ?ivo mièe rukama.

   ^18Vidi kako joj posao napreduje: noæu joj se ne gasi svjetiljka.

   ^19Rukama se ma?a preslice i prstima dr?i vreteno.

   ^20Siromahu dlan svoj otvara, ruke pru?a nevoljnicima.

   ^21Ne boji se snijega za svoje ukuæane, jer sva èeljad ima po dvoje
   haljine.

   ^22Sama sebi ?ije pokrivaèe, odijeva se lanom i purpurom.

   ^23Mu? joj je slavan na Vratima, gdje sjedi sa starje?inama zemaljskim.

   ^24Platno tka i prodaje ga i pojase daje trgovcu.

   ^25Odjevena je snagom i dostojanstvom, pa se smije danu buduæem.

   ^26Svoja usta mudro otvara i pobo?an joj je nauk na jeziku.

   ^27Na vladanje pazi ukuæana i ne jede kruha besposlice.

   ^28Sinovi njezini podi?u se i sretnom je nazivaju, i mu? njezin hvali
   je:

   ^29"Mnoge su ?ene bile vrsne, ali ti ih sve nadma?uje?."

   ^30La?na je ljupkost, ta?ta je ljepota: ?ena sa strahom Gospodnjim
   zaslu?uje hvalu.

   ^31Plod joj dajte ruku njezinih i neka je na Vratima hvale djela
   njezina!
     __________________________________________________________________

Ecclesiastes
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Misli Propovjednika, Davidova sina, kralja u Jeruzalemu.

   ^2Ispraznost nad isprazno?æu, veli Propovjednik, ispraznost nad
   isprazno?æu, sve je ispraznost!

   ^3Kakva je korist èovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod
   suncem?

   ^4Jedan nara?taj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje.

   ^5Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi.

   ^6Vjetar pu?e na jug i okreæe se na sjever, kovitla sad ovamo sad onamo
   i vraæa se u novom vrtlogu.

   ^7Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku rijeke,
   onamo se vraæaju da ponovo poènu svoj tok.

   ^8Sve je muèno. Nitko ne mo?e reæi da se oèi nisu do sita nagledale i
   u?i dovoljno naslu?ale.

   ^9?to je bilo, opet æe biti, i ?to se èinilo, opet æe se èiniti, i nema
   ni?ta novo pod suncem.

   ^10Ima li i?ta o èemu bi se moglo reæi: "Gle, ovo je novo!" Sve je veæ
   davno prije nas postojalo.

   ^11Samo, od pro?losti ne ostade ni spomena, kao ?to ni u buduænosti
   neæe biti sjeæanja na ono ?to æe poslije doæi.

   ^12Ja, Propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Jeruzalemu.

   ^13I trudih se da mudro?æu istra?im i dokuèim sve ?to biva pod nebom;
   o, kako muènu zadaæu zadade Bog sinovima ljudskim.

   ^14Vidjeh sve ?to se èini pod suncem: kakve li ispraznosti i puste
   tlapnje!

   ^15?to je krivo, ne mo?e se ispraviti; èega nema, izbrojiti se ne mo?e.

   ^16Rekoh onda sam sebi: "Gle, stekao sam veæu mudrost nego bilo tko od
   mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i
   znanje."

   ^17Mudrost pomnjivo prouèih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao
   da je to pusta tlapnja.

   ^18Mnogo mudrosti - mnogo jada; ?to vi?e znanja, to vi?e boli.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Tad rekoh u srcu svom: "Daj da oku?am u?itak i vidim ?to naslada
   pru?a" - ali gle: i to je ispraznost!

   ^2O smijehu rekoh: "Ludost je"; o u?itku: "Èemu valja?"

   ^3Odluèih tijelo krijepiti vinom, a srce posvetiti mudrosti; po?eljeh
   prigrliti i ludost, kako bih spoznao usreæava li ljude ono ?to pod
   nebesima èine za izbrojenih dana svojega ?ivota.

   ^4Uèinih velika djela: sazidah sebi palaèe, zasadih vinograde;

   ^5uredih perivoje i voænjake, nasadih u njima voæke svakojake.

   ^6Naèinih jezera da plodna sadi?ta natapam.

   ^7Nakupovah robova i robinja, imadoh i sluge domaæe, a tako i stada
   krupne i sitne stoke vi?e no itko prije mene u Jeruzalemu.

   ^8Nagomilah srebro i zlato i blago kraljeva i pokrajina, nabavih
   pjevaèe i pjevaèice i svakoga rasko?ja ljudskog, sve ?krinju na
   ?krinji.

   ^9I postadoh tako velik, veæi no bilo tko prije mene u Jeruzalemu; a
   nije me ni mudrost moja ostavila.

   ^10I ?to god su mi oèi po?eljele, nisam im uskratio, niti branih srcu
   svojemu kakva veselja, veæ se srce moje veselilo svakom trudu mojem, i
   takva bi nagrada svakom mojem naporu.

   ^11A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore ?to ulo?ih da do njih
   doðem - i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I ni?ta nema
   valjano pod suncem.

   ^12Okrenuh zatim misao svoju mudrosti, gluposti i ludosti. ?to, na
   priliku, èini kraljev nasljednik? Ono ?to je veæ uèinjeno.

   ^13I spoznadoh da je bolja mudrost od ludosti, kao ?to je svjetlost
   bolja od tame.

   ^14Mudracu su oèi u glavi, a bezumnik luta u tami. Ali takoðer znam da
   obojicu sti?e ista kob.

   ^15Zato rekoh u sebi: "Kakva je sudbina luðaku, takva je i meni. Èemu
   onda ?udjeti za mudro?æu?" I rekoh u srcu: "I to je ispraznost!"

   ^16Jer trajna spomena nema ni mudru ni bezumniku: obojicu æe poslije
   nekog vremena prekriti zaborav! I, jao, mudrac mora umrijeti kao i
   bezumnik.

   ^17Omrznuh ?ivot, jer mi se uèini muènim sve ?to se zbiva pod suncem:
   sve je ispraznost i pusta tlapnja.

   ^18Zamrzih sve za ?to sam se pod suncem trudio i ?to sad ostavljam
   svome nasljedniku.

   ^19Tko zna hoæe li on biti mudar ili lud? Pa ipak on æe biti gospodar
   sve moje muke u koju ulo?ih sav svoj napor i mudrost pod suncem. I to
   je ispraznost.

   ^20I stao sam srcem oèajavati zbog velikog napora kojim sam se trudio
   pod suncem.

   ^21Jer èovjek se trudi mudro i umje?no i uspje?no, pa sve to mora
   ostaviti u ba?tinu drugomu koji se oko toga nije uopæe trudio. I to je
   ispraznost i velika nevolja.

   ^22Jer ?to on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem
   podnio?

   ^23Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; èak
   ni noæu ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost.

   ^24Nema èovjeku druge sreæe veæ jesti i piti i biti zadovoljan svojim
   poslom. I to je, vidim, dar Bo?je ruke.

   ^25Jer tko bi mogao jesti, tko li nezadovoljan biti, osim po njemu.

   ^26Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a
   gre?niku nameæe zadaæu da sabira i skuplja za onoga tko je po volji
   Bogu. I to je ispraznost i pusta tlapnja.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.

   ^2Vrijeme raðanja i vrijeme umiranja; vrijeme saðenja i vrijeme èupanja
   posaðenog.

   ^3Vrijeme ubijanja i vrijeme lijeèenja; vrijeme ru?enja i vrijeme
   graðenja.

   ^4Vrijeme plaèa i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme
   plesanja.

   ^5Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja
   i vrijeme kad se ostavlja grljenje.

   ^6Vrijeme tra?enja i vrijeme gubljenja; vrijeme èuvanja i vrijeme
   odbacivanja.

   ^7Vrijeme deranja i vrijeme ?§ijenja; vrijeme ?utnje i vrijeme
   govorenja.

   ^8Vrijeme ljubljenja i vrijeme mr?nje; vrijeme rata i vrijeme mira.

   ^9Koja je posleniku korist od njegovih napora?

   ^10Razmi?ljam o muènoj zadaæi ?to je Bog zadade sinovima ljudskim.

   ^11Sve ?to on èini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio
   èovjeku uvid u vjekove, èovjek ne mo?e dokuèiti djela koja Boga èini od
   poèetka do kraja.

   ^12Znam da nije druge sreæe èovjeku osim da se veseli i èini dobro za
   svojega ?ivota.

   ^13I kad èovjek jede i pije i u?iva u svojem radu, i to je Bo?ji dar.

   ^14I znam da sve ?to Bog èini, èini za stalno. Tome se ni?ta dodati ne
   mo?e niti mu se mo?e oduzeti; a Bog èini tako da ga se boje.

   ^15?to biva, veæ bija?e, i ?to æe biti, veæ je bilo; a Bog obnavlja ?to
   je prohujalo.

   ^16Jo? vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto
   pravednika zloèinac.

   ^17Zato rekoh u sebi: "Bog æe suditi i pravedniku i zloèincu, jer ovdje
   ima vrijeme za svaku namjeru i èin."

   ^18Jo? rekoh u sebi: "Ljudi se pona?aju tako da Bog mo?e pokazati kakvi
   su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri."

   ^19Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni,
   tako ginu i one; i di?u jednakim dahom, i èovjek nièim ne nadma?uje
   zvijer, jer sve je ispraznost.

   ^20I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u
   prah se vraæaju.

   ^21Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k
   zemlji?

   ^22Uviðam da èovjeku druge sreæe nema osim radosti u svome djelu, jer
   to je ljudska sudbina. A tko æe ga dovesti do toga da dozna ?to æe biti
   poslije njega?
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Opet stadoh promatrati sva nasilja koja se èine pod suncem, i gle,
   suze potlaèenih, i nikog nema da ih utre; i nasilje iz tlaèiteljske
   ruke, a za?titnika niotkuda.

   ^2Zato sretnima smatram mrtve koji su veæ pomrli; sretniji su od ?ivih
   ?to jo? ?ive.

   ^3A od obojih je sretniji onaj koji jo? nije postao, koji nije vidio
   zlih djela ?to se èine pod suncem.

   ^4Nadalje iskusih da svaki napor i svaki uspjeh pribavlja èovjeku
   zavist njegova bli?njeg. I to je ispraznost i pusta tlapnja.

   ^5Bezumnik prekri?i ruke i izjeda sebe.

   ^6Bolja je puna ?aka u miru nego obje pregr?ti muèna rada i puste
   tlapnje.

   ^7I jo? jednu opazih ispraznost pod suncem:

   ^8Èovjek potpun samac - bez sina, bez brata, i opet nema kraja njegovu
   trudu; oèi mu se ne mogu nasititi blaga; a ne misli: za koga se muèim i
   uskraæujem dobro sebi? I to je ispraznost i zla briga.

   ^9Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju bolju plaæu za svoj trud.

   ^10Padne li jedan, drugi æe ga podiæi; a te?ko jednomu! Ako padne, nema
   nikoga da ga podigne.

   ^11Pa ako se i spava udvoje, toplije je; a kako æe se samac zagrijati?

   ^12I ako tko udari na jednoga, dvojica æe mu se oprijeti; i trostruko
   se u?e ne kida brzo.

   ^13Bolji je mladiæ siroma?an a mudar nego kralj star a lud, koji vi?e
   ne zna za savjet.

   ^14Jer mladiæ mo?e iziæi iz tamnice i postati kraljem, iako se rodio
   kao prosjak u svom kraljevstvu.

   ^15Opazih kako svi koji ?ive i hode pod suncem pristaju uz mladiæa, uz
   nastupnika koji ga naslijedi.

   ^16On stupa na èelo bezbrojnih podanika i kasniji se nara?taji ne
   mogahu zbog njega radovati. I to je zacijelo ispraznost i pusta
   tlapnja.

   ^17Kad odlazi? u Bo?ji dom, pazi na korake svoje. Priði da mogne? èuti
   - ?rtva je valjanija nego prinos luðaka, jer oni i ne znaju da èine
   zlo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Ne nagli ustima svojim i ne ?uri se s rijeèima pred Bogom, jer je
   Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato ?tedi svoje rijeèi.

   ^2San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mno?tva rijeèi.

   ^3Kad zavjetuje? ?togod Bogu, odmah to izvr?i, jer njemu nisu mili
   bezumnici. Zato ispuni svaki svoj zavjet.

   ^4Bolje je ne zavjetovati, nego zavjetovati a ne izvr?iti zavjeta.

   ^5Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci kasnije pred
   anðelom da je bilo nehotice. Za?to pru?ati Bogu priliku da se srdi na
   rijeè tvoju i uni?ti djelo tvojih ruku?

   ^6Koliko sanja, toliko i ispraznosti; mnogo rijeèi - isprazna tlapnja.
   Zato boj se Boga.

   ^7Ako vidi? gdje tlaèe siromaha i gaze pravo i pravicu u zemlji, ne
   èudi se tomu, jer nad visokim stra?i vi?i, a nad njim najvi?i.

   ^8Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemlji?tu.

   ^9Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu
   dosta probitka. I to je ispraznost.

   ^10Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i gotovana, pa kakva je korist od
   toga gospodaru, osim ?to ga oèima gleda?

   ^11Sladak je dan radi?i, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo ne da
   bogata?u zaspati.

   ^12I vidjeh te?ko zlo pod suncem: skupljeno blago ?to je na propast
   svojemu vlasniku.

   ^13Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo te sinu ?to mu se rodi ne
   ostane ni?ta.

   ^14Gol je iza?ao iz utrobe majke svoje i tako æe gol i otiæi kakav je i
   do?ao; ni?ta nema od svega svojeg truda da ponese.

   ^15I to je te?ko zlo ?to tako odlazi kako je i do?ao; pa kakva mu je
   korist ?to se u vjetar muèio.

   ^16Sve svoje dane ?ivi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srd?bi.

   ^17Ovo, stoga, zakljuèujem: prava je sreæa èovjeku jesti i piti i biti
   zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se muèi pod suncem za kratka
   vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosuðena.

   ^18Pa ako je èovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih u?iva i bude
   zadovoljan svojim djelom - i to je dar od Boga.

   ^19Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog ?ivota, kad mu Bog daje
   da mu se srce veseli.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 I vidjeh: ima jo? jedno zlo pod suncem i te?ko ti?ti ljude.

   ^2Nekomu Bog udijeli bogatstvo i blago i poèasti te ima sve ?to mu du?a
   po?eli, ali mu ne udijeli da to i u?iva, nego u?iva tuðinac. To je
   ispraznost i grdna nevolja.

   ^3I velim: bolje je nedono?èe od onoga koji bi rodio stotinu djece i
   ?ivio mnogo godina, a sam se ne bi nau?io dobra niti bi imao pogreba;

   ^4jer je nedono?èe uzalud do?lo i u tamu oti?lo i ime mu je tamom
   pokriveno;

   ^5sunca èak ne vidje niti spozna - a spokojnije je od onoga.

   ^6Pa kad bi takav ?ivio i dvije tisuæe godina, a svojeg dobra ne bi
   u?ivao, zar ne odlaze obojica jednako na isto mjesto?

   ^7Èovjek se trudi samo da bi jeo, a ?eludac njegov nikad da se nasiti.

   ^8Jer po èemu je mudrac bolji od luðaka i ?to reæi o siromahu koji se
   umije dr?ati pred ljudima?

   ^9Bolje je oèima vidjeti nego duhom lutati. I to je ispraznost i pusta
   tlapnja.

   ^10?to je veæ bilo, ime ima; i zna se ?to je èovjek; i on se ne mo?e
   parbiti s jaèim od sebe.

   ^11?to vi?e rijeèi, to veæa ispraznost svega, i koja je od toga korist
   èovjeku?

   ^12Tko zna ?to je dobro èovjeku u ?ivotu njegovu, za ono malo dana koje
   tako isprazno ?ivi, koji mu prolaze kao sjena? Tko æe kazati èovjeku
   ?to æe biti poslije njega pod suncem?
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Bolji je dobar glas nego skupocjeno ulje, i smrtni dan nego dan
   roðenja.

   ^2Bolje je iæi u kuæu gdje je ?alost nego u kuæu gdje je gozba, jer
   ondje je kraj svakoga èovjeka, i tko je ?iv, nek' primi k srcu!

   ^3Bolji je jad nego smijeh, jer pod ?alosnim licem srce je radosno.

   ^4Srce je mudrih ljudi u kuæi ?alosti, a srce bezumnih u kuæi veselja.

   ^5Bolje je poslu?ati ukor mudra èovjeka negoli slu?ati hvalospjev
   luðaka.

   ^6Jer kao prasak trnja ispod kotla, takav je smijeh luðaka, i to je
   ispraznost.

   ^7Jer smijeh od mudraca èini luðaka i veselje kvari srce.

   ^8Bolji je svr?etak stvari nego njezin poèetak i bolja je strpljivost
   od oholosti.

   ^9Ne nagli u srd?bu, jer srd?ba poèiva u srcu luðaka.

   ^10Ne pitaj za?to su negda?nja vremena bila bolja od ovih, jer to nije
   mudro pitanje.

   ^11Mudrost je dragocjena ba?tina i probitak onima na koje sunce sja.

   ^12Jer kao ?to je novac za?tita, tako je i mudrost; a prednost je
   mudrosti u tome ?to izbavlja onoga tko je ima.

   ^13Pogledaj djela Bo?ja; tko mo?e ispraviti ?to je on iskrivio?

   ^14U sretan dan u?ivaj sreæu, a u zao dan razmi?ljaj: Bog je stvorio
   jedno kao i drugo - da èovjek ne otkrije ni?ta od svoje buduænosti.

   ^15Sva?ta vidjeh u svojemu ni?tavnom ?ivotu: pravednik propada unatoè
   svojoj pravednosti, a bezbo?nik i dalje ?ivi unatoè svojoj bezbo?nosti.

   ^16Ne budi prepravedan i ne budi premudar; za?to da se uni?tava??

   ^17Ne budi preopak i ne budi lud; za?to bi umro prije vremena?

   ^18Dobro je da dr?i? jedno, ali ni drugo ne pu?taj iz ruke, jer tko se
   boji Boga, izbavlja se od svega.

   ^19Mudrost mudraca veæu moæ daje gradu nego deset moguænika.

   ^20Na zemlji nema pravednika koji, èineæi dobro, ne bi nikad
   sagrije?io.

   ^21I jo? jedno: nemoj se obazirati na govorkanje; èut æe? mo?da da te
   sluga tvoj proklinjao;

   ^22a zna tvoje srce kako si i ti èesto druge proklinjao.

   ^23Sve sam to mudro?æu isku?ao. Mislio sam da sam mudar, ali mi je
   mudrost bila nedokuèiva.

   ^24Ono ?to jest, daleko je i duboko, tako duboko - tko da i pronaðe?

   ^25I jo? jednom poku?ah istra?iti i shvatiti mudrost i smisao, da
   spoznam opaèinu kao ludost, a ludost kao bezumlje.

   ^26Otkrih da ima ne?to gorèe od smrti - ?ena, ona je zamka, srce joj je
   mre?a, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmièe joj, a gre?nik je njezin
   su?anj.

   ^27Eto, to sam sve u svemu otkrio, veli Propovjednik.

   ^28I jo? sam tra?io, ali bez uspjeha. Naðoh èovjeka - jednog od tisuæu,
   a ?ene ne naðoh meðu svima nijedne.

   ^29Otkrih ovo: Bog stvori èovjeka jednostavnim, a on snuje nebrojene
   spletke.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Tko je kao mudrac? Tko jo? umije tumaèiti stvari? Mudrost èovjeku
   razvedruje lice i mijenja njegov namr?teni lik.

   ^2Zato velim: slu?aj kraljevu zapovijed zbog Bo?je zakletve.

   ^3Ne nagli da je prekr?i?: ne budi tvrdoglav kad razlog nije dobar, jer
   on èini kako mu odgovara.

   ^4Jer kraljeva je rijeè najjaèa, i tko ga smije pitati: "?to èini??"

   ^5Tko se dr?i zapovijedi, ne poznaje nevolju, i mudrac zna za vrijeme i
   sud.

   ^6Jer postoji vrijeme i sud za sve, i èovjeka veoma tereti nedjelo
   njegovo

   ^7jer on ne zna ?to æe biti; a tko mu mo?e kazati kad æe ?to biti?

   ^8Vjetar nitko ne mo?e svladati, niti gospodariti nad danom smrtnim,
   niti ima odgode u ratu; niti opaèina izbavlja onoga koji je èini.

   ^9Sve ovo vidjeh pazeæi na sve ?to se èini pod suncem, kad èovjek vlada
   nad èovjekom na njegovu nesreæu.

   ^10Dalje vidjeh kako opake nose na groblje, i ljudi iz svetog mjesta
   izlaze da ih slave zbog toga ?to su tako èinili. I to je ispraznost.

   ^11Kad nema brze osude za zlo djelo, ljudsko je srce sklono èiniti zlo.

   ^12I gre?nik koji èini zlo i sto puta, dugo ?ivi. Ja ipak znam da æe
   biti sretni oni koji se boje Boga jer ga se boje.

   ^13Ali opak èovjek neæe biti sretan i neæe produljivati svoje dane ni
   kao sjena jer se ne boji Boga.

   ^14Ali je na zemlji ispraznost te pravednike sti?e sudbina opakih, a
   opake sudbina pravednika. Velim: i to je ispraznost.

   ^15Zato slavim veselje, jer nema èovjeku sreæe pod suncem nego u jelu,
   pilu i nasladi. I to neka ga prati u njegovoj muci za ?ivota koji mu
   Bog dade pod suncem.

   ^16Poslije svih napora da dokuèim mudrost, poku?ah spoznati ?to se radi
   na zemlji. Uistinu, èovjek ne nalazi spokojstva ni danju ni noæu.

   ^17Promatram cjelokupno djelo Bo?je: i odista - nitko ne mo?e dokuèiti
   ono ?to se zbiva pod suncem. Jer ma koliko se èovjek trudio da otkrije,
   nikad ne mo?e otkriti. Pa ni mudrac to ne mo?e otkriti, iako misli da
   zna.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Razmi?ljah o svemu tome i shvatih kako su i pravednici i mudraci, sa
   djelima svojim, u Bo?joj ruci; i èovjek ne razumije ni ljubavi ni
   mr?nje, i njemu su obje ispraznost.

   ^2Svima je ista kob, pravednomu kao i opakom, èistomu i neèistomu,
   onomu koji ?rtvuje kao i onomu koji ne ?rtvuje; jednako dobru kao i
   gre?niku, onomu koji se zaklinje kao i onomu koji se boji zakletve.

   ^3Najgore je od svega ?to biva pod suncem ovo: ista je kob svima,
   ljudsko je srce puno zla, ludost je u srcima ljudi dok ?ive, a potom se
   pridru?uju mrtvima.

   ^4Jer onaj tko je meðu ?ivima, ima nade: i ?iv pas vi?e vrijedi nego
   mrtav lav.

   ^5?ivi barem znaju da æe umrijeti, a mrtvi ne znaju ni?ta niti imaju
   vi?e nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih.

   ^6Davno je nestalo i njihove ljubavi, i mr?nje, i zavisti, i vi?e
   nemaju udjela ni u èem ?to biva pod suncem.

   ^7Zato s rado?æu jedi svoj kruh i vesela srca pij svoje vino, jer se
   Bogu veæ prije svidjelo tvoje djelo.

   ^8U svako doba nosi haljine bijele i ulja nek' ne ponestane na tvojoj
   glavi.

   ^9U?ivaj ?ivot sa ?enom koju ljubi? u sve dane svojega ispraznog vijeka
   koji ti Bog daje pod suncem, jer to je tvoj udio u ?ivotu i u trudu
   kojim se trudi? pod suncem.

   ^10I ?to god nakani? uèiniti, uèini dok mo?e?, jer nema ni djela, ni
   umovanja, ni spoznaje, ni mudrosti u Podzemlju u koje ide?.

   ^11Osim toga, vidjeh pod suncem: ne dobivaju trku hitri, ni boj hrabri;
   nema kruha za mudraca, ni bogatstva za razumne, ni milosti za uèene,
   jer vrijeme i kob sve ih dosti?e.

   ^12Èovjek ne zna svoga èasa: kao ribe ulovljene u podmukloj mre?i, i
   kao ptice u zamku uhvaæene, tako se hvataju sinovi ljudski u vrijeme
   nevolje koja ih iznenada spopada.

   ^13Jo? vidjeh pod suncem i ovu "mudrost" koja mi se uèini velikom:

   ^14Bi jedan malen grad i u njem malo ljudi, a na nj udari velik kralj,
   opkoli ga i podi?e oko njega velike opsadne tornjeve.

   ^15Ali se u njemu naðe èovjek siromah mudar koji spasi grad svojom
   mudro?æu, a poslije se nitko nije sjeæao toga èovjeka.

   ^16Ipak ja velim: bolja je mudrost nego jakost, ali se ne cijeni
   mudrost siromaha i ne slu?aju njegove rijeèi.

   ^17Blage se rijeèi mudraca bolje èuju nego vika zapovjednika nad
   luðacima.

   ^18Mudrost vi?e vrijedi nego bojno oru?je, ali jedan jedini gre?nik
   pokvari mnogo dobra.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Uginula muha usmrdi mirisno ulje, a i malo ludosti jaèe je od
   mudrosti i èasti.

   ^2Mudrac kroèi pravim putem, a luðak krivim.

   ^3Dovoljno je da luðak poðe putem: kako razbora nema, svakomu pokazuje
   da je lud.

   ^4Ako se na te digne vladaoèev gnjev, ne ostavljaj svoga mjesta, jer
   blagost spreèava velike grijehe.

   ^5Ima zlo ?to ga vidjeh pod suncem kao prestupak koji dolazi od
   vladaoca:

   ^6ludost se podi?e na najvi?a mjesta, a veliki zauzimaju niske
   polo?aje.

   ^7Vidjeh sluge na konjima, a knezove gdje idu pje?ice kao sluge.

   ^8Tko jamu kopa, u nju pada; i tko ru?i zid, ujeda ga zmija.

   ^9Tko lomi kamenje, ono ga ranjava; tko cijepa drva, mo?e nastradati.

   ^10Kad zatupi ?eljezo i o?trica mu nije nabru?ena, tada treba vi?e
   snage; a nagrada mudrosti je uspjeh.

   ^11Ako zmija ujede prije èaranja, ni?ta onda opèaratelj ne koristi.

   ^12Pune su miline rijeèi iz usta mudraca, a bezumnika upropa?æuju
   njegove usne.

   ^13On poèinje svoje besjede ludo?æu i svr?ava ih potpunim bezumljem.

   ^14Luðak previ?e govori: èovjek ne poznaje buduænost, i tko mu mo?e
   kazati ?to æe poslije njega biti?

   ^15Luðake mori njihov trud; tko ne zna puta, ne mo?e u grad.

   ^16Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj premlad i knezovi se veæ ujutro
   goste.

   ^17Blago tebi, zemljo, kad ti je kralj plemenit i knezovi ti u svoje
   vrijeme blaguju da se okrijepe, a ne da se opiju.

   ^18S lijenosti se ugiblju grede, zbog nebrige proki?njava kuæa.

   ^19Ali su gozbe radi zabave i vino uveseljava ?ivot, a novci
   pribavljaju sve.

   ^20Ni u svojoj misli ne kuni kralja, ni u svojoj lo?nici ne kuni
   bogata?a, jer æe ptice odnijeti glas i kleveta lako okrilati.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Baci kruh svoj na vodu i naæi æe? ga poslije mnogo vremena.

   ^2Podijeli sedmorici ili osmorici, jer ne zna? kakvo æe zlo zadesiti
   zemlju.

   ^3Kad se oblaci napune ki?om, prosiplju je na zemlju, a padne li drvo
   na jug ili na sjever, svejedno: gdje padne, ondje i ostaje.

   ^4Tko pazi na vjetar, ne sije, i tko gleda na oblake, ne ?anje.

   ^5Kao ?to ne zna? koji je put vjetru ni kako postaju kosti u utrobi
   trudne ?ene, tako ne zna? ni djela Boga koji sve tvori.

   ^6Ujutro sij svoje sjeme, a naveèer nek' ti ruka ne poèiva. Jer ne zna?
   da li æe biti bolje ovo ili ono, ili æe oboje biti jednako dobro.

   ^7Ljupka je svjetlost i ugodno je oèima vidjeti sunce.

   ^8Ali ako èovjek ?ivi i mnogo godina, neka se uvijek veseli, a neka se
   sjeti da æe tamnih dana biti mnogo. Ispraznost je sve ?to æe doæi.

   ^9Zato se raduj, mladiæu, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga
   mladena?tva; idi putovima svoga srca i slijedi ?elje svojih oèiju; ali
   znaj da æe ti za sve to suditi Bog.

   ^10Ukloni dakle jad iz svoga srca i udalji bol od svojega tijela. Ali
   je isprazna i mladost i doba tamnih kosa.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 I sjeæaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego
   doðu zli dani i prispiju godine kad æe? reæi: "Ne mile mi se."

   ^2Prije nego potamni sunce i svjetlost, mjesec i zvijezde, i vrate se
   oblaci iza ki?e.

   ^3U dan kad zadrhte èuvari kuæe i pognu se junaci, i dosaðuju se
   mlinarice jer ih je premalo, i potamne oni koji gledaju kroz prozore;

   ^4kad se zatvore ulièna vrata, oslabi ?um mlina, kad utihne pjev ptice
   i zamru zvuci pjesme.

   ^5Kad je put uzbrdo muka i svaki izlazak prijetnja; a badem je u cvatu,
   i skakavac ne skaèe vi?e, i koprov plot puca, jer èovjek ide u svoj
   vjeèni dom! A narikaèe veæ se kreæu ulicama.

   ^6Prije nego se prekine srebrna vrpca i zlatna se svjetiljka razbije i
   razlupa se vrè na izvoru i slomi toèak na bunaru;

   ^7i vrati se prah u zemlju kao ?to je iz nje i do?ao, a duh se vrati
   Bogu koji ga je dao.

   ^8Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je ispraznost.

   ^9A osim toga ?to je sam Propovjednik bio mudar, on je i narod uèio
   mudrosti te je odmjerio, ispitao i sastavio mnogo mudrih izreka.

   ^10Ujedno se Propovjednik trudio pronaæi prikladne rijeèi i izravno
   izraziti istinu.

   ^11Besjede su mudrih ljudi kao ostani i kao pobodeni kolci: pastir se
   njima slu?i na dobro svojega stada.

   ^12I na kraju, sine moj, znaj da je neizmjerno mnogo truda potrebno da
   se napi?e knjiga i da mnogo uèenje umara tijelo.

   ^13Èujmo svemu zavr?nu rijeè: "Boj se Boga, izvr?uj njegove zapovijedi,
   jer - to je sav èovjek."

   ^14Jer sva æe skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.
     __________________________________________________________________

Song of Solomon
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Salomonova Pjesma nad pjesmama

   ^2Poljubi me poljupcem usta svojih, ljubav je tvoja slaða od vina.

   ^3Miris najboljih mirodija, ulje razlito ime je tvoje, zato te ljube
   djevojke.

   ^4Povuci me za sobom, bje?imo! Kralj me uveo u odaje svoje. Igrat æemo
   se i radovati zbog tebe, slavit æemo ljubav tvoju vi?e nego vino. Pravo
   je da te ljube.

   ^5Crna sam ali lijepa, kæeri jeruzalemske, kao ?atori kedarski, kao
   zavjese Salomonove.

   ^6Ne gledajte ?to sam garava, to me sunce opalilo. Sinovi majke moje
   rasrdili se na mene, postavili me da èuvam vinograde; a svog vinograda,
   koji je u meni, nisam èuvala.

   ^7Reci mi, ti koga ljubi du?a moja, gdje pase?, gdje se u podne
   odmara?, da ne lutam, tra?eæi te, oko stada tvojih drugova.

   ^8Ako ne zna?, o najljep?a meðu ?enama, izaði i slijedi tragove stada i
   pasi kozliæe svoje oko pastirskih koliba.

   ^9Usporedio bih te s konjima pod kolima faraonovim, o prijateljice
   moja.

   ^10Lijepi su obrazi tvoji meðu nau?nicama, vrat tvoj pod ogrlicama.

   ^11Uèinit æemo za tebe zlatne nau?nice s privjescima srebrnim.

   ^12- Dok se kralj odmara na svojim du?ecima, (tada) nard moj miri?e.

   ^13Dragi mi je moj struèak smirne ?to mi meðu grudima poèiva.

   ^14Dragi mi je moj grozd ciprov u vinogradima engedskim.

   ^15- Gle, kako si lijepa, prijateljice moja, gle, kako si lijepa, ima?
   oèi kao golubica.

   ^16- Gle, kako si lijep, dragi moj, gle, kako si mio. Zelenilo je
   postelja na?a.

   ^17- Grede kuæa na?ih cedri su, a natkrovlje èempresi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 - Ja sam cvijet ?aronski, ljiljan u dolu.

   ^2- ?to je ljiljan meðu trnjem, to je prijateljica moja meðu
   djevojkama.

   ^3- ?to je jabuka meðu ?umskim stablima, to je dragi moj meðu
   mladiæima; bila sam ?eljna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki
   su grlu mome.

   ^4Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi.

   ^5Okrijepite me kolaèima, osvje?ite jabukama, jer sam bolna od ljubavi.

   ^6Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli.

   ^7- Kæeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i ko?utama poljskim, ne
   budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!

   ^8Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeæe brda, preskakuje
   bre?uljke.

   ^9Dragi je moj kao srna, on je kao jelenèe. Evo ga za na?im zidom,
   gleda kroz prozore, zaviruje kroz re?etke.

   ^10Dragi moj podi?e glas i govori mi: "Ustani, dragano moja, ljepoto
   moja, i doði,

   ^11jer evo, zima je veæ minula, ki?a je pro?la i nestala.

   ^12Cvijeæe se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja doðe i glas se
   grlièin èuje u na?em kraju.

   ^13Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miri?e. Ustani,
   dragano moja, ljepoto moja i doði.

   ^14Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovi?tima vrletnim, daj da ti
   vidim lice i da ti èujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje
   krasno."

   ^15Pohvatajte lisice, male lisice ?to o?teæuju vinograde, na?e
   vinograde u cvatu.

   ^16Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase meðu ljiljanima.

   ^17Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se, dragi moj: budi
   lagan kao srna, kao lane na gori Beteru.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Po le?aju svome, u noæima, tra?ila sam onoga koga ljubi du?a moja,
   tra?ila sam ga, ali ga nisam na?la.

   ^2Ustat æu dakle i optrèati grad, po ulicama i trgovima tra?it æu onoga
   koga ljubi du?a moja: tra?ila sam ga, ali ga nisam na?la.

   ^3Sreto?e me èuvari koji grad obilaze: "Vidjeste li onoga koga ljubi
   du?a moja?"

   ^4Tek ?to poðoh od njih, naðoh onoga koga ljubi du?a moja. Uhvatila sam
   ga i neæu ga pustiti, dok ga ne uvedem u kuæu majke svoje, u lo?nicu
   roditeljke svoje.

   ^5Zaklinjem vas, kæeri jeruzalemske, srnama i ko?utama poljskim, ne
   budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!

   ^6?to se to di?e iz pustinje kao stup dima iz kada smirne i tamjana i
   svih pra?aka mirodijskih?

   ^7Gle, to je nosiljka Salomonova, oko nje ?ezdeset kr?nih momaka izmeðu
   najkr?nijih u Izraelu.

   ^8Svi su vièni maèevima, za rat su izvje?bani, svakome je sablja o boku
   zbog opasnosti noænih.

   ^9Sebi je prijestolje naèinio kralj Salomon od drveta libanskoga.

   ^10Stupove je napravio od srebra, naslon od zlata, sjedi?te od grimiza,
   unutra je sve ukra?eno ljubavlju kæeri jeruzalemskih.

   ^11Izaðite, kæeri sionske, i vidite kralja Salomona pod dijademom kojim
   ga mati ovjenèala na dan svadbe njegove, na dan radosti njegova srca.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Ima? oèi kao
   golubica (kad gleda?) ispod koprene. Kosa ti je kao stado koza ?to
   izaðo?e na brdo Gilead.

   ^2Zubi su ti kao stado ovaca ostri?enih kad s kupanja dolaze: idu dvije
   i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena.

   ^3Usne su tvoje kao trake od grimiza i rijeèi su tvoje dra?esne, kao
   kri?ke mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom.

   ^4Vrat ti je kao kula Davidova, za obranu sagraðena: tisuæu ?titova
   visi na njoj, sve oklopi junaèki.

   ^5Tvoje su dvije dojke kao dva laneta, blizanca ko?utina, ?to pasu meðu
   ljiljanima.

   ^6Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, poæi æu na brdo smirne, na
   bre?uljak tamjana.

   ^7Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi.

   ^8Poði sa mnom s Libana, nevjesto, poði sa mnom s Libana. Siði s vrha
   Amane, s vrha Senira i Hermona, iz lavljih spilja, s planina
   leopardskih.

   ^9Srce si mi ranila, sestro moja, nevjesto, srce si mi ranila jednim
   pogledom svojim, jednim samim biserom kolajne svoje.

   ^10Kako je slatka ljubav tvoja, sestro moja, nevjesto! Slaða je ljubav
   tvoja od vina, a miris ulja tvojih ugodniji od svih mirisa.

   ^11S usana tvojih, nevjesto, saæe kapa, pod jezikom ti je med i
   mlijeko, a miris je haljina tvojih kao miris libanski.

   ^12Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac
   zapeèaæen.

   ^13Mladice su tvoje vrt mogranja pun biranih plodova:

   ^14nard i ?afran, mirisna trska i cimet, sa svim stabljikama
   tamjanovim, smirna i aloj s najboljim mirisima.

   ^15Zdenac je u mom vrtu, izvor ?ive vode koja teèe s Libana.

   ^16Ustani, sjevernjaèe, duni, ju?ni vjetre, duni nad vrtom mojim, neka
   poteku njegovi mirisi. Neka dragi moj doðe u vrt svoj, neka jede
   najbolje plodove u njemu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Do?ao sam u vrt svoj, o sestro moja, nevjesto, berem smirnu svoju i
   balzam svoj, jedem med svoj i saæe svoje, pijem vino svoje i mlijeko
   svoje. Jedite, prijatelji, pijte i opijte se, mili moji!

   ^2Ja spavam, ali srce moje bdi. Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca:
   "Otvori mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja, savr?ena
   moja, glava mi je puna rose a kosa noænih kapi."

   ^3"Svukla sam odjeæu svoju, kako da je odjenem? Noge sam oprala, kako
   da ih okaljam?"

   ^4Dragi moj promoli ruku kroz otvor, a sva mi utroba uzdrhta.

   ^5Ustadoh da otvorim dragome svome, a iz ruke mi prokapa smirna i
   poteèe niz prste na ruèku zavora.

   ^6Otvorih dragome svome, ali on se veæ bija?e udaljio i nestao. Ostala
   sam bez daha kad je oti?ao. Tra?ila sam ga, ali ga nisam na?la, zvala
   sam, ali nije se odazvao.

   ^7Sreto?e me èuvari koji grad obilaze, tukli su me, ranili i pla?t mi
   uzeli èuvari zidina.

   ^8Zaklinjem vas, kæeri jeruzalemske, ako naðete dragoga moga, ?to æete
   mu reæi? Da sam bolna od ljubavi.

   ^9?to je tvoj dragi bolji od drugih, o najljep?a meðu ?enama, ?to je
   tvoj dragi bolji od drugih te nas toliko zaklinje??

   ^10Dragi je moj bijel i rumen, istièe se meðu tisuæama.

   ^11Glava je njegova kao zlato, zlato èisto, uvojci kao palmove mladice,
   crne poput gavrana.

   ^12Oèi su njegove kao golubi nad vodom potoènom; zubi mu kao mlijekom
   umiveni, u okvir poredani.

   ^13Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnog bilja, kao cvijeæe ugodno,
   usne su mu ljiljani iz kojih smirna teèe.

   ^14Ruke su mu zlatno prstenje puno dragulja, prsa su njegova kao èista
   bjelokost pokrita safirima.

   ^15Noge su mu stupovi od mramora na zlatnom podno?ju. Stas mu je kao
   Liban, vitak poput cedra.

   ^16Govor mu je sladak i sav je od ljupkosti. Takav je dragi moj, takav
   je prijatelj moj, o kæeri jeruzalemske.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Kamo je oti?ao dragi tvoj, o najljep?a meðu ?enama? Kuda je zamakao
   dragi tvoj, da ga tra?imo s tobom?

   ^2Dragi je moj si?ao u svoj vrt k lijehama mirisnog bilja da pase po
   vrtovima i da bere ljiljane.

   ^3Ja pripadam dragome svome, dragi moj pripada meni, on pase meðu
   ljiljanima.

   ^4Lijepa si, prijateljice moja, kao Tirsa, krasna si kao Jeruzalem,
   stra?na kao vojska pod zastavama.

   ^5Odvrati oèi svoje od mene jer me zbunjuju. Kosa je tvoja kao stado
   koza koje silaze s Gileada.

   ^6Zubi su ti kao stado ovaca ostri?enih kada s kupanja dolaze: idu
   dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena.

   ^7Kao kri?ke mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom.

   ^8Ima ?ezdeset kraljica, osamdeset inoèa, a djevojaka ni broja se ne
   zna.

   ^9Ali je samo jedna golubica moja, savr?ena moja, jedina u majke,
   izabrana u roditeljke svoje. Vidjele su je djevojke i nazvale je
   bla?enom, a kraljice i inoèe hvale su joj izrekle.

   ^10Tko je ova koja dolazi kao ?to zora sviæe, lijepa kao mjesec, sjajna
   kao sunce, stra?na kao vojska pod zastavama?

   ^11Siðoh kroz nasade oraha da vidim mladice u dolinama, da pogledam
   pupaju li vinogradi, cvatu li mogranji.

   ^12Ne znam kako, tek ?elja moja pope me na kola naroda mog kne?evskog.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Vrati se, Sulamko, vrati se, vrati se da te gledamo! ?to æete
   vidjeti na Sulamki koja ple?e u dva zbora?

   ^2Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, kæeri kne?evska! Pregibi su
   bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika.

   ^3Pupak ti je kao okrugla èa?a koja nikad nije bez piæa. Trbuh ti je
   kao stog p?enice ograðen ljiljanima.

   ^4Dvije su dojke tvoje dva laneta, blizanca ko?utina.

   ^5Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oèi su tvoje kao ribnjaci u He?bonu
   kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska ?to gleda prema
   Damasku.

   ^6Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se
   zapleo u njene pletenice.

   ^7Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdra?a, meðu milinama!

   ^8Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi.

   ^9Rekoh: popet æu se na palmu da dohvatim vr?ke njezine, a grudi æe
   tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke.

   ^10Usta su tvoja kao najbolje vino. Koje odlazi ravno dragome mome kao
   ?to teèe na usnama usnulih.

   ^11Ja pripadam dragome svome i on je ?eljan mene.

   ^12Doði, dragi moj, iæi æemo u polja, noæivat æemo u selima.

   ^13Jutrom æemo iæi u vinograde da vidimo pupa li loza, zameæe li se
   gro?ðe, jesu li procvali mogranji. Tamo æu ti dati ljubav svoju.

   ^14Mandragore ?ire miris, u na?im kuæama ima svakog voæa, novoga i
   starog, za te sam ga èuvala, o najdra?i moj!
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 O, da si mi brat, da si sisao prsa majke moje, na?la bih te vani,
   poljubila bih te i nitko me zato ne bi prezirao.

   ^2Povela bih te i uvela u kuæu majke svoje koja me odgojila, pojila bih
   te najboljim vinom i sokom od mogranja.

   ^3Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli.

   ^4Zaklinjem vas, kæeri jeruzalemske, ne budite, ne budite ljubav moju?
   dok sama ne bude htjela!

   ^5Tko je ta ?to dolazi iz pustinje, naslonjena na dragoga svoga?
   Probudio sam te pod jabukom gdje te mati rodila, gdje te na svijet dala
   roditeljka tvoja.

   ^6Stavi me kao znak na srce, kao peèat na ruku svoju, jer ljubav je
   jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob. ?ar je njezin ?ar vatre i
   plamena Jahvina.

   ^7Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti. Da netko
   daje za ljubav sve ?to u kuæi ima, taj bi navukao prezir na sebe.

   ^8Imamo malu sestru koja jo? nema grudi, ?to æemo èiniti sa svojom
   sestrom kad bude rijeè o njoj?

   ^9Ako bude poput zida, sagradit æemo na njemu kruni?te od srebra; ako
   bude poput vrata, utvrdit æemo ih cedrovim daskama.

   ^10Ja sam zid i grudi su moje kule: tako postadoh u oèima njegovim kao
   ona ?to naðe smirenje.

   ^11Salomon ima vinograd u Baal Hamonu, dao ga je èuvarima i svaki mora
   donijeti za urod tisuæu srebrnjaka.

   ^12Moj vinograd je preda mnom: tebi, Salomone, tisuæa, a dvjesta onima
   ?to èuvaju plodove.

   ^13O ti, koja boravi? u vrtovima, drugovi slu?aju glas tvoj, daj da ga
   i ja èujem!

   ^14Pohitaj, mili moj, budi kao srna i kao jelenèe na gorama mirisnim!
     __________________________________________________________________

Isaiah
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Viðenje Izaije, sina Amosova, koje je imao o Judeji i Jeruzalemu u
   dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih.

   ^2Èujte, nebesa, poslu?aj, zemljo, jer Jahve govori: "Sinove sam ti
   odgojio, podigao, al' se oni od mene odvrgo?e.

   ^3Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve - Izrael ne
   poznaje, narod moj ne razumije."

   ^4Jao, gre?na li naroda, puka u zlu ogrezla, roda zlikovaèkog,
   pokvarenih sinova! Jahvu ostavi?e, prezre?e Sveca Izraelova, njemu su
   okrenuli leða.

   ^5TÓa gdje da vas jo? udarim, odmetnici tvrdokorni? Sva je glava bolna,
   srce iznemoglo;

   ^6od pete do glave nidje zdrava mjesta, veæ ozljede, modrice, otvorene
   rane, ni oèi?æene, ni povijene, ni uljem ubla?ene.

   ^7Zemlja vam opustje, gradove oganj popali, njive vam na oèi haraju
   tuðinci - pusto? k'o kad propade Sodoma.

   ^8Kæi sionska ostade kao koliba u vinogradu, kao pojata u polju
   krastavaca, kao grad opsjednut.

   ^9Da nam Jahve nad Vojskama ne ostavi Ostatak, bili bismo k'o Sodoma,
   Gomori slièni.

   ^10Èujte rijeè Jahvinu, glavari sodomski, poslu?aj zakon Boga na?ega,
   narode gomorski!

   ^11"?to æe mi mno?tvo ?rtava va?ih?" - govori Jahve. - "Sit sam
   ovnujskih paljenica i pretiline gojne teladi. I krv mi se ogadi bikova,
   janjaca i jaradi.

   ^12Kad mi lice vidjet' dolazite, tko od vas i?te da gazite mojim
   predvorjima?

   ^13Prestanite mi nositi ni?tavne prinose, kad mi omrznu. Mlaðaka,
   subote i sazive - ne podnosim zborovanja i opaèine.

   ^14Mlaðake i svetkovine va?e iz sve du?e mrzim - te?ki su mi, podnijet'
   ih ne mogu!

   ^15Kad na molitvu ruke ?irite, je od vas oèi odvraæam. Molitve samo
   mno?ite, ja vas ne slu?am. Ruke su vam u krvi ogrezle,

   ^16operite se, oèistite. Uklonite mi s oèiju djela opaka, prestanite
   zlo èiniti!

   ^17Uèite se dobrim djelima: pravdi te?ite, ugnjetenom pritecite u
   pomoæ, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite."

   ^18"Hajde, dakle, da se pravdamo," govori Jahve. "Budu l' vam grijesi
   kao grimiz, pobijeljet æe poput snijega; kao purpur budu li crveni,
   postat æe kao vuna.

   ^19Htjednete l' me poslu?ati, u?ivat æete plodove zemaljske.

   ^20U buntovni?tvu ako ustrajete, pro?drijet æe vas maè." Tako usta
   Jahvina govorahu.

   ^21Kako li posta bludnicom tvrða vjerna? Bje?e puna praviènosti, pravda
   u njoj stolovala, a sad - ubojice.

   ^22Srebro ti se u trosku obratilo, vino ti se razvodnjelo.

   ^23Knezovi se tvoji odmetnuli, s tatima se pobratili. Svi za mitom
   hlepe, za darovima lete. Siroti pravdu uskraæuju, udovièka parnica ne
   sti?e k njima.

   ^24Stog ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama, Junak Izraelov: "Ah,
   kad se iskalim na protivnicima i osvetim du?manima!

   ^25Kada na te ruku pru?im, da lu?inom tvoju trosku oèistim, da iz tebe
   uklonim olovo!

   ^26Da ti opet postavim suce kao negda, savjetnike kao u poèetku, pa da
   te zovu Gradom pravednim, Tvrðom vjernosti."

   ^27Sud pravedni otkupit æe Sion, a pravda obraæenike njegove.

   ^28Otpadnici i gre?nici skr?it æe se zajedno, a oni ?to Jahvu napu?taju
   poginut æe.

   ^29Da, stidjet æete se zbog hrastova ?to ih sad obo?avate i crvenjet
   æete zbog gajeva u kojima sad u?ivate.

   ^30Jer, bit æete poput hrasta osu?ena li?æa i poput gaja u kojem vode
   nema.

   ^31Junak æe biti kuèina, a iskra djelo njegovo, zajedno æe izgorjeti, a
   nikoga da ugasi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Viðenje Izaije, sina Amosova, o Judeji i Jeruzalemu:

   ^2Dogodit æe se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit æe postavljena vrh
   svih gora, uzvi?ena iznad svih bregova. K njoj æe se stjecati svi
   narodi,

   ^3nagrnut æe mnoga plemena i reæi: "Hajde, uziðimo na Goru Jahvinu,
   poðimo u Dom Boga Jakovljeva! On æe nas nauèiti svojim putovima, hodit
   æemo stazama njegovim. Jer æe iz Siona Zakon doæi, iz Jeruzalema rijeè
   Jahvina."

   ^4On æe biti sudac narodima, mnogim æe sudit' plemenima, koji æe maèeve
   prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neæe vi?e narod dizat' maèa
   protiv naroda nit' se vi?e uèit' ratovanju.

   ^5Hajde, dome Jakovljev, u Jahvinoj hodimo svjetlosti!

   ^6Da, ti si svoj odbacio narod, dom Jakovljev, jer je pun vraèeva s
   istoka i gatara kao Filistejci, bratime se s tuðincima.

   ^7Zemlja mu je puna srebra i zlata i blagu mu kraja nema; zemlja mu je
   puna konja, kolima mu broja nema.

   ^8Zemlja mu je prepuna kumira i oni se klanjaju pred djelom ruku
   svojih, pred onim ?to njihovi naèini?e prsti.

   ^9Smrtnik æe se poviti, èovjek sniziti; ne pra?taj im.

   ^10Uði meðu peæine, skrij se u pra?inu, pred u?asom Jahvinim, pred
   sjajem velièanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju.

   ^11Ohol pogled bit æe skr?en i bahatost ljudska poni?ena. Jahve æe se
   uzvisiti, on jedini - u dan onaj.

   ^12Da, bit æe to dan Jahve nad Vojskama, protiv svih oholih i bahatih,
   protiv sviju ?to se uzvisi?e, da ih obori;

   ^13protiv svih cedrova libanonskih i svih hrastova ba?anskih;

   ^14protiv svih gora uznositih i svih bregova uzdignutih;

   ^15protiv svake visoke tvrðe i svih tvrdih zidina;

   ^16protiv sveg brodovlja tar?i?kog i svih brodova rasko?nih.

   ^17Oholost ljudska skr?it æe se i bahatost ljudska poniziti. Jahve æe
   se uzvisiti, on jedini - u dan onaj,

   ^18i kumiri æe netragom nestati.

   ^19Uðite u rupe meðu peæinama i u spilje zemaljske pred u?asom
   Jahvinim, pred sjajem velièanstva njegova, kad ustane da potrese
   zemlju.

   ^20U dan onaj: bacit æe svaki svoje srebro i zlatne kumire koje sebi
   naèini da im se klanja,

   ^21kad uteèe u ?upljine peæina i u raspukline stijena pred u?asom
   Jahvinim, pred sjajem velièanstva njegova, kad ustane da potrese
   zemlju.

   ^22Èuvajte se, dakle, èovjeka koji ima samo jedan dah u nosnicama: jer
   ?to vrijedi?
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Gle, Gospod, Jahve nad Vojskama, oduzima Jeruzalemu i Judeji svaku
   potporu, pomoæ u kruhu i pomoæ u vodi,

   ^2junaka i ratnika, suca i proroka, vraèa i starje?inu, pedesetnika i
   odliènika,

   ^3savjetnika i mudra gatara i onoga ?to se bavi èaranjem.

   ^4"A za glavare postavljam im djecu, dajem deranima da njima vladaju."

   ^5Ljudi se glo?e jedan s drugim i svaki s bli?njim svojim; dijete
   nasræe na starca, prostak na odliènika

   ^6te svatko brata hvata u oèinskoj kuæi: "Ti ima? pla?t, budi nam
   glavarom, uzmi u ruke ovo rasulo!"

   ^7A on æe se, u dan onaj, braniti: "Neæu da budem vidar, nema u mene ni
   kruha ni pla?ta: ne stavljajte me narodu za glavara."

   ^8Jeruzalem se ru?i i pada Judeja, jer im se jezik i djela Jahvi
   protive te prkose pogledu Slave njegove.

   ^9Lice njihovo protiv njih svjedoèi, razmeæu se grijehom poput Sodome i
   ne kriju ga, jao njima, sami sebi propast spremaju.

   ^10Ka?ite: "Blago pravedniku, hranit æe se plodom djela svojih!

   ^11Jao opakome, zlo æe mu biti, na nj æe pasti djela ruku njegovih."

   ^12Deran tlaèi narod moj i ?ene njime vladaju. O narode moj, vladaoci
   te tvoji zavode i raskapaju put kojim hodi?.

   ^13Ustade Jahve da se popravda s narodom svojim,

   ^14Jahve dolazi na sud sa starje?inama i glavarima svog naroda:
   "Vinograd ste moj opusto?ili, u va?im je kuæama ?to oteste siromahu.

   ^15S kojim pravom narod moj tlaèite i gazite lice siromaha?" - rijeè je
   Jahve, Gospoda nad Vojskama.

   ^16I reèe Jahve: "?to se to ohole kæeri sionske te ispru?ena vrata
   hode, okolo okom namiguju, koracima sitnim koracaju, grivnama na nozi
   zveckaju?

   ^17Oæelavit æe Gospod tjeme kæeri sionskih, obna?it æe Jahve golotinju
   njihovu."

   ^18U onaj æe dan Gospod strgnuti sve èime se ona ponosi: ukosnice i
   mjeseèiæe,

   ^19nau?nice, narukvice i koprene,

   ^20poveze, lanèiæe, pojaseve, boèice s miomirisima i privjese,

   ^21prstenje i nosne prstenove,

   ^22skupocjene haljine i pla?teve, prijevjese i torbice,

   ^23zrcala i ko?uljice, povezaèe i rupce.

   ^24Mjesto miomirisa, smrad; mjesto pojasa, konopac; mjesto kovrèa,
   tjeme obrijano; mjesto gizdave halje, kostrijet; mjesto ljepote, ?ig.

   ^25Mu?evi tvoji od maèa æe pasti, junaci tvoji u kre?evu.

   ^26Vrata æe tvoja kukat' i tugovati, na zemlji æe? sjedit' napu?tena.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 I sedam æe se ?ena jagmiti za jednoga èovjeka - u dan onaj: "Svoj
   æemo kruh jesti," reæi æe, "i u halje se svoje oblaèiti, daj nam samo
   da tvoje nosimo ime, skini sa nas svu sramotu na?u."

   ^2U onaj æe dan izdanak Jahvin biti na diku i na slavu, a plod zemlje
   na ponos i ures spa?enima u Izraelu.

   ^3Koji ostanu na Sionu i pre?ive u Jeruzalemu, zvat æe se "sveti" i bit
   æe upisani da u Jeruzalemu ?ive.

   ^4Kad Gospod spere ljagu kæeri sionskih i obri?e s Jeruzalema krv
   prolivenu dahom suda i dahom ?to spaljuje,

   ^5sazdat æe Jahve nad svom Gorom sionskom i nad svima ?to ondje budu
   zborovali oblak s dimom danju, a noæu sjaj ognja ?arkoga. Jer, vrh
   svega Slava æe biti zaklon

   ^6i sjenica da zasjenjuje danju od pripeke, ?tit i utoèi?te od pljuska
   i oluje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Zapjevat æu svojemu dragome, pjesmu svog ljubljenog njegovu
   vinogradu. Moj je dragi imao vinograd na bre?uljku rodnome.

   ^2Okopa ga, iskrèi kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega
   kulu on podi?e i u nj tijesak metnu. Nada?e se da æe uroditi gro?ðem, a
   on izrodi vinjagu.

   ^3Sad, ?itelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite izmeð' mene i
   vinograda mojega.

   ^4?to jo? mogoh uèiniti za svoj vinograd a da nisam uèinio? Nadah se da
   æe uroditi gro?ðem, za?to vinjagu izrodi?

   ^5No sad æu vam reæi ?to æu uèiniti od svog vinograda: plot æu mu
   soriti da ga opusto?e, zidinu razvaliti da ga izgaze.

   ^6U pusto? æu ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek' u draè i trnje
   sav zaraste; zabranit æu oblacima da da?de nad njime.

   ^7Vinograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov
   ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se praviènosti, a
   eto vapaja.

   ^8Jao vama koji kuæu kuæi primièete i polje s poljem sastavljate, dok
   sve mjesto ne zauzmete te postanete jedini u zemlji.

   ^9Na u?i moje reèe Jahve nad Vojskama: "Doista, mnoge æe kuæe
   opustjeti, velike i lijepe, bit æe bez ?itelja.

   ^10Deset rali vinograda dat æe samo baèvicu, mjera sjemena dat æe samo
   mjericu."

   ^11Jao onima ?to veæ jutrom na uranku ?estokim se piæem zalijevaju i
   kasno noæu sjede vinom raspaljeni.

   ^12Na gozbama im harfe i citare, bubnjevi i frule uz vino, a za djelo
   Jahvino ne mare, ne gledaju djelo ruku njegovih.

   ^13Stoga æe u ropstvo narod moj odvesti, jer nema razumnosti, odliènici
   njegovi od gladi æe umirati, puk njegov od ?eði æe gorjeti.

   ^14Da, Podzemlje æe razvaliti ?drijelo, razjapit æe ralje neizmjerne da
   se u njih strmoglave odliènici mu i mno?tvo sa svom grajom i veseljem!

   ^15Smrtnik æe nikom poniknuti, ponizit' se èovjek, oborit æe se pogled
   silnih.

   ^16Jahve nad Vojskama uzvisit æe se sudom, i Bog æe sveti otkrit'
   svetost svoju.

   ^17Jaganjci æe pasti kao na pa?njacima, a jarci æe brstiti po
   ru?evinama bogata?kim.

   ^18Jao onima koji na se krivnju vuku volovskom u?adi i grijeh kolskim
   konopcem -

   ^19onima ?to govore: "Neka pohiti, neka poteèe s djelom svojim da bismo
   ga vidjeli, neka se pribli?i i zavr?i naum Sveca Izraelova da bismo
   znali!"

   ^20Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame
   svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim èine, a
   slatko gorkim!

   ^21Jao onima koji su mudri u svojim oèima i pametni sami pred sobom!

   ^22Jao onima koji su jaki u vinu i junaci u mije?anju jakih piæa;

   ^23onima koji za mito brane krivca, a pravedniku uskraæuju pravdu!

   ^24Zato, kao ?to plameni jezici pro?diru slamu i kao ?to nestaje suha
   trava u plamenu, tako æe korijen njihov istrunuti, poput praha
   razletjet' se pupoljak njihov, jer odbaci?e Zakon Jahve nad Vojskama i
   prezre?e rijeè Sveca Izraelova.

   ^25Zato se raspali gnjev Jahvin protiv njegova naroda, i on di?e ruku
   na nj i udari ga te se potreso?e gore: trupla njihova le?e k'o smeæe po
   ulicama, ali gnjev se njegov jo? ne smiri, ruka mu je sveðer podignuta.

   ^26On podi?e stijeg ratni narodu dalekom, zazvi?di mu na kraj zemlje, i
   gle: brzo, spremno hita.

   ^27U njemu nema trudna ni sustala, ni dremljiva niti snena, oko boka
   pojas ne otpasuje, na obuæi ne drije?i remena.

   ^28Strijele su mu dobro za?iljene, lukovi mu svi zapeti, kremen su
   kopita konja njegovih, vihor su toèkovi bojnih mu kola.

   ^29Rika mu je k'o u lava i rièe k'o lavovi mladi, re?i, grabi plijen i
   odnosi, a nikoga da mu ga istrgne.

   ^30U dan onaj re?at æe na njega k'o ?to more buèi. Pogleda? li zemlju -
   sve tmina, tjeskoba, svjetlost proguta tmina oblaèna.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na
   prijestolju visoku i uzvi?enu. Skuti njegova pla?ta ispunjahu Sveti?te.

   ^2Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po ?est krila: dva krila da
   zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio.

   ^3I klicahu jedan drugome: "Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna
   je sva zemlja Slave njegove!"

   ^4Od gromka glasa onih koji klicahu streso?e se dovraci na pragovima, a
   Dom se napuni dimom.

   ^5Rekoh: "Jao meni, propadoh, jer èovjek sam neèistih usana, u narodu
   neèistih usana prebivam, a oèi mi vidje?e Kralja, Jahvu nad Vojskama!"

   ^6Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu ?erava koju uze klije?tima
   sa ?rtvenika;

   ^7dotaèe se njome mojih usta i reèe: "Evo, usne je tvoje dotaklo,
   krivica ti je skinuta i grijeh opro?ten."

   ^8Tad èuh glas Gospodnji: "Koga da po?aljem? I tko æe nam poæi?" Ja
   rekoh: "Evo me, mene po?alji!"

   ^9On odgovori: "Idi i reci tom narodu: 'Slu?ajte dobro, al' neæete
   razumjeti, gledajte dobro, al' neæete spoznati.'

   ^10Ote?aj salom srce tom narodu, oglu?i mu u?i, zaslijepi oèi, da oèima
   ne vidi, da u?ima ne èuje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i
   ozdravio."

   ^11Ja rekoh: "Dokle, o Gospode?" On mi odgovori: "Dok gradovi ne opuste
   i ne ostanu bez ?itelja, dok kuæe ne budu bez ikoga ?iva, i zemlja ne
   postane pusto?,

   ^12dok Jahve daleko ne protjera ljude. Haranje veliko pogodit æe
   zemlju,

   ^13i ostane li u njoj jo? desetina, i ona æe biti zatrta poput duba kad
   ga do panja posijeku. Panj æe njihov biti sveto sjeme."
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 U dane judejskoga kralja Ahaza, sina Jotamova, sina Uzijina, aramski
   kralj Rason i izraelski kralj Pekah, sin Remalijin, zavoj?ti?e na
   Jeruzalem, ali ga ne mogo?e zauzeti.

   ^2Tada dojavi?e domu Davidovu: "Aramci se utaborili u Efrajimu." Na tu
   vijest uzdrhta srce kraljevo i srce svega naroda, kao ?to u ?umi drveæe
   ustrepti od vjetra.

   ^3I Jahve reèe Izaiji: "Iziði pred Ahaza, ti i sin tvoj ?ear Ja?ub, do
   nakraj vodovoda gornjeg ribnjaka na putu u Valjarevo polje.

   ^4Reci mu: 'Pazi, smiri se, ne boj se, i nek' ti ne premire srce od
   ovih dvaju ugaraka zadimljenih, od raspaljenog bijesa Rasona aramskog i
   sina Remalijina,

   ^5jer Aram, Efrajim i sin Remalijin smisli?e tvoju propast.'

   ^6Poðimo, reko?e, na Judeju, upla?imo je i osvojimo da u njoj
   zakraljimo sina Tabelova.

   ^7Ovako govori Jahve Gospod: 'To se neæe zbiti: toga biti neæe!

   ^8[8a] Damask je glava Aramcima, a Damasku je glava Rason;

   ^9Samarija je glava Efrajimcima, a Samariji glava je Remalija. [8b]Jo?
   ?ezdeset i pet godina, i Efrajim, razoren, neæe vi?e biti narod. [9b]
   Ako se na me ne oslonite, odr?at' se neæete!"

   ^10Jahve opet progovori Ahazu i reèe mu:

   ^11"Zai?ti od Jahve, Boga svoga, jedan znak za sebe iz dubine Podzemlja
   ili gore iz visina."

   ^12Ali Ahaz odgovori: "Ne, neæu iskati i neæu isku?avati Jahvu."

   ^13Tada reèe Izaija: "Èujte, dome Davidov. Zar vam je malo dodijavati
   ljudima, pa i Bogu mom dodijavate!

   ^14Zato, sam æe vam Gospodin dati znak: Evo, zaèet æe djevica i roditi
   sina i nadjenut æe mu ime Emanuel!

   ^15Vrhnjem i medom on æe se hraniti dok ne nauèi odbacivat' zlo i
   birati dobro.

   ^16Jer prije nego djeèak nauèi odbacivat' zlo i birati dobro, opustjet
   æe zemlja, zbog koje strepi?, od dvaju kraljeva.

   ^17Protiv tebe i protiv tvog naroda i protiv kuæe oca tvojega dovest æe
   Jahve dane kakvih ne bija?e otkad se Efrajim odvoji od Jude - kralja
   asirskoga.

   ^18U dan onaj zazvi?dat æe Jahve muhama na u?æu egipatskih rijeka i
   pèelama u zemlji asirskoj

   ^19da doðu i popadaju po strmim dolovima, po rasjelinama stijena, po
   svim trnjacima i svim pojili?tima.

   ^20U dan onaj Gospod æe obrijati britvom najmljenom s onu stranu
   Eufrata - kraljem asirskim - kosu s glave, dlake s nogu i bradu s
   obraza.

   ^21U dan onaj svatko æe hraniti po kravu i dvije ovce

   ^22i od obilja mlijeka koje æe mu dati hranit æe se vrhnjem; vrhnjem i
   medom hranit æe se koji god u zemlji preostanu.

   ^23U dan onaj gdje god bija?e tisuæu èokota, vrijednih tisuæu
   srebrnika, izrast æe draè i trnje.

   ^24Onamo æe polaziti sa strijelom i lukom, jer sva æe zemlja u draè i
   trnje zarasti.

   ^25A po svim gorama gdje se motikom kopalo nitko vi?e neæe iæi,
   stra?eæi se trnja i draèa: onuda æe goveda pasti i gaziti ovce."
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Reèe Jahve: "Uzmi veliku ploèu i napi?i na njoj ljudskim pismom:
   Maher ?alal Ha? Baz - Brz grabe? - hitar plijen."

   ^2Potom uzeh vjerne svjedoke, sveæenika Uriju i Zahariju, sina
   Berekjina.

   ^3Pribli?ih se proroèici te ona zaèe i rodi sina. Jahve mi reèe:
   "Nazovi ga Maher ?alal Ha? Baz,

   ^4jer prije no ?to dijete poène tepati 'tata' i 'mama', nosit æe se
   pred kralja asirskog sve bogatstvo Damaska i plijen Samarije."

   ^5I opet mi reèe Jahve:

   ^6"Jer narod ovaj odbacuje mirne tekuæice ?iloaha, a dr?æe pred Rasonom
   i pred sinom Remalijinim,

   ^7navest æe Gospod na vas vodu Eufrata, silnu i veliku - kralja
   asirskog i svu slavu njegovu - i ona æe iziæi iz rukava svoga, preliti
   se preko svih obala;

   ^8provalit æe u Judeju, razlit' se i poplaviti je, popeti se do grla
   njezina; i krila æe svoja ra?iriti preko cijele tvoje zemlje, o
   Emanuele."

   ^9Udru?ite se samo, narodi, al' bit æete smrvljeni! Poslu?ajte, vi
   kraljevi daleki, pa?ite se, bit æete smrvljeni, pa?ite se, bit æete
   smrvljeni!

   ^10Kujte naum - bit æe uni?ten, dogovarajte se samo, bit æe uzalud, jer
   s nama je Bog!

   ^11Jer, ovako mi reèe Jahve, kad me rukom uhvatio i opomenuo da ne idem
   putem kojim narod ovaj ide:

   ^12"Ne zovite urotom sve ?to narod ovaj urotom zove; ne bojte se èega
   se on boji i nemajte straha.

   ^13Jahve nad Vojskama - on jedini nek' vam svet bude; jedino se njega
   bojte, strah od njega nek' vas pro?me.

   ^14On æe vam biti zamka i kamen spoticanja i stijena posrtanja za obje
   kuæe Izraelove, zamka i mre?a svim Jeruzalemcima.

   ^15Mnogi æe od njih posrnuti, pasti, razbiti se, zaplesti se,
   uhvatiti."

   ^16Pohrani ovo svjedoèanstvo, zapeèati ovu objavu meðu uèenicima
   svojim:

   ^17Èekat æu Jahvu koji je lice svoje sakrio od doma Jakovljeva - u
   njega ja se uzdam.

   ^18Evo, ja i djeca koju mi Jahve dade Izraelu smo znak i znamenje od
   Jahve nad Vojskama ?to prebiva na Gori sionskoj.

   ^19Reknu li vam: "Duhove pitajte i vraèe koji ?apæu i mrmljaju" -
   dakako, narod mora pitati svoje "bogove" i za ?ive u mrtvih se
   raspitivati! -

   ^20Uza Zakon! Uza svjedoèanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neæe doèekati.

   ^21Lutat æe zemljom potlaèen i gladan, izgladnjela bijes æe ga
   spopasti, proklinjat æe svoga kralja i svog Boga. Okrene l' se k nebu,

   ^22pogleda l' po zemlji, gle, svuda samo mrak i strava, svuda tmina
   tjeskobna. Ali æe se tama raspr?iti,

   ^23jer vi?e neæe biti mraka gdje je sad tjeskoba.

   ^24U prvo vrijeme on obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu,
   al' u vrijeme posljednje on æe proslaviti Put uz more, s one strane
   Jordana - Galileju pogansku.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one ?to mrklu
   zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja.

   ^2Ti si radost umno?io, uveæao veselje, i oni se pred tobom raduju kao
   ?to se ljudi raduju ?etvi, k'o ?to klièu kad se dijeli plijen.

   ^3Te?ki jaram njegov, preèku ?to mu pleæa pritiska?e, ?ibu njegova
   gonièa slomi kao u dan midjanski.

   ^4Da, sva bojna obuæa, svaki pla?t krvlju natopljen izgorjet æe i bit
   æe ognju hrana.

   ^5Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na pleæima mu je vlast. Ime
   mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeèni, Knez mironosni.

   ^6Nadaleko vlast æe mu se sterat' i miru neæe biti kraja nad
   prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: uèvrstit æe ga i
   utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka uèinit æe to
   privr?ena ljubav Jahve nad Vojskama.

   ^7Gospod posla rijeè protiv Jakova i ona pade na Izraela.

   ^8Sazna je sav narod njegov, Efrajim i stanovnici Samarije koji
   govorahu naduta i ohola srca:

   ^9"Opeke nam popada?e, gradit æemo od tesanika; sasjeko?e nam divlje
   smokve, cedre æemo posaditi."

   ^10Al' Jahve podi?e na brdo Sion njegove protivnike i podbada
   neprijatelje njegove:

   ^11Aram s istoka, Filistejce sa zapada, da svim ustima pro?diru
   Izraela. Na sve to gnjev se njegov neæe smiriti, ruka æe mu ostat'
   ispru?ena.

   ^12Ali se narod nije obratio onom koji ga je b§io, ne tra?i?e Jahvu nad
   Vojskama.

   ^13Zato Jahve odsijeèe Izraelu glavu i rep, palmu i rogoz u jednom
   danu.

   ^14Starje?ina i odliènik - to je glava; prorok, uèitelj la?i - to je
   rep.

   ^15Oni ?to vode narod taj - zavode ga, a koji se vodit' daju - propali
   su.

   ^16Stog' mu Gospod neæe po?tedjet' mladiæa, sirotama njegovim i
   udovicama smilovat' se neæe. Sav je taj narod bezbo?an i zao, na sva
   usta bezumno govori. Na sve to gnjev se njegov neæe smiriti, ruka æe mu
   ostat' ispru?ena.

   ^17Da, bezbo?nost se k'o oganj razmahala, draè i trnje pro?dire, pa
   upali ?umsku gu?taru, stupovi se dima podi?u.

   ^18Plamti zemlja od gnjeva Jahvina, narod ognju hrana postaje. Nitko ni
   brata svog ne ?tedi, [19b] svatko jede meso svog susjeda.

   ^19[19a] Pro?dire zdesna, i opet je gladan; guta slijeva, i opet sit
   nije:

   ^20Mana?e Efrajima, Efrajim Mana?ea, obojica zajedno Judu. Na sve to
   gnjev se njegov neæe smiriti, ruka æe mu ostat' ispru?ena.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Jao onima koji izdaju odredbe nepravedne, koji ispisuju propise
   tlaèiteljske;

   ^2koji uskraæuju pravdu ubogima i otimlju pravo sirotinji mog naroda,
   da oplijene udovice, da opljaèkaju sirote!

   ^3?to æete èiniti u dan kazne kad izdaleka propast doðe? Kom æete se za
   pomoæ uteæi, gdje ostaviti blago svoje

   ^4da se ne morate meðu roblje pognuti, pasti meðu poklanima? Na sve to
   gnjev se njegov neæe smiriti, ruka æe mu ostat' ispru?ena.

   ^5Jao Asiru, ?ibi gnjeva mojega, prutu kojim srd?ba moja zamahuje!

   ^6Na puk ga poslah nevjeran, na narod ?to me razjari, da ga oplijeni i
   opljaèka, da ga izgazi k'o blato na ulici.

   ^7Ali on nije tako mislio i u srcu nije tako sudio, veæ u srcu zasnova
   zator, istrebljenje mnogih naroda.

   ^8Govora?e: "Nisu li svi knezovi moji kraljevi?

   ^9Nije li Kalno kao Karkemi?? Nije li Hamat kao Arpad, Samarija kao
   Damask?

   ^10Kao ?to mi ruka dosegnu kraljevstva kumira, bogatija kipovima od
   Jeruzalema i Samarije,

   ^11kao ?to uèinih sa Samarijom i kumirima njenim, neæu li uèiniti s
   Jeruzalemom i s likovima njegovim?"

   ^12I kad dovr?i Gospod sve djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu,
   kaznit æe plod ohola srca kralja asirskog i drskost njegovih ponositih
   oèiju.

   ^13Jer reèe: "Uèinih snagom svoje ruke i mudro?æu svojom, jer sam uman;
   uklonih meðe narodima i blaga njihova opljaèkah, kao junak oborih one
   ?to sjede na prijestoljima.

   ^14Ruka moja kao gnijezda zgrabi bogatstva naroda. Kao ?to se kÓupe
   ostavljena jaja, zemlju svu sam pokupio i nikog ne bi krilima da
   zalepeæe, kljun otvori, zapijuèe."

   ^15Zar se hvali sjekira povrh onog koji njome sijeèe? Hoæe li se
   oholit' pila povrh onog koji njome pili? K'o da ?iba ma?e onim koji je
   podi?e, il' ?tap di?e onog koji drvo nije;

   ^16Jahve nad Vojskama poslat æe stoga gojaznima njegovim skonèanje,
   slavu æe mu ognjem potpaliti, kao ?to se vatra potpiruje.

   ^17Svjetlost Izraelova bit æe poput ognja, Svetac njegov kao plamen
   koji æe zapalit' i pro?drijeti draè njegov i trnje njegovo u jednome
   danu.

   ^18I krasotu njegovih ?uma i voænjaka uni?tit æe od srèike do kore, ona
   æe biti k'o bolesnik ?to se trne;

   ^19ostatak stabala ?umskih bit æe lako izbrojiti - dijete æe ih lako
   popisati.

   ^20U onaj dan: Ostatak Izraelov i pre?ivjeli iz kuæe Jakovljeve neæe se
   vi?e oslanjati na onoga koji ih bije, veæ æe se iskreno oslanjati na
   Jahvu, Sveca Izraelova.

   ^21Ostatak æe se vratiti, ostatak Jakovljev Bogu jakome.

   ^22Zaista, o Izraele, sve da naroda tvojega ima kao pijeska u moru,
   samo æe se Ostatak njegov vratiti. Odreðeno je uni?tenje, pravda se
   prelila,

   ^23Jahve, Gospod nad Vojskama, poharat æe, kako odredi, svu zemlju.

   ^24Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: "O narode moj ?to prebiva? na
   Sionu, ne boj se Asira kad te ?ibom tuèe, kad ?tap di?e na tebe.

   ^25Jer, jo? malo, vrlo malo, i gnjev moj æe prestati, moja æe ih jarost
   uni?titi."

   ^26Na nj æe Jahve nad Vojskama bièem zamahnuti, kao kad udari Midjan na
   stijeni Orebu, i ?tap æe diæi nad more k'o na putu egipatskom.

   ^27U onaj dan: s leða æe ti breme pasti i jaram njegov s vrata æe ti
   nestat'.

   ^28Ide on od Rimona, dolazi na Ajat, prelazi Migron, u Mikmasu breme
   odla?e.

   ^29Prelaze klance, u Gebi im je noæi?te; Rama dr?æe, Gibea ?aulova
   bje?i.

   ^30Vièi iza glasa, Bat Galime! Slu?aj ga, Laj?o! Odgovori mu, Anatote!

   ^31Madmena pobje?e, uteko?e stanovnici gebimski.

   ^32Jo? danas zaustavit æe se u Nobu, rukom prijeti gori Kæeri sionske,
   Brijegu jeruzalemskom.

   ^33Gle, Jahve, Gospod nad Vojskama, kre?e grane silom strahovitom:
   najvi?i su vr?ci posjeèeni, ponajvi?i sni?eni.

   ^34Pod sjekirom pada ?umska gu?tara, sa slavom svojom pada Libanon.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Isklijat æe mladica iz panja Ji?ajeva, izdanak æe izbit' iz njegova
   korijena.

   ^2Na njemu æe duh Jahvin poèivat', duh mudrosti i umnosti, duh savjeta
   i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg.

   ^3Prodahnut æe ga strah Gospodnji: neæe suditi po viðenju, presuðivati
   po èuvenju,

   ^4veæ po pravdi æe sudit' ubogima i sud prav izricat' bijednima na
   zemlji. ?ibom rijeèi svoje o?inut æe silnika, a dahom iz usta ubit'
   bezbo?nika.

   ^5On æe pravdom opasati bedra, a vjerno?æu bokove.

   ^6Vuk æe prebivati s jagnjetom, ris le?ati s kozliæem, tele i laviæ
   zajedno æe pasti, a djete?ce njih æe vodit'.

   ^7Krava i medvjedica zajedno æe pasti, a mladunèad njihova skupa æe
   le?ati, lav æe jesti slamu k'o govedo.

   ^8Nad rupom gujinom igrat æe se dojenèe, sisanèe æe ruku zavlaèiti u
   leglo zmijinje.

   ^9Zlo se vi?e neæe èiniti, neæe se pusto?iti na svoj svetoj gori mojoj:
   zemlja æe se ispuniti spoznajom Jahvinom kao ?to se vodom pune mora.

   ^10U dan onaj: Ji?ajev izdanak, dignut kao stijeg narodima, puci æe
   ?eljno tra?iti. I prebivali?te njegovo bit æe slavno.

   ^11U dan onaj: Jahve æe drugi put ruku pru?iti da otkupi Ostatak svoga
   naroda, one ?to ostanu iz Asira i iz Egipta, iz Patrosa, Ku?a i Elama,
   iz ?ineara, Hamata i s morskih otoka.

   ^12Podignut æe stijeg narodima, sabrat æe Izraelu prognanike i skupiti
   Judi raspr?ene sa sva èetiri kraja zemlje.

   ^13Ljubomor æe nestat' Efrajimov, bit æe istrijebljeni du?mani Judini;
   Efrajim neæe vi?e zavidjeti Judi, a Juda neæe biti neprijatelj
   Efrajimu.

   ^14Filistejcima na zapadu za vrat æe sjesti, zajedno æe plijeniti
   sinove Istoka; ruku æe svoju pru?it' na Edom i Moab, bit æe im pokorni
   sinovi Amonovi.

   ^15Jahve æe isu?it' zaljev mora egipatskog, zamahnut æe rukom protiv
   Eufrata; snagom daha razbit æe ga na sedam potoka da se u obuæi mo?e
   prelaziti:

   ^16i bit æe cesta Ostatku njegova naroda, koji pre?ivio bude iz Asira,
   kao ?to bija?e Izraelcima kad iziðo?e iz zemlje egipatske.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Reæi æe? u dan onaj: Hvalim te, Jahve, razgnjevi se ti na mene, ali
   se odvratio gnjev tvoj i ti me utje?i!

   ^2Evo, Bog je spasenje moje, uzdam se, ne bojim se vi?e, jer je Jahve
   snaga moja i pjesma, on je moje spasenje.

   ^3I s rado?æu æete crpsti vodu iz izvora spasenja.

   ^4Reæi æete u dan onaj: Hvalite Jahvu prizivajte ime njegovo! Objavite
   narodima djela njegova, razgla?ujte uzvi?enost imena njegova!

   ^5Pjevajte Jahvi, jer stvori divote, neka je to znano po svoj zemlji!

   ^6Klièite i radujte se, stanovnici Siona, jer je velik meðu vama Svetac
   Izraelov!
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Proro?tvo o Babilonu koje vidje Izaija, sin Amosov.

   ^2Na goletnu brdu dignite zastavu, vièite im iz sveg grla. Ma?ite rukom
   neka doðu na vrata kne?evska.

   ^3Zapovijed dadoh svetim svojim ratnicima, gnjevu svom pozvah svoje
   junake koji slave velièanstvo moje.

   ^4Èuj! ?agor na gorama kao od silna naroda. Èuj! Buka kraljevstava,
   sakupljenih naroda. To Jahve nad Vojskama za boj vojsku pregleda.

   ^5Iz daleka kraja, s granica neba dolaze oni - Jahve i oruða gnjeva
   njegova - da svu zemlju poharaju.

   ^6Kukajte, jer je blizu Jahvin dan, k'o pohara dolazi od Svemoænog.

   ^7I sve ruke stog' malak?u ... Svako ljudsko srce klone,

   ^8strava ih je obrvala, trudovi boli veæ ih spopadaju i grèe se k'o
   rodilja. U prepasti jedan drugog motre, lica su im poput plamena.

   ^9Dolazi nesmiljeni Jahvin dan - gnjev i jarost - da u pusto? zemlju
   prometne, da istrijebi iz nje gre?nike.

   ^10Jer nebeske zvijezde a ni ?tapci neæe vi?e sjati svjetlo?æu, pomrèat
   æe sunce ishodeæi i mjesec neæe vi?e svijetliti.

   ^11Kaznit æu svijet za zloæu, bezbo?nike za bezakonje, dokrajèit æu
   ponos oholih, poniziti nadutost silnika.

   ^12Rjeði æe biti èovjek neg' ?e?eno zlato, rjeði samrtnik od zlata
   ofirskog.

   ^13Nebesa æu potresti, maknut æe se zemlja s mjesta od srd?be Jahve nad
   Vojskama u dan kad se izlije gnjev njegov.

   ^14I tada, kao gazela prepla?ena, kao ovce koje nitko ne prikuplja,
   svatko æe se vratit' svom narodu, svatko æe u zemlju svoju pobjeæi.

   ^15Koga stignu, probost æe ga: koga uhvate, maèem æe sasjeæi;

   ^16pred oèima smrskat æe im dojenèad, opljaèkati kuæe, silovati ?ene.

   ^17Gle, podi?em na njih Medijce ?to ne cijene srebra i preziru zlato.

   ^18Svi æe mladiæi biti poko?eni, sve djevojke zatrte. Na plod utrobe
   neæe se smilovati, nad djecom im se oko neæe sa?aliti.

   ^19Babilon, ures kraljevstava, ures i ponos kaldejski, bit æe k'o
   Sodoma i Gomora kad ih Bog zatrije.

   ^20Nikad se vi?e neæe naseliti, od koljena do koljena ostat æe
   nenapuèen. Arapin ondje neæe dizati ?atora, nit' æe pastiri ondje
   poèivati.

   ^21Poèivat æe ondje zvijeri pustinjske, sove æe im napuniti kuæe,
   nojevi æe ondje stanovati, jarci plesati.

   ^22Hijene æe zavijati iz njegovih palaèa, a èaglji iz rasko?nih
   dvorova... Vrijeme se njegovo bli?i, dani mu se neæe produ?iti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Da, smilovat æe se Jahve Jakovu i opet izabrati Izraela, dati mu da
   poèine u svojoj zemlji. Pridru?it æe im se do?ljak i prikljuèiti se
   domu Jakovljevu.

   ^2Sami æe narodi po njih doæi i odvesti ih u njihov kraj, a njih æe Dom
   Izraelov ba?tiniti u Jahvinoj zemlji kao sluge i slu?kinje. I zarobit
   æe one koji njih bijahu zarobili i gospodovat æe nad svojim
   tlaèiteljima.

   ^3U dan kad ti Jahve dade da poèine? od svojih stradanja, nemira i
   te?kog robovanja kojima te pritisnu?e,

   ^4zapjevat æe? ovu rugalicu kralju babilonskom: Kako nestade silnika?
   Kako nestade tlaèenja?

   ^5Jahve slomi ?tap zlikovaèki i ?ezlo vladarsko

   ^6?to je bijesno b§ilo narode udarcima bez kraja i konca, ?to je
   gnjevno vladalo narodima progoneæ' ih nemilice.

   ^7Poèiva, miruje sva zemlja klièuæi od radosti.

   ^8Nad tobom se raduju èempresi i cedri libanonski: "Otkako si pao, ne
   dolaze nas vi?e sjeæi!"

   ^9Zbog tebe se uzbudi Podzemlje da te doèeka kada doðe?. U tvoju èast
   ono budi sjene, sve zemaljske moguænike, ono di?e s prijestolja sve
   kraljeve naroda.

   ^10Svi ti oni progovaraju: "I ti si skr?en k'o i mi, nama si slièan
   postao.

   ^11Oholost se tvoja sru?i u Podzemlje i buka tvojih harfa; pod tobom je
   le?aj od trule?i, a crvi tvoj su pokrivaè.

   ^12Kako pade sa nebesa, Svjetlono?o, sine Zorin? Kako li si oboren na
   zemlju, ti, vladaru naroda?

   ^13U svom si srcu govorio: 'Uspet æu se na nebesa, povrh zvijezda
   Bo?jih prijesto æu sebi diæi. Na zbornoj æu stolovati gori na krajnom
   sjeveru.

   ^14Uzaæi æu u visine oblaène, bit æu jednak Vi?njemu.'

   ^15A sru?i se u Podzemlje, u dubine provalije!"

   ^16Koji te vide, motre te i o tebi razmi?ljaju: "Je li to èovjek koji
   je zemljom tresao i drmao kraljevstvima,

   ^17koji je u pustinju svijet obraæao i sa zemljom sravnjivao gradove,
   koji su?njeva svojih nikad nije kuæi otpu?tao?"

   ^18Kraljevi naroda svi u èasti poèivaju, svaki u svojoj grobnici.

   ^19A ti si iz groba izbaèen kao smeæe odvratno, pokriven poklanima,
   maèem probodenima, koji su na ploèe grobne pobacani k'o strvina
   zga?ena!

   ^20Neæe? se zdru?iti s njima u grobu, jer si zemlju svoju uni?tio i
   narod svoj poklao. I nikad se vi?e neæe spominjati pleme zlikovaèko.

   ^21Spremite pokolj djeci za bezakonje otaca njihovih, da se vi?e ne
   dignu da osvajaju zemlju i da ne pokriju lice svijeta!

   ^22Ustat æu na njih - rijeè je Jahve nad Vojskama - i zatrt æu Babilonu
   ime i ostatak, rod i porod - rijeè je Jahvina.

   ^23Dat æu ga u posjed je?evima i moèvarama. Pomest æu ga metlom
   zatornom - rijeè je Jahve nad Vojskama.

   ^24Zakleo se Jahve nad Vojskama: "?to zamislih, zbit æe se, ?to naumih,
   izvr?it æe se!

   ^25Skr?it æu Asur u svojoj zemlji, zgazit æu ga na svojim gorama. Jaram
   njegov s njih æe spasti, spast æe im s pleæa breme njegovo."

   ^26Takva je odluka stvorena protiv èitave zemlje; takva je ruka pru?ena
   protiv svih naroda!

   ^27A kad Jahve nad Vojskama odluèi, tko da se usprotivi? Kada ruku
   ispru?i, tko da je odvrati?

   ^28One godine kad je umro kralj Ahaz, bi objavljeno ovo proro?tvo:

   ^29Ne raduj se, sva Filistejo, ?to se slomi ?tap koji te udarao, jer æe
   iz korijena zmijinjeg izaæi ljutica ?to æe izleæi zmaja krilatoga.

   ^30Ubogi æe pasti na mojim pa?njacima i u pouzdanju poèivati siromasi;
   glaðu æu pomoriti rod tvoj i pobiti ?to od tebe ostane.

   ^31Kukajte, vrata! Zapoma?i, grade! Strepi, sva Filistejo! Jer sa
   sjevera dim dolazi i èete njegove ne napu?ta nitko!

   ^32?to æe se tad odgovoriti glasnicima naroda? "Jahve zasnova Sion, i u
   njem su za?tiæeni siromasi njegova naroda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Proro?tvo o Moabu. Obnoæ opusto?en, ?aptom pade Ar Moab! Obnoæ
   opusto?en, ?aptom pade Kir Moab!

   ^2Uspinju se u hram dibonski, na uzvi?ice da plaèu; nad Nebom i nad
   Medebom Moab narièe! Sve su glave ostri?ene, a sve brade obrijane;

   ^3na ulicama oblaèe vreæe, na njegovim krovovima leleèu! Na njegovim
   trgovima svi narièu i suze prolijevaju.

   ^4Jauèu He?bon i Eleala, do Jahasa jauk se èuje. Zato dr?æu bokovi
   Moabu, strepi du?a njegova;

   ^5srce Moabovo jeca, bjegunci mu idu do Soara. Da, uz brdo Luhit
   uspinju se plaèuæi; putem horonajimskim razlije?e se jauk nad propa?æu.

   ^6Da! Vode nimrimske postado?e pustinja: trava usahla, bilja nestalo,
   zelenila vi?e nema.

   ^7Zato steèevinu koju steko?e i ono ?to pri?tedje?e nose preko Potoka
   vrba.

   ^8Da! Jauk se razlije?e po kraju moapskom: kukanje mu do Eglajima,
   kukanje mu do Beer Elima.

   ^9Da! Vode dimonske krvi su pune, i jo? jednu nesreæu dodajem Dimonu:
   jednog lava na moapske bjegunce i na pre?ivjele u zemlji.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 ?aljite jaganjce vladaru zemlje, od Stijene prema pustinji do gore
   Kæeri sionske.

   ^2Kao razbjegle ptice, kao raspr?eno gnijezdo bit æe kæeri moapske na
   arnonskim gazovima.

   ^3Daj nam savjet, stvori odluku! Sred podneva sjenu svoju kao noæ
   razastri. Sakrij izagnane, ne izdaj bjegunca.

   ^4Daj da kod tebe borave prognanici moapski, budi im okriljem pred
   pusto?nikom. Kad se skonèa tlaèitelj, kad nestane pusto?nika, kad
   ugnjetaè i?èezne iz zemlje,

   ^5uèvrstit æe se prijesto u blagosti i na njemu æe vjerno stolovati, u
   ?atoru Davidovu, sudac koji pravo i?te i pravdu èini.

   ^6Èuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, za ponos, oholost i
   uznositost; isprazno je njegovo hvastanje.

   ^7Zato kuka Moab, nad Moabom svi jauèu, za kolaèima gro?ðanim iz Kir
   Heresa jauèu posve slomljeni.

   ^8Jer uvenu?e nasadi he?bonski, trsje sibmansko, i li?æe su mu
   pomlatili gospodari naroda. Seza?e do Jazera, zamica?e u pustinju;
   izdanci mu dosezahu sve do mora.

   ^9Zato plaèem za trsjem sibmanskim kao ?to plaèe Jazer, suzama te ja
   zalijevam, He?bone i Elealo! Nad plodovima tvojim, nad jematvom, krik
   se zaèu;

   ^10nestade iz voænjaka veselja i radosti. U vinogradima ne pocikuje se,
   ne klièe se od radosti; ne mastÄi se vino u kaci, zamuknu podvikivanje.

   ^11Zato utroba moja za Moabom poput harfe dr?æe, a grudi mi za Kir
   Here?om.

   ^12Zaludu se pokazuje Moab, umara se na uzvi?icama dolazeæi u sveti?te
   da se moli: ni?ta postiæi neæe.

   ^13Ovo je rijeè koju nekoæ reèe Jahve protiv Moaba.

   ^14A sada govori Jahve ovako: "Za tri godine, godine najamnièke, slava
   æe Moabova, sa svim velikim mno?tvom njegovim, potamnjeti, a ?to od nje
   ostane, bit æe maleno, slabo i nemoæno."
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Proro?tvo o Damasku. Gle, prestat æe Damask biti gradom i postat æe
   hrpom ru?evina;

   ^2njegovi gradiæi, dovijek napu?teni, bit æe pa?njak stadima; le?at æe
   u njima i nitko ih neæe tjerati.

   ^3Izgubit æe Efrajim utvrde, a Damask kraljevstvo; ostatku Arama zbit
   æe se ?to i slavi sinova Izraelovih - rijeè je Jahve nad Vojskama.

   ^4U onaj dan smanjit æe se slava Jakovljeva, spast æe salo tijela
   njegova.

   ^5Bit æe k'o kad ?etelac ?ito hvata, a ruka mu ?anje klasje, kao kad se
   pabirèe klasovi u refajimskoj dolini -

   ^6ostat æe samo pabirci; ili kao kad se otresa maslina: dvije-tri
   uljike sasvim na vrhu, èetiri ili pet na granama drveta - rijeè je
   Jahve, Boga Izraelova.

   ^7U onaj dan èovjek æe pogledati na svog Stvoritelja i upraviti oèi k
   Svecu Izraelovu.

   ^8Neæe vi?e gledati ?rtvenika, djela svojih ruku, neæe vi?e gledati
   onoga ?to njegovi prsti stvori?e: a?ere i sunèane stupove.

   ^9U onaj æe dan gradovi tvoji biti napu?teni, kao ?to bjehu napu?teni
   hivijski i amorejski kad ih ostavi?e pred Izraelcima, i opustjet æe,

   ^10jer si zaboravio Boga svog spasenja i nisi se spomenuo Stijene svoje
   snage. Stog' i sadi? ljupke biljke i strane presaðuje? mladice;

   ^11u dan kad ih posadi?, one izrastu, a ujutro procvatu tvoje sadnice,
   al' propada ?etva u dan nevolje, u dan boli neizljeèive.

   ^12Jao, buka naroda mnogobrojnih; buèe kao ?to buèi more; ?um naroda
   koji ?ume k'o ?to ?umore silne vode.

   ^13?ume narodi kao ?to silne vode ?umore, al' kad On im zaprijeti,
   bje?e daleko, po gorama razvijani kao pljeva na vjetru, k'o pra?ina u
   vihoru.

   ^14Naveèer eto straha; prije svanuæa vi?e ga nema: to je sudba onih
   koji nas plijene i kob onih ?to nas pljaèkaju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Jao zemlji krilatih kukaca s one strane rijeka ku?kih,

   ^2tebi koja ?alje? morem glasnike i vodom u èamcima rogoznim. Idite,
   brze skoroteèe, k narodu stasitu, tamnoputu, k narodu kog se boje
   odvajkada, narodu ?ilavu, zavojevaèu, èija je zemlja rijekama
   izbrazdana.

   ^3Svi stanovnici kruga zemaljskoga, i vi, ?itelji zemlje, kad se
   zastava na brdu digne, gledajte; kad rog zatrubi, slu?ajte.

   ^4Jer ovako mi govori Jahve: "Mirno æu gledati s mjesta svojega, k'o
   prozirna ?ega podnevna, k'o rosan oblak za vruæine ?etvene.

   ^5Prije berbe, kad loza ocvate i cvijet u grozdove dozri, no?ima æe
   posjeæi mladice, povezati, ukloniti grane.

   ^6Svi æe biti ostavljeni grabljivicama gorskim i zvijerima zemaljskim.
   Grabljivice æe na njima ljetovati, zvijeri zemaljske zimovati."

   ^7U ono æe vrijeme narod stasit i tamnoputan, narod kojega se boje
   odvajkada, narod ?ilav i zavojevaèki, èija je zemlja izbrazdana
   rijekama, donositi darove Jahvi nad Vojskama, k mjestu imena Jahve nad
   Vojskama - na goru Sion.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Proro?tvo o Egiptu. Gle, Jahve sjedi na brzu oblaku, u Egipat
   dolazi. Dr?æu pred njim idoli egipatski, u njedrima premire srce
   Egipæana.

   ^2Podbost æu Egipæane protiv Egipæana, i brat æe se s bratom svojim
   boriti, drug s drugom, grad s gradom, a kraljevstvo s kraljevstvom.

   ^3Egiptu se pamet muti, ja spreèavam njegove naume; oni tra?e idole i
   vraèe, opsjenare i gatare.

   ^4Egipæane ja predajem u ruke gospodaru okrutnu, kralj silovit njima æe
   vladati - rijeè je Jahve nad Vojskama.

   ^5Nestat æe vode iz mora, presahnut æe i presu?iti Rijeka,

   ^6zaudarat æe prokopi, spast æe rukavci Rijeke egipatske i presu?iti.
   Uvenut æe trska i sita,

   ^7sva zelen pokraj Nila; usahnut æe na Nilu svi usjevi, propast æe,
   raspr?it' se, i?èeznuti.

   ^8Tu?it æe ribari, kukat æe svi ?to u Nil udicu bacaju; jadikovat æe
   oni ?to u vodi mre?u razapinju.

   ^9Postidjet æe se lanari, grebenari i tkaèi bijela tkanja.

   ^10Snu?dit æe se tkalci, rastu?iti radnici.

   ^11Pravi su luðaci knezovi soanski, mudri savjetnici faraonovi glupo
   svjetuju; kako se usuðujete reæi faraonu: "Uèenik sam mudraca, uèenik
   drevnih kraljeva?"

   ^12TÓa gdje su tvoji mudraci? Nek' ti dojave i obznane ?to je Jahve nad
   Vojskama nakanio s Egiptom.

   ^13Ludi su knezovi tani?ki, prevareni knezovi memfi?ki, oni zavode
   Egipat, glavare njegovih plemena.

   ^14U njih je ulio Jahve duh vrtoglavi te zavode Egipat u svakom mu èinu
   da tetura k'o pijanac kada bljuje.

   ^15U Egiptu vi?e ne mo?e uspjeti ni?ta od onog ?to èine glava i rep,
   palma i sita.

   ^16U onaj æe dan Egipæani postati kao ?ene, drhtat æe i strepiti od
   zamaha ruke Jahve nad Vojskama kojom æe zamahnuti na njih.

   ^17Zemlja æe Judina biti na u?as Egiptu; kad god je se sjeti, strah æe
   ga obuzeti zbog onoga ?to je Jahve nad Vojskama protiv njega naumio.

   ^18U onaj æe se dan u zemlji egipatskoj pet gradova ?to govore
   kanaanskim jezikom zakleti Jahvi nad Vojskama; jedan æe se od njih
   zvati Ir Hahres.

   ^19U onaj æe dan biti ?rtvenik Jahvin usred zemlje egipatske i stup
   posveæen Jahvi blizu granice njegove.

   ^20To æe Jahvi nad Vojskama biti znak i svjedoèanstvo u egipatskoj
   zemlji. Kad zazovu Jahvu protiv tlaèitelja, on æe im poslati spasitelja
   i voðu da ih izbavi.

   ^21I objavit æe se Jahve Egipæanima, i u onaj æe dan Egipæani spoznati
   Jahvu; slu?it æe mu ?rtvama i prinosima, zavjetovat æe se i izvr?avati
   zavjete.

   ^22Jahve æe te?ko udariti Egipæane, ali æe ih iscijeliti; obratit æe se
   oni Jahvi i on æe ih usli?iti i iscijeliti.

   ^23U onaj æe dan iæi cesta od Egipta do Asirije. Asirci æe dolaziti u
   Egipat, a Egipæani u Asiriju. Egipat i Asirija slu?it æe Jahvi.

   ^24U onaj æe dan Izrael, treæi s Egiptom i Asirijom, biti blagoslovljen
   usred zemlje.

   ^25Jahve nad Vojskama blagoslovit æe ga: "Nek' je blagoslovljen", reæi
   æe, "moj narod egipatski, djelo mojih ruku Asirija i ba?tina moja
   Izrael."
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 U godini kad je vrhovni vojskovoða, koga bija?e poslao Sargon, kralj
   asirski, do?ao u A?dod, napao ga i zauzeo,

   ^2u to vrijeme reèe Jahve po Izaiji, sinu Amosovu: "Hajde, skini
   kostrijet s bokova i obuæu izuj s nogu." On to uèini te iða?e gol i
   bos.

   ^3Tada reèe Jahve: "Kao ?to je sluga moj Izaija tri godine i?ao gol i
   bos kao znak i znamenje Egiptu i Ku?u,

   ^4tako æe kralj asirski odvesti su?nje iz Egipta i izgnanike iz Ku?a,
   mlade i stare, gole i bose, otkrivenih zadnjica, sramote Egipta.

   ^5Zbunit æe se tad i posramiti zbog Ku?a, svoje uzdanice, i Egipta,
   svojega ponosa.

   ^6I reæi æe u onaj dan stanovnici ovog primorja: 'Eto, to je uzdanica
   na?a kojoj se utjecasmo da nam pomogne i spasi nas od kralja asirskoga.
   A kako da se mi spasimo?'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Proro?tvo primorskoj pustinji. Kao ?to vihori, hujeæi nad Negebom,
   dolaze iz pustinje, kraja strahotna

   ^2- otkri mi se u stra?nom viðenju - tako pljaèka? pljaèka, pusto?nik
   pusto?i. "Navali, Elame, opsjedni, Medijo! Dokrajèit æu sve jauke."

   ^3Zato bedra moja probadaju grèevi; bolovi me spopadaju k'o trudovi
   porodilju; od smuæenosti oglu?ih, od straha obnevidjeh.

   ^4Srce mi dr?æe, groza me obuze, sumrak za kojim èeznuh postade mi
   u?as.

   ^5Postavljaju stol, prostiru stolnjak, jede se i pije ... Ustajte,
   knezovi, ma?ite ?tit!

   ^6Jer Gospod mi ovako reèe: "Idi, postavi stra?ara! ?to vidi, nek'
   javi.

   ^7Vidi li konjanike, jahaèe udvojene, jahaèe na magarcima, jahaèe na
   devama, neka dobro pazi s pa?njom napetom!"

   ^8A stra?ar viknu: "Povazdan, Gospodaru, stojim na stra?arnici, èitavu
   noæ na stra?i prostojim."

   ^9I gle, dolaze konjanici, jahaèi udvojeni. Oni mi viknu?e, oni reko?e:
   "Pade, pade Babilon! Svi kipovi njegovih bogova o zemlju se razbi?e."

   ^10Omlaæeno ?ito, èedo gumna moga, ?to èuh od Jahve nad Vojskama, Boga
   Izraelova, objavih vam!

   ^11Proro?tvo o Edomu. Vièu mi iz Seira: "Stra?aru, koje je doba noæi?
   Stra?aru, koje je doba noæi?"

   ^12Stra?ar odgovori: "Dolazi jutro, a zatim opet noæ. Hoæete li pitati,
   pitajte, vratite se, doðite!"

   ^13Proro?tvo o Arapima. U ?ikarama pustinjskim poèivate, dedanske
   karavane.

   ^14Vodu iznesite pred ?edne, stanovnici zemlje temske, iziðite s kruhom
   pred bjegunca.

   ^15Pred maèevima bje?e oni, pred maèem trgnutim, pred lukom zapetim,
   pred bojem ?estokim.

   ^16Da, ovako mi reèe Gospod: "Jo? jedna godina, godina nadnièarska, i
   nestat æe sve slave Kedrove.

   ^17A od mnogobrojnih strijelaca meðu hrabrim sinovima Kedrovim malo æe
   ih ostati." Tako je govorio Jahve, Bog Izraelov.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Proro?tvo o Dolini viðenja: ?to ti je da uzlazi? sav na krovove,

   ^2grade pun vreve, grade buèni, grade razigrani? Pobijeni tvoji ne
   pado?e od maèa, nit' u boju poginu?e mrtvi tvoji;

   ^3glavari svi ti zajedno pobjego?e, u ropstvo pado?e luka ne napev?i.
   Zasu?njeni su svi tvoji knezovi, zalud umako?e daleko.

   ^4Zato velim: "Ostavite me, zaplakat æu gorko; nemojte me tje?iti zbog
   uni?tenja naroda moga."

   ^5Jer ovo je dan pometnje i rasula od Jahve, Gospoda nad Vojskama. U
   Dolini viðenja zid se ru?i, vapaj za pomoæ di?e se u goru.

   ^6Elam tobolac uzima, Aram konja ja?e, a Kir ?tit otkriva.

   ^7Krasne doline tvoje pune su bojnih kola, konjanici sti?u pred vrata.

   ^8Tako pada Judi za?tita. U onaj dan svrnuo si pogled na oru?je u
   ?umskoj kuæi.

   ^9Vidjeste da u gradu Davidovu ima mnogo pukotina. Sabraste vodu iz
   Donjega ribnjaka.

   ^10Prebrojiste kuæe jeruzalemske, poru?iste kuæe da zid uèvrstite.

   ^11Izmeðu dva zida naèiniste spremi?te za vodu iz starog ribnjaka. Ali
   se ne obazreste na Tvorca, nit' vidjeste onog ?to davno sve smisli.

   ^12Gospod, Jahve nad Vojskama, poziva?e vas u dan onaj da plaèete i
   tugujete, da obrijete glave i pripa?ete kostrijet.

   ^13A gle: radost i veselje, ubijaju goveda i kolju ovce; jedu meso i
   piju vino: "Jedimo i pijmo, jer sutra nam je mrijeti."

   ^14Ali Jahve nad Vojskama objavi mi: "Dok ne umrete, grijeh taj neæe
   vam se oprostiti", reèe Jahve, Gospod nad Vojskama.

   ^15Ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama: "Hajde, idi k onom
   dvorjaninu, k ?ibni, nadstojniku dvora,

   ^16koji kle?e sebi grob na uzvisini i u stijeni sebi prebivali?te
   usijeca: '?to tu posjeduje? i koga tu ima? da sebi kle?e? grobnicu?'

   ^17Gle, Jahve æe te baciti daleko udarcem jednim jedinim, sna?no æe te
   uhvatiti,

   ^18smotat æe te u klupko, kao loptu te baciti po zemlji ?irokoj! Ondje
   ti æe? umrijeti, s kolima ?to ti bijahu na slavu, ti, sramoto dvoru
   svoga gospodara!"

   ^19Li?it æu te tvoje slu?be, otjerat te sa tvog mjesta;

   ^20i pozvat æu svoga slugu Elijakima, sina Hilkijina.

   ^21Obuæi æu mu tvoju haljinu, tvojim æu ga pojasom opasat', tvoju æu mu
   vlast predati u ruke te æe biti otac ?iteljima jeruzalemskim i kuæi
   Judinoj.

   ^22Metnut æu mu na pleæa kljuè od kuæe Davidove: kad otvori, nitko neæe
   zatvoriti, kad zatvori, nitko neæe otvoriti.

   ^23Kao klin zabit æu ga na tvrdu mjestu; i postat æe prijesto slave
   domu oca svojega.

   ^24O njega æe se vje?ati sva slava njegova doma oèinskog, izdanci i
   potomstvo, sve malo posuðe, od zdjelica do æupova.

   ^25U onaj dan - rijeè je Jahve nad Vojskama - izvuæi æe se klin zabijen
   na tvrdu mjestu, slomit æe se i pasti. I sav teret ?to je visio na
   njemu razbit æe se, jer je Jahve govorio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Proro?tvo o Tiru. Kukajte, laðe tar?i?ke, jer va?a je tvrða
   razorena! Javljeno im je dok se iz kitimske vraæahu zemlje.

   ^2Umuknite, stanovnici primorja, trgovci sidonski, kojih su glasnici
   brodili morem po vodi velikoj.

   ^3Sjetva Nila, ?etva Rijeke, bija?e njegovo bogatstvo. On bija?e
   sajmi?te narodima.

   ^4Stidi se, Sidone, jer more govori: "Ne hvataju me trudovi niti raðam,
   ne odgajam momaka nit' podi?em djevojaka."

   ^5Uzdrhtat æe Egipæani kad o Tiru vijest èuju.

   ^6Otplovite u Tar?i?, kukajte, stanovnici primorja.

   ^7Je li to va? grad veseli ?to postoji od davnih davnina i noge ga
   daleko nosile da se ondje naseli?

   ^8Tko li je to odluèio protiv Tira okrunjenog, kojeg trgovci bijahu
   knezovi a prekupci odliènici zemlje?

   ^9Jahve nad Vojskama odluèi tako da osramoti ponosnu slavu, da ponizi
   sve odliènike zemlje.

   ^10Obraðuj zemlju, kæeri tar?i?ka, tvoje luke vi?e nema!

   ^11Ruku svoju Gospod di?e na more i kraljevstvima zadrma. Zapovjedi
   Jahve da se razore tvrðave kanaanske.

   ^12Rekao je: "Neæe? vi?e klikovati, okaljana djevice, kæeri sidonska!"
   Ustani i idi u Kitim; ni ondje neæe? imati mira.

   ^13Evo zemlje kitimske ... podi?u se kule opsadne, razaraju utvrde, sve
   je ru?evina.

   ^14Kukajte, brodovi tar?i?ki, razorena je va?a tvrðava!

   ^15Dogodit æe se, u onaj dan, da æe Tir biti zaboravljen sedamdeset
   godina, kao dani jednoga kralja. A poslije sedamdeset godina Tiru æe
   biti kao bludnici iz pjesme:

   ^16"Uzmi citaru i skiæi se gradom, bludnice zaboravljena! Sviraj
   lijepo, pjevaj mnogo, da te se spomenu!"

   ^17Poslije sedamdeset godina pohodit æe Jahve Tir. I grad æe opet
   dobivati svoju plaæu bludnièku. Podavat æe se bludu sa svim
   kraljevstvima svijeta na licu zemlje.

   ^18Ali æe njegova dobit i plaæa biti posveæena Jahvi; neæe se zgrtati
   ni èuvati, nego æe njegova dobit biti za one koji prebivaju pred Jahvom
   da imaju hrane do sita i doliènu odjeæu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Gle, Jahve razvaljuje zemlju, razara je, nakazi joj lice, raspr?uje
   stanovnike njene.

   ^2Sveæenik æe biti k'o i narod, gospodar k'o i sluga, gospodarica k'o i
   slu?kinja, prodavaè k'o i kupac, zajmodavac k'o i zajmoprimac,
   vjerovnik k'o i du?nik.

   ^3Opusto?ena æe biti zemlja, opljaèkana sasvim, jer je Jahve odluèio.

   ^4Zemlja tu?i, vene, svijet gine, gasne, nebo sa zemljom propada.

   ^5Oskvrnjena je zemlja pod ?iteljima svojim, jer prestupi?e Zakon,
   pogazi?e odredbu, Savez vjeèni razvrgo?e.

   ^6Zato prokletstvo pro?dire zemlju, okajavaju stanovnici njeni. Zato su
   sa?gani ?itelji zemljini i malo je ljudi preostalo.

   ^7Vino tuguje, loza vene, uzdi?u svi ?to bijahu srca vesela.

   ^8Prestalo je veselje uz bubnje, zamrla je graja razigrana; umukla je
   glazba citara.

   ^9Ne pije se vi?e vino uz pjesmu, ogrknu piæe silovito.

   ^10Razoren je grad ni?tavila, zatvoren ulaz svim kuæama.

   ^11Jauk po ulicama zbog vina, nesta svakog veselja, radost je iz zemlje
   prognana.

   ^12Tek pusto? ostade u gradu, u trijeske smrskana su vrata.

   ^13Jer tako se zbiva na zemlji, meðu narodima, kao kad se oberu masline
   il' paljetkuje gro?ðe nakon berbe.

   ^14Oni glas podi?u, klièu od radosti; uznose s mora velièajnost
   Jahvinu.

   ^15I na istoku ime Jahve slave oni, na otocima mora ime Jahve, Boga
   Izraelova.

   ^16S kraja zemlje èujemo pjesme: "Slava Pravedniku!" Ali ja ka?em:
   "Propadoh! Propadoh! Jao meni! Vjerolomci se iznevjeri?e, nevjerom se,
   vjerolomci, iznevjeri?e."

   ^17Strava, jama, zamka tebi, ?itelju zemlje:

   ^18tko pred glasom strave uteèe u jamu æe upasti; tko se iz jame izvuèe
   zamka æe ga uhvatit'. Da, otvorit æe se ustave u visini i zatresti
   zemlji temelji.

   ^19Zemlja æe se grozno razbiti, zemlja æe se stra?no raspuæi, zemlja æe
   se silno uzdrmati,

   ^20zemlja æe zateturati poput pijanca, zanjihat se poput kolibe; toliko
   æe joj ote?ati bezakonje njeno da æe pasti i neæe vi?e ustati.

   ^21I dogodit æe se u onaj dan: Jahve æe kazniti u visini Vojsku
   nebesku, a na zemlji sve kraljeve zemaljske;

   ^22bit æe sakupljeni i zasu?njeni u jami, zatvoreni u tamnicu i nakon
   mnogih dana ka?njeni.

   ^23Pocrvenjet æe mjesec, postidjet se sunce, jer æe kraljevati Jahve
   nad Vojskama na gori Sionu i u Jeruzalemu i Slava æe mu sjati pred
   starje?inama.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Jahve, ti si Bog moj, uznosim te, tvoje ime slavim, jer si proveo
   èudesan naum, smi?ljen od davnine, istinit i vjeran,

   ^2jer grad si pretvorio u hrpu kamenja, a mjesto utvrðeno u ru?evine.
   Tvrða neprijateljska vi?e nije grad, dovijeka se vi?e obnoviti neæe.

   ^3Zato te slavi narod sna?an, grad moænih plemena tebe se boji;

   ^4jer ti si utoèi?te nevoljnom, utoèi?te ubogom u nevolji; ti si
   skrovi?te od pljuska i od ?ege zaklon, jer æud je silnièka kao pljusak
   zimski;

   ^5kao ?ega nad zemljom su?nom ti gu?i? graju neprijatelja; kao ?ega
   sjenom oblaka prekinu se silniku pjesma pobjednièka.

   ^6I Jahve nad Vojskama spremit æe svim narodima na ovoj gori gozbu od
   pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline soène, od vina
   stalo?ena.

   ^7Na ovoj gori on æe raskinuti zastor ?to zastira?e sve narode,
   pokrivaè koji sva plemena pokriva?e

   ^8i uni?tit æe smrt zasvagda. I suzu æe sa svakog lica Jahve, Gospod,
   otrti - sramotu æe svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Jahve reèe.

   ^9I reæi æe se u onaj dan: "Gle, ovo je Bog na?, u njega se uzdasmo, on
   nas je spasio; ovo je Jahve u koga se uzdasmo! Klièimo i veselimo se
   spasenju njegovu,

   ^10jer ruka Jahvina na ovoj gori poèiva!" Moab je izga?en na svome
   mjestu kao ?to se gazi slama na buni?tu;

   ^11ondje on razmahuje rukama kao ?to ih razmahuje plivaè kada pliva.
   Ali Jahve obara njegovu ponositost i propinjanja ruku njegovih.

   ^12Visoku tvrðu tvojih zidina on razvaljuje, na zemlju baca, u prah
   ru?i.
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 U onaj dan pjevat æu ovu pjesmu u zemlji Judinoj: "Tvrd grad mi
   imamo: za obranu nam On podi?e zidove i predziða.

   ^2Otvorite vrata! Nek' uðe narod pravedni koji èuva vjernost,

   ^3èiji je znaèaj èvrst, koji èuva mir jer se u te uzda.

   ^4Uzdajte se u Jahvu dovijeka, jer Jahve je Stijena vjeèna;

   ^5on obara one koji obitavahu visoko, razvaljuje tvrðu visoku, ru?i u
   prah, sravnjuje sa zemljom,

   ^6te je gaze noge, noge ubogih i koraci nevoljnih."

   ^7Put je pravednikov prav, ti ravni? stazu pravednom.

   ^8Da, na stazi tvojih sudova ?eljno te, Jahve, èekamo; ime tvoje i
   spomen tvoj du?a nam ?udi.

   ^9Du?om svojom ?udim tebe noæu i duhom svojim u sebi te tra?im. Jer kad
   se na zemlji pojave tvoji sudovi, uèe se pravdi stanovnici kruga
   zemaljskoga.

   ^10Ako se pomiluje opaki, on se ne uèi pravednosti. U zemlji
   pravednosti on èini bezakonje i ne obazire se na velièanstvo Jahvino.

   ^11Jahve, ruka je tvoja podignuta, a oni je ne vide. Nek' vide i
   postide se, nek' ih proguta revnost za narod, nek' ih pro?dre oganj
   pripravljen du?manima tvojim.

   ^12Jahve, ti mir nama daje?, jer ti si tvorac svih djela na?ih.

   ^13Jahve, Bo?e na?, gospodarili su nama osim tebe drugi gospodari, ali
   tebe jedinog, ime tvoje, èastimo.

   ^14Mrtvi neæe o?ivjeti, sjene neæe uskrsnuti, jer ti si ih kaznio i
   uni?tio i zatro svaki spomen na njih!

   ^15Umno?io si narod, Jahve, umno?io si narod, proslavio se, pro?irio
   sve granice zemlje!

   ^16Jahve, tra?ili su te u nevolji; izlijevali tihu molitvu, kad ih je
   stigla tvoja kazna.

   ^17Kao ?to se trudna ?ena pred poroðajem grèi i vièe u bolovima, takvi
   smo, Jahve, pred tobom.

   ^18Zatrudnjeli smo, u mukama smo kao da raðamo, nismo donijeli duha
   spasenja zemlji nit' se rodi?e stanovnici svijeta.

   ^19Tvoji æe mrtvi o?ivjeti, uskrsnut æe tijela. Probudite se i klièite,
   stanovnici praha! Jer rosa je tvoja - rosa svjetlosti, i zemlja æe
   sjene na svijet dati.

   ^20Hajde, narode moj, uði u sobe i vrata za sobom zatvori. Sakrij se
   èaskom dok jarost ne proðe.

   ^21Jer, gle, iziæi æe Jahve iz svog prebivali?ta da stanovnike zemljine
   kazni ?to se o njeg' ogrije?i?e. Izbacit æe zemlja svu krv ?to je na
   njoj prolivena i neæe vi?e kriti onih koji su na njoj poklani.
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 U onaj dan kaznit æe Jahve maèem ljutim, velikim i jakim Levijatana,
   zmiju hitru, Levijatana, zmiju vijugavu, i ubit æe zmaja morskoga.

   ^2U onaj dan pjevajte mu, vinogradu vinorodnom:

   ^3Ja, Jahve, njega èuvam, svaki èas ga zalijevam, i da ga tko ne
   o?teti, danju i noæu stra?im.

   ^4Nema gnjeva u meni! Nek' se trnje i draè samo pojavi, protiv njega
   ustat æu u boj, svega æu ga sa?gati!

   ^5Ili u moje nek' doðe okrilje, neka sklopi mir sa mnom, mir neka
   sklopi sa mnom!

   ^6Dolaze dani kad æe se ukorijeniti Jakov, razgranit' se i procvasti
   Izrael, i sav svijet plodovima napuniti.

   ^7Je li ga udario kako udari one koji njega udarahu? Je li ga ubio kako
   ubi one koji njega ubi?e?

   ^8Za kaznu ga potjera, izagna, odnese ga silnim dahom svojim u dan
   istoènjaka.

   ^9Tako æe se okajati bezakonje Jakovljevo; a ovo je sve plod opro?tenja
   grijeha njegova. Neka se smrve svi kamenovi ?rtvenika kao ?to se u prah
   drobi kreèno kamenje! Nek' se vi?e ne di?u a?ere i sunèani stupovi!

   ^10Jer opustje tvrdi grad, naselje je poharano, napu?teno kao pustinja.
   Telad ondje pase - le?i ondje, grmlje brsti.

   ^11Kad mu se osu?e grane, lome ih, dolaze ?ene i oganj pale. Jer to je
   narod nerazuman, zato ga neæe ?aliti Stvoritelj, Tvorac mu se neæe
   smilovati.

   ^12Jahve æe u dan onaj klasje vrijeæi od Eufrata do Potoka egipatskog,
   i bit æete pobrani jedan po jedan, djeco Izraelova.

   ^13U onaj dan zatrubit æe velika trublja, i doæi æe izgubljeni u zemlji
   asirskoj, i koji bijahu izgnani u zemlju egipatsku, i poklonit æe se
   Jahvi na Svetoj gori, u Jeruzalemu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 Te?ko gizdavu vijencu pijanica Efrajimovih, uvelu cvijetu blistava
   mu nakita - onima ?to uvrh plodnog dola le?e vinom opijeni!

   ^2Evo, od Gospoda jaki i moæni, kao pljusak s tuèom, kao vihor razorni,
   prolom oblaka i povodanj, i svom ih snagom na zemlju baca.

   ^3Bit æe izga?en nogama gizdav vijenac pijanica Efrajimovih

   ^4i uveo cvijet blistava mu nakita uvrh plodnih dolina; bit æe kao rana
   smokva prije ljeta: èim je tko spazi, odmah je ubere.

   ^5U onaj dan Jahve nad Vojskama postat æe kruna slave i sjajan vijenac
   Ostatku svoga naroda -

   ^6duh pravde onome koji sjedi na stolici sudaèkoj i srèanost onome koji
   odbija napad na vrata.

   ^7Oni posræu od vina, teturaju od ?estoka piæa: sveæenici i proroci od
   ?estoka piæa posræu; omami ih vino; teturaju od ?estoka piæa, posræu u
   viðenjima, ljuljaju se sudeæi.

   ^8Svi su stolovi puni gnusnih bljuvotina, nigdje èista mjesta nema!

   ^9"Koga on to uèi mudrosti, koga on upuæuje u objavu? Zar djecu
   odviknutu od mlijeka odbijenu od prsiju?

   ^10Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer ?am, zeer ?am."

   ^11Da, mucavim usnama i na stranom jeziku govorit æe se ovom narodu.

   ^12On im reèe: "Evo poèinka, dajte umornom da otpoèine! Evo odmora!"
   Ali ne htjedo?e poslu?ati.

   ^13Zato æe im Jahve ovako govoriti: "Sav la-sav, sav la-sav, kav
   la-kav, kav la-kav, zeer ?am, zeer ?am", da hodeæi padnu nauznak, da se
   razbiju, zapletu i uhvate.

   ^14Stoga èujte rijeè Jahvinu, vi podsmjevaèi, vi ?to vladate narodom
   ovim koji je u Jeruzalemu.

   ^15Vi velite: "Sklopismo savez sa smræu i s Podzemljem uèinismo
   sporazum. Kad proðe biè razorni, ne, neæe nas dohvatiti, jer od la?i
   naèinismo sebi skloni?te i od obmane skrovi?te."

   ^16Stog ovako govori Jahve Gospod: "Evo, postavljam na Sion kamen
   odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje neæe
   propasti.

   ^17I uzet æu pravo za mjeru, a pravdu za tezulju." I tuèa æe vam
   zastrti skloni?te od la?i, a voda otplaviti skrovi?te;

   ^18propast æe savez va? sa smræu, va? sporazum s Podzemljem odr?at' se
   neæe. Kada biè razorni proðe, satrt æe vas;

   ^19kad god proðe, dohvatit æe vas; prolazit æe svako jutro, danju i
   noæu. Samo æe vas strah uputit u objavu.

   ^20Prekratka æe bit' postelja da se èovjek pru?i, preuzak pokrivaè da
   se umota.

   ^21Da, kao na gori Perasimu, Jahve æe ustati, kao u Dolini gibeonskoj,
   on æe se razjariti, da izvr?i djelo svoje, djelo èudnovato, da ispuni
   naum svoj, naum tajnoviti.

   ^22Podsmijevanja se okanite, da vas jaèe okovi ne stegnu; jer èuh da je
   od Gospoda, Jahve nad Vojskama, zemlji ovoj dosuðeno uni?tenje.

   ^23Poslu?ajte i èujte glas moj, prisluhnite pomno moju besjedu.

   ^24Ore li oraè svakog dana, brazdi, brana njivu svoju?

   ^25A kad joj poravna povr?inu, ne sije li grahor, ne sipa li kumin?
   P?enicu gdje treba, proso i jeèam, i napokon ra? po rubovima?

   ^26Bog ga njegov upuæuje, on ga uèi djelu pravom.

   ^27Ne mlati se grahor cijepom, neæe? toèkom po kuminu, veæ se grahor
   ?tapom mlati, a kumin se prutom lupa.

   ^28A da li se ?ito tare? Ne, neæe? ga dovijeka mlatiti: po njem æe?
   pognat kolski toèak i konje, ali ga zdrobiti neæe?.

   ^29I to dolazi od Jahve nad Vojskama, savjetom divnog, mudro?æu
   velikog.
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 Te?ko Arielu! Arielu, gradu ?to ga opkoli David! Nek' se ni?e godina
   na godinu, nek' se izredaju blagdani,

   ^2pa æu pritisnuti Ariel i nastat æe jauk i lelek. Za mene æe? biti
   Ariel,

   ^3opkolit æu te kao David, rovovima okru?iti, suprot tebi nasipe æu
   diæi.

   ^4Oboren govorit æe? sa zemlje, iz praha mucat' rijeèju prigu?enom,
   glas æe ti se iz zemlje dizat' kao pokojnikov, iz praha æe? ?aptati
   besjedu.

   ^5Kao sitna pra?ina bit æe mno?tvo tvojih du?mana, kao pljeva razvijana
   - rulja silnika: i odjednom, u tren oka:

   ^6pohodit æe te Jahve nad Vojskama grmljavinom, tutnjem, bukom velikom,
   vihorom, olujom i plamenim ognjem ?to pro?dire.

   ^7Bit æe k'o san, utvara noæna: mno?tvo svih naroda ?to vojuje s
   Arielom i svih onih koji zavoj?ti?e na nj i na utvrde njegove i koji ga
   odasvud pritijesni?e.

   ^8Bit æe kao kad gladan sanja da jede, a probudi se prazna ?eluca; i
   kao kad ?edan sanja da pije, pa se, iznemogao, suha grla probudi. Tako
   æe se dogoditi mno?tvu naroda koji vojuju protiv Gore sionske.

   ^9Stanite, skamenite se od èuda, oslijepite i obnevidite! Pijani su,
   ali ne od vina, posræu, ali ne od silna piæa.

   ^10Jahve je izlio na vas duh obamrlosti, zatvorio je oèi va?e -
   proroke, zastro glave va?e - vidioce.

   ^11Zato æe vam svako viðenje biti kao rijeèi u zapeèaæenoj knjizi: dade
   li se kome tko zna èitati govoreæi: "De, èitaj to!" - on æe odgovoriti:
   "Ne mogu jer je zapeèaæena."

   ^12A dade li se kome tko ne zna èitati govoreæi: "Èitaj to!" - on æe
   odvratiti: "Ne znam èitati."

   ^13Jahve reèe: "Jer mi narod ovaj samo ustima pristupa i samo me usnama
   èasti, a srce mu je daleko od mene i njegovo ?tovanje nauèena ljudska
   uredba,

   ^14zato æu, evo, i dalje èudno postupati s ovim narodom - èudno i
   preèudno: i propast æe mudrost njegovih mudraca, pomraèit se umnost
   njegovih umnika."

   ^15Te?ko onima koji se od Jahve kriju da bi svoje sakrili namjere i
   koji u mraku djeluju i zbore: "Tko nas vidi i tko nas pozna?"

   ^16Kolike li naopakosti va?e! Cijeni li se glina kao lonèar, pa da
   djelo rekne svome tvorcu: "NIje me on naèinio"? Ili lonac da rekne
   lonèaru: "On ne razumije ni?ta"?

   ^17Neæe li se naskoro Libanon u voænjak pretvoriti, a voænjak izroditi
   u ?umu?

   ^18I èut æe u onaj dan gluhi rijeèi knjige; osloboðene mraka i tmine,
   oèi æe slijepih vidjeti.

   ^19A siromasi æe se opet radovati u Jahvi, najbjedniji æe klicat' Svecu
   Izraelovu,

   ^20jer neæe vi?e biti silnika, nestat æe podsmjevaèa, istrijebit æe se
   svi koji zlo snuju:

   ^21oni koji rijeèju druge okrivljuju, oni koji na vratima sucu
   postavljaju zamku i niza?to obaraju pravednika.

   ^22Zato ovako govori Jahve, Bog kuæe Jakovljeve, koji otkupi Abrahama:
   "Neæe se odsad vi?e stidjeti Jakov i vi?e mu neæe lice blijedjeti,

   ^23jer kad vidi usred sebe djelo mojih ruku, svetit æe ime moje."
   Svetit æe Sveca Jakovljeva, bojat æe se Boga Izraelova.

   ^24Zabludjeli duhom urazumit æe se, a oni ?to mrmljaju primit æe pouku.
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 Te?ko sinovima odmetnièkim! - rijeè je Jahvina. Oni provode osnove
   koje nisu moje, sklapaju saveze koji nisu po mom duhu i grijeh na
   grijeh gomilaju.

   ^2Zaputi?e se u Egipat, ne pitajuæi usta moja, da se uteku faraonovu
   zaklonu i da se za?tite u sjeni Egipta.

   ^3Zaklon faraonov bit æe na sramotu, i na ruglo za?tita u sjeni Egipta.

   ^4Eno mu knezova veæ u Soanu, podanici stigo?e u Hanes:

   ^5svi æe se oni razoèarati u narodu beskorisnom, neæe im biti na pomoæ
   ni na korist, veæ na sramotu i porugu.

   ^6Proro?tvo o negepskim ?ivotinjama. Kroza zemlju nevolje i bijede,
   lavice i lava koji rièu, ljutice i zmaja krilatog, nose oni blago na
   leðima magaraca i bogatstvo na grbi deva, nose ga narodu beskorisnom.

   ^7Jer prazna je i ni?tavna pomoæ Egipta, zato ga i zovemo: Rahab -
   danguba.

   ^8Ded napi?i na ploèu i zapi?i u knjigu da vremenima buduæim
   svjedoèanstvo ostane.

   ^9Ovo je narod odmetnièki, sinovi la?ljivi, sinovi koji neæe da slu?aju
   Zakon Jahvin.

   ^10Vidovitima oni govore: "Okanite se viðenja!" a vidiocima: "Ne
   prorokujte istinu! Govorite nam ?to je ugodno, opsjene nam prorokujte!

   ^11Skrenite s puta, zastranite sa staze, uklonite nam s oèiju Sveca
   Izraelova!"

   ^12Stog' ovako zbori Svetac Izraelov: "Jer rijeè ovu odbacujete, a
   uzdate se u opaèinu i prijevaru i na njih se oslanjate,

   ^13grijeh æe vam taj biti poput pukotine, visoko na zidu izboèene, koja
   prijeti ru?enjem.

   ^14Da se sru?i k'o ?to se glinen sud razbije, slupan nemilice, te mu se
   meðu krhotinama ne naðe ni rbine, ?erave da uzme? s ognji?ta il'
   zagrabi? vode iz studenca."

   ^15Jer ovako govori Jahve Gospod, Svetac Izraelov: "Mir i obraæenje -
   spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je va?a. Ali vi ne htjedoste.

   ^16Rekoste: 'Ne! Pobjeæi æemo na konjima!' - i zato, bje?at æete! 'Na
   brzim æemo konjima jahati!' - i zato, bit æe br?i va?i neprijatelji!"

   ^17Pobjeæi æe vas tisuæa kad jedan zaprijeti, zaprijete li petorica, u
   bijeg æete nagnut' dok vas ne preostane k'o kopljaèa na vrhu gore il'
   na brijegu zastava.

   ^18Al' Jahve èeka èas da vam se smiluje, i stog izglÄedÄa da vam milost
   iska?e, jer Jahve je Bog pravedan - blago svima koji njega èekaju.

   ^19Da, puèe sionski koji ?ivi? u Jeruzalemu, vi?e ne plaèi! Èim zaèuje
   vapaj tvoj, odmah æe ti se smilovati; èim te èuje, usli?it æe te.

   ^20Hranit æe vas Gospod kruhom tjeskobe, pojiti vodom nevolje, al' se
   vi?e neæe kriti tvoj Uèitelj - oèi æe ti gledati Uèitelja tvoga.

   ^21I u?i æe tvoje èuti rijeè gdje iza tebe govori: "To je put, njime
   idite", bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo.

   ^22Smatrat æe? neèistima svoje srebrne kumire i pozlatu svojih kipova;
   odbacit æe? ih kao neèist i reæi im: "Napolje!"

   ^23A on æe dati ki?u tvojem sjemenu ?to ga posije? u zemlju, i kruh
   kojim zemlja urodi bit æe obilat i hranjiv. Stoka æe tvoja pasti u onaj
   dan po prostranim pa?njacima.

   ^24Volovi i magarci ?to obraðuju zemlju jest æe osoljenu krmu, ovijanu
   lopatom i vijaèom.

   ^25I na svakoj gori i na svakome povi?enom brijegu bit æe potoka i
   rjeèica - u dan silnoga pokolja kad se kule budu ru?ile.

   ^26Tada æe svjetlost mjeseèeva biti kao svjetlost sunèana, a svjetlost
   æe sunèana postati sedam puta jaèa, kao svjetlost sedam dana - u dan
   kad Jahve iscijeli prijelom svojemu narodu, izlijeèi rane svojih
   udaraca.

   ^27Gle, ime Jahve izdaleka dolazi, gnjev njegov gori, dim je neizdr?iv.
   Usne su mu pune jarosti, jezik mu oganj ?to pro?dire.

   ^28Dah mu je kao potok nabujali ?to do grla se?e. On dolazi da prosije
   narode re?etom zatornim, da stavi uzde zavodljive u èeljusti naroda.

   ^29Tad æe vam pjesma biti kao u noæima blagdanskim, kad su srca vesela
   kao u onoga koji uza zvuke frule hodoèasti na Goru Jahvinu, k Stijeni
   Izraelovoj.

   ^30Jahve æe zagrmjet glasom velièajnim i pokazat ruku svoju ?to udara u
   jarosnu gnjevu, sred ognja zatornog, iz olujna pljuska i krupÄe kamene.

   ^31Od glasa Jahvina prepast æe se Asur, ?ibom o?inut.

   ^32I kad god ga udari ?iba kaznena, kojom æe ga Jahve i?ibati, nek' se
   oglase bubnjevi i citare - u sav jek boja on s njima ratuje!

   ^33Odavna je pripravljen Tofet za Moleka - lomaèa visoka, ?iroka, mnogo
   ognja, mnogo drvlja. Dah gnjeva Jahvina, kao potok sumporni, njega æe
   spaliti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 Te?ko onima ?to slaze u Egipat po pomoæ i nadu u konje pola?u te se
   uzdaju u mnoga kola i u mno?tvo konjanika, ne gledajuæ' s uzdanjem u
   Sveca Izraelova i od Jahve savjeta ne tra?eæ'.

   ^2Al' i on je mudar i navalit æe zlo, i neæe poreæ' svojih prijetnja;
   on æe ustat' na dom zlikovaèki i na pomoæ zloèinaèku.

   ^3Egipæanin je èovjek, a ne Bog; konji su mu meso, a ne duh; kada Jahve
   rukom mahne, posrnut æe pomagaè i past æe onaj komu poma?e - svi æe
   zajedno propasti.

   ^4Da, ovako mi reèe Jahve: Kao ?to lav ili laviæ nad plijenom re?i, pa
   i kad se strèi na njega mno?tvo pastira, on se ne prepada vike njihove,
   nit' za njihovu graju mari - tako æe Jahve nad Vojskama siæi da vojuje
   za goru Sion, za visinu njezinu.

   ^5Kao ptice ?to lepr?aju krilima, Jahve nad Vojskama zaklanjat æe
   Jeruzalem, zaklanjat' ga, izbaviti, po?tedjet' ga i spasiti.

   ^6Vratite se onome od kog otpadoste tako duboko, sinovi Izraelovi.

   ^7Da, u onaj æe dan svatko prezreti svoje kumire srebrne i zlatne ?to
   ih rukama sebi za grijeh naèiniste.

   ^8Asur neæe pasti od maèa ljudskoga: pro?drijet æe ga maè, ali ne
   èovjeèji. Od maèa æe bje?at', al' æe mu satnici pod tlaku pasti.

   ^9U?asnut, ostavit æe svoju hridinu, prestravljeni, knezovi od svoje æe
   bje?at' zastave - rijeè je Jahve, èiji je oganj na Sionu i èija je peæ
   u Jeruzalemu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 32

   ^1 Evo po pravdi kralj kraljuje, po pravici vladaju knezovi:

   ^2svaki je kao zavjetrina, utoèi?te od nevremena, kao u su?noj zemlji
   potoci, kao sjena u ?ednoj pustari.

   ^3Oèi vidovitih neæe vi?e biti slijepe, u?i onih ?to èuju slu?at æe
   pozorno;

   ^4srce nerazumnih shvaæat æe mudrost, mucavci æe govorit' okretno i
   razgovijetno;

   ^5pokvarenjaka neæe vi?e zvati plemenitim, varalicu neæe vi?e dr?at'
   odliènikom.

   ^6Jer, pokvarenjak govori ludosti i srce mu bezakonje snuje, da poèini
   zlodjela, da o Jahvi oholo govori; da gladnoga ostavi prazna ?eluca, da
   ?ednome napitak uskrati.

   ^7U varalice pakosno je oru?je; on spletke samo kuje, da la?ima
   upropasti uboge, pa i kad nevoljnik pravo dokazuje.

   ^8U plemenita nakane su plemenite i plemenito on djeluje.

   ^9Ustajte, ?ene nehajne, slu?ajte moj glas; kæeri lakoumne, èujte mi
   besjedu.

   ^10Za godinu i nekoliko dana drhtat æete, lakoumnice, jer jematve neæe
   biti, plodovi se neæe brati.

   ^11Dr?æite, nehajnice, strepite, lakoumnice, svucite se, obna?ite, oko
   bedara kostrijet opa?ite!

   ^12Bijte se u prsa zbog ljupkih polja, plodnih vinograda;

   ^13zbog njiva naroda mojega ?to raðaju trnjem i draèem; zbog svih kuæa
   veselih, grada razigranog.

   ^14Jer, napu?tena bit æe palaèa, opustjet æe buèni grad; Ofel i kula
   postat æe brlog dovijeka - bit æe radost divljim magarcima, pa?a
   stadima,

   ^15dok se na nas ne izlije duh iz visina. Tad æe pustinja postat'
   voænjak, a voænjak se u ?umu pretvorit'.

   ^16U pustinji æe se nastaniti pravo, i pravda æe prebivati u voænjaku.

   ^17Mir æe biti djelo pravde, a plod pravednosti - trajan pokoj i
   uzdanje.

   ^18Narod æe moj prebivati u nastambama pouzdanim, u bezbri?nim
   poèivali?tima.

   ^19A ?uma æe biti oborena, grad æe biti sni?en.

   ^20Blago vama: sijat æete kraj svih voda, pu?tajuæi vola i magarca da
   slobodno idu!
     __________________________________________________________________

  Chapter 33

   ^1 Te?ko tebi koji nepusto?en pusto?i?, koji pljaèka? nepljaèkan, kad
   prestane?, tebe æe opusto?iti, opljaèkat' te kad prestane? pljaèkati.

   ^2Jahve, smiluj nam se, u te se uzdamo! Budi mi?ica na?a svako jutro,
   na? spas u doba nevolje.

   ^3Od silna tutnja pobjego?e narodi, ti ustade, raspr?i?e se puci

   ^4i plijen se skuplja kao ?to se kupe ?a?ke, na nj æe navaliti kao jato
   skakavaca.

   ^5Uzvi?en je Jahve jer u visini stoluje, on puni Sion pravom i
   pravedno?æu.

   ^6Pouzdan je tvoj vijek: mudrost i znanje spasonosno su blago - a strah
   Gospodnji njegovo bogatstvo.

   ^7Gle, stanovni?tvo Arielovo kuka po ulicama, glasnici mironosni plaèu
   gorko.

   ^8Opustje?e ceste, s putova nesta putnika; raskidaju se savezi, preziru
   se svjedoci, ni prema kome nema obzira.

   ^9Gine zemlja u ?alosti, u stidu vene Libanon. ?aron je kao stepa,
   Ba?an i Karmel ogolje?e.

   ^10"Sada æu ustati", veli Jahve, "sada æu se diæi, sada uzvisiti.

   ^11Zaèeste sijeno, rodit æete slamu; dah moj pro?drijet æe vas kao
   oganj.

   ^12Narodi æe biti sa?gani u vapno, kao posjeèeno trnje ?to gori u
   vatri.

   ^13Èujte, vi koji ste daleko, ?to sam uèinio, a vi koji ste blizu
   poznajte mi snagu!"

   ^14Na Sionu strepe gre?nici, trepet spopada bezbo?nika: "Tko æe od nas
   opstati pred ognjem zatornim, tko æe od nas opstati pred ?arom
   vjeènim?"

   ^15Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori, koji prezire dobit od
   prinude, koji otresa ruku da ne primi mito, koji zatiskuje u?i da ne
   èuje o krvoproliæu, koji zatvara oèi da ne vidi zlo:

   ^16on æe prebivati u visinama, tvrðe na stijenama bit æe mu utoèi?te,
   imat æe dosta kruha i vode æe mu svagda dotjecati.

   ^17Oèi æe ti gledati kralja u njegovoj ljepoti, promatrat æe zemlju
   nepreglednu.

   ^18Srce æe ti u strahu misliti: Gdje li je onaj ?to je brojio, gdje li
   onaj ?to je mjerio, gdje li onaj ?to je prebrajao mladiæe?

   ^19Neæe? vi?e vidjeti divljega naroda, naroda nerazumljiva i
   neshvatljiva govora, jezika strana ?to ga nitko ne razumije.

   ^20Pogledaj na Sion, grad blagdana na?ih: oèi æe ti Jeruzalem vidjeti,
   prebivali?te za?tiæeno, ?ator ?to se ne prenosi, kojem se kolèiæi nikad
   ne vade, nit' mu se ijedno u?e otkida.

   ^21Ondje nam je Jahve silni, umjesto rijeka i ?irokih rukavaca: neæe
   onud proæi nijedna laða s veslima niti æe koji bojni brod projedriti.

   ^22Jer Jahve je sudac na?, Jahve na? vojvoda, Jahve je kralj na? - on
   æe nas spasiti.

   ^23U?ad ti je popustila, ne mo?e dr?ati jarbola ni razviti stijega, pa
   se dijeli golemo blago oteto - kljasti æe se naplijeniti plijena!

   ^24I nijedan graðanin neæe reæi: "Bolestan sam!" Narodu ?to ?ivi ondje
   krivnja æe se oprostiti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 34

   ^1 Pristupite, puci, da èujete, pomno slu?ajte, narodi; èuj, zemljo, i
   sve ?to te ispunja, kru?e zemaljski i sve ?to raste po tebi!

   ^2Jer razgnjevi se Jahve na sve narode, razjari se na svu vojsku
   njihovu. Izruèi ih uni?tenju, pokolju ih predade.

   ^3Le?e njihovi pobijeni, smrad se di?e od trupla mnogih, krv gorama
   proteèe,

   ^4raspade se sva vojska nebeska. Nebesa se svi?e kao knjiga i pada sva
   njihova vojska k'o ?to lozov list otpada, k'o ?to se trusi li?æe
   smokovo.

   ^5Jer na nebu je opijeni maè moj: gle, na Edom on se obara da kazni
   narod ?to ga prokleh.

   ^6Maè Jahvin krvlju je opijen, oma?æen pretilinom, krvlju janjeæom i
   jareæom, pretilinom bubrega ovnujskih. Jer Jahvi se u Bosri ?rtva
   prinosi, veliko klanje u zemlji edomskoj.

   ^7S njima æe biti poklani bivoli i junad s bikovima. Zemlja æe se
   njihovom napojiti krvlju, i pra?ina njihova omastit' pretilinom,

   ^8jer Jahvi je ovo dan odmazde, godina naplate da Sion osveti.

   ^9Potoci se njegovi obræu u smolu, pra?ina njegova u sumpor, i zemlja
   æe mu postat smola goreæa.

   ^10Ni noæu ni danju ugasit' se neæe, dim æe joj se dizati dovijeka, iz
   koljena u koljeno pusta æe ostati, za vjekove vjekova nitko neæe
   prolaziti njome.

   ^11Zaposjest æe je je? i èaplja, sova i gavran prebivat æe u njoj.
   Rastegnut æe nad njom u?e pusto?i i visak praznine.

   ^12Ondje æe se nastaniti jarci, neæe biti vi?e plemiæa njezinih, ondje
   se vi?e neæe progla?avat' kraljevi, svi æe joj knezovi biti uni?teni.

   ^13Niæi æe trnje u njenim dvorcima, u tvrðavama kopriva i strièak, ona
   æe biti jazbina èagljima, le?aj nojevima.

   ^14Ondje æe se sretat divlje maèke s hijenama, jarci æe dozivati jedan
   drugoga; ondje æe se odmarati Lilit na?av poèivali?te.

   ^15Ondje æe se gnijezditi guja, odlagati jaja, le?at' na njima, u sjeni
   ih tvojoj izleæi; onamo æe slijetati jastrebovi jedan za drugim.

   ^16Istra?ujte u knjizi Jahvinoj i èitajte, nijedno od tog ne izosta,
   jer usta njegova tako naredi?e i duh njegov njih sakupi.

   ^17Jer on im je ?drijeb bacio i ruka im njegova u?etom zemlju odmjeri:
   dovijeka æe je oni posjedovati, od koljena do koljena nju æe obitavati.
     __________________________________________________________________

  Chapter 35

   ^1 Nek' se uzraduje pustinja, zemlja sasu?ena, neka klièe stepa, nek'
   ljiljan procvjeta.

   ^2Nek' bujno cvatom cvate, da, neka od veselja klièe i nek' se raduje.
   Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i ?arona; oni æe vidjeti
   slavu Jahvinu, divotu Boga na?ega.

   ^3Ukrijepite ruke klonule, uèvrstite koljena klecava!

   ^4Recite prepla?enim srcima: "Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga
   va?ega, odmazda dolazi, Bo?ja naplata, on sam hita da nas spasi!"

   ^5Sljepaèke æe oèi progledati, u?i æe se gluhih otvoriti,

   ^6tad æe hromi skakati k'o jelen, njemakov æe jezik klicati. Jer æe u
   pustinji provreti voda, i u stepi potoci,

   ^7sa?gana æe zemlja postat' jezero, a tlo ?edno - izvori. U brlozima
   gdje le?ahu èaglji izrast æe rogoz i trska.

   ^8Bit æe ondje èista cesta, a zvat æe se Sveti put: nitko neèist njime
   neæe proæi, bezumnici njime neæe lutati.

   ^9Ondje neæe vi?e biti lÓava, nit' æe onud zvijer prolaziti, veæ æe
   hodit' samo otkupljeni,

   ^10vraæati se otkupljenici Jahvini. Doæi æe u Sion klièuæ' od radosti,
   s veseljem vjeènim na èelima; pratit æe ih radost i veselje, pobjeæi æe
   bol i jauci.
     __________________________________________________________________

  Chapter 36

   ^1 Èetrnaeste godine Ezekijina kraljevanja asirski kralj Sanherib
   napade sve utvrðene judejske gradove i osvoji ih.

   ^2Tada po?alje asirski kralj iz Laki?a u Jeruzalem kralju Ezekiji
   velikoga peharnika s jakom vojskom. On stade kod vodovoda Gornjeg
   ribnjaka, na putu u Valjarevo polje.

   ^3K njemu iziðe upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar ?ebna i
   savjetnik Joah, sin Asafov.

   ^4Veliki im peharnik reèe: "Ka?ite Ezekiji: Ovako govori veliki kralj,
   kralj asirski: 'Kakvo je to uzdanje u koje se uzda??

   ^5Misli? li da su prazne rijeèi veæ i savjet i snaga za rat? U koga se
   uzda? da si se pobunio protiv mene?

   ^6Eto, oslanja? se na Egipat, na slomljenu trsku koja prodire i probada
   dlan onomu tko se na nju nasloni. Takav je faraon, kralj egipatski,
   svima koji se uzdaju u njega.'

   ^7Mo?da æete mi odgovoriti: 'Uzdamo se u Jahvu, Boga svojega.' Ali nije
   li njemu Ezekija uklonio uzvi?ice i ?rtvenike i zapovjedio Judejcima i
   Jeruzalemu: 'Samo se pred ovim ?rtvenikom klanjajte!'

   ^8Hajde, okladi se s mojim gospodarom, kraljem asirskim: dat æu ti
   dvije tisuæe konja ako mogne? naæi jahaèe za njih.

   ^9Kako æe? onda odoljeti jednome jedinom od najmanjih slugu moga
   gospodara? Ali ti se uzda? u Egipat da æe ti dati kola i konjanike!

   ^10Naposljetku, zar sam ja mimo volju Jahvinu krenuo protiv ove zemlje
   da je razorim? Sam mi je Jahve rekao: 'Idi na tu zemlju i razori je!'"

   ^11Elijakim, ?ebna i Joah reko?e velikom peharniku: "Molimo te, govori
   svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo; ne govori s nama judejski
   da èuje narod koji je na zidinama."

   ^12Ali im veliki peharnik odgovori: "Zar me moj gospodar poslao da ovo
   ka?em tvojem gospodaru i tebi, a ne upravo onim ljudima koji sjede na
   zidinama, osuðeni da s vama jedu svoju neèist i piju svoju mokraæu?"

   ^13Tada se veliki peharnik uspravi i u sav glas povika na judejskom ove
   rijeèi: "Èujte rijeè velikoga kralja, kralja asirskoga!

   ^14Ovako veli kralj: 'Neka vas Ezekija ne zavarava, jer vas ne mo?e
   izbaviti iz moje ruke.

   ^15Neka vas Ezekija ne hrabri pouzdanjem u Jahvu govoreæi: Jahve æe nas
   sigurno izbaviti: ovaj grad neæe pasti u ruke kralju asirskom.

   ^16Ne slu?ajte Ezekije, jer ovako veli asirski kralj: Sklopite mir sa
   mnom, predajte mi se, pa neka svaki od vas jede plodove iz svoga
   vinograda i sa svoje smokve i neka pije vode iz svojega studenca

   ^17dok ne doðem i ne odvedem vas u zemlju kao ?to je va?a, u zemlju
   p?enice i mo?ta, u zemlju kruha i vinograda.

   ^18Ne dajte da vas Ezekija zaludi govoreæi vam: Jahve æe vas izbaviti.
   Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoje zemlje iz ruku asirskoga
   kralja?

   ^19Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi sefarvajimski,
   gdje su bogovi samarijski da izbave Samariju iz moje ruke?

   ^20Koji su meðu svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje
   ruke, da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?'"

   ^21?utjeli su i ni rijeèi mu nisu odgovorili, jer kralj bija?e
   zapovjedio: "Ne odgovarajte mu!"

   ^22Upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar ?ebna i savjetnik
   Joah, sin Asafov, doðo?e k Ezekiji, razdrijev?i haljine, i saopæi?e mu
   rijeèi velikoga peharnika.
     __________________________________________________________________

  Chapter 37

   ^1 Èuv?i to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuèe kostrijet i
   ode u Dom Jahvin.

   ^2Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, kraljevskog pisara ?ebnu i
   sveæenièke starje?ine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu
   Amosovu.

   ^3Oni mu reko?e: "Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i
   rugla: prispje?e djeca do poroðaja, a nema snage da se rode.

   ^4Mo?da je Jahve, Bog tvoj, èuo rijeèi velikog peharnika koga je kralj
   asirski, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu ?ivome, i mo?da æe
   Jahve, Bog tvoj, kazniti rijeèi koje je èuo! Pomoli se pobo?no za
   Ostatak koji je jo? preostao!'"

   ^5Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji,

   ^6on im reèe: "Ka?ite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se
   rijeèi koje si èuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga.

   ^7Udahnut æu u njega duh, i kad èuje jednu vijest, vratit æe se u svoju
   zemlju. I uèinit æu da u svojoj zemlji pogine od maèa.'"

   ^8Veliki peharnik vrati se i naðe asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu,
   jer bija?e èuo da je kralj oti?ao iz Laki?a.

   ^9Doèuo je, naime, da je Tirhaka, etiopski kralj, zavoj?tio na njega.
   Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da ka?u Ezekiji:

   ^10"Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: 'Neka te ne vara tvoj Bog, u
   koga se uzda?, govoreæi ti: Jeruzalem neæe pasti u ruke asirskog
   kralja.

   ^11Ti zna? ?to su kraljevi asirski uèinili svim zemljama izruèiv?i ih
   prokletstvu! A ti, ti li æe? se spasiti?

   ^12Jesu li bogovi spasili narode koje su uni?tili moji oci: Gozance,
   Harance, Resefce i Edence, u Tel Basaru?

   ^13Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i
   Ive?'"

   ^14Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i proèita ga. Zatim uðe u
   Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom.

   ^15I pomoli se Ezekija Jahvi ovako:

   ^16"Jahve nad Vojskama, Bo?e Izraelov, koji stoluje? nad kerubima, ti
   si Bog jedini nad svim kraljevstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i
   zemlju.

   ^17Prikloni uho, Jahve, i poèuj! Otvori oèi, Jahve, i vidi! Sanheribove
   èujder rijeèi koje poruèi da izruga Boga ?ivoga.

   ^18Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli sve narode i zemlje
   njihove;

   ^19pobacali im u oganj bogove, jer ne bijahu bogovi to, veæ djela ruku
   ljudskih, od drva i kamena; zato ih i uni?ti?e.

   ^20Ali sada, Jahve, Bo?e na?, izbavi nas iz ruke njegove, da spoznaju
   sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini!"

   ^21Tad Izaija, sin Amosov, poruèi Ezekiji: "Ovako veli Jahve, Bog
   Izraelov: 'Usli?ah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja
   asirskoga.'

   ^22Evo rijeèi ?to je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se,
   djevica, Kæi sionska; za tobom ma?e glavom kæi jeruzalemska.

   ^23Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na
   Sveca Izraelova!

   ^24Po slugama si svojim vrijeðao Gospoda. Govorio si: s mno?tvom kola
   ja popeh se na vrh gorÄa, na najvi?e vrhunce Libanona. Posjekoh mu ja
   cedre najvi?e i èemprese ponajljep?e. Dosegoh mu vrh najvi?i, i vrt
   njegov ?umoviti.

   ^25Kopao sam i pio sam vode tuðe; stopalima tad isu?ih sve rijeke
   egipatske.

   ^26Èuje? li dobro? Odavna to sam snovao, odiskona smi?ljao, sada to
   ostvarujem: na tebi je da prometne? gradove tvrde u razvaline;

   ^27stanovnici njini, nemoæni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u
   polju kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom
   istoènim.

   ^28Znam kad se di?e? i kad sjeda?, kad izlazi? i kad se vraæa?.

   ^29Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do u?iju mi doðe, prsten æu
   ti provuæi kroz nozdrve, uzde stavit' u ?vale, vratit æu te putem kojim
   si do?ao!

   ^30A znak nek' ti bude ovo: ove æe se godine jesti ?to se samo
   okrÄunÄi, dogodine ?to samo uzraste, a treæe godine sijte i ?anjite,
   sadite vinograde, jedite im rod.

   ^31Pre?ivjeli iz kuæe Judine, ?ilje æe pustit' u dubinu, plodom rodit'
   u visinu.

   ^32Jer æe iz Jeruzalema izaæi Ostatak. Saèuvani s gore Siona. Sve æe to
   uèinit' ljubomora Jahve nad Vojskama.

   ^33Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: U ovaj grad on uæi neæe,
   ovamo strijele svoje neæe izmetati, k njemu neæe ni ?tit okrenuti, niti
   oko njega nasipe kopati.

   ^34Vratit æe se putem kojim je i do?ao, u grad ovaj neæe uæi - rijeè je
   Jahvina.

   ^35Grad æu ovaj ?titit, zakriliti ga, sebe radi i rad sluge svoga
   Davida."

   ^36Tad iziðe Anðeo Jahvin i pobi u asirskom taboru sto osamdeset i pet
   tisuæa ljudi. Ujutru, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami
   mrtvaci.

   ^37Sanherib podi?e tabor i ode. Vratio se u Ninivu.

   ^38Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nimroka, njegovi ga
   sinovi Adramelek i Sareser ubi?e maèem i pobjego?e u zemlju araratsku.
   Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.
     __________________________________________________________________

  Chapter 38

   ^1 U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov,
   doðe mu i reèe: "Ovako veli Jahve: 'Uredi kuæu svoju, jer æe? umrijeti,
   neæe? ozdraviti.'"

   ^2Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi:

   ^3"Ah, Jahve, sjeti se da sam pred tobom hodio vjerno i po?tena srca i
   uèinio ?to je dobro u tvojim oèima." I Ezekija briznu u gorak plaè.

   ^4Tada doðe rijeè Jahvina Izaiji:

   ^5"Idi i reci Ezekiji: Ovako ka?e Jahve, Bog oca tvoga Davida: 'Usli?ao
   sam tvoju molitvu, vidio tvoje suze. Izlijeèit æu te; za tri dana uziæi
   æe? u Dom Jahvin. Dodat æu tvome vijeku petnaest godina.

   ^6Izbavit æu tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja. Jest, zakrilit
   æu ovaj grad!'"

   ^7Izaija odgovori: "Evo ti znaka od Jahve da æe uèiniti ?to je rekao:

   ^8sjenu koja je si?la po stupnjevima Ahazova sunèanika vratit æu za
   deset stupnjeva natrag." I vrati se sunce deset stupnjeva natrag po
   stupnjevima po kojima bija?e veæ si?lo.

   ^9Pjesan Ezekije, kralja judejskoga, kada se razbolio pa ozdravio od
   svoje bolesti:

   ^10"Govorio sam: U podne dana svojih ja moram otiæi. Na vratima
   Podzemlja mjesto mi je dano za ostatak mojih ljeta.

   ^11Govorio sam: Vidjet vi?e neæu Jahve na zemlji ?ivih, vidjet vi?e
   neæu nikoga od stanovnika ovog svijeta.

   ^12Stan je moj razvrgnut, baèen daleko, kao ?ator pastirski; poput
   tkalca moj si ?ivot namotao da bi me otkinuo od osnove. Od jutra do
   noæi skonèat æe? me,

   ^13vièem sve do jutra; kao ?to lav mrska kosti moje, od jutra do noæi
   skonèat æe? me.

   ^14Poput laste ja pijuèem, zapoma?em kao golubica, uzgor mi se okreæu
   oèi, zauzmi se, jamèi za me.

   ^15Kako æu mu govoriti i ?to æu mu reæi? TÓa on je koji djeluje. Slavit
   æu te sva ljeta svoja, premda s gorèinom u du?i.

   ^16Gospodine, za tebe ?ivjet æe srce moje i ?ivjet æe moj duh. Ti æe?
   me izlijeèiti i vratiti mi ?ivot,

   ^17bolest æe mi se pretvorit' u zdravlje. Ti si spasio du?u moju od
   jame uni?tenja, za leða si bacio sve moje grijehe.

   ^18Jer Podzemlje ne slavi te, ne hvali te Smrt; oni koji padnu u rupu u
   tvoju se vjernost vi?e ne uzdaju.

   ^19?ivi, ?ivi, jedino on te slavi kao ja danas. Otac nauèava sinovima
   tvoju vjernost.

   ^20U pomoæ mi, Jahve priteci, i mi æemo pjevati uz harfe sve dane
   svojega ?ivota pred Hramom Jahvinim."

   ^21Izaija nalo?i: "Donesite oblog od smokava, privijte mu ga na èir i
   on æe ozdraviti."

   ^22Ezekija upita: "Po kojem æu znaku prepoznati da æu uziæi u Dom
   Jahvin?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 39

   ^1 U to vrijeme posla babilonski kralj Merodak Baladan, sin Baladanov,
   pisma s darom Ezekiji, jer bija?e èuo da se razbolio i ozdravio.

   ^2Ezekija se obradova tome i pokaza poslanicima svoju riznicu - srebro,
   zlato, miomirise i mirisavo ulje - svoju oru?anu i sve ?to je bilo u
   skladi?tima. Nije bilo nièega u njegovu dvoru i u svemu njegovu
   gospodarstvu ?to im Ezekija nije pokazao.

   ^3Tada prorok Izaija doðe kralju Ezekiji i upita ga: "?to su rekli ti
   ljudi i odakle su do?li k tebi?" Ezekija odgovori: "Do?li su iz daleke
   zemlje, iz Babilona."

   ^4Izaija upita dalje: "?to su vidjeli u tvojem dvoru?" Ezekija
   odgovori: "Vidjeli su sve ?to je u mojem dvoru; nema u mojim
   skladi?tima nièega ?to im nisam pokazao."

   ^5Tad Izaija reèe Ezekiji: "Èuj rijeè Jahve nad Vojskama:

   ^6'Evo dolaze dani kada æe sve ?to je u tvojem dvoru, sve ?to su tvoji
   oci nakupili do danas, biti odneseno u Babilon. Ni?ta neæe ostati,'
   ka?e Jahve.

   ^7'A od sinova koji poteku od tebe, koji ti se rode, neke æe uzeti da
   budu u?kopljeni dvorani babilonskoga kralja.'"

   ^8Ezekija odgovori Izaiji: "Povoljna je rijeè koju ti je Jahve
   objavio." A mislio je: "Bit æe barem mira i sigurnosti za moga ?ivota."
     __________________________________________________________________

  Chapter 40

   ^1 "Tje?ite, tje?ite moj narod, govori Bog va?.

   ^2Govorite srcu Jeruzalema, vièite mu da mu se ropstvo okonèa, da mu je
   krivnja okajana, jer iz Jahvine ruke primi dvostruko za sve grijehe
   svoje."

   ^3Glas vièe: "Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi
   stazu Bogu na?emu.

   ^4Nek' se povisi svaka dolina, nek' se spusti svaka gora i bre?uljak.
   ?to je neravno, nek' se poravna, strmine nek' postanu ravni.

   ^5Otkrit æe se tada Slava Jahvina i svako æe je tijelo vidjeti, jer
   Jahvina su usta govorila."

   ^6Glas nala?e: "Vièi!" Odgovorih: "?to da vièem?" - "Svako je tijelo
   k'o trava, k'o cvijet poljski sva mu dra?est.

   ^7Sahne trava, vene cvijet, kad dah Jahvin preko njih proðe. Doista,
   narod je trava.

   ^8Sahne trava, vene cvijet, ali rijeè Boga na?eg ostaje dovijeka."

   ^9Na visoku se uspni goru, glasnièe radosne vijesti, Sione! Podigni
   sna?no svoj glas, glasnièe radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne
   boj se, reci judejskim gradovima: "Evo Boga va?ega!"

   ^10Gle, Gospod Jahve dolazi u moæi, mi?icom svojom vlada! Evo s njim
   naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada.

   ^11Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome
   naruèju i bri?ljivo njeguje dojilice.

   ^12Tko je ?akom izmjerio more i nebesa premjerio pedljem? Tko je
   mjericom izmjerio zemlju i planine na mjerila, a tezuljom bregove?

   ^13Tko je pokrenuo duh Jahvin, koji ga je uputio savjetnik?

   ^14S kim se on posvjetova, tko je njemu mudrost ulio, nauèio ga
   putovima pravde? Tko li ga je nauèio znanju, pokazao mu put k umnosti?

   ^15Gle, narodi su kao kap iz vjedra, vrijede kao prah na tezulji.
   Otoci, gle, lebde poput truna!

   ^16Libanon je malen za lomaèu, a zvijeri njegovih nema dosta za
   paljenicu.

   ^17Svi narodi k'o ni?ta su pred njim, ni?tavilo su njemu i praznina.

   ^18S kime æete prispodobit' Boga? I s kakvim ga likom usporedit'?

   ^19Ljevaè lijeva idol, zlatar ga pozlaæuje i lijeva od srebra lanèiæe.

   ^20Siromah za prinos bira drvo koje ne trune; i vje?ta tra?i umjetnika.
   da mu naèini kip nepomièan.

   ^21Zar ne znate? Zar niste èuli? Nije li vam odiskona otkriveno? Zar
   niste shvatili tko zasnova zemlju?

   ^22On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca.
   Kao zastor nebesa je razastro, kao ?ator za stan razapeo.

   ^23On obraæa u ni?ta knezove, uni?tava suce zemaljske.

   ^24Tek ?to su zasaðeni, tek ?to su posijani, tek ?to im stabljika u
   zemlju korijen pru?i, on puhne na njih i oni posahnu, vihor ih k'o
   pljevu raznese.

   ^25"S kime æete mene prispodobit', tko mi je ravan?" - ka?e Svetac.

   ^26Podignite oèi i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj
   izvodi vojsku njihovu i koji ih sve zove po imenu.

   ^27Za?to ka?e?, Jakove, i ti, Izraele, govori?: "Moj put sakriven je
   Jahvi, Bogu mom izmièe moja pravica?"

   ^28Zar ne zna?? Zar nisi èuo? Jahve je Bog vjeèni, krajeva zemaljskih
   stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv.

   ^29Umornome snagu vraæa, jaèa nemoænoga.

   ^30Mladiæi se more i malak?u, iznemogli, momci posræu.

   ^31Al' onima ?to se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu
   kao orlovima, trèe i ne sustaju, hode i ne more se.
     __________________________________________________________________

  Chapter 41

   ^1 Umuknite preda mnom, otoci, nek' novu snagu narodi priberu. Nek' se
   primaknu i progovore; zajedno pristupimo k sudu.

   ^2"Tko je podigao s Istoka onog kog ukorak prati Pobjeda? Tko mu
   izruèuje narode i kraljeve podla?e? Prah su pod maèem njegovim, k'o
   pljevu ih njegov luk raspr?uje.

   ^3Goni ih, napreduje pouzdano, noge mu se ceste ne dotièu.

   ^4Tko je to uèinio i izvr?io? Onaj koji odiskona zove nara?taje, ja,
   Jahve, koji sam prvi i bit æu ovaj isti s posljednjima!"

   ^5Otoci gledaju i strah ih obuzima, dr?æu krajevi zemaljski, oni se
   bli?e i veæ su tu.

   ^6Svatko poma?e svome drugu i bratu svom zbori: "Hrabro!"

   ^7Ljevaè bodri zlatara, onaj koji gladi èekiæem bodri onog koji kuje na
   nakovnju. On govori o spajanju: "Dobro je", i èavlima kip uèvr?æuje da
   se ne pomièe.

   ^8Ti, Izraele, slugo moja, Jakove, kog sam izabrao, potomèe Abrahama,
   mojega ljubimca!

   ^9Ti koga uzeh s krajeva zemlje i pozvah s rubova njenih, ti kome
   rekoh: "Ti si sluga moj, izabrao sam te i nisam te odbacio."

   ^10Ne boj se jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jer ja sam Bog
   tvoj. Ja te krijepim i poma?em ti, podupirem te pobjednièkom desnicom.

   ^11Gle, postidjet æe se i smesti svi koji su na tebe bjesnjeli, bit æe
   uni?teni i propast æe oni ?to se s tobom parbi?e!

   ^12Tra?it æe? svoje protivnike, ali ih neæe? naæi. Bit æe uni?teni,
   svedeni na ni?ta oni koji protiv tebe vojuju.

   ^13Jer ja, Jahve, Bog tvoj, krijepim desnicu tvoju i ka?em ti: "Ne boj
   se, ja ti poma?em."

   ^14Ne boj se, Jakove, crviæu, Izraele, lièinko, ja sam pomoæ tvoja -
   rijeè je Jahvina - Svetac Izraelov tvoj je otkupitelj.

   ^15Gle, èinim te mlatilom o?trim, novim, dvostrukih zubaca; mlatit æe?
   i satirati brda, u prah æe? pretvoriti bregove.

   ^16Vijat æe? ih, vjetar æe ih odnijeti, vihor æe ih raspr?iti. A ti æe?
   kliktati u Jahvi, dièit æe? se Svecem Izraelovim.

   ^17Ubogi i bijedni vodu tra?e, a nje nema! Jezik im se osu?i od ?eði.
   Ja, Jahve, njih æu usli?iti, ja, Bog Izraelov, ostavit' ih neæu.

   ^18U goleti bregova otvorit æu rijeke i posred dolova izvore. Pustinju
   æu pretvoriti u moèvaru, a u vrela su?nu zemlju.

   ^19Posadit æu u pustinji cedar, bagrem, mirtu i maslinu. Stepu æu
   po?umiti èempresom, brijestom i ?im?irom zajedno.

   ^20Nek' svi vide i nek' znaju, nek' promisle i nek' shvate: ruka
   Jahvina to uèini, Svetac Izraelov stvori sve.

   ^21"Iznesite svoj spor, ka?e Jahve, predoèite dokaze, ka?e kralj
   Jakovljev.

   ^22Nek' pristupe i nek' nam objave ono ?to æe se zbiti. TÓa ?to su nam
   otkrili o onom ?to bija?e, ?to se ispunilo, da o tom mislimo? Il'
   objavite ?to æe biti, da doznamo ono ?to dolazi.

   ^23Otkrijte nam ?to æe se poslije zbiti, i poznat æemo da ste bogovi.
   Uèinite ne?to, dobro ili zlo, da se zaèudimo i prepadnemo zajedno.

   ^24Ali vi niste ni?ta i djela su vam ni?tavna, gnusan je koji vas
   izabere."

   ^25Podigoh ga sa sjevera da doðe, zazvah ga po imenu s istoka. Kao
   blato gazio je namjesnike, kao ?to po glini lonèar gazi.

   ^26Tko je to odiskona objavio da bismo znali, unaprijed prorekao da
   bismo rekli: istina je? Ali nikog nema tko bi objavio, niti koga da bi
   navijestio, niti koga da èuje rijeèi va?e.

   ^27Ja prvi rekoh Sionu: "Gle, evo ih"; prvi Jeruzalemu poslah glasnika
   vijesti radosne.

   ^28Gledao sam, ali ne bje?e nikoga, ni jednoga od njih da savjet dade,
   da ih pitam i da odgovore.

   ^29Svi zajedno ni?ta su, ni?tavna su djela njihova, vjetar i ispraznost
   njihovi kipovi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 42

   ^1 Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika du?e
   moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima.

   ^2On ne vièe, on ne di?e glasa, niti se èuti mo?e po ulicama.

   ^3On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj ?to tinja. Vjerno on
   donosi pravdu,

   ^4ne sustaje i ne malak?e dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci ?ude
   za njegovim naukom.

   ^5Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji
   rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i
   dah biæima ?to njome hode.

   ^6Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, èvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i
   postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima,

   ^7da otvori? oèi slijepima, da izvede? su?nje iz zatvora, iz tamnice
   one ?to ?ive u tami.

   ^8Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti èasti svoje
   kipovima.

   ^9?to prije prorekoh, evo, zbi se, i nove dogaðaje ja navije?tam, i
   prije negoli se poka?u, vama ih objavljujem.

   ^10Pjevajte Jahvi pjesmu novu, i s kraja zemlje hvalu njegovu, neka ga
   slavi more sa svim ?to je u njem, otoci i njihovi ?itelji!

   ^11Nek' digne glas pustinja i njeni gradovi, nek' odjeknu naselja gdje
   ?ive Kedarci! Nek' podvikuju stanovnici Stijene, neka klièu s gorskih
   vrhova!

   ^12Nek' daju èast Jahvi i hvalu mu navije?taju po otocima!

   ^13Kao junak izlazi Jahve, kao ratnik ?ar svoj podjaruje. Uz bojni
   poklik i viku ratnu ide junaèki na svog neprijatelja.

   ^14"?utjeh dugo, gluh se èinjah, svladavah se; sad vièem kao ?ena kada
   raða, da?æem i uzdi?em.

   ^15Isu?it æu brda i bregove, sparu?iti svu zelen po njima, rijeke æu u
   stepe pretvoriti i moèvare isu?iti.

   ^16Vodit æu slijepce po cestama, uputit' ih putovima. Pred njima æu
   tamu u svjetlost obratit', a neravno tlo u ravno. To æu uèiniti i neæu
   propustiti.

   ^17Uzmaknut æe u golemu stidu koji se uzdaju u kipove, koji ljevenim
   likovima govore: 'Vi ste na?i bogovi.'"

   ^18Èujte, gluhi! Progledajte, slijepi, da vidite!

   ^19Tko je slijep ako ne moj sluga, tko je gluh kao glasnik koga ?aljem?
   Tko je slijep kao prijatelj, tko je gluh kao sluga Jahvin?

   ^20Mnogo si vidio, ali nisi mario, u?i ti bjehu otvorene, ali nisi èuo!

   ^21Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednosti da uzvelièa i proslavi
   Zakon svoj.

   ^22A narod je ovaj opljaèkan i oplijenjen, mladiæi mu stavljeni u
   klade, vrgnuti u zatvore. Plijene ih, a nikoga da ih izbavi; robe ih, a
   nitko da ka?e: "Vrati!"

   ^23Tko od vas mari za to? Tko pazi i slu?a unapredak?

   ^24Tko je pljaèka?u izruèio Jakova i otimaèima Izraela? Nije li Jahve,
   protiv koga smo grije?ili, èijim putima ne htjedosmo hoditi, èiji Zakon
   nismo slu?ali?

   ^25Zato izli na Izraela ?arki gnjev svoj i strahote ratne: plamen ga
   okru?i odasvud, al' on ni to nije shvatio; sa?e?e ga, al' on ni to k
   srcu ne uze.
     __________________________________________________________________

  Chapter 43

   ^1 Sada ovako govori Jahve, koji te stvorio, Jakove, koji te sazdao,
   Izraele: "Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si
   moj!

   ^2Kad preko vode prelazi?, s tobom sam; ili preko rijeke, neæe te
   preplaviti. Poðe? li kroz vatru, neæe? izgorjeti, plamen te opaliti
   neæe.

   ^3Jer ja sam Jahve, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj. Za
   otkupninu tvoju dajem Egipat, mjesto tebe dajem Ku? i ?ebu.

   ^4Jer dragocjen si u mojim oèima, vrijedan si i ja te ljubim. Stog i
   dajem ljude za tebe i narode za ?ivot tvoj.

   ^5Ne boj se jer ja sam s tobom. S istoka æu ti dovest' potomstvo i
   sabrat æu te sa zapada.

   ^6Reæi æu sjeveru: 'Daj mi ga!' a jugu 'Ne zadr?avaj ga!' Sinove mi
   dovedi izdaleka i kæeri moje s kraja zemlje,

   ^7sve koji se mojim zovu imenom i koje sam na svoju slavu stvorio, koje
   sam sazdao i naèinio."

   ^8Izvedi narod slijep, premda oèi ima, i gluh, premda u?i ima.

   ^9Neka se saberu sva plemena i neka se skupe narodi. Tko je od njih to
   prorekao i davno navijestio? Nek' dovedu svjedoke da se opravdaju, neka
   se èuje da se mo?e reæi: "Istina je!"

   ^10Jer vi ste mi svjedoci, rijeè je Jahvina, i moje sluge koje sam
   izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da sam to ja. Prije mene
   nijedan bog nije bio naèinjen i neæe poslije mene biti.

   ^11Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja.

   ^12Ja sam prorekao, spasio i navijestio, i nema meðu vama tuðinca! Vi
   ste mi svjedoci, rijeè je Jahvina, a ja sam Bog

   ^13od vjeènosti - ja jesam! I nitko iz ruke moje ne izbavlja; ?to
   uèinim, tko izmijeniti mo?e?

   ^14Ovako govori Jahve, otkupitelj va?, Svetac Izraelov: "Radi vas
   poslah protiv Babilona, oborit æu prijevornice zatvorima i Kaldejci æe
   udarit u kukanje.

   ^15Ja sam Jahve, Svetac va?, stvoritelj Izraelov, kralj va?!"

   ^16Ovako govori Jahve, koji put po moru naèini i stazu po vodama
   silnim;

   ^17koji izvede bojna kola i konje, vojsku i junake, i oni pado?e da
   vi?e ne ustanu, zgasnu?e, kao stijenj se utrnu?e.

   ^18Ne spominjite se onog ?to se zbilo, nit' mislite na ono ?to je
   pro?lo.

   ^19Evo, èinim ne?to novo; veæ nastaje. Zar ne opa?ate? Da, put æu
   napraviti u pustinji, a staze u pusto?i.

   ^20Slavit æe me divlje zvijeri, èaglji i nojevi, jer vodu æu stvorit' u
   pustinji, rijeke u stepi, da napojim svoj narod, izabranika svoga.

   ^21I narod koji sam sebi sazdao moju æe kazivati hvalu!

   ^22Ali me ti, Jakove, nisi zazvao, niti si se zamorio oko mene,
   Izraele!

   ^23Nisi mi prinosio ovce za paljenicu, nisi me èastio ?rtvama. A ja te
   silio nisam na prinose, nisam ti dodijavao i?tuæi kada.

   ^24Nisi mi kupovao za novac trsku, nisi me sitio salom svojih ?rtava;
   nego si me grijesima svojim muèio, bezakonjem svojim dosaðivao mi.

   ^25A ja, ja radi sebe opaèine tvoje bri?em i grijeha se tvojih ne
   spominjem.

   ^26Podsjeti me, zajedno se sporimo, govori ti da se opravda?.

   ^27Prvi je otac tvoj sagrije?io, posrednici tvoji od mene se odmetnuli,

   ^28knezovi su tvoji oskvrnuli Sveti?te. Tad izruèih Jakova prokletstvu,
   i poruzi Izraela.
     __________________________________________________________________

  Chapter 44

   ^1 Sad èuj, Jakove, slugo moj, Izraele, kog sam izabrao.

   ^2Ovako ka?e Jahve, koji te stvorio, koji te od utrobe sazdao i poma?e
   ti: "Ne boj se, Jakove, slugo moja, Je?urune, kog sam izabrao.

   ^3Jer na ?ednu æu zemlju vodu izliti i po tlu su?nome potoke. Izlit æu
   duh svoj na tvoje potomstvo i blagoslov na tvoja pokoljenja.

   ^4Rast æe kao trava pokraj izvora, kao vrbe uz vode tekuæice.

   ^5Jedan æe reæi: 'Ja sam Jahvin', drugi æe se zvati imenom Jakovljevim.
   Treæi æe sebi na ruci napisati: 'Jahvin' i nazvat æe se imenom
   Izraelovim."

   ^6Ovako govori kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Jahve nad Vojskama:
   "Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema.

   ^7Tko je kao ja? Nek' ustane i govori, nek' navijesti i nek' mi
   razlo?i! Tko je od vjeènosti otkrio ?to se zbilo? Nek' nam navijesti
   ?to æe jo? doæi!

   ^8Ne pla?ite se, ne bojte se: nisam li vam to odavna navijestio i
   otkrio? Vi ste mi svjedoci: ima li Boga osim mene? Ima li Stijene? Ja
   ne znam!"

   ^9Tko god pravi kipove, ni?tavan je, i dragocjenosti njegove ne koriste
   nièemu. Svjedoci njihovi ni?ta ne vide i ni?ta ne znaju, da im budu na
   sramotu.

   ^10Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne oèekuje?

   ^11Gle, svi æe ?tovatelji likova biti osramoæeni, izraðivaèi njihovi
   vi?e od bilo koga. Nek' se saberu svi i pojave: prepast æe se i
   postidjeti odjednom.

   ^12Kovaè ga izraðuje na ?ivu ugljevlju, èekiæem ga oblikuje, sna?nom ga
   rukom obraðuje. Gladan je i iznemogao; ne pije vode, iscrpljuje se.

   ^13Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkom lik ocrta, ostru?e ga dlijetom,
   ?estarom ga zaokru?i i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao lijepo
   ljudsko oblièje, da stoji u hramu.

   ^14Bija?e sebi nasjekao cedre, uzeo èempres ili hrast koje je za se
   njegovao meðu ?umskim drveæem; ili je posadio bor koji raste od ki?e.

   ^15Èovjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da ispeèe
   kruh. Ali od njih djelja i boga pred kojim pada nièice, pravi kip i
   klanja mu se.

   ^16Polovinom od toga nalo?i, dakle, oganj, peèe meso na ?eravi, jede
   peèenku i siti se: grije se i govori: "Ah, grijem se i u?ivam uz
   vatru."

   ^17Ali od onoga ?to preostane pravi sebi boga, svog kumira, pada pred
   njim nièice i klanja mu se i moli: "Spasi me, jer si ti moj bog."

   ^18Ne znaju oni i ne razumiju: zaslijepljene su im oèi pa ne vide, i
   srce pa ne shvaæaju.

   ^19Takav ne razmi?lja, nema u njega znanja ni razbora da sebi ka?e:
   "Polovinom od ovoga nalo?io sam oganj, na ?eravici ispekao kruh,
   ispr?io meso koje sam pojeo, pa zar æu od ostatka naèiniti gnusobu? Zar
   æu se komadu drveta klanjati?"

   ^20On voli pepeo, zavodi ga prevareno srce. Neæe spasti svog ?ivota i
   nikad neæe reæi: "Nije li varka ovo u mojoj desnici?"

   ^21Sjeti se toga, Jakove, i ti, Izraele, jer si sluga moj! Ja sam te
   stvorio i sluga si mi, Izraele, neæu te zaboraviti!

   ^22Kao maglu rastjerao sam tvoje opaèine i grijehe tvoje poput oblaka.
   Meni se obrati jer ja sam te otkupio.

   ^23Klièite, nebesa, jer je Jahve uèinio! Orite se, dubine zemljine!
   Odjekujte rado?æu, planine, i vi, ?ume, sa svim svojim drveæem! Jer
   Jahve je otkupio Jakova, proslavio se u Izraelu!

   ^24Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj i tvorac tvoj od utrobe: "Ja sam
   Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo i uèvrstio
   zemlju bez pomoæi ièije.

   ^25Ja osujeæujem znamenja vraèa, i èarobnjake u luðake promeæem; silim
   mudrace da ustuknu i mudrost im obraæam u bezumlje,

   ^26ali potvrðujem rijeè sluge svojega, ispunjam naum svojih glasnika.
   Ja govorim Jeruzalemu: 'Naseli se!' I gradovima judejskim: 'Sagradite
   se!' Iz razvalina ja ih podi?em.

   ^27Ja govorim moru: 'Presahni! Presu?ujem ti rijeke.'

   ^28Ja govorim Kiru: 'Pastiru moj!' I on æe sve ?elje moje ispuniti
   govoreæi Jeruzalemu: 'Sagradi se!' i Hramu: 'Utemelji se!'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 45

   ^1 Ovako govori Jahve o Kiru, pomazaniku svome: "Primih ga za desnicu
   da pred njim oborim narode i raspa?em bokove kraljevima, da rastvorim
   pred njim vratnice, da mu nijedna vrata ne budu zatvorena.

   ^2Ja æu hoditi pred tobom da poravnam uzvisine, da razbijem mjedene
   vratnice, da slomim ?eljezne prijevornice.

   ^3Dajem ti tajna blaga i skrivena bogatstva, da bi spoznao da sam ja
   Jahve koji te zovem po imenu, Bog Izraelov.

   ^4Radi sluge svog Jakova i Izraela, svog izabranika, po imenu ja te
   pozvah, imenovah te premda me znao nisi.

   ^5Ja sam Jahve i nema drugoga; osim mene Boga nema. Iako me ne pozna?,
   naoru?ah te:

   ^6nek' se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je ni?tavilo." Ja
   sam Jahve i nema drugoga;

   ^7ja tvorim svjetlost i stvaram tamu. Ja stvaram sreæu i dovodim
   nesreæu, ja, Jahve, èinim sve to.

   ^8Rosite, nebesa, odozgo, i oblaci, da?dite pravedno?æu. Neka se
   rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da proklija izbavljenje! Ja,
   Jahve, stvaram sve.

   ^9Jao onome tko raspravlja s tvorcem svojim, a sud je meðu glinenim
   sudovima! Ka?e li glina lonèaru: "?to radi??" ili djelo njegovo:
   "Kljast si!"

   ^10Jao onom koji ka?e ocu: "?to si rodio?" Ili ?eni: "?to si na svijet
   dala?"

   ^11Ovako govori Jahve, Svetac Izraelov, njegov tvorac: "Zar je va?e da
   me o mojoj djeci pitate i da mi nad djelom ruku mojih zapovijedate?

   ^12Ja sam naèinio zemlju i èovjeka na njoj stvorio; svojim sam rukama
   razapeo nebesa i zapovijedam svim vojskama njihovim.

   ^13Ja sam ga podigao da pobijedi i poravnao sam mu sve putove. On æe
   obnoviti moj Grad i su?nje moje vratiti bez otkupnine i naknade." Tako
   ka?e Jahve nad Vojskama.

   ^14Ovako govori Jahve: "Ratari Egipta i trgovci Ku?a, i Sebejci, ljudi
   rasta visoka, prijeæi æe tebi i tvoji æe biti; za tobom æe iæi okovani,
   tebi æe se klanjati i molit æe ti se: 'Jedino je kod tebe Bog, nema
   drugoga; ni?tavni su bogovi.'"

   ^15Doista ti si Bog skriveni, Bog Izraelov, Spasitelj.

   ^16Postidjet æe se i poniknut æe svi zajedno, otiæi æe u ruglu oni koji
   prave kipove.

   ^17A Jahve æe vjeènim spasenjem spasit' Izraela. Neæete se postidjeti i
   neæete poniknuti dovijeka.

   ^18Da, ovako govori Jahve, nebesa Stvoritelj - on je Bog - koji je
   oblikovao i sazdao zemlju, koji ju je uèvrstio i nije je stvorio pustu,
   veæ ju je uoblièio za obitavanje: "Ja sam Jahve i nema drugoga.

   ^19Nisam govorio u tajnosti, u zakutku mraène zemlje. Nisam rekao
   potomstvu Jakovljevu: 'Tra?ite me u pusto?i.' Ja, Jahve, govorim pravo
   i navije?tam èestito."

   ^20"Saberite se i doðite, pristupite zajedno, svi pre?ivjeli od naroda!
   Neznalice puke oni su ?to nose kip izraðen od drveta i mole boga koji
   ih spasit' ne mo?e.

   ^21Objavite, iznesite svoje dokaze, svjetujte se zajedno: tko je to od
   davnine navijestio i od tada prorekao? Nisam li ja, Jahve? Nema drugoga
   boga do mene; Boga pravednog i Spasitelja osim mene nema.

   ^22Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog
   i nema drugoga!

   ^23Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina, rijeè neopoziva,
   da æe se preda mnom prignuti svako koljeno, mnome æe se svaki jezik
   zaklinjati

   ^24govoreæi: 'Jedino je u Jahvi pobjeda i snaga!'" K njemu æe doæi,
   postiðeni, svi ?to na nj su bjesnjeli.

   ^25U Jahvi æe pobijediti i proslavit se sve potomstvo Izraelovo!
     __________________________________________________________________

  Chapter 46

   ^1 Pade Bel! Sru?i se Nebo! Prte svoje kipove na ?ivotinje i stoku,
   nose ih kao breme, teret ?to zamara.

   ^2Padaju, ru?e se svi zajedno, ne mogu spasiti one ?to ih nose, nego i
   sami u ropstvo odlaze.

   ^3"Slu?ajte me, kuæo Jakovljeva, i svi koji ostadoste od kuæe
   Izraelove! Ja sam vas ponio tek ?to se rodiste, i nosio vas od krila
   materina.

   ^4Do starosti va?e ja æu ostat' isti, do va?ih sjedina podupirat æu
   vas. To sam èinio; nosit æu vas i dalje, pomagati vas, izbavljati.

   ^5S kime biste me usporedili i izjednaèili, s kime prispodobili: komu
   da sam slièan?

   ^6Vade zlato iz kese i tezuljom mjere srebro, pa naimlju zlatara da od
   njeg boga naèini te pred njim padaju nièice i klanjaju se.

   ^7Di?u ga na rame i nose ga, onda ga stavljaju na njegovo mjesto; on
   stoji i ne mièe se s njega. Prizivaju li ga, on ne odgovara i nikog ne
   spasava od nevolje njegove.

   ^8Sjetite se toga i budite ljudi, uzmite to k srcu, otpadnici,

   ^9sjetite se pro?losti pradavne: ja sam Bog i nema drugoga; Bog, nitko
   mi slièan nije!

   ^10Onaj sam koji od poèetka svr?etak otkriva i unaprijed javlja ?to jo?
   se nije zbilo! Ja ka?em: Odluka æe se moja ispuniti, izvr?it æu sve ?to
   mi je po volji.

   ^11S istoka zovem grabljivicu, iz daleke zemlje zovem èovjeka svog
   nauma. Rekao sam - ispunit æu, naumio sam - izvr?it æu.

   ^12Slu?ajte me, vi koji gubite srèanost i koji ste daleko od pobjede.

   ^13Primièem svoju pobjedu, nije vi?e daleko, spasenje moje zakasniti
   neæe. Na Sion æu spas staviti, u Izraela svoju slavu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 47

   ^1 Spusti se, sjedni u pra?inu, djevice, kæeri babilonska! Sjedni na
   zemlju, bez prijestolja, kæeri kaldejska! Jer, neæe te vi?e zvati
   nje?nom i tankoæutnom.

   ^2Uzmi mlin i melji bra?no! Skini prijevjes, podigni skut, razgali
   bedra, prijeði preko rijeke!

   ^3Nek' se golotinja tvoja otkrije, nek' se sramota tvoja poka?e! Ja æu
   se osvetiti, odvraæat' me nitko neæe.

   ^4Otkupitelj na?, ime mu je Jahve nad Vojskama, Svetac Izraelov, ka?e:

   ^5"Sjedi ?utke, u mrak se povuci, kæeri kaldejska. Jer, neæe te vi?e
   zvati vladaricom kraljevstava.

   ^6Razgnjevih se na svoj narod, oskvrnuh svoju ba?tinu. Tebi ih u ruke
   izruèih, a ti im ne iskaza milosti. Na starce si stavljala jaram svoj
   prete?ki.

   ^7Govorila si: 'Dovijeka gospodaricom æu ostati.' Nikad nisi to k srcu
   uzela ni pomislila kako æe se zavr?iti.

   ^8A sad poslu?aj, razvratnice, koja sjedi? bezbri?no i u srcu svom
   govori?: 'Ja, i nitko drugi! Nikad neæu obudovjeti, neæu djece
   izgubiti!'

   ^9Stiæi æe te oboje, za tren, u isti dan! Izgubit æe? djecu, obudovjet
   æe?! Punom æe te mjerom snaæi oboje, pokraj svega tvojeg vraèanja i
   mno?ine tvojih zaklinjanja!

   ^10U zloæu si se svoju uzdala, govorila si: 'Nitko me ne vidi!' Mudrost
   tvoja i znanje zavedo?e te. U svom si srcu govorila: 'Ja i nitko
   drugi!'

   ^11Zlo æe te snaæi - neæe? ga presresti; oborit æe se na te nesreæa -
   neæe? je odvratiti; doæi æe na te propast iznenada - neæe? je
   predvidjeti.

   ^12Ustraj, dakle, u svojim zaklinjanjima i u tolikim svojim èaranjima,
   oko kojih si se trudila od mladosti. Mo?da æe ti biti od koristi? Mo?da
   æe? s njima strah utjerati?

   ^13Izmori?e te mnogi tvoji savjetnici! Nek' ustanu samo da te spase oni
   koji premjeravaju nebesa, koji promatraju zvijezde i koji svakog
   mjeseca prorièu ono ?to æe te snaæi.

   ^14Gle, oni æe biti poput pljeve, oganj æe ih sa?eæi. Ni sami sebe neæe
   izbaviti iz zagrljaja plamenoga. Neæe ostat' ni ?erave da se tko
   ogrije, ni ognji?ta da uza nj posjedne!

   ^15Takvi æe ti biti vraèi tvoji, oko kojih si se trudila od mladosti!
   Poæi æe svaki svojim putem, i nikog neæe biti da te spasi."
     __________________________________________________________________

  Chapter 48

   ^1 Èujte ovo, kuæo Jakovljeva, vi koji se zovete imenom Izraelovim i
   koji ste izi?li iz voda Judinih! Vi koji se Jahvinim imenom kunete i
   slavite Boga Izraelova, ali ne u istini i pravdi.

   ^2Jer vi se nazivate po Svetome gradu i oslanjate se na Boga Izraelova,
   Jahve nad Vojskama njemu je ime.

   ^3Dogoðaje pro?le odavna sam navijestio, iz mojih su izi?li usta i ja
   sam ih objavio, uèinih brzo, i zbi se.

   ^4Jer znao sam da si tvrdokoran, da ti je ?ija ?ila gvozdena i èelo da
   ti je mjedeno.

   ^5Zato sam ti veæ onda navijestio, javio ti prije nego ?to se zbilo, da
   ne bi rekao: "Moj kip uèini to, rezani moj lik i ljeveni kip
   zapovjedi?e tako!"

   ^6Èuo si i vidio sve to; zar ne priznaje?? A sada navijestit æu ti
   ne?to novo, otajno, ?to jo? ne zna?;

   ^7ovog je trena stvoreno, a ne odavna, o tome dosad nisi ni?ta èuo, da
   ne bi rekao: "Znao sam."

   ^8Nisi o tome èuo ni znao, niti se uho tvoje prije otvorilo, jer znadoh
   da æe? se iznevjeriti i da te od utrobe majèine zovu otpadnikom.

   ^9Radi imena svoga odgaðah svoj gnjev, radi èasti svoje susprezah se da
   te ne uni?tim.

   ^10Gle, proèistio sam te poput srebra, isku?ao te u talioniku nevolje.

   ^11Sebe radi èinih tako, sebe radi! TÓa zar da se ime moje obe?èasti?
   Slave svoje drugome ne dam!

   ^12Èuj me, Jakove, Izraele, koga sam pozvao: Ja jesam, ja sam prvi, ja
   sam i posljednji.

   ^13Ruka moja zemlju utemelji, desnica mi razape nebesa. Pozovem ih
   samo, i odmah dolaze.

   ^14Saberite se svi i èujte: tko je od njih to prorekao? "Onaj koga
   Jahve ljubi ispunit æe volju moju nad Babilonom i nad potomstvom
   kaldejskim."

   ^15Ja rekoh i pozvah ga, vodih ga i pomogoh u naumu.

   ^16Pristupite k meni i poèujte ovo: "Od poèetka nisam vam govorio
   tajno, i kad se zbivalo, bijah ondje." - "A sada me Gospod Jahve ?alje
   s duhom svojim."

   ^17Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj, Svetac Izraelov: "Ja, Jahve,
   Bog tvoj, tvojem dobru te uèim, vodim te putem kojim ti je iæi.

   ^18O, da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sreæa bi tvoja bila, a
   pravda tvoja kao morski valovi!

   ^19Potomstva bi tvojeg bilo kao pijeska, a poroda utrobe tvoje kao
   njegovih zrnaca! Nikad ti se ime ne bi zatrlo niti izbrisalo preda
   mnom!"

   ^20Izaðite iz Babilona, bje?ite iz Kaldeje! Glasno klièuæi, kazujte,
   objavljujte, do nakraj zemlje razglasite! Govorite: "Jahve je otkupio
   slugu svoga Jakova!

   ^21Nisu ?eðali dok ih je kroz pustinju vodio; iz stijene je za njih
   vodu izbio, rascijepio je peæinu i potekla je voda."

   ^22"Nema mira opakima," ka?e Jahve.
     __________________________________________________________________

  Chapter 49

   ^1 Èujte me, otoci, slu?ajte pomno, narodi daleki! Jahve me pozvao od
   krila materina, od utrobe majke moje spomenuo se moga imena.

   ^2Od usta mojih britak maè je naèinio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od
   mene je o?tru naèinio strijelu, sakrio me u svome tobolcu.

   ^3Rekao mi: "Ti si Sluga moj, Izraele, u kom æu se proslaviti!"

   ^4A ja rekoh: "Zaludu sam se muèio, niza?to naprezao snagu." Ipak, kod
   Jahve je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad govori Jahve,
   koji me od utrobe Slugom svojim naèini, da mu vratim natrag Jakova, da
   se sabere Izrael.

   ^5Proslavih se u oèima Jahvinim, Bog moj bija?e mi snaga.

   ^6I reèe mi: "Premalo je da mi bude? Sluga, da podigne? plemena
   Jakovljeva i vrati? Ostatak Izraelov, nego æu te postaviti za svjetlost
   narodima, da spas moj do nakraj zemlje donese?."

   ^7Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onome kog
   preziru i odbacuju narodi, sluzi silnièkome: "Kad vide, diæi æe se
   kraljevi, bacit æe se nièice knezovi, zbog Jahve, koji je vjernost
   svoju pokazao, Sveca Izraelova, koji te izabrao."

   ^8Ovako govori Jahve: "U vrijeme milosti ja æu te usli?iti, u dan spasa
   ja æu ti pomoæi. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju
   podignem, da nanovo razdijelim ba?tinu opusto?enu,

   ^9da ka?e? zasu?njenima: 'Iziðite!' a onima koji su u tami: 'Doðite na
   svjetlo!' Oni æe pasti uzdu? svih putova, i pa?a æe im biti po svim
   goletima.

   ^10Neæe vi?e gladovat' i ?eðati, neæe ih muèiti ?ega ni sunce, jer
   vodit æe ih onaj koji im se smiluje, dovest æe ih k izvorima vode.

   ^11Sve gore svoje obratit æe u putove, i ceste æe se moje povisiti."

   ^12Gle, jedni dolaze izdaleka, drugi sa sjevera i sa zapada, a neki iz
   zemlje sinimske.

   ^13Klièite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja;
   jer Jahve tje?i narod svoj, on je milosrdan nevoljnima.

   ^14Sion reèe: "Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi."

   ^15"Mo?e li ?ena zaboravit' svoje dojenèe, ne imat' suæuti za èedo
   utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neæu.

   ^16Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred
   oèima.

   ^17Obnovitelji tvoji hitaju, ru?ioci tvoji i pusto?itelji odlaze od
   tebe.

   ^18Obazri se oko sebe i pogledaj: sabiru se svi i dolaze k tebi. ?ivota
   mi moga" - rijeè je Jahvina - "svima æe? se njima zaodjenuti k'o
   nakitom, i njima æe? se k'o nevjesta ukrasiti!

   ^19Jest, tvoje ru?evine, tvoje razvaline i tvoja zemlja poharana
   pretijesna æe biti ?iteljima tvojim kad se udalje oni ?to te zatirahu.

   ^20Opet æe na tvoje u?i reæi sinovi kojih si bila li?ena: 'Pretijesno
   mi je mjesto ovo, makni se da se mogu smjestiti.'

   ^21I ti æe? se u srcu svom zapitati: 'Tko mi rodi sve ove? Bijah bez
   djece, neplodna, prognana i odbaèena, pa tko ih podi?e? Bijah, eto,
   sama ostala, a oni gdje su bili?'"

   ^22Ovako govori Gospod Jahve: "Evo, dajem rukom znak narodima i zastavu
   svoju di?em plemenima. Vratit æe ti u naruèju sinove, nosit æe ti kæeri
   na pleæima.

   ^23Kraljevi æe biti tvoji skrbnici, a kneginje im tvoje dojkinje.
   Klanjat æe ti se licem do zemlje i prah æe lizat s tvojih nogu. I znat
   æe? da sam ja Jahve: koji se u me uzdaju, neæe se posramiti."

   ^24Mo?e li se otet plijen junaku? Mo?e li su?anj pobjeæ pobjedniku?

   ^25Da, ovako govori Jahve: "Bit æe oduzet su?anj junaku, pobjeæi æe
   plijen pobjedniku! S onima koji se s tobom spore ja æu se sporiti,
   tvoju djecu ja æu izbaviti;

   ^26tlaèiteljima æu tvojim dati njihovo meso za jelo i svojom krvlju
   opit æe se kao mo?tom. I znat æe svako tijelo da sam ja Jahve,
   Spasitelj tvoj, i da je tvoj okupitelj Silni Jakovljev."
     __________________________________________________________________

  Chapter 50

   ^1 Ovako govori Jahve: "Gdje je otpusno pismo va?e matere kojim sam je
   otpustio? Ili tko je od mojih vjerovnika taj komu sam vas prodao? Zbog
   bezakonja ste svojih prodani, zbog nevjere je mati va?a otpu?tena.

   ^2Za?to ne naðoh nikoga kad sam do?ao? Za?to se ne odazva nitko kad sam
   zazvao? Zar mi je ruka prekratka da izbavi, ili u meni snage nema da
   oslobodim? Gle, prijetnjom svojom isu?ujem more, u pustinje rijeke
   pretvaram; njihove se ribe raspadaju jer vode nema i od ?eði ugibaju.

   ^3Nebesa oblaèim u tminu i kostrijet im dajem za pokrivaè!"

   ^4Gospod Jahve dade mi jezik vje?t da znam rijeèju krijepiti umorne.
   Svako jutro on mi uho budi da ga slu?am kao uèenici.

   ^5Gospod Jahve u?i mi otvori: ne protivih se niti uzmicah.

   ^6Leða podmetnuh onima ?to me udarahu, a obraze onima ?to mi bradu
   èupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja.

   ^7Gospod mi Jahve poma?e, zato se neæu smesti. Zato uèinih svoj obraz
   k'o kremen i znam da se neæu postidjeti.

   ^8Blizu je onaj koji mi pravo daje. Tko æe se pravdati sa mnom? Iziðimo
   zajedno! Tko je protivnik moj u parnici? Nek' mi se pribli?i!

   ^9Gle, Gospod mi Jahve poma?e, tko æe me osuditi? Svi æe se oni k'o
   haljina izlizati, moljac æe ih razjesti.

   ^10"Tko god se od vas Jahve boji, nek' poslu?a glas Sluge njegova! Tko
   u tmini hodi, bez traèka svjetlosti, nek' se uzda u ime Jahvino, nek'
   se na Boga svog osloni.

   ^11Ali svi vi oganj palite, raspirujete ?eravicu. Idite u plamenove
   ognja svojega i u ?eravu koju raspiriste. Tako æe vam moja uèiniti
   ruka: le?at æete u mukama.
     __________________________________________________________________

  Chapter 51

   ^1 Èujte me, vi koji za pravdom te?ite, koji Jahvu tra?ite; pogledajte
   stijenu iz koje ste isjeèeni i jamu duboku iz koje ste izvaðeni.

   ^2Pogledajte oca svoga Abrahama i Saru koja vas porodi! Jest, sam
   bija?e kad sam ga pozvao, al' sam ga blagoslovio i umno?io."

   ^3Jest, Jahvi se sa?alio Sion, sa?alile mu se njegove razvaline.
   Pustaru æe njegovu uèiniti poput Edena, a stepu poput Vrta Jahvina.
   Klicanje i radost njim æe odjekivat', i zahvalnice i glas hvalospjeva.

   ^4"Pomno me slu?aj, puèe moj, poèujte me, narodi! Jer od mene Zakon
   dolazi i moje pravo za svjetlo narodima.

   ^5Brzo æe stiæi pravda moja, moje æe spasenje doæi kao svjetlost. Moja
   æe mi?ica suditi narodima. Mene oèekuju otoci i u moju se mi?icu
   uzdaju.

   ^6K nebu oèi podignite, na zemlju dolje pogledajte. K'o dim æe se
   rasplinut' nebesa, zemlja æe se k'o haljina istro?it', kao komarci
   nestat æe joj ?itelji. Ali æe spasenje moje trajati dovijeka, i pravdi
   mojoj neæe biti kraja.

   ^7Poslu?ajte me, vi koji poznajete pravo, narode kojima je moj Zakon u
   srcu. Ne bojte se poruge ljudske, ne pla?ite se uvreda!

   ^8Jer moljac æe ih razjesti kao haljinu, crv æe ih rastoèiti kao vunu.
   Ali æe pravda moja trajati dovijeka i spas moj od koljena do koljena."

   ^9Probudi se! Probudi se! Opa?i se snagom, mi?ice Jahvina! Probudi se,
   kao u dane davne, za drevnih nara?taja. Nisi li ti rasjekla Rahaba i
   probola Zmaja?

   ^10Nisi li ti isu?ila more, vodu velikog bezdana, i od dubine morske
   put naèinila da njime prolaze otkupljeni?

   ^11Vratit æe se oni ?to ih je oslobodio Jahve i s radosnim kricima doæi
   æe na Sion. Vjeèna æe sreæa biti nad glavama, pratit æe ih klicanje i
   radost, nestat æe tuge i jecaja.

   ^12Ja, ja sam tje?itelj va?. Tko si ti da se boji? smrtna èovjeka i
   sina èovjeèjeg, koji je kao trava?

   ^13Zaboravio si Jahvu, svoga Stvoritelja, koji razastrije nebesa i koji
   zemlju utemelji; sveudilj strepi?, svaki dan, od tlaèiteljeve jarosti.
   Kao da je pregnuo da te uni?ti. Ali gdje je sad jarost tlaèiteljeva?

   ^14Doskora æe biti slobodan su?anj, neæe umrijeti u jami, niti æe mu
   kruha nedostajati.

   ^15Jer, ja sam Jahve, Bog tvoj, koji burkam more da mu valovi buèe, ime
   mi je Jahve nad Vojskama.

   ^16Svoje sam ti rijeèi stavio u usta, u sjenu svoje ruke sakrio sam te
   kad sam razastro nebesa, utemeljio zemlju i rekao Sionu: "Ti si narod
   moj!"

   ^17Probudi se, probudi se, ustani, Jeruzaleme! Ti koji si pio iz ruke
   Jahvine èa?u gnjeva njegova. Ispio si pehar opojni, do dna ga iskapio.

   ^18Od svih sinova koje je rodio ne bje?e nikog da ga vodi; od svih
   sinova koje je podigao ne bje?e nikog da ga pridr?i.

   ^19Ovo te dvoje pogodilo - tko da te po?ali? - pohara i rasap, glad i
   maè - tko da te utje?i?

   ^20Sinovi ti le?e obamrli po uglovima svih ulica, kao antilopa u mre?i,
   puni gnjeva Jahvina, prijetnje Boga tvojega.

   ^21Zato èuj ovo, bijednièe, pijan, ali ne od vina.

   ^22Ovako govori Jahve, Gospod tvoj, tvoj Bog, branitelj tvoga naroda:
   "Iz ruke ti, evo, uzimam èa?u opojnu, pehar gnjeva svojega: neæe? ga
   vi?e piti.

   ^23Stavit æu je u ruke tvojim tlaèiteljima, onima koji su ti govorili:
   'Prigni se da prijeðemo!' I ti si im leða kao tlo podmetao, kao put za
   prolaznike.
     __________________________________________________________________

  Chapter 52

   ^1 Probudi se! Probudi se! Odjeni se snagom, Sione! Odjeni se
   najsjajnijim haljinama, Jeruzaleme, grade sveti, jer vi?e neæe k tebi
   ulaziti neobrezani i neèisti.

   ^2Otresi prah sa sebe, ustani, izgnani Jeruzaleme! Skini okov sa svog
   vrata, izgnana kæeri sionska."

   ^3Jest, ovako govori Jahve: "Bili ste prodani niza?to i bit æete
   otkupljeni bez novaca."

   ^4Jest, ovako govori Gospod Jahve: "Moj je narod si?ao nekoæ u Egipat
   da se ondje nastani kao stranac, potom ga Asirci niza?to potlaèi?e.

   ^5Ali sada, èemu sam ja ovdje - rijeè je Jahvina - kad je moj narod bio
   bez razloga porobljen, a gospodari njegovi likuju - rijeè je Jahvina -
   i bez prestanka se danomice ime moje huli.

   ^6Zato æe narod moj poznati moje ime i shvatit æe u onaj dan da sam ja
   koji govorim: 'Evo me!'"

   ^7Kako su ljupke po gorama noge glasono?e radosti koji ogla?ava mir,
   nosi sreæu, i spasenje navije?ta govoreæ Sionu: "Bog tvoj kraljuje!"

   ^8Èuj, stra?ari ti glas podi?u, zajedno svi klièu od radosti, jer na
   svoje oèi vide gdje se na Sion vraæa Jahve.

   ^9Radujte se, klièite, razvaline jeruzalemske, jer je Jahve utje?io
   narod svoj i otkupio Jeruzalem.

   ^10Ogolio je Jahve svetu svoju mi?icu pred oèima svih naroda, da svi
   krajevi zemaljski vide spasenje Boga na?ega.

   ^11Odlazite, odlazite, iziðite odatle, ne dotièite ni?ta neèisto!
   Iziðite iz njegove sredine! Oèistite se, vi koji nosite posude Jahvine!

   ^12Jer neæete iziæi u hitnji, niti æete iæi bje?eæi, jer æe vam
   prethodnica biti Jahve, a zalaznica Bog Izraelov!

   ^13Gle, uspjet æe Sluga moj, podignut æe se, uzvisit' i proslaviti!

   ^14Kao ?to se mnogi u?asnu?e vidjev?i ga - tako mu je lice bilo
   neljudski iznaka?eno te oblièjem vi?e nije nalièio na èovjeka -

   ^15tako æe on mnoge zadiviti narode i kraljevi æe pred njim usta
   stisnuti videæ' ono o èemu im nitko nije govorio, shvaæajuæ' ono o èemu
   nikad èuli nisu:
     __________________________________________________________________

  Chapter 53

   ^1 "Tko da povjeruje u ono ?to nam je objavljeno, kome se otkri ruka
   Jahvina?"

   ^2Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje
   sasu?ene. Ne bija?e na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj
   zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio.

   ^3Prezren bje?e, odbaèen od ljudi, èovjek boli, vièan patnjama, od kog
   svatko lice otklanja, prezren bje?e, odvrgnut.

   ^4A on je na?e bolesti ponio, na?e je boli na se uzeo, dok smo mi
   dr?ali da ga Bog bije i poni?ava.

   ^5Za na?e grijehe probodo?e njega, za opaèine na?e njega satrije?e. Na
   njega pade kazna - radi na?eg mira, njegove nas rane iscijeli?e.

   ^6Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je
   svalio na nj bezakonje nas sviju.

   ^7Zlostavljahu ga, a on pu?ta?e, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje
   na klanje odvedo?e ga; k'o ovca, nijema pred onima ?to je stri?u, nije
   otvorio usta svojih.

   ^8Silom ga se i sudom rije?i?e; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz
   zemlje ?ivih ukloni?e njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga
   izbi?e.

   ^9Ukop mu odredi?e meðu zloèincima, a grob njegov bi s bogatima, premda
   nije poèinio nepravde nit' su mu usta la?i izustila.

   ^10Al' se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. ?rtvuje li ?ivot svoj za
   naknadnicu, vidjet æe potomstvo, produ?it' sebi dane i Jahvina æe se
   volja po njemu ispuniti.

   ^11Zbog patnje du?e svoje vidjet æe svjetlost i nasititi se spoznajom
   njezinom. Sluga moj pravedni opravdat æe mnoge i krivicu njihovu na
   sebe uzeti.

   ^12Zato æu mu mno?tvo dati u ba?tinu i s moguænicima plijen æe
   dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i meðu zlikovce bio ubrojen, da
   grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zloèince.
     __________________________________________________________________

  Chapter 54

   ^1 Klièi, nerotkinjo, koja nisi raðala; podvikuj od radosti, ti ?to ne
   zna? za trudove! Jer osamljena vi?e djece ima negoli udata, ka?e Jahve.

   ^2Ra?iri prostor svog ?atora, razastri, ne ?tedi platna svog
   prebivali?ta, produ?i mu u?eta, kolèiæe uèvrsti!

   ^3Jer pro?irit æe? se desno i lijevo. Tvoje æe potomstvo zavladat'
   narodima i napuèit æe opustjele gradove.

   ^4Ne boj se, neæe? se postidjeti; na srami se, neæe? se crvenjeti.
   Zaboravit æe? sramotu svoje mladosti i vi?e se neæe? spominjati rugla
   udovi?tva svoga.

   ^5Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojskama; tvoj
   je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike on se zove.

   ^6Jest, k'o ?enu ostavljenu, u du?i ucviljenu, Jahve te pozvao. Zar se
   smije otpustiti ?ena svoje mladosti, pita Bog tvoj.

   ^7"Za kratak trenutak ostavih tebe, al' u suæuti velikoj opet æu te
   prigrliti.

   ^8U provali srd?be sakrih naèas od tebe lice svoje, al' u ljubavi
   vjeènoj smilovah se tebi," govori Jahve, tvoj Otkupitelj.

   ^9"Bit æe mi k'o za Noinih dana, kad se zakleh da vode Noine neæe vi?e
   preplaviti zemlju; tako se zaklinjem da se vi?e neæu na tebe srditi
   nit' æu ti prijetiti.

   ^10Nek' se pokrenu planine i potresu brijezi, al' se ljubav moja neæe
   odmaæ' od tebe, nit' æe se pokolebati moj Savez mira," ka?e Jahve koji
   ti se smilovao.

   ^11"O nevoljnice, vihorom vitlana, neutje?na, gle, postavit æu na
   smaragd tvoje kamenje i na safir tvoje temelje.

   ^12Od rubina diæi æu ti kruni?ta, vrata tvoja od prozirca, ograde ti od
   dragulja.

   ^13Svi æe ti sinovi Jahvini biti uèenici, i velika æe biti sreæa djece
   tvoje.

   ^14Na pravdi æe? biti zasnovana. Odbaci tjeskobu, nema? se èega bojati,
   odbaci strah jer ti se neæe primaæi.

   ^15Ako li te napadnu, neæe doæi od mene; tko se na te digne, zbog tebe
   æe pasti.

   ^16Gle, ja sam stvorio kovaèa koji raspaljuje ?eravu i vadi iz nje
   oru?je da ga kuje. Ali stvorih i zatornika da uni?tava.

   ^17Neæe uspjeti oru?je protiv tebe skovano. Dokazat æe? da je zao svaki
   jezik ?to na te udari na sudu. To je ba?tina slugu Jahvinih, to im je
   pobjeda od mene" - rijeè je Jahvina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 55

   ^1 "O svi vi koji ste ?edni, doðite na vodu; ako novaca i nemate,
   doðite. Bez novaca i bez naplate kupite vina i mlijeka!

   ^2Za?to da tro?ite novac na ono ?to kruh nije i nadnicu svoju na ono
   ?to ne siti? Mene poslu?ajte, i dobro æete jesti i soèna æete u?ivati
   jela.

   ^3Priklonite uho i k meni doðite, poslu?ajte, i du?a æe vam ?ivjeti.
   Sklopit æu s vama Savez vjeèan, Savez milosti Davidu obeæanih."

   ^4Evo, uèinih te svjedokom pucima, knezom i zapovjednikom narodima.

   ^5Evo, pozvat æe? narod koji ne poznaje?, i narod koji te ne zna
   dohrlit æe k tebi radi Jahve, Boga tvojega, i Sveca Izraelova, jer on
   te proslavio.

   ^6Tra?ite Jahvu dok se mo?e naæi, zovite ga dok je blizu!

   ^7Nek' bezbo?nik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek' se vrati
   Gospodu, koji æe mu se smilovati, k Bogu na?em jer je velikodu?an u
   pra?tanju.

   ^8"Jer misli va?e nisu moje misli i puti moji nisu va?i puti," rijeè je
   Jahvina.

   ^9"Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad va?ih putova, i
   misli moje iznad va?ih misli."

   ^10"Kao ?to da?di i snije?i s neba bez prestanka dok se zemlja ne
   natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaèu i kruha za jelo,

   ^11tako se rijeè koja iz mojih usta izlazi ne vraæa k meni bez ploda,
   nego èini ono ?to sam htio i obistinjuje ono zbog èega je poslah."

   ^12Da, s rado?æu æete otiæi i u miru æete biti voðeni. Gore æe i brda
   klicati od radosti pred vama i sva æe stabla u polju pljeskati.

   ^13Umjesto trnja rast æe èempresi, umjesto koprive mirta æe nicati. I
   bit æe to Jahvi na slavu, kao znak vjeèan, neprolazan.
     __________________________________________________________________

  Chapter 56

   ^1 Ovako govori Jahve: "Dr?ite se prava i èinite pravdu, jer æe uskoro
   doæi moj spas i objaviti se moja pravednost."

   ^2Blago èovjeku koji èini tako i sinu èovjeèjem ?to se toga pridr?ava:
   koji po?tuje subotu da je ne oskvrni i koji ruke svoje èuva od svakoga
   zla djela.

   ^3Neka sin tuðinèev koji je prionuo uz Jahvu ne govori: "Jamaèno æe me
   Jahve odvojiti od svojega naroda." Neka u?kopljenik ne govori: "Ja sam,
   evo, tek suho drvo."

   ^4Jer ovako govori Jahve: "S u?kopljenicima koji obdr?avaju subotu,
   koji izabiru ?to je meni drago i ostanu postojani u Savezu mome -

   ^5podiæi æu u kuæi svojoj i meðu svojim zidovima spomenik i ime, bolje
   nego sinovima i kæerima, dat æu im vjeèno ime koje neæe biti
   iskorijenjeno.

   ^6A sinove tuðinske koji pristado?e uz Jahvu da mu slu?e i da ljube ime
   Jahvino i da mu budu slu?benici, koji po?tuju subotu i ne oskvrnjuju je
   i postojani su u Savezu mome,

   ^7njih æu dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu
   molitve. Njihove ?rtve paljenice i klanice bit æe ugodne na mojem
   ?rtveniku, jer æe se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode."

   ^8Rijeè je Gospoda Jahve koji sabire raspr?ene Izraelce: "Sabrat æu ih
   jo? povrh onih koji su veæ sabrani."

   ^9Sve zvijeri poljske, doðite jesti, i sve vi, zvijeri ?umske!

   ^10Svi su mu stra?ari slijepi, i ni?ta ne shvaæaju. Svi su oni psi
   nijemi, ne mogu lajati. Sanjaju i drijemlju, najmilije im spavati.

   ^11Psi su to pro?drljivi, nezasitni; pastiri su to bez razbora: svaki
   svojim putem okreæe, svaki za dobitkom svojim.

   ^12"Doðite, donijet æu vina; napit æemo se piæa ?estoka, i sutra æe
   biti kao danas, izobilje veliko, preveliko!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 57

   ^1 Pravednik gine, i nitko ne mari. Uklanjaju ljude pobo?ne, i nitko ne
   shvaæa. Da, zbog zla uklonjen je pravednik

   ^2da bi u?ao u mir. Tko god je pravim putem hodio poèiva na svom
   le?aju.

   ^3Pristupite sad, sinovi vraèarini, leglo preljubnièko i bludnièko!

   ^4S kim se podrugujete, na koga razvaljujete usta i komu jezik plazite?
   Niste li vi porod gre?an i leglo la?ljivo?

   ^5Vi koji se raspaljujete meðu hra?æem, pod svakim zelenim drvetom,
   ?rtvujuæi djecu u dolinama i u rasjelinama stijena!

   ^6Dio je tvoj meðu oblucima potoènim, oni, oni su ba?tina tvoja. Njima
   izlijeva? ljevanicu, njima prinosi? darove! Zar da se time ja utje?im?

   ^7Na gori visokoj, uzdignutoj, svoj si le?aj postavila i popela se
   onamo da prinosi? ?rtvu klanicu.

   ^8Za vrata i dovratke metnula si spomen svoj; daleko od mene svoj le?aj
   raskriva?, penje? se na nj i ?iri? ga. Pogaðala si se s onima s kojima
   si voljela lijegati, sve si vi?e bludnièila s njima gledajuæ' im mu?ku
   snagu.

   ^9S uljem za Molekom trèi?, s pomastima mnogim, nadaleko posla glasnike
   svoje, strovali ih u Podzemlje.

   ^10Iscrpljena si od tolikih lutanja, al' nisi rekla: "Beznadno je!"
   Snagu si svoju nanovo na?la te nisi sustala.

   ^11Koga si se upla?ila i pobojala da si se iznevjerila, da se vi?e nisi
   mene spominjala, niti si me k srcu uzimala? ?utio sam, zatvarao oèi,
   zato me se nisi bojala.

   ^12Ali æu objavit' o tvojoj pravdi i djela ti tvoja neæe koristiti.

   ^13Kad uzme? vikati, nek' te izbave kipovi koje si skupila, sve æe ih
   vjetar raznijeti, vihor æe ih otpuhnuti. A tko se u me uzda, ba?tinit
   æe zemlju i zaposjest æe svetu goru moju.

   ^14Govorit æe se: Naspite, naspite, poravnajte put! Uklonite zapreke s
   puta mog naroda!

   ^15Jer ovako govori Vi?nji i Uzvi?eni, koji vjeèno stoluje i ime mu je
   Sveti: "U prebivali?tu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s
   potlaèenim i poni?enim, da o?ivim duh smjernih, da o?ivim srca
   skru?enih.

   ^16Jer neæu se prepirati dovijeka ni vjeèno se ljutiti: preda mnom bi
   podlegao duh i du?e ?to sam ih stvorio.

   ^17Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se, udarih ga i sakrih se
   rasrðen. Ali on okrenu za srcem svojim

   ^18i vidjeh putove njegove. Izlijeèit æu ga, voditi i utje?it' one ?to
   s njime tuguju -

   ^19stavit æu hvalu na usne njihove. Mir, mir onom tko je daleko i tko
   je blizu," govori Jahve, "ja æu te izlijeèiti."

   ^20Al' opaki su poput mora uzburkanog koje se ne mo?e smiriti, valovi
   mu mulj i blato izmeæu.

   ^21"Nema mira gre?nicima!" govori Bog moj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 58

   ^1 Vièi iz sveg grla, ne suspe?i se! Glas svoj poput roga podigni.
   Objavi mom narodu njegove zloèine, domu Jakovljevu grijehe njegove.

   ^2Dan za danom oni mene tra?e i ?ele znati moje putove, kao narod koji
   vr?i pravdu i ne zaboravlja pravo Boga svoga. Od mene i?tu pravedne
   sudove i ?ude da im se Bog pribli?i:

   ^3"Za?to postimo ako ti ne vidi?, za?to se trapimo ako ti ne zna??"
   Gle, u dan kad postite poslove nalazite i na posao gonite radnike
   svoje.

   ^4Gle, vi postite da se prepirete i svaðate i da pesnicom bijete
   siromahe. Ne postite vi?e kao danas, i èut æe vam se glas u visini!

   ^5Zar je meni takav post po volji u dan kad se èovjek trapi? Spu?tati
   kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo, hoæe? li
   to zvati postom i danom ugodnim Jahvi?

   ^6Ovo je post koji mi je po volji, rijeè je Jahve Gospoda: Kidati okove
   nepravedne, razvezivat' spone jarmene, pu?tati na slobodu potlaèene,
   slomiti sve jarmove;

   ^7podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskuænike,
   odjenuti onog koga vidi? gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.

   ^8Tad æe sinut' poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje æe tvoje brzo
   procvasti. Pred tobom æe iæi tvoja pravda, a Slava Jahvina bit æe ti
   zalaznicom.

   ^9Vikne? li, Jahve æe ti odgovorit, kad zavapi?, reæi æe: "Evo me!"
   Ukloni? li iz svoje sredine jaram, ispru?en prst i besjedu bezbo?nu,

   ^10dade? li kruha gladnome, nasiti? li potlaèenog, tvoja æe svjetlost
   zasjati u tmini i tama æe tvoja kao podne postati,

   ^11Jahve æe te vodit' bez prestanka, sitit æe te u su?nim krajevima. On
   æe krijepit' kosti tvoje i bit æe? kao vrt zaljeven, kao studenac kojem
   voda nikad ne presu?i.

   ^12I ti æe? gradit' na starim razvalinama, diæi æe? temelje buduæih
   koljena. Zvat æe te popravljaèem pukotina i obnoviteljem cesta do
   naselja.

   ^13Zadr?i? li nogu da ne pogazi? subotu i u sveti dan ne obavlja?
   poslove; nazove? li subotu milinom a èasnim dan Jahvi posveæen; èasti?
   li ga odustajuæ' od puta, bavljenja poslom i pregovaranja -

   ^14tad æe? u Jahvi svoju milinu naæi, i ja æu te provesti po zemaljskim
   visovima, dat æu ti da u?iva? u ba?tini oca tvog Jakova, jer Jahvina su
   usta govorila.
     __________________________________________________________________

  Chapter 59

   ^1 Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da
   ne bi èuo,

   ^2nego su opaèine va?e jaz otvorile izmeðu vas i Boga va?ega. Va?i su
   grijesi lice njegovo zastrli, i on vas vi?e ne slu?a.

   ^3Jer ruke su va?e u krvi ogrezle, a va?i prsti u zloèinima. Usne vam
   izgovaraju la?, a jezik podlost mrmlja.

   ^4Nitko s pravom tu?bu ne podi?e, niti koga sude po istini. U ni?tavilo
   se uzdaju, la? kazuju, zaèinju zloæu, a raðaju bezakonje.

   ^5Legu jaja gujina, tkaju mre?u paukovu; pojede li tko njihovo jaje,
   umire, razbije li ga, iz njega ljutica izlazi.

   ^6Njihovim tkanjem nemoguæe se odjenuti, ne mo?e? se pokriti njihovom
   rukotvorinom. Rukotvorine su njihove djela zloèinaèka, rukama svojim
   èine nasilje.

   ^7Noge njihove u zlo hitaju i brze su da krv nevinu proliju. Misli su
   im misli zloèinaèke, pusto? i propast na njinim su putima.

   ^8Put mira oni ne poznaju, na stazama njihovim nema pravice. Iskrivili
   su svoje putove, tko njima kreæe mira ne poznaje.

   ^9Stog' se pravo od nas udaljilo, zato pravda ne dopire do nas. Nadasmo
   se svjetlosti, a ono tama; i vidjelu, a ono u tmini hodimo.

   ^10Pipamo kao slijepci du? zida, tapkamo kao bez oèiju. Spotièemo se u
   podne k'o u sumraku, sasvim zdravi, kao da smo mrtvi.

   ^11Svi mumljamo kao medvjedi i guèemo tu?no kao golubovi. Oèekivasmo
   Sud, a njega nema, i spasenje - od nas je daleko.

   ^12Jer mnogo je na?ih opaèina pred tobom i grijesi na?i protiv nas
   svjedoèe. Doista, prijestupi su na?i pred nama, mi znademo svoju
   krivicu;

   ^13pobunili smo se i zanijekali Jahvu, odmetnuli se od Boga svojega,
   govorili podlo, odmetnièki, mrmljali u srcu rijeèi la?ljive.

   ^14Tako je potisnuto pravo, i pravda mora stajati daleko. Jer na trgu
   posrnu istina i po?tenju nema vi?e pristupa.

   ^15Vjernosti je ponestalo, a tko izbjegava zlo, bude opljaèkan. Jahve
   vidje, i ne bi mu milo ?to nema pravice.

   ^16Vidje da nema èovjeka, zaèudi se ?to nema posrednika. Tad mu pomo?e
   njegova mi?ica i njegova ga pravda poduprije.

   ^17Pravednost je obukao k'o oklop, stavio na glavu kacigu spasenja.
   Osvetom se odjenuo k'o haljom, ogrnu se revno?æu kao pla?tem.

   ^18Vratit æe svakome po njegovim djelima: gnjev svojim protivnicima,
   odmazdu du?manima.

   ^19Sa zapada vidjet æe ime Jahvino i Slavu njegovu s istoka sunèanog.
   Jer doæi æe kao uska rijeka koju goni dah Jahvin.

   ^20Ali doæi æe Otkupitelj Sionu, i onima od sinova Jakovljevih koji se
   obrate od svog otpadni?tva, rijeè je Jahvina.

   ^21"A ovo je moj Savez s njima," govori Jahve. "Duh moj koji je na tebi
   i rijeèi moje koje stavih u tvoja usta neæe iziæi iz usta tvojih ni
   usta tvojega potomstva, ni iz usta potomstva tvojih potomaka, od sada
   pa dovijeka," veli Jahve.
     __________________________________________________________________

  Chapter 60

   ^1 Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava
   Jahvina.

   ^2A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasjava
   Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom.

   ^3K tvojoj svjetlosti koraèaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja.

   ^4Podigni oèi, obazri se: svi se sabiru, k tebi dolaze. Sinovi tvoji
   dolaze izdaleka, kæeri ti nose u naruèju.

   ^5Gledat æe? tad i sjati rado?æu, igrat æe srce i ?irit' se, jer k tebi
   æe poteæi bogatstvo mora, blago naroda k tebi æe pritjecati.

   ^6Mno?tvo deva prekrit æe te, jednogrbe deve iz Midjana i Efe. Svi æe
   iz ?ebe doæi donoseæi zlato i tamjan i hvale Jahvi pjevajuæi.

   ^7Sva stada kedarska u tebi æe se sabrati, ovnovi nebajotski bit æe ti
   na slu?bu. Penjat æe se k'o ugodna ?rtva na moj ?rtvenik, proslavit æu
   Dom Slave svoje!

   ^8Tko su oni ?to lebde poput oblaka, k'o golubovi prema golubinjacima
   svojim?

   ^9Da, to se zbog mene sabiru brodovi, laðe su tar?i?ke pred njima da
   izdaleka dovezu tvoje sinove, a s njima srebro njihovo i zlato, zbog
   imena Jahve, Boga tvojega, zbog Sveca Izraelova koji te proslavi.

   ^10Zidine æe tvoje obnoviti stranci i kraljevi njihovi slu?it æe ti. U
   svojoj srd?bi ja sam te udario, al' u svojoj naklonosti opet ti se
   smilovah.

   ^11Vrata æe tvoja biti otvorena svagda, ni danju ni noæu neæe se
   zatvarati, da propuste k tebi bogatstva naroda s kraljevima koji ih
   vode.

   ^12Jer propast æe narod i kraljevstvo koje ti ne bude htjelo slu?iti, i
   ti æe se narodi sasvim zatrti.

   ^13K tebi æe doæi slava Libanona, èempresi, jele i brijestovi skupa, da
   ukrase prostor mojega Sveti?ta, podno?je æe moje proslaviti!

   ^14K tebi æe, sagnuti, dolaziti sinovi tvojih tlaèitelja, pred noge ti
   padat' koji te prezirahu. Nazivat æe te Gradom Jahvinim, Sionom Sveca
   Izraelova.

   ^15Zato ?to si bio ostavljen, omra?en, izbjegavan, uèinit æu te vjeènim
   ponosom, rado?æu od koljena do koljena.

   ^16Ti æe? sisati mlijeko naroda, sisat æe? grudi kraljeva. I znat æe?
   da sam ja, Jahve, Spasitelj tvoj, Silni Jakovljev, tvoj Otkupitelj.

   ^17Mjesto mjedi, donijet æu zlato; mjesto ?eljeza, donijet æu srebro;
   mjesto drva, mjed; mjesto kamena, ?eljezo. Za glavara tvoga postavit æu
   Mir, Pravdu za vladara.

   ^18Vi?e se neæe slu?at' o nasilju u tvojoj zemlji ni o pusto?enju i
   razaranju na tvojem podruèju. Zidine æe? svoje nazivati Spasom, Slavom
   svoja vrata.

   ^19Neæe ti vi?e sunce biti svjetlost danju nit' æe ti svijetlit'
   mjeseèina, nego æe Jahve biti tvoje vjeèno svjetlo i tvoj æe Bog biti
   tvoj sjaj.

   ^20Sunce tvoje neæe vi?e zalaziti nit' æe ti mjesec pomrèati, jer æe
   Jahve biti tvoje vjeèno svjetlo, i okonèat æe se dani tvoje ?alosti.

   ^21Svi u tvom narodu bit æe pravednici i posjedovat æe zemlju dovijeka,
   mog nasada izdanci, mojih ruku djelo, da bih se u njima proslavio.

   ^22Od najmanjega postat æe tisuæa, od neznatnoga moæan narod. Ja,
   Jahve, govorio sam; u pravo æu vrijeme izvr?iti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 61

   ^1 Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da
   radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da
   zarobljenima navijestim slobodu i osloboðenje su?njevima;

   ^2da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga na?ega; da
   razveselim o?alo?æene na Sionu

   ^3i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha
   ?alosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha oèajna. I zvat æe ih Hrastovima
   pravde, Nasadom Jahvinim - na slavu njegovu.

   ^4Oni æe nanovo diæi drevne razvaline, sazdati opet mjesta poharana,
   ru?evine pro?lih pokoljenja.

   ^5Tuðinci æe doæi da vam stada pasu, stranci æe vam biti ratari i
   vinogradari.

   ^6A vas æe zvati "Sveæenici Jahvini", nazivat æe vas "Slu?benici Boga
   na?ega". U?ivat æete bogatstva naroda, blagom se njihovim dièiti.

   ^7Dvostruka bija?e njihova sramota - rug i prezir bijahu im ba?tina -
   zato æe u zemlji svojoj ba?tinit' dvostruko, njihova æe biti radost
   vjeèita.

   ^8Jer ja, Jahve, ljubim pravdu, a mrzim grabe? nepravedni. Vjerno æu ih
   nagraditi i sklopiti s njima Savez vjeèni.

   ^9Slavno æe im biti sjeme meðu pucima i potomstvo meðu narodima. Tko
   god ih vidi, prepoznat æe da su sjeme ?to ga Jahve blagoslovi.

   ^10Rado?æu silnom u Jahvi se radujem, du?a moja klièe u Bogu mojemu,
   jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu pla?tem pravednosti, kao ?enik
   kad sebi vijenac stavi il' nevjesta kad se uresi nakitom.

   ^11Kao ?to zemlja tjera svoje klice, kao ?to u vrtu nièe sjemenje,
   uèinit æe Gospod da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 62

   ^1 Sionu za ljubav neæu ?utjeti, Jeruzalema radi neæu mirovati dok
   pravda njegova ne zasine k'o svjetlost, dok njegovo spasenje ne plane
   k'o zublja.

   ^2I puci æe vidjet' tvoju pravednost, i tvoju slavu svi kraljevi;
   prozvat æe te novim imenom ?to æe ga odrediti usta Jahvina.

   ^3U Jahvinoj æe? ruci biti kruna divna i kraljevski vijenac na dlanu
   Boga svog.

   ^4Neæe te vi?e zvati Ostavljenom ni zemlju tvoju Opusto?enom, nego æe
   te zvati Moja milina, a zemlju tvoju Udata, jer ti si milje Jahvino i
   zemlja æe tvoja imat' supruga.

   ^5Kao ?to se mladiæ ?eni djevicom, tvoj æe se graditelj tobom o?eniti;
   i kao ?to se ?enik raduje nevjesti, tvoj æe se Bog tebi radovati.

   ^6Na zidine tvoje, Jeruzaleme, stra?are sam postavio: ni danju ni noæu
   ne smiju za?utjeti. O, vi koji podsjeæate Jahvu, vama nema poèinka!

   ^7I ne dajte mu mira dok ne obnovi Jeruzalem, dok ga opet slavom na
   zemlji ne uèini.

   ^8Zakle se Gospod desnicom i mi?icom svojom sna?nom: "Neæu vi?e dati
   ?ita tvoga za hranu neprijateljima. Neæe vi?e tuðinci piti tvoga vina o
   kojem si te?ko radio.

   ^9Neka ga jedu oni koji su ga ?eli i neka hvale Jahvu, neka ga piju oni
   ?to su ga trgali u predvorju mojega Sveti?ta!"

   ^10Proðite, proðite kroz vrata, poravnajte put narodu! Nasipajte,
   nasipajte cestu, uklonite s nje kamenje. Podignite stijeg narodima!

   ^11Evo, Jahve oglasuje do nakraj zemlje: "Recite kæeri sionskoj: Evo,
   dolazi tvoj spasitelj. Evo, s njim naplata njegova i njegova nagrada
   ispred njega!

   ^12Oni æe se zvati 'Sveti narod', 'Otkupljenici Jahvini'. A tebe æe
   zvati 'Tra?eni' - 'Grad neostavljeni'."
     __________________________________________________________________

  Chapter 63

   ^1 Tko je taj ?to dolazi iz Edoma, iz Bosre, u haljinama crvenim? Tko
   je taj ?to velièanstveno odjenut pun snage koraèa? - Ja sam to koji
   nauèavam pravdu, velik kad spasavam!

   ^2- Za?to je crvena tvoja haljina i odijelo kao u onog koji gazi u
   kaci?

   ^3- U kaci sam sam gazio, od narodÄa nikog ne bija?e. U gnjevu ih svom
   izgazih i zgnjeèih u svojoj jarosti. Krv mi njihova poprska haljine,
   iskaljah svu odjeæu svoju.

   ^4Jer dan osvete bija?e mi u srcu, do?la je godina mojeg otkupljenja.

   ^5Ogledah se, al' ne bje?e pomoænika! Zaèudih se, al' ne bje?e potpore.
   Tada mi je moja mi?ica pomogla i moja me srd?ba poduprla.

   ^6U gnjevu svom satrijeh narode, u bijesu sve ih izgazih i zemlju polih
   krvlju njihovom!

   ^7Slavit æu ljubav Jahvinu, slavna djela njegova - za sve ?to nam Jahve
   uèini, za veliku dobrotu domu Izraelovu ?to nam je iskaza u svojoj
   samilosti, u obilju svoje ljubavi.

   ^8Reèe: "Dosta, oni su narod moj, sinovi koji se neæe iznevjeriti!" I
   on im posta Spasiteljem u svim njihovim tjeskobama.

   ^9Nije slao poslanika ni anðela nego ih je sam spasio. U svojoj ljubavi
   i samilosti sam ih je otkupio, podigao ih i nosio u sve dane od
   davnine.

   ^10Ali se oni odmetnu?e, o?alosti?e sveti Duh njegov. Zato im je postao
   neprijatelj i sam je na njih zavoj?tio.

   ^11Spomenu?e se tad davnih dana i sluge njegova Mojsija: "Gdje li je
   onaj koji izvuèe iz vode pastira stada svojega? Gdje je onaj koji
   udahnu u njega Duh svoj sveti?

   ^12Koji je Mojsijevu desnicu vodio velièanstveno svojom mi?icom, koji
   vodu pred njima razdvoji i steèe sebi ime vjeèno;

   ^13koji ih provede dnom bezdana kao konja po pustinji i nisu se
   spoticali?

   ^14Poput stoke ?to silazi u dolinu, Duh Jahvin vodio ih poèivali?tu.
   Tako si ti vodio narod svoj i slavno ime sebi stekao.

   ^15Pogledaj s nebesa i vidi iz prebivali?ta svoga svetog i slavnog.
   Gdje li je ljubomora tvoja i snaga? Zar se susteglo ganuæe tvog srca i
   samilost tvoja prema meni? Ah, suæuti nam svoje ne ustegni,

   ^16jer Otac si na?! Abraham nas ne poznaje i ne spominje nas se Izrael;
   Jahve, ti si na? Otac, Otkupitelj na? - ime ti je oduvijek.

   ^17Za?to, o Jahve, za?to nas pu?ta? da lutamo daleko od tvojih putova,
   za?to si dao da nam srce otvrdne da se tebe vi?e ne bojimo? Vrati se,
   radi slugu svojih i radi plemenÄa ?to su tvoja ba?tina!

   ^18Za?to bezbo?nici gaze tvoje Sveti?te, a neprijatelji na?i blate
   tvoju svetinju?

   ^19Odavna postadosmo kao oni kojima vi?e ne vlada? i koji tvoje ime
   vi?e ne nose. O, da razdre? nebesa i siðe?, da ime svoje objavi?
   neprijateljima: pred licem tvojim tresla bi se brda, pred tobom bi
   drhtali narodi,
     __________________________________________________________________

  Chapter 64

   ^1 kao kad oganj suho granje zapali i vatra vodu zakuha!

   ^2Èineæ' djela strahotna, neoèekivana, silazio si i brda su se tresla
   pred tobom!

   ^3Odvijeka se èulo nije, uho nijedno nije slu?alo, oko nijedno nije
   vidjelo, da bi koji bog, osim tebe, takvo ?to èinio onima koji se
   uzdaju u njega.

   ^4Poma?e? onima ?to pravdu èine radosno i tebe se spominju na putima
   tvojim; razgnjevismo te, grije?ismo, od tebe se odmetnusmo.

   ^5Tako svi postasmo neèisti, a sva pravda na?a k'o haljine okaljane.
   Svi mi k'o li?æe otpadosmo i opaèine na?e k'o vjetar nas odnose.

   ^6Nikog nema da tvoje ime prizove, da se probudi i osloni o tebe. Jer
   lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zloèinima na?im.

   ^7Pa ipak, na? si otac, o Jahve: mi smo glina, a ti si na? lonèar - svi
   smo mi djelo ruku tvojih.

   ^8Ne srdi se, Jahve, odveæ ?estoko, ne spominji se bez prestanka na?e
   krivice. De pogledaj - tÓa svi smo mi narod tvoj!

   ^9Opustje?e sveti gradovi tvoji, Sion pustinja posta, i pusto?
   Jeruzalem.

   ^10Dom, svetinja na?a i ponos na?, u kom te oci na?i slavljahu, ognjem
   izgori i sve su nam dragocjenosti opljaèkane.

   ^11Zar æe? se na sve to, Jahve, sustezati, zar æe? ?utjet' i poni?avati
   nas odveæ ?estoko?
     __________________________________________________________________

  Chapter 65

   ^1 Potra?i?e me koji ne pitahu za me, naðo?e me koji me ne tra?ahu;
   rekoh: "Evo me! Evo me!" narodu koji ne priziva?e ime moje.

   ^2Svagda sam pru?ao ruku narodu odmetnièkom, koji hodi putem zlim, za
   mislima svojim,

   ^3narodu koji me bez prestanka u lice srdi: ?rtvuju po vrtovima, kad
   prinose na opekama,

   ^4na grobovima stanuju i noæe na skrovitim mjestima, jedu svinjetinu,
   meæu u zdjele jela neèista.

   ^5I jo? govore: "Ukloni se! Ne prilazi mi da te ne posvetim." Oni su mi
   dim u nosu, oganj ?to gori povazdan.

   ^6Evo, sve je napisano preda mnom: neæu u?utjet' dok im ne platim, dok
   im ne platim u njedra,

   ^7za bezakonja va?a i va?ih otaca, sva zajedno - govori Jahve. Koji su
   prinosili kad na gorama i pogrðivali me na bre?uljcima - izmjerit æu im
   u krilo plaæu za djela prija?nja.

   ^8Ovako govori Jahve: "Kao ?to o soku u grozdu vele: 'Ne uni?tavajte
   ga, u njemu je blagoslov!' tako æu uèiniti i ja radi slugu svojih, neæu
   sve uni?titi.

   ^9Izvest æu iz Jakova potomstvo, a iz Jude ba?tinika gora svojih;
   ba?tinit æe ih odabranici moji, i moje æe se sluge ondje naseliti.

   ^10?aron æe postati pa?njak ovcama, a nizina akorska poèivali?te
   govedima - narodu mojem koji mene tra?i.

   ^11A vi koji ste Jahvu ostavili, koji ste zaboravili Svetu goru moju,
   koji pripremate stol Gadu, koji Meniju naljev lijevate,

   ^12za maè sam vas odredio - past æete nièice da vas kolju. Jer zvao sam
   vas, a vi se niste odazvali, govorio sam, a vi niste slu?ali, nego ste
   èinili ?to je zlo u oèima mojim, izabirali ste ?to mi nije po volji."

   ^13Stog ovako Jahve Gospod govori: "Evo, sluge æe moje jesti, a vi æete
   gladovati. Evo, sluge æe moje piti, a vi æete ?eðati. Evo, sluge æe se
   moje veseliti, a vi æete se stidjeti.

   ^14Evo, sluge æe se moje radovati od sreæe u srcu, a vi æete vikati od
   boli u srcu i kukati du?e slomljene!

   ^15Ime æete svoje ostaviti za kletvu mojim izabranicima: 'Tako te ubio
   Jahve!' A sluge svoje on æe zvati drugim imenom.

   ^16Tko se u zemlji bude blagoslivljao, nek' se blagoslivlje Bogom
   vjernim. I tko se u zemlji bude kleo, nek' se kune Bogom vjernim. Jer
   prija?nje æe nevolje biti zaboravljene, od oèiju mojih bit æe
   sakrivene.

   ^17Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prija?nje se vi?e
   neæe spominjati niti æe vam na um dolaziti.

   ^18Veselite se i dovijeka klièite zbog onoga ?to ja stvaram; jer, evo,
   od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost.

   ^19I klicat æu nad Jeruzalemom, radovat' se nad svojim narodom. U njemu
   vi?e neæe èuti ni plaèa ni vapaja.

   ^20U njemu vi?e neæe biti novoroðenèeta koje ?ivi malo dana ni starca
   koji ne bi godina svojih navr?io: najmlaði æe umrijet' kao
   stogodi?njak, a tko ne do?ivi stotinu godina prokletim æe se smatrati.

   ^21Gradit æe kuæe i stanovat' u njima, saditi vinograde i u?ivati rod
   njihov.

   ^22Neæe se vi?e graditi da drugi stanuju ni saditi da drugi u?iva:
   vijek naroda moga bit æe k'o vijek drveta, izabranici moji dugo æe
   u?ivati plodove ruku svojih.

   ^23Neæe se zalud muèiti i neæe raðati za smrt preranu, jer æe oni s
   potomcima svojim biti rod blagoslovljenika Jahvinih.

   ^24Prije nego me zazovu, ja æu im se odazvat'; jo? æe govoriti, a ja æu
   ih veæ usli?iti.

   ^25Vuk i jagnje zajedno æe pasti, lav æe jesti slamu k'o govedo; al' æe
   se zmija prahom hraniti. Nitko neæe èiniti zla ni ?tete na svoj Svetoj
   gori mojoj" - govori Jahve.
     __________________________________________________________________

  Chapter 66

   ^1 Ovako govori Jahve: "Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podno?je
   nogama! Kakvu kuæu da mi sagradite i gdje da bude mjesto mog
   prebivali?ta?

   ^2TÓa sve je moja ruka naèinila i sve je moje" - rijeè je Jahvina. "Ali
   na koga svoj pogled svraæam? Na siromaha i èovjeka duha ponizna koji od
   moje rijeèi dr?æe.

   ^3Ima ih koji kolju bika, ali i ljude ubijaju; ?rtvuju ovcu, ali i psu
   vrat lome. Netko prinosi ?rtvu, ali i krv svinjsku; prinose kad, ali
   èaste i kipove. Kao ?to oni izabra?e svoje putove i du?i im se mile
   gnusobe njihove,

   ^4tako æu i ja izabrati za njih nevolje nesmiljene, pustit æu na njih
   ono èega se pla?e. Jer zvao sam, a nitko se ne odazva, govorio sam, a
   nitko ne poslu?a, nego su èinili ?to je zlo u oèima mojim, izabrali ono
   ?to mi nije po volji."

   ^5Poslu?ajte rijeè Jahvinu, vi koji od njegove rijeèi dr?æete. "Govore
   braæa va?a koja na vas mrze i odbacuju vas radi moga imena: 'Neka se
   proslavi Jahve, pa da radost va?u vidimo.' Ali oni æe biti postiðeni."

   ^6Èuj! Buka iz grada, glas iz Hrama! Glas je to Jahve koji uzvraæa
   svojim neprijateljima.

   ^7Prije neg' bolove oæutje, eto je rodila. Prije neg' trudove osjeti,
   porodi djeèaka.

   ^8Tko je takvo ?to èuo, tko je takvo ?to vidio? Mo?e li se zemlja u
   jednom danu napuèiti? Mo?e li se narod odjednom roditi? A tek ?to je
   osjetila trudove, Sionka rodi sinove!

   ^9"Zar bih ja otvorio krilo materino a da ono ne rodi?" - govori Jahve.
   "Zar bih ja, koji dajem raðanje, zatvorio maternicu?" - ka?e Bog tvoj.

   ^10Veselite se s Jeruzalemom, klièite zbog njega svi koji ga ljubite!
   Radujte se, radujte s njime svi koji ste nad njim tugovali!

   ^11Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove da se nasi?ete i
   nasladite na grudima krepèine njegove.

   ^12Jer ovako govori Jahve: "Evo, mir æu na njih kao rijeku svratiti i
   kao potok nabujali bogatstvo naroda. Dojenèad æu njegovu na rukama
   nositi i milovati na koljenima.

   ^13Kao ?to mati tje?i sina, tako æu i ja vas utje?iti - utje?it æete se
   u Jeruzalemu."

   ^14Kad to vidite, srce æe vam se radovati i procvast æe vam kosti k'o
   mlada trava. Oèitovat æe se ruka Jahvina na njegovim slugama i gnjev
   nad neprijateljima njegovim.

   ^15Jer, evo, dolazi Jahve s ognjem - bojna su mu kola poput vihora - da
   u jarosti gnjev svoj iskali i prijetnje svoje u ognju ?arkome.

   ^16Da, sudit æe Jahve ognjem i maèem svakom smrtniku: pobijenih
   Jahvinih mno?tvo æe biti.

   ^17Oni koji se posveæuju i èiste u vrtovima iza onog jednog u sredini,
   koji jedu svinjetinu, neèisto i mi?eve - svi æe zajedno izginuti, rijeè
   je Jahvina.

   ^18Ja dobro poznajem njihova djela i namjere njihove. "Dolazim da
   saberem sve puke i jezike, i oni æe doæi i vidjeti moju Slavu!

   ^19Postavit æu im znak i poslat æu pre?ivjele od njih k narodima u
   Tar?i?, Put, Lud, Mo?ek, Ro?, Tubal i Javan - k dalekim otocima koji
   nisu èuli glasa o meni ni vidjeli moje Slave - i oni æe navije?tati
   Slavu moju narodima.

   ^20I dovest æe svu va?u braæu izmeðu svih naroda kao prinos Jahvi - na
   konjima, na bojnim kolima, nosilima, na mazgama i jednogrbim devama -
   na Svetu goru svoju u Jeruzalemu" - govori Jahve - "kao ?to sinovi
   Izraelovi prinose prinos u èistim posudama u Domu Jahvinu.

   ^21I uzet æu sebi izmeðu njih sveæenike, levite" - govori Jahve.

   ^22"Jer, kao ?to æe nova nebesa i zemlja nova, koju æu stvoriti,
   trajati preda mnom" - rijeè je Jahvina - "tako æe vam ime i potomstvo
   trajati.

   ^23Od mlaðaka do mlaðaka, od subote do subote, dolazit æe svi ljudi da
   se poklone pred licem mojim" - govori Jahve.

   ^24Izlazeæi, gledat æu trupla ljudi koji se od mene odmetnu?e: crv
   njihov neæe umrijeti i njihov se oganj neæe ugasiti - bit æe na gadost
   svim ljudima.
     __________________________________________________________________

Jeremiah
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Rijeèi Jeremije, sina Hilkijina, sveæenika iz Anatota, u zemlji
   Benjaminovoj.

   ^2Njemu doðe rijeè Jahvina, u dane Jo?ije, sina Amonova, kralja Judina,
   trinaeste godine vladanja njegova:

   ^3zatim u dane Jojakima, sina Jo?ijina, kralja Judina, do svr?etka
   jedanaeste godine Sidkije, sina Jo?ijina, kralja Judeje sve do
   Jeruzalema, u petom mjesecu izgnanstva.

   ^4Doðe mi rijeè Jahvina:

   ^5"Prije nego ?to te oblikovah u majèinoj utrobi, ja te znadoh; prije
   nego ?to iz krila majèina izaðe, ja te posvetih, za proroka svim
   narodima postavih te."

   ^6A ja rekoh: "Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete
   sam."

   ^7A Jahve mi odvrati: "Ne govori: 'Dijete sam!' Veæ idi k onima kojima
   te ?aljem i reci sve ono ?to æu ti narediti.

   ^8Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim," rijeè je Jahvina.

   ^9I tada Jahve pru?i ruku, dotaèe se usta mojih i reèe: "Evo, u usta
   tvoja stavljam rijeèi svoje.

   ^10Gle: postavljam te danas nad narode i kraljevstva, da istrebljuje? i
   ru?i?, da zatire? i ni?ti?, da gradi? i sadi?."

   ^11I doðe mi rijeè Jahvina: "?to vidi?, Jeremija?" A ja æu: "Vidim
   granu bademovu."

   ^12Tada mi Jahve reèe: "Dobro vidi?, jer ja bdim nad rijeèima svojim da
   ih ispunim!"

   ^13I doðe mi rijeè Jahvina: "?to vidi??" A ja æu: "Vidim uzavrio lonac,
   a otvor mu gleda na sjever."

   ^14I Jahve mi reèe: "Sa sjevera buknut æe zlo protiv svih stanovnika
   ove zemlje.

   ^15Jer evo, ja æu sazvati sva sjeverna kraljevstva" - rijeè je Jahvina.
   "I ona æe doæi: svako æe od njih staviti svoje prijestolje pred ulaz
   vrata Jeruzalema, protiv svih zidina njegovih, i protiv svih gradova
   judejskih.

   ^16I sudit æu im za sve opaèine njihove; zato ?to me ostavi?e, zato ?to
   kadi?e drugim bogovima i klanjahu se djelima ruku svojih.

   ^17Ti bedra svoja sad opa?i, ustaj, pa æe? im govoriti sve ?to æu tebi
   zapovjediti. Ne dr?æi pred njima, da ne bih morao uèiniti da uzdr?æe?
   pred njima.

   ^18Danas te, evo, postavljam kao grad utvrðeni, kao stup ?eljezni, k'o
   zidinu bronèanu protiv sve zemlje: protiv kraljeva i knezova judejskih,
   sveæenika i naroda ove zemlje.

   ^19I borit æe se s tobom, al' te neæe nadvladati, jer ja sam s tobom da
   te izbavim," rijeè je Jahvina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 I doðe mi rijeè Jahvina:

   ^2"Idi i vièi u u?i Jeruzalemu: Ovako govori Jahve: Spominjem se
   mladosti tvoje privr?ene, ljubavi tvoje vjerenièke: ti poðe za mnom u
   pustinju, po zemlji gdje se ne sije.

   ^3Izrael bija?e Jahvi svetinja, prvina plodova njegovih; tko god od
   njih jeða?e, bija?e ka?njen; zlo ga snaðe" - rijeè je Jahvina.

   ^4"Èujte rijeè Jahvinu, dome Jakovljev, i svi rodovi doma Izraelova.

   ^5Ovako govori Jahve: 'Kakvu nepravdu naðo?e oci va?i na meni te se
   udalji?e od mene? Za isprazno?æu poðo?e, te sami isprazni postado?e.

   ^6Ne pitahu: Gdje je Jahve koji nas izvede iz zemlje egipatske te nas
   voða?e kroz pustinju, po zemlji pustoj, jedva prohodnoj, po zemlji
   suhoj i mraènoj, po zemlji kojom nitko ne prolazi, nit' se tko
   nastanjuje?'

   ^7U zemlju vinograda i maslinika ja vas dovedoh, da se hranite plodom i
   dobrotom njezinom. Ali tek ?to uðoste, zemlju moju oskvrnuste i ba?tinu
   moju u gnusobu pretvoriste.

   ^8Sveæenici ne govorahu: 'Gdje je Jahve?' Tumaèi Zakona mene ne
   upozna?e, pastiri otpado?e od mene, a proroci prorokovahu u ime Baalovo
   i iðahu za onima ?to im pomoæi ne mogo?e.

   ^9Zato æu jo? parnicu voditi s vama - rijeè je Jahvina - i parbit æu se
   sa sinovima sinova va?ih.

   ^10Poðite, dakle, na otoke kitimske, da vidite, ili u Kedar po?ljite
   izvidnice te dobro promislite i provjerite je li se igda ?to slièno
   zbilo.

   ^11Je li koji narod mijenjao bogove - oni èak i nisu bogovi! A narod
   moj Slavu svoju zamijeni za one ?to ne poma?u!

   ^12Zapanjite se nad tim, nebesa, zgranite se i zaprepastite," rijeè je
   Jahvina.

   ^13"Jer dva zla narod moj uèini: ostavi mene, Izvor vode ?ive, te
   iskopa sebi kladence, kladence ispucane ?to vode dr?ati ne mogu.

   ^14Je li Izrael rob il' sluga u kuæi roðen? Za?to plijenom posta?

   ^15Lavovi su na nj rikali, podizali glas svoj. U pusto? pretvori?e
   zemlju njegovu, gradove popali?e, nema im ?itelja.

   ^16Èak i oni iz Memfisa i Tafnisa brijahu ti tjeme.

   ^17Nisi li to sam sebi uèinio otpav?i od Jahve, Boga svojega?

   ^18A sad, za?to kreæe? u Egipat da pije? vode iz Nila? Za?to kreæe? u
   Asiriju da pije? vode iz Rijeke?

   ^19Opaèina te tvoja ka?njava, otpadni?tvo te tvoje osuðuje. Shvati i
   vidi kako je te?ko i gorko ?to ostavi Jahvu, Boga svojega, ?to vi?e
   nema straha mog u tebi" - rijeè je Gospoda Jahve nad Vojskama.

   ^20"Da, odavna ti slomi jaram svoj, raskide veze ?to te vezahu i reèe:
   'Neæu da robujem.' Pa ipak, na svakom povi?em humu, pod svakim drvetom
   zelenim lijegao si k'o bludnica.

   ^21A ja te zasadih kao lozu izabranu, k'o sadnicu plemenitu. Kako li mi
   se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju!

   ^22Da se i lu?inom opere?, napravljenom od mnogo pepela, ostat æe mrlja
   bezakonja tvoga preda mnom" - rijeè je Jahve Gospoda.

   ^23"Kako samo mo?e? reæi: 'Nisam se uprljala, za baalima nisam trèala.'
   Pogledaj tragove svoje u Dolini, upoznaj ?to si uèinila. Deva brza ?to
   krstari stazama svojim,

   ^24magarica divlja navikla na pustinju, u pohoti svojoj po?udno da?æe,
   tko da je ukroti u vrijeme gonjenja? Tko god je tra?i, neæe se umoriti,
   naæi æe je u mjesecu njezinu.

   ^25Èuvaj se da ti noga ne obosi, grlo se ne osu?i. A ti ka?e?: 'Ne,
   uzalud je! Jer volim strance, i za njima æu iæi.'

   ^26Kao ?to se lupe? zastidi kad ga uhvate, tako æe se zastidjeti sinovi
   - dom Izraelov, oni, kraljevi, knezovi, sveæenici i proroci njihovi

   ^27koji govore drvetu: 'Ti si otac moj!' a kamenu: 'Ti si me rodio!'
   jer mi leða okreæu, a ne lice, ali u nevolji svojoj zapoma?u: 'Ustani,
   spasi nas!'

   ^28Gdje su bogovi ?to ih ti sam naèini? Nek' ustanu ako te mogu spasiti
   u nevolji tvojoj! Jer ima?, o Judejo, bogova koliko i gradova! Koliko
   Jeruzalem ima ulica, toliko Baal ima ?rtvenika.

   ^29Za?to hoæete da se sa mnom parbite? Svi se od mene odmetnuste" -
   rijeè je Jahvina.

   ^30"Zaludu sam udarao sinove va?e: vi iz toga ne uzeste pouke: maèevi
   va?i rastrga?e va?e proroke kao lav zatornik.

   ^31Kakva li ste roda? Èujte rijeè Jahvinu: Zar bijah pustinja Izraelu,
   il' zemlja mraèna? Za?to moj narod govori: 'Slobodu hoæemo, neæemo vi?e
   k tebi!'

   ^32Zaboravlja li djevica svoj nakit il' nevjesta pojas svoj? A narod
   moj mene zaboravi, bezbroj je tomu veæ dana.

   ^33O, kako li dobro zna? svoj put kad traga? za ljubavlju! Zato si i na
   zlo putove svoje navikla.

   ^34Èak su i ruke tvoje oma?æene krvlju siromaha nevinih: nisi ih
   zatekla kako provaljuju vrata tvoja. Da, za sve njih ti æe? odgovarati.

   ^35A govori?: 'Nevina sam, gnjev se njegov odvratio od mene.' Evo me da
   ti sudim jer govori?: 'Nisam zgrije?ila.'

   ^36Kako si jadna u zabludjelosti svojoj! I Egipæani æe te posramiti kao
   ?to te posrami?e Asirci.

   ^37I odavde æe? morati otiæi s rukama nad glavom svojom, jer Jahve
   odbaci one u koje se uzda?; ti neæe? biti sretna s njima."
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 "Ako mu? otpusti ?enu svoju i ona ide od njega te se uda za drugoga,
   ima li jo? pravo da se vrati njemu? Nije li ta ?ena sasvim oskvrnuta? A
   ti si bludnièila s mnogim milosnicima, pa da se meni vrati??" - rijeè
   je Jahvina.

   ^2Podigni oèi na goleti i pogledaj: gdje te to nisu oskvrnuli? Na
   putovima si ih doèekivala kao Arapin u pustinji. Ti si oskvrnula zemlju
   bludom i opaèinom svojom,

   ^3zato i ki?e prestado?e i kasni da?devi ne pado?e. Èelo ti je kao u
   bludnice: ni zacrvenjela se nisi.

   ^4Ne dovikuje? li mi sada: 'Oèe moj, ti si prijatelj mladosti moje!

   ^5Hoæe li zauvijek plamtjeti, vjeèno tinjati gnjev tvoj?' Tako govori?,
   a èini? i dalje zla koliko god mo?e?."

   ^6Jahve mi reèe u dane kralja Jo?ije: "Vidje li ?to uèini odmetnica
   Izrael? Ona odlazi na svaku visoku goru i pod svako zeleno stablo i
   ondje se podaje bludu.

   ^7A ja mi?ljah: 'Poslije svega ?to uèini vratit æe se k meni.' Ali se
   ona ne vraæa. I to vidje sestra njena, nevjernica Judeja.

   ^8A vidje i kako otpustih odmetnicu Izraela zbog svih preljuba i dadoh
   joj knjigu otpusnu. Ali sestra joj, nevjernica Judeja, nimalo se ne
   poboja, pa i ona okrenu u blud.

   ^9I svojim lakoumnim bludom obe?èasti zemlju; èinila je preljub s
   kamenjem i drvljem.

   ^10I nakon svega toga nije se vratila k meni nevjernica sestra njezina,
   Judeja, svim srcem svojim, veæ samo prijetvorno" - rijeè je Jahvina.

   ^11I reèe mi Jahve: "Odmetnica Izrael pravednija je od Judeje
   nevjernice.

   ^12Idi i vièi prema Sjeveru ove rijeèi. Reci: Vrati se, odmetnice,
   Izraele, rijeè je Jahvina. Ne gnjevi se vi?e lice moje na vas, jer sam
   milostiv - rijeè je Jahvina - neæu se gnjeviti dovijeka.

   ^13Samo priznaj svoju krivnju da si se odvrgla od Jahve, Boga svojega,
   i odlutala k tuðincima, pod svako drvo zeleno i nisi slu?ala glasa
   mojega - rijeè je Jahvina.

   ^14Vratite se, sinovi odmetnici - rijeè je Jahvina - jer ja sam va?
   Gospodar. Uzet æu vas, po jednoga iz svakoga grada, po dvojicu od
   svakoga roda, da vas odvedem na Sion.

   ^15I dat æu vam pastire po srcu svojemu koji æe vas pasti razumno i
   mudro.

   ^16A kad se u one dane namno?ite i narodite u zemlji - rijeè je Jahvina
   - vi?e se neæe govoriti: 'Kovèeg Jahvina Saveza' i nitko neæe na nj
   misliti, nitko ga se neæe sjeæati ni za njim èeznuti, niti ga ponovo
   graditi.

   ^17U to æe se vrijeme Jeruzalem zvati 'Prijestolje Gospodnje'; i svi æe
   se narodi u njemu sabrati u ime Jahvino, i nijedan se vi?e neæe
   tvrdoglavo povoditi za pokvarenim srcem svojim.

   ^18U one dane slagat æe se dom Judin s domom Izraelovim; i zajedno æe
   krenuti iz Zemlje sjeverne u zemlju koju ocima va?im dadoh u ba?tinu."

   ^19A ja rekoh: "Kako da te ubrojim meðu sinove i dam ti zemlju slasti,
   ba?tinu, najljep?i biser meðu narodima! Pomislih: Ti æe? me zvati 'Oèe
   moj!' i neæe? se vi?e odvratiti od mene."

   ^20"Ali kao ?to se ?ena iznevjeri mu?u svome, tako se i vi iznevjeriste
   meni, dome Izraelov" - rijeè je Jahvina.

   ^21Èuj! Po goletima plaè se èuje, zapomaganje djece Izraelove, jer
   skrenu?e s puta svojega. Jahvu, Boga svoga, zaboravi?e.

   ^22- Vratite se, sinovi, ?to se odvratiste, izlijeèit æu odmetni?tva
   va?a! - Evo nas, dolazimo k tebi, jer ti si Jahve, Bog na?!

   ^23Doista, prijevarni su visovi, graja po brdima. Odista, u Jahvi, Bogu
   na?emu, spasenje je Izraelovo!

   ^24Baal je pro?dro trud na?ih otaca jo? od mladosti na?e: ovce njihove
   i goveda, nihove kæeri i sinove.

   ^25Lezimo u sramotu svoju, nek' nas pokrije ruglo na?e! Jer Jahvi, Bogu
   svome, sagrije?ismo mi i oci na?i, od mladosti svoje do dana dana?njeg,
   i ne slu?amo glasa Jahve, Boga svojega.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 "Ako se, Izraele, ?eli? vratiti - rijeè je Jahvina - k meni se
   vrati; ukloni? li grozote svoje, vi?e ne mora? bje?ati od mene.

   ^2Ako se zakune?: '?ivoga mi Jahve!' istinito, pravo i pravedno, narodi
   æe se blagoslivljati u tebi i tobom se dièiti."

   ^3Jer ovako govori Jahve Judejcima i Jeruzalemcima: "Prokrèite sebi
   prlju?e, ne sijte po trnjacima.

   ^4Obre?ite se Jahvi, skinite obrezak sa srca svojega, Judejci i
   Jeruzalemci, jer æe bijes moj buknuti kao vatra i gorjet æe, a nikog da
   ugasi, zbog zlodjela i opaèina ?to ih poèiniste.

   ^5Objavite u Judeji, razglasite u Jeruzalemu! Trubite u rog ?irom
   zemlje, vièite punim glasom i recite: 'Svi na okup! Zavucimo se u
   gradove svoje utvrðene!'

   ^6Di?ite znak prema Sionu! Bje?ite! Nemojte zastajati! Jer dovodim
   nesreæu sa Sjevera, veliku propast.

   ^7Lav se podi?e iz èestara svoga, zatornik naroda izaðe iz svog mjesta,
   krenu da zemlju tvoju opusto?i: gradove æe tvoje razoriti, nestat æe im
   ?itelja.

   ^8Zato se u kostrijet ogrnite, kukajte, narièite, jer rasplamtjela
   jarost Jahvina nas nije mimoi?la.

   ^9U dan onaj - rijeè je Jahvina - klonut æe srce kralju i knezovima.
   Sveæenici æe se zapanjiti, proroci umuknuti.

   ^10I reæi æe: 'Ah, Jahve, Gospodine, zaista nas te?ko prevari kad reèe:
   'U?ivat æete mir' a sad nam je maè pod grlom.'

   ^11U to æe se vrijeme reæi narodu ovom i Jeruzalemu: Vruæ vjetar s
   pustinjskih sipina pu?e prema kæeri naroda moga; ali ne da hladi i da
   proèisti!

   ^12Doæi æe mi vjetar pun prijetnje, i ja æu im tada izreæi sud!

   ^13Gle: di?e se k'o oblaèine, kola mu slièna vihoru, konji br?i od
   orlova. Jao nama! Propadosmo!

   ^14Operi opaèinu sa srca svoga, Jeruzaleme, da bi se spasio. Dokle æe
   se u grudima tvojim misli zloèinaèke gnijezditi?

   ^15Jer glas navije?ta od Dana, s gore Efrajimove najavljuje nesreæu.

   ^16Opomenite, razglasite po Judeji, obznanite Jeruzalemu: neprijatelji
   dolaze iz daleke zemlje i poklike izvikuju protiv gradova judejskih;

   ^17poput èuvara poljskih okru?uju Jeruzalem, jer se odmetnu od mene" -
   rijeè je Jahvina.

   ^18Put tvoj i djela tvoja to ti uèini?e. To je tvoja nesreæa! Kako je
   gorka, kako li pogaða u srce!

   ^19Utrobo moja! Utrobo moja, bolujem, srce mi se razdire! Dr?æe mi
   du?a! Ne mogu ?utjeti, jer èujem glas roga, poklike bojne.

   ^20Javljaju slom za slomom, sva je zemlja poharana, moji su ?atori
   iznenada opusto?eni, u tren oka sva skloni?ta moja uni?tena.

   ^21Dokle æu gledati bojne znakove, slu?ati pozive roga?

   ^22Da, bezuman je moj narod, ne poznaju me, djeca su oni nerazumna,
   ni?ta ne shvaæaju, mudri su tek za zlodjela, al' èiniti dobro ne umiju.

   ^23Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost im
   i?èezla.

   ^24Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali.

   ^25Gledam: evo èovjeka nema, ptice nebeske sve su odletjele.

   ^26Gledam: plodno polje, evo, opustje, sve gradove razori Jahve
   ?estinom gnjeva svoga.

   ^27Da, ovako govori Jahve: "Sva æe zemlja biti poharana, ja æu joj
   zadati posljednji udarac.

   ^28Na to æe se zemlja u crno zaviti, a nebesa, gore, potamnjeti. Jer
   rekoh, i neæu se raskajati, odluèih i neæu odustati.

   ^29Pred vikom 'Konjanici i strijelci!' sva se zemlja u bijeg dade:
   bje?e u ?ipra?je, penju se na hridi: svi su gradovi napu?teni: nigdje
   vi?e ?ive du?e.

   ^30A ti, opusto?ena, ?to æe? uèiniti? Da se i grimizom zaodjene?,
   nakitom zlatnim ukrasi? i oèi lièilom izrani?, uzalud se uljep?ava?!
   Ljubavnici tvoji tebe preziru: tra?e glavu tvoju.

   ^31Da, jauk kao u bolesnice èujem, vrisak kao u one ?to prvi put raða;
   èuj, to kæi sionska jeca i pru?a ruke: 'Jao meni! Du?a mi zamire pod
   udarcima ubojica!'
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Proðite ulicama jeruzalemskim, pogledajte dobro i raspitajte se,
   tra?ite po njegovim trgovima, pa ako naðete ijednoga èovjeka koji èini
   pravo i tra?i istinu, oprostit æu ovom gradu" - rijeè je Jahvina.

   ^2Pa kad i govore: "?ivoga mi Jahve!" doista se krivo zaklinju.

   ^3Jahve, nisu li oèi tvoje upravljene k istini? Bije? ih, ali njih ne
   boli; zatire? ih, al' oni odbijaju pouku tvoju. Èelo im je tvrðe od
   litice, odbijaju da se obrate.

   ^4Rekoh: "Samo siromasi tako ludo postupaju, jer ne znaju puta Jahvina
   ni pravo Boga svojega.

   ^5Poæi æu, dakle, velikima i njima æu govoriti, jer oni poznaju put
   Jahvin i pravo Boga svojega." Ali oni svi slo?no razbi?e jaram i sve
   veze pokida?e.

   ^6I zato ih ?umski lav napada, vuk pustinjski razdire, leopardi vrebaju
   gradove njihove, tko god iziðe iz njih bit æe rastrgan. Jer su grijesi
   njihovi mnogobrojni, mnogostruki otpadi njihovi.

   ^7"Za?to da ti oprostim? Sinovi me tvoji napusti?e, zaklinju se la?nim
   bogovima. Ja ih nasitih, oni preljub uèini?e, u bludnièinu kuæu
   nagrnu?e.

   ^8Oni su k'o ugojeni, sileni konji: r?u za ?enom bli?njega svoga.

   ^9Pa da to ne kaznim - rijeè je Jahvina - narodu takvu da se ne
   osvetim?

   ^10Popnite se na zidove! Razarajte! Uni?tite, ali ne posvema! I?èupajte
   sve èokote jer nisu Jahvini.

   ^11Da, podlo me izdado?e dom Izraelov i dom Judin" - rijeè je Jahvina.

   ^12Zanijeka?e Jahvu, reko?e: "Nema ga! Zlo nas neæe snaæi, neæemo
   iskusiti ni gladi ni maèa!

   ^13[13a] A proroci su poput vjetra, govornika nema meðu njima!"

   ^14Zato ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama: "Zato ?to su tako
   govorili, [13b] evo ?to æe im se zbiti: U oganj æu pretvoriti svoje
   rijeèi u tvojim ustima, a narod ovaj u drvo da ga oganj pro?dre.

   ^15Evo, dovest æu na vas narod izdaleka, dome Izraelov - rijeè je
   Jahvina. Narod nepobjediv, narod drevan, narod kojega jezik neæe?
   znati, ni razumjeti ?to govori.

   ^16Tobolac mu je razjapljen grob. Svi su oni po izboru junaci.

   ^17On æe pro?drijet' tvoju ?etvu, tvoj kruh, sinove i kæeri tvoje, ovce
   i goveda tvoja, gro?ðe i smokve tvoje, razorit æe ti gradove tvrde u
   koje se sada uzda?."

   ^18"Ali ni tada - rijeè je Jahvina - neæu te posve uni?titi.

   ^19A kad budu pitali: 'Za?to nam Jahve, Bog na?, uèini sve ovo?' ti æe?
   im odgovoriti: 'Jer ste mene ostavili da biste slu?ili tuðim bogovima u
   svojoj zemlji, slu?it æete tuðincu u zemlji koja nije va?a!'"

   ^20"Objavite ovo domu Jakovljevu i obznanite po Judeji:

   ^21Èujte, dakle, ovo, narode ludi i nerazumni: oèi imaju, a ne vide,
   u?i imaju, a ne èuju!

   ^22Zar se mene neæete bojati - rijeè je Jahvina - zar neæete drhtati
   preda mnom koji sam stavio pijesak moru za granicu, za vjeènu meðu koje
   nikad neæe prijeæi: ono se biba, al' je nemoæno, valovi mu huèe, ali
   prijeæi neæe.

   ^23No, u naroda ovog srce je prkosno, nepokorno; oni se udalji?e - to
   je snaga njihova!

   ^24Ne reko?e u srcu svome: 'Bojmo se Jahve, Boga svojega, koji nam u
   pravi èas ?alje da?d rani i ki?u kasnu i koji nam èuva tjedne odreðene
   za ?etvu.'

   ^25Va?a bezakonja naru?i?e ovo, va?i vam grijesi uni?ti?e blagostanje.

   ^26Da, u mome narodu ima zlikovaca: kao ptièari vrebaju iz zasjede,
   postavljaju zamke, hvataju ljude.

   ^27Kao ?to je krletka puna ptica, tako su njihove kuæe pune grabe?a;
   postado?e tako veliki i bogati,

   ^28tusti i ugojeni. Da, prevr?ila se mjera zla, ne brane prava, prava
   sirote ne sreæu, ne mare za pravo sirotinje.

   ^29Pa da to ne kaznim - rijeè je Jahvina - narodu takvu da se ne
   osvetim?

   ^30Strahote i grozote zbivaju se u ovoj zemlji:

   ^31proroci la? prorièu, a sveæenici pouèavaju na svoju ruku. A mojem
   narodu to omilje! Al' ?to æete raditi na kraju?
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Bje?ite, sinovi Benjaminovi, isred Jeruzalema! U Tekoi zatrubite u
   rog, na Bet Hakeremu podignite bojni stijeg! Jer sa Sjevera se nadvija
   nesreæa, propast velika.

   ^2Mo?e li se Kæi sionska usporedit' s nje?nom tratinom?

   ^3K njoj dolaze pastiri sa stadima. Svud oko nje razape?e ?atore, svaki
   pase na dijelu svome.

   ^4S njome zametnite sveti boj! Na noge! Navalimo usred dana! Jao nama,
   jer se dan naginje k zapadu, a veèernje sjene duljaju!

   ^5Na noge! Navalimo usred noæi, razru?imo dvore njene!"

   ^6Jer ovako zbori Jahve nad Vojskama: "Oborite stabla njena, podignite
   nasip oko Jeruzalema, to je grad la?i, u njemu je sve samo tlaèenje.

   ^7Kao ?to iz studenca izvire voda, tako iz njega opaèina izvire. U
   njemu se èuje samo nasilje i pusto?enje, preda mnom su svagda bolesti i
   rane.

   ^8Popravi se, Jeruzaleme, da mi se du?a od tebe ne odvrati, da te ne
   pretvorim u pusto?, u zemlju nenastanjenu."

   ^9Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Paljetkuj, paljetkuj kao lozu
   Ostatak Izraelov! Poput beraèa pru?i ruke meðu èokote!"

   ^10Komu treba da govorim, koga da opomenem da me saslu?aju? Gle, uho im
   je neobrezano stog ne mogu èuti. Gle, rijeè Jahvina postade im porugom,
   nije im mila.

   ^11Prepun sam gnjeva Jahvina, ne mogu vi?e izdr?ati! - Izlij ga, dakle,
   po djeci na ulici i na skupove mladiæa. Sve æe ih obuzeti: mu?a i ?enu,
   starca i èovjeka zrele dobi.

   ^12Njihove æe kuæe pripasti drugima, a tako i polja i ?ene im. "Da,
   ispru?it æu ruku svoju - govori Jahve - na stanovnike ove zemlje,

   ^13jer od najmanjega do najveæeg svi gramze za plijenom, od proroka do
   sveæenika svi su varalice.

   ^14I olako lijeèe ranu naroda moga, vièuæi: 'Mir! Mir!' Ali mira nema.

   ^15Nek' se postide ?to gnusobu poèini?e, no oni vi?e ne znaju ?to je
   stid, ne umiju se vi?e crvenjeti. I zato æe popadati s onima ?to
   padaju, sru?it æe se kad stanem ka?njavati" - govori Jahve.

   ^16Ovako govori Jahve: "Stanite na negda?nje putove, raspitajte se za
   iskonske staze: Koji put vodi k dobru? Njime poðite i naæi æete spokoj
   du?ama svojim! Al' oni reko?e: 'Ne idemo!'

   ^17I postavih im stra?are: 'Pazite na glas roga!' Al' oni reko?e:
   'Neæemo paziti!'

   ^18Zato èujte, narodi, i vi pastiri stada njihovih!

   ^19Èuj, zemljo! Gle, dovodim zlo na ovaj narod, plod njihove pobune,
   jer oni ne slu?ahu rijeèi moje, Zakon moj odbaci?e.

   ^20?to æe mi tamjan koji dolazi iz ?ebe i trska mirisna iz zemlje
   daleke? Va?e mi paljenice nisu drage, nisu mi po volji klanice va?e."

   ^21Zato ovako govori Jahve: "Evo postavljam narodu ovome prepreke o
   koje æe se spotaæi, oci i djeca zajedno, poginut æe susjed zajedno s
   prijateljem."

   ^22Ovako govori Jahve: "Evo dolazi narod iz zemlje sjeverne, puk velik
   di?e se s krajeva zemlje:

   ^23u ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni; graja im buèi kao
   more, ja?u na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, Kæeri
   sionska.

   ^24Kad saznasmo novost, ruke nam klonu?e, strava nas obuze, bol kao
   porodilju.

   ^25Ne izlazite u polja, ne idite na putove, jer maèevi du?manski
   prijete, u?as sve uokolo.

   ^26Kæeri mog naroda, kostrijet pripa?i, pospi se pepelom, narièi k'o za
   jedincem tu?aljku pregorku. Jer æe doæi nenadano na nas pusto?nik.

   ^27Postavih te za ispitivaèa naroda mojeg da spozna? i ispita? putove
   njegove.

   ^28Svi su oni odmetnici najgori, okolo kleveæu i mjed i ?eljezo, svi su
   pokvareni.

   ^29Mijeh sopæe da bi vatra pro?drla olovo, zalud se ljevaè trudi da ga
   rastopi: ?ljaka se ne da izluèiti."

   ^30"Srebro odbaèeno", tako ih zovu, jer ih Jahve odbaci!
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Ovo je rijeè ?to doðe Jeremiji od Gospodina:

   ^2"Stani pred vrata Doma Jahvina, objavi ondje ovu rijeè. Reci: Èujte
   rijeè Jahvinu, svi Judejci koji ulazite na ova vrata da se poklonite
   Jahvi.

   ^3Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Popravite svoje
   putove i djela svoja, pa æu boraviti s vama na ovome mjestu.

   ^4Ne uzdajte se u la?ne rijeèi: 'Sveti?te Jahvino! Sveti?te Jahvino!
   Sveti?te Jahvino!'

   ^5Ali ako zaista popravite svoje putove i djela svoja i ako zaista
   budete èinili ?to je pravo, svatko prema bli?njemu svome,

   ^6ako ne budete tlaèili stranca, sirote i udovice i ne budete
   prolijevali krvi nedu?ne na ovome mjestu, ako ne budete trèali za tuðim
   bogovima na svoju nesreæu -

   ^7boravit æu s vama na ovome mjestu, u zemlji koju sam dao va?im ocima
   zauvijek.

   ^8Ali se vi uzdate u la?ne i beskorisne rijeèi!

   ^9Zar da kradete, ubijate, èinite preljub, krivo se zaklinjete, palite
   tamjan Baalu i trèite za tuðim bogovima kojih ne poznajete,

   ^10a onda da dolazite i stojite preda mnom u Domu ovome koji nosi moje
   ime i govorite: 'Spa?eni smo!' i da nakon toga opet èinite nedjela i
   opaèine?

   ^11Zar je Dom ovaj, koji se zove mojim imenom, u va?im oèima peæina
   razbojnièka? Ali ja dobro vidim" - rijeè je Jahvina.

   ^12"Poðite, dakle, na moje mjesto koje je u ?ilu, gdje nekoæ nastanih
   ime svoje, i pogledajte ?to od njega uèinih zbog opaèina naroda svoga
   izraelskoga.

   ^13Kako èinite sva ona ista nedjela - rijeè je Jahvina - i premda vas
   neumorno opominjem, vi ne slu?ate, a kad vas zovem, vi se ne odazivate:

   ^14od ovoga Doma ?to se zove mojim imenom, u koje se vi uzdate, i od
   ovoga mjesta ?to ga dadoh vama i ocima va?im uèinit æu isto ?to sam
   uèinio i od ?ila.

   ^15Odbacit æu vas od lica svojega kao ?to odbacih svu braæu va?u, sve
   potomstvo Efrajimovo."

   ^16"A ti ne moli milosti za narod ovaj, ne di?i glasa za njih i ne
   moli, ne navaljuj na me jer te neæu usli?iti.

   ^17Ne vidi? li ?to èine po gradovima judejskim i po ulicama
   jeruzalemskim?

   ^18Djeca kupe drva, oci pale vatru, ?ene mijese tijesto da ispeku
   kolaèe 'kraljici neba' i lijevaju ljevanice tuðim bogovima da me
   pogrde.

   ^19Zar mene tim pogrðuju - rijeè je Jahvina - a ne sebe na svoju
   sramotu?"

   ^20I stoga ovako govori Jahve Gospod: "Evo, gnjev svoj i jarost svoju
   izlit æu na ovo mjesto, na ljude i na stoku, na poljsko drveæe i na
   plodove zemlje, rasplamtjet æe se i neæe se ugasiti."

   ^21Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Paljenicama
   dometnite jo? i klanice, i jedite meso.

   ^22Ja ni?ta ne rekoh ocima va?im o paljenicama i klanicama, niti im ?to
   o tom zapovjedih kad ih izvedoh iz zemlje egipatske.

   ^23Ovo im ja zapovjedih: 'Slu?ajte glas moj, pa æu ja biti va? Bog, a
   vi æete biti moj narod. Idite putem kojim vam zapovjedih, da vam dobro
   bude.'

   ^24A oni ne poslu?a?e, uho svoje ne prignu?e, veæ poðo?e po savjetu i
   okorjelosti zloga srca svojega; okrenu?e mi leða, a ne lice.

   ^25Od dana kad oci va?i iziðo?e iz zemlje egipatske pa do dana
   dana?njeg slao sam vam tolike sluge svoje, proroke, iz dana u dan,
   neumorno.

   ^26Ali me oni nisu slu?ali, uho svoje nisu prignuli, nego otvrdnu?e,
   gori od otaca svojih.

   ^27Mo?e? im sve to reæi, ali te neæe poslu?ati; zovi ih, neæe ti se
   odazvati.

   ^28Zato im reci: 'Ovo je narod koji ne slu?a glasa Jahve, Boga svojega,
   i ne prima opomenÄe. Nestade istine, nestade je iz usta njihovih.'"

   ^29Ostri?i svoju dugu kosu, baci je. Po goletima protu?i tu?aljkom, jer
   Jahve odbaci i odvrgnu rod na koji se razgnjevio.

   ^30"Da, sinovi Judini èine ?to je zlo u oèima mojim" - rijeè je
   Jahvina. "Postavi?e grozote u Dom koji se mojim zove imenom, da ga
   oskvrnu;

   ^31podigo?e uzvi?ice tofetske u Dolini Ben Hinomu i spaljuju vatrom
   svoje sinove i kæeri - ?to im ja nikad ne zapovjedih niti mi to ikada
   na um pade.

   ^32Stoga evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad se vi?e neæe reæi
   Tofet ni Dolina Ben Hinom, nego Dolina klanja. U Tofetu æe se pokapati
   mrtvi, jer drugdje neæe biti mjesta.

   ^33A mrtva tijela ovoga naroda bit æe hrana pticama nebeskim i zvjeradi
   zemaljskoj, i nitko se neæe naæi da ih popla?i i otjera.

   ^34Uklonit æu iz gradova judejskih i s ulica jeruzalemskih radost i
   veselje: jer æe se zemlja ta pretvoriti u pustinju."
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 "U ono vrijeme - rijeè je Jahvina - povadit æe iz grobova kosti
   kraljeva judejskih, kosti knezova njezinih, kosti sveæenika, kosti
   proroka i kosti ?itelja jeruzalemskih.

   ^2I razasut æe ih prema suncu, prema mjesecu i prema svoj vojsci
   nebeskoj, koje ljubljahu, kojima slu?ahu, koje slijeðahu, koje za
   savjet pitahu i kojima se klanjahu. I neæe ih pokupiti i sahraniti;
   ostat æe kao gnoj po zemlji.

   ^3Tada æe svima onima ?to preostanu od tih zlih plemena, po svim
   mjestima kuda ih raspr?ih, smrt biti milija od ?ivota" - rijeè je Jahve
   nad Vojskama.

   ^4"Reci im: Ovako govori Jahve: 'Padne li tko, neæe li opet ustati,
   zaluta li, neæe li se opet vratiti?

   ^5Za?to onda taj narod luta uporno i neprekidno? Èvrsto se dr?e la?i,
   neæe da se obrate.

   ^6Pazio sam i oslu?kivao: Ne govore kako valja. Nitko se ne kaje zbog
   pakosti svoje, i ne govori '?to uèinih?' Svatko je skrenuo trku svoju
   kao konj kad u boj nagne.

   ^7Èak i roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica, lastavica i ?dral
   dr?e se vremena kad se moraju vratiti. A moj narod ne poznaje suda
   Jahvina.

   ^8Kako mo?ete tvrditi: 'Mi smo mudri, u nas je Zakon Jahvin!' Zaista, u
   la? ga je pretvorila la?ljiva pisaljka pisara!

   ^9Mudraci æe biti osramoæeni, prestravljeni i uhvaæeni u zamku. Gle,
   oni prezre?e rijeè Jahvinu! A njihova mudrost - ?to im koristi?

   ^10Zato æu ?ene njihove dati strancima, a va?a polja osvajaèima. Jer od
   najmanjeg do najveæega svi gramze za plijenom, od proroka do sveæenika
   svi su varalice.

   ^11I olako lijeèe ranu naroda mojega vièuæi: 'Mir! Mir!' Ali mira nema.

   ^12Neka se postide ?to gnusobu poèini?e, no oni vi?e ne znaju ?to je
   stid, ne umiju se vi?e crvenjeti. Zato æe popadati s onima ?to padaju,
   sru?it æe se kad stanem ka?njavati" - govori Jahve.

   ^13"Htjedoh u berbu k njima - rijeè je Jahvina - a ono ni grozda na
   trsu, ni smokve na smokvi; èak je i li?æe uvelo. Zato ih predah onima
   ?to prolaze kraj njih.

   ^14'Za?to jo? èekamo? Na okup! Zavucimo se u tvrde gradove da ondje
   izginemo, jer nas Jahve, Bog na?, zatire, napaja nas vodom otrovanom,
   jer zgrije?ismo protiv Jahve.

   ^15Nadasmo se miru, ali dobra nema, èekasmo vrijeme ozdravljenja, al'
   evo u?asa!

   ^16Iz Dana dopire nji?tanje konja njegovih, od rzanja njegovih pastuha
   dr?æe zemlja sva. Dolaze da pro?dru zemlju i ?to je napunja, grad i
   ?itelje u njemu.'

   ^17I gle, pu?tam na vas otrovnice protiv kojih nema èarolija; ujedat æe
   vas - rijeè je Jahvina -

   ^18lijeka biti neæe." Bol me spopada, srce mi iznemoglo.

   ^19Evo zapoma?u kæeri naroda moga iz zemlje daleke: "Zar Jahve nije
   vi?e na Sionu? Kralj njegov? Za?to me razjari?e svojim kipovima,
   ni?tavilima tuðinskim?

   ^20?etva proðe, minu ljeto, a mi nismo spa?eni!"

   ^21Satrven sam ?to je kæi naroda mojega satrvena, ?alostan sam, stravom
   obuzet.

   ^22Zar u Gileadu nema balzama? Nema li ondje lijeènika? TÓa za?to ne
   dolazi ozdravljenje kæeri naroda mojega?

   ^23O, tko bi glavu moju pretvorio u vrelo, a oèi moje u vrutak suza,
   danju i noæu da plaèem nad poginulima kæeri svoje, naroda svojega!
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 "Da imam u pustinji obitavali?te, ostavio bih narod svoj i daleko od
   njih oti?ao. Jer svi su oni preljubnici, rulja izdajnièka.

   ^2Kao luk napinju jezik, la?, a ne istina, prevladava na zemlji. Iz zla
   u zlo srljaju, mene ne poznaju" - rijeè je Jahvina!

   ^3"Nek se svatko èuva prijatelja, a brat bratu neka ne vjeruje, jer
   brat svaki nasljeduje Jakova, a svaki prijatelj raznosi klevete.

   ^4Jedan drugoga varaju, istine ne govore, priviko?e jezik da govori
   la?i; izopaèeni, ne mogu se vi?e

   ^5vratiti. Nasilje na nasilje! Prijevara za prijevarom! Neæe da
   spoznaju mene" - rijeè je Jahvina.

   ^6Stog ovako govori Jahve nad Vojskama: "Evo, pretopit æu ih i
   ispitati, tÓa kako da i postupaju prema kæeri naroda moga?

   ^7Jezik im je strijela ubojita, na ustima rijeè prijevarna. 'Mir s
   tobom', pozdravljaju bli?njega, ali mu u srcu zamku spremaju.

   ^8Pa da ih zbog toga ne kaznim - rijeè je Jahvina - narodu takvu da se
   ne osvetim?"

   ^9"Zaplaèite, tugujte nad brdima, nad ispa?ama pustinjskim narièite!
   Jer izgorje?e, nitko ne prolazi, glas stada vi?e se ne èuje. Od ptice
   nebeske do stoke sve pobje?e, svega nestade.

   ^10Od Jeruzalema uèinit æu gomilu kamenja, brlog èagaljski, gradove
   judejske pretvorit æu u pusto? gdje nitko ne stanuje."

   ^11Tko je mudar da bi to razumio, kome su usta Jahvina govorila da
   objavi za?to zemlja izgorje kao pustinja i nitko njome vi?e ne prolazi?

   ^12I reèe Jahve: "Jer ostavi?e Zakon moj koji im dadoh i jer ne slu?ahu
   glasa mojega, niti ga slijeðahu,

   ^13nego slijeðahu okorjelo srce svoje i baale kojima ih oci njihovi
   nauèi?e,

   ^14ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Evo, nahranit æu
   narod ovaj pelinom i napojiti ga vodom zatrovanom.

   ^15I raspr?it æu ih meðu narode kojih ne poznavahu oni ni oci njihovi.
   A za njima æu poslati maè da ih zatre." Ovako govori Jahve nad
   Vojskama:

   ^16"Pazite! Pozovite narikaèe! Neka doðu! Po?aljite po najvje?tije!
   Neka doðu!

   ^17Neka pohite da zapjevaju tu?balicu nad nama! Da suze poteku iz oèiju
   na?ih, da voda poteèe s trepavica na?ih!

   ^18Sa Siona dopire tu?balica: 'O, kako smo upropa?teni, osramoæeni
   veoma! Jer moramo zemlju ostaviti i stanove svoje napustiti.'"

   ^19I zato, o ?ene, èujte rijeè Jahvinu, i neka uho va?e primi rijeè iz
   usta njegovih. Uèite kæeri svoje jadati, jedna drugu naricati:

   ^20"Smrt se u?ulja kroz prozore na?e, uðe u dvore na?e, djecu pokosi
   nasred ulice, mladiæe nasred trgova.

   ^21I mrtva tjelesa le?e kao gnoj po oranicama, kao snoplje za ?eteocem,
   a nikoga da ih skupi."

   ^22Ovako govori Jahve: "Mudri neka se ne hvale mudro?æu, ni junak neka
   se ne hvali hrabro?æu, ni bogati neka se ne hvali bogatstvom.

   ^23A tko se hvaliti hoæe, neka se hvali time ?to ima mudrost da mene
   spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravdu na zemlji,
   jer to mi je milo" - rijeè je Jahvina.

   ^24"Evo, bli?e se dani" - rijeè je Jahvina - "kaznit æu sve koji su
   obrezani na tijelu:

   ^25Egipat, Judeju, Edom, sinove Amonove i Moab i sve one ?to briju
   zaliske i prebivaju u pustinji. Jer svi su ti narodi neobrezani i sav
   dom Izraelov neobrezana je srca!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Slu?ajte rijeè koju vam govori Jahve, dome Izraelov.

   ^2Ovako govori Jahve: "Ne privikavajte se putu bezbo?nom i ne dr?æite
   pred znacima nebeskim, jer pred njima dr?æu samo bezbo?ci.

   ^3Jer su stra?ila tih naroda puka ni?tavnost, samo drvo posjeèeno u
   ?umi, djelo ruku tesarovih,

   ^4ukra?eno srebrom i zlatom, prièvr?æeno èavlima i èekiæima da se ne
   klima.

   ^5Nalik su na ptièja stra?ila u vrtu: ne znaju govoriti. Treba ih
   nositi, jer ne umiju hodati. Njih se ne bojte, jer ne mogu zla èiniti,
   ali ni dobra uèiniti ne mogu."

   ^6Nitko nije kao ti, Jahve, ti si velik i silno je ime tvoje.

   ^7Tko da se tebe ne boji, kralju naroda? Zaista, tebi to pripada, jer
   meðu svim mudracima naroda i u svim njihovim kraljevstvima tebi nema
   ravna!

   ^8Èime vatru lo?e, to ih zaluðuje! Zakon im isprazan - obièno drvo,

   ^9tankolisto srebro dovezeno iz Tar?i?a, zlato iz Ofira, rad kipara i
   rukotvorina zlatara, sva djela umje?na, ogrnuta ljubièastim i crvenim
   grimizom.

   ^10A Jahve je pravi Bog. ?ivi je on Bog i Kralj vjeèni. Od njegova
   gnjeva zemlja se trese. Narodi ne mogu podnijeti jarosti njegove.

   ^11Evo ?to æete o kipovima reæi: "Bogovi koji nisu stvorili neba ni
   zemlje moraju nestati s lica zemlje i ispod neba."

   ^12On stvori zemlju snagom svojom, mudro?æu svojom uspostavi krug
   zemaljski i umom svojim razape nebesa.

   ^13Kad mu glas zaori, huèe vode na nebesima, oblake di?e s kraja
   zemlje; stvara ki?i munje, vjetar izvodi iz skrovi?ta njegovih.

   ^14Svakom èovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer
   svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha!

   ^15Isprazni su oni, smije?ne tvorevine, propast æe u dan kazne.

   ^16'Jakovljev dio' nije kao oni: jer je on sve stvorio, Izrael pleme je
   ba?tine njegove, Jahve nad Vojskama ime je njegovo."

   ^17Skupi prnje svoje sa zemlje, ti koja stanuje? u utvrdi!

   ^18Jer ovako govori Gospod: "Gle, ovaj put daleko æu odbaciti
   stanovnike ove zemlje, pritijesniti ih da me naðu."

   ^19"Jao meni zbog ozljede moje, rana je moja neiscjeljiva." A ja rekoh:
   "Ipak, bolest je moja, nosit æu je!

   ^20?ator je moj obÄaljen, sva u?eta pokidana. Djeca me ostavi?e: nema
   ih. Nema ga tko bi opet razapeo ?ator moj i podigao krila ?atorska."

   ^21Da, pastiri pamet izgubi?e: ne tra?i?e Jahve. Zato ih sreæa ne prati
   i sva se stada raspr?i?e.

   ^22Èujte vijest! Primièe se, evo, buka stra?na iz zemlje sjeverne, da
   gradove judejske pretvori u pustinju, u brlog èagalja.

   ^23Znam, Jahve, da put èovjeka nije u njegovoj vlasti, da èovjek koji
   hodi ne mo?e upravljati korake svoje!

   ^24Kazni me, Jahve, ali po pravici, ne u gnjevu, da nas ne zatre?.

   ^25Izlij gnjev na narode koji te ne priznaju i na plemena koja ne
   zazivlju imena tvoga! Jer oni su pro?drli Jakova, izjeli ga, opusto?ili
   naselje njegovo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Rijeè koju je Jahve uputio Jeremiji:

   ^2"Govori Judejcima i Jeruzalemcima.

   ^3Reci im: Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Proklet bio èovjek koji ne
   poslu?a rijeèi Saveza ovoga,

   ^4rijeèi koje sam zapovjedio ocima va?im kad sam ih izveo iz zemlje
   egipatske, iz one peæi ra?arene, govoreæi: Poslu?ajte glas moj i èinite
   sve ?to vam zapovjedim: tada æete biti narod moj, a ja va? Bog,

   ^5da bih ispunio zakletvu kojom sam se zakleo ocima va?im da æu im dati
   zemlju u kojoj teèe mlijeko i med - kao ?to je danas.'" A ja odgovorih
   i rekoh: "Tako je, Jahve."

   ^6I dalje mi reèe Jahve: "Objavi rijeèi ove po gradovima judejskim i po
   ulicama jeruzalemskim: 'Poslu?ajte rijeèi Saveza ovoga, te ih
   izvr?avajte.

   ^7Jer sam ozbiljno opominjao oèeve va?e kad sam ih izvodio iz zemlje
   egipatske i do danas ih neumorno opominjem: Poslu?ajte glas moj!

   ^8Ali oni ne slu?ahu i ne prignu?e uha svojega, nego se povedo?e za
   okorjelo?æu zloga srca svoga. Zato dopustih da se na njima ispune sve
   rijeèi Saveza ovoga za koji im zapovjedih da ga se pridr?avaju, ali ga
   se oni ne pridr?avahu.'"

   ^9I reèe mi Jahve: "Zavjera je meðu Judejcima i Jeruzalemcima.

   ^10Vrati?e se bezakonjima svojih otaca koji se oglu?i?e na moje rijeèi,
   pa trèahu za tuðim bogovima da im slu?e. Dom Izraelov i dom Judin
   prekr?i?e Savez moj koji sam sklopio s ocima njihovim."

   ^11Zato ovako govori Jahve: "Evo, dovest æu na njih zlo kojemu neæe
   umaæi; vapit æe k meni, ali ih ja neæu slu?ati.

   ^12Onda neka gradovi judejski i ?itelji jeruzalemski vapiju k bogovima
   kojima kade, ali im oni neæe pomoæi u vrijeme nevolje!

   ^13Jer ima?, o Judejo, bogova koliko i gradova! I koliko ima ulica u
   Jeruzalemu, toliko ?rtvenika podigoste da kadite Baalu.

   ^14Ti, dakle, ne moli milosti za taj narod, ne di?i glasa za njih i ne
   moli, jer ih neæu usli?iti kad me zazovu u nevolji svojoj."

   ^15?to li æe draga moja u Domu mome? Kuje zle osnove. Hoæe li pretilina
   i meso posveæeno ukloniti zlo od tebe? Mogu li te stoga proglasiti
   èistom?

   ^16"Zelena maslina lijepa uzrasta", tako te Jahve nazva. A sada uz
   prasak veliki plamenom sa?i?e njeno li?æe; spaljene su grane njene.

   ^17Jahve nad Vojskama, koji te bija?e posadio, nesreæu ti namijeni zbog
   zloèina ?to ga uèini dom Izraelov i dom Judin kadeæi Baalu da bi mene
   razgnjevili.

   ^18Jahve mi objavi te znam! Tada mi ti, Jahve, razotkri njihove
   spletke.

   ^19A ja bijah kao jagnje krotko ?to ga vode na klanje i ne slutih da
   protiv mene snuju pakosne naume. "Uni?timo drvo jo? sna?no,
   iskorijenimo ga iz zemlje ?ivih, da mu se ime nikad vi?e ne spominje!"

   ^20Ali ti, Jahve nad Vojskama, koji pravedno sudi?, koji ispituje? srca
   i bubrege, daj da vidim kako se njima osveæuje?, jer tebi povjerih
   parnicu svoju.

   ^21Zato Jahve nad Vojskama govori protiv ljudi u Anatotu koji mi rade o
   glavi i govore: "Ne prorokuj vi?e u ime Jahvino, da ne pogine? od ruke
   na?e!"

   ^22Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Evo, ja æu ih kazniti. Njihovi æe
   mladiæi od maèa poginuti, sinovi i kæeri pomrijet æe od gladi.

   ^23Ni ostatka neæe ostati kad donesem nesreæu ljudima u Anatotu u
   godini kazne njihove."
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Prepravedan si, Jahve, da bih se mogao s tobom parbiti. Samo bih
   jedno s tobom raspravio: Za?to je put zlikovaca uspje?an? Za?to
   podmuklice u?ivaju mir?

   ^2Ti si ih posadio, i oni se ukorijeni?e, rastu i plod donose. Al' si
   bliz samo ustima njihovim, a daleko im od srca.

   ^3No ti, Jahve, mene poznaje? i vidi?; ispitao si srce moje, ono je s
   tobom. Odvedi ih kao jagnjad na klanje, saèuvaj ih za dan pokolja.

   ^4Dokle æe zemlja tugovati, dokle æe trava na svem polju sahnuti? Zbog
   opaèine njezinih stanovnika ugiba stoka i ptice! Jer govore: Bog ne
   vidi na?ih putova.

   ^5Ako s pje?acima trèeæi sustaje?, kako æe? se s konjima utrkivati? Kad
   ni u mirnoj zemlji nema? uzdanja, kako æe? onda kroz gu?tare jordanske?

   ^6Jer su i braæa tvoja i obitelj tvoja licemjerni prema tebi! I oni te
   iza leða ocrnjuju na sva usta. Ne vjeruj im kad ti zbore umilno.

   ^7Ostavih dom svoj, napustih ba?tinu svoju; miljenicu srca svoga dadoh
   u ruke du?mana njenih.

   ^8Ba?tina moja postade za me kao lav u ?umi. Zarikao je na me, zato ga
   zamrzih.

   ^9Zar je ba?tina moja ?arena ptica oko koje odasvud druge slijeæu?
   Hajde, skupite se, sve divlje zvijeri, doðite ?derati.

   ^10Mnogi pastiri opusto?i?e moj vinograd, zgazi?e nasljedstvo moje;
   dragu mi ba?tinu pretvori?e u golu pustinju,

   ^11pretvori?e u pusto?, ?alosna je pusto? preda mnom. Sva je zemlja
   pusta jer nikog u srce ne dira.

   ^12Preko svih goleti pustinjskih nagrnu?e pusto?nici. Jer u Jahve je
   maè ?to pro?dire: s jednog kraja zemlje do drugog nema mira nijednome
   tijelu.

   ^13Sijahu p?enicu, a po?e?e trnje: iscrpli se bez koristi. Stide se
   uroda svoga sve zbog jarosti Jahvine.

   ^14Ovako govori Jahve: "Sve zle susjede svoje, koji su dirnuli u
   ba?tinu ?to sam je dao narodu svome Izraelu, ja æu i?èupati iz zemlje
   njihove. Ali dom Judin i?èupat æu isred njih.

   ^15A kad ih i?èupam, ponovo æu im se smilovati i povesti natrag,
   svakoga na ba?tinu i zemlju njegovu.

   ^16Pa ako doista nauèe putove naroda mojega i stanu se zaklinjati
   imenom mojim - '?ivoga mi Jahve' - kao ?to su uèili moj narod da se
   zaklinje Baalom, tada æe se opet nastaniti usred naroda moga.

   ^17Ako pak ne poslu?aju, onda æu takav narod potpuno i?èupati i zatrti"
   - rijeè je Jahvina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Ovako mi govori Jahve: "Idi i kupi sebi lanen pojas i opa?i bokove.
   Ali ga u vodu ne umaèi."

   ^2I kupih pojas po rijeèi Jahvinoj i opasah bokove.

   ^3I doðe mi drugi put rijeè Jahvina:

   ^4"Uzmi pojas ?to si ga kupio i njime se opasao, digni se, idi do
   rijeke Eufrata i sakrij ga ondje u pukotinu peæine."

   ^5I odoh i sakrih ga kraj Eufrata, kako mi Jahve zapovjedi. Poslije
   mnogo dana reèe mi Jahve:

   ^6"Ustaj, idi na Eufrat pa izvuci odande pojas za koji ti zapovjedih da
   ga ondje sakrije?."

   ^7Odoh na Eufrat, izvukoh i uzeh pojas s mjesta gdje ga bijah sakrio, i
   gle: pojas istrunuo, ne bija?e vi?e niza?to.

   ^8Tada mi doðe rijeè Jahvina: ^8Reci kralju i kraljici-majci: "Sjednite
   duboko dolje, jer vijenac slave pade s va?ih glava.

   ^9"Ovako govori Jahve: Tako æu uni?titi silnu oholost Judeje i
   Jeruzalema.

   ^10Narod taj opaki koji ne slu?a mojih rijeèi, nego slijedi okorjelo
   srce svoje i trèi za drugim bogovima da im slu?i i da im se klanja,
   postat æe kao tvoj pojas koji nije vi?e niza?to.

   ^11Jer kao ?to pojas prianja uz bedra èovjekova, tako sam htio da sav
   dom Izraelov i sav dom Judin prianja uza me - rijeè je Jahvina - da
   budu moj narod, moj dobar glas, moj ponos, moja slava i èast. Ali nisu
   poslu?ali!"

   ^12Reci tom narodu: "Svaki se vrè puni vinom." A oni æe ti prigovoriti:
   "Zar mo?da ne znamo da se svaki vrè puni vinom?"

   ^13Reci im tada: "Ovako govori Jahve: evo, napunit æu pijano?æu sve
   stanovnike ove zemlje, kraljeve ?to sjede na prijestolju Davidovu, i
   sveæenike, i proroke, i sve Jeruzalemce.

   ^14I porazbijat æu ih jednog o drugoga, oèeve zajedno sa sinovima -
   rijeè je Jahvina. Uni?tit æu ih bez samilosti, bez milosrða i bez
   smilovanja."

   ^15Poslu?ajte, dobro èujte, okanite se oholosti: Jahve sad govori!

   ^16Dajte slavu Jahvi, Bogu svojemu, prije nego ?to se smrkne, prije
   nego ?to se noge va?e spotaknu po planinama mraènim. Vi se nadate
   svjetlosti, a on æe je u mrak pretvoriti, prometnuti u crnu tamu!

   ^17Ako ovo ne poslu?ate, potajno æe mi du?a plakati zbog oholosti va?e,
   suze æe roniti, oko æe mi suze prolijevati, jer Jahvino stado u
   izgnanstvo odlazi.

   ^19Gradovi Negeba zatvoreni su, i nikoga nema da ih otvori. Sva je
   Judeja izgnana, sasvim izgnana!"

   ^20Podigni oèi, Jeruzaleme, i pogledaj one ?to nadiru sa Sjevera. Gdje
   je stado tebi povjereno, slavne ovce tvoje?

   ^21?to æe? reæi kada ti se nametnu kao gospodari tvoji oni koje si sam
   nauèio da te kao ljubavnici vode. Neæe li te bolovi spopasti kao
   porodilju?

   ^22Mo?da æe? se tad upitati: "Za?to me to sna?lo?" Zbog mno?tva
   bezakonja tvojih otkri?e ti skute, nasilje nad tobom uèini?e.

   ^23Mo?e li Etiopljanin promijeniti ko?u svoju? Ili leopard krzno svoje?
   "A vi, mo?ete li èiniti dobro, navikli da zlo èinite?

   ^24Zato æu vas raspr?iti k'o pljevu koju raznosi pustinjski vjetar.

   ^25To je sudba tvoja i dio tebi odmjeren - rijeè je Jahvina - jer si
   mene zaboravio i u la? se uzdao.

   ^26Sam æu ti halju do lica podiæi da se tvoja golotinja vidi.

   ^27Sve preljube tvoje, tvoje vriskanje i bestidno tvoje bludnièenje, na
   humcima, u poljima, vidio sam tvoje grozote. Jao tebi, Jeruzaleme! Jo?
   se ne oèisti i dokle æe to jo? trajati ...?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Rijeè Jahvina Jeremiji o velikoj su?i:

   ^2Judeja je tugom obrvana i ginu njeni gradovi, sumorno le?e na zemlji,
   krik Jeruzalema do neba se vije.

   ^3Odliènici ?alju sluge po vodu: dolaze do studenaca, ali vode ne
   nalaze, vraæaju se praznih vrèeva, postiðeni, posramljeni, pokri?e
   glavu svoju.

   ^4Zemlja je sva ispucala jer ki?e nema. Ratari se postidje?e, pokri?e
   glave.

   ^5Pa i ko?uta u polju ostavlja mlado jer trave nema.

   ^6Divlji magarci, stojeæ' na goletima, da?æu kao èagalj, oèi im
   malaksale jer nema zelenila.

   ^7Bezakonja na?a protiv nas svjedoèe, smiluj se, o Jahve, rad' imena
   svoga! Jer otpadosmo od tebe, tebi sagrije?ismo,

   ^8o nado Izraelova, spasitelju njegov u danima nevolje! Za?to si kao
   stranac u ovoj zemlji, kao putnik ?to se uvrati da prenoæi?

   ^9Za?to si kao prestravljen èovjek, kao junak koji ne mo?e pomoæi? TÓa
   ti si meðu nama, o Jahve, mi se tvojim zovemo imenom - nemoj nas
   ostaviti!

   ^10Ovako govori Jahve o narodu ovome: Jest, oni vole tumarati i ne
   ?tede svojih nogu, i zato ih Jahve ne voli. I sada se spominje
   bezakonja njihova i ka?njava grijehe njihove.

   ^11I reèe mi Jahve: "Ne tra?i milosti za ovaj narod.

   ^12Ako æe i postiti, neæu usli?iti njihovih vapaja. Ako æe i prinijeti
   paljenicu i prinos, neæe mi omiljeti. Jer maèem, glaðu i kugom ja æu ih
   zatrti."

   ^13Tada rekoh: "Ah, Jahve Gospode! Eno, proroci im govore: 'Neæete
   vidjeti maèa, niti æe vam biti gladi, nego æu vam dati postojan mir na
   ovome mjestu.'"

   ^14A Jahve mi reèe: "La? prorokuju ti proroci u moje ime; niti ih
   poslah niti im nalog kakav dadoh - ja im i nisam govorio. Oni vam
   prorokuju la?na viðenja, isprazna gatanja i snove srca svoga."

   ^15Zato ovako govori Jahve: "Proroci ti ?to u moje ime prorokuju, a ja
   ih nisam poslao, te govore da neæe biti ni maèa ni gladi u zemlji ovoj,
   sami æe od maèa i gladi poginuti.

   ^16A narod ovaj kojemu prorokuju le?at æe po ulicama jeruzalemskim,
   poko?en maèem i glaðu, i neæe biti èovjeka da ga pokopa - njih, ?ene
   njihove, sinove i kæeri njihove. Tako æu na njih izliti zloæu njihovu."

   ^17A ti im reci ovako: Nek' oèi moje suze rone danju i noæu, i neka ne
   prestanu, jer je stra?no slomljena djevica, kæi naroda moga, ranom
   neobièno ljutom.

   ^18Poðem li u polje, evo maèem pobijenih! Vratim li se u grad, evo od
   gladi iznemoglih! Èak i proroci i sveæenici lutaju po zemlji i ni?ta ne
   znaju.

   ^19TÓa zar si Judeju sasvim odbacio? Zar ti du?i omrznu Sion? Za?to nas
   tako bije? te nam vi?e nema lijeka? Nadasmo se miru, ali dobra nema,
   èekasmo vrijeme ozdravljenja, al' evo u?asa!

   ^20O Jahve, bezbo?nost svoju priznajemo, bezakonje otaca svojih;
   doista, tebi sagrije?ismo!

   ^21Ne odbaci nas, rad' imena svoga, ne sramoti prijesto Slave svoje,
   spomeni se i nemoj razvræi Saveza svog s nama!

   ^22Zar ispraznost bezbo?nika da?da daje? Ili zar nebesa sama ki?e? Zar
   ne daje? ti to, Jahve, Bo?e na?? Zato se u te uzdamo, jer ti sve to
   èini?.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 I reèe mi Jahve: "Kad bi i Mojsije i Samuel stali pred lice moje, ne
   bi mi se du?a obratila narodu tome. Otjeraj ih ispred lice mojega, neka
   idu od mene!

   ^2Ako te upitaju: 'Kamo da idemo?' odgovori im: 'Ovako govori Jahve:
   Tko je za smrt, u smrt! Tko je za maè, pod maè! Tko je za glad, u glad!
   Tko je za izgnanstvo, u izgnanstvo!'

   ^3Poslat æu na njih èetiri nevolje - rijeè je Jahvina: maè da ih ubija,
   pse da ih rastrgaju, ptice nebeske i zvjerad da ih ?deru i zatiru.

   ^4I uèinit æu ih u?asom svim kraljevstvima zemaljskim, i to zbog
   Mana?ea, sina Ezekijina, kralja judejskoga - za sva zla ?to ih poèini u
   Jeruzalemu."

   ^5"Tko da se smiluje tebi, Jeruzaleme, tko da te po?ali? Tko li æe se
   svratit' da te zapita kako ti je?

   ^6Ti me odbaci - rijeè je Jahvina - i leða mi okrenu. I zato na te
   digoh ruku zatornicu. Dojadi mi da ti uvijek pra?tam!

   ^7Zato æu ih izvijati vijaèom na vratima zemlje ove. Narod svoj æu
   li?it' djece i istrijebit' ga, jer se ne obraæaju sa svojih putova.

   ^8Bit æe u njih vi?e udovica negoli pijeska morskoga. Na majke mladih
   ratnika dovest æu zatornika, usred podneva, i pustit æu na njih
   iznenada u?as i strahotu.

   ^9Onesvijestila se roditeljka sedmero djece, du?u ispustila. Sunce joj
   zaðe jo? za dana: postiðena, osramoæena je. A ?to od njih ostane, pod
   maè æu vræi pred njihovim du?manima" - rijeè je Jahvina.

   ^10Jao meni, majko, ?to si me rodila, da svaðam se i prepirem sa svom
   zemljom. Nikom ne uzajmih, ni od koga zajma ne uzeh, a ipak svi me
   proklinju.

   ^11Uistinu, o Jahve, nisam li ti slu?io za njihovo dobro, nisam li
   tra?io milost u tebe za neprijatelja svoga, u doba nevolje, u danima
   tjeskobe njegove? Ti to dobro zna?!

   ^12Mo?e l' se ?eljezo slomiti, ?eljezo sa Sjevera i mjed?

   ^13Tvoje bogatstvo i blago tvoje pljaèki æu predati. Tako æe? platiti
   za sva bezakonja svoja po svoj zemlji.

   ^14Uèinit æu te robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznaje?, jer
   gnjev moj planu ognjem koji æe vas sa?gati, koji æe protiv vas buknuti.

   ^15Jahve, spomeni me se i pohodi me i kazni progonitelje moje. Ne daj
   da propadnem zbog sporosti srd?be tvoje! Spomeni se da tebe radi
   podnosim sramotu.

   ^16Kad mi doðo?e rijeèi tvoje, ja sam ih gutao: rijeèi tvoje ushiti?e i
   obradova?e srce moje. Jer sam se tvojim zvao imenom, o Jahve, Bo?e nad
   Vojskama.

   ^17Nikad sjedio nisam u dru?tvu veseljaka da se razveselim. Pod te?inom
   ruke tvoje samotan ?ivim, jer ti me jaro?æu pro?e.

   ^18Za?to je bol moja bez prebola? Za?to je rana moja neiscjeljiva i
   nikako da zaraste? Ah! Hoæe? li meni biti kao potok nestalan, vodama
   nepouzdan?

   ^19Zato ovako govori Jahve: "Ako se vrati?, pustit æu te da mi opet
   slu?i?; ako odvoji? dragocjeno od bezvrijedna, bit æe? usta moja. Oni
   æe se okrenuti k tebi, al' ti se zato ne smije? okrenuti k njima!

   ^20Uèinit æu od tebe za ovaj narod zid od mjedi, neosvojiv. Borit æe se
   protiv tebe, al' te neæe nadvladati, jer ja sam s tobom, da te spasim i
   izbavim" - rijeè je Jahvina.

   ^21"Izbavit æu te iz ruku zlikovaca i otkupiti te iz ruku silnika."
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 I doðe mi rijeè Jahvina i reèe:

   ^2"Ne uzimaj sebi ?ene; i nemaj ni sinova ni kæeri na ovome mjestu.

   ^3Jer ovako govori Jahve o kæerima i sinovima koji æe se roditi na
   ovome mjestu i o majkama koje æe ih raðati i o oèevima koji æe ih imati
   u ovoj zemlji:

   ^4Oni æe umrijeti smræu prebolnom, nitko ih neæe oplakivati, niti æe ih
   sahraniti. Pretvorit æe se u gnoj za oranice, izginut æe od maèa i
   gladi, a njihova æe trupla biti hrana pticama nebeskim i zvijerima
   zemaljskim."

   ^5Da, ovako govori Jahve: "Ne smije? uæi u kuæu ?alosti, ne idi
   naricati niti ih sa?aljevati. Jer ja sam tom narodu uskratio mir svoj -
   rijeè je Jahvina - ljubav i samilost.

   ^6Pomrijet æe veliko i malo u ovoj zemlji i nitko ih neæe pokopati.
   Nitko neæe naricati nad njima, niti æe zbog njih praviti ureza, niti
   kose ?i?ati.

   ^7Za onog u ?alosti neæe kruh lomiti, da ga utje?e zbog pokojnika,
   nitiæe mu tko pru?iti pehar utjehe zbog smrti njegova oca ili majke
   njegove.

   ^8Ne ulazi u kuæu slavlja da s njima sjedi? i gosti? se."

   ^9Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, uèinit æu da
   s ovog mjesta i pred va?im oèima i u ovim danima i?èeznu poklici
   radosti i veselja i glasovi zaruènika i zaruènice.

   ^10A kad objavi? tom narodu sve ove rijeèi, pa te upitaju: 'Za?to nam
   Jahve zaprijeti svom ovom golemom nesreæom; u èemu je zloèinstvo na?e i
   u èemu su grijesi na?i ?to ih poèinismo protiv Jahve, Boga na?ega?' -

   ^11onda im odgovori: 'U tom ?to me ostavi?e oci va?i - rijeè je Jahvina
   - i trèa?e za tuðim bogovima da im slu?e i da im se klanjaju, a mene
   ostavi?e i Zakona se moga ne dr?a?e.

   ^12A vi jo? gore uèiniste nego oci va?i, jer evo, svaki se povodi za
   okorjelo?æu zloga srca svoga, a mene ne slu?a.

   ^13Zato æu vas istjerati iz ove zemlje u zemlju koja vam je neznana,
   kao ?to bija?e i ocima va?im. Ondje æete slu?iti tuðim bogovima danju i
   noæu: jer neæu vam se vi?e smilovati!'"

   ^14"Zato, evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad se vi?e neæe
   govoriti: '?ivoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz Egipta',

   ^15nego: '?ivoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje
   sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bija?e prognao.' Vratit æu ih u
   zemlju njihovu koju dadoh ocima njihovim.

   ^16Evo, poslat æu mnoga ribara - rijeè je Jahvina - koji æe ih uloviti.
   A zatim æu dovesti mnoge lovce koji æe ih goniti sa svih gora, i sa
   svih bre?uljaka, i iz svih peæinskih rasjeklina.

   ^17Jer moje oèi prate sve njihove putove: neæe mi izmaæi, niti se
   bezakonje njihovo mo?e sakriti od oèiju mojih.

   ^18Dvostruko æu naplatiti njihovo bezakonje i grijehe njihove, jer su
   truplima svojih grozota oskvrnuli moju zemlju i moju ba?tinu ispunili
   gnusobama."

   ^19Jahve, snago moja i moja utvrdo, utoèi?te moje u danima nevolje! K
   tebi æe doæi narodi s krajeva zemlje. I govorit æe: Samu nam la? oci
   namrije?e, Ni?tavost i Nemoæ.

   ^20TÓa stvara li èovjek sam sebi bogove, to nikako nisu bogovi.

   ^21Uèinit æu, evo, da osjete, da ovaj put zaista oæute moju ruku i
   snagu moju, i znat æe da mi je ime Jahve.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Judin grijeh upisan je ?eljeznom pisaljkom, urezan dijamantnim
   vr?kom u ploèicu njihova srca i u rogove njihovih ?rtvenika,

   ^2kao spomen sinovima njihovim na ?rtvenike njihove i a?ere njihove oko
   zelenog drveæa na visokim bre?uljcima,

   ^3na brdima i usred polja. Tvoje bogatstvo i sve blago tvoje pljaèki æu
   predati. Tako æe? platiti za grijeh svoj po svoj zemlji.

   ^4Morat æe? pustiti ba?tinu koju sam tebi poklonio. Uèinit æu te
   robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznaje?. Jer gnjev moj planu
   ognjem koji æe vjeèno gorjeti.

   ^5Ovako govori Jahve: "Proklet èovjek koji se uzdaje u èovjeka, i slabo
   tijelo smatra svojom mi?icom, i èije se srce od Jahve odvraæa.

   ^6Jer on je kao draè u pustinji: ne osjeæa kad je sreæa na domaku,
   tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj.

   ^7Blagoslovljen èovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje.

   ^8Nalik je na stablo zasaðeno uz vodu ?to korijenje pu?ta k potoku: ne
   mora se nièeg bojati kad doðe ?ega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U
   su?noj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod.

   ^9Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?

   ^10Ja, Jahve, istra?ujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po
   njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih.

   ^11Prepelica ?to le?i na jajima a ne le?e jest onaj ?to nepravdom
   stjeèe bogatstvo: usred dana svojih ostavit' ga mora i na kraju ostaje
   lÓuda.

   ^12Slavan prijestol dignut od davnina, to je na?e sveto mjesto.

   ^13O Jahve, nado Izraela, svi koji te ostave postidjet æe se, koji se
   odmetnu od tebe bit æe u prah upisani, jer ostavi?e Izvor ?ive vode.

   ^14Iscijeli me, Jahve, i bit æu zdrav, spasi me, i bit æu spa?en, jer
   ti si pjesma moja.

   ^15Evo ih ?to mi govore: Gdje je rijeè Jahvina? Neka se ispuni!

   ^16Ta ja se nisam vrzao oko tebe za njihovu nesreæu niti sam ?elio
   kobni Dan! - ti to zna?, sve ?to je izlazilo iz usta mojih pred tobom
   je.

   ^17Ne budi mi na u?as, ti, utoèi?te moje, u Dan nesretni.

   ^18Progonitelji moji nek' se postide, ne ja, njih smeti, ne mene. Na
   njih dovedi Dan nesretni, zatri ih dvogubim zatorom!

   ^19Ovako mi reèe Jahve: "Idi i stani na vrata Sinova naroda na koja
   ulaze i izlaze kraljevi judejski i na sva vrata jeruzalemska.

   ^20Reci im: Èujte rijeè Jahvinu, vi, kraljevi judejski i svi Judejci i
   Jeruzalemci koji prolazite kroz ova vrata.

   ^21Ovako govori Jahve: 'Èuvajte se ako vam je ?ivot mio i ne nosite
   tereta u dan subotnji, i ne unosite ga na vrata jeruzalemska.

   ^22I ne nosite bremena iz kuæe u dan subotnji, i nikakva posla ne
   radite, nego svetkujte dan subotnji, kao ?to sam zapovjedio va?im
   ocima.

   ^23Oni me ne poslu?a?e i ne prikloni?e uha svojega, nego tvrdovrato ne
   poslu?a?e i ne prihvati?e nauka.

   ^24A vi, ako me poslu?ate - rijeè je Jahvina - i ako ne budete nosili
   bremena na vrata ovoga grada, nego budete svetkovali dan subotnji, ne
   radeæi nikakva posla,

   ^25tada æe na vrata ovoga grada ulaziti kraljevi koji sjede na
   prijestolju Davidovu, koji se voze kolima i ja?u na konjima, oni i
   njihovi èasnici, Judejci i Jeruzalemci, i ovaj æe grad ostati dovijeka.

   ^26I dolazit æe iz gradova judejskih, iz okolice Jeruzalema, iz zemlje
   Benjaminove i iz ?efele, iz Gorja i iz Negeba, da prinesu paljenice,
   klanice, prinosnice i kad i da prinesu ?rtvu zahvalnicu u Domu Jahvinu.

   ^27Ali ako me ne poslu?ate te ne budete svetkovali dan subotnji, i ako
   budete nosili bremena ulazeæi na vrata jeruzalemska u dan subotnji,
   tada æu potpaliti oganj na vratima njegovim: i plamen æe pro?drijeti
   dvore jeruzalemske, i neæe se ugasiti.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Ovo je rijeè koju Jahve uputi Jeremiji:

   ^2"Ustani i siði u kuæu lonèarovu - ondje æu ti objaviti svoje rijeèi."

   ^3Siðoh, dakle, u kuæu lonèarovu, upravo je radio na lonèarskom kolu.

   ^4I kako bi se koji sud ?to bi ga naèinio od ilovaèe u ruci lonèarovoj
   pokvario, on bi opet od nje pravio drugi - veæ kako se lonèaru svidjelo
   da napravi.

   ^5I doðe mi rijeè Jahvina:

   ^6"Ne mogu li i ja s vama èiniti kao ovaj lonèar, dome Izraelov? -
   rijeè je Jahvina. Evo, kao ilovaèa u ruci lonèarovoj, i vi ste u mojoj
   ruci, dome Izraelov.

   ^7Objavim li jednom kojem narodu ili kojem kraljevstvu da æu ga
   iskorijeniti, uni?titi i razoriti,

   ^8i taj se narod, protiv kojeg sam govorio, obrati od opaèina i zloæa,
   tada æu se ja pokajati za zlo koje mu bijah namijenio.

   ^9Objavim li kojem narodu, ili kojem kraljevstvu, da æu ga izgraditi i
   posaditi,

   ^10a on stane èiniti ?to je zlo u mojim oèima, ne slu?ajuæi glasa
   mojega, pokajat æu se za dobro koje sam im obeæao.

   ^11Zato sada reci Judejcima i Jeruzalemcima: 'Ovako govori Jahve: Evo,
   spremam vam zlo i snujem protiv vas osnove. Vratite se, dakle, svaki sa
   svoga zlog puta i popravite svoje putove i svoja djela.'

   ^12Ali oni vele: 'Uzalud! Mi æemo radije provoditi svoje osnove i
   èiniti svaki po okorjelosti zlog srca svojega.'"

   ^13Ovako govori Jahve: "Propitajte se po narodima: je li itko takvo ?to
   èuo? Toliku grozotu uèini djevica Izraelova.

   ^14Nestaje li s gorske vrleti snijeg libanonski? Mogu li presu?iti vode
   daleke ?to studene teku?

   ^15A narod moj mene zaboravi! Kad prinose ni?tavnosti, posrnu?e na
   putovima svojim, na stazama drevnim, i hode stazama i putem
   neprohodnim.

   ^16I tako su zemlju u pusto? obratili, na vjeènu porugu, da se nad njom
   zgra?a svaki prolaznik glavom ma?uæi.

   ^17Razvitlat æu ih pred neprijateljem, kao istoènjak; leða, a ne lice,
   ja æu im pokazati u dan njine propasti."

   ^18I reko?e: "Hajdemo da se urotimo protiv Jeremije, jer sveæeniku ne
   mo?e nestati Zakona, ni mudrome savjeta, ni proroku besjede. Hajde,
   udarimo ga njegovim jezikom i pazimo budno na svaku rijeè njegovu."

   ^19Poslu?aj me, o Jahve, i èuj ?to govore moji protivnici.

   ^20TÓa zar se dobro uzvraæa zlim? A oni mi jamu kopaju! Sjeti se kako
   stajah pred licem tvojim da u tebe milost tra?im za njih, da odvratim
   od njih jarost tvoju.

   ^21Zato im djecu izruèi gladi, maèu ih predaj! Neka im ?ene ostanu
   jalove i udovice, neka im kuga pobije mu?eve, a mladiæi neka od maèa u
   boju poginu.

   ^22Neka se prolomi vapaj iz kuæa njihovih kad iznenada na njih dovede?
   èete pljaèka?a. Jer oni iskopa?e jamu da me uhvate, nogama mojim u
   potaji zamke namjesti?e.

   ^23Ti, o Jahve, znade? sav njihov naum ubilaèki protiv mene. Ne oprosti
   im bezakonja njihova, ne izbri?i im grijeha pred sobom. Neka padnu pred
   licem tvojim, obraèunaj s njima u dan gnjeva svoga!
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Ovako mi reèe Jahve: "Idi i kupi vrè glineni. Povedi sa sobom
   nekoliko starje?ina narodnih i sveæenièkih.

   ^2Poði u Dolinu Ben Hinom, na ulazu Vrata lonèarskih. Ondje proglasi
   rijeèi koje æu ti kazati.

   ^3Reci im: Èujte rijeè Jahvinu, kraljevi judejski i stanovnici
   jeruzalemski. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo
   dovodim nesreæu na ovo mjesto te æe svima koji to èuju u u?ima
   zazujati.

   ^4Zato ?to su me ostavili i otuðili ovo mjesto prinoseæi kad tuðim
   bogovima kojih ne poznavahu oci njihovi ni kraljevi judejski; i zato
   ?to su mjesto ovo natopili krvlju nevinih;

   ^5i zato ?to pogradi?e uzvi?ice Baalove da mu spaljuju sinove kao
   ?rtve, a to im ja nikada ne naredih niti zapovjedih, niti mi je takvo
   ?to na um palo.

   ^6Stoga, evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad se ovo mjesto neæe
   vi?e zvati Tofet ni Dolina Ben Hinom nego Dolina klanja.

   ^7Izjalovit æu na ovom mjestu naum Judeje i Jeruzalema i uèiniti da svi
   poginu od neprijateljskog maèa, od ruku onih ?to im rade o glavi. A
   trupla æu njihova dati za hranu pticama nebeskim i zvijerima poljskim.

   ^8A grad æu ovaj uèiniti ruglom i u?asom: svaki koji proðe mimo nj
   zgrozit æe se i zvi?dati zbog svih nesreæa njegovih.

   ^9I dat æu im da jedu meso sinova i kæeri svojih. Da, svaki æe jesti
   meso bli?njega svoga zbog prete?ke nevolje kojom æe ih pritisnuti
   njihovi neprijatelji ?to im rade o glavi.'

   ^10Razbij vrè pred oèima svojih pratilaca

   ^11i reci im: Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Tako æu razbiti ovaj
   narod i ovaj grad, kao ?to se razbija sud lonèarski, te se vi?e ne da
   popraviti. U Tofetu æe se ukapati, jer inaèe neæe biti mjesta za
   ukapanje.

   ^12Tako æu postupiti s ovim mjestom - rijeè je Jahvina - i sa
   stanovnicima njegovim. I uèinit æu grad ovaj sliènim Tofetu.

   ^13I sve kuæe jeruzalemske i kuæe kraljeva judejskih bit æe oneèi?æene
   kao mjesto Tofet: sve kuæe kojima se na krovovima kad prinosi svoj
   vojsci nebeskoj i lijevaju ljevanice tuðim bogovima.'"

   ^14Kad se Jeremija vratio iz Tofeta, kamo ga Jahve bija?e poslao da
   prorokuje, stade u predvorju Doma Jahvina te uze govoriti svemu narodu:

   ^15"Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo, dovest æu na
   ovaj grad i na sve njegove gradiæe sve zlo kojim sam im prijetio, jer
   ukruti?e vratove svoje ne slu?ajuæi rijeèi mojih.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 A sveæenik Pa?hur, sin Imerov, vrhovni nadzornik Doma Jahvina, èu
   kako Jeremija prorokuje te rijeèi.

   ^2I Pa?hur dade Jeremiju batinati i baci ga u klade ?to se nalaze kod
   gornjih vrata Benjaminovih, a u Domu su Jahvinu.

   ^3A kad sutradan Pa?hur pusti Jeremiju iz klada, reèe mu Jeremija:
   "Jahve te vi?e ne zove Pa?hur veæ 'U?as odasvud'.

   ^4Jer ovako govori Jahve: 'Evo, predajem te u?asu, tebe i sve
   prijatelje tvoje, i poginut æe od maèa neprijatelja svojih, svojim æe?
   oèima vidjeti. I svu Judeju dat æu u ruke kralju babilonskom. On æe ih
   odvesti u izgnanstvo u Babilon i maèem pobiti.

   ^5I sve bogatstvo ovoga grada, sav njegov trudom steèeni imetak i sve
   dragocjenosti te sve blago kraljeva judejskih predat æu u ruke
   neprijateljima. Oni æe sve opljaèkati, ugrabiti i u Babilon odnijeti.'

   ^6A ti æe? se, Pa?hure, sa svim svojim ukuæanima seliti u Babilon. Da,
   u Babilon æe? doæi i ondje umrijeti i biti pokopan, ti i svi tvoji
   prijatelji kojima si la?i prorokovao."

   ^7Ti me zavede, o Jahve, i dadoh se zavesti, nadjaèao si me i svladao
   me. A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava.

   ^8Jer kad god progovorim, moram vikati, navije?tati moram: "Nasilje!
   Propast!" Doista, rijeè mi Jahvina postade na ruglo i podsmijeh
   povazdan.

   ^9I rekoh u sebi: neæu vi?e na nj misliti niti æu govoriti u njegovo
   ime. Al' tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima
   mojim: uzalud se trudih da izdr?im, ne mogoh vi?e.

   ^10Èuh klevete mnogih: "U?as odasvud! Prijavite! Mi æemo ga prijaviti."
   Svi koji mi bijahu prijatelji èekahu moj pad. "Mo?da ga zavedemo, pa
   æemo njim ovladati i njemu se osvetiti!"

   ^11Sa mnom je Jahve kao sna?an junak! Zato æe progonitelji moji
   posrnuti i neæe nadvladati, postidjet æe se veoma zbog poraza, zbog
   nezaboravne vjeène sramote.

   ^12O Jahve nad Vojskama, koji pronièe? pravednika i vidi? mu bubrege i
   srce, daj da vidim kako im se osveæuje?, jer tebi povjerih parnicu
   svoju.

   ^13Pjevajte Jahvi, hvalite Jahvu, jer on izbavi du?u sirote iz ruku
   zlikovaca.

   ^14Proklet bio dan kad se rodih, dan kad me rodi majka moja ne bio
   blagoslovljen!

   ^15Proklet bio èovjek koji ocu mom dojavi: "Rodio ti se sin, mu?kiæ!" i
   time mi oca obradova.

   ^16Tom èovjeku bilo kao gradovima ?to ih Jahve nemilice razvali; veæ u
   cik zore èuo zapomaganje i poklike bojne u podne,

   ^17jer me ne pogubi u majèinoj utrobi da bi majka bila moj grob, da bi
   joj utroba dovijeka ostala trudna!

   ^18O, za?to izaðoh iz majèina krila? Da vidim jad i nevolju i u sramoti
   da dokonèam dane!
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Rijeè koju Jahve uputi Jeremiji kad kralj Sidkija posla k njemu
   Pa?hura, sina Malkijina, i sveæenika Sefaniju, sina Maasejina, s
   porukom:

   ^2"Hajde, upitaj Jahvu za nas, jer je Nabukodonozor, kralj babilonski,
   zavoj?tio na nas; mo?da æe Jahve opet uèiniti s nama èudo, pa æe se
   neprijatelj povuæi pred nama."

   ^3Jeremija im reèe: "Ovako recite Sidkiji:

   ^4Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Povuæi æu oru?je koje je u va?im
   rukama, kojim se borite protiv kralja babilonskoga i Kaldejaca ?to vas
   napadaju izvan zidina, i skupiti ga usred ovoga grada.

   ^5I sam æu se boriti protiv vas ispru?enom rukom i sna?nom mi?icom, u
   srd?bi i gnjevu i velikoj jarosti.

   ^6I stra?nom kugom udarit æu stanovnike ovoga grada, ljude i ?ivotinje,
   i pomrijet æe.

   ^7Poslije toga æu - rijeè je Jahvina - Sidkiju, kralja judejskoga, i
   njegove sluge i narod, i sve one koji preostado?e u tom gradu nakon
   po?asti, maèa i gladi, predati u ruke Nabukodonozora, kralja
   babilonskoga, u ruke njihovih neprijatelja i u ruke onih koji im rade o
   glavi; on æe ih sasjeæi o?tricom maèa bez samilosti, bez milosrða i bez
   smilovanja.'

   ^8A ovom narodu reci: 'Ovako govori Jahve: Evo stavljam pred vas put
   ?ivota i put smrti.

   ^9Tko ostane u ovom gradu, poginut æe od maèa, gladi i kuge. A tko
   izaðe, te se preda Kaldejcima koji vas opsjedaju, spasit æe ?ivot -
   ?ivot æe mu ostati kao plijen.

   ^10Jer, okrenuh lice svoje ovomu gradu na zlo, a ne na dobro - rijeè je
   Jahvina - i bit æe izruèen u ruke kralja babilonskoga, i on æe ga
   vatrom spaliti.'"

   ^11Kraljevskom domu Judeje. Èujte rijeè Jahvinu,

   ^12dome Davidov! Ovako govori Jahve: "Svako jutro sudite pravedno,
   izbavite potlaèene iz ruku tlaèitelja, ili æe moj gnjev planut' poput
   vatre, raspalit' se neugasivo zbog va?ih opaèina.

   ^13Evo me protiv tebe koji stanuje? na Peæini dolinskoj - rijeè je
   Jahvina - protiv vas koji ka?ete: 'Tko mo?e na nas navaliti, tko u na?e
   nastambe prodrijeti?'

   ^14Al' ja æu vam platiti prema plodu djela va?ih - rijeè je Jahvina. -
   Oganj æu podmetnuti ?umi njegovoj i pro?drijet æe sve oko nje!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Ovako govori Jahve: "Siði u palaèu kralja judejskoga i objavi ondje
   ovu rijeè.

   ^2Reci: Slu?aj rijeè Jahvinu, kralju judejski, koji sjedi? na
   prijestolju Davidovu, ti i tvoje sluge i tvoj narod koji ulaze na ova
   vrata.

   ^3Ovako govori Jahve: 'Èinite pravo i pravicu, izbavite potlaèene iz
   ruku tlaèitelja! Ne èinite krivo strancu, siroti, udovici, ne tlaèite
   ih i ne prolijevajte krvi nedu?ne na ovome mjestu.

   ^4Jer budete li se istinski vladali po rijeèi ovoj, na vrata ovog dvora
   ulazit æe kraljevi ?to sjede na prijestolju Davidovu, voze se na kolima
   i ja?u na konjima - oni, njihove sluge i njihov narod.

   ^5Ako pak ne poslu?ate ovih rijeèi, zaklinjem se sobom - rijeè je
   Jahvina - da æu taj dvor pretvoriti u ru?evinu!'"

   ^6Jer ovako govori Jahve o dvoru kralja judejskoga: "Ti si za me
   Gilead, vrh libanonski. Ali, uistinu, pretvorit æu te u pustinju, u
   grad nenastanjen.

   ^7Spremit æu protiv tebe zatiraèe, svakoga s oru?jem njegovim, nek'
   posijeku izabrane ti cedrove i u vatru ih pobacaju."

   ^8Mno?tvo æe naroda prolaziti mimo taj grad i pitat æe jedan drugoga:
   "Za?to je Jahve tako postupio s ovim velikim gradom?"

   ^9Odgovorit æe im: "Jer su ostavili Savez Jahve, Boga svoga, klanjali
   se drugim bogovima i slu?ili im."

   ^10Ne oplakujte mrtvoga, ne jadikujte za njim. Radije plaèite za onim
   koji odlazi, jer se nikad vi?e neæe vratiti ni rodne grude vidjeti.

   ^11Jer ovako govori Jahve o ?alumu, sinu Jo?ijinu, kralju judejskomu,
   koji kraljeva?e mjesto oca svoga i morade otiæi iz ovoga mjesta: "Nikad
   se vi?e neæe vratiti,

   ^12nego æe umrijeti u mjestu kamo ga izagna?e, a ovu zemlju nikad vi?e
   neæe vidjeti."

   ^13Jao onom koji kuæu gradi nepravedno i gornje odaje di?e bez prava;
   koji bli?njega tjera na tlaku i plaæu mu ne isplaæuje;

   ^14koji ka?e: "Sagradit æu sebi kuæu prostranu i prozraène gornje
   odaje!" koji probija prozore, obla?e ih cedrovinom crveno obojenom.

   ^15Jesi li zato kralj ?to se cedrom razmeæe?? Nije li ti i otac jeo i
   pio, ali je èinio pravo i pravicu i zato mu bje?e dobro.

   ^16Branio je pravo siromaha i jadnika, i zato mu bje?e dobro. Zar ne
   znaèi to mene poznavati? - rijeè je Jahvina.

   ^17Ali tvoje oèi i srce idu samo za dobitkom, da krv nevinu prolijeva?,
   da nasilje èini? i krivdu.

   ^18Zato ovako govori Jahve o Jojakimu, sinu Jo?ijinu, kralju judejskom:
   "Za njim neæe naricati: 'Jao, brate moj! Jao, sestro moja!' Za njim
   neæe naricati: 'Jao, gospodaru! Jao, velièanstvo!'

   ^19Pokopat æe ga k'o magarca, izvuæi ga i baciti izvan vrata
   Jeruzalema."

   ^20"Popni se na Libanon i vièi, po Ba?anu nek' se ori glas, s Abarima
   buèi, jer svi su tvoji prijatelji slomljeni!

   ^21Lijepo sam te svjetovao u danima mirnim, al' ti mi reèe: 'Neæu
   slu?ati!' Tako se vlada? od mladosti: ne slu?a? glasa mojega.

   ^22Sve æe tvoje pastire vjetar popasti, a ljubavnici æe tvoji u
   izgnanstvo. Tada æe? se stidjet' i sramiti zbog sve pakosti svoje.

   ^23Ti ?to prebiva? na Libanonu, ti ?to se gnijezdi? po cedrovima, kako
   li æe? stenjati kad bolovi te spopadnu, trudovi porodilje.

   ^24?ivota mi moga - rijeè je Jahvina - kad bi Konija, sin Jojakimov,
   kralj judejski, bio peèatnjak na mojoj desnici, ja bih ga strgao s
   prsta.

   ^25Dat æu te u ruke onima koji ti rade o glavi, u ruke onima pred
   kojima dr?æe?, u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskog, i u ruke
   Kaldejaca.

   ^26I bacit æu tebe i majku koja te rodila u drugu zemlju gdje se niste
   rodili; tamo æete umrijeti.

   ^27Ali u zemlju u koju èeznu da se vrate neæe se vratiti!"

   ^28TÓa zar je taj èovjek Konija sud prezren, razbijen? Il' posuda ?to
   nikom se ne sviða? Za?to bjehu protjerani on i potomstvo, prognani u
   zemlju koja im je posve neznana?

   ^29Zemljo, zemljo, zemljo, poslu?aj rijeè Jahvinu.

   ^30Ovako govori Jahve: "Upi?ite za ovoga èovjeka: 'Bez djece. ?ivot mu
   se nije posreæio. Nitko od potomstva njegova neæe sjesti na prijesto
   Davidov ni vladati Judejom.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 "Jao pastirima koji upropa?æuju i raspr?uju ovce pa?e moje" - rijeè
   je Jahvina.

   ^2Stoga ovako govori Jahve, Bog Izraelov, protiv pastira koji pasu
   narod moj: "Vi ste raspr?ili ovce moje, rastjerali ih, niste se brinuli
   za njih. Zato æu se ja sada pobrinuti za vas zbog zlodjela va?ih -
   rijeè je Jahvina.

   ^3I sam æu skupiti ostatak svojih ovaca iz svih zemalja kamo sam ih
   raspr?io i vratiti ih na ispa?e njihove: bit æe plodne i mno?it æe se.

   ^4I podiæi æu im pastire da ih pasu te se nièega vi?e neæe bojati ni
   pla?iti, niti æe se gubiti" - rijeè je Jahvina.

   ^5"Evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - podiæi æu Davidu izdanak
   pravedni. On æe vladati kao kralj i biti mudar i èinit æe pravo i
   pravicu u zemlji.

   ^6U njegove æe dane Judeja biti spa?ena i Izrael æe ?ivjeti spokojno. I
   evo imena kojim æe ga nazivati: 'Jahve, Pravda na?a.'

   ^7Zato, evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad se vi?e neæe
   govoriti: '?ivoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje
   egipatske',

   ^8nego: '?ivoga mi Jahve koji potomstvo doma Izraelova izvede i dovede
   iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bija?e prognao, tako da
   obitavaju u zemlji svojoj.'"

   ^9Prorocima. Srce je u meni skrhano, dr?æu mi kosti, slièan sam
   pijancu, èovjeku kojim vino ovlada, pred licem Jahvinim i njegovim
   svetim rijeèima:

   ^10"Jer zemlja je puna preljubnika; zbog tih se ljudi zemlja u crno
   zavila, a ispa?e u pustinji sagorje?e. Njihova je trka zloba, a moæ im
   je nepravda.

   ^11Da, i prorok i sveæenik zlikovci su, èak i u Domu svome naðoh im
   pakost" - rijeè je Jahvina.

   ^12Stog' æe im se puti prometnuti u tlo klizavo: u mraku æe posrtati i
   padati. Jer ja æu na njih svaliti nesreæu u godine kazne njihove" -
   rijeè je Jahvina.

   ^13"I u proroka Samarije vidjeh mnoge ludosti: prorokuju u Baalovo ime
   i zavode narod moj izraelski.

   ^14Ali u proroka jeruzalemskih vidjeh strahote: preljub, prijevarne
   putove, jaèaju ruke zloèincima, te se nitko od zloèina svojih ne
   obraæa. Svi su mi oni kao Sodoma, a ?itelji kao Gomora!"

   ^15I zato Jahve nad Vojskama ovako govori o prorocima: "Evo, nahranit
   æu ih pelinom i napojiti vodom zatrovanom, jer od proroka jeruzalemskih
   potjeèe pokvara u svoj zemlji."

   ^16Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Ne slu?ajte rijeèi proroka: oni
   vas obmanjuju, objavljuju viðenja srca svoga, a ne ?to dolazi iz usta
   Jahvinih;

   ^17govore onima ?to preziru rijeè Jahvinu: 'Bit æe s vama mir!' a onima
   ?to slijede glas svog srca okorjelog: 'Nikakvo vas zlo neæe snaæi!'"

   ^18TÓa tko bija?e na vijeæanju Jahvinu, tko je vidio, tko slu?ao rijeè
   njegovu? Tko ju je shvatio te je mo?e objaviti?

   ^19Gle, nevrijeme Jahvino: jarost provaljuje, razmahuje se vihor silan
   i svaljuje na glave bezbo?nièke.

   ^20Jahvin se gnjev neæe sti?ati, dok on ne izvr?i i ne ispuni naume
   srca svojega. U dane posljednje jasno æete to razumjeti.

   ^21"Ne poslah ti proroka, a ipak trèe! Ne govorih im, a ipak prorokuju!

   ^22Jest, da bijahu na mom vijeæanju, moje bi rijeèi narodu mom
   obznanili, i ku?ali ih svrnuti sa zla puta njihova i od zlodjela
   njihovih!

   ^23TÓa, zar sam ja Bog samo iz blizine - rijeè je Jahvina - zar iz
   daljine nisam vi?e Bog?

   ^24Mo?e li se tko skriti u skrovi?tima da ga ja ne vidim? - rijeè je
   Jahvina. Ne ispunjam li ja nebo i zemlju? - rijeè je Jahvina.

   ^25Èuo sam ?to govore proroci koji prorokuju la?i u ime moje i tvrde:
   'Usnio sam! Usnio sam!'

   ^26Dokle æe meðu prorocima biti onih koji prorokuju la? i objavljuju
   prijevaru srca svojega?

   ^27Misle da æe svojim snima ?to ih jedan drugom pripovijedaju postiæi
   da narod moj zaboravi ime moje, kao ?to veæ oci njihovi zaboravi?e ime
   moje uz Baala!

   ^28Prorok koji je usnio san neka samo pripovijeda svoj san, a u koga je
   rijeè moja, neka po istini objavljuje rijeè moju!" "?to je zajednièko
   slami i ?itu? - rijeè je Jahvina.

   ^29Nije li rijeè moja poput vatre - rijeè je Jahvina - i nije li slièna
   malju ?to razbija peæinu?

   ^30Evo me stoga protiv proroka - rijeè je Jahvina - koji jedan drugome
   kradu moje rijeèi.

   ^31Evo me protiv proroka - rijeè je Jahvina - koji mlate jezikom i
   proro?tva kuju.

   ^32Evo me protiv proroka - rijeè je Jahvina - koji prorokuju izmi?ljene
   snove i pripovijedajuæi ih zavode narod moj izmi?ljotinama svojim i
   la?ima. A ja ih nisam poslao, niti sam im ?to zapovjedio, niti su
   narodu ovome od kakve koristi - rijeè je Jahvina.

   ^33A ako te ovaj narod, ili prorok, ili sveæenik, zapita: '?to je breme
   Jahvino?' odgovori im: 'Vi ste breme Jahvino i ja vas odbacujem' -
   rijeè je Jahvina.

   ^34A reèe li koji prorok ili sveæenik, ili tko iz naroda: 'Breme
   Jahvino', kaznit æu toga èovjeka i dom njegov.

   ^35Ovako morate govoriti svaki svome bli?njemu i svaki svome bratu:
   '?to je Jahve odgovorio?' ili '?to je Jahve rekao?'

   ^36Ali 'Breme Jahvino' da vi?e niste spomenuli, jer je breme svakome
   rijeè njegova." Jer vi iskrivljujete rijeèi Boga ?ivoga, Jahve nad
   Vojskama, na?ega Boga!

   ^37Ovako reci proroku: "?to ti je Jahve odgovorio?" ili "?to je Jahve
   rekao?"

   ^38Ali ako ka?ete "Breme Jahvino", ovako govori Jahve: "Zato ?to se
   slu?ite rijeèju 'Breme Jahvino', premda sam vam poruèio da je ne
   izgovarate,

   ^39ja æu visoko podiæi i odbaciti od lica svojega vas i va? grad ?to ga
   dadoh vama i ocima va?im!

   ^40I svalit æu na vas vjeènu sramotu i vjeènu porugu koja se neæe
   zaboraviti."
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Jahve mi pokaza, i gle: dvije kotarice smokava stajahu pred Domom
   Jahvinim, po?to Nabukodonozor, kralj babilonski, odvede iz Jeruzalema i
   izagna u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, zajedno
   s knezovima judejskim, kovaèima i bravarima.

   ^2U jednoj kotarici bijahu izvrsne smokve, kakve veæ jesu rane smokve;
   a u drugoj bijahu pokvarene smokve, tako rðave da se ne mogahu jesti.

   ^3I Jahve me upita: "Jeremija, ?to vidi??" A ja odgovorih: "Smokve!
   Dobre su vrlo dobre, a lo?e su vrlo lo?e - tako lo?e da nisu za jelo."
   ^3Od trinaeste godine Jo?ije, sina Amonova, kralja judejskoga, sve do
   dana dana?njeg, ove dvadeset i tri godine, dolazila mi je rijeè Jahvina
   i ja sam vam jednako govorio, ali me niste slu?ali.

   ^4I doðe mi rijeè Jahvina: ^4I Jahve je svejednako slao k vama sve
   sluge svoje, proroke, ali vi niste slu?ali i niste prignuli u?i svoje
   da èujete.

   ^5Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kao na ove dobre smokve, tako æu
   milostivo pogledati na su?nje judejske koje sam s ovoga mjesta prognao
   u zemlju kaldejsku. ^5I govorahu vam: "Vratite se svaki sa zla puta
   svojega i od zlih djela svojih i ostanite u zemlji koju Jahve dade vama
   i ocima va?im za sva vremena;

   ^6I milostivo æu svrnuti oèi na njih i vratiti ih u ovu zemlju. Ponovo
   æu ih podiæi i neæu ih vi?e uni?titi; opet æu ih posaditi i neæu ih
   vi?e i?èupati. ^6i ne idite za tuðim bogovima da im slu?ite i da im se
   klanjate; i ne gnjevite me djelima ruku svojih, pa vam neæu ni?ta na?ao
   uèiniti.

   ^7I dat æu im srce da me poznaju da sam ja Jahve, da budu narod moj, a
   ja Bog njihov, jer æe se oni svim srcem svojim opet k meni obratiti.
   ^7Ali me niste poslu?ali - rijeè je Jahvina - nego me razgnjeviste
   djelima ruku svojih, na svoju nesreæu!"

   ^8Ali kao s lo?im smokvama koje su tako lo?e da nisu za jelo - da,
   rijeè je Jahvina - tako æu postupiti i sa Sidkijom, kraljem judejskim,
   s njegovim knezovima i sa svim Jeruzalemcima ?to preostado?e u ovoj
   zemlji i s onima ?to se u Egiptu nastani?e. ^8Zato ovako govori Jahve
   nad Vojskama: "Jer niste poslu?ali mojih rijeèi,

   ^9Uèinit æu da budu na u?as svim kraljevstvima zemaljskim, na sramotu i
   porugu, na ruglo i kletvu posvuda kamo ih protjeram. ^9evo, ja æu
   poslati i podignuti sve narode sa sjevera - rijeè je Jahvina - i slugu
   svoga Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i dovest æu ih na ovu zemlju
   i na njene stanovnike i na sve okolne narode; izruèit æu ih kletom
   uni?tenju i uèinit æu ih u?asom i ruglom, vjeènim razvalinama.

   ^10I poslat æu na njih maè, glad i kugu dok se ne istrijebe sa zemlje
   koju dadoh njima i ocima njihovim." Ç25Rijeè upuæena Jeremiji o svem
   narodu judejskom, èetvrte godine Jojakima, sina kralja judejskog - to
   je prve godine Nabukodonozora, kralja babilonskog. ô2õProrok ^10I
   ugu?it æu meðu njima svaki glas radosti i veselja, klicanje zaruènika i
   zaruènice i klopot ?rvnja i svjetlost svjetiljke.

   ^11Sva æe se zemlja pretvoriti u pusto? i pustinju i svi æe narodi
   slu?iti kralju babilonskom sedamdeset godina.

   ^12Ali kad se navr?i sedamdeset godina, kaznit æu kralja babilonskog i
   narod onaj - rijeè je Jahvina - za bezakonje njihovo i zemlju kaldejsku
   i pretvorit æu ih u vjeène razvaline.

   ^13Dovest æu na tu zemlju sve ?to sam protiv nje rekao - sve je to
   napisano u ovoj knjizi, ?to prorokova Jeremija za sve narode."

   ^14"I oni æe slu?iti mnogim narodima i velikim kraljevima i platit æu
   im po njihovim èinima i po djelima ruku njihovih."

   ^15Ovako mi reèe Jahve, Bog Izraelov: "Uzmi ovaj pehar vina iz moje
   ruke i napoji njime sve narode kojima æu te poslati.

   ^16Neka piju dok ne zateturaju i dok se ne izbezume zbog maèa ?to æu ga
   meðu njih poslati."

   ^17I uzeh pehar iz ruke Jahvine i napojih njime sve narode kojima me
   Jahve bija?e poslao:

   ^18Jeruzalem i gradove judejske s njihovim kraljevima i knezovima, neka
   budu razvalina, pusto?, ruglo i prokletstvo, kao ?to su i danas;

   ^19faraona, kralja egipatskoga, s njegovim slugama i knezovima i
   narodom njegovim

   ^20i svu onu mje?avinu naroda: sve kraljeve zemlje Usa, sve kraljeve
   zemlje filistejske, A?kelon, Gazu, Ekron i ono ?to ostade od A?doda;

   ^21Edom, Moab i sinove Amonove;

   ^22sve kraljeve Tira, sve kraljeve Sidona, kraljeve otoka onkraj mora;

   ^23Dedan, Temu, Buz i sve one ostri?enih zalizaka,

   ^24sve kraljeve Arabije, sve kraljeve mje?avine naroda koji obitavaju u
   pustinji;

   ^25sve kraljeve Zimrija, sve kraljeve Elama i sve kraljeve Medije;

   ^26sve kraljeve Sjevera, blize i daleke, jednog za drugim, i sva
   kraljevstva na licu zemlje. A kralj ?e?ak pit æe poslije njih.

   ^27I reci im: "Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Pijte!
   Opijte se! Bljujte! Padnite da se vi?e ne dignete od maèa koji æu
   pustiti meðu vas.'

   ^28Ako ne bi htjeli uzeti pehar iz tvoje ruke da piju, reci im: 'Ovako
   govori Jahve nad Vojskama: Morate piti!

   ^29Jer, evo, ja sam poèeo ka?njavati grad koji se zove mojim imenom. A
   vi zar da proðete bez kazne? Ne, neæete ostati neka?njeni, jer æu sam
   dozvati maè da udari na sve stanovnike zemlje' - rijeè je Jahve nad
   Vojskama.

   ^30Ti im, dakle, prorokuj sve rijeèi ove i reci im: 'Jahve reèe sa
   visine, iz svetoga stana grmi glasom, rièe iza glasa protiv pa?njaka
   svoga, podvikuje kao oni ?to gro?ðe gaze. Do svih stanovnika zemlje

   ^31dopire bojni klik - do nakraj svijeta - jer Jahve se parbi s
   narodima, izlazi na sud sa svakim tijelom, bezbo?nike æe maèu izruèiti
   - rijeè je Jahvina.

   ^32Ovako govori Jahve nad Vojskama: Evo, nesreæa veæ zahvaæa narod za
   narodom; nevrijeme stra?no veæ se prolama s krajeva zemlje.'"

   ^33U onaj dan bit æe pobijenih Jahvinih s jednoga kraja svijeta do
   drugoga. Za njima nitko neæe naricati, niti æe ih tko pokupiti i
   sahraniti; ostat æe kao gnoj po zemlji.

   ^34Kukajte, pastiri, i vièite, valjajte se po pra?ini, vodièi stada,
   jer vam se ispuni?e dani za klanje, popadat æete ko ovnovi izabrani.

   ^35Vi?e nema utoèi?ta pastirima, niti spasa vodièima stada.

   ^36Èuj, kako vapiju pastiri, kako kukaju vodièi stada, jer Jahve
   pusto?i pa?njak njihov,

   ^37mirna su pasi?ta poharana od jarosna gnjeva Jahvina.

   ^38Lav ostavlja gu?taru jer æe zemlja njihova opustjeti od maèa
   pusto?nièkog, od jarosnog gnjeva Jahvina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 U poèetku kraljevanja Jojakima, sina Jo?ijina, kralja Judina, doðe
   mi rijeè Jahvina.

   ^2Ovako govori Jahve: "Stani u predvorju Doma Jahvina i svim gradovima
   judejskim koji dolaze da se poklone u Domu Jahvinu navije?taj sve
   rijeèi koje sam ti zapovjedio da im ka?e?. I ne izostavi ni jedne
   jedine.

   ^3Mo?da æe poslu?ati i vratiti se svaki sa zla puta svoga, pa æu se
   pokajati za zlo koje naumih uèiniti zbog zlodjela njihovih.

   ^4Reci im: 'Ovako govori Jahve: Ako me ne poslu?ate da hodite po Zakonu
   ?to ga stavih pred vas,

   ^5slu?ajuæi rijeèi slugu mojih proroka koje vam neumorno ?aljem, premda
   ih do sada niste slu?ali,

   ^6postupit æu s ovim Domom kao sa ?ilom i uèinit æu da ovaj grad bude
   prokletstvo za sve narode na zemlji.'"

   ^7I sveæenici i proroci i sav narod slu?ahu Jeremiju kako navije?ta te
   rijeèi u Domu Jahvinu.

   ^8A kad Jeremija izreèe sve ono ?to mu je Gospod zapovjedio da
   navije?ta svemu narodu, zgrabi?e ga sveæenici i proroci govoreæi:
   "Platit æe? glavom!

   ^9Za?to si u ime Jahvino prorokovao: 'Postupit æu s ovim Domom kao sa
   ?ilom i ovaj æe grad biti opusto?en te nitko vi?e u njemu neæe
   stanovati?'" I sav se narod skupi na Jeremiju u Domu Jahvinu.

   ^10Èuv?i to, starje?ine judejske doðo?e iz kraljevskog dvora u Dom
   Jahvin i sjedo?e pred Nova vrata Doma Jahvina.

   ^11Tada sveæenici i proroci reko?e starje?inama i svemu narodu: "Ovaj
   je èovjek zaslu?io smrt jer je prorokovao protiv ovoga grada, kao ?to
   ste èuli na svoje u?i."

   ^12Tada Jeremija reèe starje?inama i svemu narodu: "Jahve me posla da
   prorokujem protiv ovoga Doma i ovoga grada sve ono ?to ste èuli.

   ^13Popravite, dakle, putove svoje i djela svoja i slu?ajte glas Jahve,
   Boga svoga: i pokajat æe se za zlo kojim vam se zaprijetio.

   ^14Ja sam, evo, u va?im rukama. Uèinite sa mnom ?to vam se èini dobro i
   pravo.

   ^15Ali dobro znajte: ako me pogubite, krv nedu?nu navalit æete na sebe,
   na ovaj grad i na njegove stanovnike. Jer, zaista, Jahve me posla k
   vama da u va?e u?i govorim sve ove rijeèi."

   ^16Tada reko?e starje?ine i sav narod sveæenicima i prorocima: "Ovaj
   èovjek nipo?to ne zaslu?uje smrt, jer nam je govorio u ime Jahve, Boga
   na?ega."

   ^17Nato ustado?e i neki od najuglednijih u zemlji te reko?e svemu
   mno?tvu naroda ?to se ondje okupilo:

   ^18"Mihej More?eæanin prorokova?e u dane Ezekije, kralja judejskog, i
   govora?e svemu narodu judejskom: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Sion
   æe biti polje preorano, Jeruzalem ru?evina, a Goru Doma ovog ?uma æe
   prekriti.'

   ^19Je li ga zato pogubio Ezekija, kralj judejski, i sva Judeja? Nisu li
   se pobojali Jahve i nastojali da Jahvu umilostive, te se Jahve pokaja
   za zlo kojim im se bija?e zaprijetio? A mi, zar da na du?e svoje
   navalimo tako velik zloèin?"

   ^20Bija?e ondje jo? neki koji prorokova?e u ime Jahvino, Urija, sin
   ?emajin, rodom iz Kirjat Jearima. I on prorokova?e protiv ovoga grada i
   zemlje ove kao i Jeremija.

   ^21A kad je kralj Jojakim sa svim ratnicima i zapovjednicima èuo te
   rijeèi, tra?io je da ga smakne. Èuv?i to, Urija se prestra?i i pobje?e
   u Egipat.

   ^22Ali kralj Jojakim posla u Egipat Elnatana, sina Akborova, s nekoliko
   ljudi;

   ^23dovedo?e oni Uriju iz Egipta i odvedo?e ga kralju Jojakimu, koji ga
   maèem pogubi, a truplo njegovo baci na groblje prostoga puka.

   ^24Ali Ahikam, sin ?afanov, za?titi Jeremiju te ga ne preda?e u ruke
   narodu da ga pogube.
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 U poèetku kraljevanja Sidkije, sina Jo?ije, kralja judejskoga, uputi
   Jahve Jeremiji ovu rijeè.

   ^2Ovako mi reèe Jahve: "Naèini sebi u?ad i jaram i stavi ga sebi na
   vrat.

   ^3Zatim poruèi kralju edomskom, kralju moapskom, kralju amonskom,
   kralju tirskom i kralju sidonskom, po njihovim izaslanicima koji su
   do?li u Jeruzalem kralju judejskom Sidkiji.

   ^4Naredi im da poruèe svojim gospodarima: 'Ovako govori Jahve nad
   Vojskama, Bog Izraelov! Ovako poruèite svojim gospodarima:

   ^5Ja sam snagom svojom svesilnom i rukom ispru?enom stvorio zemlju,
   ljude i ?ivotinje na zemlji. I ja to dajem kome hoæu.

   ^6Sada, dakle, sve te zemlje dajem u ruke Nabukodonozoru, kralju
   babilonskom, sluzi svojemu; dajem mu i poljsko zvijerje da mu slu?i.

   ^7I svi æe narodi slu?iti njemu i njegovu sinu, i sinu njegova sina,
   dok i njegovoj zemlji ne kucne èas te i njega ne upokore moæni narodi i
   veliki kraljevi.

   ^8Ako koji narod, ili kraljevstvo, ne htjedne slu?iti Nabukodonozora,
   kralja babilonskoga, ne hoteæ' se upregnuti u jaram kralja babilonskog,
   taj æu narod kazniti maèem, glaðu i kugom - rijeè je Jahvina - dok ga
   sasvim ne zatrem rukom njegovom.

   ^9Ne slu?ajte, dakle, svojih proroka, gatalaca, sanjara, zvjezdara
   svojih i èarobnjaka koji vam govore: 'Ne, vi neæete slu?iti kralju
   babilonskom!'

   ^10Jer vam oni la? prorokuju samo da vas udalje iz va?e zemlje, da vas
   otjeram pa da propadnete.

   ^11Ali narod koji se upregne u jaram kralja babilonskoga da mu slu?i
   ostavit æu na miru u zemlji njegovoj - rijeè je Jahvina - da je
   obraðuje i u njoj ?ivi.'"

   ^12Sve sam to rekao Sidkiji, kralju judejskom, govoreæi: "Upregnite se
   u jaram kralja babilonskoga i pokorite se njemu i narodu njegovu da
   ostanete ?ivi.

   ^13Za?to da poginete, ti i narod tvoj, od maèa, gladi i kuge, kao ?to
   se Jahve zaprijetio narodu koji se ne podvrgne kralju babilonskom?

   ^14Ne slu?ajte, dakle, rijeèi onih proroka koji vam govore: 'Vi neæete
   slu?iti kralju babilonskom.' Oni vam la? prorokuju.

   ^15'Jer nisam ih ja poslao da vam prorokuju - rijeè je Jahvina - nego
   vam oni la? prorokuju u moje ime, da vas otjeram iz va?e zemlje, pa da
   propadnete - vi i proroci koji vam prorokuju.'"

   ^16I sveæenicima i svemu ovom narodu rekao sam: "Ovako govori Jahve:
   'Ne slu?ajte rijeèi svojih proroka koji vam ovako prorokuju: Evo,
   posuðe Doma Jahvina bit æe uskoro vraæeno iz Babilona.' Oni vam la?i
   prorokuju.

   ^17Ne slu?ajte ih! Pokorite se kralju babilonskom da ostanete ?ivi!
   Za?to da ovaj grad postane ru?evina?

   ^18Ako su oni zaista proroci, te ako je u njima rijeè Jahvina, neka
   mole Jahvu nad Vojskama da i posuðe ?to jo? ostade u Domu Jahvinu i u
   dvoru kraljeva judejskih i u Jeruzalemu ne dospije u Babilon!

   ^19Jer ovako govori Jahve o stupovima, moru, podno?jima i o preostalom
   posuðu ?to jo? ostade u ovome gradu -

   ^20?to jo? Nabukodonozor, kralj babilonski, ne uze sa sobom onda kad
   odvede u izgnanstvo iz Jeruzalema u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova,
   kralja judejskoga, i sve odliènike judejske i jeruzalemske.

   ^21Da, ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov, o posuðu koje
   preostade u Domu Jahvinu, u dvoru kralja judejskog, i u Jeruzalemu:

   ^22'U Babilon æe ih odnijeti i ondje æe ostati sve do dana kad ja odem
   po njih - rijeè je Jahvina. I ja æu sve to donijeti i postaviti na ovo
   mjesto!'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 Iste godine, u poèetku kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga,
   èetvrte godine, petog mjeseca, Hananija, sin Azurov, prorok rodom iz
   Gibeona, reèe mi u Domu Jahvinu pred svim sveæenicima i svim narodom:

   ^2"Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Skr?it æu jaram
   kralja babilonskoga.

   ^3Do dvije godine vratit æu na ovo mjesto sve posuðe Doma Jahvina koje
   je Nabukodonozor, kralj babilonski, odavde uzeo i odnio u Babilon.

   ^4A tako i Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, i sve
   izgnanike judejske, koji dospje?e u Babilon, takoðer æu vratiti na ovo
   mjesto - rijeè je Jahvina - jer æu skr?iti jaram kralja babilonskoga.'"

   ^5Tada prorok Jeremija odgovori proroku Hananiji pred sveæenicima i
   pred svim narodom koji bijahu u Domu Jahvinu.

   ^6Reèe prorok Jeremija: "Amen! Uèinio Jahve tako! Ispunio Jahve rijeèi
   koje si prorokovao i vratio ovamo sve posuðe iz Doma Jahvina i sve
   izgnanike iz Babilona.

   ^7Ali èujder i ovu rijeè koju æu kazati na tvoje u?i i na u?i svega
   naroda.

   ^8Proroci koji su bili prije mene i tebe, odiskona prorokovahu mnogim
   moænim zemljama i velikim kraljevstvima rat, glad, kugu.

   ^9Ali o proroku koji prorièe mir mo?e? istom kad se ispuni njegova
   proroèka rijeè znati da ga je zaista Jahve poslao."

   ^10Tada prorok Hananija skide jaram s vrata proroka Jeremije i skr?i
   ga.

   ^11I reèe Hananija pred svim narodom: "Ovako govori Jahve: 'Evo, ovako
   æu - za dvije godine - skr?iti jaram Nabukodonozora, kralja
   babilonskoga, s vrata svih naroda!'" Tada prorok Jeremija ode svojim
   putem.

   ^12A kad prorok Hananija skr?i jaram s vrata proroka Jeremije, doðe
   rijeè Jahvina Jeremiji:

   ^13"Idi i ovako reci Hananiji: 'Ovako govori Jahve: Ti si skr?io drveni
   jaram, ali æu ja mjesto njega naèiniti ?eljezni.'

   ^14Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: '?eljezni æu
   jaram staviti oko vrata svih ovih naroda da ih podvrgnem
   Nabukodonozoru, kralju babilonskom, i slu?it æe mu, jer ja sam njemu
   podlo?io èak i poljsku zvjerad!'"

   ^15I prorok Jeremija reèe proroku Hananiji: "Èuj me dobro, Hananija!
   Tebe nije poslao Jahve, a ti si u narodu pobudio varave nade.

   ^16Zato ovako govori Jahve: 'Gle, bri?em te s lica zemlje! Umrijet æe?
   jo? ove godine, jer si propovijedao pobunu protiv Jahve!'"

   ^17I umrije prorok Hananija te godine u sedmom mjesecu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 Evo, ovo su rijeèi poslanice koju prorok Jeremija iz Jeruzalema
   posla Ostatku izgnanstva - starje?inama, sveæenicima i prorocima i
   svemu preostalom narodu ?to ga Nabukodonozor iz Jeruzalema bija?e odveo
   u Babilon,

   ^2po?to kralj Jekonija i kraljica-majka, dvorjanici, odliènici judejski
   i jeruzalemski, kovaèi i bravari ostavi?e Jeruzalem.

   ^3Poslanica je poslana po Elasi, sinu ?afanovu, i Gemarji, sinu
   Hilkijinu, koje Sidkija, kralj judejski, posla u Babilon
   Nabukodonozoru, kralju babilonskom. Evo sadr?aja:

   ^4"Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: 'Svima izgnanicima
   koje odvedoh iz Jeruzalema u Babilon!

   ^5Gradite kuæe i nastanite se, sadite vrtove i u?ivajte urod njihov!

   ^6?enite se i raðajte sinove i kæeri! ?enite svoje sinove i udajite
   svoje kæeri da i oni raðaju sinove i kæeri! Mno?ite se da se ne
   smanjite!

   ^7I?tite mir zemlji u koju vas izagnah, molite se za nju Jahvi, jer na
   njezinu miru poèiva i va? mir!'

   ^8Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ne dajte da vas
   obmanjuju va?i proroci koji su meðu vama, va?i gataoci! Ne povodite se
   za snovima koje oni sanjaju!

   ^9Jer oni vam la? prorokuju u moje ime, a ja ih nisam poslao' - rijeè
   je Jahvina."

   ^10Jer ovako govori Jahve: 'Istom kad se Babilonu ispuni onih
   sedamdeset godina, ja æu vas pohoditi te vam ispuniti dobro obeæanje da
   æu vas vratiti na ovo mjesto.

   ^11Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam - rijeè je Jahvina -
   naume mira, a ne nesreæe: da vam dadnem buduænost i nadu.

   ^12Tada æete me zazivati, dolaziti k meni, moliti mi se i ja æu vas
   usli?ati.

   ^13Tra?it æete me i naæi me jer æete me tra?iti svim srcem svojim.

   ^14I pustit æu da me naðete - rijeè je Jahvina. Izmijenit æu udes va? i
   sabrati vas iz svih naroda i sa svih mjesta kamo vas odagnah - rijeè je
   Jahvina. I vratit æu vas na mjesto odakle vas u izagnanstvo odvedoh.

   ^15Istina, vi velite: 'Jahve nam podi?e proroke u Babilonu.'

   ^16Ovako govori Jahve kralju koji sjedi na prijestolju Davidovu, i
   svemu narodu koji ?ivi u ovome gradu - braæi va?oj ?to ne morado?e s
   vama u izgnanstvo.

   ^17Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Evo ?aljem na njih maè, glad i
   kugu; uèinit æu da budu kao pokvarene smokve, tako lo?e da nisu za
   jelo.

   ^18I gonit æu ih maèem, glaðu i kugom i uèinit æu ih u?asom svim
   kraljevstvima zemaljskim, prokletstvom, strahotom, ruglom i sramotom
   svim narodima kamo ih otjeram.

   ^19Jer ne poslu?a?e rijeèi mojih - rijeè je Jahvina - premda sam im
   svejednako slao sluge svoje proroke, ali ih oni ne poslu?a?e - rijeè je
   Jahvina.

   ^20Ali vi, izgnanici, koje poslah iz Jeruzalema u Babilon, poslu?ajte
   svi rijeè Jahvinu!"

   ^21Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov, o Ahabu, sinu
   Kolajinu, i o Sidkiji, sinu Maasejinu, koji vam la? prorokuje u moje
   ime: "Evo, predajem ih u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, da
   ih pogubi vama na oèi.

   ^22I njima æe se kao kletvom proklinjati svi izgnanici koji su u
   Babilonu: 'Neka Jahve uèini s tobom kao sa Sidkijom i Ahabom koje kralj
   babilonski ispeèe na vatri

   ^23jer u Izraelu poèini?e sramotu èineæi preljub sa ?enama svojih
   bli?njih i govoreæi u moje ime la?ne rijeèi koje im ja nisam
   zapovjedio. Ja to znam, i svjedok sam tome' - rijeè je Jahvina!"

   ^24-

   ^25A ?emaji æe? Nehelamcu poruèiti: "Ovako govori Jahve nad Vojskama,
   Bog Izraelov: Ti si u svoje ime poslao pisma svemu narodu koji je u
   Jeruzalemu, i sveæeniku Sefaniji, sinu Maasejinu, i svim ostalim
   sveæenicima:

   ^26'Jahve te postavi sveæenikom namjesto sveæenika Jojade da pazi? u
   Domu Jahvinu na svakog luðaka koji se gradi prorokom i da ga baci? u
   klade, sa ?eljezom oko vrata.

   ^27Za?to, dakle, nisi sprijeèio Jeremiju iz Anatota, koji se meðu vama
   gradi prorokom?

   ^28TÓa on nam je poslao poruku u Babilon: Dugo æe jo? trajati: Gradite
   kuæe i nastanite se! Sadite vrtove i u?ivajte urod njihov!'"

   ^29Sveæenik Sefanija proèita pismo proroku Jeremiji.

   ^30Tada doðe rijeè Jahvina Jeremiji:

   ^31"Po?alji svim izgnanicima ovu vijest: 'Ovako govori Jahve o ?emaji
   Nehelamcu: Jer vam ?emaja prorokuje te vam budi varave nade, premda ga
   ja nisam poslao,

   ^32ovako govori Jahve: Kaznit æu ?emaju Nehelamca, njega i potomstvo
   njegovo: nitko mu neæe preostati usred ovoga naroda da do?ivi sreæu
   koju spremam narodu svojemu - rijeè je Jahvina - jer je propovijedao
   pobunu protiv Jahve.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 Rijeè koju Jahve upravi Jeremiji:

   ^2Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Upi?i u knjigu sve ove rijeèi koje
   ti govorim.

   ^3Jer evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - i promijenit æu udes naroda
   svoga Izraela i Judeje" - govori Jahve - "i vratit æu ih u zemlju koju
   u ba?tinu dadoh ocima njihovim."

   ^4Evo rijeèi ?to ih Jahve reèe o Izraelu i o Judeji:

   ^5Ovako govori Jahve: "Èujem krik u?asa: strava je to, a ne mir.

   ^6Hajde, propitajte se i pogledajte: je li ikad mu?karac rodio? A svi
   se mu?karci za bedra hvataju kao porodilje! Za?to su sva lica
   izoblièena i problijedjela?

   ^7Jao, jer velik je dan ovaj, slièna mu nÓe bÄi! Vrijeme je nevolje za
   Jakova, al' æe se izbaviti iz nje.

   ^8Onoga dana - rijeè je Jahve nad Vojskama - slomit æu jaram na njihovu
   vratu i lance æu njihove raskinuti. Vi?e neæe slu?iti tuðinu,

   ^9veæ æe slu?iti Jahvi, Bogu svojemu, i Davidu, kralju svome, koga æu
   im podiæi.

   ^10Ne boj se, Jakove, slugo moja - rijeè je Jahvina - ne pla?i se,
   Izraele! Jer evo, spasit æu te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje
   izgnanstva. Jakov æe se opet smiriti, spokojno æe ?ivjeti i nitko ga
   neæe pla?iti - rijeè je Jahvina -

   ^11jer ja sam s tobom da te izbavim. Zatrt æu narode meðu koje te
   prognah, a tebe neæu sasvim uni?titi; al' æu te kazniti po pravici, ne
   smijem te pustit' neka?njena."

   ^12Uistinu, ovako govori Jahve: "Neiscjeljiva je rana tvoja, neprebolan
   polom tvoj.

   ^13Nema lijeka rani tvojoj i nikako da zaraste.

   ^14Zaboravi?e te svi ljubavnici, vi?e za te i ne pitaju! Jer po tebi ja
   udarih k'o ?to udara neprijatelj, kaznom krutom za bezakonje i za mnoge
   grijehe tvoje.

   ^15Za?to kuka? zbog rane svoje? Zar je neizljeèiva tvoja bol? Zbog
   mno?tva bezakonja i grijeha silnih tvojih to ti uèinih.

   ^16Al' i oni ?to te ?deru bit æe pro?derani, u ropstvo æe svi du?mani
   tvoji; pljaèka?i tvoji bit æe opljaèkani, i koji te plijeni?e bit æe
   oplijenjeni.

   ^17[17b] Zvahu te 'Protjeranom' i 'Sionkom za koju nitko ne pita'.
   [17a] Al' ja æu te iscijeliti, rane ti zalijeèiti" - rijeè je Jahvina.

   ^18Ovako govori Jahve: "Evo, izmijenit æu udes ?atora Jakovljevih,
   smilovat æu se na stanove njegove: na razvalinama njegovim bit æe opet
   grad sazidan, i dvori æe stajati na starome mjestu.

   ^19Iz njih æe se èuti hvalospjev, i glasovi radosni. Umno?it æu ih i
   vi?e im se neæe smanjiti broj, ugled æu im dati i vi?e ih neæe
   prezirati.

   ^20Sinovi njihovi bit æe mi kao nekoæ, zajednica njina preda mnom æe
   èvrsto stajati, a kaznit æu sve njihove ugnjetaèe.

   ^21Glavar njihov iz njih æe niknuti, vladar njihov isred njih æe izaæi.
   Pustit æu ga k sebi da mi se pribli?i - jer tko da se usudi sam preda
   me!" - rijeè je Jahvina.

   ^22"I vi æete biti moj narod, a ja va? Bog.

   ^23Gle, nevrijeme Jahvino, jarost provaljuje, razmahuje se vihor silan,
   i svaljuje na glave bezbo?nièke.

   ^24Jahvin se gnjev neæe sti?ati dok on ne izvr?i i ne ispuni naume srca
   svojega. U dane posljednje jasno æete to razumjeti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 "U ono vrijeme - rijeè je Jahvina - bit æu Bog svim plemenima
   Izraelovim i oni æe biti narod moj."

   ^2Ovako govori Jahve: "Naðe milost u pustinji narod koji uteèe maèu:
   Izrael ide u svoje prebivali?te.

   ^3Iz daljine mu se Jahve ukaza: Ljubavlju vjeènom ljubim te, zato ti
   saèuvah milost.

   ^4Opet æu te sazdati, i bit æe? sazdana, djevice Izraelova. Opet æe? se
   resit' bubnjiæima, u veselo kolo hvatati.

   ^5Opet æe? saditi vinograde na brdima Samarije: koji nasade posade, oni
   æe i trgati.

   ^6Jer dolazi dan te æe stra?ari vikati na brdu efrajimskom: 'Na noge!
   Na Sion se popnimo, k Jahvi, Bogu svojemu!'"

   ^7Jer ovako govori Jahve: "Klièite od radosti Jakovu, pozdravite burno
   prvaka naroda! Neka se ori va? glas! Objavite slavopojkom: Jahve spasi
   narod svoj, Ostatak Izraelov!

   ^8Evo, ja ih vodim iz zemlje sjeverne, skupljam ih s krajeva zemlje: s
   njima su slijepi i hromi, trudnice i rodilje: vraæa se velika
   zajednica.

   ^9Evo, u suzama poðo?e, utje?ene sad ih vraæam! Vodit æu ih kraj
   potoènih voda, putem ravnim kojim neæe posrnuti, jer ja sam otac
   Izraelu, Efrajim je moj prvenac."

   ^10Èujte, o narodi, rijeè Jahvinu, objavite je ?irom dalekih otoka:
   "Onaj ?to raspr?i Izraela, opet ga sabire i èuva ga k'o pastir stado
   svoje!"

   ^11Jer Jahve oslobodi Jakova, izbavi ga iz ruku jaèeg od njega.

   ^12I oni æe, radosno klièuæi, na vis sionski da se nau?iju dobara
   Jahvinih: ?ita, ulja, mladog vina, jagnjadi i teladi, du?a æe im biti
   kao vrt navodnjen, nikad vi?e neæe ginuti.

   ^13Djevojke æe se veselit' u kolu, mlado i staro zajedno, jer æu im
   tugu u radost pretvoriti, utje?it æu ih i razveselit' nakon ?alosti.

   ^14Pretilinom æu im okrijepiti sveæenstvo i narod svoj nasititi
   dobrima" - rijeè je Jahvina.

   ^15Ovako govori Jahve: "Èuj! U Rami se kukanje èuje i gorak plaè:
   Rahela oplakuje sinove svoje, i neæe da se utje?i za djecom, jer njih
   vi?e nema."

   ^16Ovako govori Jahve: "Prestani kukati, otari suze u oèima! Patnje æe
   tvoje biti nagraðene: oni æe se vratiti iz zemlje neprijateljske.

   ^17Ima nade za tvoje potomstvo - rijeè je Jahvina - sinovi tvoji vratit
   æe se u svoj kraj.

   ^18Dobro èujem Efrajimov jecaj: 'Ti me pokara, i ja se popravih kao
   june jo? neukroæeno. Obrati me, da se obratim, jer ti si, Jahve, Bog
   moj.

   ^19Odvratih se od tebe, ali se pokajah, uvijek, i sad se u slabine
   tuèem. Stidim se i crvenim, jer nosim sramotu mladosti svoje!'"

   ^20"Zar mi je Efrajim sin toliko drag, dijete najmilije? Jer koliko god
   mu prijetim, bez prestanka ?ivo na njega mislim i srce mi dr?æe za
   njega od nje?ne samilosti" - rijeè je Jahvina.

   ^21"Postavi putokaze, podigni stupove! Sjeti se ceste, puta kojim si
   pro?la. I vrati se, djevice Izraelova, vrati se u gradove svoje!

   ^22Dokle æe? jo? oklijevati, kæeri odmetnice? Jer Jahve stvori ne?to
   novo na zemlji: ?ena æe okru?iti Mu?a."

   ^23Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "U zemlji Judinoj,
   kad promijenim njezinu sudbinu, u njezinim æe se gradovima ovako
   govoriti: 'Blagoslovio te Jahve, prebivali?te Pravednosti, Goro
   sveta!'"

   ^24"I u njoj æe se opet nastaniti Judeja sa svim svojim gradovima,
   ratari i oni ?to idu za stadima,

   ^25jer ja æu okrijepiti du?u iscrpljenu, obilno nahraniti du?u klonulu.

   ^26Kao ono: 'Èim se probudih, pogledah: sladak li bija?e sanak moj!'"

   ^27"Evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad æu u domu Izraelovu i u
   domu Judinu posijati sjeme èovjeèje i sjeme ?ivotinjsko.

   ^28I kao ?to sam nekoæ bdio da ih i?èupam, razvalim, istrijebim, zatrem
   i nesreæu na njih svalim, tako æu sada bri?no bdjeti da ih podignem i
   posadim.

   ^29U one dane neæe se vi?e govoriti: 'Oci jedo?e kiselo gro?ðe, a
   sinovima zubi trnu.'

   ^30Nego æe svatko umrijeti zbog vlastite krivice. I onomu koji bude jeo
   kiselo gro?ðe zubi æe trnuti."

   ^31"Evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad æu s domom Izraelovim i s
   domom Judinim sklopiti Novi savez.

   ^32Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za
   ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez ?to ga oni razvrgo?e
   premda sam ja gospodar njihov - rijeè je Jahvina.

   ^33Nego, ovo je Savez ?to æu ga sklopiti s domom Izraelovim poslije
   onih dana - rijeè je Jahvina: Zakon æu svoj staviti u du?u njihovu i
   upisati ga u njihovo srce. I bit æu Bog njihov, a oni narod moj.

   ^34I neæe vi?e uèiti drug druga ni brat brata govoreæi: 'Spoznajte
   Jahvu!' nego æe me svi poznavati, i malo i veliko - rijeè je Jahvina -
   jer æu oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neæu vi?e
   spominjati."

   ^35Ovako govori Jahve, koji daje da sunce sjaje danju, a mjesec i
   zvijezde da svijetle noæu, koji burka more da mu valovi buèe - ime mu
   je Jahve nad Vojskama:

   ^36"Ako se ikad ti zakoni poremete preda mnom - rijeè je Jahvina - onda
   æe i potomstvo Izraelovo prestati da bude narod pred licem mojim
   zauvijek!

   ^37Ako se mogu izmjeriti nebesa gore, i dolje istra?iti temelji zemlje,
   onda æu i ja odbaciti potomstvo Izraelovo zbog svega ?to poèini?e" -
   rijeè je Jahvina.

   ^38"Evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - kada æe grad Jahvin biti opet
   sazidan, od Kule Hananelove do Vrata ugaonih.

   ^39I jo? æe se dalje protegnuti mjernièko u?e, pravo do bre?uljka
   Gareba, a onda okrenuti prema Goi.

   ^40I sva dolina trupla i pepela, i sva polja do potoka Kidrona, do ugla
   Konjskih vrata na istoku, bit æe svetinja Jahvina. I neæe vi?e biti
   razaranja ni prokletstva."
     __________________________________________________________________

  Chapter 32

   ^1 Rijeè koju Jahve uputi Jeremiji desete godine Sidkije, kralja
   judejskoga, to jest osamnaeste godine Nabukodonozorove.

   ^2U to vrijeme vojska kralja babilonskoga opsjeda?e Jeruzalem, a prorok
   Jeremija bija?e zatvoren u tamnièkom dvori?tu u dvoru judejskoga
   kralja.

   ^3Sidkija, kralj judejski, bija?e ga ondje zatvorio, prigovoriv mu:
   "Za?to si prorokovao: 'Ovako govori Jahve: Gle, grad æu ovaj predati u
   ruke kralju babilonskom da ga osvoji;

   ^4a Sidkija, kralj judejski, neæe umaæi sili kaldejskoj, nego æe biti
   predan u ruke kralja babilonskoga - usta u usta s njim æe govoriti, oèi
   u oèi njega vidjeti.

   ^5Sidkiju æe odvesti u Babilon i ondje æe ostati dok ga ne pohodim -
   rijeè je Jahvina! I ako se budete borili protiv Kaldejaca, neæete
   uspjeti!'"

   ^6Tada reèe Jeremija: "Doðe mi rijeè Jahvina:

   ^7'Uskoro æe doæi k tebi Hanamel, sin tvoga strica ?aluma, da ti ka?e:
   Kupi njivu moju u Anatotu; ti ima? rodbinsko pravo da je kupi?!'

   ^8Kako je Jahve navijestio, k meni doðe moj strièeviæ Hanamel u
   tamnièko dvori?te i reèe mi: 'De kupi moju njivu u Anatotu, jer ti ima?
   pravo na posjed i rodbinsko pravo da je kupi?! Kupi je!' I tada spoznah
   da to bija?e rijeè Jahvina.

   ^9Kupih, dakle, tu njivu od strièeviæa Hanamela iz Anatota te mu
   izmjerih u novcu sedamnaest ?ekela srebra.

   ^10Napi?em ugovor, udarim peèat, pozovem svjedoke i izmjerim novac na
   tezulji.

   ^11Zatim uzmem kupovni ugovor, zapeèaæen prema propisu i uredbama,

   ^12predam kupovni ugovor Baruhu, sinu Mahsejeva sina Nerije. Nazoèni su
   bili: moj strièeviæ Hanamel, svjedoci ?to su potpisali kupovni ugovor i
   svi Judejci koji su se na?li u tamnièkom dvori?tu.

   ^13Tada pred njima zapovjedim Baruhu:

   ^14'Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Uzmi ove isprave,
   ovaj kupovni ugovor, zapeèaæeni i otvoreni, i stavi ih u glinenu posudu
   da se zadugo saèuvaju.

   ^15Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Jo? æe se u ovoj
   zemlji kupovati i kuæe, i njive, i vinogradi!'"

   ^16Po?to kupovni ugovor predadoh Nerijinu sinu Baruhu, pomolih se
   Jahvi:

   ^17"O, Jahve, Gospode! Ti stvori nebo i zemlju snagom velikom, rukom
   uzdignutom! Ni?ta tebi nije nemoguæe!

   ^18Tisuæama iskazuje? milost, a krivnju otaca osveæuje? na djeci,
   potomcima njihovim. Bo?e veliki i moæni, kome je ime Jahve nad
   Vojskama!

   ^19Velik si u svojim naumima, silan u svojim djelima! Oèi tvoje bde nad
   svim putovima ljudskim da naplati? svakome prema putu njegovu i prema
   plodu djela njegovih!

   ^20Ti koji si èinio znamenja i èudesa u zemlji egipatskoj i u Izraelu,
   i meðu svim ljudima sve do danas,

   ^21ti si izveo svoj narod izraelski iz zemlje egipatske znamenjima i
   èudesima, rukom moænom i mi?icom podignutom, strahotama velikim.

   ^22Zatim im dade svu ovu zemlju koju si zakletvom obeæao ocima
   njihovim, zemlju u kojoj teèe med i mlijeko.

   ^23I oni je zaposjedo?e; ali nisu slu?ali glasa tvojega niti su hodili
   putem Zakona tvojega. Ni?ta ne uèini?e od onog ?to im ti naredi; zato
   si dozvao na njih sve ove nevolje.

   ^24Gle, nasipi se veæ primako?e gradu, i bit æe osvojen, i grad æe
   pasti u ruke Kaldejcima koji na nj navaljuju maèem, glaðu i kugom. Èime
   si prijetio, evo dolazi. I sam vidi?.

   ^25A ti mi, Jahve Gospode moj, reèe: 'Kupi novcem njivu i pozovi
   svjedoke', a grad je veæ predan u ruke Kaldejcima!"

   ^26Tada mi doðe rijeè Jahvina:

   ^27"Gle, ja sam Jahve, Bog svakoga tijela! Meni ni?ta nije nemoguæe!

   ^28Zato - veli Jahve - grad ovaj predajem u ruke Kaldejaca i u ruke
   kralja babilonskoga, koji æe ga zauzeti.

   ^29Uæi æe u nj Kaldejci koji se bore protiv ovoga grada, ognjem æe ga
   uni?titi i spaliti ga zajedno s kuæama kojima su na krovovima Baalu
   palili tamjan i lijevali ljevanice tuðim bogovima, mene gnjeveæi.

   ^30Jer sinovi Izraelovi i sinovi Judini od mladosti èine samo zlo pred
   mojim oèima. Doista, sinovi Izraelovi bez prestanka me gnjeve djelima
   ruku svojih - rijeè je Jahvina.

   ^31Grad ovaj, doista, samo mi je na gnjev i srd?bu otkako je sagraðen
   pa do dana dana?njega te ga moram ukloniti ispred lica svojega

   ^32zbog svega bezakonja ?to ga sinovi Izraelovi i sinovi Judini
   poèini?e, gnjeveæi me - oni i kraljevi njihovi, knezovi i sveæenici i
   proroci, Judejci i Jeruzalemci.

   ^33Okretahu mi leða, a ne lice svoje, iako se neumorno trudih da ih
   pouèim, ali me ne slu?a?e niti nauk moj primi?e.

   ^34Postavi?e grozote u Dom koji se mojim zove imenom da ga oskvrnu.

   ^35Baalu podigo?e uzvi?ice u Dolini Ben Hinomu, i sinove i kæeri svoje
   Moleku kroz oganj provodi?e - ?to im ja nikad ne zapovjedih; ni na um
   mi ne pade da bi èinili takve gadosti niti da bih Judu pustio u takav
   grijeh."

   ^36Ipak, ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o tom gradu za koji vi
   velite da æe od maèa, gladi i kuge pasti u ruke kralju babilonskom:

   ^37"Evo, ja æu ih sabrati iz svih zemalja u koje ih prognah - u gnjevu
   i jarosti svojoj - i vratit æu ih na ovo mjesto da ovdje spokojno ?ive.

   ^38I oni æe biti narod moj, a ja, ja æu biti Bog njihov.

   ^39I dat æu im srce jedno i put jedan, da bi me se bojali u sve dane,
   na sreæu svoju i djece svoje.

   ^40I sklopit æu s njima Savez vjeèan, nikad se vi?e neæu odvratiti od
   njih i uvijek æu im èiniti dobro; usadit æu im u srce svoj strah, da se
   nikad vi?e ne odmetnu od mene.

   ^41I radovat æu se èineæi im dobro; i èvrsto æu ih zasaditi u ovoj
   zemlji, svim srcem svojim, svom du?om svojom."

   ^42Jer ovako govori Jahve: "Kao ?to sam na ovaj narod doveo svu ovu
   stra?nu nesreæu, tako æu na njih dovesti svu sreæu koju im obrekoh.

   ^43Da, opet æe se kupovati njive u ovoj zemlji o kojoj vi velite: 'Ova
   je pustinja, bez èovjeka i ?ivinèeta, predana na milost i nemilost
   Kaldejcima!'

   ^44Njive æe se za novac kupovati, pisat æe se i peèatiti kupovni
   ugovori, pozivat æe se svjedoci u zemlji Benjaminovoj i u okolici
   Jeruzalema. U gradovima Judinim i u gradovima Gorja, ?efele, Negeba,
   jer æu promijeniti udes njihov" - rijeè je Jahvina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 33

   ^1 Dok je Jeremija bio jo? zatvoren u tamnièkom dvori?tu, i drugi mu
   put doðe rijeè Jahvina:

   ^2"Ovako govori Jahve, koji stvori zemlju, oblikova je i uèvrsti - ime
   mu je Jahve!

   ^3Zazovi me, i odazvat æu ti se i objavit æu ti velike i nedokuèive
   tajne o kojima ni?ta ne zna?.

   ^4Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o kuæama ovoga grada i o
   dvorima kraljeva judejskih, poru?enim zbog nasipa i maèa,

   ^5i o onima ?to zameæu borbu s Kaldejcima da napune svoje kuæe
   tjelesima ljudi koje pobih u srd?bi i jarosti svojoj, i odvratih lice
   svoje od ovoga grada zbog njihove opakosti.

   ^6Evo, ja æu zalijeèiti njihovu ranu, ja æu ih iscijeliti i ozdraviti i
   pru?iti im obilje istinskoga mira.

   ^7Promijenit æu udes zemlje Judine i Jeruzalema i podiæi æu ih da budu
   kao nekoæ.

   ^8Oèistit æu ih od svakoga grijeha kojim sagrije?i?e protiv mene i
   oprostit æu im sve krivice koje mi skrivi?e odmetnuv se od mene.

   ^9I Jeruzalem æe mi biti na radost, na hvalu i èast pred svim narodima
   svijeta: kad èuju za sve dobro kojim æu ih nadijeliti, divit æe se i
   èuditi svoj onoj sreæi i miru ?to æu im ja dati."

   ^10Ovako govori Jahve: "Na ovome mjestu o kojemu vi velite: 'To je
   pustinja bez èovjeka i bez ?ivinèeta' - u gradovima judejskim i po
   opusto?enim ulicama jeruzalemskim opet æe se oriti

   ^11poklici radosti, poklici zaruènika i zaruènice, poklici onih koji æe
   u Domu Jahvinu prinositi ?rtve zahvalnice pjevajuæi: 'Hvalite Jahvu nad
   Vojskama, jer je dobar Jahve - vjeèna je ljubav njegova!' Jer ja æu
   obnoviti zemlju da bude kao nekoæ" - rijeè je Jahvina.

   ^12Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Na ovome mjestu koje je sada
   pusto, bez èovjeka i bez ?ivinèeta, i u svim gradovima opet æe biti
   pa?njaci za pastire ?to odmaraju stada svoja.

   ^13U gradovima Gorja, i u gradovima ?efele, i u gradovima Negeba, u
   kraju Benjaminovu, u okolici Jeruzalema i u gradovima Judinim opet æe
   prolaziti ovce ispod ruke pastira koji æe ih brojiti" - rijeè je
   Jahvina.

   ^14"Evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad æu ispuniti dobro
   obeæanje ?to ga dadoh domu Izraelovu i domu Judinu:

   ^15U one dane i u vrijeme ono podiæi æu Davidu izdanak pravedni; on æe
   zemljom vladati po pravu i pravici.

   ^16U one dane Judeja æe biti spa?ena, Jeruzalem æe ?ivjeti spokojno. A
   grad æe se zvati: 'Jahve, Pravda na?a.'

   ^17Jer ovako govori Jahve: "Nikada Davidu neæe nestati potomka koji æe
   sjediti na prijestolju doma Izraelova.

   ^18I nikada neæe levitima i sveæenicima nestati potomaka koji æe
   slu?iti preda mnom i prinositi paljenice, kaditi prinosnice i
   prikazivati klanice u sve dane."

   ^19I doðe rijeè Jahvina Jeremiji:

   ^20Ovako govori Jahve: "Ako mo?ete razvræi savez moj s danom i savez
   moj s noæi, tako da ni dana ni noæi vi?e ne bude u pravo vrijeme,

   ^21moæi æe se raskinuti i Savez moj sa slugom mojim Davidom te vi?e
   neæe imati sina koji bi kraljevao na prijestolju njegovu i s levitima i
   sveæenicima koji mi slu?e.

   ^22Kao ?to se vojska nebeska ne mo?e izbrojiti ni izmjeriti pijesak
   morski, tako æu umno?iti potomstvo sluge svojega Davida i levite i
   sveæenike koji mi slu?e."

   ^23I doðe rijeè Jahvina Jeremiji:

   ^24"Nisi li opazio ?to ovi ljudi govore: 'Jahve je odbacio obadva
   plemena koja je bio sebi izabrao?' I s prezirom porièu narod moj kao da
   mi vi?e nije narod."

   ^25Ovako govori Jahve: "Da ne sklopih saveza svojega s danom i noæi i
   da ne postavih zakone nebu i zemlji,

   ^26mogao bih odbaciti potomstvo Jakova i Davida, sluge svojega, da vi?e
   ne uzimam potomka njihova za vladara nad potomstvom Abrahamovim,
   Izakovim i Jakovljevim, kad promijenim udes njihov i kad im se
   smilujem."
     __________________________________________________________________

  Chapter 34

   ^1 Rijeè koju Jahve uputi Jeremiji kad Nabukodonozor, kralj babilonski,
   i sva njegova vojska, i sva kraljevstva pod njegovom vla?æu, i svi
   narodi navali?e na Jeruzalem i na sve gradove njegove.

   ^2Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Idi i govori sa Sidkijom, kraljem
   judejskim, i reci mu: Ovako govori Jahve: 'Evo, predajem ovaj grad u
   ruke kralja babilonskoga da ga on ognjem spali.

   ^3Ni ti neæe? ruci njegovoj umaæi. Da, bit æe? uhvaæen i predat æe te u
   njegove ruke; oèi u oèi gledat æe? kralja babilonskoga, usta u usta on
   æe s tobom govoriti i bit æe? odveden u Babilon.'

   ^4Ali èuj rijeè Jahvinu, Sidkija, kralju judejski! Ovo ti poruèuje
   Jahve: 'Neæe? od maèa poginuti,

   ^5umrijet æe? u miru! I kao ?to su tvoje oèeve i kraljeve tvoje
   prethodnike okadili, i tebe æe okaditi i naricat æe za tobom: 'Jao
   Gospodaru!' Ja ti to govorim' - rijeè je Jahvina.

   ^6I prorok Jeremija poruèi sve ove rijeèi Sidkiji, kralju judejskom u
   Jeruzalemu,

   ^7dok je vojska kralja babilonskoga navaljivala na Jeruzalem i na
   preostale gradove Judine - na Laki? i Azeku, jer jo? samo oni
   preostado?e od judejskih utvrðenih gradova.

   ^8Rijeè koju Jahve uputi Jeremiji, po?to je kralj Sidkija sa svekolikim
   narodom jeruzalemskim sklopio savez da im proglasi slobodu,

   ^9da svaki pusti na slobodu svoga roba Hebreja i svoju robinju Hebrejku
   te da vi?e ni u koga ne bude Hebrej, brat njegov, kao rob.

   ^10I svi odliènici i sav narod koji uðo?e u ovaj savez pristado?e te
   svaki pusti na slobodu roba svoga i svoju ropkinju da im vi?e ne
   robuju. Pristado?e, dakle, i pusti?e ih.

   ^11A potom se okrenu?e i uze?e opet svoje robove i ropkinje koje bijahu
   oslobodili pa ih prisili?e da im opet robuju.

   ^12Tada Jahve uputi rijeè Jeremiji govoreæi:

   ^13Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Ja sam sklopio Savez s ocima
   va?im u dan kada ih izvedoh iz Egipta, iz zemlje ropstva, govoreæi:

   ^14'Nakon sedam godina neka svaki od vas pusti na slobodu brata svoga
   Hebreja koji mu se prodao i ?est godina kao rob slu?io.' Ali me va?i
   oci ne poslu?a?e i ne htjedo?e me èuti.

   ^15A vi se bijaste obratili i uèinili ?to je pravo u oèima mojim,
   proglasiv?i slobodu za svakoga bli?njega svoga i preda mnom ste
   sklopili savez u Domu koji se zove mojim imenom.

   ^16A zatim se okrenuste i oskvrnuste ime moje, jer je svaki od vas opet
   uveo svoga roba i ropkinju koje ste veæ bili oslobodili, i ponovo ste
   ih prisilili da vam robuju."

   ^17Zato ovako govori Jahve: "Vi me ne poslu?aste da proglasite slobodu
   subratu svojemu i bli?njemu. I zato, evo, i ja progla?avam protiv vas
   slobodu - rijeè je Jahvina - maèu, kugi i gladi, i uèinit æu vas
   stra?ilom svim kraljevstvima zemlje.

   ^18A s ljudima koji razvrgo?e Savez moj i ne ispuni?e saveza obeæana
   pred mojim licem postupit æu kao s teletom ?to ga nadvoje rasjeko?e te
   izmeðu tih pola proðo?e.

   ^19Knezove Judeje i Jeruzalema, dvorjane, sveæenike i sav narod zemlje
   ?to proðo?e izmeðu pola teleæih

   ^20predat æu u ruke du?mana koji im rade o glavi, a njihova trupla bit
   æe hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim.

   ^21Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove knezove predat æu u ruke
   du?mana koji im rade o glavi i u ruke vojske kralja babilonskoga, koja
   se od vas bila povukla.

   ^22Evo, ja æu im zapovjediti - rijeè je Jahvina - i vratit æu ih na
   ovaj grad, i navalit æe na nj, osvojiti ga i ognjem spaliti. A gradove
   judejske obratit æu u pustinju nenastanjenu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 35

   ^1 Jahve uputi rijeè Jeremiji u dane Jojakima, sina Jo?ijina, kralja
   judejskoga:

   ^2"Idi u zajednicu Rekabovaca, govori s njima i dovedi ih u Dom Jahvin,
   u jednu od dvorana, i daj im vina."

   ^3Tada dovedoh Jaazaniju, sina Habasinijina sina Jeremije, njegovu
   braæu i sve sinove njegove i sav dom Rekabovaca

   ^4i dovedoh ih u Dom Jahvin, u dvoranu èovjeka Bo?jega Ben Johanana,
   sina Jigdalijina, koja je kraj dvorane kne?evske, a nad dvoranom
   vratara Maaseje, sina ?alumova.

   ^5Zatim stavih pred sinove doma Rekabova krèage pune vina i èa?e te im
   rekoh: "Pijte vina!"

   ^6Ali oni odgovori?e: "Ne pijemo vina, jer nam je otac na? Jonadab, sin
   Rekabov, zapovjedio: 'Ne smijete nikada piti vina, ni vi ni sinovi
   va?i.

   ^7Niti smijete graditi kuæÄa, niti sijati sjemena ni saditi vinogradÄa,
   niti ih posjedovati, nego provodite sav ?ivot pod ?atorima, da dugo
   ?ivite u zemlji gdje kao stranci boravite.'

   ^8I mi poslu?asmo glas oca Jonadaba, sina Rekabova, u svem ?to nam je
   zapovjedio: da nikad vina ne pijemo, ni mi ni ?ene na?e, niti sinovi
   na?i, ni kæeri na?e,

   ^9da ne gradimo kuæa, ni da posjedujemo vinograda ni polja zasijanih,

   ^10da stanujemo pod ?atorima i dr?imo se poslu?no svega ?to nam
   zapovjedi na? otac Jonadab.

   ^11Samo kada je Nabukodonozor, kralj babilonski, krenuo protiv ove
   zemlje, rekosmo: 'Hajdemo, poðimo u Jeruzalem da izbjegnemo vojsku
   kaldejsku i vojsku aramejsku!' I tako sada ?ivimo u Jeruzalemu."

   ^12Tada doðe rijeè Jahvina Jeremiji:

   ^13Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: "Idi i objavi
   Judejcima i Jeruzalemcima: 'Zar neæete primiti nauka moga i poslu?ati
   rijeèi moje?' - rijeè je Jahvina. -

   ^14'Ispunjuju se rijeèi Jonadaba, sina Rekabova, koji je sinovima
   svojim zabranio da piju vina, i do dana dana?njega nitko ga nije pio,
   jer oni slu?aju rijeè svoga oca. A ja sam vam jednako govorio, ali me
   niste slu?ali.

   ^15I slao sam bez prestanka k vama sluge svoje, proroke, da vam
   propovijedaju: 'Vratite se svaki sa svoga opakog puta, popravite djela
   svoja i ne trèite za tuðim bogovima da im slu?ite, pa æete ostati u
   zemlji koju dadoh vama i ocima va?im'; ali ne prikloniste uha svojega i
   ne poslu?aste me.

   ^16Sinovi Jonadaba, sina Rekabova, dr?ahu se zapovijedi koju im dade
   otac njihov. Ali mene ovaj narod ne slu?a.'

   ^17Zato govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo, navuæi æu na sve
   Jeruzalemce sve one nevolje kojima sam im zaprijetio, jer sam im
   govorio, a oni me ne slu?ahu, dozivao ih, ali se oni ne odazivahu.'"

   ^18Zajednici Rekabovaca Jeremija reèe: "Ovako govori Jahve nad
   Vojskama, Bog Izraelov: 'Jer ste slu?ali zapovijedi svoga oca Jonadaba
   i dr?ali se svih naredaba i èinili sve ?to vam je on zapovjedio,

   ^19zato - ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov - Jonadabu,
   sinu Rekabovu, nikad neæe ponestati potomka koji æe stajati pred licem
   mojim u sve dane.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 36

   ^1 Èetvrte godine Jojakima, sina Jo?ijina, kralja judejskoga, uputi
   Jahve Jeremiji ovu rijeè:

   ^2"Uzmi svitak i zapi?i na nj sve rijeèi koje ti kazah o Jeruzalemu,
   Judeji i svim narodima, od dana kad ti poèeh govoriti, od dana
   Jo?ijinih do dana dana?njega.

   ^3Mo?da æe èuti dom Judin o svim nesreæama ?to sam ih naumio oboriti na
   njih te æe se vratiti svaki sa svoga zlog puta, a ja æu im oprostiti
   krivicu i grijeh njihov."

   ^4Tada Jeremija dozva Baruha, sina Nerijina, i Baruh napisa na svitak,
   po kazivanju Jeremijinu, sve rijeèi koje mu Jahve bija?e objavio.

   ^5Tada Jeremija naredi Baruhu: "Meni nije slobodno te ne mogu poæi u
   Dom Jahvin.

   ^6Idi ti te na dan posta u Domu Jahvinu èitaj narodu rijeèi Jahvine iz
   svitka ?to si ga po mojem kazivanju napisao. Proèitaj ih i svim
   Judejcima koji su do?li iz svojih gradova.

   ^7Mo?da æe se vapaji njihovi vinuti k Jahvi i mo?da æe se obratiti
   svatko sa zloga puta svojega; jer je velik bijes i srd?ba kojima Jahve
   prijeti ovom narodu."

   ^8I Baruh, sin Nerijin, uèini sve kako mu prorok Jeremija bija?e
   zapovjedio da proèita rijeèi Jahvine u Domu Jahvinu.

   ^9U petoj godini Jojakima, sina Jo?ijina, kralja judejskoga, mjeseca
   devetoga, pozva?e na post pred Jahvu sav narod jeruzalemski i sav narod
   ?to moga?e stiæi iz gradova judejskih u Jeruzalem.

   ^10Baruh svemu narodu proèita rijeèi Jeremije iz svitka u Domu Jahvinu,
   u dvorani Gemarje, sina pisara ?afana, u gornjem predvorju pred Novim
   vratima Jahvina Doma.

   ^11A kad Mikaj, sin ?afanova sina Gemarje, èu iz knjige sve Jahvine
   rijeèi,

   ^12siðe u kraljevski dvor u sobu pisarovu, gdje upravo sjeðahu svi
   dostojanstvenici: pisar Eli?ama, Delaja, sin ?emajin, Elnatan, sin
   Akborov, Gemarja, sin ?afanov, Sidkija, sin Hananijin, i svi drugi
   dostojanstvenici.

   ^13Mikaj im kaza sve rijeèi ?to ih bija?e èuo kad ih je Baruh narodu
   èitao iz knjige.

   ^14Tada dostojanstvenici posla?e Jehudija, sina Netanijina, i ?elemju,
   sina Ku?ijeva, Baruhu da mu ka?u: "Uzmi u ruke svitak iz kojega si
   èitao narodu i doði!" Tada Baruh, sin Nerijin, uze svitak u ruke i doðe
   k njima.

   ^15Oni mi reko?e: "Hajde, sjedi i proèitaj nam!" I Baruh im proèita.

   ^16Kad èu?e sve one rijeèi, upla?eno se pogleda?e i reko?e Baruhu:
   "Moramo sve to kazati kralju."

   ^17I upita?e Baruha: "Hajde, objasni nam kako ti napisa sve te rijeèi."

   ^18Baruh æe njima: "Jeremija mi je sve te rijeèi u pero kazivao, a ja
   sam ih crnilom u knjigu zapisao."

   ^19Tada dostojanstvenici reko?e Baruhu: "Idi i sakrijte se, ti i
   Jeremija; nitko da ne zna gdje ste."

   ^20I, pohraniv?i svitak u dvorani pisara Eli?ame, poðo?e kralju u
   dvorsko predvorje i sve mu ispripovjedi?e.

   ^21Kralj posla Jehudija da donese svitak: on ga donese iz sobe pisara
   Eli?ame i proèita ga kralju i dostojanstvenicima koji stajahu oko
   njega.

   ^22Kralj je sjedio u zimskim odajama - bija?e to u devetom mjesecu - a
   pred njim staja?e ra?arena ?eravnica.

   ^23I kako bi Jehudi proèitao tri-èetiri stupca, kralj bi ih rezao
   pisarskim perorezom i bacao u vatru na ?eravnice sve dok cio svitak ne
   bi uni?ten u vatri ?eravnice.

   ^24Ni kralj ni njegove sluge ne prestra?i?e se niti razdera?e haljina
   kad èu?e te rijeèi,

   ^25pa ipak Elnatan, Delaja i Gemarja moljahu kralja da ne spali svitak,
   ali on ih ne poslu?a.

   ^26Tada kralj zapovjedi kraljeviæu Jerahmeelu i Seraji, sinu Azrielovu,
   i ?elemji, sinu Abdeelovu, da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju.
   Ali ih Jahve bija?e sakrio.

   ^27Po?to je dakle kralj spalio svitak s rijeèima ?to ih Baruh bija?e
   zapisao po Jeremijinu kazivanju, doðe rijeè Jahvina Jeremiji:

   ^28"Uzmi drugi svitak i upi?i u nj sve one rijeèi ?to bijahu na prvom
   svitku koji je Jojakim, kralj judejski, spalio.

   ^29A protiv Jojakima, kralja judejskoga, ovako reci: Ovako govori
   Jahve: Spalio si svitak govoreæi: 'Za?to si u njemu napisao da æe doæi
   kralj babilonski koji æe opusto?iti zemlju ovu i istrijebiti i ljude i
   stoku?'

   ^30Zato ovako govori Jahve protiv Jojakima, kralja judejskoga: 'On neæe
   imati potomka da sjedne na prijestolje Davidovo, a njegovo mrtvo tijelo
   bit æe baèeno na pripeku danju i noæni mraz.

   ^31Kaznit æu njega, i potomstvo njegovo, i sluge njegove zbog njihova
   bezakonja, i svalit æu na Jeruzalemce i na Judejce sve zlo kojim sam im
   prijetio, a nisu me slu?ali."

   ^32Tada Jeremija uze drugi svitak, dade ga pisaru Baruhu, sinu
   Nerijinu, i on po kazivanju Jeremijinu upisa sve rijeèi knjige koju je
   Jojakim, kralj judejski, na ?eravnici spalio. I k njima je dopisano jo?
   mnogo onakvih rijeèi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 37

   ^1 Nakon Konije, sina Jojakimova, zakralji se Sidkija, sin Jo?ijin.
   Nabukodonozor, kralj babilonski, postavi ga za kralja u zemlji
   judejskoj.

   ^2Ali ni on ni sluge njegove ni narod zemlje ne slu?ahu rijeèi ?to ih
   je Jahve govorio na usta proroka Jeremije.

   ^3Kralj Sidkija posla Jehukala, sina ?elemjina, i sveæenika Sefaniju,
   sina Maasejina, k proroku Jeremiji s porukom: "Daj, pomoli se za nas
   Jahvi, Bogu na?emu!"

   ^4Jeremija u ono vrijeme jo? zala?a?e meðu narod i jo? ga ne bijahu
   bacili u tamnicu.

   ^5A vojska je faraonova nadirala iz Egipta: èuv?i to, Kaldejci, koji
   opsjedahu Jeruzalem, udalji?e se od grada.

   ^6Tada se javi rijeè Jahvina proroku Jeremiji:

   ^7Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kralju judejskomu, koji vas posla
   k meni da me pitate, ovako recite: 'Evo, vojska faraonova, koja vam
   priteèe u pomoæ, vratit æe se u svoju zemlju Egipat.

   ^8Kaldejci æe opet napasti ovaj grad, osvojiti ga i spaliti.'

   ^9Ovako govori Jahve: 'Ne zanosite se mi?lju: 'Kaldejci æe otiæi od
   nas', jer oni neæe otiæi!

   ^10Pa i da razbijete svu vojsku kaldejsku koja se bori s vama, tako da
   bi od nje ostali samo ranjenici, oni bi, svaki iz svoga ?atora, opet
   poustajali da po?arom uni?te ovaj grad.'"

   ^11Kad je vojska kaldejska zbog vojske faraonove morala prekinuti
   opsadu Jeruzalema,

   ^12i Jeremija htjede otiæi iz Jeruzalema da ode u zemlju Benjaminovu te
   ondje od roðaka dobije dio.

   ^13Ali kad sti?e do Benjaminovih vrata, ondje bija?e zapovjednik stra?e
   Jirijaj, sin Hananijina sina ?elemje. On zaustavi proroka Jeremiju
   povikav?i: "Ti hoæe? prebjeæi Kaldejcima!" Jeremija odgovori:

   ^14"Nije istina, ne ?elim prebjeæi Kaldejcima!" Ali i ne slu?ajuæi
   Jeremiju, Jirijaj ga uhvati i odvede dostojanstvenicima.

   ^15Dostojanstvenici se razljuti?e na Jeremiju te ga istuko?e i
   zatvori?e u kuæu pisara Jonatana, koju bijahu pretvorili u tamnicu.

   ^16Tako Jeremija dospje u nadsvoðen podrum. Ondje Jeremija ostade mnogo
   vremena.

   ^17Tada kralj Sidkija posla po njega. I nasamo, u dvoru, kralj ga
   upita: "Ima li rijeèi od Jahve?" A na to æe Jeremija: "Dakako!" I
   dometne: "Bit æe? predan u ruke kralja babilonskoga!"

   ^18Onda Jeremija kaza kralju Sidkiji: "?to skrivih tebi, tvojim slugama
   i ovom narodu te me baciste u tamnicu?

   ^19Gdje su sada va?i proroci koji vam proreko?e: 'Kralj babilonski neæe
   udariti na vas ni na ovu zemlju?'

   ^20A sada, hajde, èuj mene, gospodaru moj i kralju, usli?i molbu moju!
   Nemoj da me opet vrgnu u kuæu pisara Jonatana, da ondje ne umrem!"

   ^21Tada kralj Sidkija naredi i Jeremiju odvedo?e u tamnièko dvori?te te
   mu davahu svaki dan pogaèu kruha iz Pekarske ulice, sve dok nije
   ponestalo kruha u gradu. I tako Jeremija ostade u tamnièkom dvori?tu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 38

   ^1 ?efatja, sin Matanov, i Gedalija, sin Pa?hurov, i Jukal, sin
   ?elemjin, i Pa?hur, sin Malkijin, èu?e tada za rijeèi ?to ih Jeremija
   kaza svemu narodu:

   ^2"Ovako govori Jahve: 'Tko ostane u ovome gradu, poginut æe od maèa,
   gladi i kuge. A tko izaðe pred Kaldejce, spasit æe ?ivot - ?ivot æe mu
   ostati kao plijen, ostat æe ?iv.'

   ^3Jer ovako govori Jahve: 'Ovaj æe grad odista pasti u ruke vojsci
   kralja babilonskoga i ona æe ga zauzeti!'"

   ^4Tada dostojanstvenici reko?e kralju: "Ovoga èovjeka valja ubiti: on
   zaista obeshrabruje ratnike koji su jo? ostali u gradu i sav narod kad
   takve rijeèi pred njima govori. Pa taj èovjek ne tra?i dobrobit ovoga
   naroda, nego njegovu propast."

   ^5A kralj Sidkija odgovori: "Eto, on je u va?im rukama, jer kralj
   ionako vi?e nema nikakve vlasti nad vama."

   ^6Tada pograbi?e Jeremiju i baci?e ga u èatrnju kraljeviæa Malkije, ?to
   je bila u tamnièkom dvori?tu, i oni ga spusti?e na u?etima. Ali u
   èatrnji ne bija?e vode, veæ samo glib, tako da Jeremija propade u glib.

   ^7Ali Ku?it Ebed-Melek, dvorjanin koji bija?e u kraljevskom dvoru, doèu
   da su Jeremiju bacili u èatrnju dok je kralj upravo sjedio kod
   Benjaminovih vrata.

   ^8Tada Ebed-Melek izaðe iz kraljevskog dvora te ovako reèe kralju:

   ^9"Gospodaru, kralju moj, zlo èine ovi ljudi kad tako postupaju s
   prorokom Jeremijom: bacili su ga u èatrnju, gdje æe od gladi umrijeti,
   jer nema kruha u gradu."

   ^10Nato kralj zapovjedi Ku?itu Ebed-Meleku: "Povedi trojicu ljudi te
   izvuci proroka Jeremiju iz èatrnje dok nije umro."

   ^11I Ebed-Melek povede ljude, uðe u kraljevski dvor, pod riznicu: uze
   ondje ne?to izno?enih i poderanih dronjaka te ih na u?etu spusti
   Jeremiji u èatrnju.

   ^12Ku?it Ebed-Melek reèe Jeremiji: "Podmetni izno?ene i poderane
   dronjke pod pazuha i pod u?ad." Jeremija uèini tako.

   ^13Tada na u?etima izvuko?e Jeremiju iz èatrnje. Otada Jeremija ostade
   u tamnièkom dvori?tu.

   ^14Kralj Sidkija posla po proroka Jeremiju te ga pozva da doðe k njemu
   na treæi ulaz ?to vodi u Dom Jahvin. Kralj reèe Jeremiji: "Htio bih te
   ne?to upitati, nemoj mi ni rijeèi zatajiti!"

   ^15Jeremija odgovori Sidkiji: "Ako ti ka?em, neæe? li me pogubiti? Ako
   te pak posvjetujem, neæe? me poslu?ati!"

   ^16Tada se kralj Sidkija u tajnosti zakle Jeremiji ovim rijeèima:
   "?ivoga mi Jahve, koji nam daje ovaj ?ivot, neæu te pogubiti i neæu te
   predati onima ?to ti rade o glavi."

   ^17Jeremija, dakle, reèe Sidkiji: "Ovako govori Jahve, Bog nad
   Vojskama, Bog Izraelov: 'Ako izaðe? pred vojskovoðe kralja
   babilonskoga, spasit æe? glavu i ovaj grad neæe biti uni?ten po?arom;
   ?ivjet æete ti i tvoj dom.

   ^18Ako pak ne izaðe? pred vojskovoðe kralja babilonskoga, ovaj æe grad
   pasti u ruke Kaldejaca i oni æe ga spaliti, a ti se neæe? spasiti iz
   ruku njihovih.'"

   ^19A kralj Sidkija odgovori Jeremiji: "Bojim se Judejaca koji su
   prebjegli Kaldejcima: mogli bi mene predati njima da mi se izruguju."

   ^20Jeremija odvrati: "Oni to neæe uèiniti. Poslu?aj glas Jahvin prema
   kojem sam ti govorio, bit æe ti dobro i spasit æe? ?ivot svoj.

   ^21Ali ako ne htjedne? iz grada, evo rijeèi koju mi Jahve objavi:

   ^22'Gle, sve ?ene koje su jo? ostale u dvoru kralja judejskoga bit æe
   odvedene k vojskovoðama kralja babilonskoga i govorit æe: Zaveli te,
   svladali te vjerni prijatelji tvoji! Kad ti noge u kal propadaju, oni
   te napu?taju!'

   ^23Da, sve æe ?ene tvoje i djecu tvoju odvesti Kaldejcima, a ni ti sam
   neæe? umaæi rukama njihovim: dospjet æe? u ruke kralju babilonskom, a
   grad æe ovaj biti spaljen."

   ^24Sidkija reèe Jeremiji: "Nitko ?iv ne smije o tome ?to saznati, inaèe
   æe? umrijeti.

   ^25Ako, dakle, dostojanstvenici doznaju da sam s tobom razgovarao te
   doðu k tebi i ka?u: 'TÓa oèituj nam ?to kralj kaza tebi, a ti njemu; ne
   krij ni?ta pred nama, inaèe æemo te ubiti',

   ^26odgovori im: 'Molio sam kralja da me vi?e ne vrati u kuæu
   Jonatanovu, da ondje ne umrem!'"

   ^27I doista, doðo?e dostojanstvenici k Jeremiji te ga ispitivahu. Ali
   im on odgovori upravo onako kako mu kralj bija?e naredio. Tada ga se
   okani?e, jer se ni?ta nije proèulo o onom razgovoru.

   ^28Jeremiju, dakle, ostavi?e u tamnièkom dvori?tu sve do dana kad
   neprijatelj zauze Jeruzalem. Kad Jeruzalem zauze?e, on bija?e ondje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 39

   ^1 Devete godine kralja Sidkije, kralja judejskoga, desetoga mjeseca,
   Nabukodonozor, kralj babilonski, krenu sa svom vojskom na Jeruzalem te
   ga opsjede.

   ^2Jedanaeste godine kralja Sidkije, èetvrtoga mjeseca, dana devetoga u
   mjesecu, provali?e u grad.

   ^3Uðo?e sve vojskovoðe kralja babilonskoga te se smjesti?e kod Srednjih
   vrata: Nergal Sar-Eser, knez Sin-Magira, vrhovni zapovjednik,
   Nebu?asban, visoki dostojanstvenik, i sve druge vojskovoðe kralja
   babilonskoga.

   ^4Kad ih vidje?e Sidkija, kralj judejski, i svi ratnici njegovi, dado?e
   se u bijeg na vrata izmeðu dva zida, noæu iziðo?e iz grada prema
   Kraljevu vrtu i krenu?e k dolini Arabi.

   ^5Ali ih èete kaldejske gonjahu i sustigo?e Sidkiju u Poljanama
   jerihonskim. Uhvati?e ga, odvedo?e u Riblu, u zemlju hamatsku, pred
   Nabukodonozora, kralja babilonskoga, koji mu izreèe sud.

   ^6I kralj babilonski dade u Ribli pred oèima kralja Sidkije zaklati
   djecu njegovu. A dade kralj babilonski pogubiti i sve odliènike
   judejske.

   ^7Sidkiji iskopa oèi, stavi ga u okove da ga odvede u Babilon.

   ^8Kaldejci zapali?e kraljev dvor i kuæe naroda i poru?i?e bedeme
   jeruzalemske.

   ^9Ostatak puèanstva koje jo? ostade u gradu, izbjeglice ?to su mu se
   predale i sav ostali narod, izagna u Babilon Nebuzaradan, zapovjednik
   tjelesne stra?e.

   ^10A od siroma?noga puka koji nije ni?ta posjedovao, Nebuzaradan,
   zapovjednik tjelesne stra?e, ostavi neke u zemlji judejskoj i
   porazdijeli im vinograde i polja.

   ^11O Jeremiji Nabukodonozor, kralj babilonski, zapovjedi Nebuzaradanu,
   zapovjedniku tjelesne stra?e:

   ^12"Uzmi ga i oko tvoje neka bdi nad njim. Ne èini mu nikakva zla, nego
   postupaj s njime kako on bude ?elio."

   ^13Tada Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne stra?e, Nebu?azdan, visoki
   dostojanstvenik, Nergal Sar-Eser, vrhovni zapovjednik, i sve vojskovoðe
   kralja babilonskoga

   ^14posla?e ljude da izvedu Jeremiju iz tamnièkoga dvori?ta i pusti?e ga
   na slobodu. I tako on osta meðu narodom.

   ^15Dok je Jeremija bio zatvoren u tamnièkom dvori?tu, doðe mu rijeè
   Jahvina:

   ^16"Idi i reci Ku?itu Ebed-Meleku: Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog
   Izraelov: 'Evo, uèinit æu da se ispune moje rijeèi protiv ovoga grada,
   na nesreæu, ne na spas njegov. I kad se u onaj dan na tvoje oèi
   obistine,

   ^17ja æu te u onaj dan spasiti - rijeè je Jahvina - i neæe? biti predan
   u ruke ljudima pred kojima dr?æe?,

   ^18jer ja æu te pouzdano spasiti te neæe? od maèa poginuti, nego æe?
   dobiti ?ivot kao plijen, jer si se u me pouzdao' - rijeè je Jahvina."
     __________________________________________________________________

  Chapter 40

   ^1 Ovo je rijeè koju Jahve uputi Jeremiji po?to ga Nebuzaradan,
   zapovjednik tjelesne stra?e, bija?e pustio iz Rame. Odvojio ga je kad
   je veæ, u lance okovan, bio meðu svim jeruzalemskim i judejskim
   izgnanicima koje voðahu u Babilon.

   ^2Odvojiv?i ga, dakle, zapovjednik tjelesne stra?e reèe mu: "Jahve, Bog
   tvoj, zaprijetio je nesreæom ovome mjestu.

   ^3Izvr?io je i uèinio kako bija?e zaprijetio, jer ste grije?ili protiv
   Jahve i niste slu?ali glasa njegova. Zato vas je i sna?lo ovo zlo.

   ^4Evo, sada drije?im okove s ruku tvojih. Ako ti je po volji da ide? sa
   mnom u Babilon, poði sa mnom i oko æe moje bdjeti nad tobom. Ako ti
   nije volja iæi sa mnom u Babilon, ti ostani. Gle, sva je zemlja pred
   tobom: mo?e? iæi kamo ti oko ?eli i gdje æe ti biti dobro.

   ^5Ako, dakle, hoæe? ostati, mo?e? poæi Gedaliji, sinu ?afanova sina
   Ahikama, koga je kralj babilonski postavio nad gradovima judejskim, i
   ostati kod njega usred naroda, ili pak mo?e? iæi kamo ti drago." Zatim
   mu zapovjednik tjelesne stra?e dade hrane i k tomu dar te ga otpusti.

   ^6Tada se Jeremija otputi u Mispu, Gedaliji, sinu Ahikamovu, te osta
   kod njega meðu narodom koji je ostao u zemlji.

   ^7Svi vojni zapovjednici i njihovi ljudi uokolo sazna?e da je kralj
   babilonski postavio zemlji za namjesnika Ahikamova sina Gedaliju te mu
   povjerio mu?eve, ?ene i djecu i siromahe koji jo? ne bijahu odvedeni u
   babilonsko su?anjstvo.

   ^8I doðo?e pred Gedaliju u Mispu: Netanijin sin Ji?mael, Kareahov sin
   Johanan; Tanhumetov sin Seraja, Zatim sinovi Efaja Netofljanina,
   Makatijev sin Jaazanija - oni i njihovi ljudi.

   ^9Gedalija, sin ?afanova sina Ahikama, zakle se njima i njihovim
   ljudima i reèe: "Ne bojte se slu?iti Kaldejcima, ostanite u zemlji,
   budite odani babilonskom kralju i bit æe vam dobro.

   ^10A ja æu, evo, ostati u Mispi na slu?bu Kaldejcima koji dolaze k
   nama. Vi pak potrgajte gro?ðe, poberite voæe i masline, pohranite u
   sudove i ostanite u gradovima ?to ih zaposjedoste."

   ^11I svi Judejci ?to se zateko?e u Moabu, kod sinova Amonovih, i u
   Edomu, po svim zemljama, saznado?e da je kralj babilonski ostavio
   ostatak u Judeji i da je postavio nad njim Gedaliju, sina ?afanova sina
   Ahikama.

   ^12I onda se vrati?e svi Judejci iz svih mjesta kamo ih bijahu
   raspr?ili, vrati?e se u zemlju judejsku Gedaliji u Mispu te nabra?e
   veoma mnogo gro?ða i drugoga voæa.

   ^13A Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici poðo?e Gedaliji u
   Mispu

   ^14te mu reko?e: "A zna? li ti da je amonski kralj Baalis poslao
   Ji?maela, sina Netanijina, da te ubije?" Ali im Gedalija, sin Ahikamov,
   ne povjerova.

   ^15Tada reèe Johanan, sin Kareahov, potajno Gedaliji u Mispi: "Idem da
   ubijem Ji?maela, sina Netanijina, tako da nitko neæe doznati. Za?to da
   on tebe ubije i da se opet raspr?e svi Judejci ?to se oko tebe skupi?e?
   I za?to da propadne ostatak Judejaca?"

   ^16Ali Gedalija, sin Ahikamov, uzvrati Johananu, sinu Kareahovu: "Nemoj
   toga raditi! Jer je la? ?to govori? o Ji?maelu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 41

   ^1 Ali u sedmom mjesecu doðe Ji?mael, sin Eli?amina sina Netanije, roda
   kraljevskoga, sa deset ljudi i potra?i Gedaliju, sina Ahikamova, u
   Mispi. I dok su se ondje, u Mispi, zajedno gostili,

   ^2di?e se Ji?mael, sin Netanijin, sa svojom desetoricom i maèem smako?e
   Gedaliju, sina Ahikamova. I tako ubi èovjeka koga kralj babilonski
   bija?e postavio nad zemljom.

   ^3A i sve Judejce koji bijahu s njim u Mispi, i Kaldejce, vojnike ?to
   se tu naðo?e - Ji?mael dade pogubiti.

   ^4Sutradan, po?to Gedalija bi ubijen, dok jo? nitko nije znao ?to se
   zbilo,

   ^5doðo?e ljudi iz ?ekema, ?ila i Samarije, njih osamdeset, obrijane
   brade, poderanih haljina i s urezima po tijelu, noseæi u rukama prinose
   i tamjan da ih prinesu u Domu Jahvinu.

   ^6Ji?mael, sin Netanijin, iziðe im iz Mispe u susret, dok su oni,
   plaèuæi, i?li svojim putem. Kad ih sti?e, reèe im: "Doðite Gedaliji,
   sinu Ahikamovu!"

   ^7A kad stigo?e usred grada, Ji?mael, sin Netanijin, i njegovi ljudi
   pokla?e ih i baci?e u èatrnju.

   ^8A meðu njima bija?e deset ljudi koji reko?e Ji?maelu: "Nemoj nas
   ubiti, jer imamo u poljima zakopanih zaliha p?enice, jeèma, ulja i
   meda." On tada odusta i ne ubi ih s braæom njihovom.

   ^9A èatrnja u koju je Ji?mael pobacao sva tjelesa pobijenih ljudi,
   velika èatrnja, bija?e ona ista koju je kralj Asa naèinio protiv Ba?e,
   kralja izraelskoga. I sad ju je Ji?mael, sin Netanijin, napunio
   pobijenim ljudima.

   ^10Tada Ji?mael odvede ostatak naroda iz Mispe, zajedno s kæerima
   kraljevim koje je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne stra?e, povjerio
   Gedaliji, sinu Ahikamovu: u cik zore krenu Ji?mael, sin Netanijin, i
   zaputi se da prijeðe u zemlju Amonovih sinova.

   ^11Ali kad Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici koji bijahu
   s njim saznado?e za sva zlodjela ?to ih Ji?mael, sin Netanijin, bija?e
   poèinio,

   ^12uze?e sve svoje vojnike te krenu?e u boj na Ji?maela, sina
   Netanijina. Naðo?e ga uz veliku vodu u Gibeonu.

   ^13Èim oni ljudi ?to bijahu kod Ji?maela ugleda?e Johanana, sina
   Kareahova, i sve vojne zapovjednike koji bijahu s njime, obradova?e se,

   ^14i sav narod ?to ga je Ji?mael odveo iz Mispe okrenu se i potrèa
   Johananu, sinu Kareahovu.

   ^15Ali Ji?mael, sin Netanijin, sa osam ljudi, pobje?e od Johanana i ode
   k sinovima Amonovim.

   ^16Tada Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici koji bijahu s
   njim uze?e sav preostali narod ?to ga Ji?mael, sin Netanijin, po?to ubi
   Gedaliju, sina Ahikamova, bija?e doveo iz Mispe: mu?karce, ?ene i djecu
   i dvorjane koje dovede iz Gibeona.

   ^17Krenu?e, a kod Svrati?ta Kimhama, koje je kraj Betlehema, oni se
   odmarahu da bi mogli nastaviti put i stiæi u Egipat,

   ^18?to dalje od Kaldejaca, kojih se bojahu: jer je Ji?mael, sin
   Netanijin, ubio Gedaliju, sina Ahikamova, koga kralj babilonski bija?e
   postavio za namjesnika u zemlji.
     __________________________________________________________________

  Chapter 42

   ^1 Nato svi vojni zapovjednici, osobito Johanan, sin Kareahov, i
   Azarja, sin Ho?ajin, i sav narod, malo i veliko, pristupi?e

   ^2i reko?e proroku Jeremiji: "Pomno poèuj molbu na?u! Zagovaraj nas
   pred Jahvom, Bogom svojim, za sav ovaj ostatak, jer nas, kako i sam
   vidi?, ostade jo? samo malo od velikoga broja koliko nas je nekoæ bilo.

   ^3Neka nam Jahve, Bog tvoj, objavi kuda da krenemo i ?to valja da
   èinimo."

   ^4Prorok im Jeremija odgovori: "Pristajem. Pomolit æu se, kao ?to
   rekoste, Jahvi, Bogu va?emu, i javit æu vam sve ?to on odgovori, ni
   rijeèi vam neæu zatajiti."

   ^5Oni pak reko?e Jeremiji: "Neka Jahve bude istinit i vjerodostojan
   svjedok protiv nas ako ne postupimo sasvim po rijeèima koje æe nam
   Jahve, Bog tvoj, po tebi objaviti.

   ^6Bio povoljan ili nepovoljan glas Jahve, Boga na?ega, komu te ?aljemo,
   mi æemo ga slu?ati da nam dobro bude ?to poslu?asmo glas Jahve, Boga
   svojega."

   ^7Poslije deset dana doðe rijeè Jahvina Jeremiji.

   ^8Tada on pozva Johanana, sina Kareahova, sve vojne zapovjednike koji
   bijahu s njim i sav narod, malo i veliko,

   ^9te im reèe: "Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, kojemu ste me poslali
   da izlijem preda nj molbu va?u:

   ^10'Ako budete mirno ?ivjeli u zemlji ovoj, podiæi æu vas i neæu vas
   vi?e razoriti; posadit æu vas, a ne iskorijeniti. Jer se kajem za zlo
   koje sam vam nanio.

   ^11Ne bojte se kralja babilonskoga od koga strahujete. Ne bojte ga se -
   rijeè je Jahvina - jer ja sam s vama da vas spasim i izbavim iz ruku
   njegovih.

   ^12I ja æu vam pribaviti milost da vam se smiluje i pusti vas da u
   zemlji svojoj ?ivite.'

   ^13Ako pak ka?ete: 'Neæemo ostati u ovoj zemlji', ne pokoravajuæi se
   glasu Jahve, Boga svoga,

   ^14ako ka?ete: 'Ne, u Egipat idemo, rata vi?e da ne vidimo, glasa
   bojnog roga vi?e da ne èujemo, da ne moramo biti vi?e gladni kruha; da,
   onamo idemo',

   ^15onda èujte rijeè Jahvinu, vi koji ste Ostatak Judeje: Ovako govori
   Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ako ste odluèili krenuti u Egipat da
   ondje ?ivite,

   ^16maè kojega se pla?ite u zemlji æe vas egipatskoj dostiæi; glad od
   koje strahujete, u Egiptu æe vam biti za petama: i ondje æete umrijeti!

   ^17I svi oni koji odluèe da odu u Egipat i da se ondje nasele, poginut
   æe od maèa, gladi i kuge: nitko ?iv neæe umaæi nesreæi koju æu na njih
   svaliti.'

   ^18Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Kao ?to se
   srd?ba moja i bijes moj obori?e na Jeruzalemce, tako æe se gnjev moj
   izliti i na vas ako poðete u Egipat: postat æete prokletstvo, u?as,
   kletva i poruga, a ovoga mjesta nikad vi?e neæete ugledati.'

   ^19Vama, koji ste Ostatak Judeje, Jahve poruèuje da ne idete u Egipat.
   Dobro znajte da sam danas bio svjedok protiv vas.

   ^20Jer sami sebe obmanjujete. TÓa vi ste me poslali k Jahvi, Bogu svome
   rekav?i: 'Zagovaraj nas pred Jahvom, Bogom na?im, i saopæi nam sve ?to
   ti on objavi, i mi æemo to uèiniti.'

   ^21A danas sam vam objavio, ali vi ne slu?ate vi?e glasa Jahve, Boga
   svojega, koji me k vama posla.

   ^22Znajte, dakle, dobro: od maèa, gladi i kuge poginut æete na mjestu
   kamo hoæete da odete da se ondje naselite."
     __________________________________________________________________

  Chapter 43

   ^1 Kad je Jeremija svemu narodu kazao sve rijeèi Jahve, Boga njihova,
   sve one rijeèi radi kojih ga je Jahve, Bog njihov, k njima poslao,

   ^2Azarja, sin Ho?ajin, i Johanan, sin Kareahov, i svi oni drski ljudi
   odgovori?e Jeremiji: "La?i nam govori?. Nije te poslao Jahve da nam
   govori?: 'Ne idite u Egipat da se ondje nastanite',

   ^3nego Baruh, sin Nerijin, podgovori te da nas preda? u ruke Kaldejcima
   koji æe nas pogubiti ili odvesti u su?anjstvo babilonsko!"

   ^4I Johanan, sin Kareahov, i svi zapovjednici i sav narod ne poslu?a?e
   glasa Jahvina da ostanu u zemlji judejskoj.

   ^5Nego Johanan, sin Kareahov, i vojni zapovjednici povedo?e sav ostatak
   Judin, one ?to se vrati?e iz zemalja kamo bijahu izagnani, da se
   nastane u zemlji judejskoj:

   ^6mu?eve, ?ene i djecu i sve kraljevske kæeri i sve ljude koje je
   Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne stra?e, ostavio kod Gedalije, sina
   ?afanova sina Ahikama, pa i proroka Jeremiju, i Baruha, sina Nerijina,

   ^7te se oni iseli?e u Egipat, jer ne slu?ahu glasa Jahvina. I tako
   doðo?e u Tafnis.

   ^8U Tafnisu doðe rijeè Jahvina Jeremiji:

   ^9"Uzmi u ruke velikoga kamenja i ugradi ga, pred svim Judejcima,
   meljtom u ploènik ?to je pred ulazom u faraonov dvor.

   ^10I reci im: Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: 'Evo
   ?aljem po slugu svojega Nabukodonozora, kralja babilonskoga. On æe
   postaviti prijestolje na ovo kamenje ?to sam ga ugradio i nad njim æe
   razapeti svoju nebnicu.

   ^11Da, doæi æe i udarit æe na zemlju egipatsku: Tko je za smrt, u smrt!
   Tko za izgnanstvo, u izgnanstvo! Tko za maè, pod maè!

   ^12On æe vatrom sa?eæi hramove bogova egipatskih, spalit æe i izagnati
   bogove, oèistit æe zemlju egipatsku kao ?to pastir svoj pla?t otrijebi
   od buha. I onda æe, nesmetan, odavde otiæi.

   ^13Porazbijat æe spomenike hrama Sunca koji je u Heliopolu, a hramove
   bogova egipatskih ognjem æe spaliti.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 44

   ^1 Rijeè koja se javi Jeremiji za sve Judejce ?to ?ivljahu u zemlji
   egipatskoj, ?to ?ivljahu u Migdolu, u Tafnisu, u Memfisu i u zemlji
   Patrosu.

   ^2Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "I sami vidjeste svu
   nesreæu koju sam svalio na Jeruzalem i na sve gradove judejske: evo
   danas su to gomile ru?evina, a u njima nitko vi?e ne ?ivi,

   ^3zbog nedjela njihovih ?to ih uèini?e da bi mene vrijeðali, polazeæi
   drugim bogovima kojih nisu poznavali ni oni, ni vi, ni oci va?i, da im
   kade i da im slu?e.

   ^4A ja sam vam jednako slao svoje sluge proroke da vam ka?u: 'Ne èinite
   tih gnusoba koje su mi ogavne!'

   ^5Ali me oni nisu slu?ali, niti su uho svoje priklonili da se okane
   zloæe svoje i prestanu kaditi tuðim bogovima.

   ^6Zato se izli gnjev moj i srd?ba moja i rasplamtje se u gradovima
   judejskim i po ulicama jeruzalemskim, te se pretvori?e u pusto? i
   razvaline, kao ?to su danas.

   ^7Za?to sami svaljujete na se tako golemu nesreæu" - govori Jahve, Bog
   nad Vojskama, Bog Izraelov - "te sami do korijena istrebljujete iz
   Judeje sve mu?ko i ?ensko, djecu i dojenèad, te vam ni ostatka ostati
   neæe,

   ^8jer me vrijeðate djelima ruku svojih, kadeæi tuðim bogovima u zemlji
   egipatskoj, u koju ste do?li prebivati, a bit æete iskorijenjeni i
   postat æete kletva i ruglo meðu svim narodima na zemlji?

   ^9Jeste li zaboravili bezakonja otaca svojih, bezakonja kraljeva
   judejskih, bezakonja knezova svojih i ?ena njihovih i bezakonja svoja,
   bezakonja ?ena svojih, poèinjena u zemlji judejskoj i po ulicama
   jeruzalemskim?

   ^10Do dana dana?njega nisu se pokajali, nisu se bojali, nisu ?ivjeli po
   Zakonu mojemu ni po odredbama mojim, koje dadoh vama i ocima va?im."

   ^11Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, okreæem
   svoje lice vama, na nesreæu va?u, da zatrem svu zemlju judejsku.

   ^12Odnijet æu ostatak Judeje koji je odluèio da ide u zemlju egipatsku
   da se ondje stani; svi æe izginuti u zemlji egipatskoj, past æe od
   maèa, od gladi æe pogibati, poginut æe svi, malo i veliko, pomrijet æe
   od maèa i gladi, i bit æe prokletstvo, u?as, kletva i poruga.

   ^13Kaznit æu sve koji budu u zemlji egipatskoj, kao ?to sam kaznio
   Jeruzalem: maèem, glaðu i kugom.

   ^14A od ostatka Judeje koji je do?ao da se stani u Egiptu, nitko neæe
   uteæi ni pre?ivjeti da bi se mogao vratiti u zemlju judejsku za kojom
   im du?e èeznu, da se u nju vrate i ondje nastane. Jer se nitko neæe
   vratiti, osim izbjeglica."

   ^15I tada svi mu?karci koji su znali da im ?ene kade tuðim bogovima, i
   sve nazoène ?ene, u velikom mno?tvu, i sav narod ?to ?ivlja?e u zemlji
   egipatskoj i u Patrosu odgovori?e Jeremiji:

   ^16"Rijeèi koje si u ime Jahvino nama objavio mi ne slu?amo;

   ^17naprotiv, i dalje æemo se dr?ati zadane rijeèi: kadit æemo nebeskoj
   kraljici i lijevati ljevanice, kao ?to smo i mi i oci na?i, na?i
   kraljevi i knezovi èinili u gradovima judejskim i po ulicama
   jeruzalemskim: tada imadosmo kruha izobila, bijasmo sretni i ne
   trpjesmo nikakvih nesreæa.

   ^18Ali otkako prestadosmo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj
   ljevanice, u svemu smo oskudijevali i od maèa i gladi pogibali."

   ^19A ?ene reko?e: "Kad kadimo kraljici nebeskoj i lijevamo joj
   ljevanice, zar joj bez znanja svojih mu?eva peèemo kolaèe u obliku lika
   njezina i lijevamo ljevanice?"

   ^20Tada Jeremija svemu narodu, mu?karcima i ?enama, i svim ljudima koji
   su mu tako govorili reèe:

   ^21"Nije li se Jahve spomenuo i nije li ga u srce dirnuo tamjan ?to ste
   ga palili po ulicama jeruzalemskim, vi i oci va?i, va?i kraljevi,
   knezovi i puk zemaljski?

   ^22Jahve vi?e nije mogao podnositi zlodjela va?ih i gnusoba koje
   poèiniste, i zato se zemlja va?a pretvorila u pusto? i ru?evine, u
   prokletstvo, bez stanovnika, kao ?to je i danas.

   ^23Zbog toga ?to ste, prinoseæi tamjan, zgrije?ili Jahvi, ?to Jahvina
   glasa ne slu?aste i Jahvina se Zakona i njegovih se naredaba i
   svjedoèanstava ne dr?aste, snaðe vas ova nevolja, kakva je danas."

   ^24Zatim reèe Jeremija svemu narodu, osobito ?enama: "Èujte rijeè
   Jahvinu, svi Judejci koji ste u zemlji egipatskoj:

   ^25Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Vi ?ene, ono ?to
   va?a usta obeæaju, to va?e ruke moraju i izvr?iti. Rekoste: 'Mi æemo se
   tvrdo dr?ati zavjeta ?to ih uèinismo: kaditi kraljici nebeskoj i
   lijevati joj ljevanice.' Dr?ite se samo svojih zavjeta i lijevajte
   revno ljevanice!

   ^26Ali èujte zato rijeè Jahvinu, svi vi Judejci nastanjeni u zemlji
   egipatskoj! Evo, zaklinjem se velikim imenom svojim,' govori Jahve. 'U
   svoj zemlji egipatskoj nijedna usta judejska neæe vi?e izustiti mojega
   imena; nitko neæe reæi: '?ivoga mi Jahve!'

   ^27Evo, bdim nad njima, na nesreæu, a ne na dobro njihovo: svi ljudi
   judejski ?to su u zemlji egipatskoj poginut æe od maèa i gladi do
   potpunog istrebljenja.

   ^28I bit æe malo onih koji æe izbjeæi maèu i vratiti se iz egipatske
   zemlje u zemlju judejsku. Onda æe sav ostatak judejski, svi koji doðo?e
   u zemlju egipatsku da ondje ?ive, spoznati èija rijeè vrijedi, moja ili
   njihova.

   ^29A ovo neka vam bude znamenje - rijeè je Jahvina - da æu vas kazniti
   na ovome mjestu, da biste znali da æe se vama na nesreæu ispuniti
   prijetnje moje protiv vas.'

   ^30Ovako govori Jahve: 'Gle, predat æu faraona Hofru, kralja
   egipatskoga, u ruke njegovim neprijateljima i u ruke onih koji mu rade
   o glavi, ba? kao ?to sam Sidkiju, kralja Judejskoga, predao u ruke
   Nabukodonozora, kralja babilonskoga, neprijatelja njegova, koji mu je
   radio o glavi.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 45

   ^1 Rijeè koju uputi Jeremija proroku Baruhu, sinu Nerijinu, dok je on
   te rijeèi iz usta Jeremijinih pisao u knjigu, èetvrte godine Jojakima,
   sina Jo?ijina, kralja judejskoga:

   ^2Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, za tebe, Baru?e:

   ^3"Jer si rekao: 'Jao meni jer mi Jahve dodaje nevolju na nevolju.
   Sustadoh uzdi?uæi i ne mogu naæi mira!'

   ^4Ovako govori Jahve: 'Evo, ?to sam sagradio, poru?it æu, ?to sam
   zasadio, i?èupat æu - po svoj zemlji!

   ^5A ti tra?i? za se èudesa! Ne tra?i toga! Jer, gle, svalit æu zlo na
   sve ?ivo - rijeè je Jahvina. A tebi æu kao plijen pokloniti ?ivot tvoj
   na svim mjestima kamo doðe?.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 46

   ^1 Rijeè koju Jahve uputi proroku Jeremiji protiv naroda.

   ^2Jo? o Egiptu. Protiv vojske faraona Neka, kralja egipatskoga, ?to
   bija?e kod rijeke Eufrata, u Karkemi?u, i kralj Nabukodonozor ga
   potuèe, èetvrte godine Jojakima, sina Jo?ijina, kralja judejskoga.

   ^3Pripremite ?titove i oklope! Naprijed, u boj!

   ^4Upregnite konje! Na kola, vozaèi! Postavite se pod kacigama! Naperite
   koplja! Navucite oklope!

   ^5?to vidim? Zaprepa?teni, uzmièu? Junaci njihovi, pora?eni, u bijeg
   udari?e glavom bez obzira! U?as odasvud - rijeè je Jahvina.

   ^6Ni najbr?i ne umaèe, ni najhrabriji ne uteèe! Na sjeveru, na obali
   Eufrata, posræu i padaju.

   ^7Tko se to di?e poput Nila, èije vode ?ume, k'o brzaci nabuja?e?

   ^8To Egipat se di?e poput Nila, k'o brzaci vode mu nabuja?e. I govori:
   diæi æu se, poplaviti zemlju, opusto?iti gradove i puèanstvo!

   ^9Konji, naprijed! Poletite, kola bojna! Navalite, ratnici! Ku?iti,
   Putijci, ?titom za?tiæeni, i Ludijci, ?to lukom strijeljate!

   ^10Ovo je dan Jahve nad Vojskama - dan osvete da se du?manima svojim
   osveti: maè æe se na?derati, nasititi, glad utoliti krvlju njihovom!
   Jer Gospod, Jahve nad Vojskama, ima ?rtveno klanje u sjevernoj zemlji
   uz obalu Eufrata.

   ^11Popni se na Gilead, balzama potra?i, djevice, kæeri egipatska!
   Uzalud lijekovi mnogi: nema tebi ozdravljenja!

   ^12Narodi èu?e za tvoju sramotu, vapaji tvoji napuni?e zemlju. Jer se
   junak o junaka spotièe i obojica padaju.

   ^13Rijeè koju Jahve uputi proroku Jeremiji kad Nabukodonozor, kralj
   babilonski, doðe da udari na zemlju egipatsku.

   ^14Navijestite Egiptu, objavite u Migdolu, obznanite u Memfisu:
   "Svrstaj se! Spremi se! Jer maè veæ ?dere sve oko tebe!

   ^15?to? Zar Apis pobje?e? Tvoj se Bik ne odrva?" Da, Jahve ga obori!

   ^16On uèini te mnogi posrnu?e, popada?e jedan na drugoga. I gle,
   govore: "Na noge! Vratimo se svom narodu, rodnoj grudi svojoj, pred
   maèem koljaèkim!"

   ^17Faraonu, kralju egipatskom, ime nadjenite: "Graja ?to pravi èas
   proma?i."

   ^18"Tako, ?ivota mi moga" - govori Kralj, komu je ime Jahve nad
   Vojskama - "ono æe doæi kao Tabor posred gora, kao Karmel iznad mora.

   ^19Spremi izgnanièki zave?ljaj, udomljena kæeri egipatska, jer Memfis
   æe biti u pusto? pretvoren, poharan i nenastanjen.

   ^20Egipat bija?e lijepa junica, ali ide, ide na nju obad sa Sjevera.

   ^21A i plaæenici egipatski ?to k'o gojna telad usred nje ?ivljahu, i
   oni se okrenu?e, u bijeg udari?e, ne mogu se odhrvati jer ih sti?e Dan
   propasti, doðe vrijeme da se kazne.

   ^22Slu?aj! K'o da zmija sikæe, sa svom silom dolaze, sjekirama na nju
   navaljuju, ba? k'o drvosjeèe.

   ^23Posjeæi æe ?umu - rijeè je Jahvina - iako je neprohodna. Vi?e ih je
   nego skakavaca, broja njima nema.

   ^24Osramoæena je zemlja egipatska, predana je narodu Sjevera."

   ^25Govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: "Evo, kaznit æu Amona
   Tebskoga, faraona i Egipat, i sve njegove bogove, kraljeve, faraona i
   sve koji se u nj uzdaju.

   ^26Predat æu ih u ruke onima ?to im rade o glavi, u ruke
   Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i u ruke slugu njegovih. A poslije
   æe Egipat biti opet naseljen, kao u stara vremena" - rijeè je Jahvina.

   ^27"Ne boj se, Jakove, slugo moja, ne pla?i se, Izraele! Jer, evo,
   spasit æu te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva. Jakov æe
   se opet smiriti, spokojno æe ?ivjet' i nitko ga neæe pla?iti.

   ^28Ne boj se, Jakove, slugo moja - rijeè je Jahvina - jer ja sam s
   tobom. Zatrt æu narode meðu koje te prognah, a tebe neæu sasvim
   uni?titi: ali æu te kaznit' po pravici, ne smijem te pustit'
   neka?njena."
     __________________________________________________________________

  Chapter 47

   ^1 Rijeè koju Jahve uputi proroku Jeremiji o Filistejcima prije nego
   ?to faraon osvoji Gazu.

   ^2Ovako reèe Jahve: "Evo, vode se di?u sa Sjevera i kao nabujali brzaci
   poplavljuju zemlju i sve ?to je na njoj, gradove i sve njihovo
   puèanstvo. I ljudi vapiju, i kukaju svi ?itelji zemlje,

   ^3uz tutanj kopita njegove ?drebadi, uza ?tropot kola i tresku toèkova.
   Oci vi?e ne mare za djecu svoju jer su im ruke klonule

   ^4zbog dana ?to osvanu da Filistejce istrijebi, da zatre Tiru i Sidonu
   sve do posljednjeg pomagaèa. Jer Jahve istrebljuje Filistejce, i sav
   ostatak otoèja kaftorskog.

   ^5Gazi æe biti obrijana glava, razoren A?kelon. A ti, A?dode, ostaèe
   Anakovaca, dokle æe te tuga razdirati?

   ^6Jao, maèu Jahvin, kad li æe? se smiriti? Vrati se u korice, stani i
   poèini!"

   ^7Ali kako da se smiri, kad Jahvina ruka njime zapovijeda: na A?kelon i
   na morski ?al on ga isuka.
     __________________________________________________________________

  Chapter 48

   ^1 O Moabu. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Jao brdu
   Nebu jer je opusto?eno, postiðen je Kirjatajim i osvojen, tvrða
   posramljena, razorena,

   ^2nema vi?e dike moapske. U He?bonu mu propast skova?e: 'Hajde da ga
   istrijebimo iz naroda!' A ti, Madmene, bit æe? razoren, maè veæ ide za
   tobom!

   ^3Slu?aj! Jauci se èuju iz Horonajima: 'Pohara, propast stra?na!'

   ^4'Moab je smlavljen!' èuje se vri?tanje mali?a njegovih.

   ^5Da, uz brdo Luhit uspinju se plaèuæi. Da, niz obronke Horonajima
   razlije?e se jauk nad propa?æu.

   ^6'Bje?ite, spasavajte ?ivot, ugledajte se u pustinjsku magarad!'

   ^7Jer si se pouzdao u svoje utvrde, bit æe? i ti osvojen. Kemo? odlazi
   u izgnanstvo sa sveæenicima i knezovima svojim.

   ^8Pusto?nik æe doæi u svaki grad, nijedan mu neæe izmaæi: Dolina æe
   biti poharana, Visoravan opusto?ena," govori Jahve!

   ^9Stavite Moabu nadgrobni kamen, jer je do temelja sru?en; njegovi su
   gradovi pustare, u njima nitko ne obitava.

   ^10Proklet bio tko nemarno obavlja poslove Jahvine! Proklet bio tko
   krvlju maè svoj ne omasti!

   ^11Od mladosti svoje mir u?iva?e Moab, le?a?e na dro?dini svojoj, nikad
   ga nisu pretakali iz baève u baèvu, nikad u izgnanstvo i?ao nije: zato
   mu okus ostade svje?, miris nepromijenjen.

   ^12"Ali, evo, dolaze dani" - govori Jahve - "i ja æu mu poslati
   tlaèitelje koji æe ga pretakati, isprazniti njegove baève i sudove
   njegove porazbijati.

   ^13I tada æe se Moab postidjeti zbog Kemo?a, kao ?to se dom Izraelov
   postidio zbog Betela u koji se uzdao."

   ^14Kako mo?ete reæi: "Mi smo junaci, hrabri ratnici."

   ^15Pusto?nik Moabov navaljuje na nj; cvijet mladosti njegove u klanice
   silazi, rijeè je Kraljeva, Jahve nad Vojskama njemu je ime.

   ^16Bli?i se propast Moabova, nesreæa njegova hiti.

   ^17?alite ga, svi susjedi njegovi, i svi koji znate ime njegovo.
   Recite: "Kako li se slomi èvrsta palica, ?ezlo velièanstveno!"

   ^18Siði sa slave svoje, sjedni u blato, ?itelju, kæeri dibonska! Jer
   pusto?nik Moaba navali na te, poru?i sve utvrde tvoje.

   ^19Stani na cestu i promatraj, o ?itelju Aroera! Pitaj bjegunce i
   pre?ivjele, pitaj ih: "?to se to dogodi?"

   ^20"Moab se stidi jer je slomljen. Plaèite, jecajte! Objavite na Arnonu
   da je Moab poharan."

   ^21Sud sti?e nad Visoravan i nad Holon, Jahsu i Mefaot,

   ^22nad Dibon, Nebo, Bet Diblatajim,

   ^23Kirjatajim, Bet Gamul, Bet Meon,

   ^24Kerijot, Bosru i nad sve gradove zemlje moapske, daleke i blize.

   ^25"Moabu je rog odbijen, ruka mu je slomljena."

   ^26"Opijte ga jer se htjede uzvisiti nad Jahvu: neka se Moab sada valja
   u bljuvotini svojoj te i on neka bude na podsmijeh.

   ^27Nije li tebi bio Izrael na podsmijeh? Jesu li ga mo?da zatekli u
   kraði te ma?e? glavom kad god o njemu govori??"

   ^28"Ostavite gradove, ?ivite u peæinama, stanovnici Moaba! Budite kao
   golubovi ?to se gnijezde na litici onkraj razjapljena bezdana!"

   ^29Èuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, ponos njegov,
   hvastanje, uznositost, za oholost srca njegova!

   ^30"Poznajem ja obijest njegovu - rijeè je Jahvina - la? njegovih
   rijeèi, la? djela njegovih!

   ^31Zato moram jaukati nad Moabom, plakati nad svim Moapcima, jecati
   zbog ljudi Kir Heresa.

   ^32Vi?e nego nad Jazerom, plakat æu nad tobom, o lozje sibmansko, kojem
   se mladice pru?ahu preko mora, sezahu sve do Jazera. Na tvoje berbe i
   ?etve pade sada pusto?nik.

   ^33I?èeznu radost i veselje iz voænjaka i zemlje moapske. Nesta vina u
   kacama, mastioci vi?e gro?ða ne maste, veseli zvuci vi?e nisu veseli."

   ^34Urlanje He?bona i Elalea èuje se sve do Jahasa. Vièu od Soara do
   Horonajima i Eglat ?eli?ije, jer se i vode nimrimske pretvori?e u
   pustaru.

   ^35"U Moabu æu uèiniti - rijeè je Jahvina - da se ne uzlazi na uzvi?ice
   i kadi bogovima njegovim.

   ^36Stoga mi srce poput frule dr?æe za Moabom, srce moje poput frule
   dr?æe za ljudima Kir Heresa: jer propade steèevina koju steko?e!

   ^37Sve su glave obrijane i brade podrezane; po svim rukama urezi, oko
   bokova kostrijet.

   ^38Na svim krovovima Moaba i na njegovim trgovima samo zapomaganje, jer
   smrskah Moab kao krèag koji se nikomu ne mili" - rijeè je Jahvina.

   ^39Kako li je smrskan! Kako li sramotno Moab udari u bijeg! Moab
   postade ruglo i stra?ilo svim susjedima.

   ^40Jer ovako govori Jahve: "Gle, poput orla lebdi, nad Moabom ?iri
   krila.

   ^41Gradovi su zauzeti, osvojene tvrðave. Srce moapskih junaka bit æe
   toga dana kao srce ?ene u trudovima.

   ^42Izbrisan je Moab iz naroda jer se uzvisi nad Jahvu.

   ^43Strava, jama i zamka tebi, ?itelju Moaba! - rijeè je Jahvina.

   ^44Tko stravi umakne, u jamu æe pasti; tko se iz jame izvuèe, u zemlju
   æe pasti. Da, to æu svaliti na Moab u danima kazne njegove" - rijeè je
   Jahvina.

   ^45"U sjeni se he?bonskoj ustavljaju iscrpljeni bjegunci. Al' vatra
   izlazi iz He?bona, plamen li?e iz dvora sihonskog i pro?dire
   sljepooènice Moabu i tjeme sinova nemirnièkih.

   ^46Jao tebi, Moabe! Umi?ljen si, narode Kemo?ev! Jer sinove tvoje u
   izgnanstvo odvedo?e, kæeri tvoje u progonstvo.

   ^47Ali æu promijeniti udes Moabov u buduænosti" - rijeè je Jahvina.
   Dovde suðenje Moabu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 49

   ^1 O sinovima Amonovim. Ovako govori Jahve: "Izrael nema sinova, nema
   nasljednika? Za?to je Milkom ba?tinio Gad i narod se njegov nastanio u
   njegovim gradovima?

   ^2Zato, evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - i uèinit æu da se zaore
   ratni krikovi u Rabi sinova Amonovih, i ona æe biti humak poharani, i
   naseobine njene ognjem popaljene. Tada æe Izrael opljaèkati svoje
   pljaèka?e" - govori Jahve.

   ^3"Plaèi, He?bone, jer Ar je opusto?en, zapoma?ite kæeri rapske.
   Opa?ite kostrijet, tu?balice povedite, obilazite s urezima. Jer Milkom
   mora u izgnanstvo sa sveæenicima i knezovima.

   ^4?to se dièi? dolinom svojom, kæeri odmetnice, koja se uzda? u
   bogatstvo svoje i govori?: 'Tko se usuðuje ustati protiv mene?'

   ^5Evo, svaljujem na te stravu odasvud uokolo: bit æete raspr?eni, svak'
   na svoju stranu, i nitko bjegunce neæe skupiti.

   ^6Ali uto æu opet promijeniti udes sinova Amonovih" - rijeè je Jahvina.

   ^7O Edomu. Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Zar nema vi?e mudrosti u
   Temanu, zar u razumnih nesta svj§eta, zar se izvjetrila mudrost
   njihova?

   ^8Bje?ite, gubite se i duboko se sakrijte, stanovnici Dedana, jer Ezavu
   propast nosim, vrijeme kazne njegove.

   ^9Doðu li trgaèi k tebi, ni pabirka neæe ostaviti; doðu li kradljivci
   noæni, opljaèkat æe sve ?to ?ele.

   ^10Jer ja sam onaj ?to æe Ezava pretra?iti i skrovi?ta mu otkriti da se
   ne mogne sakriti. Pleme je njegovo opusto?eno: nema ga vi?e! Nitko ne
   ka?e:

   ^11'Ostavi siroèad svoju, ja æu je prehraniti i neka se udovice tvoje u
   me pouzdaju!'"

   ^12Jer ovako govori Jahve: "Gle, oni koji odista ne bi morali piti èa?u
   moraju je iskapiti, i zar upravo ti da ostane? neka?njen? Ne, ti neæe?
   ostati neka?njen, morat æe? èa?u ispiti!

   ^13Jer samim se sobom zakleh - rijeè je Jahvina: Bosra æe postati ruglo
   i sramota, pustinja i prokletstvo; a svi njezini gradovi bit æe vjeène
   razvaline."

   ^14Jahve mi vijest uputi, glasnik bi poslan k narodima: "Skupite se!
   Krenite na nj, krenite! Ustajte! U boj!

   ^15Jer, gle, uèinit æu te malim meðu narodima, prezrenim meðu ljudima.

   ^16Strah te tvoj zaveo, uznositost srca tvoga, ti koji ?ivi? u peæinama
   kamenim i dr?i? se visova planinskih te vije? gnijezdo na timoru, k'o
   orlovi, odande æu te strovaliti" - rijeè je Jahvina.

   ^17"Edom æe postati pusto?; tko god njime proðe, zaprepastit æe se i
   zvi?dati zbog svih rana njegovih.

   ^18Razorit æe ga kao Sodomu i Gomoru i susjede njihove" - govori Jahve.
   Èovjek ondje neæe stanovati, sin èovjeèji neæe u njem boraviti.

   ^19"Gle, kao lav on izlazi iz gu?tare jordanske na pa?njake vjeèno
   zelene. Ali æu ga uèas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer
   tko je meni ravan? I tko æe mene na raèun pozvati? I koji æe mi pastir
   odoljeti?"

   ^20Zato èujte ?to je Jahve naumio uèiniti Edomu, èujte ?to je nakanio
   protiv stanovnika Temana: i najsitniju jagnjad on æe odvuæi, i sam
   njihov pa?njak zgrozit æe se nad njima.

   ^21Od lomljave pada njina zemlja æe se potresti, razlijegat æe se vapaj
   do Crvenog mora!

   ^22Gle, poput orla on se di?e i lebdi, nad Bosrom ?iri krila. U dan
   onaj srce æe junaka edomskih biti kao srce ?ene u trudovima.

   ^23O Damasku. Smeteni su Hamat i Arpad jer zlu vijest èu?e. Srce im se
   ste?e od u?asa i smirit se ne mo?e.

   ^24Obeshrabren je Damask, u bijeg udario, strah ga spopao, tjeskoba i
   bolovi obuzeli ga kao porodilju.

   ^25Kako? Napu?ten je slavni grad, grad radosti moje!

   ^26Zato æe mladiæi njegovi popadati po trgovima, svi æe ratnici
   poginuti u onaj dan - rijeè je Jahve nad Vojskama.

   ^27"Potpalit æu vatrom zidine Damaska: plamen æe pro?drijeti dvor
   Ben-Hadadov."

   ^28O Kedaru i kraljevstvima hasorskim koje je potukao Nabukodonozor,
   kralj babilonski. Ovako govori Jahve: "Ustajte, na Kedar navalite,
   uni?tite sinove Istoka!

   ^29Nek' im se oduzmu ?atori i stada, ?atorska krila i sva im oprema!
   Neka im se deve odvedu, i nek' vièu na njih: 'Strava odasvud!'

   ^30Bje?ite glavom bez obzira, duboko se skrijte, ?itelji Hasora - rijeè
   je Jahvina. Jer Nabukodonozor, kralj babilonski, snuje naum protiv vas,
   navalu smi?lja:

   ^31'Ustajte, udarite na mirni narod ?to ?ivi bez straha - rijeè je
   Jahvina - ?to nema vrata ni zasuna, ?to u osami prebiva!

   ^32Deve njihove bit æe plijen, mno?tvo ovaca otimaèina!' I raspr?it æu
   ih na sve strane, one ljude obrijanih zalizaka, i dovest æu odasvud na
   njih nesreæu - rijeè je Jahvina.

   ^33Hasor æe postati brlog èagaljski i pustinja vjeèna. Èovjek ondje
   neæe prebivati, neæe se ondje nastaniti sin èovjeèji."

   ^34Rijeè koju Jahve uputi proroku Jeremiji o Elamu, u poèetku
   kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga.

   ^35Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Lomim, evo, luk Elamov, sr? snage
   njegove.

   ^36Èetiri æu vjetra dognati na Elam sa èetiri kraja neba i raspr?it
   Elamce u sva èetiri vjetra, i neæe biti naroda kamo neæe stiæi bjegunci
   elamski.

   ^37Utjerat æu Elamcima strah u kosti pred njihovim du?manima. Pustit æu
   na njih nesreæu, oganj gnjeva svojega. Poslat æu maè za njima dok ne
   budu sasvim uni?teni.

   ^38I postavit æu u Elamu prijesto svoj i zatrt æu ondje kralja i sve
   knezove" - rijeè je Jahvina.

   ^39Ali æu okrenut' udes Elama" - rijeè je Jahvina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 50

   ^1 Rijeè koju Jahve reèe protiv Babilona, protiv zemlje kaldejske:

   ^2"Objavite narodima! Razglasite, ne tajite, recite: Zauzet je Babilon!
   Bel je postiðen: Marduk razbijen! Posramljeni su kipovi njegovi,
   razmrskani njegovi likovi.

   ^3Jer sa sjevera na nj se di?e narod koji æe mu zemlju prometnuti u
   pustinju; nitko vi?e neæe u njoj ?ivjeti, i ljudi i stoka pobjeæi æe i
   otiæi.

   ^4U one dane i u vrijeme ono - rijeè je Jahvina - vratit æe se sinovi
   Izraelovi, iæi æe plaèuæ' i tra?eæi Jahvu, Boga svojega.

   ^5Pitat æe za put na Sion, onamo æe pogled upravljati: 'Hodite,
   prionimo uz Jahvu Savezom vjeènim, nezaboravnim!'

   ^6K'o izgubljene ovce bija?e narod moj, pastiri ih zavedo?e te zaluta?e
   po brdima: morado?e s brda na bre?uljke, zaboravi?e gdje su im torovi.

   ^7Tko ih naðe, pro?dire ih, neprijatelji njini zborahu: 'Nismo mi
   krivi, jer zgrije?i?e Jahvi, pa?njaku pravde, Jahvi, nadi otaca
   svojih!'

   ^8Bje?ite iz Babilona! Izaðite iz zemlje kaldejske! Budite poput ovnova
   pred stadom.

   ^9Jer evo æu diæi i dovesti na Babilon mno?tvo velikih naroda; u zemlji
   sjevernoj svrstat æe se protiv njega - odanle æe biti osvojen. Strijele
   su im k'o u sretna junaka, prazne se ne vraæaju.

   ^10Kaldeja æe biti oplijenjena, do mile volje nju æe pljaèkati" - rijeè
   je Jahvina.

   ^11"Da! Radujte se samo i klikujte, vi pljaèka?i moje ba?tine!
   Poskakujte k'o june na pa?i! R?ite kao ?drebad!

   ^12Mati va?a te?ko se osramoti, postidi se roditeljka va?a. Evo,
   posljednja je meðu narodima: pustinja, zemlja prlju?a.

   ^13Zbog gnjeva Jahvina bit æe bez ?ivlja, sva æe opustjeti. Tko god
   proðe mimo Babilon, zgrozit æe se i zvi?dat æe nad njegovim ranama.

   ^14Svrstajte se protiv Babilona, opkolite ga. Strijelci, strijeljajte
   na nj, ne ?alite strelica - Jahvi je zgrije?io.

   ^15Sa svih strana nek' zaore poklici bojni. On se predaje! Stupovi mu
   padaju, bedemi se ru?e: to Jahvina je osveta! Osvetite se Babilonu,
   vratite mu milo za drago!

   ^16Istrijebite Babilonu i sijaèa i ?eteoca ?to srpom zamahuje u dane
   ?etvene! Pred maèem silnièkim nek' svak' se vrati svome narodu, neka
   bje?i zemlji svojoj."

   ^17Izrael bija?e stado razagnano, lavovi ga raspr?i?e. Prvi ga kralj
   asirski pro?drije, a onda mu Nabukodonozor, kralj babilonski, kosti
   polomi.

   ^18Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, kaznit æu
   kralja babilonskoga i zemlju njegovu, kao ?to kaznih kralja asirskoga.

   ^19I vratit æu Izraela pa?njaku njegovu da pase po Karmelu, Ba?anu,
   brdima efrajimskim i u Gileadu, da se sit najede.

   ^20U one dane, u vrijeme ono - rijeè je Jahvina - tra?it æe grijeh
   Izraelov, ali ga vi?e neæe biti; tra?it æe opaèine judejske, ali ih
   neæe naæi. Jer oprostih svima koje saèuvah."

   ^21"Na zemlju meratajimsku! Kreni na nju i na stanovnike Pekoda, zatri
   ih do temelja, uni?ti iza njih sve - rijeè je Jahvina - izvr?i sve kako
   ti zapovjedih!"

   ^22Ratna se vika èuje u zemlji, poraz stra?an.

   ^23O, kako li je skr?en, razbijen malj cijele zemlje! Kako li Babilon
   posta stra?ilo narodima!

   ^24Zamku ti metnuh, Babilone, ti se uhvati i ne vidje. Zateèen si i
   uhvaæen, jer se s Jahvom zarati!

   ^25Jahve otvori svoju oru?nicu, izvuèe oru?je gnjeva svojega, jer ima
   posla za Jahvu nad Vojskama u zemlji kaldejskoj.

   ^26Udarite na nju sa svih strana, otvorite ?itnice njene, sla?ite je
   kao snoplje, zatrite Babilon kletim uni?tenjem, da od njega ne ostane
   ni?ta.

   ^27Pokoljite svu junad njegovu, u klaonicu neka siðu! Jao njima, do?ao
   je njihov dan, vrijeme kazne njihove!

   ^28Èujder glasa onih ?to pobjego?e, ?to uteko?e iz zemlje babilonske da
   jave na Sionu osvetu Jahve, Boga na?ega, osvetu Hrama njegova!

   ^29Sazovite na Babilon strijelce, sve ?to zapinju lukove, opkolite ga
   sa svih strana: nitko da ne uteèe! Platite mu po zasluzi, vratite mu
   milo za drago, jer bi se oholio na Jahvu, Sveca Izraelova.

   ^30Zato æe mu svi mladiæi popadati po trgovima i svi æe mu ratnici u
   onaj dan izginuti - rijeè je Jahvina.

   ^31"Evo me na te, Oholice!" - rijeè je Gospoda Jahve nad Vojskama -
   "do?ao je dan tvoj, vrijeme pohoda na te.

   ^32Oholica æe posrnuti, pasti, i nitko ga neæe podiæi. Oganj æu
   podmetnuti gradovima njegovim i pro?drijet æe sve uokolo."

   ^33Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Potlaèeni su sinovi Izraelovi,
   zajedno sa sinovima Judinim. Oni ?to ih zarobi?e, dr?e ih èvrsto i neæe
   da ih puste.

   ^34Ali, moæan je njihov Otkupitelj, ime mu Jahve nad Vojskama. On æe
   obraniti parnicu njihovu - zemlji mir donijeti i smesti puèanstvo
   Babilona."

   ^35Maè na Kaldejce - rijeè je Jahvina - na puèanstvo Babilona, na
   knezove i mudrace njegove!

   ^36Maè na brbljavce njegove, neka polude! Maè na njegove ratnike, neka
   se prestrave!

   ^37Maè na njegove konje i bojna kola i na svu gomilu posred njega: nek
   postanu kao ?ene! Maè na njihove riznice; nek ih opljaèkaju!

   ^38Maè na vode njihove, neka presahnu! Jer to je zemlja idola, zaludi?e
   ih kipovi, stra?ila njihova.

   ^39Zato æe se ondje nastaniti risovi s èagljima, i nojevi æe ondje
   obitavat. Dovijeka æe ostat' mjesto bez ?ivlja, nitko ondje neæe
   ?ivjeti od koljena do koljena.

   ^40Razorit æe ga kao ?to Bog razori Sodomu i Gomoru i susjede njihove -
   rijeè je Jahvina. Èovjek ondje neæe stanovati, sin èovjeèji neæe u
   njem' boraviti.

   ^41Evo dolazi narod sa Sjevera, puk velik i mnogi kraljevi, i di?u se s
   krajeva zemlje.

   ^42U ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni. Graja im buèi poput
   mora, ja?u na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, kæeri
   babilonska.

   ^43Kralj babilonski èu vijest o njima: i ruke mu klonu?e, muka ga
   spopade, bolovi ga obuze?e kao porodilju.

   ^44"Gle, kao lav on izlazi iz gu?tare jordanske na pa?njake vjeèno
   zelene. Al' ja æu ga uèas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika.
   Jer, tko je meni ravan? I tko æe mene na raèun pozvati? I koji æe mi
   pastir odoljeti?"

   ^45Zato, èujte ?to je Jahve naumio da uèini Babilonu, èujte ?to je
   nakanio protiv zemlje kaldejske: i najsitniju jagnjad on æe odvuæi; i
   sam njihov pa?njak zgrozit æe se nad njima.

   ^46Na glas da je pao Babilon zemlja æe se potresti: razlijegat æe se
   vapaj meðu narodima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 51

   ^1 Ovako govori Jahve: "Gle, ja podi?em protiv Babilona i protiv
   puèanstva kaldejskog vjetar zatornièki.

   ^2Poslat æu na Babilon vijaèe da ga viju i prore?etaju zemlju njegovu.
   Kad ga sa svih strana opkole u kobni dan,

   ^3nek' strijelac luka ne odla?e, nek' ne skida oklopa! Ne ?tedite
   mladiæa njihovih, svu mu vojsku kleto uni?tite!

   ^4Pobijeni æe padati po zemlji kaldejskoj, probodeni po ulicama
   njegovim."

   ^5Ne, Izrael - Judeja - nije udovica Boga svojega, Jahve nad Vojskama,
   iako je zemlja njihova puna krivice protiv Sveca Izraelova.

   ^6Bje?ite iz Babilona, nek' svak' spasi ?ivot svoj, da ne izginete s
   njegova bezakonja, jer ovo je vrijeme Jahvine odmazde, svakom plaæa po
   zasluzi!

   ^7Babilon bija?e pehar zlatni u ruci Jahvinoj, pehar koji opi svijet
   cijeli. Vinom tim se puci opi?e, i zato se puci obezumi?e.

   ^8Iznenada pade Babilon, razmrskan: zakukajte nad njim! Potra?ite
   balzama rani njegovoj: mo?da æe ozdravit'!

   ^9Lijeèili smo Babilon, al' se ne izlijeèi. Pustimo ga, vratimo se
   svaki u svoj kraj! Jer do neba dopire njegova osuda i di?e se pod
   oblake.

   ^10Jahve je iznio pravdu na?u! Hajde da Sionu objavimo djelo Jahve,
   Boga na?ega.

   ^11Nao?trite strelice, napunite tobolce! Jahve potaèe duh kraljeva
   medijskih jer naumi zatrti Babilon, Jahvina je to osveta, osveta za
   Hram njegov.

   ^12Razvijte stijeg, zidine babilonske! Pojaèajte stra?e! Postavite
   stra?are! Razmjestite zasjede! Jer Jahve ?to naumi to sad izvodi, kako
   je rekao protiv Babilona.

   ^13O, ti ?to prebiva? na velikim vodama i bogat blagom svakojakim! Sad
   ti svr?etak doðe, kraj tvojoj lakomosti.

   ^14?ivotom svojim zakle se Jahve nad Vojskama: "Napunit æu te ljudstvom
   kao skakavcima, zaorit æe protiv tebe vika bojna."

   ^15On snagom svojom stvori zemlju, mudro?æu svojom uspostavi krug
   zemaljski i umom svojim razape nebesa.

   ^16Kad mu glas zaori, huèe vode na nebesima, oblake di?e s kraja
   zemlje: stvara ki?i munje, vjetar izvodi iz skrovi?ta njegovih.

   ^17Svakom èovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer
   svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha.

   ^18Isprazni su oni, smije?ne tvorevine, propast æe u dan kazne.

   ^19'Jakovljev dio' nije kao oni: jer on je sve stvorio, Izrael pleme je
   ba?tine njegove. Jahve nad Vojskama ime je njegovo.

   ^20Ti si mi bio malj, oru?je ratno. Pomlatih tobom narode, razmrskah
   tobom kraljevstva.

   ^21Pomlatih tobom konja i konjanika, pomlatih tobom bojna kola i
   vozaèa.

   ^22Pomlatih tobom èovjeka i ?enu, pomlatih tobom starca i dijete.
   Pomlatih tobom mladiæa i djevojku, pomlatih tobom pastira i stado.

   ^23Pomlatih tobom ratara i zapregu njegovu, pomlatih tobom namjesnike i
   upravljaèe.

   ^24Ali na va?e oèi sada plaæa Babilonu i svim Kaldejcima za sve zlo
   koje uèini?e Sionu - rijeè je Jahvina.

   ^25"Evo me na te, Goro zatornice - rijeè je Jahvina - zatornice svega
   svijeta! Zamahnut æu rukom protiv tebe, svalit æu te s litice,
   pretvorit æu te u goru spaljenu.

   ^26Iz tebe vi?e neæe klesati kamen ugaoni ni kamen temeljac, bit æe?
   vjeèna pustinja" - rijeè je Jahvina.

   ^27Podignite stijeg u zemlji, zatrubite u rog meðu narodima! Pripremite
   na nj narode, sazovite na nj kraljevstva - Ararat, Mini, A?kenaz!
   Postavite protiv njega pozivnike, nek' nasrnu konji k'o dlakavi
   skakavci!

   ^28Spremite na nj narode, kraljeve medijske, vojvode i namjesnike
   njihove i svu zemlju kojom vladaju.

   ^29Zemlja æe se tresti, drhtati, kad se stanu uspinjati k Babilonu svi
   naumi Jahvini da pretvori zemlju babilonsku u pustinju nenastanjenu.

   ^30Neboj?e babilonske odusta?e od borbe, u utvrdama posjeda?e, nesta
   sile njihove: postado?e kao ?ene. Spaljeni su domovi njihovi,
   polomljeni zasuni na vratima.

   ^31Tekliè teklièa presti?e, glasnik juri za glasnikom, da jave kralju
   babilonskom da mu je grad sa svih strana zauzet,

   ^32prijelazi zaposjednuti, tvrðave ognjem popaljene, a ratnici
   prestra?eni.

   ^33Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kæi je babilonska kao gumno u
   vrijeme kad se po njem gazi; jo? malo, i doæi æe joj vrijeme ?etve."

   ^34Izjeo me, satro babilonski kralj, odgurnuo me kao prazan pladanj,
   k'o zmaj me on progutao, napunio trbu?inu, iz mog me istjerao Edena.

   ^35"Nasilje i patnje moje na Babilon!" govore stanovnici Siona. "Krv
   moja na Kaldejce!" govori Jeruzalem.

   ^36Zato ovako govori Jahve: "Gle, ja æu braniti parnicu tvoju i krvavo
   te osvetiti. Sasu?it æu more njegovo i presahnut æu izvore njegove.

   ^37Babilon æe biti hrpa ru?evina, brlog èagljima, u?as i ruglo, kraj
   nenastanjen.

   ^38Svi zajedno rièu k'o lavovi, zavijaju kao laviæi.

   ^39Kad se ugriju, priredit æe im pijanku, napojiti ih da se provesele,
   da zaspe vjeènim snom, da se vi?e ne probude - rijeè je Jahvina.

   ^40Odvest æu ih k'o janjce na klanje, kao jarce i ovnove."

   ^41"Kako li je zauzet, kako osvojen taj ponos zemlje sve? Kako li
   Babilon posta stra?ilo narodima?

   ^42Uzdiglo se more protiv Babilona, prekrilo ga valovlje njegovo.

   ^43Gradovi mu pusto? postali, zemlja suha, pustara: èovjek u njoj ne
   stanuje, niti njom prolazi sin èovjeèji."

   ^44"Kaznit æu Bela babilonskog, iz ralja mu otet ?to je progutao. Neæe
   vi?e k njemu hrliti narodi, sru?it æe se babilonske zidine.

   ^45Izaði iz njega, narode moj! Nek' svaki spasi ?ivot svoj od jarosnoga
   gnjeva Jahvina!

   ^46Neka vam srce ne klone! Ne bojte se glasÄa ?to se zemljom ?ire,
   jedne godine ovakvi, druge onakvi, i ?to u zemlji vlada nasilje, te
   silnik za silnikom ustaje.

   ^47Jer evo dolaze dani kada æu kazniti kipove babilonske, i sva æe mu
   se zemlja postidjeti, i svi æe mu pobijeni le?at' posred grada.

   ^48Tada æe nad Babilonom klicati nebo i zemlja i sve ?to je na njima,
   jer æe sa sjevera navaliti na grad, zatornici njegovi - rijeè je
   Jahvina!

   ^49I Babilon mora pasti za pobijene Izraelce, kao ?to su za Babilon
   padali pobijeni po svem svijetu.

   ^50Vi ?to umakoste maèu, idite, ne ostajte ovdje. Spominjite se Jahve u
   zemlji dalekoj, i neka vam Jeruzalem bude na srcu:

   ^51'Stidjeli smo se slu?ajuæ' sramotu, rumenilo nam prekrilo lice kad
   ono tuðinci nahrupi?e u Sveti?te Doma Jahvina.'

   ^52Zato, evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad æu kazniti kipove
   njegove i po svoj æe mu zemlji stenjat' ranjenici.

   ^53Da se Babilon popne do neba, da se utvrdi na visu nedostupnu, na
   moju æe zapovijed na nj navalit' pusto?nici" - rijeè je Jahvina.

   ^54Èujte vapaj iz Babilona, i stra?an poraz iz zemlje kaldejske!

   ^55Jer sam Jahve pusto?i Babilon, on sti?ava stra?nu buku njegovu:
   buèili su vali njegovi k'o vode velike, razlijegala se huka njihova.

   ^56Jest, pusto?nik doðe na Babilon, uhvaæeni su ratnici njegovi, lukovi
   im polomljeni. Zaista, Jahve je Bog osvetnik koji plaæa po zasluzi!

   ^57"Opojit æu mu knezove i mudrace, vojvode, namjesnike i ratnike: da
   zaspe vjeènim snom pa se vi?e ne probude" - govori Kralj, ime mu je
   Jahve nad Vojskama.

   ^58Ovako govori Jahve nad Vojskama: "?iroke zidine babilonske bit æe do
   temelja razvaljene, a visoka trava njegova bit æe ognjem spaljena.
   Narodi se zalud trudili, puci se za oganj muèili!"

   ^59Evo zapovijedi ?to je prorok Jeremija dade Seraji, sinu Mahsejina
   sina Nerije, kad je Seraja krenuo u Babilon sa Sidkijom, kraljem
   judejskim, èetvrte godine njegova vladanja. Seraja bija?e veliki
   komornik.

   ^60Jeremija je u jednu knjigu bio zapisao svu nesreæu koja je morala
   doæi na Babilon - sva ona proro?tva napisana protiv Babilona.

   ^61Jeremija reèe Seraji: "Kad doðe? u Babilon, i?ti prigodu da obznani?
   sve ove rijeèi.

   ^62I reci: 'Jahve, ti sam reèe da æe? zatrti ovo mjesto te u njemu
   nièega vi?e neæe biti, ni èovjeka ni ?ivinèeta, nego æe postati vjeèna
   pustinja.'

   ^63Kad proèita? ovu knjigu, zave?i je za kamen i baci uEufrat.

   ^64I reci: 'Ovako æe potonuti Babilon i neæe se vi?e podiæi iz nesreæe
   koju æu na nj svaliti.'" To su rijeèi Jeremijine.
     __________________________________________________________________

  Chapter 52

   ^1 Sidkiji je bila dvadeset i jedna godina kad se zakraljio, a
   kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bija?e ime
   Hamitala, kæerka Jeremije, i bila je iz Libne.

   ^2Èinio je ?to je zlo u oèima Jahvinim, sve kao ?to je èinio Jojakin.

   ^3To je zadesilo Jeruzalem zbog gnjeva Jahvina; Jahve ih napokon i
   odbaci ispred lica svoga. Sidkija se pobunio protiv babilonskog kralja.

   ^4Devete godine njegova kraljevanja, desetoga dana desetoga mjeseca,
   krenu sam babilonski kralj Nabukodonozor sa svom svojom vojskom na
   Jeruzalem. Utabori se pred gradom i opasa ga opkopom.

   ^5Grad osta opkoljen sve do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja.

   ^6Devetoga dana èetvrtoga mjeseca, kad je u gradu zavladala takva glad
   da priprosti puk nije imao ni kruha,

   ^7neprijatelj provali u grad. Tada kralj i svi ratnici pobjego?e noæu
   kroz vrata izmeðu dva zida nad Kraljevskim vrtom - Kaldejci bijahu
   opkolili grad - i krenu?e putem prema Arabi.

   ^8Kaldejske èete nagnu?e za njim u potjeru i sustigo?e Sidkiju na
   Jerihonskim poljanama, a sva se njegova vojska razbje?ala.

   ^9I Kaldejci uhvati?e kralja i odvedo?e ga u Riblu, u zemlji hamatskoj,
   pred kralja babilonskog, koji mu izreèe presudu.

   ^10Pokla Sidkijine sinove pred njegovim oèima, pobi u Ribli sve Judine
   knezove;

   ^11Sidkiji iskopa oèi i okova ga verigama i odvede u Babilon, gdje ga
   je dr?ao u tamnici sve do smrti njegove.

   ^12Desetoga dana petoga mjeseca - devetnaeste godine kraljevanja
   Nabukodonozora, kralja babilonskog - uðe u Jeruzalem Nebuzaradan,
   zapovjednik tjelesne stra?e.

   ^13On zapali Dom Jahvin, kraljevski dvor i sve kuæe u Jeruzalemu,
   osobito kuæe uglednika;

   ^14kaldejske èete, pod zapovjednikom tjelesne stra?e, razori?e zidine
   oko Jeruzalema.

   ^15Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne stra?e, odvede u su?anjstvo
   ostatak naroda koji bija?e ostao u gradu, a tako i prebjege babilonskom
   kralju i ostalu svjetinu.

   ^16Neke od malih ljudi Nebuzaradan ostavi u zemlji kao vinogradare i
   ratare.

   ^17Kaldejci razbi?e tuèane stupove u Domu Jahvinu, podno?ja i mjedeno
   more u Domu Jahvinu, i tuè odnije?e u Babilon.

   ^18Uze?e i lonce, lopate, no?eve, posudice i uopæe sav tuèani pribor
   koji se upotrebljavao za bogoslu?ja.

   ^19Zapovjednik uze i umivaonice, kadionice, ?kropionice, lonce,
   svijeænjake, zdjele, ?rtvene pehare, uopæe sve ?to bija?e od zlata i
   srebra,

   ^20dva stupa, jedno more i dvanaest tuèanih volova pod morem, podno?ja
   ?to je kralj Salomon dao izraditi za Dom Jahvin. Nije moguæe
   procijeniti koliko je tuèa bilo u svim tim predmetima.

   ^21Prvi stup bija?e visok osamnaest lakata - obuhvatiti ga je mogao
   konop od dvanaest lakata - bija?e èetiri prsta debeo, a ?upalj.

   ^22Imao je glavicu od tuèa, visoku pet lakata; i obvija?e je oplet i
   mogranji, a sve od tuèa. Takav je bio i drugi stup.

   ^23A devedeset i ?est ?ipaka slobodno je visjelo. Sve u svemu bija?e
   oko sto ?ipaka u tom opletu.

   ^24Zapovjednik je stra?e odveo sveæenièkog poglavara Seraju, drugog
   sveæenika, Sefaniju, i tri èuvara praga.

   ^25Iz grada je odveo jednog dvorjanina, vojnièkog zapovjednika, sedam
   ljudi iz kraljeve pratnje koji se zateko?e u gradu, pisara zapovjednika
   vojske koji je novaèio puk te ?ezdeset puèana koji se takoðer zateko?e
   u gradu.

   ^26Zapovjednik tjelesne stra?e Nebuzaradan odvede ih pred kralja
   babilonskog u Riblu.

   ^27I kralj babilonski zapovjedi da ih pogube u Ribli, u zemlji
   hamatskoj. Tako su judejski narod odveli s njegove rodne grude.

   ^28Evo broja ljudstva ?to ga Nabukodonozor odvede u su?anjstvo: sedme
   godine tri tisuæe i dvadeset tri Judejca;

   ^29osamnaeste godine Nabukodonozorove osamsto trideset i dvije osobe iz
   Jeruzalema;

   ^30dvadeset i treæe godine Nabukodonozorove, Nebuzaradan, zapovjednik
   tjelesne stra?e, odvede sedam stotina èetrdeset i pet Judejaca. U
   svemu: èetiri tisuæe i ?est stotona osoba.

   ^31A trideset i sedme godine otkako je zasu?njen judejski kralj
   Jojakin, dvadeset i petoga dana dvanaestoga mjeseca, babilonski kralj
   Evil Merodak u prvoj godini svoje vladavine pomilova judejskoga kralja
   Jojakina i pusti ga iz tamnice.

   ^32Ljubezno je s njim razgovarao i stolicu mu postavio vi?e nego drugim
   kraljevima koji bijahu s njim u Babilonu.

   ^33Jojakin je odlo?io svoje tamnièke haljine i jeo s kraljem za istim
   stolom svega svoga vijeka.

   ^34Do kraja njegova ?ivota, sve do smrti, babilonski mu je kralj
   trajno, iz dana u dan, davao uzdr?avanje.
     __________________________________________________________________

Lamentations
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Kako osamljena sjedi prijestolnica, nekoæ naroda puna; postade kao
   udovica, nekoæ velika meðu narodima. Vladarica nad pokrajinama, na
   tlaku sad ide.

   ^2Noæi provodi gorko plaèuæi, suzama pokriva obraze. Nikog nema da je
   utje?i, od svih koji su je ljubili. Svi je prijatelji iznevjeri?e i
   posta?e joj neprijatelji.

   ^3Izagnan je Juda, u nevolji je i u progonstvu te?kom. Sad ?ivi meðu
   poganima, ne nalazi poèinka. Svi ga gonitelji susti?u u tjesnacima.

   ^4Putovi sionski tuguju jer nitko ne dolazi na svetkovine. Sva su vrata
   razvaljena, sveæenici uzdi?u, ucviljene su djevice njegove, a on je pun
   gorèine.

   ^5Tlaèitelji njegovi sada gospodare, neprijatelji likuju: Jahve ga
   ucvili zbog grijeha njegovih premnogih. Djeca mu oti?la u izgnanstvo
   pred tlaèiteljem.

   ^6Povukla se od Kæeri sionske sva slava njezina. Knezovi joj postado?e
   k'o ovnovi koji pa?e ne nalaze; nemoæni vrludaju ispred gonièa.

   ^7Jeruzalem se spominje danÄa bijede i lutanja, kad mu narod du?manu u
   ruke pade a nitko mu pomoæi ne pru?i. Tlaèitelji ga gledahu smijuæi se
   njegovoj propasti.

   ^8Te?ko sagrije?i Jeruzalem, postade kao neèistoæa ?enina. Svi ?to ga
   ?tovahu, sada ga preziru: jer vidje?e golotinju njegovu. On samo plaèe
   i natrag se okreæe.

   ^9Skuti su mu uprljani, nije ni sanjao ?to ga èeka. Duboko je pao, a
   nikog da ga tje?i. "Pogledaj, Jahve, moju nevolju: jer neprijatelj
   likuje."

   ^10Neprijatelj pose?e rukom za svim dragocjenostima njegovim. Gledao je
   gdje pogani provaljuju u njegovo Sveti?te, oni kojima si zabranio i
   pristup u svoj zbor.

   ^11Sav narod njegov jeca, tra?eæi kruha; svi daju dragulje za hranu da
   bi ponovo ?ivnuli. Evo, Jahve, pogledaj kako sam prezren.

   ^12Svi vi ?to putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je
   bol kojom sam ja pogoðen, kojom me Jahve udari u dan ?estokog gnjeva
   svoga!

   ^13S visine pusti oganj, utjera ga u kosti moje. Pred noge mre?u mi
   razape i tako me nauznak obori; ucvili me, o?alosti za sva vremena.

   ^14Natovario me mojim grijesima, rukom ih svojom pritegnuo; na vrat mi
   ih navalio, snagu mi oduzeo. Predao me Gospod u ruke njihove, ne mogu
   se uspraviti.

   ^15Sve junake iz moje sredine Gospod odbaci: digao je zbor protiv mene
   da uni?ti uzdanicu moju. U tijesku izgazi Gospod mene, djevicu, kæerku
   Judinu.

   ^16Zato moram plakati, oèi mi suze liju, jer daleko je od mene moj
   tje?itelj da mi duh povrati. Sinovi su moji pora?eni, odveæ silan
   bija?e neprijatelj.

   ^17Sion pru?a ruke: nema mu tje?itelja. Jahve je protiv Jakova sa svih
   strana pozvao tlaèitelje; i tako Jeruzalem postade meðu njima stra?ilo.

   ^18Jahve, on je pravedan; jer rijeèi se njegovoj protivih. Oh, èujte,
   narodi svi, gledajte moju bol: djevice moje, moji mladiæi, svi odo?e u
   izgnanstvo!

   ^19Pozvah sve ljubavnike svoje, ali me oni prevari?e. Moji sveæenici i
   starje?ine pogibo?e u gradu tra?eæi hrane da bi ponovo ?ivnuli.

   ^20Pogledaj, Jahve, u kakvoj sam tjeskobi, moja utroba strepi, srce mi
   se u grudima grèi jer bijah opako prkosan! Vani maè pokosi moje sinove,
   a unutra - smrt.

   ^21Èuj kako stenjem: nema mi tje?itelja! Svi neprijatelji èuju za moju
   nesreæu i likuju ?to si to uèinio! Daj da doðe dan ?to si ga objavio,
   da njima bude kao meni.

   ^22Neka se poka?e sva njina zloæa pred licem tvojim, a onda postupaj s
   njima kao ?to si sa mnom postupio za sve grijehe moje! Jer samo
   uzdi?em, a srce moje tuguje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Kako mrakom zastrije Gospod u svom gnjevu Kæer sionsku. S neba na
   zemlju baci slavu Izraelovu! I ne sjeti se podno?ja svoga u dan gnjeva
   svojega!

   ^2Bez milosti Gospod satrije sve stanove Jakovljeve, u svom gnjevu
   razori tvrðave kæeri Judine; sa zemljom je sravnio i prokleo
   kraljevstvo i njegove knezove.

   ^3U rasplamtjelom gnjevu svojem razbi svu snagu Izraelovu, povuèe svoju
   desnicu pred neprijateljem; u Jakovu raspiri plamen ognjeni koji sve
   uokolo pro?dire.

   ^4Nategao je luk k'o neprijatelj, kao du?man ispru?io desnicu,
   ubijajuæi sve ?to mu drago bija?e. Na ?ator Kæeri sionske sasu k'o
   oganj gnjev svoj jarosni.

   ^5K'o neprijatelj Gospod bija?e: razorio je Izraela, razorio sve dvore
   njegove, poru?io njegove utvrde, umno?io kæeri Judinoj uzdisaje i
   jecaje.

   ^6Kao vrtu razvali mu sjenicu, razori mjesto sastanka. Baci Jahve u
   zaborav svetkovine i subote na Sionu; u gnjevu svojem prezre kralja i
   sveæenika.

   ^7Svoj oltar je Gospod odbacio, zgadilo mu se Sveti?te njegovo. U ruke
   neprijatelja je predao bedeme svoje i dvorove. Buèili su u Domu
   Jahvinu, kao u dan blagdanji.

   ^8Jahve naumi razvaliti zidove Kæeri sionske. Nape u?e mjernièko, ne
   ustegnu ruku od ru?enja. Predziðe, zidine zavi u tugu: oronu?e zajedno.

   ^9Vrata njina utonu?e u zemlju, on im je razbio zasune; kralj i knezovi
   su meðu pucima, Zakona nema! Ni u prorokÄa vi?e se ne nalaze viðenja
   Jahvina.

   ^10Starje?ine Kæeri sionske na zemlji sjede i ?ute, posiplju glavu
   pra?inom, kostrijet pripasuju. K zemlji glave obaraju djevice
   jeruzalemske.

   ^11I?èilje?e mi oèi od suza, utroba moja ustreptala, jetra mi se na
   zemlju prosula zbog sloma kæeri naroda mojega, jer djeca i dojenèad
   umiru po trgovima Grada.

   ^12Govore majkama svojim: "Gdje je ?ito i vino?" dok obamiru kao
   ranjeni po trgovima Grada, dok ispu?taju du?u svoju na grudima matera
   svojih.

   ^13S èime da te prispodobim? Na koga si nalik, Kæeri jeruzalemska? S
   kime da te usporedim, kako utje?im, djevice, Kæeri sionska? Jer kao
   more tvoja je nesreæa neizmjerna. Tko æe te iscijeliti?

   ^14Viðenja tvojih proroka bijahu varka i la?, oni nisu objavili krivnju
   tvoju da te od izgnanstva odvrate. Varali su te utvarama la?nim i
   zamamnim.

   ^15Nad tobom plje?æu rukama svi koji putem prolaze, zvi?de i vrte
   glavom zbog Kæeri jeruzalemske: "Je li to grad na glasu ljepotom,
   radost svemu svijetu?"

   ^16Na tebe otvaraju usta svi neprijatelji tvoji, zvi?de, ?krguæu zubima
   i govore: "Pro?drijesmo je! To je dan za kojim èeznusmo, do?ivjesmo,
   vidjesmo!"

   ^17Jahve izvr?i naum svoj, odr?a svoju rijeè koju naredi u davnim
   danima: nemilice te razorio. Neprijatelj likuje zbog tebe, tvoj
   protivnik rog svoj podi?e.

   ^18U sav glas vièi Gospodu, jecaj, Kæeri sionska! Neka k'o potok teku
   tvoje suze danju i noæu. Ne daj poèinka sebi, neka se zjenica oka tvoga
   ne odmori.

   ^19Ustani, vièi noæu za svake promjene stra?e. K'o vodu izlij srce pred
   licem Gospodnjim, k njemu podi?i ruke i tra?i milost za svoju nejaèad
   koja od glada obamire po uglovima ulica.

   ^20Pogledaj, Jahve, i vidi kome si to uèinio. Zar ?ene da jedu porod
   svoj, djecu ?to nji?u u naruèju? Zar morado?e biti poklani u Sveti?tu
   Gospodnjem sveæenici i proroci?

   ^21U uliènoj pra?ini le?e djeca i starci; moje djevice i moji mladiæi
   od maèa pado?e. Ti ih pomori u dan gnjeva svojega, ti ih pokla
   nemilice.

   ^22Ti si, kao na dan sveèani, sa svih strana sazvao u?ase moje. U dan
   gnjeva Jahvina nitko nije pre?ivio, nitko se nije spasio. One koje sam
   odnjihala i odgojila neprijatelj moj sve je istrijebio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Ja sam èovjek ?to upozna bijedu pod ?ibom gnjeva njegova.

   ^2Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.

   ^3I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.

   ^4Iscijedio je moje meso, ko?u moju, polomio kosti moje.

   ^5Naèinio mi jaram, glavu obrubio tegobama.

   ^6Pustio me da ?ivim u tminama kao mrtvaci vjeèiti.

   ^7Zazidao me, i ja ne mogu izaæi, ote?ao je moje okove.

   ^8Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.

   ^9Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrèio je putove moje.

   ^10Meni on bija?e medvjed koji vreba, lav u zasjedi.

   ^11U bespuæa me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.

   ^12Napinjao je luk svoj i gaðao me kao metu za svoje strelice.

   ^13U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca.

   ^14Postao sam smije?an svome narodu, rugalica svakida?nja.

   ^15Gorèinom me hranio, pelinom me napajao.

   ^16Pu?tao me da zube kr?im kamen grizuæi, zakapao me u pepeo.

   ^17Du?i je mojoj oduzet mir i vi?e ne znam ?to je sreæa!

   ^18Rekoh: Dotrajao je ?ivot moj i nada koja mi od Jahve dolazi.

   ^19Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!

   ^20Bez prestanka na to misli i sahne du?a u meni.

   ^21To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.

   ^22Dobrota Jahvina nije nestala, milosrðe njegovo nije presu?ilo.

   ^23Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!

   ^24"Jahve je dio moj", veli mi du?a, "i zato se u nj pouzdajem."

   ^25Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, du?i koja ga tra?i.

   ^26Dobro je u miru èekati spasenje Jahvino!

   ^27Dobro je èovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.

   ^28Neka sjedi u samoæi i ?uti, jer mu On to nametnu;

   ^29neka usne priljubi uz pra?inu, mo?da jo? ima nade!

   ^30Neka pru?i obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom.

   ^31Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek:

   ^32jer ako i rastu?i, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.

   ^33Jer samo nerado on poni?ava i rascvili sinove èovjeka.

   ^34Kad se gaze nogama svi zemaljski su?njevi,

   ^35kad se izvræe pravica èovjeku pred licem Svevi?njeg,

   ^36kad se krivica nanosi èovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi?

   ^37Tko je rekao ne?to i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio?

   ^38Ne dolazi li iz usta Svevi?njega i dobro i zlo?

   ^39Na ?to se tu?e ?ivi ljudi? Svatko na svoj grijeh.

   ^40Ispitajmo, pretra?imo pute svoje i vratimo se Jahvi.

   ^41Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima.

   ^42Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi pra?tao!

   ^43Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi ?tedio.

   ^44Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe.

   ^45Naèinio si od nas smeæe i odmet meðu narodima.

   ^46Razjapili usta na nas svi neprijatelji na?i.

   ^47U?as i jama bila nam sudbina, propast i zator!

   ^48Potoci suza teku iz oèiju mojih zbog propasti Kæeri naroda mojega.

   ^49Moje oèi liju suze bez prestanka, jer prestanka nema

   ^50dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa.

   ^51Moje mi oko bol zadaje zbog kæeri svih mojega grada.

   ^52Uporno me k'o pticu progone svi ?to me mrze, a bez razloga.

   ^53U jamu baci?e moj ?ivot i zatrpa?e je kamenjem.

   ^54Voda mi doðe preko glave, rekoh sam sebi: "Pogiboh!"

   ^55I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame.

   ^56Ti oèu moj glas: "Ne zaèepljuj u?i svoje na vapaje moje."

   ^57Bliz meni bija?e u dan vapaja mog, govora?e: "Ne boj se!"

   ^58Ti si, Gospode, izborio pravdu za du?u moju, ti si ?ivot moj
   izbavio.

   ^59Ti, Jahve, vidje kako me tlaèe, dosudi mi pravdu.

   ^60Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene.

   ^61Èuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene.

   ^62Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan.

   ^63Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica.

   ^64Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih.

   ^65Uèini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim.

   ^66Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Jao, potamnje zlato, to suho zlato! Sveto se kamenje prosu na
   uglovima svih ulica.

   ^2Sinovi sionski, nekoæ cijenjeni kao najèi?æe zlato, ah, sada ih
   cijene kao sudove glinske, kao djelo ruku lonèarevih!

   ^3Èak i ?akali pru?aju dojke i doje mladunèad, ali kæeri naroda moga
   posta?e okrutne kao nojevi u pustinji.

   ^4Jezik dojenèeta za nepce se lijepi od ?eði. Djeca vape za kruhom, a
   nikog da im ga pru?i.

   ^5Oni ?to se nekoæ sladi?e biranim jelima ginu po ulicama; nekoæ no?eni
   u grimizu, sada se valjaju po buni?tu.

   ^6Veæi bija?e zloèin Kæeri naroda moga od grijeha Sodome, ?to u tren
   oka bi razorena, a nièija se ruka ne di?e na nju.

   ^7Njeni mladiæi bijahu nekoæ èi?æi od snijega, bjelji od mlijeka, od
   koralja rumenija bijahu im tijela, lice glatko k'o safir.

   ^8Sad im je obraz crnji od èaðe, ne prepoznaju se vi?e na ulici. Ko?a
   im se lijepi za kosti, suha kao drvo.

   ^9Kako su sretni oni ?to ih maè probode, sretniji od onih koje pomori
   glad; koji padaju, iscrpljeni, jer im nedostaju plodovi zemljini.

   ^10?ene, tako nje?ne, kuha?e djecu svoju, njima se hrani?e za propasti
   Kæeri naroda moga.

   ^11Jahve je utolio svoj bijes, izlio jarosnu srd?bu svoju, na Sionu
   raspirio po?ar ?to sa?i?e i same temelje njegove.

   ^12Nisu vjerovali kraljevi zemaljski ni svekoliko stanovni?tvo zemlje
   da æe ugnjetaè i neprijatelj uæi na vrata jeruzalemska -

   ^13zbog grijeha svojih prorokÄa, zbog bezakonja sveæenikÄa koji usred
   grada prolijevahu krv pravednikÄa!

   ^14K'o slijepi teturahu ulicama, oma?teni krvlju, te nitko nije smio da
   se takne odjeæe njihove.

   ^15"Natrag, neèisti!" - vièu im. "Natrag! Ne dirajte!" I tada pobjego?e
   poganima, al' ne smjedo?e ondje ostati.

   ^16Raspr?ilo ih lice Jahvino, on ih vi?e nije gledao. Ne po?tuju vi?e
   sveæenikÄa, ne sa?aljuju staraca.

   ^17Veæ nam oèi i?èilje?e i?èekujuæi pomoæ, ali uzalud; s kula na?ih
   zureæ' u daljinu oèekivasmo narod koji nas ne mo?e spasiti.

   ^18Vrebaju nam na korake da ne hodamo po trgovima svojim. Bli?i nam se
   kraj, navr?ili nam se dani, na? konac dolazi.

   ^19Na?i gonitelji bijahu br?i od orlova na nebu; u planini nas ganjahu,
   u pustinji doèekivahu u zasjedi.

   ^20Na? ?ivotni dah, Jahvin pomazanik, pade u njihove jame - on za koga
   govorasmo: "U sjeni njegovoj ?ivjet æemo meðu narodima."

   ^21Raduj se i veseli se, Kæeri edomska, ti koja ?ivi? u zemlji Usu:
   doæi æe i do tebe èa?a, opit æe? se i razgoliti.

   ^22Tvoj grijeh je iskupljen, Kæeri sionska, neæe te vi?e u izgnanstvo
   voditi. Kaznit æe opaèinu tvoju, Kæeri edomska, razotkriti grijehe
   tvoje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Spomeni se, Jahve, ?to nas je sna?lo, pogledaj, vidi sramotu na?u!

   ^2Ba?tina na?a pade u ruke strancima, domovi na?i pripado?e tuðincima.

   ^3Siroèad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice.

   ^4Vodu ?to pijemo plaæamo novcem, i za drvo valja nam platiti.

   ^5Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam
   predahnuti.

   ^6Pru?amo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo.

   ^7Oci na?i zgrije?i?e i vi?e ih nema, a mi nosimo krivice njihove.

   ^8Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih.

   ^9Kruh svoj donosimo izla?uæi ?ivot maèu u pustinji.

   ^10Ko?a nam gori kao peæ u?arena, ognjicom od plamena gladi.

   ^11Oskvrnuli su ?ene na Sionu i djevice u gradovima judejskim.

   ^12Svojim su rukama vje?ali knezove, ni lica staraèka nisu po?tivali.

   ^13Mladiæi su nosili ?rvnjeve, djeca padala pod bremenom drva.

   ^14Starci su ostavili vrata, mladiæi vi?e ne sviraju na lirama.

   ^15Radosti nesta iz na?ih srdaca, na? ples se pretvori u tugovanje.

   ^16Pao je vijenac s na?e glave, jao nama ?to zgrije?ismo!

   ^17Evo za?to nam srce boluje, evo za?to nam oèi se zastiru:

   ^18zato ?to Gora sionska opustje i po njoj se ?uljaju ?akali.

   ^19Ali ti, Jahve, ostaje? zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do
   koljena.

   ^20Za?to da nas zaboravi? zauvijek, da nas ostavi? za mnoge dane?

   ^21Vrati nas k sebi, Jahve, obratit æemo se, obnovi dane na?e kao ?to
   nekoæ bijahu.

   ^22Il' nas hoæe? sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?
     __________________________________________________________________

Ezekiel
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Godine tridesete, èetvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah meðu
   izgnanicima na rijeci Kebaru, otvori?e se nebesa i ja ugledah bo?anska
   viðenja.

   ^2Petoga dana istoga mjeseca - godine pete otkako odvedo?e u izgnanstvo
   kralja Jojakima -

   ^3rijeè Jahvina doðe Ezekielu, sinu Buzijevu, sveæeniku u zemlji
   kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Jahvina.

   ^4Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, bukteæi
   oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, ne?to nalik na sjajnu
   kovinu.

   ^5Usred toga ne?to kao èetiri biæa, oblièjem slièna èovjeku;

   ^6svako od njih sa èetiri obraza, u svakoga èetiri krila.

   ^7Noge im ravne, a stopala kao u teleta; sijevahu poput glatke mjedi.

   ^8Ispod krila imahu na sve èetiri strane ruke èovjeèje. I svako od njih
   èetvero ima?e svoj obraz i svoja krila.

   ^9Krila im se spajahu jedno s drugim. Iduæi, ne okretahu se: svako se
   naprijed kreta?e.

   ^10I u sva èetiri bija?e lice èovjeèje; u sva èetiri zdesna lice
   lavlje; u sva èetiri slijeva lice volujsko; i lice orlovsko u sva
   èetiri.

   ^11Krila im bijahu gore raskriljena. Svako ima?e dva krila ?to se
   spajahu i dva krila kojim tijelo pokrivahu.

   ^12I svako iða?e samo naprijed. A iðahu onamo kamo ih je duh gonio. I
   ne okretahu se iduæi.

   ^13A posred tih biæa vidjelo se kao neko u?areno ugljevlje, kao goruæe
   zublje koje se meðu njima kretahu; iz ognja sijeva?e i munje bljeskahu.

   ^14Biæa trèahu i opet se vraæahu poput munje.

   ^15Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od èetiri biæa po jedan
   toèak.

   ^16Toèkovi bijahu slièni krizolitu, sva èetiri istoga oblika; oblikom i
   napravom bijahu kao da je jedan toèak u drugome.

   ^17U kretanju mogli su iæi u sva èetiri smjera a nisu se morali
   okretati.

   ^18Naplatnice im bijahu visoke, a kad bolje promotrih, gle, na sve
   strane pune oèiju.

   ^19Kad bi biæa krenula, krenuli bi s njima i toèkovi; kad bi se biæa sa
   tla podigla, i toèkovi se podizahu.

   ^20Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i
   toèkovi podizali, jer duh biæa bija?e u toèkovima.

   ^21Pa kad su biæa krenula, i toèkovi bi krenuli, a kad bi se ona
   zaustavila, ustavljali se i toèkovi; kad se ona sa tla dizahu, i
   toèkovi se s njima podizahu, jer duh biæa bija?e u toèkovima.

   ^22Nad glavama biæa bija?e ne?to kao svod nebeski, nalik na sjajan
   prozirac, uzdignut nad njihovim glavama.

   ^23A pod svodom raskriljena krila, jedno prema drugome: svakome po dva
   krila pokrivahu tijelo.

   ^24Èuh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog,
   kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se biæa zaustavila,
   spustila bi krila.

   ^25Sa svoda nad njihovim glavama èula se grmljavina.

   ^26Ispod svoda nad njihovim glavama bija?e ne?to kao kamen safir, poput
   prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki èovjek.

   ^27I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih
   bokova navi?e i od njegovih bokova nani?e ne?to poput ognja i blijeska
   na sve strane.

   ^28Taj blijesak na sve strane bija?e poput duge ?to se za ki?nih dana
   javlja u oblaku. To bija?e ne?to kao slava Jahvina. Vidjeh, padoh
   nièice i èuh glas koji mi govora?e.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 I reèe mi: "Sine èovjeèji, na noge se, da s tobom govorim!"

   ^2OI uðe u me duh, kako mi progovori, te me podi?e na noge i ja èuh
   glas onoga koji mi govora?e.

   ^3I reèe mi: "Sine èovjeèji, ?aljem te k sinovima Izraelovim, k narodu
   odmetnièkom ?to se odvr?e od mene. Oni i oci njihovi grije?ili su
   protiv mene sve do dana dana?njega.

   ^4?aljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im:
   Ovako govori Jahve Gospod!

   ^5I poslu?ali oni ili ne poslu?ali - rod su odmetnièki - neka znaju da
   je prorok meðu vama.

   ^6A ti, sine èovjeèji, ne boj ih se i ne pla?i se rijeèi njihovih:
   'Trnje te okru?uje i sjedi? meðu samim skorpijama.' Ne pla?i se rijeèi
   njihovih i ne boj se nimalo njihova pogleda jer oni su rod odmetnièki.

   ^7Govori im moje rijeèi, poslu?ali oni ili ne poslu?ali, jer rod su
   odmetnièki.

   ^8A ti, sine èovjeèji, poslu?aj ?to æu ti sada reæi: Ne budi odmetnik
   kao ?to su oni rod odmetnièki! Otvori usta i progutaj ?to æu ti sada
   dati!"

   ^9I pogledah, a to ruka k meni ispru?ena i u njoj, gle, svitak knjige.

   ^10I razvi se knjiga preda mnom: bija?e ispisana izvana i iznutra, a u
   njoj napisano: "Naricanje! Jecanje! Jauk!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 I reèe mi: "Sine èovjeèji, progutaj ?to je pred tobom! Pojedi taj
   svitak, te idi i propovijedaj domu Izraelovu!"

   ^2Otvorih usta, a on mi dade da progutam svitak

   ^3i reèe: "Sine èovjeèji, nahrani trbuh i nasiti utrobu svitkom ?to ti
   ga dajem!" I pojedoh ga, i bija?e mi u ustima sladak kao med.

   ^4Reèe mi: "Sine èovjeèji, idi domu Izraelovu i prenesi mu moju poruku.

   ^5Ne ?aljem te k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, veæ te
   ?aljem domu Izraelovu.

   ^6Ne ?aljem te k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora
   koje ti ne bi mogao razumjeti. A kad bih te k njima i poslao, oni bi te
   poslu?ali.

   ^7A dom te Izraelov neæe poslu?ati, jer ni mene ne slu?a, jer dom je
   Izraelov tvrde glave i okorjela srca.

   ^8Evo, zato æu sada otvrdnuti tvoje lice kao ?to je i njihovo i glavu
   æu tvoju uèiniti tvrdoglavom kao ?to je njihova.

   ^9I ne boj ih se i ne pla?i, jer oni su rod odmetnièki!"

   ^10Reèe mi: "Sine èovjeèji, sve rijeèi ?to æu ti reæi uzmi k srcu i
   poslu?aj ih svojim u?ima.

   ^11I hajde izgnanicima, sinovima svojega naroda, i reci im: Ovako
   govori Jahve Gospod! - poslu?ali ili ne poslu?ali!"

   ^12Uto me duh podi?e i ja za sobom èuh silnu tutnjavu. Slava se Jahvina
   podigla sa svojega mjesta.

   ^13Èuh lepet krila onih biæa - udarahu jedno o drugo - i sna?nu ?kripu
   toèkova ?to se s njima kretahu i zaglu?nu jeku jakoga glasa.

   ^14Tada me duh prihvati i ponese. I ja iðah ogorèen i gnjevna srca, a
   ruka me Jahvina èvrsto pritisla.

   ^15Tako stigoh u Tel Abib, k izgnanicima koji ?ivljahu na rijeci Kebaru
   - onamo gdje se bijahu nastanili - te ostadoh meðu njima sedam dana kao
   omamljen.

   ^16Poslije sedam dana doðe mi opet rijeè Jahvina:

   ^17"Sine èovjeèji, postavljam te za èuvara doma Izraelova. I ti æe?
   rijeèi iz mojih usta slu?ati i opominjat æe? ih u moje ime.

   ^18Kad bezbo?niku reknem: 'Umrijet æe?', a ti ga ne opomene? i ne
   odvrati? od zla puta njegova kako bi mu ?ivot spasio, on æe umrijeti sa
   svojega bezakonja, ali æu ja od tebe tra?iti raèun za krv njegovu.

   ^19A kad opomene? bezbo?nika, a on se ne odvrati od bezakonja i od zla
   puta svojega, on æe umrijeti zbog svoje krivice, a ti æe? spasiti svoj
   ?ivot.

   ^20Isto tako, odvrati li se pravednik od svoje pravednosti i stane
   èiniti nepravdu, postavit æu mu zamku i umrijet æe jer ga ti ne opomenu
   zbog njegova grijeha; umrijet æe, i njegova se pravedna djela vi?e neæe
   spominjati, ali æu od tebe tra?iti raèun za krv njegovu.

   ^21Ako li ti pravednika opomene? da ne grije?i, i on zaista prestane
   grije?iti, ?ivjet æe jer je prihvatio opomenu, a i ti æe? spasiti ?ivot
   svoj."

   ^22Ondje me opet zahvati ruka Jahvina i on mi reèe: "Ustani i siði u
   dolinu da ondje s tobom govorim!"

   ^23Ustadoh tada i siðoh u dolinu, i gle: Slava Jahvina staja?e ondje,
   slièna Slavi koju vidjeh na rijeci Kebaru te padoh nièice.

   ^24Jahvin duh uðe u me, osovi me na noge i reèe: "Idi i zatvori se u
   domu svojemu!

   ^25Na te æu, evo, sine èovjeèji, staviti u?ad i svezati te i vi?e neæe?
   izlaziti.

   ^26I jezik æu ti zalijepiti za nepce te æe? onijemjeti i neæe? ih vi?e
   karati, jer su rod odmetnièki.

   ^27A kad ti ja progovorim, otvorit æu ti usta i ti æe? im reæi: Ovako
   govori Jahve Gospod! I tko hoæe slu?ati, neka slu?a, a tko neæe, neka
   ne slu?a, jer su rod odmetnièki.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 A ti, sine èovjeèji, uzmi opeku, postavi je preda se i nacrtaj na
   njoj grad Jeruzalem.

   ^2Oko njega postavi opsadu, sagradi prema njemu utvrdu, podigni nasip,
   iskopaj oko njega opkop, razvrstaj vojsku i porazmjesti zidodere
   uokolo.

   ^3Zatim uzmi gvozdenu ploèu i postavi je kao gvozden bedem izmeðu sebe
   i grada te k njemu okreni lice, i bit æe opsjednut. Pritisni ga! To je
   znak domu Izraelovu!

   ^4Zatim lezi na svoju lijevu stranu i stavi na se grijeh doma
   Izraelova: koliko dana bude? tako le?ao, toliko æe? dana nositi njihov
   grijeh.

   ^5Dajem ti po dan za godine grijeha njihovih: sto i devedeset dana
   nosit æe? grijeh doma Izraelova.

   ^6A kad to zavr?i?, èetrdeset æe? dana le?ati na desnoj strani da nosi?
   grijeh doma Judina; dajem ti po dan za svaku godinu.

   ^7Tad okreni lice prema opsjedanom Jeruzalemu, pru?i golu desnicu i
   prorokuj protiv njega.

   ^8A ja æu te u?etima vezati da se ne mo?e? okretati s jedne strane na
   drugu dok ne navr?i? dane svoje opsade.

   ^9Uzmi p?enice, jeèma, boba, leæe, prosa i ra?i, stavi to u jednu
   posudu i pripravi od toga sebi kruh. Jest æe? ga onoliko dana koliko
   bude? le?ao na svojoj strani: sto i devedeset dana.

   ^10Jelo ?to æe? ga jesti bit æe izmjereno; dvadeset ?ekela na dan; a
   jest æe? ga u odreðeno vrijeme.

   ^11I vodu æe? piti na mjeru: ?estinu hina. Pit æe? je u odreðeno
   vrijeme.

   ^12A jest æe? pogaèu od jeèma ?to æe? je pred njima ispeæi na ljudskim
   izmetinama."

   ^13I reèe: "Tako æe sinovi Izraelovi jesti svoj neèisti kruh meðu
   narodima meðu koje æu ih izagnati."

   ^14Ja mu odgovorih: "Jao, Jahve Gospode, gle, moja du?a nije okaljana,
   jer se od djetinjstva jo? ne okusih nièega uginulog ni rastrganog niti
   u moja usta ikad uðe meso neèisto."

   ^15A on æe: "Gle, dajem ti kravlju balegu umjesto ljudskih izmetina da
   na njoj ispeèe? kruh!"

   ^16Jo? mi reèe: "Sine èovjeèji, uni?tit æu u Jeruzalemu posljednju
   prièuvu kruha, i jest æe kruh na mjeru i s tjeskobom, i pit æe vodu na
   mjeru i sa zebnjom.

   ^17Neka im nestane kruha i vode, neka usahnu zbog bezakonja svojega i
   jedan za drugim neka poginu!
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 A ti, sine èovjeèji, uzmi maè nao?tren, uzmi ga kao britvu brijaèku
   i obrij glavu i bradu. Zatim uzmi mjerice i porazdijeli.

   ^2Treæinu spali posred grada ognjem kad se navr?e dani tvoje opsade;
   treæinu uzmi i sasijeci maèem oko grada; treæinu baci u vjetar - i svoj
   æu maè trgnuti na njih.

   ^3Uzmi malo i zave?i u skute haljine.

   ^4Od toga opet ne?to uzmi, baci u vatru i spali: odatle æe se
   razgorjeti vatra svemu domu Izraelovu!"

   ^5Ovako govori Jahve Gospod: "Ovo je Jeruzalem! Postavih ga u sredi?te
   naroda, okru?ih ga zemljama!

   ^6Ali se on odupro mojim naredbama veæma nego pogani, zakonima mojim
   veæma nego zemlje koje ga okru?uju."

   ^7Stoga ovako govori Jahve Gospod: "Buntovniji ste od naroda koji vas
   okru?uju, ne hodite po mojim zakonima i ne vr?ite ni mojih naredaba ni
   naredaba okolnih naroda."

   ^8Zato ovako govori Jahve Gospod: "Evo i mene protiv tebe! Izvr?it æu
   sud svoj nad tobom na oèi svih naroda.

   ^9Zbog tvojih gadosti uèinit æu s tobom ?to jo? ne uèinih nikada nit æu
   ikad uèiniti:

   ^10posred tebe oèevi æe jesti sinove, a sinovi oèeve; izvr?it æu sud
   svoj nad tobom i sav ostatak tvoj predati svim vjetrovima!

   ^11?ivota mi moga! - rijeè je Jahve Gospoda - svakojakim grozotama i
   gadostima ti uistinu oskvrnu moje Sveti?te. I ja æu sada brijati i oko
   se moje neæe sa?aliti i neæu se smilovati:

   ^12treæina æe tvojih ?itelja posred tebe od kuge skonèati i od gladi
   umrijeti; treæina æe oko tebe od maèa pasti; treæinu æu predati
   vjetrovima - i maè æu svoj trgnuti na njih!

   ^13Tako æu iskaliti gnjev svoj i smirit æe se jarost moja kad im se
   osvetim. I kad iskalim jarost svoju nad njima, spoznat æe da sam to ja,
   Jahve, u ljubomori svojoj bio rekao.

   ^14Opusto?it æu te, izvrgnut æu te ruglu naroda koji te okru?uju, na
   oèi svim prolaznicima.

   ^15Da, bit æe? na ruglo i sramotu, opomena i u?as okolnim narodima kad
   izvr?im protiv tebe sve svoje sudove ka?njavajuæi gnjevno, jarosno. Ja,
   Jahve, rekoh!

   ^16I kad na vas pustim ljute strijele gladi ?to zatiru, koje æu pustiti
   na vas da vas uni?tim i glaðu zatrem - uni?tit æu vam i posljednju
   prièuvu kruha.

   ^17A povrh gladi pustit æu na vas i divlje zvijeri koje æe ti djecu
   rastrgati; kuga æe te i krv preplaviti: pod maè æu te svoj okrenuti.
   Ja, Jahve, rekoh!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Tada mi doðe rijeè Jahvina i reèe:

   ^2"Sine èovjeèji, okreni lice prema gorama Izraelovim i prorokuj protiv
   njih.

   ^3Reci: 'Gore Izraelove, èujte rijeè Jahve Gospoda! Ovako govori Jahve
   Gospod: Gore i bre?uljci, jaruge i doline, evo, spustit æu maè na vas i
   oborit æu uzvi?ice va?e!

   ^4Opustjet æe ?rtvenici va?i i poru?it æe se stupovi va?i, a va?e
   poginule pred kumire æu vam baciti.

   ^5Pobacat æu trupla sinova Izraelovih pred kumire njihove i rasijat æu
   kosti va?e oko ?rtvenika va?ih!

   ^6Gdje god boravili, gradovi æe va?i biti opusto?eni, uzvi?ice
   poharane, ?rtvenici æe vam opustjeti i biti uni?teni, kumiri æe va?i
   biti oboreni i nestat æe ih, stupovi æe va?i biti smrvljeni, sva æe
   djela va?a propasti.

   ^7Meðu vas æe padati poginuli, i znat æete da sam ja Jahve!

   ^8Ali æu ipak po?tedjeti neke od vas: ti æe meðu narodima uteæi maèu
   kad se raspr?ite po zemljama.

   ^9Tada æe se pre?ivjeli meðu vama spomenuti mene meðu narodima kamo
   budu odvedeni u izgnanstvo, kad im slomim srce preljubnièko ?to se
   odmetnulo od mene i kad im iskopam preljubnièke oèi ?to poðo?e za
   kumirima njihovim. I tada æe sami sebi omrznuti zbog nedjela ?to ih
   poèini?e gadostima svojim.

   ^10I spoznat æe da sam ja Jahve: nisam im zaludu govorio da æu ih
   udariti svim tim zlom.'"

   ^11Ovako govori Jahve Gospod: "Pljesni rukama i lupni nogama, te reci:
   Jao! zbog svih gadnih nedjela dom æe Izraelov pasti od maèa, gladi i
   kuge!

   ^12Tko bude daleko, od kuge æe umrijeti; tko bude blizu, od maèa æe
   pasti, i tko bude opkoljen, od gladi æe izdahnuti! Tako æu gnjev
   iskaliti na njima

   ^13i spoznat æe da sam ja Jahve kad im poginuli budu le?ali meðu
   kumirima oko ?rtvenika na svakome povi?em bre?uljku, nad svim vrhovima
   planinskim, pod svakim stablom zelenim, pod svakim hrastom granatim,
   gdje se god prinosio ugodan miris kumirima njihovim.

   ^14Ruku æu podiæi na njih i svu æu im zemlju pretvoriti u pusto?, od
   pustinje do Rible, posvuda gdje borave! I spoznat æe da sam ja Jahve!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Opet mi doðe rijeè Jahvina i reèe:

   ^2"Ti, sine èovjeèji, reci: Ovako govori Jahve Gospod zemlji
   Izraelovoj: 'Primièe se kraj: bli?i se konac zemlji na sve èetiri
   strane svijeta!

   ^3Sada je i tebi kraj: gnjev æu svoj na te izliti, sudit æu ti prema
   putovima tvojim i na te æu oboriti sve gadosti tvoje!

   ^4I moje te oèi neæe po?aliti, neæu ti se smilovati, nego æu te
   nagraditi prema putovima tvojim, tvoje æe gadosti u tebi ostati. I znat
   æete da sam ja Jahve.'"

   ^5Ovako govori Jahve: "Jedna nesreæa, evo, dolazi!

   ^6Kraj dolazi, dolazi ti kraj, evo, dolazi!

   ^7Kolo ti udesa dolazi, stanovnièe zemlje! Dolazi tvoj èas, bli?i se
   dan: strava je, a ne radost u gorama.

   ^8Eto, uskoro æu na te izliti gnjev i iskalit æu na tebi srd?bu svoju!
   Sudit æu ti prema putovima tvojim i oborit æu na te sve gadosti tvoje.

   ^9I moje te oèi neæe po?aliti, neæu ti se smilovati, nego æu ti platiti
   prema putovima tvojim i tvoje æe gadosti u tebi ostati! I spoznat æete
   da sam ja Jahve koji bije.

   ^10Evo, evo dolazi, kolo ti udesa dolazi, prut veæ cvjeta i oholost
   pupa,

   ^11a nasilje se podi?e kao ?ezlo bezbo?nosti! I nitko neæe ostati od
   njih, nitko od njihova mno?tva. Ni?ta od njihove buke, nema u njima
   vrijednosti.

   ^12Ide vrijeme, bli?i se dan! Tko kupuje, neka se ne raduje, a tko
   prodaje, neka ne tuguje, jer se gnjev izlijeva na sve bogatstvo
   njegovo.

   ^13Jer tko proda, neæe vi?e dobiti ?to je prodao, i nitko neæe
   bezakonjem ojaèati ?ivot!

   ^14Trube trublje i sve je spremno, ali nitko ne kreæe u boj, jer gnjev
   se moj izlijeva na sve buèno mno?tvo.

   ^15Vani - maè, a unutra - kuga i glad! I tko je u polju, od maèa æe
   poginuti, a tko u gradu, glad æe ga i kuga uni?titi.

   ^16Koji uteku, sklonit æe se u gore kao dolinski golubovi, a ja æu ih
   sve istrijebiti, svakoga zbog bezakonja njegova,

   ^17i sve æe ruke klonuti, a koljena æe svima malaksati.

   ^18U kostrijet æe se odjenuti, trepet æe ih obuzeti, sva æe lica
   sramota pokriti, sve æe im glave oæelavjeti!

   ^19Srebro svoje pobacat æe na ulice, a zlato æe smatrati izmetom: u dan
   srd?be Jahvine ni srebro ni zlato neæe ih izbaviti, du?e im neæe moæi
   nasititi ni trbuha napuniti, jer se o to spotako?e na grijeh.

   ^20Uzoholi?e se zbog divnoga nakita svojega; od njega napravi?e kumire
   - grozote i gadosti svoje: zato im ga pretvorih u izmet.

   ^21Dat æu ga u ruke tuðincima da oplijene, razgrabe i oskvrnu.

   ^22Odvratit æu od njih lice svoje: i neka se samo oskvrnjuje moja
   dragocjenost, neka u nju uðu provalnici i neka je oskvrnu!

   ^23Spremaj lance, jer je zemlja puna krvi i zloèina koji zaslu?uju smrt
   i grad prepun nasilja!

   ^24Zato æu dovesti najgore narode da ba?tine njihove domove. Slomit æu
   oholost nasilnika, i sveti?ta njihova bit æe oskvrnjena.

   ^25Dolazi tjeskoba! Tra?it æe mir, a mira biti neæe!

   ^26Dolazit æe nevolja za nevoljom, jedna zla vijest za drugom! I tra?it
   æe se viðenje u proroka; u sveæenika neæe vi?e biti Zakona ni u
   starje?ina savjeta!

   ^27Kralj æe protu?iti, a kneza æe spopasti u?as i ruke æe puku
   zadrhtati, jer æu ih nagraditi prema putovima njihovim i sudit æu im
   prema sudovima njihovim. I znat æe da sam ja Jahve."
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Godine ?este, ?estoga mjeseca, petoga dana, dok sjeðah u svojoj
   kuæi, a preda mnom starje?ine judejske, spusti se na me ruka Jahvina.

   ^2Pogledah, i gle: tu kao neki èovjek; od njegovih kao bokova nani?e
   oganj, a od njegovih kao bokova navi?e bljeskanje, ne?to poput usijane
   kovine.

   ^3Ispru?i ne?to nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh
   podi?e izmeðu zemlje i neba i ponese me u bo?anskome viðenju u
   Jeruzalem, na ulaz unutra?njih vrata, ?to su okrenuta prema sjeveru
   gdje stoji kumir, ljubomora koja izaziva ljubomoru.

   ^4I gle, ondje bija?e Slava Boga Izraelova, kao ?to je vidjeh u dolini.

   ^5I reèe mi: "Sine èovjeèji, podigni oèi prema sjeveru!" I podigoh oèi
   prema sjeveru. I gle, kumir, ljubomora, bija?e i na sjeveru, kraj vrata
   ?rtvenika, na strani prema ulazu.

   ^6I reèe mi: "Sine èovjeèji, vidi? li ?to oni ovdje èine? Velike su to
   gnusobe ?to ih dom Izraelov ovdje èini, samo da me udalji iz mojega
   Sveti?ta. A vidjet æe? i gorih gnusoba!"

   ^7I povede me do vrata predvorja. Pogledah, i gle: u zidu pukotina.

   ^8I reèe mi: "Sine èovjeèji, probij taj zid!" Probih zid, a ono - ulaz!

   ^9I reèe mi: "Uði i pogledaj strahovite gadosti ?to se ovdje èine!"

   ^10Uðoh i pogledah. I gle, svakojake slike gmazova i gnusnih ?ivotinja
   - sve kumiri doma Izraelova, na?arani na zidu, svuda uokolo.

   ^11A pred tim kumirima sedamdesetorica ljudi od starje?ina doma
   Izraelova, i meðu njima i ?afanov sin Jaazanija. I svakome od njih u
   ruci kadionica iz koje se podi?e oblak kada miomirisnoga.

   ^12I reèe mi: "Sine èovjeèji, vidi? li ?to u toj tami rade starje?ine
   doma Izraelova, svatko u svojoj oslikanoj komori? I jo? govore: Jahve
   nas ne vidi jer je Jahve napustio zemlju!"

   ^13I reèe mi jo?: "A vidjet æe? i gorih gnusoba ?to se ovdje èine!"

   ^14I povede me do vrata Doma Jahvina ?to su okrenuta prema sjeveru. I
   gle, ondje sjeðahu ?ene i oplakivahu Tamuza.

   ^15I reèe mi: "Vidi? li, sine èovjeèji? A vidjet æe? i gorih gnusoba od
   ovih!"

   ^16I povede me u unutra?nje predvorje Doma Jahvina. Ondje, na ulazu u
   Hekal Jahvin, izmeðu trijema i ?rtvenika, bija?e oko dvadeset i pet
   ljudi, okrenutih leðima Hekalu Jahvinu, a licem prema istoku, i ondje
   se prema istoku klanjahu suncu.

   ^17I reèe mi: "Vidi? li to, sine èovjeèji? Malo li je domu Judinu svih
   ovih gnusoba ?to ih ovdje èine, nego mi jo? zemlju pune i nasiljem, i
   ponovo me izazivaju i granama pred nosom ma?u?

   ^18Zato æu i ja sada postupiti s njima jarosno i oèi se moje vi?e neæe
   sa?aliti i neæu im se smilovati. I kad stanu iza glasa vikati na moje
   u?i, neæu ih usli?iti."
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Tada zagrmje na moje u?i i reèe: "Kazne grada! Priðite svaka sa
   svojim zatornim oru?jem u ruci!"

   ^2I gle, doðo?e ?estorica ljudi s gornjih vrata, ?to su okrenuta k
   sjeveru, svaki sa svojim zatornim oru?jem u ruci. Meðu njima bija?e i
   jedan odjeven u lan, s pisarskim priborom za pojasom. Uðo?e oni i
   stado?e uz tuèani ?rtvenik.

   ^3A Slava Boga Izraelova vinu se s kerubina, nad kojima lebdija?e,
   prema pragu Doma. I pozva èovjeka odjevena u lan, koji ima?e za pojasom
   pisarski pribor,

   ^4te mu reèe: "Proði gradom Jeruzalemom i znakom 'tau' obilje?i èela
   sviju koji tuguju i plaèu zbog gnusoba ?to se u njemu èine!"

   ^5A drugima reèe na moje u?i: "Poðite za njim gradom i ubijajte bez
   milosrða. Oèi va?e neka se ne sa?ale i nemajte smilovanja.

   ^6Pobijte starce, mladiæe, djevojke, djecu i ?ene; istrijebite ih sve
   do posljednjega. Ali na kome bude znak 'tau', njega ne dirajte. Poènite
   od mojega Sveti?ta!" I oni poèe?e od starje?ina koji stajahu pred
   Domom.

   ^7I reèe im: "Oskvrnite Dom moj i napunite mu predvorje truplima!
   Krenite!" I oni iziðo?e te zareda?e ubijati gradom.

   ^8Dok su oni klali, ja ostadoh, bacih se nièice i zavapih: "Jao, Jahve
   Gospode! Zar æe? zaista uni?titi sve ?to preostade od Izraela da
   iskali? svoj gnjev nad Jeruzalemom?"

   ^9Reèe mi: "Veoma je veliko bezakonje doma Izraelova i doma Judina;
   zemlja je puna krvi, a grad krcat zloèina. Govore: 'Jahve je ostavio
   zemlju! Ne vidi Jahve!'

   ^10I zato se moje oèi neæe sa?aliti i neæu im se smilovati: djela æu im
   njihova oboriti na glavu!"

   ^11I gle, èovjek odjeven u lan, koji ima?e za pojasom pisarski pribor,
   javi vijesti: "Uèinih kako si mi zapovjedio!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Pogledah, i gle: na svodu nad glavama kreubinÄa pojavi se ne?to kao
   kamen safir, kao nekakvo prijestolje.

   ^2I prozbori èovjeku odjevenom u lan: "Uði meðu toèkove pod kerubinima,
   uzmi pune pregr?ti ?eravice izmeðu kerubina i prospi je nad gradom!" -
   I on na moje oèi uðe meðu kerubine.

   ^3A kerubini stajahu s desne strane Doma kad èovjek uðe meðu njih. I
   oblak ispuni sve unutra?nje predvorje,

   ^4a Slava Jahvina vinu se s kerubinÄa prema pragu Doma. Dom se ispuni
   oblakom, a predvorje napuni svjetlost Slave Jahvine.

   ^5Huka kerubinskih krila razlije?e se do vanjskoga predvorja, kao kad
   zagrmi glas Svevi?njega.

   ^6A kad on zapovjedi èovjeku odjevenom u lan: "Uzmi ognja izmeðu
   toèkova ?to su pod kerubinima", èovjek uðe i stade kraj toèkova.

   ^7Jedan kerubin pru?i ruku prema ognju ?to bija?e meðu kerubinima, uze
   ga i stavi u ruke èovjeku odjevenom u lan. On ga primi i iziðe.

   ^8A ispod kerubinskih krila ukaza se ne?to kao ruka èovjeèja.

   ^9Pogledah, i gle: uz kerubine èetiri toèka, po jedan uza svakoga. A
   toèkovi bijahu nalik na kamen krizolit;

   ^10sva èetiri istog oblika i kao da je jedan toèak u drugome.

   ^11U kretanju mogahu iæi u sva èetiri smjera, sve bez zakretanja. Kamo
   bi se glava usmjerila, onamo bi krenuli, a da se, kreæuæi se, nisu
   morali okretati.

   ^12Cijelo tijelo u kerubinÄa - leða, ruke, krila i sva èetiri toèka
   njihova - sve im bija?e posvud naokolo puno oèiju.

   ^13A toèkovi, koliko sam èuo, zvahu se "Kovitlac".

   ^14Svaki ima?e po èetiri lica: lice prvoga kerubinsko, lice drugoga
   èovjeèje, a u treæega lice lavlje, u èetvrtoga orlovsko.

   ^15Tada se kerubini podigo?e u visine. Bijahu to ista biæa ?to ih
   vidjeh na rijeci Kebaru.

   ^16Kad bi kerubini krenuli, krenuli bi i toèkovi uz njih, kad bi
   kerubini krilima mahnuli da se od zemlje podignu, toèkovi se ne bi od
   njih odmicali.

   ^17Kad bi se zaustavili, i toèkovi bi stali; a kad bi se sa zemlje
   podigli, i toèkovi se podizahu, jer duh biæa bija?e u njima.

   ^18Uto se Slava Jahvina vinu s praga Doma i stade nad kerubinima.

   ^19Tada kerubini ra?iri?e krila i podigo?e se sa zemlje pred mojim
   oèima. A kad oni krenu?e, i toèkovi za njima krenu?e. I zaustavi?e se
   nad istoènim vratima Doma Jahvina, a Slava Boga Izraelova bija?e nad
   njima.

   ^20Bijahu to ista biæa ?to ih vidjeh pred Bogom Izraelovim na rijeci
   Kebaru. I tako spoznah da ono bijahu kerubini.

   ^21U svakoga po èetiri lica i po èetiri krila, a pod krilima ne?to kao
   ruka èovjeèja.

   ^22Lica im ista kao ona ?to ih vidjeh na rijeci Kebaru. I svako se
   naprijed kreta?e.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Tada se duh podi?e i ponese me do istoènih vrata Doma Jahvina, ?to
   su okrenuta k istoku. I gle: na ulazu vrata dvadeset i pet ljudi, meðu
   kojima vidjeh i Jaazaniju, sina Azurova, i Pelatju, sina Benajina,
   knezove narodne.

   ^2I reèe mi: "Sine èovjeèji, evo ljudi koji smi?ljaju opaèine i koji u
   ovom gradu daju zle savjete:

   ^3'Nije li èas da gradimo domove? Ovaj je grad kotao, a mi smo meso.'

   ^4Zato prorokuj protiv njih, prorokuj, sine èovjeèji!"

   ^5I duh Jahvin siðe nada me i kaza mi: "Reci: Ovako veli Jahve Gospod:
   'Ne govori? li tako, dome Izraelov? Ali ja poznajem misli va?ega srca!

   ^6Mno?ite ubojstva u ovome gradu i njegove ulice punite truplima.'

   ^7Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Oni koje vi probodoste i razbacaste
   po gradu - oni su meso, a grad je kotao. Zato æu vas ja izvesti sada iz
   njega.

   ^8Od maèa strahujete, i maè æu na vas dovesti - rijeè je Jahve Gospoda!

   ^9Izvest æu vas iz grada i predati vas u ruke tuðincima, i sud æu svoj
   izvr?iti nad vama:

   ^10od maèa æete pasti! Na meði Izraelovoj sudit æu vam, i tada æete
   znati da sam ja Jahve!

   ^11A ovaj grad vi?e vam neæe biti kotao i vi neæete biti meso njegovo.
   Na meði Izraelovoj sudit æu vam,

   ^12i tada æete znati da sam ja Jahve po èijim uredbama ne ?ivjeste i
   èijih zakona ne izvr?avaste, nego ?ivjeste po zakonima okolnih
   naroda!'"

   ^13Dok ja tako prorokovah, umrije Pelatja, sin Benajin. I ja padoh
   nièice te zavapih iz svega glasa: "Jao, Jahve Gospode, zar æe? doista
   uni?titi sav Ostatak doma Izraelova?"

   ^14I doðe mi rijeè Jahvina:

   ^15"Sine èovjeèji, tvojoj braæi, i tvojim roðacima, i svem domu
   Izraelovu Jeruzalemci govore: 'Daleko ste od Jahve! Nama je ova zemlja
   dana u posjed!'

   ^16Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Ako ih i odagnah meðu
   daleke narode, ako ih i raspr?ih po zemljama, ja æu im sam uskoro biti
   Sveti?te u zemljama u kojima se nalaze.'

   ^17Stoga im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Sabrat æu vas iz narodÄa,
   vratit æu vas iz zemalja u kojima ste bili raspr?eni i dat æu vam opet
   zemlju Izraelovu!

   ^18I kad se u nju vrate, istrijebit æe iz nje sve grozote i gadosti.

   ^19I ja æu im dati novo srce i nov æu duh udahnuti u njih: i?èupat æu
   iz njih njihovo kameno srce i stavit æu u njih srce od mesa,

   ^20da hode po mojim naredbama i da èuvaju i vr?e sve moje zakone. I bit
   æe oni moj narod, a ja Bog njihov!

   ^21A onima kojima srce hodi za grozotama i gadostima oborit æu na glavu
   njihov put' - rijeè je Jahve Gospoda."

   ^22Kerubini podigo?e krila i toèkovi se digo?e za njima, a Slava Boga
   Izraelova lebdija?e nad njima.

   ^23Slava se Jahvina vinu iz grada i zaustavi se na gori, istoèno od
   grada.

   ^24A mene duh podi?e i ponese duhom Bo?jim k izgnanicima u zemlju
   kaldejsku. I i?èeznu viðenje koje gledah.

   ^25I pripovjedih izgnanicima sve ?to mi Jahve bija?e objavio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Opet mi doðe rijeè Jahvina:

   ^2"Sine èovjeèji! Ti boravi? u rodu odmetnièkom koji ima oèi, a ne
   vidi, u?i ima, a ne èuje, jer su rod odmetnièki.

   ^3Zato, sine èovjeèji, spremi izgnanièki zave?ljaj i njima na oèi obdan
   se seli: seli se iz svojega mjesta u drugo, ne bi li uvidjeli da su rod
   odmetnièki.

   ^4Obdan, njima na oèi, iznesi zave?ljaj, zave?ljaj izgnanièki, a iziði
   obnoæ na njihove oèi kao ?to se odlazi u izgnanstvo.

   ^5Njima na oèi prokopaj zid i kroza nj izaði.

   ^6I njima na oèi vrgni zave?ljaj na ramena i po mrkloj noæi iziði.
   Pokrij lice da ne vidi? zemlju, jer te postavih kao znamenje domu
   Izraelovu!"

   ^7Uèinih kako mi bija?e zapovjeðeno: obdan iznesoh zave?ljaj, zave?ljaj
   izgnanièki, a obnoæ prokopah zid rukama i njima na oèi po mrkloj noæi
   vrgoh zave?ljaj na ramena.

   ^8Ujutro mi doðe rijeè Jahvina:

   ^9"Sine èovjeèji, zapita li te dom Izraelov, dom odmetnièki: '?to to
   radi??'

   ^10ti mu reci: 'Ovako govori Jahve Gospod! Ovo je proro?tvo knezu
   jeruzalemskom i svemu domu Izraelovu koji je u Jeruzalemu.'

   ^11Reci: 'Ja sam vam znamenje! Kako ja uradih, tako æe biti njima: svi
   æete se morati seliti u izgnanstvo!

   ^12Knez njihov morat æe vræi zave?ljaj na ramena i po mrkloj noæi
   izaæi. Prokopat æe zid da izaðe kroza nj i lice æe pokriti rukama da
   oèima ne vidi zemlje.

   ^13Ja æu mu razapeti mre?u, i uhvatit æe se u moju zamku, i odvest æu
   ga u Babilon, u zemlju kaldejsku. Ali je on neæe ugledati i ondje æe
   ?ivot ostaviti.

   ^14A sve one oko njega, pomagaèe i èete, raspr?it æu u sve vjetrove i
   svoj maè æu trgnuti na njih.

   ^15A kad ih raspr?im meðu narode i rasijem po zemljama, znat æe da sam
   ja Jahve.

   ^16Ipak, ostavit æu nekolicinu koji æe umaæi maèu, gladi i kugi, da
   meðu narodima kamo prispiju pripovijedaju svoje gadosti; neka se zna da
   sam ja Jahve.'"

   ^17I doðe mi rijeè Jahvina:

   ^18"Sine èovjeèji, jedi kruha zabrinuto i pij vode sa zebnjom i sa
   strepnjom!

   ^19I reci puku zemlje: 'Ovako govori Jahve Gospod Jeruzalemcima u
   zemlji Izraelovoj: Zabrinuto æe jesti kruha i sa strepnjom piti vode,
   jer æe im zemlja opustjeti i ostat æe bez igdje ièega s bezakonja
   ?itelja svojih.

   ^20I svi gradovi, sada napuèeni, bit æe poharani, a sva zemlja
   opusto?ena. I znat æe da sam ja Jahve!'"

   ^21I doðe mi rijeè Jahvina:

   ^22"Sine èovjeèji, kakve su vam to prièe o zemlji Izraelovoj? Govori
   se: 'Gle, prolaze dani, a od proro?tva ni?ta!'

   ^23Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Dokonèat æu te prièe i
   neæe se vi?e ponavljati u Izraelu.' Reci im: 'Bli?e se veæ dani i sva
   æe se proro?tva moja ispuniti!

   ^24Jer neæe vi?e biti u domu Izraelovu varavih viðenja, ni la?nih
   proro?tava kojima ljude bijahu zavodili.

   ^25Jer ?to ja, Jahve Gospod, govorim, to æe i biti, i rijeè se neæe
   odgoditi! Da! Jo? za va?ih dana, rode odmetnièki, rijeè æu izgovoriti i
   izvr?iti.' Tako govori Jahve Gospod!"

   ^26I doðe mi rijeè Jahvina:

   ^27"Sine èovjeèji! Evo ?to se govori u domu Izraelovu: 'Viðenje ?to ga
   ovaj ugleda za dane je daleke! Prorokuje za daleka vremena!'

   ^28Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Nijedna rijeè moja neæe se
   vi?e odgoditi! ?to rekoh, reèeno je, i sve æe se ispuniti!' - rijeè je
   Jahve Gospoda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 I opet mi doðe rijeè Jahvina:

   ^2"Sine èovjeèji! Prorokuj protiv onih koji se grade prorocima u
   Izraelu!

   ^3Reci tim prorocima koji prorokuju po svojoj glavi: 'Èujte rijeè
   Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod: Jao prorocima bezumnim koji duh
   svoj slijede a ni?ta ne vide!

   ^4Ti su tvoji proroci, Izraele, kao lisice usred ru?evina.

   ^5Vi se ne popeste na proboje i ne zidaste zida oko doma Izraelova da
   se odr?i u boju u dan Jahvin.

   ^6Viðenja su njihova isprazna, i la?na su njihova proricanja. Govore
   'Rijeè Jahvina!' - a Jahve ih nije poslao. I jo? oèekuju da æe im se
   rijeèi ispuniti.

   ^7Zar ne vidite da su vam viðenja isprazna i da su vam la?na proricanja
   kad govorite 'Rijeè Jahvina!' - a ja nisam govorio.'

   ^8Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Zato ?to govorite isprazno i la?
   vidite, evo me protiv vas' - rijeè je Jahve Gospoda!

   ^9Evo, ruka moja bit æe protiv proroka koji vide isprazno i la?
   prorièu: neæe vi?e biti u zboru mojega naroda, neæe biti upisani u
   knjigu doma Izraelova, nikad vi?e neæe stupiti na tlo Izraelovo! I znat
   æe da sam ja Jahve Gospod!

   ^10Jer narod moj obmanjuju govoreæi 'Mir' kad mira nema. I dok jedni
   hoæe da se zid utvrdi, oni hoæe da se samo o?buka.

   ^11Reci onima koji hoæe da se samo o?buka: 'Past æe!' Udarit æe silan
   pljusak, oborit æu na nj grÓad kao kamenje, bjesnjet æe olujni vihori.

   ^12Evo, zid æe pasti! Neæe li vas tada pitati: 'Gdje vam je sada ?buka
   kojom ste ga o?bukali?'

   ^13Zato ovako govori Jahve Gospod: 'U svojoj jarosti razbjesnit æu
   olujne vihore, u srd?bi æu svojoj udariti silnim pljuskom da ga zatrem,
   u gnjevu æu na nj oboriti grÓad kao kamenje.

   ^14Obalit æu zid ?to ga vi ?bukom o?bukaste, na zemlju æu ga oboriti da
   mu se razgole temelji. Past æe zid, i vi æete pod njim izginuti! Tada
   æete znati da sam ja Jahve!

   ^15Tako æu iskaliti gnjev nad zidom i nad onima koji ga ?bukom
   o?buka?e. A vama æu reæi: Nema vi?e zida! Nema onih koji ga ?bukom
   o?buka?e.

   ^16Nema izraelskih proroka koji Jeruzalemu proricahu i koji mu mir
   vidje?e kad mira ne bija?e.' Tako govori Jahve Gospod."

   ^17"Sine èovjeèji, okreni lice protiv kæeri svojega naroda koje
   prorokuju po svojoj glavi! Prorokuj protiv njih:

   ^18Ovako govori Jahve Gospod: 'Jao onima koje vezu poveze za svaèije
   ruke i koje prave prijevjese za glave svake velièine da ulove du?e!
   Mislite li uloviti sve du?e mojega naroda a svoje du?e saèuvati ?ive?

   ^19Obe?èa?æujete me pred mojim narodom za ?aku jeèma, za zalogaj kruha,
   ubijajuæi du?e koje ne bi trebale da umru, a spasavajuæi one koje ne bi
   trebale da ?ive; i obmanjujete tako narod moj koji rado slu?a va?e
   la?i.'

   ^20Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me protiv va?ih poveza kojima
   lovite du?e kao ptice! Rastrgat æu sve to na va?im rukama i oslobodit
   æu du?e koje time hvatate kao ptice!

   ^21Poderat æu va?e prijevjese i oslobodit æu svoj narod da ne bude vi?e
   plijen va?ih ruku. I znat æete da sam ja Jahve!

   ^22Jer vi la?ju ra?alostiste srce pravednika, koje ja ra?alostiti ne
   htjedoh, a okrijepiste ruke bezbo?nika da se ne obrati od zla puta
   bezbo?nièkog pa da ?ivot spasi.

   ^23Zato neæete vi?e vidjeti isprazno niti æete la? proricati: ja æu
   osloboditi narod svoj iz va?ih ruku. I znat æete da sam ja Jahve!'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Uto k meni doðo?e neki od starje?ina Izraelovih i sjedo?e preda me.

   ^2I doðe mi rijeè Jahvina:

   ^3"Sine èovjeèji! Ti ljudi nose kumire u srcu i upiru oèi u ono ?to ih
   na grijeh potièe. Pa zar da trpim da u mene tra?e savjeta?

   ^4Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Tko god iz doma Izraelova
   nosi u srcu kumire i upire oèi u ono ?to ga na grijeh potièe, a dolazi
   k proroku, ja, Jahve, odgovorit æu mu prema mno?tvu njegovih kumira,

   ^5da uhvatim za srce dom Izraelov koji se zbog idola svojih odmetnu od
   mene.'

   ^6Zato reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: 'Obratite se,
   odvratite se od kumira svojih! Odvratite lice od gnusoba svojih!

   ^7Jer tko se god iz doma Izraelova i od do?ljaka koji se nastani?e u
   Izraelu odmetne od mene i u srcu nosi kumire i upire oèi u ono ?to ga
   potièe na grijeh, pa unatoè tome doðe k proroku da preko njega u mene
   tra?i savjeta, njemu æu ja, Jahve, sam odgovoriti;

   ^8okrenut æu se protiv njega i uèinit æu od njega poslovièan primjer:
   iskorijenit æu ga iz svojega naroda! I znat æete da sam ja Jahve.

   ^9Ako li se prorok dadne zavesti i progovori, bilo bi to kao da sam ja,
   Jahve, zaveo toga proroka: ruku æu podiæi na njega i iskorijenit æu ga
   iz svojega naroda izraelskoga.

   ^10Obojica æe podjednako snositi grijeh svoj: grijeh prorokov jednak je
   grijehu onoga koji je u njega tra?io savjeta.

   ^11I tako se dom Izraelov vi?e neæe odmetati od mene i neæe se vi?e
   kaljati svojim opaèinama: on æe biti narod moj, a ja æu biti njegov
   Bog' - rijeè je Jahve Gospoda."

   ^12I doðe mi rijeè Jahvina:

   ^13"Sine èovjeèji, zgrije?i li koja zemlja protiv mene nevjerom i ja
   podignem ruku na nju te joj uni?tim i posljednju prièuvu kruha i pustim
   na nju glad da zatrem u njoj sve ljude i stoku;

   ^14preostanu li u njoj samo tri èovjeka - Noa, Daniel i Job - ti æe se
   svojom pravedno?æu spasiti - rijeè je Jahve Gospoda.

   ^15Takoðer, ako na tu zemlju pustim divlje zvijeri da joj djecu uni?te
   a nju pretvore u pustinju, kojom se zbog zvijeri vi?e nitko neæe
   usuditi proæi;

   ^16preostanu li u njoj samo ta tri èovjeka, ?ivota mi moga - rijeè je
   Jahve Gospoda - oni neæe spasiti ni sinova ni kæeri nego samo sebe, a
   zemlja æe njihova postati prava pustinja.

   ^17Ili, ako ja trgnem maè na tu zemlju govoreæi: 'Maèu, proði ovom
   zemljom!' da istrijebim u njoj sve ljude i stoku,

   ^18a u njoj se naðu samo ona tri èovjeka, ?ivota mi moga - rijeè je
   Jahve Gospoda - oni neæe spasiti ni sinova ni kæeri nego samo sebe.

   ^19Ili, ako ja po?aljem na tu zemlju kugu te izlijem na nju gnjev i
   pokolj da zatrem u njoj sve ljude i stoku,

   ^20a u njoj preostanu samo ona tri èovjeka, Noa, Daniel i Job, ?ivota
   mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - oni neæe spasiti ni sinova ni kæeri
   nego samo sebe svojom pravedno?æu."

   ^21Ovako govori Jahve Gospod: "Ipak, ako na Jeruzalem pustim sva svoja
   èetiri ljuta bièa - maè, glad, divlju zvjerad i kugu - da zatrem u
   njemu sve ljude i stoku,

   ^22u njemu æe ipak pre?ivjeti Ostatak koji æe spasiti sinove i kæeri. I
   evo, oni æe doæi k vama da vidite njihovo vladanje i njihova djela i da
   se utje?ite, jer æete upoznati: ?to god poduzeh protiv Jeruzalema, ne
   uèinih bez razloga.

   ^23Da, kad vidite njihovo vladanje i njihova djela, utje?it æete se,
   jer æete upoznati da ne uèinih bez razloga ?to god poduzeh protiv
   Jeruzalema - rijeè je Jahve Gospoda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 I doðe mi rijeè Jahvina:

   ^2"Sine èovjeèji! U èemu je trs loze bolji od drugih ?umskih drveta?

   ^3Slu?i li da se od njega ?togod naèini? Djelja li se od njega klin da
   se o njega ?to objesi?

   ^4Gle, baca se u oganj da izgori: kad mu oganj sa?e?e oba kraja i
   sredinu spali, mo?e li jo? èemu poslu?iti?

   ^5Eto, ni onda kad bija?e èitav ni?ta se od njega ne moga?e naèiniti.
   Pa kako æe, dakle, èemu poslu?iti kad ga plamen sa?ga?"

   ^6Zato ovako govori Jahve Gospod: "Kao ?to sam trs loze, meðu drugim
   drvetima, bacio u oganj da izgori, tako æu postupati i s Jeruzalemcima!

   ^7Upravit æu lice svoje na njih, i kada se iz jednog ognja izbave,
   drugi æe ih pro?drijeti. I spoznat æete da sam ja Jahve kad lice svoje
   upravim na njih

   ^8i svu im zemlju opusto?im jer mi bijahu nevjerni! - rijeè je Jahve
   Gospoda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 I doðe mi rijeè Jahvina:

   ^2Sine èovjeèji! Poka?i Jeruzalemu sve gadosti njegove!

   ^3Reci: Ovako Jahve Gospod govori Jeruzalemu, nevjernici: 'Podrijetlom
   i rodom iz zemlje si kanaanske, otac ti Amorejac, mati Hetitkinja.

   ^4Kad si svijet ugledala, na dan roðenja tvojega pupka ti ne odreza?e
   niti te vodom opra?e da te oèiste; solju te ne osoli?e niti te povojima
   povi?e.

   ^5Nijedno se oko na te ne sa?ali niti se tko smilova da ti to uèini,
   nego te na dan roðenja tvojega gadnu baci?e napolje.

   ^6A ja proðoh kraj tebe i vidjeh gdje se koprca? u krvi. I rekoh ti dok
   si jo? u krvi bila: '?ivi!' U krvi ti tvojoj rekoh: '?ivi!

   ^7Razrasti se kao izdanak u polju!' I umno?ih te, i ti se razraste i
   velika postade, i doðe vrijeme da sazre?. Dojke ti se raspupale, kosa
   ti narasla, ali si jo? gola i naga bila.

   ^8Proðoh kraj tebe i u te se zagledah: i gle, dob tvoja - dob je
   ljubavi! Ra?irih na te skute svoje i pokrih ti golotinju. Prisegoh ti i
   sklopih Savez s tobom - rijeè je Jahve Gospoda - i ti moja postade.

   ^9Okupah te u vodi, krv saprah s tebe i uljem te pomazah.

   ^10Obukoh te u ?arene haljine, na noge ti obuh sandale od fine ko?e;
   opasah te bezom i pokrih te prijevjesom svilenim.

   ^11Uresih te nakitima: na ruke ti stavih narukvice, oko vrata ogrlice;

   ^12prstenom ti nos uresih, u?i nau?nicama, a glavu ti ovjenèah vijencem
   najljep?im.

   ^13I tako se sva u srebru i zlatu pojavi, u haljini od beza, svilom
   izvezenoj. Za hranu ti dadoh najfinije bra?no, med i ulje. Bila si tako
   lijepa, prelijepa, za kraljicu podobna!

   ^14Glas o ljepoti tvojoj puèe meðu narodima, jer ti bija?e tako lijepa
   u nakitu mojem ?to ga djenuh na tebe - rijeè je Jahve Gospoda.

   ^15Ali te ljepota tvoja zanijela, zbog glasa se svojega bludu podade:
   blud si svoj nudila obilno svakom prolazniku, njegova si bila.

   ^16Od haljina si svojih ?arene uzvi?ice pravila i na njima se bludu
   odavala ...

   ^17I nakite uze zlatne i srebrne, kojima te ja bijah uresio, i od njih
   naèini sebi mu?ke likove da s njima bludnièi?.

   ^18Uze ?arene, vezene haljine da njima odjene? kumire svoje i njima si
   prinosila moje ulje i moj kad.

   ^19A hranu ?to ti je dadoh - najfinije bra?no, med i ulje kojima te
   hranjah - pred njih si stavljala na ugodan miris. Da, tako to bija?e -
   rijeè je Jahve Gospoda!

   ^20Sinove si svoje i kæeri uzimala koje meni porodi i njima ih za hranu
   klala. Malo ti bija?e tvoga bludnièenja,

   ^21pa si èak i djecu moju davala da se njima na èast kroz oganj
   provedu!

   ^22U svim tim gnusobama i bludu svojemu ne spomenu se dana mladosti
   svoje, kad si se gola i naga u krvi svojoj koprcala.

   ^23I povrh svega zla - Jao! Jao! rijeè je Jahve Gospoda -

   ^24sagradi sebi humke, posvud di?e uzvi?ice.

   ^25Na svim raskr?æima podi?e uzvi?ice i na njima blati? svoju ljepotu,
   nudi? se svakom prolazniku mno?eæ' svoje bludnièenje.

   ^26Bludu se podade sa sinovima Egipta, sna?na tijela, bludnièenje si
   mno?ila da me razjari?.

   ^27Zato, evo, ruku digoh na te, smanjiv?i ti obrok hrane i predav?i te
   bijesu tvojih mrziteljica, kæeri filistejskih, koje se stide sramotnoga
   tvojeg vladanja.

   ^28Tjerala si blud i sa sinovima Asira i nisi se zasitila; i s njima si
   blud tjerala, ali se nisi zasitila.

   ^29Umno?ila si bludnièenje svoje i sa zemljom kanaanskom, sa zemljom
   kaldejskom, ali se ni onda nisi zasitila.

   ^30O, kako li slabo bija?e tvoje srce - rijeè je Jahve Gospoda - kad
   èinja?e ono ?to rade bludnice najrazvratnije.

   ^31Na svim raskrsnicama humak sebi podi?e, posvuda sagradi sebi
   uzvi?ice. Ali ne kao druge bludnice, jer si prezirala plaæu bludnièku,

   ^32nego kao preljubnica: mjesto mu?a, strance si primala.

   ^33Svima se bludnicama plaæa, a ti si sama ljubavnike svoje plaæala i
   jo? si ih u bludnosti svojoj darovima mamila da ti doðu odasvuda.

   ^34Ti bija?e bludnica kakvih nema: nitko za tobom nije trèao da s tobom
   blud provodi, nego si sama davala plaæu bludnièku, a nisu je tebi
   plaæali. Toliko si bila opaka!

   ^35Stoga, razvratnice, èuj rijeè Jahvinu:

   ^36Ovako govori Jahve Gospod: Jer si svlaèila svoju sramotu i u bludu
   golotinju otkrivala pred svima svojim ljubavnicima i gnusnim kumirima,
   i zbog krvi svojih sinova ?to si ih njima prinosila,

   ^37evo, skupit æu sve tvoje ljubavnike s kojima si se naslaðivala, sve
   koje si voljela i koje si mrzila, skupit æu ih odasvud protiv tebe i
   razotkriti im tvoju golotinju, neka vide sramotu tvoju.

   ^38Sudit æu ti kao ?to se sudi preljubnicama i krvnicama i predati te
   bijesu njihovu.

   ^39Predat æu te u ruke njihove da poru?e tvoje humke, da razore
   uzvi?ice tvoje. I zderat æe sa tebe haljine, oteti nakit i ostaviti te
   golu, sasvim nagu.

   ^40A zatim æe na te dovesti svjetinu da te kamenuje i da te sasijeèe
   maèevima.

   ^41Kuæe æe ti ognjem spaliti i naoèigled svim ?enama izvr?iti pravdu
   nad tobom. Tako æu dokrajèiti tvoje bludnièenje, neæe? vi?e davati
   plaæu bludnièku.

   ^42Iskalit æu gnjev svoj nad tobom i povuæi æu svoju ljubomoru od tebe.
   Smirit æu se i neæu se vi?e gnjeviti.

   ^43I jer se ne spomenu svoje mladosti, veæ me svim tim izaziva?e,
   oborit æu ti na glavu sve postupke tvoje - rijeè je Jahve Gospoda:
   neæe? vi?e dodavati bestidnosti na sve svoje gadosti!

   ^44I sastavljaè poslovica narugat æe ti se poslovicom: 'Kakva mati,
   takva kæi.'

   ^45Prava si kæi svoje matere, koja ostavi mu?a i djecu; sestra si
   sestara svojih, koje ostavi?e mu?eve svoje i djecu: Hetitkinja vam mati
   bija?e, otac Amorejac:

   ^46Samarija, sestra tvoja starija, sa svojim kæerima tebi slijeva
   stoji; Sodoma, tvoja mlaða sestra, sa kæerima svojim zdesna ti stoji.

   ^47A ti ne samo da si njihovim putem hodila i èinila njihove gadosti -
   to bi tebi bilo premalo - veæ bija?e od njih pokvarenija na svojim
   putovima.

   ^48?ivota mi mojega - rijeè je Jahve Gospoda - tvoja sestra Sodoma sa
   svojim kæerima ne uèini ?to si ti poèinila zajedno sa kæerima svojim.

   ^49Evo opaèina sestre tvoje Sodome: gizdavo, u izobilju kruha i
   bezbri?no ?ivlja?e ona i kæeri njezine, a sirotinju i bijednike ne
   pomagahu.

   ^50Uzoholi?e se i gadosti pred oèima mojim èinjahu, i zato ih zatrijeh,
   kao ?to vidje!

   ^51A sestra ti Samarija ne poèini ni polovicu grijeha tvojih, i tako ti
   poèini vi?e gadosti nego one obje zajedno, opravdav?i sestre svoje
   svojim gadostima.

   ^52Zato snosi sad sramotu grijeha kojima si sestre svoje opravdala;
   zbog grijeha kojima se vi?e od njih nagrdi, one izaðo?e pravednije.
   Postidi se, dakle, i snosi sramotu svoju kojom sestre opravda.

   ^53A ja æu okrenuti udes njihov, udes Sodome i kæeri njenih, udes
   Samarije i kæeri njenih; i tvoj æu udes okrenuti meðu njima,

   ^54da snosi? sramotu svoju i da se postidi? za sve ?to si poèinila,
   njima na utjehu.

   ^55Sestra tvoja Sodoma i kæeri njene vratit æe se u stanje prija?nje;
   sestra tvoja Samarija i kæeri njene vratit æe se u stanje prija?nje;
   ali i ti i kæeri tvoje vratit æete se u stanje prija?nje.

   ^56Zar se nije spominjala sestra tvoja Sodoma dok ti bija?e ponosita,

   ^57prije negoli se golotinja tvoja otkrila? Budi sada za ruglo kæerima
   edomskim, susjedama njenim i kæerima filistejskim koje ti se sa svih
   strana rugaju.

   ^58Snosi, dakle, svoju sramotu i svoje gadosti - rijeè je Jahve
   Gospoda!'

   ^59Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Postupit æu s tobom onako kako ti
   uèini kad pogazi zakletvu i raskinu Savez.

   ^60Ali æu se ja ipak spomenuti svojega Saveza s tobom ?to ga sklopih u
   dane mladosti tvoje i uspostavit æu s tobom Savez vjeèan.

   ^61I ti æe? se opomenuti svojih putova i postidjet æe? se kad primi?
   svoje sestre, stariju i mlaðu, koje æu ti dati za kæeri, ali ne snagom
   tvog Saveza.

   ^62Sklopit æu s tobom savez svoj i znat æe? da sam ja Jahve,

   ^63da se opomene? i da se postidi? i da od sramote vi?e ne otvori? usta
   kad ti oprostim sve ?to uèini! To je rijeè Jahve Gospoda.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Doðe mi rijeè Jahvina:

   ^2"Sine èovjeèji, smisli zagonetku i iznesi prispodobu domu Izraelovu!
   Reci:

   ^3'Ovako govori Jahve Gospod: Velik orao, velikih krila, duga perja,
   gusta, ?arena paperja, doletje na Libanon i zgrabi cedrov vrh;

   ^4odlomi mu najvi?u granèicu, odnese je u zemlju trgovaca i spusti je u
   grad prodavaèa.

   ^5Onda uze izdanak iz zemlje, u plodnu ga njivu posadi, kraj obilnih
   voda stavi, kao vrbu usadi.

   ^6Izdanak proklija, bujan izbi èokot, onizak izraste, mladice mu k orlu
   segnu?e, a pod njim mu ?ilje bje?e; u bujan se razvi èokot, potjera
   izdanke, mladice razgrana.

   ^7Bija?e i drugi orao, velik i velikih krila, gusta perja. I gle, èokot
   k njemu ?ilje pru?i, k njemu upravi granèice svoje da ga natapa bolje
   od tla u koje bi zasaðen.

   ^8Na plodnoj njivi, kraj obilnih voda, bje?e zasaðen: mogao je tjerat'
   mladice, uroditi rodom, k'o velièanstveni trs izrasti.'

   ^9Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Hoæe l' uspijevati? Neæe l' mu orao
   sve ?ilje izguliti? Neæe l' mu sve plodove potrgati? Neæe l' mu sve
   mladice, èim izbiju, sasu?iti? Da, i bez sna?ne mi?ice, i bez mno?tva
   naroda, i?èupat æe ga iz korijena!

   ^10Gle, zasaðen je! Hoæe l' uspijevati? Èim ga takne istoènjak, neæe l'
   sav usahnuti? Da, na lijehama iz kojih nièe uvenut æe.'"

   ^11Doðe mi rijeè Jahvina:

   ^12"Reci domu odmetnièkome: 'Zar ne znate ?to ovo znaèi?' Reci im:
   'Eto, doðe kralj babilonski u Jeruzalem, zarobi mu kralja i sve
   knezove, odvede ih k sebi u Babilon.

   ^13Odvede i izdanak iz kraljevskoga koljena, sklopi s njima savez i
   zakletvom se obveza, po?to odvede sve moguænike iz zemlje,

   ^14da æe kraljevstvo ostati neznatno i da se neæe dizati, nego æe
   èuvati i dr?ati savez s njime.

   ^15Ali se on od njega odmetnu; poslanike uputi u Egipat, tra?eæi od
   njega konje i jaku vojsku. Hoæe li uspjeti? Mo?e li umaæi onaj tko tako
   radi? Raskinu savez, pa da umakne?

   ^16?ivota mi moga, rijeè je Jahve Gospoda: jer prezre zakletvu kralja
   koji ga na prijestolje posadi i razvr?e savez s njime, u njegovoj æe
   zemlji umrijeti, usred Babilona!

   ^17Svojom silnom vojskom i mno?tvom naroda faraon mu neæe pomoæi u boju
   kad onaj digne nasipe i sagradi kule opsadne da mu zatre mnogo
   ljudstvo.

   ^18Prezreo je zakletvu, razvrgao savez. Da, iako ruku bija?e dao, sve
   to uèini! Ne, neæe umaæi!'

   ^19Stoga ovako govori Jahve Gospod: '?ivota mi moga, zakletvu ?to je
   prezre i savez ?to ga razvr?e oborit æu na glavu njegovu!

   ^20Mre?u æu nad njim razapeti i uhvatit æe se u moju zamku, pa æu ga
   odvesti u Babilon i ondje mu suditi zbog nevjere kojom mi se iznevjeri.

   ^21Cvijet vojske njegove od maèa æe pasti, a ostatak se raspr?iti u sve
   vjetrove. I spoznat æete da ja, Jahve, tako rekoh.'

   ^22Ovako govori Jahve Gospod: 'S vrha cedra velikoga, s vr?ka mladih
   grana njegovih, odlomit æu granèicu i posadit' je na gori visokoj,
   najvi?oj.

   ^23Na najvi?oj gori izraelskoj nju æu zasaditi: razgranat æe se ona,
   plodom uroditi.

   ^24I sve æe poljsko drveæe znati da ja sam Jahve koji visoko drvo
   ponizujem, a nisko uzvisujem; zeleno drvo su?im, a drvu suhu dajem da
   rodi. Ja, Jahve, rekoh i uèinit æu!'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Doðe mi rijeè Jahvina:

   ^2"?to vam je te o Izraelu ponavljate poslovicu: 'Oci jedo?e kiselo
   gro?ðe, sinovima trnu zubi!'

   ^3?ivota mi moga, rijeè je Jahve Gospoda: nitko od vas neæe vi?e u
   Izraelu ponavljati tu poslovicu;

   ^4jer, svi su ?ivoti moji, kako ?ivot oèev tako i ?ivot sinovlji. I
   evo, onaj koji zgrije?i, taj æe umrijeti.

   ^5Tko je pravedan i po?tuje zakon i pravdu

   ^6i ne blaguje po gorama i oèiju ne podi?e kumirima doma Izraelova, ne
   oskvrnjuje ?ene bli?njega svoga i ne prilazi ?eni dok je neèista;

   ^7nikomu ne nanosi nasilja, vraæa ?to je u zalog primio i ni?ta ne
   otima; kruh svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva,

   ^8ne posuðuje uz dobit i ne uzima pridavka, ruku uste?e od nedjela, po
   istini presuðuje,

   ^9po mojim naredbama hodi i èuva moje zakone, postupajuæi po istini -
   taj je zaista pravedan i taj æe ?ivjeti, rijeè je Jahve Gospoda.

   ^10Ali, porodi li on sina nasilnika, koji krv prolijeva ili bratu takvo
   ?to uèini,

   ^11a ne radi kao njegov roditelj, nego blaguje po gorama, oskvrnjuje
   ?enu bli?njega;

   ^12ubogu i bijednu nanosi nasilje, otima, ne vraæa ?to je u zalog
   primio, oèi podi?e kumirima èineæi gadosti;

   ^13posuðuje uz dobit i uzima pridavak - ne, takav sin neæe ?ivjeti!
   Uèinio je te gadosti i umrijet æe, a krv æe njegova na njega pasti.

   ^14A porodi li on sina koji uvidi sve grijehe ?to ih njegov otac
   poèini, uvidi ih i tako vi?e ne uèini;

   ^15ne blaguje po gorama, oèiju ne podi?e kumirima doma Izraelova, ne
   oskvrnjuje ?ene bli?njega;

   ^16nikomu ne nanosi nasilja, ne prisvaja zaloga, ni?ta ne otima, kruh
   svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva;

   ^17ruku uste?e od nedjela, ne uzima dobiti ni pridavka, vr?i moje
   zakone i hodi po mojim naredbama - ne, taj neæe umrijeti zbog grijeha
   oèeva, on æe ?ivjeti.

   ^18A njegov otac, koji je nemilice tlaèio i pljaèkao bli?njega, èineæi
   u narodu ?to ne valja, zbog svojega æe grijeha umrijeti.

   ^19Ali vi ka?ete: 'Za?to da sin ne snosi oèev grijeh?' Zato ?to sin
   vr?i zakon i pravdu, èuva i vr?i sve moje naredbe, ?ivjet æe.

   ^20Onaj koji zgrije?i, taj æe i umrijeti. Sin neæe snositi grijeha
   oèeva, ni otac grijeha sinovljega. Na pravedniku æe biti pravda
   njegova, a na bezbo?niku bezbo?nost njegova.

   ^21Ako se bezbo?nik odvrati od svih grijeha ?to ih poèini, i bude èuvao
   sve moje naredbe i vr?io zakon i pravdu, ?ivjet æe i neæe umrijeti.

   ^22Sva njegova nedjela ?to ih poèini bit æe zaboravljena: zbog
   pravednosti ?to je èini, ?ivjet æe.

   ^23Jer, zar je meni do toga da umre bezbo?nik - rijeè je Jahve Gospoda
   - a ne da se odvrati od svojih zlih putova i da ?ivi?

   ^24Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane èiniti
   nepravdu i sve gadosti koje radi bezbo?nik - hoæe li ?ivjeti? Sva
   pravedna djela koja bija?e èinio zaboravit æe se, a zbog svoje nevjere
   kojom se iznevjerio i zbog grijeha ?to ih poèini, umrijet æe.

   ^25A vi velite: 'Put Jahvin nije pravedan!' Èuj, dome Izraelov: Moj put
   da nije pravedan? Nisu li va?i putovi nepravedni?

   ^26Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane èiniti
   nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet æe zbog nepravde ?to je poèini.

   ^27A ako se bezbo?nik odvrati od svoje bezbo?nosti ?to je bija?e èinio,
   pa stane vr?iti moj zakon i pravdu, ?ivjet æe i neæe umrijeti.

   ^28Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela ?to ih bija?e poèinio,
   ?ivjet æe i neæe umrijeti.

   ^29Ali dom Izraelov ka?e: 'Put Gospodnji nije pravedan!' Putovi moji da
   nisu pravedni, dome Izraelov? Nisu li va?i putovi nepravedni?

   ^30Dome Izraelov, ja æu suditi svakome po njegovim putovima - rijeè je
   Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela,
   i grijeh vam va? neæe biti na propast!

   ^31Odbacite od sebe sva nedjela koja ste èinili i naèinite sebi novo
   srce i nov duh! Za?to da umirete, dome Izraelov?

   ^32Ja ne ?elim smrti nikoga koji umre - rijeè je Jahve Gospoda.
   Obratite se, dakle, i ?ivite!
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 A ti, sine èovjeèji, protu?i tu?aljkom za knezovima izraelskim.

   ^2Reci: ?to bija?e tvoja mati? Lavica meðu lavovima, le?ala je meðu
   laviæima, hraneæi mladunèad svoju.

   ^3I othrani jedno mlado, koje lavom posta. Nauèiv se plijen derati,
   stade ljude pro?dirati!

   ^4Narodi se protiv njega udru?i?e, lav upade u jamu njihovu, na lancu
   ga odvedo?e u zemlju egipatsku.

   ^5A kad mati vidje da uzalud èeka i da joj nada propade, uze drugo
   mlado i od njega lava uèini.

   ^6?iveæ' tako meðu lavovima, i on lavom posta. Nauèiv se plijen derati,
   stade ljude pro?dirati,

   ^7utvrde im ru?iti, pusto?iti gradove. Uzdrhta zemlja i sve na njoj od
   silne rike njegove.

   ^8Ali se ljudi iz okolnih mjesta protiv njega podigo?e i zamke mu
   postavi?e; i lav se uhvati u jamu njihovu.

   ^9Okovana u kavez ga zatvori?e, odvedo?e kralju babilonskom, ondje ga u
   kulu zatoèi?e, da mu se vi?e ne èuje rika po gorama izraelskim.

   ^10Mati tvoja bje?e kao loza pokraj vode zasaðena, rodna i granata od
   obilja vode!

   ^11Imala je jaku granu za palicu vladalaèku: uzdi?e se nad kro?nju,
   naoèita visinom, mno?tvom granèica.

   ^12Al' u gnjevu bje?e i?èupana i na zemlju baèena. Istoènjak joj rod
   sasu?i: polomi se i uvenu jaka grana njezina i vatra je svu proguta.

   ^13U pustinju bje presaðena, u zemlju suhu, bezvodnu.

   ^14Al' liznu oganj iz pruta njezina i spali joj grane i plodove! I nema
   vi?e na njoj grane jake za palicu vladalaèku." To je, evo tu?aljka, i
   ostat æe tu?aljka.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Godine sedme, petoga mjeseca, desetoga dana, doðo?e k meni neke od
   starje?ina izraelskih da se s Jahvom svjetuju. Posjeda?e preda me.

   ^2I doðe mi rijeè Jahvina: "Sine èovjeèji! Govori starje?inama
   Izraelovim!

   ^3Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Do?li ste me pitati za savjet?
   ?ivota mi moga, neæete me pitati!' - rijeè je Jahve Gospoda.

   ^4Hoæe? li im suditi, hoæe? li suditi, sine èovjeèji? Poka?i im gadosti
   otaca njihovih.

   ^5Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Onoga dana kad izabrah Izraela i
   ruku stavih na potomstvo doma Jakovljeva te im se objavih u zemlji
   egipatskoj, zakleh im se: Ja sam Jahve, Bog va?!

   ^6Toga im se dana rukom podignutom zakleh da æu ih izvesti iz zemlje
   egipatske u zemlju koju za njih izabrah, u zemlju kojom teèe med i
   mlijeko, od svih zemalja najljep?u.

   ^7I rekoh im: Odbacite od sebe sve gadosti ?to vam oèi privlaèe i ne
   kaljajte se kumirima egipatskim jer - ja sam Jahve, Bog va?!'

   ^8Ali se oni odvrgo?e od mene i ne htjedo?e me poslu?ati: nijedan ne
   odbaci gadosti koje mu oèi zanije?e i ne okani se kumira egipatskih.
   Tad odluèih izliti gnjev svoj na njih i iskaliti srd?bu na njima u
   zemlji egipatskoj.

   ^9Ali radi imena svojega - da se ne kalja na oèi naroda meðu kojima
   obitavahu i pred kojima im bijah objavio da æu ih izvesti -

   ^10izvedoh ih iz zemlje egipatske i odvedoh ih u pustinju;

   ^11i dadoh im svoje uredbe i objavih svoje zakone, koje svatko mora
   vr?iti da bi ?ivio;

   ^12dadoh im i svoje subote, kao znak izmeðu sebe i njih, neka znaju da
   sam ja Jahve koji ih posveæujem.

   ^13Ali se i u pustinji dom Izraelov odmetnu od mene: nisu hodili po
   mojim uredbama; odbaci?e moje zakone, koje svatko mora vr?iti da bi
   ?ivio; subote moje oskvrnjivahu. I zato odluèih u pustinji gnjev svoj
   na njih izliti da ih zatrem.

   ^14Ali ni toga ne uèinih radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred
   narodima kojima ih naoèigled izvedoh.

   ^15Ali im se zakleh u pustinji da ih neæu uvesti u zemlju koju sam im
   bio dao, u zemlju kojom teèe med i mlijeko, od svih zemalja najljep?u,

   ^16jer odbaci?e moje zakone, i ne hodi?e po mojim uredbama, i subote
   moje oskvrnjivahu, a srce im iða?e za njihovim kumirima.

   ^17Oèi se moje ipak sa?ali?e da ih ne zatrem. I tako ih u pustinji ne
   uni?tih,

   ^18nego rekoh sinovima njihovim u pustinji: 'Ne hodite po uredbama
   svojih otaca, ne èuvajte zakona njihovih i ne kaljajte se kumirima
   njihovim!

   ^19Ja sam Jahve, Bog va?! Po uredbama mojim hodite, èuvajte i vr?ite
   moje zakone

   ^20i svetkujte moje subote, neka one budu znak izmeðu mene i vas, kako
   bi se znalo da sam ja Jahve, Bog va?!'

   ^21Ali se i sinovi odmetnu?e od mene: po mojim uredbama nisu hodili i
   nisu èuvali ni vr?ili mojih zakona, koje svatko mora vr?iti da bi
   ?ivio, a subote su moje oskvrnjivali. I zato odluèih gnjev svoj izliti
   i iskaliti srd?bu svoju na njima u pustinji.

   ^22Ali opet ruku svoju sustegoh radi svojeg imena, da se ono ne kalja
   pred narodima kojima ih naoèigled izvedoh.

   ^23No zakleh se u pustinji da æu ih raspr?iti meðu narode i rasijati po
   zemljama,

   ^24jer nisu vr?ili mojih zakona i jer prezre?e moje uredbe i jer subote
   moje oskvrnjivahu i oèi upirahu u kumire svojih otaca.

   ^25I zato im dadoh uredbe koje ne bijahu dobre, zakone koji usmræuju:

   ^26da se oskvrnjuju svojim prinosima, provodeæi kroz oganj svoju
   prvoroðenèad. Htjedoh tako da ih zastra?im, neka znaju da sam ja Jahve.

   ^27Sine èovjeèji, reci domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod! I
   ovim me oci va?i jo? uvrijedi?e: nevjerom mi se iznevjeri?e!

   ^28Kad ih uvedoh u zemlju koju im se zakleh dati, gdje god bi ugledali
   povi?en bre?uljak ili stablo kro?njato, prinosili bi ?rtve, donosili
   izazovne prinose, metali mirise ugodne, nalijevali ljevanice.

   ^29Upitah ih: ?to li znaèi ta uzvi?ica na koju se penjete?' I tako osta
   ime 'bama', uzvi?ica, do dana dana?njega.

   ^30Zato reci domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Ne kaljate li
   se i vi kao oci va?i, ne provodite li i vi blud s gadostima njihovim?

   ^31Kaljate se prinoseæi im darove, provodeæi kroz oganj svoje sinove u
   èast svim kumirima svojim sve do dana dana?njega. I da me onda za
   savjet pita?, dome Izraelov! ?ivota mi moga - rijeè je Jahve Gospoda -
   neæete me za savjet pitati!

   ^32I neæe se zbiti o èemu sanjate kad govorite: 'Bit æemo kao drugi
   narodi, kao narodi ostalih zemalja ?to slu?e drveæu i kamenju.'

   ^33?ivota mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - vladat æu vama rukom
   krepkom i mi?icom uzdignutom, u svoj ?estini svoje jarosti.

   ^34Izvest æu vas iz naroda, skupiti vas iz svih zemalja u koje bijaste
   raspr?eni rukom krepkom i mi?icom uzdignutom, u svem plamu jarosti
   moje!

   ^35Odvest æu vas u pustinju naroda i ondje vam licem u lice suditi!

   ^36Kao ?to sudih ocima va?im u pustinji zemlje egipatske, i vama æu
   suditi - rijeè je Jahve Gospoda!

   ^37Provest æu vas ispod ?tapa svojega, podvræi vas brojenju:

   ^38razluèit æu izmeðu vas sve koji se pobuni?e i odvrgo?e od mene:
   izvest æu ih iz zemlje u kojoj kao do?ljaci borave, ali - u zemlju
   Izraelovu nikad uæi neæe! I znat æete da sam ja Jahve!'

   ^39'A vi, dome Izraelov' - ovako govori Jahve Gospod - 'samo idite i
   dalje slu?ite svaki svom kumiru! Jednom æete, kunem vas se, poslu?ati i
   neæete vi?e kaljati moje sveto ime svojim prinosima i kumirima:

   ^40na Svetoj gori mojoj, na visokoj gori Izraelovoj - rijeè je Jahve
   Gospoda - slu?it æe mi sav dom Izraelov, u svojoj zemlji. Ondje æe mi
   oni omiljeti i ondje æu iskati va?e podizanice i prinose va?ih prvina
   sa svim svetinjama.

   ^41Omiljet æete mi kao miris ugodan kad vas izvedem iz narodÄa i skupim
   iz zemalja u kojima bjeste rasijani. I na vama æu oèitovati svetost
   svoju naoèigled svih naroda.

   ^42Tada æete znati da sam ja Jahve, kada vas dovedem u zemlju
   Izraelovu, u zemlju koju se zakleh dati oèevima va?im.

   ^43Ondje æete se spomenuti svih svojih putova i nedjela kojima se
   okaljaste: sami æete sebi omrznuti zbog nedjela ?to ih poèiniste.

   ^44I tada æete spoznati da sam ja Jahve kad, radi imena svojega, ne
   postupim s vama po zloæi va?ih putova ni po va?im pokvarenim djelima,
   dome Izraelov! Tako govori Jahve Gospod!'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 I doðe mi rijeè Jahvina:

   ^2"Sine èovjeèji, okreni lice k jugu i prospi besjedu prema jugu te
   prorokuj protiv ?ume u kraju negepskom.

   ^3Reci ?umi negepskoj: 'Poslu?aj rijeè Jahvinu! Ovako govori Jahve
   Gospod: Evo, zapalit æu usred tebe oganj i on æe pro?drijeti u tebi
   svako drvo, zeleno i suho! Razgorjeli se oganj neæe utrnuti dok sve ne
   izgori od sjevera do juga.

   ^4I svi æe vidjeti da sam ja, Jahve, zapalio taj oganj i neæe se
   ugasiti.'"

   ^5Rekoh na to: "Jao, Jahve Gospode, tÓa oni æe za mene reæi: 'Evo opet
   prièalice s prièama!'"

   ^6I doðe mi rijeè Jahvina:

   ^7"Sine èovjeèji, okreni lice prema Jeruzalemu i prospi besjedu protiv
   njegova Sveti?ta i prorokuj protiv zemlje Izraelove.

   ^8Reci zemlji Izraelovoj: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te!
   Trgnut æu maè iz korica, istrijebit æu iz tebe sve - i pravedna i
   bezbo?na!

   ^9Da iz tebe istrijebim pravedna i bezbo?na, trgnut æu evo maè iz
   korica na svako tijelo, od sjevera do juga.

   ^10I svako æe tijelo spoznati da sam ja, Jahve, isukao maè svoj iz
   korica i da ga vi?e neæu u njih vratiti!

   ^11A ti, sine èovjeèji, kukaj kao da su ti sva rebra polomljena, kukaj
   gorko, njima na oèi!

   ^12Ako li te zapitaju: '?to toliko kuka??' reci im: 'Zbog vijesti koja
   sti?e, od koje æe sva srca zamrijeti i sve ruke klonuti, svaki duh biti
   utuèen i svako koljeno klecati. Evo, dolazi, veæ je tu!' Tako govori
   Jahve Gospod."

   ^13I doðe mi rijeè Jahvina:

   ^14"Sine èovjeèji, prorokuj! Ovako govori Jahve Gospod. Reci: 'Maè!
   Maè! Nao?tren i osvjetlan!

   ^15Za klanje nao?tren, osvjetlan da sijeva.

   ^16Osvjetlan da ga ruka prihvati, maè nao?tren, osvjetlan da se stavi u
   ruke ubojici.

   ^17A ti, sine èovjeèji, plaèi, narièi! Jer, evo, maè je veæ na narod
   moj isukan, maè na izraelske knezove: svi su oni s mojim narodom maèu
   izruèeni! Udri se stoga u slabine!'

   ^18Doðe ku?nja, i odbaèenoga ?ezla vi?e biti neæe - rijeè je Jahve
   Gospoda.

   ^19A ti, sine èovjeèji, prorokuj i rukama plje?æi. Neka se udvostruèi,
   neka se utrostruèi taj maè pokolja, maè pokolja golema ?to ih odasvud
   okru?uje.

   ^20Da zadr?æu srca, da bude ?rtava nebrojenih, na svaka sam vrata
   postavio maè, pripravljen da k'o munja sijeva, za pokolje nao?tren.

   ^21Natrag! Desno! Naprijed! Lijevo!

   ^22I ja æu pljeskati rukama, iskaliti gnjev svoj na njima! Ja, Jahve,
   rekoh!"

   ^23I doðe mi rijeè Jahvina:

   ^24"Sine èovjeèji, zacrtaj dva puta kuda da poðe maè kralja
   babilonskoga. Neka oba puta izlaze iz iste zemlje! Na raskr?æu puta ka
   gradu stavi putokaz.

   ^25Zacrtaj maèu put da doðe u Rabat Bene Amon i u Judeju, u utvrðeni
   Jeruzalem.

   ^26Jer kralj babilonski stoji na poèetku puta, na raspuæu dvaju putova,
   i pita znamenja - mije?a strijele, ispituje terafime i motri jetru.

   ^27Znamenja mu u desnici ka?u: na Jeruzalem; da ondje namjesti
   zidodere, da naredi pokolj, da podigne zidodere protiv vrata, da naspe
   nasip i sagradi opsadne kule.

   ^28Ali æe se njima uèiniti da je znamenje la?no, jer mu se zakle?e na
   vjernost. Ali æe ih on tada podsjetiti na njihovo vjerolomstvo u koje
   se ulovi?e.

   ^29Zato, ovako govori Jahve Gospod: 'Jer bez prestanka podsjeæate na
   svoja bezakonja otkrivajuæi opaèine i pokazujuæi grijehe u svim svojim
   djelima - da, jer bez prestanka na njih podsjeæate, u njih æete se
   uloviti.

   ^30A tebi, neèasni i bezbo?nièki kne?e izraelski, tebi doðe dan i èas
   posljednjega zloèina.'

   ^31Ovako govori Jahve Gospod: 'Skini mitru s glave i odlo?i kraljevski
   vijenac! Jer sve se mijenja: tko bi dolje, bit æe uzvi?en, a tko bi
   gore, bit æe poni?en.

   ^32Ru?evine, ru?evine, ru?evine æu postaviti kakvih nije bilo, dok ne
   doðe onaj koji ima suditi, jer ja æu mu predati sud.'

   ^33Sine èovjeèji, prorokuj: Ovako govori Jahve Gospod sinovima Amonovim
   o njihovoj sramoti. Reci: 'Maè! Maè za pokolj isukan i nao?tren da
   sijeèe, da kao munja sijeva,

   ^34a tebi dotle isprazno viðaju, la? prorièu - da se stavi pod vrat
   zlikovcima zloglasnim, kojima, eto, doðe dan i èas posljednjega
   zloèina!

   ^35Ali vrati maè u korice! U mjestu gdje si nastao i u zemlji gdje si
   se rodio ja æu ti suditi.

   ^36Ondje æu na te gnjev svoj izliti i raspiriti protiv tebe plamen
   srd?be svoje i predati te u ruke okrutnim ljudima, vje?tim zatornicima.

   ^37I bit æe? hrana ognju, a krv æe tvoja zemljom protjecati. I nitko te
   ?iv vi?e neæe spominjati! Jer ja, Jahve, tako rekoh.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 I doðe mi rijeè Jahvina:

   ^2"Sine èovjeèji, hoæe? li suditi, hoæe? li suditi gradu krvnièkom?
   Poka?i mu sve gnusobe njegove!

   ^3Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Grade ?to u sebi krv toliku
   prolijeva? i ?to svuda sebi kumire pravi? da se okalja?, kucnu èas
   tvoj:

   ^4krvlju ?to je proli ti sagrije?i i kumirima koje napravi ti se
   okalja, skrativ?i tako dane svoje i ubrzav?i svoje godine. I zato æu te
   sada uèiniti sramotom meðu narodima, ruglom po svim zemljama.

   ^5I koji su ti blizu i koji su ti daleko, podrugivat æe se tebi: 'O
   sramotno ime, grade pokvareni!'

   ^6Eto, knezovi izraelski - svaki na svoju ruku - u tebi krv
   prolijevaju.

   ^7I u tebi se vi?e ne po?tuje ni otac ni majka, do?ljake tlaèe, siroèad
   i udovice u tebi zlostavljaju!

   ^8Svetinje moje prezire?, subote oskvrnjuje?.

   ^9U tebi su klevetnici zbog kojih se krv prolijeva; u tebi se po gorama
   blaguje, posred tebe èine sramote.

   ^10U tebi se raskriva sramota oèeva, u tebi siluju ?ene dok su neèiste.

   ^11Jedan èini gadost sa ?enom susjeda svoga, drugi djelom sramotnim
   oskvrnjuje snahu svoju, a treæi u tebi siluje sestru, kæerku oca svoga.

   ^12Ima ih koji i mito primaju da krv proliju. Uzima? ujam i pridatak,
   od bli?njega silom otima?, a mene zaboravlja? - rijeè je Jahve Gospoda.

   ^13Zato, evo, ja rukama plje?æem nad plijenom ?to ga ti napljaèka i nad
   krvlju ?to se lije u tebi.

   ^14Jer, hoæe li srce tvoje izdr?ati i hoæe li ruke tvoje odoljeti u
   dane kad ja na te ustanem? Ja, Jahve, rekoh i uèinit æu!

   ^15Zato æu te raspr?iti meðu narode, rasijat' te po zemljama, da
   uklonim iz tebe svu neèistoæu!

   ^16I bit æe? opet moja ba?tina naoèigled naroda. I znat æe? da sam ja
   Jahve!'"

   ^17Doðe mi rijeè Jahvina:

   ^18"Sine èovjeèji, dom Izraelov troska mi postade: bakar, srebro,
   kositar, ?eljezo i olovo u peæi - svi su oni troska!

   ^19Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer mi troska postadoste, skupit
   æu vas, evo, u Jeruzalemu.

   ^20Kao ?to se skuplja srebro, bakar, ?eljezo, olovo i kositar u peæi te
   se okolo oganj potpiri da se sve rastali, tako æu i ja vas skupiti u
   svojem gnjevu i u svojoj jarosti, slo?iti vas i rastaliti.

   ^21Jest, skupit æu vas i potpiriti oko vas oganj svoje jarosti da se
   usred grada rastalite.

   ^22Kao ?to se srebro u peæi topi, tako æete se i vi u njemu rastopiti.
   I znat æete da ja, Jahve, gnjev svoj na vas izlijevam!'"

   ^23Doðe mi rijeè Jahvina:

   ^24"Sine èovjeèji, reci jo?: 'Ti si zemlja jo? neoèi?æena, koju jo? ne
   opra ki?a dana jarosnoga!

   ^25Knezovi njezini, poput lavova ?to rièu i plijen razdiru, ljude
   pro?diru, otimlju im blago i dragocjenosti, mno?eæi udovice usred nje.

   ^26Sveæenici njezini ne po?tuju mog Zakona i oskvrnjuju moje svetinje,
   ne razlikujuæi sveto od nesvetoga, ne uèeæi se luèiti neèisto od
   èistoga. Zanemarili su subote moje, bez èasti sam u njihovoj sredini.

   ^27Starje?ine njezine, poput vukova ?to plijen razdiru i krv
   prolijevaju, upropa?æuju ljude, lakomi na dobitak.

   ^28A proroci njezini sve to premazuju bjelilom i prekrivaju ispraznim
   viðenjima i la?nim proricanjima zboreæi: 'Ovako govori Jahve Gospod!' -
   a Jahve to ne reèe.

   ^29Imuænici pak èine svakojaka nasilja i otimaèine, siromaha i
   bijednika ugnjetavaju, a do?ljaka bespravno tlaèe.

   ^30Tra?io sam meðu njima nekoga da podigne zidine i stane na proboje
   preda me u obranu zemlje, da je ne zatrem, i ne naðoh nikoga.

   ^31I zato izlih na njih gnjev svoj pa ih zatrijeh ognjem svoje jarosti;
   putove im njihove na glavu oborih' - rijeè je Jahve Gospoda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Doðe mi rijeè Jahvina:

   ^2"Sine èovjeèji, bile dvije ?ene, kæeri jedne matere.

   ^3I oda?e se bludu u Egiptu, blud èini?e u mladosti: ondje su im grudi
   stiskali, djevojaèke dojke gnjeèili.

   ^4Starijoj bija?e ime Ohola, a sestri joj Oholiba. Obje moje postado?e
   i rodi?e mi sinove i kæeri. Evo im imenÄa: Samarija je Ohola, Jeruzalem
   Oholiba.

   ^5Ohola, iako meni pripada?e, bludu se odala; uspalila se za
   ljubavnicima, za Asircima, susjedima svojim,

   ^6u modri bar?un odjevenima, sve samim vojvodama i namjesnicima,
   pristalim momcima, vje?tim konjanicima.

   ^7I oda se bludu s njima, sve poizbor sinovima asirskim; i usplamtjev
   za njima, okalja se svim njihovim kumirima.

   ^8A ne okani se ni bluda s Egipæanima, koji s njome le?ahu od njezine
   mladosti, koji su joj djevojaèke dojke gnjeèili i na nju blud svoj
   izlijevali.

   ^9I zato je predah u ruke njenim ljubavnicima, u ruke Asircima za
   kojima se uspalila.

   ^10I oni je razgoli?e, zarobi?e joj sinove i kæeri, a nju samu maèem
   pogubi?e. I postade tako primjer svim ?enama kako na njoj bi sud
   izvr?en.

   ^11Vidje to sestra joj Oholiba, ali se jo? gore uspali i gori blud
   èinja?e.

   ^12Za sinovima se asirskim uspaljivala, sve samim vojvodama i
   namjesnicima, svojim susjedima, rasko?no odjevenim, vje?tim
   konjanicima, poizbor momcima.

   ^13I vidjeh kako se okaljala: obje su istim putem po?le.

   ^14Ali se ova jo? gore bludu odala: kad bi ugledala mu?karca na zidu
   naslikana, likove Kaldejaca crvenilom nacrtane,

   ^15bedara pasom opasanih, sa spu?tenim povezima na glavama - sve
   junake, prave Babilonce, rodom iz zemlje kaldejske -

   ^16tek ?to bi ugledala priliku njihovu, sva bi se za njima uspalila te
   im slala poslanike u zemlju kaldejsku.

   ^17Sinovi babilonski k njoj bi dohrlili na ljubavnu postelju da je
   bludom kaljaju. A kad bi se s njima okaljala, zgadili bi joj se.

   ^18Ali se razglasilo njezino bludni?tvo, otkrila se njena golotinja, i
   du?a se moja od nje odvratila, kao ?to se bje?e odvratila od sestre
   njene.

   ^19Jer ona se jo? gorem bludu predala, opominjuæi se dana svoje
   mladosti kad se u Egiptu bludu odavala,

   ^20uspaljujuæi se za razvratnicima kojima mu?ka snaga bija?e kao u
   magaraca, a izljev kao u pastuha.

   ^21Tako se opet vrati sramoti svoje mladosti, kad su joj u Egiptu grudi
   pritiskivali, djevièanske dojke gnjeèili.

   ^22Zato, Oholibo, ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dignut æu na te
   tvoje ljubavnike, koji ti se du?i ogadi?e, i dovest æu ih odasvud na
   tebe:

   ^23Babilonce, sve Kaldejce, Pekoðane, ?oance i Koance, a s njima sve
   sinove asirske - sve poizbor momke, vojvode i namjesnike, na glasu
   junake, vje?te konjanike.

   ^24I doæi æe na te sa sjevera sila bojnih kola i toèkova s mno?tvom
   naroda i svrstat' se odasvud protiv tebe sa ?titovima, ?titiæima i
   oklopima. Njima æu te na sud predati, i svojim æe ti sudom suditi.

   ^25Oborit æu na te svu svoju ljubomoru, neka s tobom jarosno postupe:
   nos i u?i neka ti odsijeku, a ostatak tvoj da od maèa padne; sinove i
   kæeri da ti odvedu, a ostatak tvoj da oganj proguta.

   ^26I zderat æe s tebe tvoje haljine i oteti sve tvoje nakite.

   ^27Tako æu okonèati svu tvoju sramotu i bludnièenje, sve tamo od
   Egipta: neæe? vi?e k njima oèi dizati i neæe? se vi?e spominjati
   Egipta!'

   ^28Jer, ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me! Predat æu te u ruke onima
   koji ti omrznu?e, koji ti se du?i ogadi?e.

   ^29Neka iskale na tebi svoju mr?nju, neka ti svu muku preotmu, a tebe
   nek' ostave golu i nagu! Neka se obna?i sva golotinja tvoje bludnosti i
   besramnosti, tvojeg bludnièenja.

   ^30Sve æe te to stiæi zbog tvojeg bludnièenja s narodima i jer si se
   okaljala njihovim kumirima.

   ^31Putem si sestre svoje hodila: dat æu ti u ruku èa?u njezinu:

   ^32Ovako govori Jahve Gospod: Èa?u sestre svoje ispit æe?, èa?u ?iroku,
   duboku, i bit æe? na podsmijeh i ruglo - mnogo u nju stane! -

   ^33napunit æe? se pijanstva i ?alosti! Èa?a je to pusto?enja, u?asa -
   èa?a sestre tvoje Samarije.

   ^34Pit æe? je, do dna iskapiti, zatim u komade razbiti, grudi svoje
   izraniti. Jer, ja tako rekoh' - rijeè je Jahve Gospoda!

   ^35Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer ti mene zaboravi i leða mi
   okrenu, snosi sada svu svoju sramotu i bestidnost!'"

   ^36I jo? mi reèe Jahve: "Sine èovjeèji, hoæe? li suditi Oholi i
   Oholibi, pokazati im njihove gadosti?

   ^37Preljub poèini?e, ruke su im okrvavljene, s kumirima svojim preljub
   uèini?e, djecu koju mi porodi?e provedo?e kroz oganj da ih proguta.

   ^38Jo? mi i ovo uèini?e: onoga dana obe?èasti?e moje Sveti?te i subote
   moje oskvrnu?e.

   ^39Jer istoga dana kad djecu svoju kumirima kla?e, u Sveti?te moje
   doðo?e da ga obe?èaste. Eto, tako uradi?e usred Doma mojega.

   ^40Slale su èak po mu?karce izdaleka, i oni bi im pohrlili èim bi
   glasnici k njima stigli. A ti se za njih kupala, oèi svoje mazala i
   nakitom se kitila.

   ^41A potom bi sjedala na rasko?nu postelju pred kojom stol prostrt
   bija?e na koji si stavljala moj tamjan i moje ulje.

   ^42Tu se èulo pocikivanje bezbri?nog dru?tva zbog velikog mno?tva
   dovedena sa svih strana pustinje; stavljali su ?enama na ruke narukvice
   i na glavu vijence prekrasne.

   ^43I rekoh: 'Sa ?enom ogrezlom u preljubu jo? blud tjeraju, i sama se
   ona jo? bludu odaje!'

   ^44Prilaze joj kao kakvoj bludnici! Da, prilazili su k Oholi i Oholibi,
   pokvarenicama.

   ^45Zato æe im pravednici suditi kao ?to se sudi preljubnicama i onima
   koji krv prolijevaju, jer - one su preljubnice, ruke su im okrvavljene.

   ^46Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Neka se protiv njih zbor sazove da
   ih izvrgnem zlostavljanju i pljaèki.

   ^47Zbor neka ih kamenuje i maèevima raskomada; sinove i kæeri neka im
   pokolje, a domove ognjem spali.

   ^48Tako æu iz zemlje istrijebiti sramotu, da se druge ?ene opomenu i ne
   èine djela va?ih sramotnih.

   ^49A na vas æu oboriti svu va?u bestidnost, ispa?tat æete grijehe
   idolopoklonstva. I znat æete da sam ja Jahve Gospod.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Godine devete, devetoga mjeseca, desetoga dana, doðe mi rijeè
   Jahvina:

   ^2"Sine èovjeèji, zapi?i ovaj dan: upravo danas kralj babilonski
   zaposjede Jeruzalem.

   ^3Pripovijedaj domu odmetnièkom prispodobu. Reci im: Ovako govori Jahve
   Gospod: 'Pristavi lonac, pristavi i nalij vode u nj!

   ^4Baci u nj komade, sve najbolje komade mesa, but i pleæe! Napuni ga
   ponajboljim kostima!

   ^5Uzmi najbolje od stada. Pod loncem vatru nalo?i. Neka dobro uzavri,
   neka se u njemu skuhaju i kosti.'

   ^6Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Jao gradu krvnièkom, zahrðalu loncu s
   kojega se hrða ne skida! A zatim komad po komad iz njega izvadi, ali za
   nj ne bacaj kÓockÄe!

   ^7Jer krv je njegova u njemu - na golu je kamenu ostavi, po zemlji je
   ne razlij gdje bi je pra?ina mogla prekriti!

   ^8Da se gnjev moj raspali, da mu odmazdim, ostavih krv njegovu na
   kamenu golom, da se ne pokrije.'

   ^9Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jao gradu krvnièkome, jer æu veliku
   lomaèu nalo?iti!

   ^10Skupi drva, vatru potpali, skuhaj meso, primije?aj zaèina, nek'
   izgore i kosti!

   ^11A zatim ga prazna na ?eravicu pristavi da mjed mu se usija i
   neèistoæa njegova sva se rastopi, da se uni?ti hrða na njemu!

   ^12Grdne li muke! Ali se velika hrða ne dade s njega skinuti: i vatri
   odolje.

   ^13Sramotan je grijeh tvoj: htjedoh te oèistiti, ali se ti ne htjede od
   grijeha oèistiti; i zbog toga se vi?e neæe? oèistiti dok nad tobom ne
   iskalim gnjev svoj!

   ^14Ja, Jahve, rekoh! I rijeè æu ispuniti; neæu popustiti: I neæu se
   smilovati niti æu se pokajati! Sudit æu te po putovima tvojim i po
   djelima tvojim! - rijeè je Jahve Gospoda."

   ^15I doðe mi rijeè Jahvina:

   ^16"Sine èovjeèji, evo, nenadanom smræu oduzet æu ti radost oèinju! Ne
   tuguj, ne plaèi i ne roni suza!

   ^17Jecaj tiho, ali ne ?ali kao ?to se za mrtvima ?ali! I povij oko
   glave povez, a na noge obuj sandale. Ne prekrivaj brade i ne jedi
   ?alobnièke pogaèe."

   ^18Ujutro tako prorokovah narodu, a uveèe mi ?ena umrije te sutradan
   uradih kao ?to mi bija?e zapovjeðeno.

   ^19Narod me na to zapita: "Neæe? li nam reæi ?to znaèi za nas to ?to ti
   radi??"

   ^20Ja im odgovorih: "Doðe mi rijeè Jahvina:

   ^21"Reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: Evo, oskvrnut æu
   svoje Sveti?te, va? ponos sna?ni, radost vam oèinju i èe?nju du?e va?e!
   I sinovi i kæeri koje ostaviste, od maèa æe pasti!

   ^22Tada æete uraditi kao ?to i ja uradih: neæete prekrivati brade i
   neæete jesti ?alobnièke pogaèe!

   ^23Povit æete povez oko glave i obuti na noge sandale! I neæete vi?e
   tugovati ni plakati, nego æete èiljeti zbog svojih nedjela i jecati
   jedan za drugim!

   ^24A Ezekiel æe vam biti primjer: uèinit æete sve ?to je i on èinio.
   Kad se to zbude, spoznat æete da sam ja Jahve!'

   ^25A ti, sine èovjeèji, doista u dan kad im oduzmem snagu, diènu radost
   njihovu, radost im oèinju, slast du?e njihove, sinove i kæeri njihove -

   ^26u taj æe dan k tebi stiæi bjegunac da ti to dojavi!

   ^27U taj æe se dan tvoja usta otvoriti, i ti æe? tom bjeguncu
   progovoriti; neæe? vi?e biti nijem. I tako æe? im biti znak. I oni æe
   spoznati da sam ja Jahve!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 I doðe mi rijeè Jahvina:

   ^2"Sine èovjeèji, okreni lice k sinovima Amonovim te prorokuj protiv
   njih!

   ^3Reci sinovima Amonovim: 'Poslu?ajte rijeè Jahve Gospoda! Ovako govori
   Jahve Gospod: Zato ?to vi klicaste 'ha, ha!' nad mojim Sveti?tem kad
   ono bija?e oskvrnuto, i nad zemljom Izraelovom kad ona bija?e
   opusto?ena, i nad domom Judinim kad odla?a?e u izgnanstvo,

   ^4predat æu vas, evo, u posjed sinovima Istoka da usred vas razapnu
   svoje ?atore, udare svoja prebivali?ta. Oni neka jedu tvoje plodove i
   piju mlijeko tvoje!

   ^5Od Rabe æu pa?njake za deve naèiniti, a u zemlji Amonovih sinova
   torove æu za ovce podiæi. I znat æete da sam ja Jahve!'

   ^6Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Zato ?to si pljeskao rukama i udarao
   nogama i svom se du?om radovao nad zemljom Izraelovom,

   ^7ja æu, evo, ruku na te podiæi i kao plijen te predati narodima!
   Istrijebit æu te iz narodÄa, iskorijeniti iz zemalja! Zatrijet æu te! I
   znat æe? da sam ja Jahve!

   ^8Ovako govori Jahve Gospod: 'Zato ?to Moab i Seir govorahu: 'Gle, dom
   je Judin poput svih naroda',

   ^9otkrit æu, evo, obronke moapske, da s kraja na kraj ostane bez
   gradova ?to bijahu ukras zemlje: Bet Haje?imot, Baal Meon i Kirjatajim.

   ^10Dat æu ih u posjed sinovima Istoka, neprijateljima Amonaca, da se
   sinovi Amonovi meðu narodima vi?e ne spominju!

   ^11Tako æu izvr?iti sud nad Moabom. I znat æe da sam ja Jahve!'

   ^12Ovako govori Jahve Gospod: 'Zato ?to se Edom osveti domu Judinu i
   tom se osvetom te?ko ogrije?i,

   ^13ovako govori Jahve Gospod: Podiæi æu ruku na Edom, istrijebit æu iz
   njega ljude i ?ivotinje! Pretvorit æu ga u pustinju: od Temana do
   Dedana svi æe od maèa izginuti.

   ^14Tako æu se osvetiti Edomu rukom svojega naroda izraelskog. Oni æe
   postupiti s Edomom prema mojem gnjevu i mojoj srd?bi. I spoznat æe moju
   osvetu!' - rijeè je Jahve Gospoda.

   ^15Ovako govori Jahve Gospod: 'Zato ?to Filistejci izvr?i?e odmazdu,
   krvavo se osveæujuæi s mr?njom u srcu, razarajuæi sve zbog svojeg
   neprijateljstva,

   ^16ovako govori Jahve Gospod: Evo, podi?em ruku na Filistejce,
   istrijebit æu Kereæane, uni?tit æu sve ?to preostane na morskoj obali!

   ^17Tako æu im se stra?no osvetiti kaznama jarosnim. I kad im se
   osvetim, znat æe da sam ja Jahve.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 Godine jedanaeste, prvoga dana u mjesecu, doðe mi rijeè Jahvina:

   ^2"Sine èovjeèji, jer Tir nad Jeruzalemom klica?e: 'Ha, ha! Razbi?e se
   ta vrata narÄodÄa, i k meni se okrenu?e; obogatit æu se: on je
   opusto?en' -

   ^3stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me protiv tebe, Tire, diæi æu
   na te silne narode, kao ?to more valove di?e!

   ^4Poru?it æe zidine tirske i razoriti sve kule njegove. A ja æu mu i
   pra?inu pomesti, naèinit' od njega peæinu golu!

   ^5Bit æe su?ili?te mre?a. Jer ja rekoh! - rijeè je Jahve Gospoda. I
   narodima plijen æe postati.

   ^6A sve kæeri njegove od maèa æe pasti u polju! Znat æe da sam ja
   Jahve!'

   ^7Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dovest æu na Tir sa sjevera
   Nabukodonozora, kralja babilonskoga, kralja nad kraljevima, s konjima i
   bojnim kolima, s konjanicima, èetama i mno?tvom naroda!

   ^8Kæeri æe tvoje u polju maèem posjeæi! Protiv tebe diæi æe kule
   opsadne, nasuti protiv tebe nasipe i podiæ' protiv tebe ?titove.

   ^9Na zidove æe tvoje upraviti zidodere i tvoje æe kule kukama oborit'!

   ^10Od nebrojenih konja njegovih svega æe te pra?ina prekriti, a od
   ?tropota konjanika i toèkova i bojnih kola njihovih zadrhtat æe zidine
   tvoje, kad bude prolazio kroz vrata tvoja, k'o ?to se prolazi kroz grad
   osvojen.

   ^11Kopitima svojih konja zgazit æe ti sve ulice; narod tvoj maèem æe
   pobiti i sru?iti stupovlje tvoje.

   ^12Poplijenit æe bogatstvo tvoje, tvoje æe razgrabiti blago! Razorit æe
   tvoje zidine i kuæe tvoje divne sru?iti! Kamenje, drvo, pra?inu tvoju u
   more æe pobacati!

   ^13A ja æu prekinuti jeku tvojih pjesama, i zvuk se tvojih harfa vi?e
   neæe èuti!

   ^14Pretvorit æu te u peæinu golu, postat æe? su?ili?te mre?Äa. Vi?e se
   nikad neæe? podiæi, jer ja, Jahve, rekoh!' - to rijeè je Jahve
   Gospoda."

   ^15Ovako Jahve Gospod govori Tiru: "A neæe li od trijeska pada tvojega
   i jecanja tvojih ranjenika, kad nastane u tebi pokolj nemili, zadrhtati
   svi otoci?

   ^16I neæe li tada svi morski knezovi siæi s prijestolja svojih,
   odbaciti svoje pla?teve, i skinuti vezene haljine, u strah se zaodjeti,
   na zemlju posjedati, dr?æuæi bez prestanka, u?asnuti tvojim udesom?

   ^17A zatim æe nad tobom zakukati i reæi ti: 'Kamo li propade? Kamo li s
   mora nestade, grade proslavljeni, ?to bija?e tako moæan na moru, ti i
   ?itelji tvoji, koji strah zadavahu zemlji svoj?

   ^18Sada na dan pada tvojega otoci æe zadrhtati, otoci u moru prestravit
   æe se zbog propasti tvoje!'

   ^19Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Kad te pretvorim u pusti grad, kakvi
   su gradovi u kojima vi?e nitko ne boravi, i kada na tebe dovedem
   bezdane da te velike vode prekriju,

   ^20spustit æu te s onima koji su si?li u grob, k narodu pradavnom, i
   smjestit æu te u najdublje zemljine predjele, u vjeènu samoæu, s onima
   ?to u grob siðo?e, da se vi?e ne vrati? u zemlju ?ivih.

   ^21Pretvorit æu te u u?as i vi?e te neæe biti. Tra?it æe te, ali te
   vi?e nikad neæe naæi!' - rijeè je Jahve Gospoda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 I doðe mi rijeè Jahvina:

   ^2"A ti sine èovjeèji, udari u tu?aljku nad Tirom

   ^3i reci Tiru ?to le?i na ulazu u more i trguje s narodima bezbrojnih
   otoka: 'Ovako govori Jahve Gospod: Tire ?to govora?e: Ja sam laða
   prekrasna, izvanredne ljepote.

   ^4Tvoje meðe se?u u more duboko, graditelji tvoji besprimjerno te
   lijepa naèini?e.

   ^5Od senirskih èempresa oplate ti sagradi?e, cedar libanonski uze?e,
   jarbole ti podigo?e;

   ^6od ba?anskih hrastova istesa?e ti vesla, od bjelokosti i ?im?ira s
   kitijimskog otoèja palubu ti naèini?e!

   ^7Od vezena lana egipatskog bijahu ti jedra da ti budu zastava! A
   grimiz i skrlet s eli?kih otoka stavi?e ti za krovi?ta.

   ^8?itelji Sidona i Arvada bjehu ti veslaèi, a mudraci tvoji, Tire,
   bijahu ti kormilari!

   ^9Starje?ine gebalske i vje?taci popravljahu kvarove tvoje. Sve morske
   laðe i mornari bijahu tvoji i s tobom trgovahu!

   ^10Perzijanci, Ludijci i Putijci u tvojoj vojsci bijahu ratnici, u tebi
   vje?ahu ?titove i kacige; oni ti sjaj davahu.

   ^11Sinovi arvadski s vojnicima na bedemima tvojim uokrug èuvahu ti
   kule. O zidove ti uokolo ?titove vje?ahu da uzvelièaju jedinstvenu
   ljepotu tvoju!

   ^12Zbog bogatstva tvoga golemog èak i Tar?i? s tobom trgova?e,
   plaæajuæi srebrom i gvo?ðem, olovom i kositrom trg tvoj.

   ^13Javan i Tubal i Me?ek s tobom trgovahu: davahu ljude i suðe mjedeno
   za trg tvoj.

   ^14Oni iz Bet Togarme davahu konje, trkaæe konjiæe i mazge.

   ^15I sinovi Dedanovi s tobom trgovahu. Mnogi ti otoci bijahu podlo?ni:
   plaæahu ti daæu u bjelokosti i ebanovini.

   ^16Zbog obilja robe tvoje Edom s tobom trgova?e. Davahu ti za trg
   dragulje, purpur i vezivo, koralje, rubine i bez;

   ^17i Judeja i zemlja Izraelova trgovahu s tobom: minitskim ?itom,
   voskom, medom, uljem i balzamom trg tvoj plaæahu!

   ^18Zbog obilja trga tvojeg, silnoga ti blaga, i Damask s tobom trgova?e
   za helbonsko vino i saharsku vunu.

   ^19I Dan i Javan iz Uzala za trg tvoj prekaljeno gvo?ðe mijenjahu,
   cimet i slatku trsku.

   ^20Dedan s tobom trgova?e prostirkama jahaèkim.

   ^21Arapi i kedarski knezovi mijenjahu se s tobom, trg ti plaæajuæi
   jaganjcima, jarcima i ovnovima.

   ^22Trgovci iz ?ebe i Rame trgovahu s tobom, za trg ti davahu najbolje
   dragulje i zlato.

   ^23Haran, Kane i Eden, trgovci ?ebe, Asirije i Ki?mada trgovahu s
   tobom. Mijenjahu za trg tvoj

   ^24skupocjene halje, purpurne i vezene pla?teve, sagove ?arene i u?ad
   èvrsto pletenu.

   ^25Tar?i?ke su laðe nakrcane prevozile robu tvoju! Bje?e tako puna i
   te?ka veoma.

   ^26Na puèinu morsku, na mnoga te mora izvedo?e veslaèi. Istoèni te
   vjetar razbi na puèini morskoj!

   ^27Tvoje blago i trg ti, rukodjela tvoja, laðari tvoji i krmilari,
   popravljaèi pukotina, mjenjaèi trga tvojeg, svi ratnici na tebi i sve
   mno?tvo posred tebe potonut æe na dno morsko na dan tvoga brodoloma!

   ^28Na vapaj ti krmilara obale æe zadrhtati.

   ^29I siæi æe s laða svojih svi veslaèi, svi laðari i svi krmilari i
   ostat æe na kopnu.

   ^30Za tobom æe glasno naricati i kukati gorko. Pepelom æe posut glave,
   i valjat se u pra?ini;

   ^31zbog tebe æe glave obrijati, kostrijet æe pripasati, ojaðene du?e za
   tobom naricati, i kukati gorko.

   ^32U ?alosti æe ti tu?balicu zapjevati, nad tobom æe protu?iti: 'Koji
   grad k'o Tir ponosan bje?e posred mora?'

   ^33Jer kad bi on blago iskrcao, mnoge bi narode njima nasitio! Obiljem
   bogatstva i trga mnoge bi kraljeve zemaljske usreæio.

   ^34A sada te, evo, valovi smrska?e, potonu u dubine morske! Blago tvoje
   i sva posada potonu?e s tobom.

   ^35Svi ?itelji otoèki zbog tebe se prestravi?e. Kraljevi se njini
   naje?i?e, glave pokunji?e.

   ^36Trgovci narodÄa zvi?dahu za tobom, jer ti stra?ilo posta i nestade
   zauvijek!'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 I doðe mi rijeè Jahvina:

   ^2"Sine èovjeèji, ka?i knezu tirskome: 'Ovako govori Jahve Gospod:
   Tvoje se srce uzoholi, ti reèe: 'Ja sam bog! Na bo?jem prijestolju
   sjedim u srcu morskom.' Iako èovjek, a ne Bog, ti srce svoje izjednaèi
   s Bo?jim.

   ^3Bje?e, eto, od Daniela mudriji, nijedna ti tajna ne bje skrivena!

   ^4Mudro?æu svojom i razborom nateèe bogatstva, riznicu napuni srebrom i
   zlatom!

   ^5Mudar li bija?e trgovac, bogatstvo svoje namno?i! Al' ti se s
   bogatstva srce uzoholi.'

   ^6Stog ovako govori Jahve Gospod: 'Jer svoje srce s Bo?jim izjednaèi,

   ^7dovest æu, evo, na te tuðince najnasilnije meðu narodima. Isukat æe
   maèeve na mudrost ti divnu, i ljepotu æe ti okaljati,

   ^8bacit æe te u jamu da umre? nasilnijom smræu od onih ?to umiru na
   puèini morskoj!

   ^9Hoæe? li tada pred krvnikom reæi: 'Ja sam bog'? Èovjek si, a ne bog,
   u ruci svojih ubojica.

   ^10Umrijet æe? smræu neobrezanih od ruke tuðinske! Jer ja, Jahve, rekoh
   to' - rijeè je Jahve Gospoda."

   ^11I doðe mi rijeè Jahvina:

   ^12"Sine èovjeèji, zakukaj tu?aljku nad tirskim kraljem. Reci mu:
   'Ovako govori Jahve Gospod: Gle, ti bje?e uzor savr?enstva, pun
   mudrosti i èudesno lijep!

   ^13U Edenu, vrtu Bo?jem, ti ?ivlja?e, resio te dragulj svaki, sard,
   topaz i dijamant, krizolit, oniks i jaspis, safir, smaragd i zlato.
   Naèinjeni bjehu bubnjevi i frule, na dan ti roðenja bjehu pripravljeni.

   ^14Postavih te kao raskriljena keruba za?titnika: bio si na svetoj gori
   Bo?joj, hodio si posred ognjena kamenja.

   ^15Savr?en bje?e na putima svojim od dana svojega roðenja dok ti se u
   srcu ne zaèe opaèina.

   ^16Obilno trgujuæi, napuni se nasiljem i sagrije?i. Zato te zbacih s
   gore Bo?je, istrgoh te, kerube za?titnièe, isred ognjenoga kamenja.

   ^17Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog
   svojega blaga! Na zemlju te bacih i predah te zemaljskim kraljevima da
   te prezirno gledaju.

   ^18Mno?tvom svog bezakonja, nepo?tenim trgovanjem oskvrnu svoja
   sveti?ta! Pustih oganj posred tebe da te pro?dre. Pretvorih te na
   zemlji u pepeo na oèi onih ?to te motre.

   ^19Svi koji te poznaju meðu narodima zgrozi?e se nad tobom! Jer ti
   stra?ilo posta, nestade zauvijek.'"

   ^20I doðe mi rijeè Jahvina:

   ^21"Sine èovjeèji, okreni lice k Sidonu, prorokuj protiv njega.

   ^22Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me protiv tebe, Sidone,
   proslavit æu se usred tebe! I znat æe se da sam ja Jahve kada nad njim
   sud izvr?im i svetost svoju poka?em u njemu.

   ^23I poslat æu na nj kugu i krv po ulicama njegovim; i mrtvi æe posred
   njega padati od maèa, koji ti odasvud prijeti, i znat æe se tada da sam
   ja Jahve.

   ^24I vi?e neæe biti domu Izraelovu trna ?to ranjava nit' ?aoke ?to
   razdire meðu svima uokolo koji ga preziru! I znat æe se da sam ja
   Jahve!'"

   ^25Ovako govori Jahve Gospod: "A kad skupim sav dom Izraelov izmeðu
   naroda po kojima su razasuti, oèitovat æu u njima svoju svetost pred
   oèima narodÄa. I nastanit æe se u svojoj zemlji ?to je dadoh sluzi
   svome Jakovu.

   ^26I u njoj æe ?ivjeti u miru, gradit æe domove i saditi vinograde.
   ?ivjet æe u pouzdanju dok budem izvr?ivao svoj sud nad svima koji ih
   naokolo prezirahu. I znat æe da sam ja Jahve, Bog njihov."
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 Godine desete, desetoga mjeseca, dvanaestoga dana, doðe mi rijeè
   Jahvina:

   ^2"Sine èovjeèji, okreni lice faraonu, kralju egipatskom, i prorokuj
   protiv njega i protiv sveg Egipta.

   ^3Govori i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me protiv tebe,
   faraone, kralju egipatski, golemi krokodile ?to le?i? usred rijeka
   svojih. Ti reèe: 'Rijeke su moje, sebi sam ih naèinio.'

   ^4I zato æu ti kuke zarit' u gubicu i sve ribe rijeka tvojih zalijepiti
   na krlju?ti tvoje. Izvuæi æu te isred rijeka tvojih sa svim ribama
   rijeka tvojih zalijepljenim na tvoje krlju?ti.

   ^5Bacit æu u pustinju tebe i sve ribe iz rijeka tvojih. Na tlo æe?
   poljsko pasti, nitko te neæe podiæ' ni sahraniti, zvijerima zemaljskim
   i nebeskim pticama dat æu te za hranu!

   ^6I znat æe svi stanovnici Egipta da sam ja Jahve. Jer ti bje?e trska
   za oslonac domu Izraelovu!

   ^7Kad te u ruku uhvati?e, ti se slomi i rane im otvori; a kad se na te
   osloni?e, ti prepuèe i bedra im sva izrani.'

   ^8Stog ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dovest æu maè svoj na te,
   istrijebit æu iz tebe i ljude i stoku!

   ^9Sva æe zemlja egipatska pusto? biti i razvalina, i oni æe znati da
   sam ja Jahve!' Jer ti reèe: 'Rijeka je moja, sebi je naèinih.'

   ^10'Zato evo me na te i na rijeke tvoje da pretvorim zemlju egipatsku u
   pustinju i pusto? od Migdola do Sevana i do granice etiopske!

   ^11Neæe njome vi?e prolaziti noga ljudska ni noga ?ivotinjska, ostat æe
   nenaseljena èetrdeset godina.

   ^12Od zemlje æu egipatske naèiniti pusto? sred zemalja opusto?enih, a
   gradovi njezini bit æe èetrdeset godina ru?evine meðu razvaljenim
   gradovima. I raspr?it æu Egipæane meðu narode i rasijat æu ih po
   zemljama.'

   ^13Jer, ovako govori Jahve Gospod: 'Kad mine èetrdeset godina, sakupit
   æu opet sve Egipæane izmeðu naroda kamo bijahu raspr?eni.

   ^14Vratit æu izgnanike egipatske, vratit æu ih opet u zemlju Patros,
   domovinu njihovu, da osnuju ondje slabo kraljevstvo.

   ^15Ono æe biti najmanje od svih kraljevstava, da se vi?e nikad ne digne
   nad druge narode. Smanjit æu ga da vi?e nikad ne podjarmi drugih naroda

   ^16i da vi?e ne bude uzdanje domu Izraelovu. Nek' mu u pamet doziva
   grijehe koje bija?e poèinio okreæuæi se za njima. I oni æe spoznati da
   sam ja Jahve.'"

   ^17Godine dvadeset i sedme, prvoga dana prvoga mjeseca, doðe mi rijeè
   Jahvina:

   ^18"Sine èovjeèji, kralj babilonski Nabukodonozor krenu s vojskom na
   velik pohod protiv grada Tira. I svaka glava ogolje i svako se rame
   odadrije. Ali ni on ni vojska mu ne imahu nikakve dobiti od toga ?to
   krenu?e na Tir.

   ^19Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, predat æu Nabukodonozoru,
   kralju babilonskome, zemlju egipatsku. Odnijet æe joj blago, nagrabiti
   plijena i opljaèkati je. To æe biti plaæa vojsci njegovoj.

   ^20Za trud ?to na Tir krenu dat æu mu svu zemlju egipatsku, jer za me
   bija?e radio' - rijeè je Jahve Gospoda.

   ^21'U onaj æu dan uèiniti da izraste rog domu Izraelovu, a tebi æu usta
   otvoriti meðu njima. I znat æe da sam ja Jahve.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 I doðe mi rijeè Jahvina:

   ^2"Sine èovjeèji, prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Kukajte:
   'Jao dana!'

   ^3Jer se bli?i dan, bli?i se dan Jahvin! Dan oblaèan, vrijeme narodima
   odreðeno.

   ^4I maè æe uæi u Egipat, a strah æe ophrvati Etiopiju kad mrtvi stanu
   padati po Egiptu i kad se razgrabi njegovo blago te kad mu temelje sve
   sru?e.

   ^5Ku?, Put i Lud, sva Arabija i Libija, i sinovi zemlje Krete s njima
   od maèa æe izginuti'!

   ^6Ovako govori Jahve Gospod: 'Past æe koji podupiru Egipat i srozat æe
   se ponos njegove moæi. Od Migdola do Sevana sve æe u njemu od maèa
   pasti - rijeè je Jahve Gospoda.

   ^7On æe biti pusto? meðu opusto?enim zemljama, a njegovi gradovi
   ru?evine meðu razru?enim gradovima.

   ^8I znat æe da sam ja Jahve kad zapalim svoj oganj u Egiptu i zatrem
   sve pomagaèe njegove.

   ^9U onaj æe dan glasnici od mene na laðama isploviti da zastra?e
   bezbri?nu Etiopiju. I strah æe je ophrvati u dan egipatski. Jer, evo,
   bli?i se!'

   ^10Ovako govori Jahve Gospod: 'Uni?tit æu mno?tvo egipatsko rukom
   Nabukodonozora, kralja babilonskoga!

   ^11On i njegov narod s njime - najokrutniji meðu narodima - bit æe
   dovedeni da zemlju zatru. I oni æe isukati maè na Egipat i svu æe mu
   zemlju truplima ispuniti.

   ^12A ja æu isu?iti rijeke i zemlju predati u ruke silnicima, opusto?it
   æu zemlju i ?to je u njoj - rukom tuðinaca. Ja, Jahve, rekoh!'

   ^13Ovako govori Jahve Gospod: 'Razorit æu kumire i ni?tavila
   istrijebiti iz Memfisa, i neæe vi?e biti knezova u egipatskoj zemlji, a
   strah æu posijati u zemlji egipatskoj.

   ^14Opusto?it æu Patros, zapaliti Soan, izvr?iti sud na Tebi.

   ^15Iskalit æu gnjev nad Sinom, tvrðom egipatskom, istrijebit æu mno?tvo
   u Tebi.

   ^16Zapalit æu oganj pod Egiptom: Sin æe uzdrhtati od strave, Teba æe
   biti osvojena, a Memfis u tjeskobi dan za danom.

   ^17Mladiæi Heliopola i Pi-Beseta od maèa æe pasti. A oni æe biti
   odvedeni u ropstvo!

   ^18Nad Tafnisom pomrèat æe dan kad ondje slomim jaram egipatski i kad
   se dokonèa ponos moæi u njemu! Nad njim æe se nadviti oblak, i njegove
   æe kæeri biti odvedene u ropstvo!

   ^19Tako æu izvr?iti sud nad Egiptom, i znat æe da sam ja Jahve.'"

   ^20Godine jedanaeste, prvoga mjeseca, sedmoga dana doðe mi rijeè
   Jahvina:

   ^21"Sine èovjeèji, gle, slomih mi?icu faraonu, kralju egipatskom! I
   evo, nisu je ni povili: nisu metnuli lijekove niti su je povojima
   obavili da je okrijepe kako bi se opet mogla prihvatiti maèa.

   ^22Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me protiv faraona, kralja
   egipatskoga, da mu slomim obje ruke, i zdravu i slomljenu, i da mu maè
   izbijem iz ruke!

   ^23Razagnat æu Egipæane meðu narode i rasijati ih po zemljama!

   ^24Ojaèat æu ruke kralju babilonskom i maè æu svoj staviti u njegovu
   ruku; a faraonu æu slomiti ruke te æe stenjati pred neprijateljem kao
   ranjenik.

   ^25Da, ojaèat æu ruke kralju babilonskom, a ruke æe faraonove klonuti.
   I znat æe se da sam ja Jahve kad metnem maè svoj u ruke kralju
   babilonskom i on ga zavitla nad zemljom egipatskom.

   ^26Raspr?it æu Egipæane meðu narode i rasijati ih po zemljama. I znat
   æe da sam ja Jahve.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 Jedanaeste godine, treæega mjeseca, prvoga dana, doðe mi rijeè
   Jahvina:

   ^2"Sine èovjeèji, ka?i faraonu, kralju egipatskom, i mno?tvu njegovu:
   'Na koga nalièi? velièinom svojom?

   ^3Usporedit æu te, evo, s cedrom libanonskim, lijepih grana, gusta
   li?æa i debla visoka: vrh mu do oblaka se?e.

   ^4Voda ga othrani i uzvisi bezdan; rijekama mu svojim nasad oblijeva?e,
   rukave svoje sla?e k svem drveæu poljskom.

   ^5I zato rastom on nadvisi sve poljsko drveæe. Grane mu se namno?i?e,
   hvoje mu se razgrana?e od obilne vode ?to mu dotjeca?e;

   ^6ptice mu nebeske na granama gnijezda savijahu. Ispod hvoja njegovih
   lego?e se divlje zvijeri. A u hladu njegovu svi veliki narodi sjeðahu.

   ^7Lijep on bija?e velièinom i ?irinom svojih grana; do dubokih voda
   ?ilje mu seza?e!

   ^8Ne bijahu mu ravni ni cedrovi u vrtu Bo?jem, ni èempresi se ne mogahu
   usporediti s granama njegovim, a platane ni kao hvoje njegove ne
   bijahu! Nijedno stablo u vrtu Bo?jem ne bje?e mu po ljepoti ravno.

   ^9Ukrasih ga mno?tvom grana, i zaviða?e mu sve edensko drveæe u vrtu
   Bo?jem.'

   ^10Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer se s rasta uzoholio ?to mu vrh
   do oblaka seza?e i srce mu visina zanese,

   ^11predadoh ga u ruke najmoænijemu od svih naroda da uèini s njime po
   zloæi njegovoj, i odbacih ga.

   ^12Tuðinci, najokrutniji od naroda, posjeko?e ga i obori?e, grane mu
   padahu po gorama i svim dolinama, hvoje mu se po svim uvalama polomi?e,
   svi se narodi zemlje od njegova hlada udalji?e, ostavi?e ga!

   ^13Na njegovo oboreno stablo sve ptice nebeske sletje?e! Meðu njegovim
   se granama sve divlje zvijeri nastani?e!

   ^14Da se rastom svojim nijedno stablo pokraj vode vi?e ne uzvisi i da
   vrh svoj meðu oblake ne uzdigne! I da se nijedno stablo koje pije vode
   u visinu svoju ne uzdaje! Jer su svi predani smrti, baèeni u podzemne
   krajeve, posred sinova ljudskih, s onima ?to slaze u jamu!'

   ^15Ovako govori Jahve Gospod: 'U dan kad on siðe u Podzemlje, u znak
   ?alosti, zatvorih nad njim ponor i zaustavih rijeke njegove. I velike
   vode presahnu?e te sav Libanon zbog njega u tugu zaogrnuh i sve se
   poljsko drveæe zbog njega osu?i!

   ^16Gromotom pada njegova potresoh narode kad ga strmoglavih u Podzemlje
   s onima ?to u jamu siðo?e! I u podzemnom se kraju utje?i sve drveæe
   edensko, najizabranije i najljep?e u Libanonu, sve ?to je vodu
   ispijalo.

   ^17I ono, mi?ica njegova, i oni meðu narodima koji u hladu njegovu
   sjeðahu, siðo?e s njim u Podzemlje, k onima ?to maèem bijahu probodeni.

   ^18Na koga, dakle, meðu drveæem edenskim, nalièi? svojom moæi, slavom i
   velièinom? A sad si s njima oboren u podzemni kraj i s neobrezanima
   le?i? meðu onima ?to maèem bijahu probodeni. To je faraon i sve njegovo
   mno?tvo' - rijeè je Jahve Gospoda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 32

   ^1 Godine dvanaeste, dvanaestoga mjeseca, prvoga dana, doðe mi rijeè
   Jahvina:

   ^2"Sine èovjeèji, zaplaèi nad faraonom, kraljem egipatskim, i ka?i mu:
   'Laviæu naroda, propao si! Ti bje?e kao krokodil u vodi, buèio si u
   rijekama svojim, nogama si vodu mutio, valove joj podizao!'

   ^3Ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, razapet æu mre?u nad tobom sa skupom
   mnogih naroda: oni æe te u mojoj mre?i izvuæi.

   ^4Ostavit æe te na zemlji, tresnuti tobom o tlo. Sve ptice nebeske na
   te æu pustiti i zvijeri zemaljske tobom æu nahraniti!

   ^5Meso æu ti razbacat' po gorama, doline æu prekriti strvinom tvojom.

   ^6Istekom iz tebe zemlju æu napojiti, krvlju tvojom po gorama, i korita
   rijeèna njome napuniti.

   ^7A kada te utrnem, nebesa æu potamniti i zvijezde na njima ugasiti!
   Oblakom æu sunce zastrijeti, i mjesec svjetlo?æu neæe svijetliti.

   ^8Sva æu svjetlila na nebu zbog tebe utrnuti i mrak æu nad zemljom
   razastrijeti!' - rijeè je Jahve Gospoda.

   ^9'Ucvilit æu srca mnogih naroda kad izgnanike tvoje odvedem u zemlje
   tebi nepoznate.

   ^10Narode æe mnoge strava uhvatiti, a njihovi æe se kraljevi nad tobom
   u?asnuti njima naoèigled. I na dan pada tvojega svatko æe za svoj ?ivot
   neprestano strepiti.'

   ^11Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Maè kralja babilonskoga na te æe se
   spustiti.

   ^12Tvoje æu mno?tvo pobiti maèevima junaka, najljuæi od svih naroda
   opusto?it æe ponos Egipta i sve mno?tvo njegovo zatrijeti.

   ^13Svu æu stoku njegovu uni?titi pokraj voda obilnih. Ljudska ih noga
   vi?e neæe gaziti niti æe ih ?ivotinjski papak mutiti.

   ^14Onda æu im vode opet sti?ati i uèinit æu da im rijeke kao ulje
   teku!' - rijeè je Jahve Gospoda.

   ^15'Kad zemlju egipatsku opusto?im, kad bude opljaèkano ?to je na njoj,
   kad udarim sve ?itelje njezine, znat æe da sam ja Jahve.

   ^16Tu?aljka je to koja æe se naricati. Naricat æe je kæeri naroda.
   Naricat æe je nad Egiptom i nad svim njegovim mno?tvom' - rijeè je
   Jahve Gospoda."

   ^17Godine dvanaeste, prvoga mjeseca, petnaestoga dana, doðe mi rijeè
   Jahvina:

   ^18"Sine èovjeèji, narièi za egipatskim mno?tvom, gurni ga, njega i
   kæeri naroda slavnih, u podzemni kraj, k onima ?to siðo?e u jamu.

   ^19Od koga si bolji? Siði i poèini s neobrezanima.

   ^20Oni æe pasti meðu one ?to ih maè pokosi. Le?aj æe dobiti sa svim
   mno?tvom.

   ^21Najhrabriji junaci govorit æe mu iz srca Podzemlja: 'Ti i pomoænici
   tvoji siðite i poèinite s neobrezanima, maèem poko?enima!'

   ^22Ondje je i Asirac i sva njegova gomila oko groba njegova - svi
   pobijeni, maèem poko?eni.

   ^23Grobovi im le?e na dnu jame i sva mu je gomila oko grobova njegova -
   svi, nekoæ u?as u zemlji ?ivih, sada pobijeni, maèem poko?eni.

   ^24Ondje Elam i sve mno?tvo njegovo oko groba njegova - svi pobijeni,
   maèem poko?eni, neobrezani u podzemni kraj mrtvih siðo?e: nekoæ u?as u
   zemlji ?ivih, snose sad sramotu svoju s onima ?to u jamu siðo?e.

   ^25Usred pobijenih le?aj smjesti?e njemu i mno?tvu oko groba njegova -
   sve neobrezani, maèem probodeni: nekoæ u?as u zemlji ?ivih, snose sad
   sramotu svoju s onima ?to u jamu siðo?e, meðu pobijene polo?eni.

   ^26Ondje je Me?ek i Tubal i sve mno?tvo njegovo, s grobovima oko groba
   njegova - svi neobrezani, maèem probodeni, nekoæ u?as u zemlji ?ivih.

   ^27Ne le?e s junacima davno palima, u Podzemlje siðo?e s oru?jem, s
   maèem pod glavom i sa ?titom na kostima, jer bijahu u?as junacima u
   zemlji ?ivih.

   ^28I ti æe? le?ati usred neobrezanih, maèem poko?enih.

   ^29Ondje je Edom i svi njegovi kraljevi i knezovi: unatoè svojemu
   juna?tvu, i oni le?e zajedno s onima ?to su maèem poko?eni, s
   neobrezanima, s onima koji u jamu siðo?e.

   ^30Ondje su knezovi sjevera i svi Sidonci, i oni siðo?e meðu probodene.
   Unatoè u?asu svojega juna?tva, le?e neobrezani, s maèem probodenima,
   snoseæi svoju sramotu s onima ?to u jamu siðo?e.

   ^31Vidjet æe ih faraon i utje?it æe se zbog svog mno?tva - faraon i sva
   vojska njegova maèem poko?ena, rijeè je Jahve Gospoda!

   ^32Jer je zadavao strah u zemlji ?ivih, faraon i sve mno?tvo njegovo
   le?e s neobrezanima, s maèem poko?enima - rijeè je Jahve Gospoda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 33

   ^1 Doðe mi rijeè Jahvina:

   ^2"Sine èovjeèji, govori sinovima naroda svojega! Reci: 'Ako ja na neku
   zemlju dovedem maè, a narod te zemlje uzme jednoga izmeðu sebe i
   postavi ga za stra?ara,

   ^3a on - videæi da maè dolazi na zemlju - zatrubi u rog i opomene sav
   narod:

   ^4ako se tada onaj koji èuje glas roga ne da opomenuti te maè doðe i
   pogubi ga - krv njegova past æe na glavu njegovu:

   ^5jer, èuo je glas roga, ali se ne dade opomenuti - krv njegova past æe
   na njega. Da se dao opomenuti, spasio bi ?ivot.

   ^6A opet, ako stra?ar - videæi da maè dolazi na zemlju - ne zatrubi u
   rog i ne opomene narod te maè doðe i pogubi koga od njih: taj je,
   dodu?e, poginuo zbog svoga grijeha, ali æu ja krv njegovu tra?iti iz
   stra?arove ruke.'

   ^7I tebe sam, sine èovjeèji, postavio za stra?ara domu Izraelovu: kad
   èuje? rijeè iz mojih usta, opomeni ih u moje ime.

   ^8Reknem li bezbo?niku: 'Bezbo?nièe, umrijet æe?!' - a ti ne progovori?
   i ne opomene? bezbo?nika da se vrati od svojega zloga puta, bezbo?nik
   æe umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu tra?it æu iz tvoje
   ruke.

   ^9Ali ako bezbo?nika opomene? da se vrati od svojega zloga puta, a on
   se ne vrati sa svojega puta: on æe umrijeti zbog svojega grijeha, a ti
   si spasio ?ivot svoj.

   ^10Sine èovjeèji, reci domu Izraelovu: Vi govorite: 'Prijestupi i
   grijesi na?i priti?æu nas i zbog njih propadamo! I da jo? ?ivimo?'

   ^11Odgovori im: '?ivota mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - nije meni do
   smrti bezbo?nikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da ?ivi!
   Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Za?to da umrete,
   dome Izraelov!'

   ^12Sine èovjeèji, reci sinovima naroda svoga: 'Pravednika neæe izbaviti
   pravednost njegova u dan kad sagrije?i niti æe bezbo?nik stradati zbog
   svoje bezbo?nosti u dan kad se od nje odvrati, kao ?to ni pravednik
   neæe moæi ostati na ?ivotu u dan kad sagrije?i.

   ^13Reknem li ja prevedniku: '?ivjet æe?!' a on se pouzda u svoju
   pravednost i stane èiniti nepravdu, zaboravit æu svu njegovu
   pravednost, i on æe umrijeti zbog nepravde ?to je poèini!

   ^14A reknem li bezbo?niku: 'Umrijet æe?!' a on se odvrati od grijeha
   svojega i stane raditi po zakonu i pravdi,

   ^15vrati zalog, plati oteto i stane ?ivjeti po zakonima ?ivota, ne
   èineæi bezakonja - ?ivjet æe, neæe umrijeti!

   ^16I svi grijesi njegovi ?to ih bija?e poèinio bit æe mu zaboravljeni.
   Radi po zakonu i pravdi, ?ivjet æe!'

   ^17Ali sinovi naroda tvoga govore: 'Jahvin put nije pravedan!' Njihov
   put nije pravedan!

   ^18Ako se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane èiniti
   nepravdu, on æe stoga umrijeti.

   ^19A ako se bezbo?nik odvrati od svoje bezbo?nosti i stane raditi po
   zakonu i pravdi, on æe zbog toga ?ivjeti.

   ^20A vi velite: 'Jahvin put nije pravedan!' Svakome æu od vas suditi
   prema putovima njegovim, dome Izraelov!"

   ^21Godine dvanaeste, desetoga mjeseca, petoga dana na?eg izgnanstva,
   doðe k meni bjegunac iz Jeruzalema i reèe: "Pade grad!"

   ^22Ruka se Jahvina spustila na me uveèe, prije dolaska toga bjegunca, i
   otvorila mi usta prije negoli on doðe k meni ujutro! Otvori?e mi se,
   dakle, usta i ja vi?e ne bijah nijem.

   ^23I doðe mi rijeè Jahvina:

   ^24"Sine èovjeèji, oni koji ?ive u ovim ru?evinama zemlje Izraelove
   govore: 'Jedan bija?e Abraham i ba?tini ovu zemlju, a nas je mnogo -
   nama je zemlja dana u posjed!'

   ^25Stoga im reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Vi blagujete po gorama,
   oèi podi?ete kumirima svojim, krv prolijevate - i jo? da posjedujete
   ovu zemlju?

   ^26Na svoj se maè oslanjate, èinite gadosti, oskvrnjujete ?enu
   bli?njega - i jo? da posjedujete ovu zemlju?'

   ^27Ovo im reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: ?ivota mi moga, oni koji su
   u ru?evinama od maèa æe pasti; one koji su u polju dat æu zvijerima da
   ih pro?dru; a koji su u utvrdama i po peæinama od kuge æe poginuti!

   ^28Tako æu zemlju ovu razoriti i opusto?iti i nestat æe zauvijek
   drskoga njezina ponosa. Opustjet æe gore Izraelove i nitko vi?e neæe
   njima prolaziti.

   ^29I znat æe da sam ja Jahve kad zemlju njihovu razorim i opusto?im
   zbog svih gadosti ?to ih poèini?e.'

   ^30A o tebi, sine èovjeèji, sinovi naroda tvoga kazuju uza zidove i na
   kuænim vratima i govore jedan drugom: 'Hajde da èujemo kakva je to
   rijeè do?la od Jahve!'

   ^31I hrle k tebi kao na zbor narodni; i narod moj sjeda preda te i
   slu?a tvoje rijeèi, ali ih ne izvr?uje: naslaðuju se njima u ustima, a
   srce im ide za nepravednim dobitkom.

   ^32I gle, ti si za njih kao slatka pjesma uz glazbu otpjevana glasom
   umilnim: rijeèi ti slu?aju, ali ih ne izvr?uju.

   ^33Ali kad sve ovo doðe - gle, veæ dolazi - znat æe da prorok bija?e
   meðu njima!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 34

   ^1 I doðe mi rijeè Jahvina:

   ^2"Sine èovjeèji, prorokuj protiv Izraelovih pastira, prorokuj im i
   reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Jao pastirima Izraelovim koji
   napasaju sami sebe! Ne moraju li pastiri napasati stado?

   ^3Mlijekom se hranite, vunom odijevate, ovnove tovne koljete, a stada
   ne pasete.

   ^4Nemoænih ne krijepite, bolesnih ne lijeèite, ranjenih ne povijate,
   zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tra?ite, nego nasilno i
   okrutno njima gospodarite.

   ^5I tako se ovce raspr?i?e nemajuæ' pastira, i raspr?ene postado?e
   plijen zvijerima.

   ^6Ovce lutaju po svim gorama i visokim bregovima; po svoj su zemlji
   raspr?ene ovce moje i nitko za njih ne pita, nikoga nema da ih tra?i.'

   ^7Zato, pastiri, èujte rijeè Jahvinu:

   ^8'Tako mi ?ivota, rijeè je Jahve Gospoda: zato ?to ovce moje postado?e
   plijen i hrana zvijerima, nemajuæ' pastira, dok pastiri moji ovaca
   mojih ne tra?e nego sami sebe pasu, a ne pasu stada mojega -

   ^9zato, pastiri, èujte rijeè Jahvinu:

   ^10Ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me na pastire! Ovce svoje tra?it æu
   iz ruku njihovih i neæu im dati da mi vi?e stado pasu ni da sami sebe
   pasu: istrgnut æu ovce iz usta njihovih, neæe im vi?e biti hrana.'

   ^11Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me, sam æu potra?iti ovce svoje
   i sam æu ih pasti!

   ^12Kao ?to se pastir brine za ovce svoje kad se naðe uza stado
   raspr?eno, i ja æu se pobrinuti za svoje ovce i skupit' ih iz svih
   mjesta u koje se raspr?i?e u dan oblaka i mraka.

   ^13Izvest æu ih iz naroda, skupit æu ih iz zemalja i dovesti ih u
   zemlju njihovu da ih pasem na gorama izraelskim, po svim dolinama i
   travnjacima.

   ^14Past æu ih na izvrsnim pa?ama, ovèinjaci æe im biti na visokim
   gorama izraelskim; ondje æe poèivati u dobrim ovèinjacima i past æe na
   soènim pa?ama, po gorama izraelskim.

   ^15Sam æu pasti ovce svoje i sam æu im dati poèinka - rijeè je Jahve
   Gospoda.

   ^16Potra?it æu izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit æu ranjenu i
   okrijepiti nemoænu, bdjeti nad pretilom i jakom - past æu ih pravedno.'

   ^17A vama, ovce moje, ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me da sudim
   izmeðu ovce i ovce, izmeðu ovnova i jaraca!

   ^18Zar vam je malo pasti na dobroj pa?i te ostatak pa?e nogama gazite?
   Malo vam je piti bistru vodu te ostatak nogama mutite?

   ^19A moje ovce moraju pasti ?to vi nogama izgaziste, piti ?to vi nogama
   zamutiste.'

   ^20Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me da sudim izmeðu ovce
   pretile i mr?ave!

   ^21Jer bokovima i pleæima, boduæi rogovima, slabe ovce guraste dok ih
   ne izguraste.

   ^22Ja æu izbaviti ovce svoje da vi?e ne budu plijenom i sudit æu izmeðu
   ovce i ovce.

   ^23Postavit æu im jednoga pastira koji æe ih pasti, slugu svoga Davida:
   on æe ih sam pasti i bit æe im pastir,

   ^24a ja, Jahve, bit æu njihov Bog, i moj sluga David bit æe im knez.
   Ja, Jahve, rekoh!

   ^25I sklopit æu s njima Savez mira i uklonit æu iz zemlje sve divlje
   zvijeri, i ?ivjet æe mirno u pustinji i spavati po ?umama.

   ^26Njih i sve oko brda svojega uèinit æu blagoslovom i dat æu im na
   vrijeme ki?u, i bit æe to ki?a blagoslova.

   ^27I drveæe æe poljsko donositi plodove, a zemlja æe dati rod svoj. I
   oni æe mirno ?ivjeti u svojoj zemlji i znat æe da sam ja Jahve kad
   slomim palice jarma njihova i kad ih izbavim iz ruku onih ?to ih
   podjarmi?e.

   ^28I neæe vi?e biti plijenom narodima, i zvijeri ih vi?e neæe ?derati,
   nego æe mirno ?ivjeti i nitko ih neæe pla?iti.

   ^29I uèinit æu da im probuja slavni nasad, i glad ih vi?e neæe
   zatirati, u zemlji vi?e neæe podnositi rug narodÄa.

   ^30I znat æe da sam ja, Jahve, Bog njihov, s njima i da su oni, dom
   Izraelov, narod moj - rijeè je Jahve Gospoda.

   ^31Vi, ovce moje, vi ste stado pa?e moje, a ja sam Bog va?' - rijeè je
   Jahve Gospoda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 35

   ^1 I doðe mi rijeè Jahvina:

   ^2"Sine èovjeèji, okreni lice k Seirskoj gori i prorokuj protiv nje!

   ^3Reci joj: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Goro seirska!
   Ruku æu podiæi na te i pretvoriti te u pusto? i pustinju.

   ^4Gradove æu tvoje razvaliti i postat æe? pustinjom. I znat æe? da sam
   ja Jahve!

   ^5Vjeènu si mr?nju gojila i maèu predavala sinove Izraelove kad bi ih
   nesreæa pogodila i kad bi im kucnuo èas posljednjega grijeha.

   ^6Zato, ?ivota mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - krvi æu te predati i
   krv æe te progoniti: od krvi nisi prezala, krv æe te progoniti!

   ^7Od Gore seirske uèinit æu pusto? i pustinju, istrijebit æu iz nje
   polaznika i povratnika.

   ^8Gore njezine napunit æu truplima: po tvojim bre?uljcima, po tvojim
   dolinama i po tvojim uvalama padat æe maèem poko?eni.

   ^9Uèinit æu od tebe vjeènu pustinju, gradovi se tvoji neæe napuèiti. I
   znat æete da sam ja Jahve!'

   ^10Ti reèe: 'Ova dva naroda i ove dvije zemlje bit æe moji; mi æemo ih
   zaposjesti, ako i jest Jahve bio ondje!'

   ^11'Zato, ?ivota mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - postupit æu s tobom
   prema gnjevu i ljubomori s kojom ti postupi u svojoj mr?nji s njima!
   Upoznat æe? me po tome kako æu ti suditi!

   ^12I znat æe? da sam ja, Jahve, èuo sve tvoje hule ?to ih izreèe na
   gore Izraelove govoreæi: 'Opustje?e, nama su dane za hranu!'

   ^13Razmetali ste se, protiv mene govorili i gomilali protiv mene
   rijeèi; èuo sam ja!'

   ^14Ovako govori Jahve Gospod: 'Na radost sve zemlje, od tebe æu uèiniti
   pusto?.

   ^15Kako si se ti radovala ?to opustje ba?tina doma Izraelova, tako æu
   uèiniti s tobom: opustjet æe?, Goro seirska, a s tobom i sav Edom! I
   znat æe se da sam ja Jahve!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 36

   ^1 Sine èovjeèji, prorokuj gorama Izraelovim i reci: "O gore Izraelove,
   èujte rijeè Jahvinu:

   ^2Ovako govori Jahve Gospod: Neprijatelji va?i govore o vama: 'Ha! Ha!
   Visine vjeène postat æe na? posjed!'

   ^3I zato prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Sa svih vas
   strana pusto?e i plijene da budete posjed ostalim narodima i na jezike
   doðoste svjetini klevetnièkoj.

   ^4Zato, gore Izraelove, èujte rijeè Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod
   gorama i bre?uljcima, uvalama i dolinama, opusto?enim razvalinama i
   napu?tenim gradovima koji postado?e plijen i ruglo ostalim narodima
   uokolo -

   ^5ovako, dakle, govori Jahve Gospod: Zaista sam govorio o ognju
   ljubomore svoje protiv ostalih naroda, protiv sveg Edoma, koji s
   rado?æu u srcu i s mr?njom u du?i sebi prisvoji u posjed zemlju moju da
   je oplijeni i opljaèka.'

   ^6Zato prorokuj o zemlji Izraelovoj! Reci gorama i bre?uljcima, uvalama
   i dolinama: 'Ovako govori Jahve Gospod! Evo, govorim u ljubomori i
   jarosti jer moradoste podnositi rug naroda.'

   ^7Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Evo, di?em ruku i kunem se: narodi
   koji su oko vas snosit æe sami svoju sramotu!

   ^8A vi, gore Izraelove, razgranajte se i donesite rod narodu koji æe
   skoro doæi.

   ^9Jer, evo me k vama! K vama se okrenuh, i gajit æu vas i zasijati!

   ^10Razmno?it æu ljude po vama - sav dom Izraelov - gradove vam
   napuèiti, razvaline va?e opet podiæi!

   ^11Razmno?it æu po vama ljude i stoku, oni æe se namno?iti i naploditi
   - te æu vas napuèiti kao nekoæ i obasuti vas dobrima vi?e nego prije! I
   znat æete da sam ja Jahve!

   ^12Dovest æu k vama ljude, narod svoj, Izraela, i zaposjest æe te i bit
   æe? im ba?tina i neæe? im vi?e djecu otimati.'"

   ^13Ovako govori Jahve Gospod: "A ?to se o tebi govori: 'Ti si zemlja
   koja ljude pro?dire i svojem narodu djecu otima' -

   ^14ti vi?e neæe? ljude pro?dirati ni narodu svome djece otimati - rijeè
   je Jahve Gospoda.

   ^15Ne dam da vi?e slu?a? rug pogana, ne dam da vi?e bude? na sramotu
   narodima: neæe? vi?e narodu svojem djece otimati" - rijeè je Jahve
   Gospoda.

   ^16Doðe mi rijeè Jahvina:

   ^17"Sine èovjeèji, kad dom Izraelov jo? ?ivlja?e u svojoj zemlji,
   oskvrnu je svojim nedjelima i svojim putovima. Putovi njihovi bijahu
   preda mnom kao neèistoæa ?ene neèiste.

   ^18I zato na njih izlih gnjev svoj zbog krvi ?to je proli?e i zbog
   kumira kojima je oskvrnu?e.

   ^19Raspr?ih ih meðu narode i rasijah po zemljama. Sudio sam im prema
   putovima i nedjelima njihovim.

   ^20Ali u narodima meðu koje doðo?e, meðu svim narodima u koje dospje?e,
   oskvrnjivahu moje sveto ime, jer o njima se govorilo: 'To je Jahvin
   narod, a morade otiæi iz zemlje Jahvine!'

   ^21I meni se sa?ali moje sveto ime ?to ga dom Izraelov obe?èasti u
   narodima meðu koje doðe.

   ^22Reci zato domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: ?to èinim, ne
   èinim radi vas, dome Izraelov, nego radi svetoga imena svojega, koje vi
   oskvrnuste meðu narodima u koje doðoste.

   ^23Ja æu posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred narodÄa u
   koje doðoste! I znat æe narodi da sam ja Jahve - rijeè je Jahve Gospoda
   - kad na vama, njima naoèigled, poka?em svetost svoju.

   ^24Tada æu vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag
   vas dovesti u va?u zemlju.

   ^25Po?kropit æu vas vodom èistom da se oèistite. Oèistit æu vas od svih
   va?ih neèistoæa i od svih kumira va?ih.

   ^26Dat æu vam novo srce, nov duh udahnut æu u vas! Izvadit æu iz tijela
   va?ega srce kameno i dat æu vam srce od mesa.

   ^27Duh svoj udahnut æu u vas da hodite po mojim zakonima i da èuvate i
   vr?ite moje naredbe.

   ^28I nastanit æete se u zemlji koju dadoh va?im ocima, i bit æete moj
   narod, a ja æu biti va? Bog.

   ^29Izbavit æu vas od svih va?ih neèistoæa i dozvat æu ?ito i umno?iti
   ga, i nikad vas vi?e neæu izvræi gladi.

   ^30Umno?it æu plod drveæa i rod njiva da ne podnosite vi?e zbog gladi
   sramotu meðu narodima.

   ^31I tada æete se spomenuti zlih putova i nedjela svojih, i sami æete
   sebe omrznuti zbog bezakonja i gadosti svojih.

   ^32A ?to èinim, znajte dobro, ne èinim radi vas - rijeè je Jahve
   Gospoda! Postidite se i posramite zbog putova svojih, dome Izraelov!'

   ^33Ovako govori Jahve Gospod: 'A kad vas oèistim od svih bezakonja
   va?ih, napuèit æu opet va?e gradove i sagraditi razvaline;

   ^34opustjela zemlja, nekoæ pustinja naoèigled svakom prolazniku, bit æe
   opet obraðena.

   ^35Tada æe se reæi: 'Evo zemlje ?to bija?e pusta, a postade kao vrt
   edenski! Gle gradova ?to bijahu pusti, same razvaline i ru?evine, a
   sada su utvrðeni i napuèeni!'

   ^36I narodi oko vas koji preostanu znat æe da ja, Jahve, razvaljeno
   opet gradim, i ?to bi opusto?eno, opet sadim. Ja, Jahve, rekoh i uèinit
   æu!'

   ^37Ovako govori Jahve Gospod: Jo? æe ovo moliti dom Izraelov: da im
   ljudstvo namno?im kao stada.

   ^38Kao svetim stadima, kao stadima blagdanskih dana u Jeruzalemu,
   gradovi, nekoæ razvaline, napuèit æe se ljudstvom. I znat æe da sam ja
   Jahve."
     __________________________________________________________________

  Chapter 37

   ^1 I spusti se na me ruka Jahvina i Jahve me u svojem duhu izvede i
   postavi usred doline pune kostiju.

   ^2Provede me kroz njih, svuda oko njih, i gle, bija?e ih u dolini veoma
   mnogo i bijahu sasvim suhe!

   ^3Reèe mi: "Sine èovjeèji, mogu li ove kosti o?ivjeti?" Ja odgovorih:
   "Jahve Gospode, to samo ti zna?!"

   ^4Tad mi reèe: "Prorokuj ovim kostima i reci im: 'O suhe kosti, èujte
   rijeè Jahvinu!'

   ^5Ovako govori Jahve Gospod ovim kostima: 'Evo, duh æu svoj udahnuti u
   vas i o?ivjet æete!

   ^6?ilama æu vas ispreplesti, mesom oblo?iti, ko?om vas obaviti i duh
   svoj udahnuti u vas i o?ivjet æete - i znat æete da sam ja Jahve!'"

   ^7I ja stadoh prorokovati kao ?to mi bje?e zapovjeðeno. I dok sam
   prorokovao, nastade ?u?kanje i pomicanje i kosti se stado?e pribirati.

   ^8Pogledah, i gle, po njima narasle ?ile i meso; ko?om se presvuko?e,
   ali duha jo? ne bija?e u njima.

   ^9I reèe mi: "Prorokuj duhu, sine èovjeèji, prorokuj i reci: 'Ovako
   govori Jahve Gospod: Od sva èetiri vjetra doði, du?e, i dahni u ova
   trupla da o?ive!'"

   ^10I stadoh prorokovati kao ?to mi zapovjedi, i duh uðe u njih i
   o?ivje?e i stado?e na noge - vojska vrlo, vrlo velika.

   ^11Reèe mi: "Sine èovjeèji, te kosti - to je sav dom Izraelov. Evo, oni
   vele: 'Usahnu?e nam kosti i propade nam nada, pogibosmo!'

   ^12Zato prorokuj i reci im. 'Ovako govori Jahve Gospod: Ja æu otvoriti
   va?e grobove, izvesti vas iz va?ih grobova, narode moj, i odvesti vas u
   zemlju Izraelovu!

   ^13I znat æete da sam ja Jahve kad otvorim grobove va?e i kad vas
   izvedem iz va?ih grobova, moj narode!

   ^14I duh svoj udahnut æu u vas da o?ivite, i dovest æu vas u va?u
   zemlju, i znat æete da ja, Jahve govorim i èinim' - rijeè je Jahve
   Gospoda."

   ^15I doðe mi rijeè Jahvina:

   ^16"Sine èovjeèji, uzmi drvo i napi?i na njemu: 'Juda i sinovi
   Izraelovi, njegovi saveznici!' Onda uzmi drugo drvo i napi?i na njemu:
   'Josip - drvo Efrajimovo - i sav dom Izraelov, njegov saveznik.'

   ^17I sastavi ih u jedno drvo da budu kao jedno u tvojoj ruci!

   ^18A kad te sinovi tvojega naroda zapitaju: 'Hoæe? li nam objasniti ?to
   to znaèi?' -

   ^19reci im: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo, uzet æu drvo Josipovo, ?to
   je u ruci Efrajimovoj, drvo Josipovo i Izraelovih plemena, njegovih
   saveznika, i sastavit æu ga s drvetom Judinim te æu od njih naèiniti
   jedno; oba æe biti jedno u mojoj ruci.'

   ^20Oba drveta na koja to napi?e? neka ti budu u ruci, njima naoèigled.

   ^21I reci im: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo, skupit æu sinove
   Izraelove iz naroda u koje doðo?e, skupit æu ih odasvud i odvesti ih u
   zemlju njihovu.

   ^22I naèinit æu od njih jedan narod u zemlji, u gorama Izraelovim, i
   bit æe im svima jedan kralj, i oni vi?e neæe biti dva naroda i neæe
   vi?e biti razdijeljeni na dva kraljevstva.

   ^23I neæe se vi?e kaljati svojim kumirima, ni svojim grozotama, ni
   opaèinama. Izbavit æu ih od svih njihovih nevjera kojima zgrije?i?e i
   oèistit æu ih, i oni æe biti moj narod, a ja njihov Bog.

   ^24I sluga moj David bit æe im kralj i svima æe im biti jedan pastir.
   ?ivjet æe po mojim zakonima, èuvajuæi i vr?eæi moje naredbe.

   ^25Boravit æe u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj ?ivljahu
   oci va?i: u njoj æe stanovati oni i njihovi sinovi, i sinovi sinova
   njihovih dovijeka. I moj sluga David bit æe im knez dovijeka.

   ^26Sklopit æu s njima savez mira; bit æe to Savez vjeèan s njima.
   Utvrdit æu ih i razmno?iti i postavit æu Sveti?te svoje zauvijek meðu
   njih.

   ^27Moj æe ?ator biti meðu njima i ja æu biti Bog njihov, a oni narod
   moj!

   ^28I kad Sveti?te moje bude zauvijek meðu njima, znat æe svi narodi da
   sam ja Jahve, koji posveæujem Izraela.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 38

   ^1 I doðe mi rijeè Jahvina:

   ^2"Sine èovjeèji, okreni lice ka Gogu, u zemlji Magogu, velikom knezu
   Me?eka i Tubala, prorokuj protiv njega.

   ^3Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Go?e, veliki kne?e
   Me?eka i Tubala!

   ^4Namamit æu te i metnut æu ti ?vale u èeljusti, izvest æu tebe i svu
   tvoju vojsku - konje i konjanike, silno mno?tvo u potpunoj opremi - sve
   u oklopima i sa ?titovima, sve viène maèu.

   ^5S njima je i Perzija, Etiopija i Put - svi sa ?titovima i pod
   kacigama;

   ^6zatim Gomer i sve èete njegove, Bet Togarma s krajnjega sjevera i sve
   èete njezine - silan narod s tobom!

   ^7Dobro se spremi ti i sve mno?tvo ?to se oko tebe skupilo i stani mu
   na èelo!

   ^8Poslije mnogo dana dobit æe? zapovijed; poslije mnogo godina navalit
   æe? na zemlju, izbavljenu od maèa i skupljenu iz mojih naroda, na gore
   Izraelove, nekoæ zadugo puste: otkako ih izvedoh iz naroda, svi
   spokojno ?ive.

   ^9Diæi æe? se, doæi kao nevrijeme, kao oblak ?to prekrije zemlju, ti i
   tvoje èete, a s vama sila naroda!'

   ^10Ovako govori Jahve Gospod: 'U onaj æe ti se dan misli rojiti u srcu
   i skovat æe? zao naum.

   ^11Reæi æe?: 'Hajde da se dignem na zemlju nebranjenu, da navalim na
   miran narod koji spokojno ?ivi bez zidina i bez prijevornica i bez
   vrata:

   ^12pa da se plijena naplijenim i pljaèke napljaèkam - da ruku stavim na
   razvaline opet napuèene i na narod iz narÄodÄa sakupljen, koji se bavi
   stadima i imanjem i ?ivi u sredi?tu zemlje.'

   ^13?eba, Dedan i trgovci tar?i?ki i svi njihovi laviæi pitat æe te:
   'Zar zato dolazi? plijeniti? I zar si radi pljaèke toliku gomilu skupio
   da odnese? srebro i zlato, da otme? stoku i imanje i da se plijena
   velikoga naplijeni??'

   ^14Zato prorokuj, sine èovjeèji, i reci Gogu: 'Ovako govori Jahve
   Gospod: U onaj dan kad narod moj izraelski bude spokojno ?ivio, ti æe?
   se podiæi!

   ^15Doæi æe? iz svoga sjedi?ta, s krajnjega sjevera, ti i s tobom mnogo
   naroda, sve samih konjanika, silno mno?tvo, golema vojska.

   ^16Navalit æe? na Izraela, narod moj, kao oblak kad pokrije zemlju. U
   posljednje dane dovest æu te na svoju zemlju da me narodi upoznaju, kad
   na tebi, Go?e, njima naoèigled, poka?em svetost svoju.'

   ^17Ovako govori Jahve Gospod: 'Nisi li ti onaj o kome sam govorio, u
   davne dane, preko slugu svojih, proroka Izraelovih, koji u ono vrijeme
   prorokova?e da æu te na njih dovesti?

   ^18U onaj dan kad Gog navali na zemlju Izraelovu - rijeè je Jahve
   Gospoda - gnjev æe mi iz nosa planuti.

   ^19U ljubomori svojoj i u ognju jarosti svoje odluèih: U onaj dan bit
   æe silan potres u zemlji Izraelovoj.

   ^20I trest æe se poda mnom ribe morske i ptice nebeske, poljske zvijeri
   i gmazovi ?to gmi?u po zemlji i svi ljudi ?to ?ive na njoj. Planine æe
   se razvaliti, vrleti popadati i sve se zidine poru?iti!

   ^21I po svim svojim gorama pozvat æu na njega maè - rijeè je Jahve
   Gospoda - s maèem æe se brat na brata diæi!

   ^22Sudit æu mu kugom i krvlju. I spustit æu silan pljusak, i kamenje
   tÓuèe, oganj i sumpor na nj, na njegove èete i na mnogi narod koji bude
   s njime.

   ^23I uzvelièat æu se, posvetiti i objaviti pred svim narodima, i znat
   æe da sam ja Jahve.'
     __________________________________________________________________

  Chapter 39

   ^1 Sine èovjeèji, prorokuj protiv Goga i reci: 'Ovako govori Jahve
   Gospod: Evo me na te, Go?e, veliki kne?e Me?eka i Tubala!

   ^2Namamit æu te i povesti, podiæi te s krajnjega sjevera i dovesti na
   gore Izraelove.

   ^3Izbit æu ti luk iz lijeve ruke i prosuti strijele iz tvoje desnice.

   ^4Na gorama æe? Izraelovim pasti, ti i sve tvoje èete i narodi koji
   budu s tobom: pticama grabljivicama, svemu krilatom, i zvijerima dadoh
   te za hranu.

   ^5Na otvorenom æe? polju pasti, jer ja tako rekoh - rijeè je Jahve
   Gospoda.

   ^6Poslat æu oganj na Magog i na sve koji spokojno ?ive na otocima - i
   znat æe da sam ja Jahve.

   ^7A svoje sveto ime objavit æu posred naroda svoga izraelskoga i neæu
   dati da se vi?e oskvrnjuje moje sveto ime! I znat æe svi narodi da sam
   ja, Jahve, Svetac Izraelov.

   ^8Evo dolazi i biva - rijeè je Jahve Gospoda! To je dan o kojem sam
   govorio!

   ^9Iziæi æe stanovnici izraelskih gradova, nalo?iti vatru i spaliti
   oru?je, ?titove, ?titiæe, lukove i strelice, koplja i sulice - lo?it æe
   njima vatru sedam godina.

   ^10Neæe nositi drva iz polja ni sjeæi u ?umama, nego æe vatru oru?jem
   lo?iti. I oplijenit æe one koji su njih plijenili, opljaèkati one koji
   su njih pljaèkali - rijeè je Jahve Gospoda.

   ^11U onaj æu dan dati Gogu za grob glasovito mjesto u Izraelu: dolinu
   Abarim, istoèno od Mora, koja zatvara put prolaznicima; ondje æe
   pokopati Goga i sve njegovo mno?tvo. I dolina æe se prozvati Hamon-Gog.

   ^12I ukopavat æe ih dom Izraelov, sedam mjeseci, da oèisti svu zemlju;

   ^13pokapat æe ih sav narod zemlje. I bit æe im slavan dan u koji se
   proslavim, rijeè je Jahve Gospoda.

   ^14Izabrat æe ljude da neprestano prolaze zemljom pa da s prolaznicima
   pokapaju one koji preosta?e po zemlji, da je tako oèiste.

   ^15I kad koji, prolazeæi zemljom, vidi ljudske kosti, podignut æe kraj
   njih nadgrobnik dok ih grobari ne ukopaju u dolini Hamon-Gog.

   ^16Hamona je ime i gradu. I tako æe oèistiti zemlju.

   ^17Sine èovjeèji, ovako govori Jahve Gospod: Reci pticama, svemu
   krilatom i svemu zvijerju: skupite se i doðite! Saberite se odasvud na
   ?rtvu moju koju koljem za vas, na veliku gozbu po izraelskim gorama, da
   se najedete mesa i napijete krvi.

   ^18Najedite se mesa od junaka i napijte se krvi zemaljskih knezova,
   ovnova, janjaca, jaraca, junaca, ugojene stoke ba?anske!

   ^19Najedite se do sita pretiline i napijte se krvi mojih klanica koje
   sam vam naklao.

   ^20Nasitite se za mojim stolom konja i konjanika, junaka i ratnika!' -
   rijeè je Jahve Gospoda.

   ^21'Tako æu se proslaviti meðu narodima, i svi æe narodi vidjeti sud
   koji æu izvr?iti i ruku ?to æu je na njih podiæi.

   ^22Znat æe dom Izraelov da sam ja, Jahve, Bog njihov - od toga dana
   zauvijek.

   ^23I znat æe narodi da dom Izraelov bija?e odveden u ropstvo zbog
   svojih nedjela: iznevjerio mi se, pa sakrih lice svoje od njih i
   predadoh ih njihovim neprijateljima u ruke da od maèa poginu.

   ^24Postupih s njima po neèistoæi njihovoj i nedjelima te sakrih lice
   svoje od njih.'

   ^25Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Sad æu vratiti roblje Jakovljevo i
   pomilovati sav dom Izraelov - ljubomoran na ime svoje sveto,

   ^26oprostit æu im svu sramotu i nevjeru kojom mi se iznevjeri?e dok jo?
   spokojno ?ivljahu u zemlji i nikoga ne bija?e da ih stra?i.

   ^27A kad ih dovedem iz naroda i skupim iz zemalja du?manskih i na
   njima, naoèigled mnogih naroda, svetost svoju poka?em,

   ^28znat æe da sam ja Jahve, Bog njihov, koji ih u izgnanstvo meðu
   narode odvedoh i koji ih opet skupljam u njihovu zemlju, ne ostaviv?i
   ondje nijednoga od njih.

   ^29I nikada vi?e neæu kriti lica od njih, jer æu duh svoj izliti na dom
   Izraelov' - rijeè je Jahve Gospoda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 40

   ^1 Godine dvadeset i pete za na?ega izgnanstva, poèetkom godine, prvoga
   mjeseca, desetoga dana, a èetrnaest godina otkako pade Grad, upravo
   onoga dana spusti se na me ruka Jahvina.

   ^2I odvede me u bo?anskom viðenju u zemlju Izraelovu te me postavi na
   veoma visoku goru: Na njoj, s ju?ne strane, bija?e ne?to kao sazidan
   grad.

   ^3Povede me onamo, i gle: èovjek, sjajan kao mjed, staja?e na vratima,
   s lanenim u?etom i mjeraèkom trskom u ruci.

   ^4I taj mi èovjek reèe: "Sine èovjeèji, gledaj svojim oèima i slu?aj
   svojim u?ima, popamti sve ?to æu ti pokazati, jer si doveden ovamo da
   ti poka?em. Objavi domu Izraelovu sve ?to ovdje vidi?."

   ^5I gle, zdanje sve uokolo opasano zidom. Èovjek dr?a?e u ruci mjeraèku
   trsku od ?est lakata, a svaki lakat bija?e za jedan dlan du?i od
   obiènoga lakta. On izmjeri zdanje. ?irina: jedna trska, visina: jedna
   trska.

   ^6Zatim poðe k vratima ?to bijahu okrenuta k istoku. Uspe se uza
   stepenice i izmjeri prag vrata. ?irina: jedna trska.

   ^7A svaka klijet jednu trsku dugaèka i jednu trsku ?iroka. Izmeðu
   klijeti: pet lakata. Prag vrata sa strane njihova trijema, iznutra,
   jedna trska.

   ^8Izmjeri trijem vrata iznutra: bija?e osam lakata ?irok,

   ^9a njegovi polustupovi dva lakta. Trijem vrata bija?e s nutarnje
   strane.

   ^10Na svakoj strani istoènih vrata bijahu po tri klijeti. I sve tri
   bijahu iste mjere. Tako i polustupovi: s obje strane bijahu iste mjere.

   ^11Zatim izmjeri vrata: bijahu deset lakata ?iroka i trinaest lakata
   visoka.

   ^12Pred klijetima bija?e s jedne i s druge strane ograda od jednog
   lakta. Svaka klijet: ?est lakata s jedne i ?est lakata s druge strane.

   ^13A zatim izmjeri vrata od stra?nje strane jedne klijeti do stra?nje
   strane nasuprotne klijeti, u ?irinu: bija?e dvadeset i pet lakata;
   otvor pred otvorom.

   ^14Izmjeri i trijem: dvadeset lakata. Predvorje bija?e sve uokolo
   trijema vrata.

   ^15Od ulaznog proèelja vrata do nasuprotne strane njihova trijema
   bija?e pedeset lakata.

   ^16Na klijetima i njihovim dovracima, s unutra?nje strane sve uokolo, a
   tako i u trijemu, bijahu prozori s re?etkama. Takvi su prozori bili
   iznutra, sve naokolo, a na polustupovima palme.

   ^17Zatim me povede u vanjsko predvorje Doma. I gle, sve oko predvorja
   prostorije i ploènik. Trideset prostorija na ploèniku.

   ^18Ploènik bija?e sa svake strane vrata i odgovara?e razini vrata. To
   je donji ploènik.

   ^19On izmjeri ?irinu predvorja od donjih vrata do unutra?njega
   predvorja, s vanjske strane: sto lakata na istok i na sjever.

   ^20Sjevernim vratima vanjskoga predvorja izmjeri ?irinu i du?inu.

   ^21I ta su imala po tri klijeti sa svake strane, a stupovi im i
   trijemovi istih mjera kao u prvih vrata: pedeset lakata u du?inu i
   dvadeset i pet lakata u ?irinu.

   ^22Prozori im, trijemovi i palme bijahu iste mjere kao na istoènim
   vratima, a na prilazu im sedam stepenica; trijem im bija?e s unutra?nje
   strane.

   ^23Unutra?nje predvorje ima?e vrata ?to bijahu nasuprot sjevernim
   vratima; kao i istoèna. On izmjeri: izmeðu jednih i drugih vrata bija?e
   sto lakata.

   ^24Zatim me povede na jug, i gle: i ondje vrata. Izmjeri ondje klijeti,
   polustupove i trijemove: bijahu iste mjere.

   ^25Ona, kao i njihovi trijemovi, imahu sve uokolo prozore ?to bijahu
   kao i oni prvi. Du?ina je i tu iznosila pedeset lakata, a ?irina
   dvadeset i pet.

   ^26K vratima je vodilo sedam stuba; trijem im je bio s unutra?nje
   strane, a na stupovima imahu po jednu palmu sa svake strane.

   ^27Unutra?nje predvorje ima?e jedna vrata i s ju?ne strane. On izmjeri:
   od tih vrata do ju?nih vrata - sto lakata.

   ^28Zatim me na ju?na vrata uvede u unutra?nje predvorje. I izmjeri
   ju?na vrata: bijahu istih mjera.

   ^29Klijeti, stupovi i trijemovi bijahu istih mjera. Vrata i njihov
   trijem imahu svud unaokolo prozore. Pedeset lakata bija?e tu u du?inu,
   dvadeset i pet lakata u ?irinu.

   ^30A sve uokolo trijemovi: dvadeset i pet lakata dugi, a pet lakata
   ?iroki.

   ^31Trijemovi su se pru?ili prema vanjskom predvorju. Na polustupovima
   njihovim palme, a stubi?te im je imalo osam stuba.

   ^32Zatim me povede k istoènim vratima unutra?njega predvorja. I izmjeri
   vrata: bijahu istih mjera.

   ^33Klijeti im, polustupovi i trijemovi bijahu takoðer istih mjera.
   Vrata i njihov trijem imahu svud naokolo prozore. U du?inu bje?e
   pedeset lakata, u ?irinu dvadeset i pet.

   ^34Trijem im se pru?ao prema vanjskom predvorju. Na njihovim
   polustupovima s ove i s one strane bijahu palme. Stubi?te im ima?e osam
   stuba.

   ^35Zatim me povede k sjevernim vratima. I izmjeri ih: bijahu istih
   mjera.

   ^36Klijeti im, polustupovi i trijemovi bijahu takoðer istih mjera.
   Vrata i njihov trijem imahu svud uokolo prozore. Pedeset je lakata tu
   bilo u du?inu, a dvadeset i pet u ?irinu.

   ^37Trijem je sezao do vanjskoga predvorja. Na polustupovima s ove i one
   strane bijahu palme. Stubi?te ima?e osam stuba.

   ^38Uz trijemove vrata bija?e prostor s posebnim ulazom. Ondje su se
   ispirale ?rtve paljenice.

   ^39U trijemu vrata s jedne i s druge strane bijahu po dva stola za
   klanje paljenicÄa, okajnicÄa i naknadnicÄa.

   ^40I s vanjske strane onomu tko ulazi na ulaz sjevernih vrata bijahu
   dva stola; i s druge strane, prema trijemu vrata, dva stola.

   ^41Èetiri stola, dakle, s jedne, a èetiri stola s druge strane vrata: u
   svemu osam stolova, na kojima se klahu ?rtve.

   ^42Osim toga, èetiri stola za paljenice, od klesanoga kamena. Bili su
   po lakat i pol ?iroki i lakat visoki. Na njima je stajao pribor za
   klanje ?rtava paljenica i klanica.

   ^43Stolovi bijahu sve uokolo obrubljeni ?ljebiæima od jednoga dlana,
   zavrnutima unutra. Na stolove se stavljalo ?rtveno meso.

   ^44Zatim me povede u unutra?nje predvorje. U unutra?njem predvorju
   bijahu dvije prostorije: jedna bija?e sa strane sjevernih vrata,
   okrenuta prema jugu, a druga sa strane ju?nih vrata, okrenuta prema
   sjeveru.

   ^45I on mi reèe: "Ta prostorija ?to je okrenuta na jug odreðena je za
   sveæenike koji obavljaju slu?bu u Domu.

   ^46A prostorija ?to je okrenuta na sjever jest za sveæenike koji
   obavljaju slu?bu na ?rtveniku. To su sinovi Sadokovi, oni izmeðu sinova
   Levijevih koji smiju priæi k Jahvi da mu slu?e!"

   ^47On izmjeri predvorje. Du?ina: sto lakata, ?irina: sto lakata; bija?e
   èetverouglasto. Pred Domom staja?e ?rtvenik.

   ^48A zatim me povede k trijemu. Izmjeri polustupove trijema: bija?e pet
   lakata na jednoj i pet lakata na drugoj strani. Vrata bijahu ?iroka tri
   lakta s jedne i tri lakta s druge strane.

   ^49Trijem bija?e dugaèak dvadeset lakata, a ?irok dvanaest lakata.
   Deset je stepenica vodilo onamo. Na dovratnicima s jedne i s druge
   strane staja?e po jedan stup.
     __________________________________________________________________

  Chapter 41

   ^1 Zatim me povede u Hekal. Izmjeri mu polustupove: bijahu ?iroki ?est
   lakata s jedne i ?est lakata s druge strane.

   ^2Vrata bijahu ?iroka deset lakata: sa svake strane po jedno krilo od
   pet lakata. A zatim izmjeri Hekal: bija?e dugaèak èetrdeset, a ?irok
   dvadeset lakata.

   ^3Onda uðe i izmjeri polustupove vrata: dva lakta; zatim vrata: ?est
   lakata; pa ?irinu vrata: sedam lakata.

   ^4Izmjeri zatim unutra?nji prostor: du?ina dvadeset lakata, ?irina
   ispred Hekala dvadeset lakata. I reèe mi: "To je Svetinja nad
   svetinjama."

   ^5Potom izmjeri zid Doma: ?est lakata. Poboène prostorije bijahu ?iroke
   èetiri lakta, sve oko Doma.

   ^6Poboène prostorije bijahu jedna nad drugom, bija?e ih trideset na tri
   bÓoja. U hramskom zidu bijahu, sve uokolo, zasjeci da prihvate poboène
   prostorije. Tako one ne bijahu ugraðene u hramski zid.

   ^7?irina se prostorija poveæavala od boja do boja, jer su one sve
   uokolo, na bojeve, okru?ivale Dom, a Dom je, kako se uzlazilo,
   ostavljao sve ?iri prostor. S najdonjeg se boja uzlazilo na najgornji
   kroza srednji.

   ^8Onda vidjeh sve oko Doma neku uzvisinu. Osnove poboènih prostorija:
   cijela trska, ?est lakata.

   ^9Debljina vanjskoga zida poboènih klijeti: pet lakata. Prolaz izmeðu
   poboènih prostorija Doma

   ^10i klijeti bija?e, sve uokolo Doma, dvadeset lakata ?irok.

   ^11Iz poboène prostorije izla?ahu na prolaz jedna vrata prema sjeveru i
   jedna prema jugu. Prolaz bija?e ?irok pet lakata svud uokolo.

   ^12Zdanje ?to zatvara?e ograðeni prostor sa zapada bija?e ?iroko
   sedamdeset lakata, a zid te graðevine posvud uokolo bija?e debeo pet
   lakata i dugaèak devedeset lakata.

   ^13On izmjeri Dom: bija?e dugaèak stotinu lakata. Ograðeni prostor,
   zdanje mu i zidovi, stotinu lakata du?ine.

   ^14?irina proèelja Doma s ograðenim prostorom prema istoku: sto lakata.

   ^15On izmjeri du?inu zdanja du? ograðenog prostora ?to bija?e straga i
   hodnike s jedne i s druge strane: stotinu lakata. Unutra?njost Hekala,
   trijemovi predvorja,

   ^16pragovi, prozori s re?etkama i hodnici na sve tri strane uokolo,
   nasuprot pragovima, bijahu sve uokolo drvetom oblo?eni od zemlje do
   prozora. Prozori su bili zastrti.

   ^17Od ulaza sve do unutra?njosti Doma, a tako i izvana te po svem zidu
   uokolo, iznutra i izvana,

   ^18bijahu likovi kerubina i palma. Po jedna palma izmeðu dva kerubina,
   a svaki kerubin ima?e dva lica:

   ^19prema palmi s jedne strane lice èovjeèje, a prema palmi s druge
   strane lice lavlje. Tako bija?e po svemu Domu sve uokolo:

   ^20od zemlje do ponad vrata bijahu izdjeljani kerubini i palme, a tako
   i po zidu Hekala.

   ^21Dovratnici Hekala bijahu èetverouglasti.

   ^22Pred Sveti?tem ne?to kao ?rtvenik od drveta: tri lakta visok, dva
   lakta dugaèak i dva lakta ?irok. Uglovi mu, podno?je i stranice bijahu
   od drveta. I èovjek mi reèe: "Evo stola koji je pred licem Jahvinim!"

   ^23I Hekal i Sveti?te imahu po dvoja vrata,

   ^24a svaka vrata po dva krila ?to se obrtahu: dva krila u jednih i dva
   krila u drugih vrata.

   ^25A na vratima Hekala bijahu izdjeljani kerubini i palme, kao ?to
   bijahu izdjeljani i po zidovima. Izvana pred trijemom bija?e drvena
   nadstre?nica.

   ^26Prozori s re?etkama i palme bijahu s jedne i s druge strane na
   trijemu, u poboènim prostorijama Doma i na nadstre?nici.
     __________________________________________________________________

  Chapter 42

   ^1 A zatim me povede na sjever, u vanjsko predvorje, i dovede me do
   prostorija nasuprot ograðenom prostoru, nasuprot zdanju prema sjeveru.

   ^2Proèelje im sa sjeverne strane bija?e dugo sto lakata, a ?iroko
   pedeset lakata.

   ^3Nasuprot vratima unutra?njeg predvorja i nasuprot ploèniku vanjskoga
   predvorja bijahu hodnici jedan prema drugome na tri boja.

   ^4Pred prostorijama bija?e prolaz prema unutra?njosti - deset lakata
   ?irok i sto lakata dugaèak. Vrata im bijahu okrenuta na sjever.

   ^5Gornje prostorije, jer im prostor oduzimahu hodnici, bijahu manje od
   donjih i srednjih.

   ^6Jer bijahu na tri boja, ali ne imahu stupova kao u predvorju. Zato
   gornje prostorije bijahu u?e od donjih i srednjih.

   ^7Vanjski zid, du? klijeti, prema vanjskom predvorju, ispred klijeti,
   bija?e dugaèak pedeset lakata.

   ^8Jer du?ina klijetima vanjskoga predvorja bija?e pedeset lakata, a
   onima pred Hekalom sto lakata.

   ^9U tih prostorija bija?e ulaz s istoka onomu tko im prilazi iz
   vanjskog predvorja.

   ^10Po ?irini zida predvorja prema istoku, pred ograðenim prostorom i
   pred samim zdanjem, bija?e jo? prostorijÄa.

   ^11Pred njima bija?e prolaz kao ispred klijeti smje?tenih prema
   sjeveru: jednake du?ine i jednake ?irine; i svi im izlazi, raspored i
   vrata bijahu jednaki.

   ^12Bili su kao ulazi u klijeti ?to bijahu prema jugu: ulaz na poèetku
   svakog prolaza, nasuprot zidu zdanja, prema istoku onomu tko bi u njih
   ulazio.

   ^13I reèe mi: "Sjeverne i ju?ne prostorije ispred ograðenog prostora
   jesu prostorije Sveti?ta: ondje sveæenici koji prilaze Jahvi blaguju
   najveæe svetinje. Oni æe ovdje odlagati najveæe svetinje, prinose,
   okajnice i naknadnice, jer je to mjesto sveto.

   ^14A kad sveæenici budu ulazili, neæe izlaziti iz Sveti?ta u vanjsko
   predvorje, nego æe tu ostavljati odjeæu u kojoj bijahu slu?bu slu?ili,
   jer je sveta, i oblaèiti drugu odjeæu da bi se mogli pribli?iti mjestu
   odreðenu za narod."

   ^15Izmjeriv?i unutra?njost Doma, izvede me na istoèna vrata i izmjeri
   sve uokolo.

   ^16Mjeraèkom trskom izmjeri istoènu stranu: bija?e pet stotina trska,
   mjeraèkih trska,

   ^17a zatim se okrenu i izmjeri sjevernu stranu: bija?e pet stotina
   trska, mjeraèkih trska.

   ^18Tada se okrenu na ju?nu stranu i izmjeri: pet stotina trska,
   mjeraèkih trska.

   ^19Potom se okrenu na zapadnu stranu i izmjeri: pet stotina trska,
   mjeraèkih trska.

   ^20On izmjeri zid na sve èetiri strane uokolo: bija?e pet stotina trska
   dugaèak i pet stotina ?irok. Odvajao je sveto mjesto od nesvetoga.
     __________________________________________________________________

  Chapter 43

   ^1 Zatim me povede k vratima ?to gledaju na istok.

   ^2I gle, Slava Boga Izraelova dolazi od istoka; ?um joj kao ?um velikih
   voda: i zemlja se sjala od slave njegove.

   ^3To viðenje koje gledah bija?e kao viðenje ?to ga vidjeh kad doðoh da
   uni?tim grad i kao viðenje koje vidjeh na rijeci Kebaru. Padoh nièice.

   ^4A Slava Jahvina uðe u Dom na vrata koja gledaju na istok.

   ^5Tada me duh podi?e i odvede u unutra?nje predvorje. I gle: Dom bija?e
   pun Slave Jahvine.

   ^6I èuh glas koji mi iz Doma govori, a kraj mene netko staja?e.

   ^7I reèe mi: "Sine èovjeèji, ovo je mjesto mojega prijestolja, ovo je
   mjesto stopa mojih nogu: ovdje æu, posred sinova Izraelovih, prebivati
   zauvijek. Izraelov dom neæe vi?e oskvrnjivati moje sveto ime - ni oni
   ni njihovi kraljevi - svojim bludni?tvom i truplima svojih kraljeva:

   ^8stavili su svoj prag do moga, svoje dovratnike do mojih, tako da je
   bio samo zid izmeðu mene i njih, i oskvrnjivali su moje sveto ime
   gnusobama koje poèini?e. I zato ih zatrijeh u svojem gnjevu.

   ^9Sada æe oni ukloniti daleko od mene svoje bludni?tvo i trupla svojih
   kraljeva, a ja æu zauvijek prebivati posred njih.

   ^10Sine èovjeèji, poka?i domu Izraelovu ovaj Dom da se posrame sa
   svojih bezakonja. Neka mu izmjere razmjere.

   ^11Ako se posrame zbog svega ?to uèini?e, opi?i im Dom i njegove
   razmjere, njegove izlaze i ulaze, sve njegovo oblièje, sve propise i
   sve zakone; upoznaj ih i nacrtaj im da vide i da èuvaju i provedu sve
   njegovo oblièje i sve propise o njemu.

   ^12A ovo je zakon za Dom: navrh gore, sav prostor uokolo, bit æe
   najsvetija svetinja.

   ^13Ovo su mjere ?rtvenika, na laktove - a lakat je ovdje jedan lakat i
   pedalj: podno?je ?rtvenika lakat dugo, lakat ?iroko; obrub kojim je
   obrubljen uokolo - jedan pedalj. Visina ?rtvenika:

   ^14od podno?ja na zemlji do donjega pojasa ?rtvenika - dva lakta, a u
   ?irinu jedan lakat; od manjeg pojasa do veæega èetiri lakta, a u ?irinu
   jedan lakat.

   ^15A samo ?rtvi?te: èetiri lakta visoko. A sa ?rtvi?ta di?u se uvis
   èetiri roga.

   ^16?rtvi?te: dvanaest lakata dugo, dvanaest lakata ?iroko, èetvorina,
   na sve èetiri strane.

   ^17A pojas: èetrnaest lakata dug i èetrnaest lakata ?irok, na èetiri
   strane; njegov rub uokolo pol lakta, a podno?je oko njega uokolo jedan
   lakat; stepenice mu gledaju na istok."

   ^18I reèe mi: "Sine èovjeèji, ovako govori Jahve Gospod: 'Ovo su
   propisi ?rtveni po kojima se u svoje vrijeme mora podiæi ?rtvenik da se
   na njemu prinose paljenice i da se po njemu ?kropi krvlju.

   ^19Sveæenicima levitima, potomcima Sadokovim, koji pristupaju k meni da
   mi slu?e - rijeè je Jahve Gospoda - dat æe? june za ?rtvu okajnicu.

   ^20Uzet æe? njegove krvi i njome pomazati èetiri roga ?rtvi?ta i èetiri
   ugla pojasa i obrub sve uokolo da okajnicom pomiri? ?rtvenik.

   ^21Zatim uzmi june i spali ga na odijeljenom mjestu Doma, izvan
   Sveti?ta.

   ^22Sutradan prinesi jarca bez mane kao okajnicu, neka se njime okaje
   ?rtvenik kao ?to je okajan junetom.

   ^23A kad ga okaje?, prinesi junca bez mane i ovna bez mane iz stada:

   ^24prika?i ih pred Jahvom, a sveæenici neka ih pospu solju i neka ih
   prinesu kao paljenicu Jahvi.

   ^25Sedam dana svaki dan prinesi jednog jarca za grijeh; i neka se
   prinese june i ovan iz stada, oba bez mane.

   ^26Sedam dana neka se pomiruje ?rtvenik i neka se èisti i posveæuje.

   ^27Po?to se navr?e ti dani, od osmoga dana unapredak neka sveæenici
   ?rtvuju na ?rtveniku va?e paljenice i prièesnice; i omiljet æete mi' -
   rijeè je Jahve Gospoda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 44

   ^1 Potom me odvede natrag k izvanjskim vratima Sveti?ta, koja gledaju
   na istok: bijahu zatvorena.

   ^2I reèe mi Jahve: "Ova æe vrata biti zatvorena; neka se ne otvaraju i
   nitko neka ne ulazi na njih, jer ja, Jahve, Bog Izraelov, kroz njih
   proðoh - zato neka budu zatvorena.

   ^3Samo knez, jer je knez, smije sjesti tu i blagovati pred Jahvom; tada
   neka uðe kroz trijem vrata i istim putem neka izaðe."

   ^4Zatim me odvede k sjevernim vratima pred Dom. Pogledah, i gle: Slava
   Jahvina bija?e napunila Dom Jahvin. Padoh nièice.

   ^5Jahve mi reèe: "Sine èovjeèji, pomno pripazi, dobro gledaj i pa?ljivo
   poslu?aj ?to æu ti reæi o svim uredbama Doma Jahvina i o svim njegovim
   zakonima. Dobro pazi tko smije uæi u Dom i tko je iz Sveti?ta
   odijeljen.

   ^6Reci rodu odmetnièkom, domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod:
   Previ?e je veæ va?ih gnusoba, dome Izraelov!

   ^7Uvodili ste tuðince, neobrezana srca i neobrezana tijela, te su u?li
   u moje Sveti?te i oskvrnuli moj Dom dok ste vi prinosili moj kruh i
   pretilinu i krv; i tako ste raskinuli moj Savez svim tim gnusobama.

   ^8Niste sami èuvali moje svetinje, nego ste njih namjestili namjesto
   sebe kao èuvare u mojem Sveti?tu.'

   ^9Ovako govori Jahve Gospod: 'Nijedan tuðinac, neobrezana srca i
   neobrezana tijela, da vi?e ne ulazi u moje Sveti?te - nijedan tuðinac
   koji ?ivi meðu sinovima Izraelovim.

   ^10A leviti koji su se udaljili od mene, kad je ono Izrael odlutao od
   mene za svojim kumirima, snosit æe svoje bezakonje.

   ^11Slu?it æe u Sveti?tu samo kao stra?ari na vratima Doma i kao posluga
   Domu: klat æe narodu paljenice i druge ?rtve i bit æe mu na slu?bu.

   ^12Slu?ili su im pred njihovim kumirima i tako naveli Dom Izraelov na
   bezakonje. Zato podigoh ruku na njih - rijeè je Jahve Gospoda - da
   snose svoje bezakonje.

   ^13Vi?e neæe pristupati k meni da mi slu?e kao sveæenici i neæe vi?e
   prilaziti mojim najsvetijim svetinjama, nego æe snositi svoju sramotu i
   gnusobe koje poèini?e.

   ^14Postavit æu ih da u Domu rade svaki posao i sve ?to treba u njemu
   svr?iti.

   ^15Sveæenici leviti, potomci Sadokovi, koji su mi vjerno slu?ili u
   mojem Sveti?tu kad su ono sinovi Izraelovi odlutali od mene - oni smiju
   pristupati k meni da mi slu?e: slu?it æe preda mnom prinoseæi mi
   pretilinu i krv - rijeè je Jahve Gospoda.

   ^16Oni smiju ulaziti u moje Sveti?te i pristupati k mojem stolu da mi
   slu?e i da vr?e slu?bu.

   ^17Kad budu ulazili na vrata unutra?njega predvorja, neka obuku lanene
   haljine: neka ne bude na njima ni?ta vuneno kad slu?e na vratima
   unutra?njega predvorja i Doma.

   ^18Na glavama neka nose lanene kape, oko bokova gaæe lanene: neka se ne
   pa?u nièim od èega bi se znojili.

   ^19Kad izlaze u vanjsko predvorje k narodu, neka svuku haljine u kojima
   su slu?ili i neka ih ostave u prostorijama Sveti?ta, a neka obuku druge
   haljine, da ne posvete puk svojim haljinama.

   ^20I neka ne briju glave, a ni bujne kose neka ne pu?taju, nego neka
   strigu kosu.

   ^21I nijedan sveæenik, kad mu je poæi u unutra?nje predvorje, neka ne
   pije vina.

   ^22Neka se ne ?ene udovicom ili pu?tenicom nego samo djevojkom iz roda
   Izraelova ili udovicom sveæenikovom.

   ^23Neka mi narod uèe razlikovati sveto od nesvetoga, luèiti neèisto od
   èistoga.

   ^24U parnicama oni neka budu suci: neka sude po mojim zakonima; i neka
   èuvaju zakone i uredbe o svim mojim blagdanima i neka svetkuju moje
   subote.

   ^25K mrtvacu neka ne prilaze da se ne okaljaju; samo za ocem i za
   majkom, za sinom i kæerju, za bratom i sestrom jo? neudatom smiju se
   okaljati.

   ^26Po?to se nakon toga koji oèisti, neka mu se broji sedam dana:

   ^27a onda kad uðe u Sveti?te, u unutra?nje predvorje da slu?i u
   Sveti?tu, neka prinese ?rtvu okajnicu - rijeè je Jahve Gospoda.

   ^28Njima ne pripada nikakva ba?tina - ja sam njihova ba?tina; i zato im
   ne dajte nikakva posjeda u Izraelu - ja sam posjed njihov.

   ^29Hranit æe se od ?rtava prinosnica, okajnica i naknadnica, i sve
   zavjetovano u Izraelu njima pripada.

   ^30Najbolje od svih va?ih prvina i od svih va?ih prinosa koje æete
   prinositi pripada sveæenicima; njima æete davati i najbolje bra?no, da
   blagoslov poèiva na va?im domovima.

   ^31Sveæenici ne smiju jesti mesa od uginulih i razderanih ?ivotinja -
   bilo od ptica ili stoke.
     __________________________________________________________________

  Chapter 45

   ^1 Kad budete zemlju ?drijebom dijelili u ba?tinu, prinesite kao prinos
   pridr?an Jahvi jedan sveti dio zemlje, dugaèak dvadeset i pet tisuæa
   lakata, ?irok deset tisuæa; to neka bude sveto podruèje uzdu? i
   poprijeko.

   ^2Od toga neka bude za Sveti?te èetvorina od pet stotina lakata i
   èistina od deset lakata uokolo.

   ^3Od toga podruèja izmjeri u du?inu dvadeset i pet tisuæa lakata, a u
   ?irinu deset tisuæa: tu neka bude Sveti?te - Svetinja nad svetinjama.

   ^4Taj sveti dio zemlje pripada sveæenicima koji slu?e u Sveti?tu i koji
   pristupaju k Jahvi da mu slu?e: tu neka im bude mjesto za kuæe; i to
   neka je sveto mjesto koje pripada Sveti?tu.

   ^5Dvadeset i pet tisuæa u du?inu i deset tisuæa u ?irinu neka bude
   levitima koji slu?e Domu: neka ondje sagrade gradove u kojima æe
   stanovati.

   ^6Za posjed gradu dodijelite pet tisuæa lakata u ?irinu i dvadeset i
   pet tisuæa lakata u du?inu usporedo sa svetim podruèjem: to æe
   pripadati svemu domu Izraelovu.

   ^7Knezu pripada dio s obje strane svetoga podruèja i gradskoga posjeda
   - du? svetoga podruèja i du? gradskoga posjeda - od zapadne strane
   prema zapadu i od istoène strane prema istoku, a du?ina neka bude
   jednaka svakom tom dijelu, od zapadne do istoène granice.

   ^8To neka bude njegova zemlja, posjed u Izraelu, da knezovi vi?e ne
   tlaèe narod moj i da zemlju dadu domu Izraelovu po plemenima.'

   ^9Ovako govori Jahve Gospod: 'Dosta je, knezovi Izraelovi! Okanite se
   nasilja i pljaèke i vr?ite zakon i pravdu; izbavite narod moj od svojih
   tra?bina - rijeè je Jahve Gospoda.

   ^10Mjerite pravom mjerom: pravom efom i pravim batom.

   ^11Efa i bat neka jednako hvataju: bat neka iznosi desetinu homera i
   efa desetinu homera - neka im mjera bude prema homeru.

   ^12?ekel neka bude dvadeset gera; mina neka vam bude dvadeset ?ekela,
   dvadeset i pet ?ekela i petnaest ?ekela.

   ^13Ovo je prinos koji æete prinositi: ?estinu efe od svakoga homera
   p?enice i ?estinu efe od svakoga homera jeèma.

   ^14A za ulje ova je uredba: desetina bata od svakoga kora - deset bata
   jedan je kor.

   ^15Od svakoga stada od dvije stotine ovaca sa soènih izraelskih
   pa?njaka po jednu ovcu za ?rtvu prinosnicu, paljenicu i prièesnicu -
   vama za pomirenje - rijeè je Jahve Gospoda.

   ^16Sav narod zemlje duguje ovaj prinos knezu Izraelovu.

   ^17A knez je du?an davati ?rtve paljenice, prinosnice i ljevanice za
   svetkovine i za mlaðake, za subote i blagdane doma Izraelova: on neka
   se postara za okajnicu, za pomirnicu, prinosnicu, paljenicu i
   prièesnicu za pomirenje doma Izraelova.'

   ^18Ovako govori Jahve Gospod: 'Prvoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu,
   uzmi june bez mane i okaj njime Sveti?te.

   ^19Sveæenik neka uzme krvi te ?rtve okajnice i neka njome poma?e
   dovratnike Doma i sva èetiri ugla pojasa ?rtvenièkoga i dovratnike
   vrata unutra?njega predvorja.

   ^20Tako neka uèini i sedmoga dana istoga mjeseca za svakoga koji je
   sagrije?io iz slabosti i neznanja. Tako æete dovr?iti pomirenje Doma.

   ^21Prvoga mjeseca, èetrnaestoga dana u mjesecu, svetkujte Pashu,
   sedmodnevni blagdan, kad se blaguju beskvasni hljebovi.

   ^22Toga dana neka knez za se i za sav puk zemlje prinese june za
   okajnicu.

   ^23Sedam dana blagdana neka prinosi za paljenicu Jahvi sedam junèiæa i
   sedam ovnova bez mane - svaki dan tih sedam dana - i svaki dan jarca
   kao okajnicu.

   ^24A kao prinosnicu neka prinese efu po svakom juncu i efu po ovnu i
   hin ulja na svaku efu.

   ^25Sedmoga mjeseca, petnaestoga dana u mjesecu, neka o blagdanu isto
   toliko prinosi sedam dana: isto toliko okajnica, paljenica, prinosnica
   i ulja.'
     __________________________________________________________________

  Chapter 46

   ^1 Ovako govori Jahve Gospod: 'Vrata unutra?njega predvorja, koja
   gledaju na istok, neka budu zatvorena ?est radnih dana, a neka se
   otvaraju u dan subotnji; i u dan mlaðaka neka se otvaraju.

   ^2Knez neka ulazi kroz njihov trijem i neka stane kod dovratnika;
   sveæenici æe tada prinijeti njegovu paljenicu i prièesnicu, a on æe se
   pokloniti na pragu vrata i izaæi. Neka se vrata ne zatvaraju do veèeri.

   ^3Na ulazu istih vrata subotom i na mlaðake klanjat æe se Jahvi puk
   zemlje.

   ^4Paljenica koju æe knez subotom prinositi Jahvi neka bude: ?est
   jaganjaca bez mane, ovan bez mane.

   ^5A prinosnica neka bude efa po ovnu, a po jaganjcu koliko i kako tko
   mo?e i hin ulja po efi.

   ^6Na dan mlaðaka neka se prinese june bez mane, ?est jaganjaca i ovan
   bez mane.

   ^7A za prinosnicu neka se prinese efa po junetu, efa po ovnu, a po
   jaganjcu koliko tko mo?e i hin ulja po efi.

   ^8Kad knez bude ulazio, neka ulazi kroz trijem vrata i istim putem neka
   izlazi.

   ^9A kad puk zemlje o blagdanima dolazi pred Jahvu, onaj koji na
   sjeverna vrata uðe da se pokloni neka izaðe na ju?na, a tko uðe na
   ju?na neka izaðe na sjeverna: neka se ne vraæa na vrata na koja je
   u?ao, nego neka izaðe na suprotna.

   ^10I knez neka bude s njima: kad oni ulaze, neka i on uðe i neka izaðe
   kad oni izlaze.

   ^11O blagdanima i svetkovinama neka se kao prinosnica prinese efa po
   juncu i efa po ovnu, a po jaganjcu koliko tko mo?e i hin ulja po efi.

   ^12Kad knez ?eli prinijeti dobrovoljnu paljenicu ili dobrovoljnu
   prièesnicu Jahvi, neka mu se otvore vrata koja gledaju na istok, pa
   neka prinese paljenicu i svoju prièesnicu kao na dan subotnji; potom
   neka iziðe, a kad iziðe, neka se zatvore vrata.

   ^13Svaki dan prinijet æe? Jahvi za paljenicu janje od godine, bez mane;
   prinijet æe? ga svako jutro.

   ^14A kao prinosnicu na nj prinesi svako jutro ?estinu efe i treæinu
   hina ulja da se po?kropi najfinije bra?no; to neka bude svagda?nji
   prinos Jahvi po vjeènoj uredbi.

   ^15Treba dakle prinijeti jagnje, prinosnicu i ulje svako jutro kao
   svagda?nju ?rtvu paljenicu.'

   ^16Ovako govori Jahve Gospod: 'Dadne li knez dar komu svom sinu od
   svoje ba?tine, taj æe dar pripasti njima u posjed kao ba?tina.

   ^17Ako li od svoje ba?tine dade dar komu svom sluzi, tome æe to
   pripadati do otpusne godine, a potom neka se vrati knezu; ba?tina
   pripada samo kne?evim sinovima.

   ^18Knez ne smije prisvojiti ni?ta od ba?tine naroda, pljaèkajuæi
   narodni posjed. Sinovima svojim neka dade ba?tinu od svojega posjeda,
   da se ne raspe narod potjeran sa svojega posjeda.'"

   ^19Zatim me odvede kroz ulaz kraj vrata, u sveæenièke prostorije
   Sveti?ta ?to gledaju na sjever. I gle: ondje, u dnu, prema zapadu,
   jedan prostor!

   ^20I reèe mi: "Ovo je mjesto gdje æe sveæenici kuhati ?rtve naknadnice
   i okajnice i ?rtvu pomirnicu, gdje æe peæi prinosnice da ih ne iznose u
   vanjsko predvorje te ne posvete naroda."

   ^21Potom me izvede u vanjsko predvorje i provede kraj èetiri ugla
   predvorja, i gle, u svakom uglu predvorja bija?e malo predvorje.

   ^22Ta mala predvorja u èetiri ugla predvorja bijahu èetrdeset lakata
   dugaèka, trideset ?iroka - sva èetiri istih razmjera;

   ^23sva èetiri zidom opasana, a pod zidom sve uokolo bijahu sagraðena
   ognji?ta.

   ^24I reèe mi: "To su kuhinje gdje æe sluge Doma kuhati puku ?rtve."
     __________________________________________________________________

  Chapter 47

   ^1 Zatim me odvede natrag k vratima Doma. I gle: voda izvirala ispod
   praga Doma, prema istoku - jer proèelje Doma bija?e prema istoku - i
   voda otjeca?e ispod desne strane Doma, ju?no od ?rtvenika.

   ^2Zatim me izvede na sjeverna vrata i provede me uokolo vanjskim putem
   k vanjskim vratima koja gledaju na istok. I gle, voda izvirala s desne
   strane.

   ^3Èovjek poðe prema istoku s u?etom u ruci, izmjeri tisuæu lakata i
   prevede me preko vode, a voda mi seza?e do gle?anja.

   ^4Ondje opet izmjeri tisuæu lakata i provede me preko vode, a voda
   bija?e do koljena. I opet izmjeri tisuæu lakata i prevede me preko vode
   ?to bija?e do bokova.

   ^5Opet izmjeri tisuæu lakata, ali ondje bija?e potok koji ne mogoh
   prijeæi jer je voda nabujala te je trebalo plivati: bija?e to potok
   koji se ne mo?e prijeæi.

   ^6I upita me: "Vidi? li, sine èovjeèji?" I odvede me natrag, na obalu
   potoka.

   ^7I kad se vratih, gle, na obali s obje strane mnoga stabla.

   ^8I reèe mi: "Ova voda teèe u istoèni kraj, spu?ta se u Arabu i teèe u
   more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave.

   ^9I kuda god potok protjeèe, sve ?ivo ?to se mièe o?ivi; i bit æe vrlo
   mnogo riba, jer kamo god doðe ova voda, sve ozdravi i o?ivi - kuda god
   protjeèe ovaj potok.

   ^10I ribari æe ribariti du? mora: od En Gedija do En Eglajima su?it æe
   se mre?e; i bit æe vrlo mnogo svakovrsnih riba kao u Velikom moru.

   ^11A moèvare onoga mora i njegove bare neæe ozdraviti: bit æe za sol.

   ^12Du? potoka na obje strane rast æe svakovrsne voæke: li?æe im neæe
   otpadati i s njih neæe nestajati ploda; svakog æe mjeseca roditi novim
   plodom jer im voda dotjeèe iz Sveti?ta. Plod æe njihov biti za jelo, a
   li?æe za lijek'.

   ^13Ovako govori Jahve Gospod: 'Ovo su granice u kojima æete podijeliti
   zemlju u ba?tinu meðu dvanaest plemena Izraelovih - Josipu dva dijela.

   ^14Svakom æe od vas pripasti podjednako od zemlje koju se zakleh dati
   va?im ocima, a vama æe pripasti u ba?tinu.

   ^15Ovo su, dakle, granice zemlje: na sjeveru, od Velikoga mora put
   Hetlona do Ulaza u Hamat: Sedad,

   ^16Berota, Sibrajim, izmeðu kraja dama?èanskog i hamatskoga, i Haser
   Enon, prema granici hauranskoj.

   ^17Granica æe se, dakle, protezati od mora do Haser Enona, kojemu je na
   sjeveru kraj dama?èanski i hamatski - sjeverna strana.

   ^18Istoèna strana: izmeðu Haurana i Damaska, izmeðu Gileada i zemlje
   izraelske, pa Jordanom kao granicom prema istoènomu moru do Tamara -
   istoèna strana.

   ^19Ju?na strana: prema jugu od Tamara do Meripskih voda i Kade?a pa
   potokom prema Velikomu moru - ju?na strana, prema jugu.

   ^20A zapadna strana: granica je Veliko more pa do nadomak Ulaza u Hamat
   - zapadna strana.

   ^21Tu zemlju razdijelite meðu sobom po plemenima Izraelovim.

   ^22Razdijelit æete je ?drijebom u ba?tinu izmeðu sebe i izmeðu do?ljaka
   koji ?ive meðu vama i koji meðu vama djecu narodi?e: i njih æete
   smatrati domorocima meðu Izraelovim sinovima, da i oni dobiju ?drijebom
   ba?tinu meðu Izraelovim sinovima.

   ^23Svakome tom do?ljaku dodijelite ba?tinu u plemenu u kojem ?ivi -
   rijeè je Jahve Gospoda.
     __________________________________________________________________

  Chapter 48

   ^1 A ovo su imena plemenÄa: od krajnjega sjevera put Hetlona prema
   Ulazu u Hamat i Haser Enon, od dama?èanskoga kraja na sjeveru du?
   Hamata, od istoka do zapada - dio Danov.

   ^2Uz podruèje Danovo, od istoka do zapada - dio A?erov.

   ^3Uz podruèje A?erovo, od istoka do zapada - dio Naftalijev.

   ^4Uz podruèje Naftalijevo, od istoka do zapada - dio Mana?eov.

   ^5Uz podruèje Mana?eovo, od istoka do zapada - dio Efrajimov.

   ^6Uz podruèje Efrajimovo, od istoka do zapada - dio Rubenov.

   ^7Uz podruèje Rubenovo, od istoka do zapada - dio Judin.

   ^8Uz podruèje Judino, od istoka do zapada neka bude pridr?ano podruèje
   koje æete Jahvi prinijeti: dvadeset i pet tisuæa lakata u ?irinu, a u
   du?inu kao svaki drugi dio, od istoka do zapada. U sredini neka bude
   Sveti?te.

   ^9To pridr?ano podruèje koje æete Jahvi prinijeti neka bude dugaèko
   dvadeset i pet tisuæa lakata, ?iroko deset tisuæa.

   ^10To sveto, prineseno podruèje za sveæenike neka bude na sjeveru
   dvadeset i pet tisuæa lakata; prema zapadu ?iroko deset tisuæa, prema
   istoku ?iroko deset tisuæa; prema jugu dugaèko dvadeset i pet tisuæa. U
   sredini neka bude Jahvino Sveti?te.

   ^11A posveæenim sveæenicima, potomcima Sadokovim, koji su mi vjerno
   slu?ili i nisu, kao leviti, zastranili kad su ono zastranili sinovi
   Izraelovi:

   ^12njima æe pripasti dio od toga najsvetijeg podruèja zemlje, uz
   podruèje levitsko.

   ^13A levitima, ba? kao i podruèju sveæenièkom: dvadeset i pet tisuæa
   lakata u du?inu i deset tisuæa lakata u ?irinu - ukupno dvadeset i pet
   tisuæa lakata u du?inu, deset tisuæa u ?irinu.

   ^14Od toga se ni?ta ne smije prodati ni zamijeniti; ne smije se ni na
   koga prenijeti ta prvina zemlje, jer je Jahvi posveæena.

   ^15Pet tisuæa lakata u ?irinu, ?to ostane od onih dvadeset i pet
   tisuæa, neka bude opæe podruèje: za grad, za naselje i za èistinu. Grad
   neka bude u sredini.

   ^16Evo mjerÄa: sa sjevera èetiri tisuæe i pet stotina lakata; s juga
   èetiri tisuæe i pet stotina; s istoka èetiri tisuæe i pet stotina; sa
   zapada èetiri tisuæe i pet stotina.

   ^17A èistina oko grada: dvije stotine i pedeset lakata prema sjeveru,
   dvije stotine i pedeset prema jugu, dvije stotine i pedeset prema
   istoku, dvije stotine i pedeset prema zapadu.

   ^18?to ostane u du?inu, du? svetoga podruèja - deset tisuæa lakata
   prema istoku i deset tisuæa prema zapadu, du? svetoga podruèja - to
   neka bude za uzdr?avanje onih koji slu?e gradu.

   ^19Ti koji slu?e gradu uzimat æe se iz svih plemena Izraelovih.

   ^20Sve, dakle, pridr?ano podruèje - dvadeset i pet tisuæa lakata sa
   dvadeset i pet tisuæa, u èetverokut - prinijet æete Jahvi: i sveto
   podruèje i posjed gradski.

   ^21Knezu pripada ?to preostane: s obje strane svetoga podruèja i
   posjeda gradskoga - prema istoku dvadeset i pet tisuæa lakata, prema
   istoènoj strani, i prema zapadu dvadeset i pet tisuæa lakata, prema
   zapadnoj strani, usporedo s drugim podruèjima - sve je to kne?evo. A u
   sredini je sveto podruèje i Sveti?te Doma.

   ^22Od levitskoga posjeda i od posjeda gradskoga - koje je usred kne?eva
   - i izmeðu Judina i Benjaminova podruèja: kne?evo je.

   ^23Ostala plemena: od istoka do zapada - dio Benjaminov.

   ^24Uz podruèje Benjaminovo, od istoka do zapada - dio ?imunov.

   ^25uz podruèje ?imunovo, od istoka do zapada - dio Jisakarov.

   ^26Uz podruèje Jisakarovo, od istoka do zapada - dio Zebulunov.

   ^27Uz podruèje Zebulunovo, od istoka do zapada - dio Gadov.

   ^28Uz podruèje Gadovo, na ju?noj strani, prema jugu, ide granica od
   Tamara do Meripskih voda i Kade?a, pa potokom prema Velikome moru.

   ^29To je zemlja koju æete ?drijebom razdijeliti u ba?tinu plemenima
   Izraelovim, to su njihovi dijelovi - rijeè je Jahve Gospoda.

   ^30[30a] A ovo su gradska vrata

   ^31[31a] koja æe se zvati po Izraelovim plemenima. [30b] Na sjevernoj
   strani - èetiri tisuæe i pet stotina lakata u du?inu - [31b] troja
   vrata: Vrata Rubenova, Vrata Judina, Vrata Levijeva.

   ^32Na istoènoj strani - èetiri tisuæe i pet stotina lakata u du?inu -
   troja vrata: Vrata Josipova, Vrata Benjaminova, Vrata Danova.

   ^33Na ju?noj strani - èetiri tisuæe i pet stotina lakata u du?inu -
   troja vrata: Vrata ?imunova, Vrata Jisakarova, Vrata Zebulunova.

   ^34Sa zapadne strane - èetiri tisuæe i pet stotina lakata u du?inu -
   troja vrata: Vrata Gadova, Vrata A?erova, Vrata Naftalijeva.

   ^35Sve uokolo: osamnaest tisuæa lakata. A ime æe gradu unapredak biti:
   'Jahve je ovdje.'"
     __________________________________________________________________

Daniel
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Treæe godine kraljevanja Jojakima, kralja Judeje, doðe
   Nabukodonozor, kralj Babilona, na Jeruzalem te ga opsjede.

   ^2Gospodin mu dade u ruke Jojakima, kralja judejskog, i dio predmeta iz
   Doma Bo?jega; on ih dopremi u zemlju ?inear i pohrani predmete u
   riznici svojih bogova.

   ^3Kralj naredi A?fenazu, starje?ini svojih dvorjanika, da dovede od
   Izraelaca nekoliko djeèaka kraljevskoga ili velika?kog roda:

   ^4neka budu bez nedostatka, lijepi, vrsni u svakoj mudrosti, dobro
   pouèeni i bistri, prikladni da stoje na kraljevu dvoru; A?fenaz neka ih
   nauèi pismu i jeziku Kaldejaca.

   ^5Kralj im odredi dnevni obrok od kraljevskih jela i od vina sa svoga
   stola. Neka se odgajaju tri godine, a poslije toga imali bi stajati
   pred kraljem.

   ^6Meðu njima bijahu Judejci: Daniel, Hananija, Mi?ael i Azarja.

   ^7Dvorjanièki starje?ina nadjene im imena: Daniel æe se zvati Baltazar,
   Hananija ?adrak, Mi?ael Me?ak, Azarja Abed Nego.

   ^8Daniel je u srcu odluèio da se neæe okaljati kraljevim jelima i vinom
   s njegova stola, pa zamoli dvorjanièkog starje?inu da ga po?tedi te se
   ne okalja.

   ^9Bog dade Danielu te naðe dobrohotnost i smilovanje u dvorjanièkog
   starje?ine.

   ^10Starje?ina reèe Danielu: "Bojim se svoga gospodara kralja; on vam je
   odredio jelo i pilo, pa ako vidi da su vam lica mr?avija nego u drugih
   djeèaka va?e dobi, ja æu zbog vas biti kriv pred kraljem."

   ^11Tada reèe Daniel èuvaru koga bija?e dvorjanièki starje?ina odredio
   Danielu, Hananiji, Mi?aelu i Azarji:

   ^12"Molim te, poku?aj sa svojim slugama deset dana: neka nam se daje
   povræe za jelo i voda za pilo.

   ^13Vidjet æe? onda kakvi æemo biti mi a kakvi djeèaci koji jedu od
   kraljevih jela, pa uèini sa svojim slugama po onome ?to bude? vidio."

   ^14On pristade i stavi ih na ku?nju deset dana.

   ^15A nakon deset dana oni bijahu ljep?i i ugojeniji nego svi djeèaci
   koji jeðahu od kraljevih jela.

   ^16Od tada èuvar dokinu njihova jela i obrok vina ?to su imali piti te
   im dava?e povræa.

   ^17Ovoj èetvorici djeèaka dade Bog znanje i razumijevanje svih knjiga i
   mudrosti. Daniel razumijeva?e viðenja i sne.

   ^18Po?to se navr?ilo vrijeme odreðeno od kralja da mu ih dovedu,
   dvorjanièki starje?ina uvede ih pred Nabukodonozora.

   ^19Kralj razgovara?e s njima i meðu svima ne naðe se nijedan kao
   Daniel, Hananija, Mi?ael i Azarja. I tako oni ostado?e pred kraljem.

   ^20I u svemu mudrom i umnom o èemu ih ispitiva?e kralj naðe da su deset
   puta vrsniji od svih èarobnika i gatalaca ?to ih bija?e u svem njegovu
   kraljevstvu.

   ^21Daniel ostade ondje do prve godine kralja Kira.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Druge godine Nabukodonozorova kraljevanja usni Nabukodonozor sanje:
   njegov se duh zbog toga uznemiri, a san ga ostavi.

   ^2Kralj naredi da se pozovu èarobnici i gataoci, zaklinjaèi i zvjezdari
   da protumaèe kralju njegove sanje.

   ^3Doðo?e dakle te stado?e pred kralja. Kralj im reèe: "Usnih jednu
   sanju i moj se duh uznemiri od ?elje da razumijem sanju."

   ^4Kaldejci odgovori?e kralju (aramejski): "O kralju, ?iv bio dovijeka!
   Pripovjedi svoju sanju slugama svojim, a mi æemo ti otkriti njezino
   znaèenje."

   ^5Kralj odgovori i reèe zvjezdarima: "Moja je odluka neopoziva: ako mi
   ne ka?ete ?to sam snio i ?to san znaèi, bit æete rastrgani u komade, a
   va?e æe kuæe postati smeti?ta.

   ^6No ako mi otkrijete moju sanju i njezino znaèenje, dobit æete od mene
   darove i poklone i velike èasti. Otkrijte mi dakle ?to sam snio i ?to
   san znaèi."

   ^7Oni opet odgovori?e: "Neka kralj rekne svoju sanju slugama svojim, a
   mi æemo mu otkriti njezino znaèenje."

   ^8A kralj: "Dobro ja znam da ?elite dobiti na vremenu jer znate da je
   moja odluka neopoziva.

   ^9Ako mi ne ka?ete ?to sam snio, znaèi da me namjeravate obmanjivati
   varavim rijeèima i izmi?ljotinama dok nekako ne proðe vrijeme. Stoga,
   recite mi moj san, pa æu znati da li mi mo?ete kazati i njegovo
   znaèenje!"

   ^10Zvjezdari odgovori?e pred kraljem: "Nema na svijetu èovjeka koji bi
   takvo ?to mogao otkriti kralju. I stoga nijedan kralj, ma kako velik i
   moæan, takvo ?to ne tra?i od èarobnika, gataoca ili zvjezdara.

   ^11?to tra?i?, kralju, te?ko je, i nema ga tko bi to mogao otkriti
   kralju osim bogova, koji ne borave meðu smrtnicima."

   ^12Tada se kralj silno razgnjevi i razbjesni te naredi da se pogube svi
   mudraci babilonski.

   ^13Po?to je objavljena naredba da se ubiju mudraci, potra?i?e i Daniela
   i njegove drugove da ih pogube.

   ^14No Daniel se mudrim i umnim rijeèima obrati na Arjoka, zapovjednika
   kraljevskih stra?a, koji bija?e izi?ao da pogubi mudrace babilonske.

   ^15On reèe Arjoku, zapovjedniku kraljevu: "Za?to je kralj izdao tako
   strogu naredbu?" Arjok pripovjedi Danielu,

   ^16a Daniel otiðe kralju i zamoli da mu dade vremena te æe kralju
   otkriti ?to san znaèi.

   ^17Daniel uðe u svoju kuæu te sve kaza Hananiji, Mi?aelu i Azarji,
   svojim drugovima,

   ^18da mole milosrðe u Boga Nebeskoga radi te tajne, da Daniel i njegovi
   drugovi ne poginu s drugim mudracima babilonskim.

   ^19I objavi se tajna Danielu u noænom viðenju. A Daniel blagoslovi Boga
   Nebeskoga.

   ^20Daniel prihvati rijeè i reèe: "Bilo ime Bo?je blagoslovljeno
   odvijeka dovijeka, njegova je mudrost i sila.

   ^21On mijenja doba i vremena, ru?i i postavlja kraljeve, daje mudrost
   mudrima a znanje pronicavima.

   ^22On otkriva dubine i tajne, zna ?to je u tminama i svjetlost prebiva
   u njega.

   ^23Tebe, o Bo?e otaca mojih, slavim i hvalim ?to si mi dao mudrost i
   jakost! Evo, objavio si mi ono ?to smo te molili, objavio si nam ?to
   kralj tra?i."

   ^24Daniel ode k Arjoku, kome bija?e kralj naredio da smakne mudrace
   babilonske. Uðe i reèe mu: "Ne ubijaj mudraca babilonskih! Odvedi me
   kralju, pa æu mu otkriti ?to san znaèi."

   ^25Arjok ?urno odvede Daniela kralju i reèe: "Na?ao sam meðu
   izgnanicima judejskim èovjeka koji æe kralju kazati ?to san znaèi."

   ^26Kralj reèe Danielu (koji se zva?e Baltazar): "Jesi li kadar kazati
   mi san koji sam usnio i ?to znaèi?"

   ^27Daniel odgovori pred kraljem: "Tajnu koju istra?uje kralj ne mogahu
   kralju otkriti mudraci, èarobnici, gataoci i zaklinjaèi;

   ^28ali ima na nebu Bog koji objavljuje tajne i on je saopæio kralju
   Nabukodonozoru ono ?to æe biti na svr?etku dana. Evo tvoje sanje i
   onoga ?to ti se prividjelo na postelji:

   ^29O kralju, na tvojoj ti postelji doðo?e misli o tome ?to æe se
   dogoditi kasnije, a Otkrivatelj tajna saopæio ti je ono ?to æe biti.

   ^30Iako nemam mudrosti vi?e nego ostali smrtnici, ta mi je tajna
   objavljena samo zato da njezino znaèenje saopæim kralju i da upozna?
   misli svoga srca.

   ^31Ti si, o kralju, imao viðenje: gle, kip, golem kip, vrlo blistav,
   staja?e pred tobom, stra?an za oèi.

   ^32Tome kipu glava bija?e od èistog zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh
   i bedra od mjedi,

   ^33gnjati od ?eljeza, a stopala dijelom od ?eljeza, dijelom od gline.

   ^34Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka,
   pa udari u kip, u stopala od ?eljeza i gline te ih razbi.

   ^35Tada se smrvi najednom ?eljezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve
   postade kao pljeva na gumnu ljeti i vjetar sve odnese bez traga. A
   kamen koji bija?e u kip udario postade veliko brdo te napuni svu
   zemlju.

   ^36To bija?e sanja; a njezino æemo znaèenje reæi pred kraljem."

   ^37"Ti, o kralju, kralju kraljeva, komu Bog Nebeski dade kraljevstvo,
   silu moæ i slavu -

   ^38i u èije je ruke stavio, gdje god se na?li, sinove ljudske,
   ?ivotinje poljske, ptice nebeske i postavio te gospodarom nad svim time
   - ti si glava od zlata.

   ^39Poslije tebe ustat æe drugo kraljevstvo, slabije od tvoga, pa treæe,
   od mjedi, koje æe gospodariti svom zemljom.

   ^40A èetvrto kraljevstvo bit æe tvrdo poput ?eljeza, poput ?eljeza koje
   sve satire i mrvi; kao ?eljezo koje razbija, skr?it æe i razbit sva ona
   kraljevstva.

   ^41Stopala koja si vidio, dijelom glina a dijelom ?eljezo, jesu
   podijeljeno kraljevstvo; imat æe ne?to od èvrstoæe ?eljeza prema onome
   ?to si vidio ?eljezo izmije?ano s glinom.

   ^42Prsti stopala, dijelom ?eljezo a dijelom glina: kraljevstvo æe biti
   dijelom èvrsto a dijelom krhko.

   ^43A ?to si vidio ?eljezo izmije?ano s glinom: oni æe se mije?ati
   ljudskim sjemenom, ali se neæe dr?ati zajedno, kao ?to se ni ?eljezo ne
   da pomije?ati s glinom.

   ^44U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podiæi æe kraljevstvo koje neæe
   nikada propasti i neæe prijeæi na neki drugi narod. Ono æe razbiti i
   uni?titi sva ona kraljevstva, a samo æe stajati dovijeka -

   ^45kao ?to si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu
   ruka te smrvio ?eljezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog
   saopæio kralju ?to se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumaèenje joj
   pouzdano."

   ^46Nato kralj Nabukodonozor pade nièice i pokloni se pred Danielom.
   Naredi da mu prinesu dar i kad.

   ^47I reèe kralj Danielu: "Zaista, va? je bog Bog nad bogovima i
   gospodar nad kraljevima, Otkrivatelj tajna, kad si mogao otkriti ovu
   tajnu."

   ^48Kralj uzvisi Daniela i dariva ga mnogim blistavim darovima. Postavi
   ga upraviteljem sve pokrajine babilonske i starje?inom svih mudraca
   babilonskih.

   ^49Daniel zamoli kralja da odredi za upravitelje pokrajine babilonske
   ?adraka, Me?aka i Abed Nega, a Daniel ostade na kraljevu dvoru.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Kralj Nabukodonozor odredi da se naèini zlatni kip, visok ?ezdeset
   lakata i ?irok ?est, i da ga postave u ravnici Duri, u pokrajini
   babilonskoj.

   ^2Kralj Nabukodonozor pozva satrape, namjesnike, upravitelje,
   savjetnike, riznièare, suce i zakonoznance i sve namjesnike pokrajina
   da doðu na posvetu kipa ?to ga podi?e kralj Nabukodonozor.

   ^3Tada se sakupi?e satrapi, namjesnici, upravitelji, savjetnici,
   riznièari, suci i zakonoznanci i svi namjesnici pokrajinske vlasti na
   posvetu kipa ?to ga podi?e kralj Nabukodonozor. I stado?e pred kip ?to
   podi?e Nabukodonozor.

   ^4Glasnik proglasi: "O narodi, plemena i jezici, evo ?to vam se
   nareðuje:

   ^5u èasu kad zaèujete zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira,
   gajda i svakovrsnih drugih glazbala, bacite se na tlo i poklonite se
   zlatnome kipu ?to ga podi?e kralj Nabukodonozor!

   ^6Tko se ne baci na tlo i ne pokloni, bit æe smjesta baèen u peæ
   u?arenu."

   ^7Zato, èim zaèu?e zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i
   svakovrsnih drugih glazbala, baci?e se na tlo svi narodi, plemena i
   jezici klanjajuæi se zlatnome kipu ?to ga podi?e kralj Nabukodonozor.

   ^8Uto doðo?e neki Kaldejci i optu?i?e Judejce.

   ^9Reko?e kralju Nabukodonozoru: "O kralju, ?iv bio dovijeka!

   ^10Ti si, kralju, naredio svakom èovjeku koji zaèuje zvuke roga, frule,
   citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala da se
   baci na tlo i da se pokloni zlatnome kipu;

   ^11a tko se ne baci na tlo i ne pokloni, da bude baèen u peæ u?arenu.

   ^12A evo, ovdje su Judejci koje si postavio za upravitelje pokrajine
   babilonske: ?adrak, Me?ak i Abed Nego. Ti ljudi ne mare za te, o
   kralju; oni ne ?tuju tvojih bogova i nisu se poklonili zlatnome kipu
   ?to si ga podigao."

   ^13Nabukodonozor, bijesan i gnjevan, pozva ?adraka, Me?aka i Abed Nega.
   Odmah ih dovedo?e pred kralja.

   ^14A Nabukodonozor im reèe: "Je li istina, ?adraèe, Me?aèe i Abed Nego,
   da vi ne ?tujete mojih bogova i da se ne klanjate zlatnome kipu ?to ga
   podigoh?

   ^15Jeste li voljni, èim zaèujete zvuk roga, frule, citre, sambuke,
   psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciti se na tlo i
   pokloniti se kipu ?to ga naèinih? Ako li mu se ne poklonite, bit æete
   smjesta baèeni u peæ u?arenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz
   ruke moje?"

   ^16?adrak, Me?ak i Abed Nego odgovori?e kralju Nabukodonozoru: "Ne
   treba da ti odgovorimo na to.

   ^17Bog na?, kome slu?imo, mo?e nas izbaviti iz u?arene peæi i od ruke
   tvoje, kralju; on æe nas i izbaviti.

   ^18No ako toga i ne uèini, znaj, o kralju: mi neæemo slu?iti tvojemu
   bogu niti æemo se pokloniti kipu ?to si ga podigao."

   ^19Na te rijeèi kralj Nabukodonozor uskipje bijesom, a lice mu se
   iznakazi na ?adraka, Me?aka i Abed Nega.

   ^20On naredi da se peæ ugrije sedam puta jaèe no inaèe i jakim ljudima
   iz svoje vojske zapovjedi da sve?u ?adraka, Me?aka i Abed Nega i bace u
   peæ punu ?arkoga ognja.

   ^21Sveza?e ih, dakle, i u pla?tevima, obuæi i kapama baci?e u za?arenu
   peæ.

   ^22Kako kraljeva zapovijed bija?e ?urna a peæ preko mjere u?arena,
   plamen ubi ljude koji su bacali ?adraka, Me?aka i Abed Nega.

   ^23A tri èovjeka - ?adrak, Me?ak i Abed Nego - pado?e svezani u
   za?arenu peæ.

   ^24Tada se kralj Nabukodonozor zaprepasti i brzo ustade. Zapita svoje
   savjetnike: "Nismo li bacili ova tri èovjeka svezana u oganj?" Oni
   odgovori?e: "Jesmo, kralju!"

   ^25Stav?i Azarja otvori usta i pomoli se usred ognja ovako: ^25On reèe:
   "Ali ja vidim èetiri èovjeka, odrije?eni ?eæu po vatri i ni?ta im se
   zlo ne dogaða; èetvrti je slièan sinu Bo?jemu."

   ^26"Blagoslovljen i hvaljen budi, Gospode, Bo?e otaca na?ih, i neka ime
   tvoje bude slavljeno dovijeka! ^26Nabukodonozor priðe vratima u?arene
   peæi i viknu: "?adraèe, Me?aèe i Abed Nego, sluge Boga Vi?njega,
   iziðite i doðite ovamo!" Tada iziðo?e iz ognja ?adrak, Me?ak i Abed
   Nego.

   ^27Pravedan si u svemu ?to uèini nama, sva su tvoja djela istinita, svi
   tvoji putovi pravi, svi tvoji sudovi istina. ^27Sakupi?e se satrapi,
   starje?ine, upravitelji i kraljevi savjetnici da vide te ljude: oganj
   ne bija?e naudio njihovu tijelu, kosa im na glavi neopaljena, pla?tevi
   im neo?teæeni, nikakav se zadah ognja ne bija?e uhvatio njih.

   ^28Po pravdi si presudio u svemu ?to si poslao na nas i na sveti grad
   otaca na?ih, Jeruzalem: zbog na?ih si grijeha ovako postupio s nama, u
   istini i pravednosti. ^28Nabukodonozor viknu: "Blagoslovljen bio Bog
   ?adrakov, Me?akov i Abed Negov, koji je poslao svog anðela i izbavio
   svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokori?e kraljevoj
   naredbi, veæ radije predado?e svoje tijelo ognju negoli da ?tuju ili se
   klanjaju drugome osim svome Bogu!

   ^29Zgrije?ili smo i poèinili bezakonje odmetnuv?i se od tebe,
   sagrije?ili te?ko; ne slu?asmo naredbe tvoje. ^29Nareðujem dakle: O
   narodi, plemena i jezici, svatko izmeðu vas tko bi pogrdio Boga
   ?adrakova, Me?akova i Abed Negova neka bude raskomadan, a njegova kuæa
   pretvorena u smetli?te, jer nema boga koji bi mogao izbaviti kao ovaj."

   ^30Nismo ih èuvali i nismo vr?ili ?to nam bija?e nareðeno za na?e
   dobro. ^30Tada kralj uzvisi ?adraka, Me?aka i Abed Nega na visoke
   polo?aje u pokrajini babilonskoj.

   ^31Sve ?to si poslao na nas, sve ?to si nam uèinio, pravedno si uèinio.
   ^31Nabukodonozor, kralj, svim plemenima, narodima i jezicima po svoj
   zemlji: Obilovali mirom!

   ^32Kad si nas predao u ruke bezakonika, du?mana na?ih, najgorih
   odmetnika, i kralju nepravednom, najgorem na zemlji, ^32Svidjelo mi se
   obznaniti vam znakove i èudesa ?to ih na meni uèini Bog Svevi?nji.

   ^33te danas ne smijemo otvoriti usta: sramota i ruglo pokrivaju one
   koji ti slu?e i tebi se klanjaju. ^33Znakovi njegovi kako su veliki!
   Èudesa njegova kako silna! Kraljevstvo njegovo - kraljevstvo vjeèno!
   Vlast njegova za sva pokoljenja!

   ^34O, ne zapusti nas zauvijek, zbog imena svoga, i ne razvrgni Saveza
   svoga,

   ^35ne uskrati nam svoje milosrðe zbog Abrahama, miljenika svoga; zbog
   Izaka, sluge svojega; zbog Izraela, sveca svojega,

   ^36kojima si obeæao umno?it' potomstvo kao zvijezde nebeske i kao
   pijesak na obali morskoj.

   ^37Gospode, postadosmo najmanji meðu narodima, prezreni po svoj zemlji
   poradi grijeha svojih.

   ^38Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, paljenice, klanice, prinosa,
   kada, ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi

   ^39Üi da naðemo milosrðe. No primi nas slomljene du?e, duha ponizna!

   ^40Kao paljenice ovnova i bikova, kao tisuæe pretilih janjaca - takva
   nek' bude ?rtva na?a pred tobom danas da nas pomiri s tobom - jer se
   neæe postidjeti oni koji se u te uzdaju.

   ^41Odsada æemo svim srcem slijediti tebe, tebe se bojati i tra?iti lice
   tvoje.

   ^42Ne postidi nas, veæ postupaj s nama po blagosti svojoj, po velikoj
   ljubavi svojoj!

   ^43Izbavi nas, kao nekoæ, èudesima svojim, proslavi ime svoje, Gospode!

   ^44Neka se postide oni koji zlo èine slugama tvojim: neka se postide
   svoga nasilja i neka im sila skr?ena bude!

   ^45Nek' znaju da si ti jedini Bog i Gospod, slavan po svoj zemlji!"
   Anðeo Gospodnji u u?arenoj peæi

   ^46Kraljeve sluge koje ih bijahu bacile u peæ neprestano poticahu oganj
   zemnim uljem, smolom, kuèinama i vinjagom,

   ^47tako te plamen liza?e èetrdeset i devet lakata iznad peæi.

   ^48Buknuv?i, spali Kaldejce koji se naðo?e oko peæi.

   ^49No Anðeo Gospodnji siðe u peæ k Azarji i njegovim drugovima; izagna
   plamen ognja iz peæi

   ^50te usred peæi puha?e kao rosni lahor, a oganj ih ne dodirnu niti im
   zadade bol ili kakvu neugodnost. Pjesma triju mladiæa

   ^51Tada sva trojica zapjeva?e u peæi jednim glasom, slaveæi i
   blagoslivljajuæi Boga:

   ^52"Blagoslovljen budi, Gospodine, Bo?e otaca na?ih, hvaljen i
   uzvisivan dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto ime tvoje, hvaljeno
   i uzvisivano dovijeka!

   ^53Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje, hvaljen i slavljen
   dovijeka!

   ^54Blagoslovljen budi na prijestolju kraljevstva svoga, hvaljen i
   uzvisivan dovijeka!

   ^55Blagoslovljen, ti ?to istra?uje? bezdane i sjedi? nad kerubima,
   hvaljen i uzvisivan dovijeka!

   ^56Blagoslovljen budi na svodu nebeskom, hvaljen i slavljen dovijeka!

   ^57Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^58Anðeli Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^59Nebesa, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

   ^60Sve vode nad nebesima, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte
   ga dovijeka!

   ^61Sve sile Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^62Sunce i mjeseèe, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^63Zvijezde nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^64Sve ki?e i rose, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^65Svi vjetrovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^66Ognju i ?are, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^67Studeni i vruæino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^68Rose i mrazovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^69Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^70Tuèe i snijezi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^71Noæi i dani, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^72Svjetlo i tmino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^73Munje i oblaci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^74Zemlja neka blagoslivlje Gospoda: neka ga hvali i uzvisuje dovijeka!

   ^75Bregovi i bre?uljci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^76Sve raslinstvo na zemlji, blagoslivljaj Gospoda: hvalite i uzvisujte
   ga dovijeka!

   ^77Izvori, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

   ^78Mora i rijeke, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^79Kitovi i sve ?to se mièe u vodama, blagoslivljajte Gospoda: hvalite
   i uzvisujte ga dovijeka!

   ^80Ptice nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^81Sve divlje i pitome ?ivotinje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i
   uzvisujte ga dovijeka!

   ^82Sinovi ljudski, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^83Izraele, blagoslivljaj Gospoda: hvali i uzvisuj ga dovijeka!

   ^84Sveæenici Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^85Sluge Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^86Dusi i du?e pravednih, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte
   ga dovijeka!

   ^87Sveti i ponizni srcem, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte
   ga dovijeka!

   ^88Hananijo, Azarjo, Mi?aele, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i
   uzvisujte ga dovijeka! Jer on nas je spasio od Podzemlja, on nas je
   istrgao iz ruke smrti, on nas je izbavio iz peæi u?arene, on nas je
   izbavio iz plamena.

   ^89Slavite Gospoda jer je dobar, jer je vjeèna ljubav njegova!

   ^90Svi ?tovatelji Gospodnji, blagoslivljajte Boga nad bogovima, hvalite
   i zahvaljujte, jer vjeèna je ljubav njegova!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Ja, Nabukodonozor, ?ivljah mirno u svojoj kuæi i sretno u svojoj
   palaèi,

   ^2kad vidjeh sanju koja me upla?ila. Utvare i viðenja ?to su mi se na
   mom le?aju vrzla po glavi uznemiri?e me.

   ^3I naredih: neka mi pozovu sve mudrace babilonske da mi ka?u ?to sanja
   znaèi.

   ^4Doðo?e gataoci, èarobnici, zvjezdari i tumaèi znakova: ja im rekoh
   svoju sanju, a oni mi ne znado?e reæi njezino znaèenje.

   ^5Tada doðe preda me Daniel, koji je nazvan Baltazar prema imenu moga
   boga, i u komu prebiva duh Boga Svetoga. Ja mu pripovjedih svoju sanju:

   ^6"Baltazare, starje?ino gatalaca, znam da u tebi prebiva duh Boga
   Svetoga i da ti nijedna tajna nije prete?ka: evo sanje ?to je imah: daj
   mi njezino znaèenje.

   ^7Evo viðenja ?to mi se na postelji vrzlo po glavi: Pogledam, kad evo
   jedno stablo usred zemlje vrlo veliko.

   ^8Stablo poraste, postade sna?no, visina mu dose?e nebo, vidjelo se s
   krajeva zemlje.

   ^9Kro?nja mu bija?e lijepa, plodovi obilni; na njemu je bilo hrane za
   sve, u njegovoj sjeni poèiva?e zvijerje poljsko, na njegovim se granama
   gnijezdile ptice nebeske i svako se tijelo hranilo od njega.

   ^10Ja promatrah viðenja ?to su mi se na mojoj postelji vrzla po glavi
   kad, evo, Stra?ar, Svetac, silazi s neba,

   ^11silnim glasom vièe: 'Posijecite stablo, okre?ite mu grane, poèupajte
   mu li?æe, pobacajte plodove! Neka se ?ivotinje razbjegnu ispod njega i
   ptice s grana njegovih!

   ^12U zemlji ostavite panj i korijenje u gvozdenim i mjedenim okovima, u
   travi poljskoj! Neka ga pere rosa nebeska, i travu zemaljsku neka
   dijeli sa zvijerjem poljskim!

   ^13Neka mu se promijeni srce èovjeèje, srce ?ivotinjsko nek' mu se
   dade! Sedam vremena neka proðe nad njim!

   ^14Tako su presudili Stra?ari, tako su odluèili Sveci, da sve ?ivo
   upozna kako Svevi?nji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim: on ga daje
   kome hoæe i postavlja nad njim najni?ega od ljudi!'

   ^15Ovo je sanja ?to je vidjeh ja, kralj Nabukodonozor. A ti, Baltazare,
   reci mi njezino znaèenje, jer mi nijedan od mudraca moga kraljevstva to
   ne mo?e reæi; ti mo?e?, jer u tebi je duh Boga Svetoga."

   ^16Tada se Daniel, nazvan Baltazar, naèas smete i prestra?i u svojim
   mislima. Kralj reèe: "Baltazare, ne daj se zbuniti ovom sanjom i
   njezinim znaèenjem!" Baltazar odgovori: "Gospodaru moj, ova sanja neka
   bude tvojim du?manima i njezino znaèenje tvojim mrziteljima!

   ^17Stablo koje si vidio, veliko i sna?no, koje se?e sve do neba i vidi
   se po svoj zemlji,

   ^18kro?nje lijepe i plodova obilnih na kojem bija?e hrane za sve i pod
   kojim poèiva zvijerje poljsko, a na njegovim se granama gnijezde ptice
   nebeske:

   ^19to si ti, o kralju, koji si velik i moæan, velièina ti se poveæala i
   dosegla do neba, a tvoja vlast do krajeva zemlje.

   ^20A ?to je vidio kralj kako Stra?ar, Svetac, silazi s neba te govori:
   'Posijecite stablo, raskomadajte ga, no njegov panj i korijenje
   ostavite u zemlji, u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj,
   neka ga pere rosa nebeska i dio neka mu bude sa zvijerjem poljskim dok
   ne proðe sedam vremena nad njim' -

   ^21ovo je znaèenje, o kralju, odluka Svevi?njega ?to æe se ispuniti na
   mom gospodaru kralju:

   ^22Izagnat æe te iz dru?tva ljudi i sa ?ivotinjama æe? poljskim
   boraviti; hranit æe? se travom kao goveda, tebe æe prati rosa nebeska;
   sedam æe vremena proæi nad tobom dok ne upozna? da Svevi?nji ima vlast
   nad kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome on hoæe.

   ^23A ?to se reklo 'Ostavite panj i korijenje stabla' - tvoje æe se
   kraljevstvo obnoviti èim spozna? da Nebesa imaju svu vlast.

   ^24Zato, kralju, neka ti bude mio moj savjet: iskupi svoje grijehe
   pravednim djelima i svoja bezakonja milosrðem prema siromasima, da bi
   ti potrajala sreæa."

   ^25Sve se to dogodi kralju Nabukodonozoru.

   ^26Dvanaest mjeseci kasnije, ?etajuæi babilonskim kraljevskim dvorom,

   ^27kralj govora?e: "Nije li to taj veliki Babilon ?to ga ja sagradih da
   mi bude kraljevskom prijestolnicom - snagom svoje moæi, na slavu svoga
   velièanstva?"

   ^28Jo? bijahu te rijeèi u ustima njegovim kad s neba doðe glas: "Tebi
   se objavljuje, kralju Nabukodonozore! Kraljevstvo ti se oduzelo;

   ^29bit æe? izagnan iz dru?tva ljudi, sa ?ivotinjama æe? poljskim
   boraviti; hranit æe? se travom kao goveda, i sedam æe vremena proæi nad
   tobom dok ne spozna? da Svevi?nji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim,
   i da ga on daje kome hoæe."

   ^30I smjesta se rijeè izvr?i na Nabukodonozoru: bi izagnan iz dru?tva
   ljudi, jeða?e travu kao goveda, prala ga rosa nebeska; vlasi mu
   narasto?e poput orlova perja, a njegovi nokti kao ptièje pand?e.

   ^31"Po?to se navr?i?e odreðeni dani, ja, Nabukodonozor, podigoh oèi
   prema nebu, razum mi se vrati, tada blagoslovih Svevi?njega hvaleæi i
   uzvisujuæi onoga koji ?ivi dovijeka: njegovo je kraljevstvo -
   kraljevstvo vjeèno, njegova je vlast za sva pokoljenja.

   ^32Stanovnici zemlje - upravo kao da ih i nema: po svojoj volji postupa
   on s vojskom nebeskom i sa ?iteljima zemaljskim. Nitko ne mo?e
   zaustaviti njegovu ruku ili mu kazati: '?to to radi??'

   ^33U isti èas razum mi se vrati, i na slavu moje kraljevske èasti vrati
   mi se velièanstvo i sjaj; moji me savjetnici i velika?i potra?i?e, bih
   uspostavljen u kraljevsku èast i moja velièina jo? poraste.

   ^34Sada ja, Nabukodonozor, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja nebeskoga,
   èija su sva djela istina, svi putovi pravda i koji mo?e poniziti one
   koji hode u oholosti."
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Kralj Baltazar priredi veliku gozbu tisuæi svojih velika?a; s njima
   je pio vino.

   ^2Opijen vinom, Baltazar naredi da se donese zlatno i srebrno suðe koje
   njegov otac Nabukodonozor bija?e oteo iz jeruzalemskog Sveti?ta, pa da
   iz njega pije kralj, njegovi velika?i, njegove ?ene i sulo?nice.

   ^3Doneso?e dakle zlatno i srebrno suðe oteto iz Bo?jega doma u
   Jeruzalemu i stado?e piti iz njega kralj i njegovi velika?i, njegove
   ?ene i sulo?nice.

   ^4Pili su vino i slavili svoje bogove od zlata i srebra, mjedi i
   ?eljeza, drva i kamena.

   ^5Iznenada se pojavi?e prsti èovjeèje ruke koji stado?e pisati,
   nasuprot velikom svijeænjaku, po okreèenu zidu kraljevskog dvora, i
   kralj vidje dlan ruke koja pisa?e.

   ^6Kralj problijedje, misli ga uznemiri?e, zglobovi njegovih kukova
   popusti?e i koljena mu stado?e udarati jedno o drugo.

   ^7Glasno dozva èarobnike, zvjezdare i gataoce. I reèe kralj mudracima
   babilonskim: "Tko proèita ovo pismo i otkrije mi njegov smisao, bit æe
   obuèen u grimiz, oko vrata nosit æe zlatan lanac i bit æe treæi u
   kraljevstvu."

   ^8Pristupe svi mudraci kraljevi, ali ne mogo?e proèitati pismo niti mu
   otkriti znaèenje.

   ^9Kralj se Baltazar zbog toga silno upla?i, problijedje, a njegovi
   velika?i ostado?e zbunjeni.

   ^10Kraljica, èuv?i rijeèi kralja i velika?a, uðe u gozbenu dvoranu i
   reèe: "Kralju, ?iv bio dovijeka! Neka se tvoje misli ne uznemiruju i
   tvoje lice neka ne blijedi!

   ^11Ima u tvome kraljevstvu èovjek u kome prebiva duh Boga Svetoga. Jo?
   za vremena tvoga oca naðe se u njemu svjetlo, razum i mudrost slièna
   mudrosti bogova. I zato ga kralj Nabukodonozor, otac tvoj, imenova
   starje?inom èarobnika, gatalaca, zvjezdara i mudraca.

   ^12Buduæi da se u tom Danielu - koga kralj bija?e nazvao Baltazarom -
   na?ao duh izvanredan, znanje, bistrina, vje?tina da tumaèi sanje, da
   rje?ava zagonetke i da razrje?uje te?koæe, pozovi stoga Daniela i on æe
   ti kazati znaèenje."

   ^13Dovedo?e Daniela pred kralja, a kralj ga upita: "Jesi li ti Daniel,
   jedan od izgnanika judejskih koje dovede iz Judeje kralj moj otac?

   ^14Èujem da duh Bo?ji prebiva na tebi i da je u tebi svjetlo, razum i
   mudrost izvanredna.

   ^15Dovedo?e mi mudrace i èarobnike da proèitaju ovo pismo i da mi reknu
   njegovo znaèenje, ali oni nisu kadri otkriti mi njegov smisao.

   ^16A èujem da si ti kadar dati tumaèenja i da razrje?uje? te?koæe. Ako
   si dakle kadar proèitati ovo pismo i reæi mi njegovo znaèenje, bit æe?
   odjeven u grimiz i nosit æe? zlatan lanac oko vrata i bit æe? treæi u
   kraljevstvu."

   ^17Daniel prihvati rijeè i odgovori kralju: "Tvoji darovi neka ti
   ostanu, i svoje poklone daj drugima! A ja æu proèitati ovo pismo kralju
   i kazat æu mu njegovo znaèenje.

   ^18O kralju, Bog je Svevi?nji dao kraljevstvo, velièinu, velièanstvo i
   slavu Nabukodonozoru, ocu tvome.

   ^19Zbog velièine koju mu bija?e dao drhtahu od straha pred njim narodi,
   plemena i jezici: on ubija?e po svojoj volji, ostavlja?e na ?ivotu koga
   je htio, uzdiza?e koga je htio, poniziva?e koga je htio.

   ^20No kad mu se srce uzdiglo i duh uzobijestio do drskosti, tada bi
   oboren sa svoga kraljevskog prijestolja i slava mu bija?e oduzeta.

   ^21Bi izagnan iz ljudskog dru?tva i srce mu posta slièno ?ivotinjskom:
   prebiva?e s divljim magarcima; poput goveda jeða?e travu; nebeska je
   rosa prala njegovo tijelo, dok ne spozna da Svevi?nji Bog ima vlast nad
   kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na èelo onoga koga on hoæe.

   ^22No ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio srce svoje, iako si znao
   sve ovo:

   ^23ti si se podigao protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesu suðe
   iz njegova Doma i pili ste vino iz njega ti, tvoji velika?i, tvoje ?ene
   i tvoje sulo?nice, hvaleæi bogove od zlata i srebra, od mjedi i
   ?eljeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne èuju niti razumiju, a nisi
   dao slavu Bogu koji u svojoj ruci dr?i dah tvoj i sve tvoje putove.

   ^24I zato on posla ovu ruku koja napisa ovo pismo."

   ^25"A evo ?to je napisano: Mene, Mene, Tekel, Parsin.

   ^26A te rijeèi znaèe: Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i uèinio
   mu kraj;

   ^27Tekel: bio si vagnut na tezulji i naðen si prelagan;

   ^28Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i
   Perzijancima."

   ^29Tada Baltazar naredi da Daniela obuku u grimiz, da mu oko vrata
   objese zlatan lanac i da ga proglase treæim u kraljevstvu.

   ^30Iste te noæi kaldejski kralj Baltazar bi ubijen.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 A Darije Medijac preuze kraljevstvo, star veæ ?ezdeset i dvije
   godine.

   ^2Svidjelo se Dariju da postavi nad svojim kraljevstvom stotinu i
   dvadeset satrapa da budu nad svim kraljevstvom.

   ^3Njima na èelo stavi tri proèelnika - Daniel bija?e jedan od njih -
   kojima æe satrapi polagati raèun da se ne bi dosaðivalo kralju.

   ^4Daniel se toliko istica?e svojim izvanrednim duhom iznad proèelnika i
   satrapa te kralj mi?lja?e da ga postavi nad svim kraljevstvom.

   ^5Tada proèelnici i satrapi stado?e tra?iti povod, ?togod oko dr?avne
   uprave, zbog èega bi mogli optu?iti Daniela; ali ne mogo?e na njemu
   naæi ni?ta takvo, ni?ta zbog èega bi ga prekorili, jer bija?e vjeran,
   na njemu ni nemara ni ogre?enja.

   ^6Ti ljudi reko?e tada: "Neæemo naæi nikakva povoda protiv Daniela,
   osim da naðemo ne?to protiv njega u zakonu njegova Boga."

   ^7Tada proèelnici i satrapi navali?e na kralja te mu reko?e: "O kralju
   Darije, ?iv bio dovijeka!

   ^8Svi proèelnici kraljevstva, predstojnici i satrapi, savjetnici i
   namjesnici slo?i?e se u tome da bi trebalo da kralj izda naredbu i
   zabranu: svaki onaj koji bi u roku od trideset dana upravio molbu bilo
   na kojega boga ili èovjeka, osim na tebe, o kralju, bit æe baèen u
   lavsku jamu.

   ^9O kralju, potvrdi tu zabranu i potpi?i naredbu da bude neopoziva
   prema nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu!"

   ^10Nato kralj Darije potpisa pismo i zabranu.

   ^11Saznav?i Daniel da je spis potpisan, otiðe u svoju kuæu. Prozori
   gornje sobe bijahu otvoreni prema Jeruzalemu. Tu je on tri puta na dan
   padao na koljena blagoslivljajuæi, moleæi i hvaleæi Boga, kako je
   uvijek èinio.

   ^12Oni ljudi nahrupi?e i naðo?e Daniela gdje moli i zaziva svoga Boga.

   ^13Tada odo?e i pred kraljem se pozva?e na kraljevsku zabranu: "Zar ti
   nisi potpisao zabranu prema kojoj æe svaki onaj koji bi u vremenu od
   trideset dana upravio molbu na nekoga boga ili èovjeka, osim na tebe, o
   kralju, biti baèen u lavsku jamu?" Kralj odgovori: "Tako je odluèeno po
   nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu."

   ^14Tada reko?e kralju: "Daniel, onaj od izgnanika judejskih, ne mari za
   tebe, o kralju, ni za tvoju zabranu koju si potpisao: tri puta na dan
   obavlja svoju molitvu."

   ^15Èuv?i te rijeèi, kralj se vrlo ra?alosti i odluèi spasiti Daniela.
   Sve do sunèeva zalaza nastoja?e da ga spasi.

   ^16Ali oni ljudi navali?e na kralja govoreæi: "Znaj, o kralju, da prema
   medijsko-perzijskom zakonu nijedna kraljevska zabrana ili odluka ne
   mo?e biti opozvana!"

   ^17Tada kralj naredi da dovedu Daniela i da ga bace u lavsku jamu.
   Kralj reèe Danielu: "Bog tvoj, kome tako postojano slu?i?, neka te
   izbavi."

   ^18Doneso?e kamen i stavi?e ga jami na otvor. Kralj ga zapeèati
   prstenom svojim i prstenom svojih velika?a, da se ni?ta ne mijenja za
   Daniela.

   ^19Kralj se vrati u svoj dvor i provede noæ ne okusiv?i jela i ne
   dopustiv?i da mu dovedu sulo?nice. Nije mogao usnuti.

   ^20Kralj ustade u ranu zoru, kad se danilo, i poðe brzo k lavskoj jami.

   ^21Kad se primaèe blizu, viknu ?alosnim glasom Danielu: "Daniele, slugo
   Boga ?ivoga, je li te Bog, kome postojano slu?i?, mogao izbaviti od
   lavova?"

   ^22Daniel odgovori: "O kralju, ?iv bio dovijeka!

   ^23Moj je Bog poslao svog Anðela; zatvorio je ralje lavovima te mi ne
   naudi?e, jer sam nedu?an pred njim. Pa i pred tobom, o kralju, ja sam
   bez krivice."

   ^24Kralj se vrlo obradova i naredi da Daniela izvade iz jame. Izvadi?e
   Daniela iz jame neozlijeðena, jer se bija?e uzdao u svoga Boga.

   ^25Kralj zapovjedi da dovedu one ljude koji bijahu optu?ili Daniela i
   da ih bace u lavsku jamu - njih, njihove ?ene i njihovu djecu: i prije
   nego dodirnu?e tlo, lavovi ih zgrabi?e i smrvi?e im kosti.

   ^26Nato kralj Darije napisa svim plemenima, narodima i jezicima ?to
   stanuju po svoj zemlji: "Obilovali mirom!

   ^27Evo naredbe koju donosim: u svemu mojem kraljevstvu neka se ljudi
   boje i neka dr?æu pred Bogom Danielovim: On je Bog ?ivi, on ostaje
   dovijeka! Njegovo kraljevstvo neæe propasti, njegovoj vlasti nema
   kraja!

   ^28On izbavlja i spasava, èini znake i èudesa na nebesima i na zemlji!
   On je spasio Daniela iz ?apa lavljih!"

   ^29Daniel bija?e sretan za vladanja Darija i za vladanja Kira
   Perzijanca.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Prve godine Baltazara, kralja babilonskoga, usni Daniel san: utvare
   mu se na postelji vrzle glavom. Sa?eto zapisa ?to je usnio.

   ^2Kaziva?e ovako: Noæu u viðenju pogledah, kad eno: èetiri vjetra
   nebeska uzbiba?e veliko more.

   ^3Èetiri goleme nemani iziðo?e iz mora, svaka drukèija. Prva bija?e kao
   lav, a krila joj orlovska.

   ^4Dok je promatrah, krila joj se i?èupa?e, di?e se ona sa zemlje i
   uspravi na noge kao èovjek, i bija?e joj dano srce èovjeèje.

   ^5Kad eno druga neman: gle, sasvim drukèija: kao medvjed, s jedne
   strane uspravljena, tri joj rebra u raljama, meðu zubima. I bija?e joj
   reèeno: "Ustani, na?deri se mesa!"

   ^6Gledah dalje, i evo: treæa neman kao leopard, na leðima joj èetiri
   ptièja krila: ima?e èetiri glave, i dana joj je moæ.

   ^7Zatim, u noænim viðenjima, pogledah, kad eno: èetvrta neman,
   strahovita, u?asna, izvanredno sna?na: ima?e velike gvozdene zube; ona
   ?dera?e, mrvlja?e, a ?to preostade, gazila je nogama. Razlikovala se od
   prija?njih nemani i ima?e deset rogova.

   ^8Promatrah joj rogove, i gle: meðu njima poraste jedan mali rog; i
   pred tim se rogom i?èupa?e tri prija?nja roga. I gle, na tome rogu oèi
   kao oèi èovjeèje i usta koja govorahu velike hule.

   ^9Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo
   mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao èista vuna. Njegovo
   prijestolje kao plamenovi ognjeni i toèkovi kao ?arki oganj.

   ^10Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuæu tisuæa slu?ahu
   njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvori?e.

   ^11Ja gledah tada, zbog buke velikih hula ?to ih govora?e rog, i dok
   gledah, neman bi ubijena, njezino tijelo raskomadano i predano ognju.

   ^12Ostalim nemanima vlast bi oduzeta, ali im duljina ?ivota bi na jedno
   vrijeme i rok.

   ^13Gledah u noænim viðenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin
   èovjeèji. On se pribli?i Pradavnome i dovedu ga k njemu.

   ^14Njemu bi predana vlast, èast i kraljevstvo, da mu slu?e svi narodi,
   plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vjeèna i nikada neæe proæi,
   kraljevstvo njegovo neæe propasti.

   ^15Meni, Danielu, smete se zbog toga sav duh, viðenja mi se vrzo?e
   glavom, svega me prestravi?e.

   ^16Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da mi
   rekne istinu o svemu tome. On mi odgovori i kaza mi znaèenje:

   ^17"One èetiri goleme nemani jesu èetiri kralja koji æe se diæi na
   zemlji.

   ^18Ali æe od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Svevi?njega i oni æe ga
   posjedovati za vijeke vjekova."

   ^19Za?eljeh tada saznati istinu o èetvrtoj nemani, onoj koja se
   razlikova?e od svih drugih, bila izvanredno stra?na, imala gvozdene
   zube i mjedene pand?e i koja je ?derala i mrvila i nogama gazila ?to
   preostaja?e;

   ^20i o deset rogova ?to bijahu na njezinoj glavi, i o drugom rogu koji
   poraste dok tri prva otpado?e - o rogu koji ima?e oèi i usta ?to
   govorahu velike hule i koji bija?e veæi nego drugi rogovi.

   ^21I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv Svetaca te ih nadvladava,

   ^22dok ne doðe Pradavni, koji dosudi pravdu Svecima Svevi?njega, i dok
   ne doðe vrijeme kad Sveci zaposjedo?e kraljevstvo.

   ^23On reèe: "Èetvrta neman bit æe èetvrto kraljevstvo na zemlji,
   razlièito od svih kraljevstava. Progutat æe svu zemlju, zgazit' je i
   smrviti.

   ^24A deset rogova: Od ovoga kraljevstva nastat æe deset kraljeva, a iza
   njih æe se podiæi jedan drugi razlièit od onih prvih - i oborit æe tri
   kralja.

   ^25On æe huliti na Svevi?njega, zatirati Svece Svevi?njega; pomi?ljat
   æe da promijeni blagdane i Zakon, i Sveci æe biti predani u njegove
   ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena.

   ^26Tada æe sjesti Sud, vlast mu oduzeti, razoriti, sasvim uni?titi.

   ^27A kraljevstvo, vlast i velièanstvo pod svim nebesima dat æe se puku
   Svetaca Svevi?njega. Kraljevstvo njegovo kraljevstvo je vjeèno, i sve
   vlasti slu?it æe mu i pokoravati se njemu."

   ^28Ovdje se zavr?ava izvje?taj. Ja, Daniel, bijah vrlo potresen u
   svojim mislima i lice mi problijedje, ali sve ovo saèuvah u srcu
   svojemu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Treæe godine kralja Baltazara ukaza se meni, Danielu, viðenje
   poslije onoga koje mi se ukazalo prije.

   ^2Gledah viðenje, i dok gledah, naðoh se u ?u?anu, èvrstu gradu u
   pokrajini Elamu; i u viðenju se vidjeh na rijeci Ulaju.

   ^3Podigoh oèi, i gle: ovan staja?e kraj rijeke. Ima?e dva roga: oba
   roga visoka, no jedan vi?i nego drugi, a onaj vi?i narastao poslije.

   ^4Gledah kako ovan bode na zapad, na sjever i jug. Nijedna mu se
   ?ivotinja ne moga?e oprijeti, ni?ta mu ne moga?e izbjeæi. Èinio je ?to
   je htio, osilio se.

   ^5Dok sam promatrao, gle: jarac dolazi sa zapada povrh sve zemlje, ne
   dodirujuæi tla; jarac ima?e silan rog meðu oèima.

   ^6Pribli?i se dvorogom ovnu kojega bijah vidio gdje stoji kraj rijeke i
   potrèa na njega u svoj ?estini svoje snage.

   ^7Vidjeh kako se pribli?i ovnu: bijesno udari na ovna i slomi mu oba
   roga, a ovan nije imao snage da mu se opre; obori ga jarac na zemlju i
   stade ga nogama gaziti; nikoga ne bija?e da spasi ovna.

   ^8Jarac osili veoma, ali kad osili, veliki se rog slomi, a na njegovu
   mjestu izrasto?e èetiri velika roga prema èetiri vjetra nebeska.

   ^9Iz jednoga od njih izbi malen rog, ali taj silno poraste prema jugu i
   istoku, prema Divoti.

   ^10On poraste sve do Nebeske vojske, obori na zemlju neke iz Vojske i
   od zvijezda pa ih zgazi nogama.

   ^11Poraste sve do Zapovjednika Vojske, oduze mu svagda?nju ?rtvu i
   razori mu njegovo Sveto mjesto.

   ^12Vojska se digla na ?rtvu svagda?nju zbog opaèine, na zemlju oborila
   istinu i uspje u svemu ?to èinja?e.

   ^13Tada èuh gdje jedan Svetac govori, a drugi Svetac upita onoga koji
   govora?e: "Dokle æe trajati ovo viðenje o svagda?njoj ?rtvi i o opaèini
   ?to pusto?i i gazi Sveti?te i Vojsku?"

   ^14Odgovori: "Jo? dvije tisuæe i tri stotine veèeri i jutara; tada æe
   Sveti?te biti oèi?æeno."

   ^15Kad sam ja, Daniel, gledajuæi ovo viðenje, tra?io da ga razumijem,
   gle, preda me stade kao neki èovjek.

   ^16Zaèuh glas èovjeèji gdje vièe preko Ulaja: "Gabriele, objasni mu to
   viðenje!"

   ^17On poðe onamo gdje stajah i kad mi se pribli?i, strah me obuze i
   padoh na lice. On mi reèe: "Sine èovjeèji, razumij: jer ovo je viðenje
   za vrijeme posljednje."

   ^18On jo? govora?e, a ja se onesvijestih, padoh na zemlju. On me dotaèe
   i uspravi na mom mjestu.

   ^19I reèe: "Evo, kazat æu ti ?to æe doæi na kraju gnjeva, najavljeni
   svr?etak.

   ^20Ovan ?to si ga vidio - njegova dva roga - to su kraljevi Medije i
   Perzije.

   ^21Rutavi jarac jest kralj Grèke; veliki rog meðu njegovim oèima jest
   prvi kralj;

   ^22slomljeni rog i èetiri roga ?to izbi?e na njegovu mjestu, to su
   èetiri kraljevstva ?to æe iziæi iz njegova naroda, ali neæe imati
   njegovu moæ.

   ^23I potkraj njihova kraljevanja, kad bezakonici navr?e mjeru, ustat æe
   kralj, drzak i lukav.

   ^24Njegova æe moæ porasti, ali ne svojom snagom; nesmiljeno æe
   pusto?iti, uspijevat æe u svojim pothvatima, zatirat' junake i narod
   Svetaca.

   ^25Zbog njegove lukavosti prijevara æe uspijevati u njegovoj ruci. On
   æe se uznijeti u svome srcu, iz èista mira upropastit æe mnoge.
   Suprotstavit æe se Knezu nad knezovima, ali æe - ne rukom - biti
   skr?en.

   ^26Viðenje o veèerima i jutrima o kojem je bilo govora istinito je; no
   ti ga zapeèati, jer je za daleke dane."

   ^27Tada ja, Daniel, obnemogoh i bijah bolestan vi?e dana. Zatim ustadoh
   da vr?im kraljevske poslove. Bijah smeten zbog viðenja, no nitko to
   nije dokuèio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Prve godine Darija, sina Artakserksova, iz roda Medijaca, koji
   vlada?e kraljevstvom kaldejskim,

   ^2prve dakle godine njegova kraljevanja, ja, Daniel, istra?ivah u
   Pismima broj godina koje se - prema rijeèi koju Jahve uputi proroku
   Jeremiji - imaju ispuniti nad ru?evinama Jeruzalema: sedamdeset godina.

   ^3Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeæi moliti se i
   zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu.

   ^4Ja se moljah Jahvi, Bogu svome, priznavajuæi: "Ah, Gospodine moj,
   Bo?e veliki i strahoviti, koji èuva? Savez i naklonost onima koji tebe
   ljube i èuvaju zapovijedi tvoje!

   ^5Mi sagrije?ismo, mi bezakonje poèinismo, zlo uèinismo, odmetnusmo se
   i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih.

   ^6Nismo slu?ali sluge tvoje, proroke koji govorahu u tvoje ime na?im
   kraljevima, na?im knezovima, na?im oèevima, svemu puku zemlje.

   ^7U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na obrazu, kao u ovaj
   dan, u nas Judejaca, Jeruzalemaca, svega Izraela, blizu i daleko, u
   svim zemljama kuda si ih rastjerao zbog nevjernosti kojom ti se
   iznevjeri?e.

   ^8Jahve, stid na obraz nama, na?im kraljevima, na?im knezovima, na?im
   oèevima, jer sagrije?ismo protiv tebe!

   ^9U Gospoda je Boga na?ega smilovanje i opro?tenje jer smo se odmetnuli
   od njega

   ^10i nismo slu?ali glas Jahve, Boga na?ega, da slijedimo njegove zakone
   ?to nam ih dade po svojim slugama, prorocima.

   ^11Sav je Izrael prestupio Zakon tvoj, odmetnuo se ne slu?ajuæi tvoj
   glas. Zato se na nas izlila kletva i prokletstvo, kako je zapisano u
   Zakonu Mojsija, sluge Bo?jega - jer sagrije?ismo protiv Njega.

   ^12Izvr?io je prijetnje kojima je zaprijetio nama i sucima koji su nam
   sudili: svalio je na nas te?ku nesreæu te se ne dogodi pod nebom ?to se
   dogodi u Jeruzalemu.

   ^13Sva ova nesreæa, kao ?to je zapisano u Zakonu Mojsijevu, do?la je na
   nas, a mi nismo umilostivili lice Jahve, Boga svojega: nismo se
   obratili od svojih bezakonja pa da prionemo uz istinu tvoju.

   ^14Jahve je bdio nad nesreæom, on je dovede na nas. Jer je pravedan
   Jahve, Bog na?, u svim djelima koja uèini, a mi nismo slu?ali glas
   njegov.

   ^15A sada, Gospode, Bo?e na?, koji si moænom svojom rukom izveo narod
   svoj iz zemlje egipatske - i time sebi stekao ime koje traje do danas:
   mi sagrije?ismo, mi zlo uèinismo.

   ^16Gospode, po svoj pravednosti svojoj odvrati svoj gnjev i svoju
   jarost od Jeruzalema, grada svojega, Svete gore svoje, jer zbog na?ih
   grijeha i zlodjela na?ih otaca Jeruzalem i tvoj narod ruglo su svima
   koji nas okru?uju."

   ^17"A sada poslu?aj, o Bo?e na?, molitvu sluge svoga i usrdne molbe
   njegove. Neka tvoje lice zasja nad sveti?tem tvojim opusto?enim - zbog
   tebe, Gospode!

   ^18Prikloni uho svoje, Bo?e moj, i slu?aj! Otvori oèi te pogledaj na?u
   pusto? i grad koji se tvojim zove imenom! Jer mi te ne molimo zbog
   svoje pravednosti, veæ zbog velikih smilovanja tvojih.

   ^19Gospode, èuj! Gospode, oprosti! Gospode, poslu?aj i èini! Ne
   oklijevaj - zbog sebe, Bo?e moj, jer se tvojim imenom zove grad tvoj i
   narod tvoj!"

   ^20Ja sam jo? govorio, moleæi se i priznavajuæi grijehe svoje i grijehe
   svog naroda Izraela i usrdno zaklinjuæi Jahvu, svoga Boga, za Svetu
   goru Boga svoga.

   ^21Dok sam dakle ja jo? govorio moleæi se, onaj èovjek Gabriel, koga
   vidjeh na poèetku viðenja, doletje u brzu letu, dotaèe me se u vrijeme
   veèernjeg prinosa

   ^22i pouèi me: "Daniele, evo me: doðoh da te pouèim.

   ^23Od poèetka tvoje molitve izi?la je rijeè, i ja doðoh da ti je
   navijestim. Ti si miljenik. Pazi dobro na rijeè, razumij viðenje."

   ^24"Sedamdeset je sedmica odreðeno tvom narodu i tvom svetom gradu da
   se dokrajèi opaèina, da se stavi peèat grijehu, da se zadovolji za
   bezakonje, da se uvede vjeèna pravednost, da se stavi peèat viðenju i
   prorocima, da se poma?e Sveti nad svetima.

   ^25Znaj i razumij: Od èasa kad izaðe rijeè 'Neka se vrate i neka opet
   sagrade Jeruzalem' pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a onda
   ?ezdeset i dvije sedmice, i bit æe opet sagraðeni trg i opkop, i to u
   te?ko vrijeme.

   ^26A poslije ?ezdeset i dvije sedmice bit æe Pomazanik pogubljen, ali
   ne za sebe. Narod jednog kneza koji æe doæi razorit æe Grad i Sveti?te:
   svr?etak im je u propasti, a do svr?etka rat i odreðena pusto?enja.

   ^27I sklopit æe savez s mnogima za jednu sedmicu: a u polovici sedmice
   prestat æe ?rtva i prinos: na vrhu Hrama bit æe grozota pusto?i sve do
   svr?etka, dok se odreðeno pusto?enje ne obori na pusto?nika."
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Treæe godine Kira, kralja perzijskoga, Danielu, prozvanome Baltazar,
   bi objavljena rijeè - rijeè istinita: velik rat. On je nastojao
   razumjeti rijeè, i razumijevanje bi mu dano u viðenju.

   ^2U te dane ja, Daniel, ?alovao sam tri sedmice:

   ^3nisam jeo teènih jela; meso ni vino nije ulazilo u moja usta i nisam
   se mazao uljem dok ne proðo?e te tri sedmice.

   ^4Dvadeset i èetvrtoga dana prvog mjeseca bijah na obali velike rijeke
   Tigrisa;

   ^5podigoh oèi da vidim, i gle: Èovjek odjeven u lanene haljine, oko
   pasa mu pojas od zlata ofirskoga,

   ^6tijelo mu poput krizolita, lice kao munja, oèi kao baklje ognjene,
   ruke i noge poput mjedi uglaðene, zvuk rijeèi njegovih kao ?amor
   mno?tva.

   ^7Jedini ja, Daniel, gledah ovo viðenje, ljudi koji bijahu sa mnom ne
   vidje?e ga, ali ih spopade silan strah te pobjego?e da se sakriju.

   ^8Ostadoh sam gledajuæi to veliko viðenje; onemoæah, lice mi
   problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi.

   ^9Zaèuh glas njegovih rijeèi, i kad razabrah glas, onesvijestih se i
   padoh licem na zemlju.

   ^10I gle: ruka me dotaèe i pomo?e mi da se uprem na koljena i na
   dlanove.

   ^11On mi reèe: "Daniele, miljenièe, pripazi na rijeèi koje æu ti
   kazati! Ustani, jer ja sam evo k tebi poslan." To reèe, a ja ustadoh
   dr?æuæi.

   ^12I kaza mi: "Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kad si odluèio da
   se ponizi? pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su rijeèi usli?ane i
   ja sam do?ao zbog tvojih rijeèi.

   ^13Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan,
   ali Mihael, jedan od prvih Knezova, doðe mi u pomoæ. Ostavih ga
   nasuprot Knezu perzijskome,

   ^14a ja doðoh da ti ka?em ?to æe zadesiti tvoj narod na svr?etku dana.
   Jer jo? æe jedno viðenje biti za one dane."

   ^15Po?to mi to reèe, ja oborih pogled na zemlju, bez rijeèi.

   ^16I gle: onaj, slièan sinu èovjeèjem dotaèe se mojih usana. Otvorih
   usta da govorim te rekoh onome koji staja?e preda mnom: "Gospodaru moj,
   zbog ovog viðenja obuze?e me tjeskobe i onemoæah.

   ^17I kako æe sluga Gospodina svoga govoriti s Gospodinom kad posve
   onemoæah i dah me ostavi?"

   ^18Tada me se opet dotaèe onaj ?to bija?e kao èovjek te me okrijepi.

   ^19On reèe: "Ne boj se, miljenièe! Mir tebi! Budi jak! Ohrabri se!" I
   dok mi to govora?e, ja se ohrabrih pa rekoh: "Govori, Gospodine, jer si
   me ohrabrio!"

   ^20Tada æe on: "Zna? li za?to sam do?ao k tebi? Sad æu se vratiti da se
   borim protiv Kneza Perzije; a èim svr?im, doæi æe Knez Grèke.

   ^21Ali æu ti prije otkriti ?to je zapisano u Knjizi istine. Nema nikoga
   tko bi se sa mnom protiv njih borio, osim Mihaela, Kneza va?ega,
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 moje potpore i moga okrilja.

   ^2A sada æu ti otkriti istinu. Evo: jo? æe tri kralja ustati za
   Perziju: èetvrti æe biti bogatiji od svih ostalih, pa kad se zbog svoga
   bogatstva osili, sve æe podiæi protiv kraljevstva grèkoga.

   ^3Ustat æe junaèki kralj, vladat æe silnom moæu i èiniti ?to ga bude
   volja.

   ^4A èim se ustane, njegovo æe se kraljevstvo raspasti i bit æe
   razdijeljeno na èetiri vjetra nebeska, ali ne meðu njegove potomke; i
   neæe vi?e biti tako moæno kao za njegove vladavine, jer æe njegovo
   kraljevstvo biti razoreno i predano drugima, a ne njima.

   ^5Kralj æe Juga postati moæan; jedan æe od njegovih zapovjednika biti
   moæniji od njega i zavladat æe veæom moæu nego ?to je njegova.

   ^6Nekoliko godina kasnije oni æe se udru?iti, a kæi kralja Juga doæi æe
   kralju Sjevera da sklope ugovor. Ali ona tim neæe saèuvati snagu svoje
   mi?ice i njezino se potomstvo neæe odr?ati: bit æe predana ona, i
   njezina pratnja, i njezino dijete, i njezin pomagaè u tim vremenima.

   ^7No jedan æe se izdanak njezina korijena podiæi na njezino mjesto,
   navalit æe na vojsku, prodrijet æe u tvrðavu kralja Sjevera, postupati
   s njima po miloj volji i pobijediti ih.

   ^8Pa i njihove bogove, njihove kipove i njihovo dragocjeno suðe,
   srebrno i zlatno, odnijet æe kao plijen u Egipat. Nekoliko godina bit
   æe jaèi od kralja Sjevera,

   ^9koji æe onda prodrijeti u kraljevstvo kralja Juga, odakle æe se
   vratiti u svoju zemlju.

   ^10Ali æe se onda njegovi sinovi naoru?ati, skupit æe silnu vojsku,
   odluèno æe navaliti i poput poplave proæi, zatim æe se opet zametnuti
   rat sve do njegove utvrde.

   ^11Tada æe se kralj Juga razgnjeviti i zavoj?titi na kralja Sjevera;
   podiæi æe silnu vojsku i nadvladati vojsku njegovu.

   ^12Mno?tvo æe biti uni?teno, a on æe se zbog toga uzoholiti; pobit æe
   desetke tisuæa, ali se neæe odr?ati:

   ^13kralj æe Sjevera opet diæi vojsku veæu nego prije, i poslije
   nekoliko godina navalit æe s velikom, dobro opremljenom vojskom.

   ^14U to vrijeme mnogi æe se podiæi protiv kralja Juga; ustat æe i
   nasilnici iz tvog naroda da se ispuni viðenje, ali æe propasti.

   ^15Doæi æe kralj Sjevera: podiæi æe nasipe da zauzme jedan utvrðeni
   grad. Mi?ice Juga neæe odoljeti, pa ni izabrane èete neæe imati snage
   da se odupru.

   ^16Onaj æe navaliti protiv njega i uèinit æe s njime kako mu se
   prohtije - nitko mu se neæe oprijeti: zaustavit æe se u Divoti,
   uni?tenje je u njegovim rukama.

   ^17Èvrsto odluèiv?i da se po?to-poto domogne svega njegova kraljevstva,
   sklopit æe s njim ugovor dajuæi mu jednu kæer za ?enu da ga upropasti,
   ali mu neæe uspjeti, neæe se to zbiti.

   ^18Zatim æe se okrenuti prema otocima i mnoge æe osvojiti, ali æe jedan
   zapovjednik dokrajèiti tu sramotu, sramotu mu sramotom vratiti.

   ^19Br?e æe nagnuti prema utvrdama svoje zemlje, ali æe posrnuti, pasti,
   vi?e ga neæe biti.

   ^20Na njegovo æe mjesto doæi jedan koji æe u diku kraljevstva poslati
   poreznika, ali æe u kratko vrijeme poginuti bez gnjeva i boja.

   ^21Na njegovo æe se mjesto uzdiæi nitkov kome ne pripada kraljevska
   èast. Ali on æe iznenada doæi i spletkama se domoæi kraljevstva.

   ^22Pred njim æe biti preplavljene i skr?ene navalne snage i sam knez
   Saveza.

   ^23Unatoè sporazumu s njime, izdajnièki æe navaliti i svladati ga s
   malo ljudi.

   ^24Iznenada æe upasti u bogate pokrajine i postupat æe kako nisu
   postupali njegovi oèevi ni oèevi njegovih otaca, rasipajuæi meðu svoje
   plijen, pljaèku i bogatstvo, smi?ljat æe osnove protiv tvrdih gradova,
   ali samo za neko vrijeme.

   ^25Pokrenut æe, s velikom vojskom, svoju snagu i hrabrost protiv kralja
   Juga. Kralj Juga krenut æe u rat s mnogom i moænom vojskom, ali neæe
   izdr?ati, jer æe se protiv njega skovati spletke.

   ^26I oni koji jeðahu za njegovim stolom skr?it æe ga: njegova æe vojska
   biti uni?tena i mnogi æe posjeèeni popadati.

   ^27Oba æe kralja smi?ljati zlo; sjedeæi za istim stolom, govorit æe
   la?i jedan drugome: ali neæe uspjeti, jer je svr?etak odlo?en do
   odreðenog vremena.

   ^28Vratit æe se on u svoju zemlju s velikim blagom; srcem protiv
   svetoga Saveza, uèinit æe svoje i vratiti se u svoju zemlju.

   ^29U odreðeno vrijeme opet æe krenuti protiv Juga, ali sada neæe biti
   kao prvi put.

   ^30Kitimski æe brodovi navaliti na njega, i on æe se upla?iti. Vratit
   æe se, bjesnjeti protiv svetoga Saveza i opet æe se sporazumjeti s
   onima koji napusti?e sveti Savez.

   ^31Èete æe njegove doæi i oskvrnuti sveti?te-tvrðu, dokinut' svagda?nju
   ?rtvu i ondje postaviti grozotu pusto?i.

   ^32Svojim æe spletkama navesti na otpad one koji se ogre?uju o Savez,
   ali ljudi koji ljube Boga ostat æe postojani i vr?it æe svoje.

   ^33Umnici u narodu pouèavat æe mno?tvo, ali æe ih jedno vrijeme
   zatirati maèem i ognjem, izgnanstvom i pljaèkanjem.

   ^34Dok ih budu zatirali, samo æe im nekolicina pomagati, a mnogi æe im
   se pridru?iti prijevarno.

   ^35Od umnika neki æe pasti, da se proku?aju, probrani, èisti do vremena
   svr?etka, jer jo? nije do?lo odreðeno vrijeme.

   ^36Kralj æe raditi ?to god mu se prohtije, uznoseæi i uzdi?uæi sebe
   iznad svih bogova: protiv Boga nad bogovima govorit æe hule i uspijevat
   æe dok se gnjev ne navr?i - jer ono ?to je odreðeno, to æe se ispuniti.

   ^37Neæe mariti za bogove svojih otaca ni za Miljenika ?enÄa niti za
   kojega drugog boga: samog æe sebe izdizati iznad sviju.

   ^38Mjesto njih èastit æe boga tvrðava, boga koga nisu poznavali njegovi
   oèevi, èastiti ga zlatom i srebrom, dragim kamenjem i drugim
   dragocjenostima.

   ^39Navalit æe na tvrðave gradova pomoæu stranog boga: one koji njega
   priznaju obasut æe poèastima i dat æe im vlast nad mno?tvom i dijelit
   æe im zemlju za nagradu.

   ^40U vrijeme svr?etka kralj æe se Juga zaratiti s njime; kralj æe
   Sjevera navaliti na nj svojim kolima, svojim konjanicima i svojim
   mnogim brodovima. Provalit æe u zemlje i proæi njima poput poplave.

   ^41Prodrijet æe u Divotu i mnogi æe pasti. Njegovim æe rukama izmaæi
   Edom i Moab i glavnina sinova Amonovih.

   ^42Pru?it æe svoju ruku za zemljama: Egipat mu neæe izmaæi.

   ^43On æe se domoæi zlatnog i srebrnog blaga i svih dragocjenosti
   Egipta. Pratit æe ga Libijci i Etiopljani.

   ^44Ali æe ga uznemiriti vijesti s istoka i sa sjevera te æe poæi vrlo
   gnjevan da uni?ti i zatre mno?tvo.

   ^45Postavit æe svoje dvorske ?atore izmeðu mora i Svete gore Divote.
   Ali æe i njemu doæi kraj, i nitko mu neæe pomoæi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 U ono æe vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji ?titi sinove tvog
   naroda. Bit æe to vrijeme tjeskobe kakve ne bija?e otkako je ljudi pa
   do toga vremena. U ono vrijeme tvoj æe se narod spasiti - svi koji se
   naðu zapisani u Knjizi.

   ^2Tada æe se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za
   vjeèni ?ivot, drugi za sramotu, za vjeènu gadost.

   ^3Umnici æe blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge uèili
   pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vjeènost.

   ^4A ti, Daniele, dr?i u tajnosti ove rijeèi i zapeèati ovu knjigu do
   vremena svr?etka! Mnogi æe tumarati, i bezakonja æe rasti."

   ^5Ja, Daniel, pogledah, kad eno: druga dvojica stajahu jedan s jedne,
   drugi s druge strane rijeke.

   ^6Jedan upita èovjeka odjevena u lanene haljine koji staja?e iznad voda
   rijeke: "Kada æe doæi kraj tim èudesima?"

   ^7Zaèuh èovjeka odjevena u lanene haljine, koji staja?e iznad voda
   rijeke; on podi?e k nebu desnicu i ljevicu, kunuæi se Vjeèno ?ivim.
   "Nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena - kada doðe kraj
   rasulu snage svetoga naroda - sve æe se to svr?iti."

   ^8Ja slu?ah, ali ne razumjeh, pa upitah: "Gospodaru, kako æe to
   svr?iti?"

   ^9On reèe: "Idi, Daniele, ove su rijeèi tajne i zapeèaæene do vremena
   svr?etka.

   ^10Mnogi æe se oèistiti, ubijeliti i proku?ati; a bezbo?nici æe i dalje
   biti bezbo?ni; bezbo?nici se neæe urazumjeti, a umnici æe razumjeti.

   ^11Od èasa kad bude dokinuta svagda?nja ?rtva i postavljena grozota
   pusto?i: tisuæu dvjesta i devedeset dana.

   ^12Blago onomu koji doèeka i dosegne tisuæu trista trideset i pet dana!

   ^13A ti idi i otpoèini; ustat æe? da primi? svoju ba?tinu na kraju
   dana."
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 U Babilonu ?ivlja?e neki èovjek po imenu Jojakim.

   ^2On se o?eni Suzanom, kæerju Hilkijinom, veoma lijepom i bogobojaznom.

   ^3Njezini roditelji bijahu pravednici i odgoji?e svoju kæer po Zakonu
   Mojsijevu.

   ^4Jojakim bija?e vrlo bogat: uz kuæu ima?e vrt. Judejci se skupljahu
   kod njega jer bija?e po?tovaniji od svih.

   ^5One godine izabra?e za suce dva starca iz naroda. O takvima reèe
   Gospod: "Bezakonje izaðe iz Babilona po starje?inama, sucima koji su se
   smatrali upravljaèima naroda."

   ^6Ovi posjeæivahu kuæu Jojakimovu, i svi koji imahu kakvu parnicu
   obraæahu se njima.

   ^7Kad bi se narod, oko podneva, razi?ao, Suzana bi dolazila ?etati u
   vrt svog mu?a.

   ^8Ona je dva starca svaki dan promatrahu gdje ulazi i ?eta, pa je
   po?elje?e.

   ^9Izgubi?e od toga razum, odvrati?e svoje oèi od Neba i zaboravi?e
   njegove pravedne sudove.

   ^10Obojica njome ranjena, skrivahu jedan od drugoga svoju muku,

   ^11jer su se stidjeli priznati svoju pohotu za njom,

   ^12ali su ?ivo nastojali da je svaki dan vide.

   ^13Jednom se rastado?e rekav?i: "Hajdemo kuæi, doba je ruèku." I svaki
   ode na svoju stranu,

   ^14ali se vrati?e i naðo?e na istom mjestu. Ispitujuæi se za povod,
   prizna?e pohotu za njom, i tada ugovori?e priliku kad bi mogli zateæi
   Suzanu samu.

   ^15I dok su tako vrebali zgodan dan, uðe ona jednom, kao i minulih
   dana, samo sa dvije djevojke: htjede se okupati u vrtu, jer bija?e
   vruæe.

   ^16Ondje ne bija?e nikoga: osim ona dva starca, koji je, skriveni,
   vrebahu.

   ^17Ona reèe djevojkama: "Donesite mi ulja i pomasti pa zakljuèajte
   vrtna vrata da se okupam!"

   ^18One uèine kako im zapovjedi: zakljuèa?e vrtna vrata te iziðo?e na
   pokrajna vrata da donesu ?to im je zapovjedila; ni?ta nisu znale o
   starcima, jer bijahu skriveni.

   ^19Èim djevojke izaðo?e, oni ustado?e i pritrèa?e k njoj.

   ^20"Evo, reko?e, vrtna su vrata zakljuèana, nitko nas ne vidi. Mi te se
   po?eljesmo, podaj nam se i budi na?a!

   ^21Ako li neæe?, mi æemo protiv tebe svjedoèiti da je neki mladiæ bio s
   tobom i da si zbog toga udaljila od sebe svoje djevojke."

   ^22Suzana zastenja: "Odasvud sam pritisnuta: uèinim li to, smrt me
   èeka; ne uèinim li, neæu vam ruci umaæi.

   ^23Milije mi je da nedu?na padnem u va?e ruke nego da sagrije?im pred
   Gospodom."

   ^24I povika iza glasa. Okrenu?e vikati i oba starca na nju,

   ^25a jedan potrèa i otvori vrtna vrata.

   ^26Kad ukuæani èu?e krikove u vrtu, dotrèa?e na pokrajnja vrata da vide
   ?to se dogodilo.

   ^27Po?to starci ispripovjedi?e svoju pripovijest, postidje?e se sluge
   veoma, jer se o Suzani takvo ?to nikad ne èu.

   ^28Sutradan se narod sabra kod Jojakima, njezina mu?a. Doðo?e onamo
   starci, puni bezbo?ne namjere da Suzanu usmrte.

   ^29Reko?e skupljenu narodu: "Po?aljite po Suzanu, kæer Hilkijinu, ?enu
   Jojakimovu!" Posla?e po nju.

   ^30Ona doðe sa svojim roditeljima, djecom i svim roðacima.

   ^31A Suzana bija?e veoma ljupka i ljepolika.

   ^32Kako bija?e pod koprenom, oni bezakonici naredi?e da skine koprenu
   da bi se nasitili njezine ljepote.

   ^33Svi njezini plakahu, a tako i svi koji je gledahu.

   ^34Oba starca ustado?e usred naroda i stavi?e joj ruke na glavu.

   ^35Ona plaèuæi, srca zaufana u Gospoda, pogleda prema nebu.

   ^36Starci reko?e: "Dok mi ?etasmo sami po vrtu, uðe ona sa dvije
   djevojke, zakljuèa vrtna vrata i otpusti djevojke.

   ^37Priðe k njoj mladiæ koji bija?e skriven i le?e s njom.

   ^38Mi bijasmo u kutu vrta; videæi to bezakonje, potrèasmo k njima.

   ^39Vidjesmo ih zajedno, ali ne mogosmo uhvatiti mladiæa jer bija?e jaèi
   od nas pa otvori vrata i pobje?e.

   ^40Ali ovu uhvatismo i zapitasmo tko ono bija?e.

   ^41Ne htjede nam kazati. Za to svjedoèimo." Povjerova im zbor - tÓa oni
   bijahu starje?ine narodne, suci, i osudi?e je na smrt.

   ^42Suzana povika iza glasa: "Bo?e vjeèni, ti koji poznaje? tajne, koji
   zna? sve prije negoli se zbude,

   ^43ti znade? da su la?no svjedoèili protiv mene. I evo umrijet' mi je,
   a da ne uèinih ni?ta od onoga ?to je njihova pakost izmislila protiv
   mene."

   ^44Gospod usli?i njezin vapaj.

   ^45Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog momèiæa
   Daniela.

   ^46On povika iza glasa: "Ja sam èist od krvi njezine!"

   ^47Sav se narod okrenu prema njemu i zapita: "?to si to kazao?"

   ^48Stade posred njih i reèe: "Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez
   istrage i bez uvida u istinu osudiste kæer Izraelovu?

   ^49Vratite se u sudnicu, jer la?no ovi svjedoèi?e protiv nje."

   ^50Sav se narod brzo vrati, a starje?ine mu reko?e: "Doði, sjedni meðu
   nas i reci nam, jer tebi Bog dade starje?instvo!"

   ^51Tada im reèe Daniel: "Rastavite daleko jednoga od drugoga, i ja æu
   ih ispitati."

   ^52Rastavi?e ih, pa Daniel dozva jednoga od njih i reèe mu: "Stari
   zlikovèe, sada doðo?e na te grijesi koje nekoæ uèini,

   ^53donoseæi nepravedne presude, osuðujuæi nedu?ne i oslobaðajuæi
   krivce, dok Gospod govori: 'Nedu?na i pravedna da nisi ubio.'

   ^54Sada, dakle, ako si ovu doista vidio, reci nam: pod kojim si ih
   drvetom vidio zajedno?" On odgovori: "Pod jednom tri?ljom."

   ^55Daniel reèe: "Zaista, slagao si na svoju glavu. Evo, Anðeo je Bo?ji
   veæ dobio od Boga zapovijed da te rasijeèe po sredini."

   ^56I otpusti ovoga, a dade dovesti drugoga te mu reèe: "Sjeme
   Kanaanovo, a ne Judino, ljepota te zaludila, strast ti srce okrenula!

   ^57Ovako ste radili sa kæerima Izraelovim, a one su vam se od straha
   podavale. Ali se kæi Judina ne podlo?i va?em bezakonju.

   ^58Reci mi dakle pod kojim si ih drvetom zatekao zajedno!" On odgovori:
   "Pod jasikom."

   ^59Daniel mu reèe: "Pravo si i ti lagao na svoju glavu. Anðeo Bo?ji
   èeka s maèem u ruci da te rasijeèe po sredini te vas obojicu zatre."

   ^60Tada sav zbor stade iza glasa vikati i blagoslivljati Boga koji
   spasava one ?to se u nj uzdaju.

   ^61I okrenu?e se protiv one dvojice staraca kojima je Daniel iz
   njihovih usta dokazao la?no svjedoèenje.

   ^62I uèini?e njima kako u svojoj pakosti oni smisli?e bli?njemu:
   pogubi?e ih prema zakonu Mojsijevu. Tako onoga dana bi spa?ena jedna
   nedu?na krv.

   ^63Hilkija i njegova ?ena dado?e hvalu Bogu za svoju kæer Suzanu, a
   tako i Jojakim, mu? njezin, i svi njezini roðaci, ?to se na njoj ne
   naðe ni?ta sramotno.

   ^64I od onoga dana Daniel postade velik u oèima naroda.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Kralj Astijag bi pridru?en svojim ocima, a naslijedi ga Kir
   Perzijanac.

   ^2Daniel ?ivlja?e kod kralja, koji ga po?tiva?e vi?e nego bilo kojega
   od svojih prijatelja.

   ^3A imali su u Babilonu kumira imenom Bela i prinosili mu svaki dan po
   dvanaest artaba najboljeg bra?na, èetrdeset ovaca i ?est metreta vina.

   ^4I kralj ga je ?tovao i svaki dan i?ao da mu se klanja. A Daniel se
   klanja?e svome Bogu.

   ^5Stoga mu reèe kralj: "Za?to se ti ne klanja? Belu?" On odgovori: "Jer
   ne ?tujem rukotvorenih kumira, nego Boga ?ivoga, koji stvori nebo i
   zemlju i koji gospodari svakim tijelom!"

   ^6Tada æe kralj: "Ti dakle misli? da Bel nije ?ivi bog? Zar ne vidi?
   ?to sve pojede i popije svaki dan?"

   ^7I reèe Daniel smije?eæi se: "Ne varaj se, kralju; iznutra je od
   gline, izvana od mjedi; nikada taj jo? nije ni jeo ni pio."

   ^8Kralj, bijesan, dozva Belove sveæenike te im reèe: "Ako mi ne reknete
   tko jede ovu hranu, umrijet æete; no ako doka?ete da to Bel jede,
   umrijet æe Daniel ?to pogrdi Bela."

   ^9I reèe Daniel kralju: "Neka bude po tvojoj rijeèi!" A sveæenika
   Belovih bija?e sedamdeset, ne brojeæi ?ene i djecu.

   ^10Kralj tako uðe s Danielom u hram Belov.

   ^11Sveæenici mu Belovi reko?e: "Mi æemo iziæi, a ti, o kralju, naredi
   da se postave jela i donese mije?ano vino: zatim zakljuèaj vrata i
   zapeèati ih svojim prstenom; ako ujutro doðe? i ne naðe? da je Bel sve
   pojeo, neka umremo - mi ili Daniel, na? klevetnik."

   ^12Nisu se bojali, jer bijahu naèinili pod stolom tajni ulaz kojim bi
   svaki dan dolazili i tro?ili jelo.

   ^13Ali kad oni izaðo?e i kralj dade postaviti jela Belu,

   ^14Daniel naredi svojim slugama da donesu pepela i njime pospu sav hram
   pred oèima kraljevim. Tada iziðo?e, zakljuèa?e vrata, zapeèati?e ih
   kraljevim prstenom te otiðo?e.

   ^15Sveæenici, po obièaju, doðo?e noæu sa ?enama i djecom: sve izjedo?e
   i popi?e.

   ^16Kralj sutradan urani, a tako i Daniel.

   ^17I kralj ga zapita: "Daniele, jesu li peèati nepovrijeðeni?" -
   "Nepovrijeðeni su, kralju", odgovori Daniel.

   ^18Èim se otvori?e vrata, kralj pogleda na stol i povika iza glasa:
   "Velik li si, Bele, i nema nikakve prijevare u tebe!"

   ^19Daniel se nasmija; zadr?a kralja da ne uðe, pa mu reèe: "Pogledaj
   pod, istra?i èije su ovo stope!"

   ^20"Vidim stope mu?karaca, ?ena i djece" reèe kralj.

   ^21I bijesan, dade uhvatiti sveæenike, ?ene i djecu njihovu. Tada mu
   pokaza?e tajna vrata na koja su ulazili i tro?ili ono ?to bija?e na
   stolu.

   ^22Kralj ih dade pogubiti, a Bela predade Danielu, koji razori njega i
   njegov hram.

   ^23A bija?e i velik zmaj koga ?tovahu Babilonci.

   ^24Kralj reèe Danielu: "Hoæe? reæi da je mjeden? Gle! ?ivi, jede, pije:
   neæe? valjda kazati da ovo nije ?ivi bog. Pokloni mu se!"

   ^25Daniel odgovori: "Ja se klanjam Gospodu Bogu svome; on je Bog ?ivi.
   A ti, kralju, daj mi vlast, i ja æu ubiti ovu zmiju bez maèa i bez
   toljage."

   ^26I reèe kralj: "Dajem ti!"

   ^27Tada Daniel uze smole, masti i dlaka, sve to ispeèe, naèini od toga
   kuglice te ih baci zmaju u ?drijelo. Zmaj proguta i rasprsnu se. A
   Daniel reèe: "Gledajte èemu se klanjate!"

   ^28Kad to èu?e Babilonci, silno se razbjesnje?e i pobuni?e se protiv
   kralja. Reko?e: "Kralj postade ?idov: Bela sru?i, zmaja ubi, sveæenike
   pokla."

   ^29Navali?e dakle kralju i reko?e: "Predaj nam Daniela, inaèe æemo
   ubiti tebe i tvoj dom!"

   ^30I vidje kralj da ?estoko navaljuju; prisiljen, preda im Daniela.

   ^31Oni ga baci?e u lavlju jamu: i ostade ondje ?est dana.

   ^32U jami bija?e sedam lavova kojima davahu svaki dan po dva trupla i
   dvije ovce: tada im ne dado?e ni?ta da bi pro?drli Daniela.

   ^33A prorok Habakuk bija?e u Judeji: upravo bija?e skuhao ka?u i
   nadrobio kruha u posudu te po?ao da odnese ?eteocima u polje.

   ^34I Anðeo Gospodnji reèe Habakuku: "Odnesi ruèak koji ima? u Babilon,
   Danielu u lavljoj jami!"

   ^35Habakuk odgovori: "Gospodine, Babilon ne vidjeh i za jamu ne znam!"

   ^36Anðeo ga Gospodnji uhvati za vrh glave i noseæi za kiku spusti ga u
   Babilonu povrh jame hitrinom svoga duha.

   ^37I povika Habakuk: "Daniele, Daniele, uzmi ruèak ?to ti ga ?alje
   Bog!"

   ^38A Daniel reèe: "Spomenuo si se mene, Bo?e, i nisi zapustio one koji
   tebe ljube."

   ^39I ustade Daniel i blagova, a Anðeo Gospodnji odmah vrati Habakuka u
   njegovu zemlju.

   ^40Sedmoga dana doðe kralj da oplaèe Daniela; priðe jami, pogleda, kad
   ono: Daniel sjedi.

   ^41Tada kralj povika iza glasa: "Velik si, Gospode Bo?e Danielov, i
   nema drugoga Boga osim tebe!"

   ^42I zapovjedi da Daniela izvade iz jame i da onamo bace one koji su
   njega htjeli upropastiti: lavovi ih uèas po?dera?e pred njegovim oèima.
     __________________________________________________________________

Hosea
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Rijeè Jahvina koja doðe Ho?ei, sinu Beerijevu, u dane Uzije, Jotama,
   Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih, u dane Jeroboama, sina Joa?eva,
   kralja izraelskog.

   ^2Poèetak rijeèi Jahvinih Ho?ei. Jahve reèe Ho?ei: "Idi, o?eni se
   bludnicom i izrodi djecu bludnièku, jer se zemlja bludu odala,
   odmetnuv?i se od Jahve!"

   ^3I on ode, uze Gomeru, kæer Diblajimovu, koja zaèe i rodi mu sina.

   ^4Jahve mu reèe: "Nadjeni mu ime Jizreel, jer jo? samo malo i kaznit æu
   pokolje jizreelske na domu Jehuovu i dokonèat æu kraljevstvo doma
   Izraelova.

   ^5I u taj dan slomit æu luk Izraelov u Dolini jizreelskoj."

   ^6I ona opet zaèe i rodi kæer. I reèe mu Jahve: "Nadjeni joj ime
   Nemila, jer mi odsad neæe biti mila kuæa Izraelova, od nje æu se
   povuæi;

   ^7a omiljet æe mi kuæa Judina, spasit æu je Jahvom, Bogom njihovim, a
   neæu je spasiti lukom, maèem ni kopljem, ni konjima ni konjanicima."

   ^8Kad odoji Nemilu, zaèe opet i rodi sina.

   ^9I reèe Jahve: "Nadjeni mu ime Ne-narod-moj, jer vi?e niste narod moj
   i ja vama nisam vi?e Onaj koji jest."
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 "A djece Izraelove bit æe brojem k'o pijeska u moru ?to se izmjerit'
   ne mo?e ni izbrojit'. Umjesto da im govore: 'Vi niste moj narod,' zvat
   æe ih: 'Sinovi Boga ?ivoga.'

   ^2Ujedinit æe se sinovi Judini i sinovi Izraelovi, postavit æe sebi
   jednoga glavara i otiæi æe iz zemlje; jer velik æe biti dan jizreelski.

   ^3Recite braæi svojoj: 'Narode moj,' sestrama svojim: 'Mila.'

   ^4Podignite tu?bu, podignite, protiv majke svoje, jer ona mi nije vi?e
   ?ena, a ja joj mu? vi?e nisam. Nek' odbaci od sebe bludnièenja i
   preljube izmeð' svojih dojki,

   ^5da je golu ne svuèem te uèinim da bude k'o na dan roðenja; da je ne
   obratim u pustinju, da je u zemlju suhu ne obratim i ?eðu ne umorim.

   ^6Ja joj djece neæu milovati, jer djeca su to bludnièka.

   ^7Da, bludu se odala mati njihova, sramotila se ona koja ih zaèe. Da,
   rekla je: 'Trèat æu za svojim milosnicima, za njima koji mi daju kruh
   moj i vodu, vunu moju i lan, ulje i piæe moje.'

   ^8Stoga æu put joj trnjem zagraditi, zidom opkoliti, da ne naðe vi?e
   svojih staza.

   ^9I trèat æe za milosnicima, ali ih stiæi neæe, tra?it æe ih, al' ih
   neæe pronaæi. Tada æe reæi: 'Idem se vratiti prvome mu?u, jer sretnija
   bijah prije nego sada.'

   ^10I ona nije razumjela da joj ja davah i ?ito i mo?t i ulje, da je ja
   obasipah srebrom i zlatom od kojega naèini?e baale.

   ^11Stoga æu uzeti natrag svoje ?ito u svoje vrijeme i svoj mo?t u pravi
   èas; oduzet æu svoju vunu i svoj lan kojima je imala pokriti golotinju
   svoju;

   ^12sad æu joj otkriti sramotu na oèi njenih milosnika, i nitko je iz
   moje neæe izbaviti ruke.

   ^13Uèinit æu kraj svim njenim veseljima, svetkovinama, mlaðacima,
   subotama i svim blagdanima njezinim.

   ^14Opusto?it æu joj èokote i smokve za koje je govorila: 'To je plaæa
   ?to mi je dado?e moji milosnici.' Obratit æu ih u ?ikarje, i ?ivotinje
   æe ih poljske obrstiti.

   ^15Kaznit æu je za dane Baalove kojima je kad palila, kitila se grivnom
   i kolajnom i trèala za svojim milosnicima; a mene je zaboravljala -
   rijeè je Jahvina.

   ^16Stoga æu je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu
   progovorit' srcu.

   ^17I vratit æu joj ondje njene vinograde, i od Doline æu akorske
   uèiniti vrata nade. Ondje æe mi odgovarat' ona kao u dane svoje
   mladosti, kao u vrijeme kada je izi?la iz Egipta.

   ^18U onaj dan - rijeè je Jahvina - ti æe? me zvati: 'Mu?u moj', a neæe?
   me vi?e zvati: 'Moj Baale.'

   ^19Uklonit æu joj iz usta imena baalska i neæe im vi?e ime spominjati.

   ^20U onaj dan, uèinit æu za njih savez sa ?ivotinjama u polju, sa
   pticama nebeskim i gmazovima zemskim; luk, maè i boj istrijebit æu iz
   zemlje da mirno u njoj poèiva.

   ^21Zaruèit æu te sebi dovijeka; zaruèit æu te u pravdi i u pravu, u
   nje?nosti i u ljubavi;

   ^22zaruèit æu te sebi u vjernosti i ti æe? spoznati Jahvu.

   ^23U onaj dan - rijeè je Jahvina - odazvat æu se nebesima, a ona æe se
   zemlji odazvati;

   ^24zemlja æe se odazvati ?itu, mo?tu i ulju, a oni æe se odazvati
   Jizreelu.

   ^25I posijat æu ga u zemlji, zamilovat æu Nemilu, Ne-narodu mom reæi
   æu: 'Ti si narod moj!' a on æe reæi: 'Bo?e moj!'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Potom mi Jahve reèe: "Idi opet, ljubi ?enu koja drugog ljubi i èini
   preljub, kao ?to Jahve ljubi djecu Izraelovu dok se oni k drugim
   bogovima okreæu i ?ude za kolaèima od gro?ða."

   ^2Ja je tad kupih za petnaest srebrnika, za homer i letek jeèma,

   ^3i rekoh joj: "Za mnogo dana ostat æe? mi povuèena, neæe? se odavati
   bludu ni podavati nikojem èovjeku, a ni ja neæu k tebi prilaziti."

   ^4Jer mnogo æe dana sinovi Izraelovi ostati bez kralja i bez kneza, bez
   ?rtve i bez stupa, bez opleæka i bez kumira.

   ^5Poslije toga, sinovi æe se Izraelovi vratiti; tra?it æe Jahvu, Boga
   svoga, i Davida, svoga kralja; sa strahom æe pristupiti k Jahvi i k
   njegovim dobrima, na kraju dana.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Èujte rijeè Jahvinu, sinovi Izraelovi, jer Jahve se parbi sa
   stanovnicima zemlje.

   ^2Nema vi?e vjernosti, nema ljubavi, nema znanja Bo?jega u zemlji, veæ
   proklinjanje i la?, ubijanje i kraða, preljub i nasilje, jedna krv
   drugu sti?e.

   ^3Stoga tuguje zemlja i ginu svi stanovnici s poljskim zvijerima i
   pticama nebeskim te ugibaju i ribe u moru.

   ^4Ipak neka se nitko ne parbi, neka nitko ne kori! Ali s tobom se moram
   parbiti, sveæenièe.

   ^5Danju ti posræe?, a noæu s tobom posræe i prorok; pogubit æu mater
   tvoju.

   ^6Moj narod gine: nema znanja; jer si ti znanje odbacio, i ja odbacujem
   tebe iz sveæenstva svoga; jer si Zakon svoga Boga zaboravio, i ja æu
   tvoje zaboraviti sinove.

   ^7?to ih je vi?e bivalo, vi?e su protiv mene grije?ili, Slavu su svoju
   Sramotom zamijenili.

   ^8Grijesima mog naroda oni se hrane, du?a im hlepi za bezakonjem
   njegovim.

   ^9I sa sveæenikom bit æe k'o i s narodom; kaznit æu ga za njegove
   putove i naplatit æu mu za njegova djela.

   ^10Jest æe, ali se nasititi neæe; bludnièit æe, ali se neæe mno?iti,
   jer oni su prestali ?tovati Jahvu -

   ^11blud, mo?t i vino zarobi?e im srce.

   ^12Narod moj savjet tra?i od drva, palica mu njegova daje odgovore: jer
   duh razvratni njih zavodi te se od Boga svoga bludu odaju.

   ^13Oni ?rtvuju na gorskim vrhuncima i na bregovima pale kad, pod
   hrastom, jablanom i dubom; jer je tako lagodno pod njihovom sjenom. I
   zato, odaju li se va?e kæeri bludu, èine li preljub va?e nevjeste,

   ^14neæu vam kazniti kæeri ?to bludnièe niti nevjeste va?e ?to preljub
   èine; jer oni sami idu nasamo s bludnicama i ?rtvuju s milosnicama
   hramskim. Tako, bez razuma narod u propast srlja!

   ^15Ako li se ti bludu odaje?, Izraele, neka bar Juda ne grije?i! I ne
   idite u Gilgal, ne penjite se u Bet Aven, ne kunite se "?ivoga mi
   Jahve."

   ^16Jer poput junice tvrdoglave Izrael tvrdoglav postade, pa kako da ga
   Jahve sad pase k'o janje na prostranoj livadi?

   ^17Efrajim se udru?io s kumirima: pusti ga!

   ^18A kad zavr?e pijanku, bluda se prihvaæaju, Sramotu vole vi?e nego
   Slavu svoju.

   ^19Vihor æe ih svojim krilima stegnuti i njihovi æe ih osramotit'
   ?rtvenici.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Poslu?ajte ovo, sveæenici, pazi, dome Izraelov, dome kraljev, de
   posluhni, jer va? je sud! Vi ste bili zamka u Mispi i mre?a napeta na
   Taboru.

   ^2Jamu su duboko iskopali prestupnici, ali æu ih sve kazniti.

   ^3Poznajem ja Efrajima, Izrael mi nije sakriven: da, Efrajime, bludu si
   se odao, okaljao si se, Izraele.

   ^4Ne daju im djela njihova da se Bogu svome vrate, jer je duh bluda
   meðu njima; oni Jahve ne poznaju.

   ^5Ponos Izraelov svjedoèi protiv njega; svojom krivnjom posrnu Efrajim,
   posrnut æe i Juda s njim.

   ^6Iæi æe s ovcama i govedima Jahvu tra?iti ali ga naæi neæe - povukao
   se od njih!

   ^7Jahvu su iznevjerili: rodili su kopilad; vjetar æe ?arki pro?drijeti
   polja njihova.

   ^8Zasvirajte u rog u Gibeji, u trublju u Rami, uzbunite Bet Aven: za
   petama su ti, Benjamine!

   ^9Opusto?it æe Efrajima u dan kazne: meðu plemenima Izraelovim
   objavljujem ono ?to je sasvim pouzdano.

   ^10Knezovi judejski postado?e poput onih ?to razmièu meðe; na njih æu
   k'o vodu gnjev svoj izliti.

   ^11Efrajim je tlaèitelj, on pravdu gazi jer mu se svidjelo iæi za
   ni?tavilom.

   ^12A ja æu biti poput moljca Efrajimu, kao gnjile? kuæi Judinoj.

   ^13Tad je Efrajim svoju bolest vidio, a Juda ranu svoju; i poðe Efrajim
   u Asiriju, obrati se Juda velikome kralju; al' on vas neæe iscijeliti
   niti vam ranu va?u zalijeèiti.

   ^14Jer k'o lav æu biti Efrajimu, kao laviæ domu Judinu; ja, ja æu
   razderati i otiæi, odnijet æu i nitko neæe spasiti.

   ^15Poæi æu, vratit æu se na svoje mjesto, dok krivnju ne priznaju i
   lice moje ne potra?e; kad u nevolji budu, iskat æe me.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 "Hajde, vratimo se Jahvi! On je razderao, on æe nas iscijeliti: on
   je udario, on æe nam poviti rane;

   ^2poslije dva dana o?ivit æe nas, treæeg æe nas dana podignuti i mi
   æemo ?ivjeti pred njim.

   ^3Te?imo da upoznamo Jahvu: k'o zora pouzdan mu dolazak. On æe nam doæi
   poput da?da jesenskog, poput ki?e proljetne ?to natapa zemlju."

   ^4?to za tebe mogu uèiniti, Efrajime? ?to za tebe mogu uèiniti, Judo?
   K'o oblak jutarnji ljubav je va?a, k'o rana rosa koje nestaje.

   ^5Zato sam ih preko proroka sjekao i ubijao rijeèima usta svojih; al'
   sud æe tvoj izaæi k'o svjetlost.

   ^6Jer ljubav mi je mila, ne ?rtve, poznavanje Boga, ne paljenice.

   ^7Al' oni su kod Adama prekr?ili Savez i ondje mene iznevjerili.

   ^8Gilead je grad zlikovaèki, pun krvavih tragova.

   ^9Dru?ba je sveæenièka kao zasjeda razbojnièka: ubijaju na ?ekemskom
   putu; odista, sramotu poèinjaju!

   ^10Strahotu vidjeh u domu Izraelovu; Efrajim se ondje bludu odaje i
   skvrni se Izrael.

   ^11I tebi sam, Judo, ?etvu odredio kad okrenem udes naroda svoga.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Kad hoæu Izraela lijeèiti, otkriva se bezakonje Efrajimovo i zloæa
   Samarije; prijevarom se bave oni: tat u kuæu provaljuje, a vani
   napadaju razbojnici.

   ^2I u srcu svome oni ne ka?u da ja pamtim svu zlopakost njihovu! Ali
   djela su ih njihova sad opkolila, pred licem mojim ona stoje.

   ^3Svojom zloæom razveseljuju kralja, a knezove podlo?æu svojom.

   ^4Svi su oni preljubnici, kao peæ su ra?arena koju pekar vi?e ne
   potpaljuje kad zamijesi tijesto pa dok ne ukisne.

   ^5U dan kralja na?ega knezovi obolje?e od ?estine vina, a on ruku pru?a
   pijanima.

   ^6U zavjeri srce im se ?ari poput peæi; svu noæ njihova jarost drijema,
   ujutru se razgara k'o plam ognjeni;

   ^7poput peæi svi se raspalili te pro?diru svoje suce. Pado?e svi
   njihovi kraljevi, a nijedan od njih zazvao me nije.

   ^8Efrajim se mije?a s narodima, Efrajim je pogaèa ?to je ne prevrnu?e.

   ^9Tuðinci pro?diru snagu njegovu, a on toga i ne zna! Sjedine mu
   pobijeli?e glavu, a on toga i ne zna!

   ^10Naprasitost Izraelova protiv njih samih svjedoèi; i oni se ne
   vraæaju Jahvi, Bogu svome, i uza sve to oni ga ne tra?e!

   ^11Efrajim je kao golubica plaha i bez razuma; oni pozivaju Egipat, idu
   u Asiriju.

   ^12Kamo god oti?li, na njih æu razapeti svoju mre?u, oborit æu ih kao
   ptice nebeske, za njihovu ih kazniti zloæu.

   ^13Te?ko njima jer od mene odbjego?e! Propast na njih jer se pobuni?e
   protiv mene! Otkupit' ih hoæu, a oni protiv mene la?u.

   ^14Oni me ne prizivlju iz srca kada kukaju na svojim le?ajima; razdiru
   svoje lice zbog ?ita i mo?ta, ali protiv mene se bune.

   ^15Dok sam im ja mi?icu krijepio, oni su zlosti smi?ljali protiv mene!

   ^16Okreæu se prema ni?tavostima, oni su poput varljiva luka. Poradi
   razbje?njela jezika knezovi æe im od maèa pasti, bit æe im to na ruglo
   u zemlji egipatskoj!
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Trublju na usta, poput stra?ara na Domu Jahvinu; jer oni moj Savez
   prestupi?e, otpado?e od moga Zakona.

   ^2Meni vièu: "Poznajemo te, Bo?e Izraelov."

   ^3Ali je Izrael odbacio dobro, du?man æe ga progoniti.

   ^4Kraljeve su postavljali bez mene, knezove birali bez znanja moga. Od
   srebra svog i zlata naèini?e sebi kumire da budu uni?teni.

   ^5Odbacih tvoje tele, Samarijo, na njih se gnjev moj rasplamtio. Dokle
   æe ostati neèisti sinovi Izraelovi?

   ^6Umjetnik ga je neki naèinio, i ono Bog nije. Prometnut æe se u
   komadiæe tele samarijsko.

   ^7Posijali su vjetar, i po?et æe oluju; ?ito im neæe proklijati, neæe
   bra?na dati; ako ga i dade pro?drijet æe ga tuðinci.

   ^8Progutan je Izrael, evo ga meðu narodima poput nevrijedne posude;

   ^9jer otiðo?e k Asircu, divljem magarcu ?to sam ?ivi! Efrajim obdaruje
   milosnike.

   ^10Neka ih samo obdaruje, meðu narode æu ih sada razasuti: i doskora æe
   uzdrhtati pod teretom kralja knezova.

   ^11?rtvenike je umno?io Efrajim, za grijeh su mu oni poslu?ili.

   ^12Da mu i tisuæu zakona svojih napi?em, oni ih smatraju tuðima.

   ^13Nek' ?rtvuju klanice ?to mi ih prinose, nek' samo jedu meso! Jahvi
   se ne mile. Odsad æe se spominjati bezakonja njihova i njihove æe
   kazniti grijehe: u Egipat æe se oni vratiti.

   ^14Izrael je zaboravio tvorca svoga i sebi dvorove sagradio; Juda je
   namno?io gradove tvrde. Oganj æu pustiti na gradove njegove; vatra æe
   mu dvorove progutati.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Ne raduj se, Izraele, ne klièi k'o drugi narodi; bludu se oda, jer,
   ostaviv?i Boga svoga, zavolio si plaæu bludnièku po svim gumnima
   ?itnim.

   ^2Ni gumno ni kaca neæe ih hraniti, i mlado æe ih vino prevariti.

   ^3Neæe vi?e ?ivjeti u zemlji Jahvinoj, Efrajim æe se vratiti u Egipat i
   neèista æe jela jesti u Asuru.

   ^4Neæe vi?e Jahvi lijevati vina, nit' æe mu prinositi ?rtve svoje; kruh
   æe im biti kao kruh ?alosti, i neèist æe biti tko ga bude jeo; jer
   njihov je kruh samo za njih, neæe uæi u Dom Jahvin.

   ^5?to æete èiniti na dan blagdanski, na dan svetkovine Jahvine?

   ^6Jer, evo gdje odo?e pred pusto?enjem; prihvatit æe ih Egipat,
   sahraniti Memfis, srebrna im blaga kopriva æe ba?tiniti, ?atore æe
   njihove obrasti trnje.

   ^7Doðo?e dani kazne! Doðo?e dani odmazde! Nek' znade Izrael! Lud je
   prorok, nadahnuti bunca! Zbog velikog bezakonja tvoga i silnog
   buntovni?tva.

   ^8Efrajim uhodi ?ator prorokov, stavljaju mu zamke po svim putovima,
   odmazda je u kuæi Boga njegova.

   ^9U duboku su pali pokvarenost kao u dane Gibeje; spomenut æe se Jahve
   bezakonja njihova i grijehe æe njihove kazniti.

   ^10Kao gro?ðe u pustinji naðoh ja Izraela, kao rani plod na smokvi
   vidjeh oce va?e; oni doðo?e u Baal Peor, posveti?e se sramoti i
   postado?e grozote kao ljubimci njihovi.

   ^11Odletje poput ptice slava Efrajimova: od roðenja, od utrobe, od
   zaèeæa.

   ^12Ako i podignu svoje sinove, oduzet æu ih prije dobi mu?evne, da,
   te?ko njima kada ih ostavim!

   ^13Efrajim je k'o da gledam Tir na njivi posaðen, al' æe Efrajim djecu
   svoju voditi na klanje.

   ^14Daj im, o Jahve! A ?to da im dade?? Daj im krilo jalovo, dojke
   usahle.

   ^15U Gilgalu sva je njihova zloæa, ondje sam ih zamrzio. Zbog njihovih
   djela opakih iz kuæe svoje æu ih izagnati, voljeti ih vi?e neæu, svi su
   im knezovi odmetnici.

   ^16Pogoðen je Efrajim, korijen mu je usahnuo; roda neæe imati. Ako im
   se i rodi djece, ubit æu im mili plod utrobe.

   ^17Odbacit æe ih Bog moj jer ga nisu poslu?ali; i potucat æe se meðu
   narodima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Bujna je loza bio Izrael, rod bogat ona je nosila. I ?to mu je vi?e
   rodilo plodova, to je vi?e umna?ao ?rtvenike; ?to mu je bogatija zemlja
   bila, to je kiæenije dizao stupove.

   ^2Srce je njihovo prijevarno, okajat æe to oni! Poru?it æe im On
   ?rtvenike, polomiti stupove njihove.

   ^3Kazat æe tada: "Mi kralja nemamo jer se Jahve bojali nismo. TÓa èemu
   bi nam bio kralj?"

   ^4Rijeèi prosiplju, la?no se kunu, sklapaju saveze; a pravo cvate k'o
   otrovno bilje u brazdama polja.

   ^5Za tele betavensko strepe stanovnici Samarije; da, zbog njega tuguje
   narod njegov, sveæenici njegovi kukaju nad njim, nad slavom njegovom
   jer je od njega prognana.

   ^6A njega samog odvuæi æe u Asiriju na dar velikome kralju. Efrajima
   stid æe spopasti, crvenjet æe se Izrael zbog svoje odluke.

   ^7Uni?tena je Samarija. Njen kralj tek trunak je vodi na povr?ju.

   ^8Bit æe razorene sramne uzvi?ice, grijeh Izraelov; trnje æe i èièak
   rasti po ?rtvenicima njihovim. Tad æe govoriti brdima: "Pokrijte nas!"
   i bregovima: "Padnite na nas!"

   ^9Veæma no u dane gibejske grije?io si, Izraele! A da se i ondje
   zaustavi?e, ne bi li ih zatekao rat kao bezakonike gibejske?

   ^10Kako mi se svidi, kaznit æu ih: sabrat æe se protiv njih narodi da
   ih za dvostruko kazne bezakonje.

   ^11Efrajim je junica dobro nauèena koja rado vr?e; ?iju æu joj lijepu
   ujarmiti, upregnut æu Efrajima. Juda æe orati, Jakov branat'.

   ^12Sijte pravednost, po?et æete ljubav; krèite zemlje nove: vrijeme je
   da Jahvu tra?ite dok ne doðe i poda?di vam pravdom.

   ^13Orali ste bezbo?nost, ?eli bezakonje, jeli plod prijevare. Pouzdao
   si se u kola svoja i u mno?tvo svojih ratnika,

   ^14zato æe se vika bojna razlijegati tvojim gradovima i sve æe ti tvrðe
   biti razorene k'o ?to ?alman razori Bet Arbel u dan ratni, kada mater
   smrska?e na sinovima.

   ^15Evo ?to vam Betel uèini jer ste u zlu ogrezli: u zoru æe zavijek
   nestati kralja Izraelova!
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Dok Izrael bija?e dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina
   svoga.

   ^2Al' ?to sam ih vi?e zvao, sve su dalje od mene odlazili; baalima su
   ?rtvovali, kadili kumirima.

   ^3A ja sam Efrajima hodati uèio, dr?eæi ga za ruke njegove; al' oni ne
   spozna?e da sam se za njih brinuo.

   ^4U?ima za ljude privlaèio sam ih, konopcima ljubavi; bijah im k'o onaj
   koji u èeljustima njihovim ?vale opu?ta; nad njega se saginjah i davah
   mu jesti.

   ^5U zemlju egipatsku on æe se vratiti, Asirac æe mu kraljem biti, jer
   se ne htjede vratiti k meni.

   ^6Maè æe bje?njeti njegovim gradovima, uni?titi prijevornice njegove,
   pro?dirat æe zbog spletaka njegovih.

   ^7Narod je moj sklon otpadu; i premda ga k Vi?njem dozivlju, nitko da
   ga podigne.

   ^8Kako da te dadem, Efrajime, kako da te predam, Izraele! Kako da te
   dadem kao Admu, da uèinim s tobom kao Sebojimu? Srce mi je uznemireno,
   uzavrela mi sva utroba:

   ^9neæu vi?e gnjevu dati maha, neæu opet zatirati Efrajima, jer ja sam
   Bog, a ne èovjek: Svetac posred tebe - neæu vi?e gnjevan dolaziti!

   ^10Za Jahvom æe iæi on, k'o lav on æe rikati; a kad zarikao bude,
   sinovi æe mu veselo dohrliti sa zapada;

   ^11k'o ptice æe dohrliti iz Egipta, k'o golubica iz zemlje asirske, i
   naselit æu ih po kuæama njihovim - rijeè je Jahvina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Opkolio me la?ju Efrajim i prijevarom Izraelov dom. A i Juda jo? je
   nestalan Bogu, Svecu vjernome.

   ^2Efrajim pase vjetar, za vjetrom istoènim trèi cio dan, sve vi?e je
   la?i njegovih i nasilja. Savez sklapaju s Asirijom, ulje nose u Egipat.

   ^3S Izraelom ima Jahve parnicu, kaznit æe Jakova prema postupcima,
   vratit æe mu po djelima njegovim.

   ^4Veæ u krilu materinu brata je potisnuo, u snazi mu?evnoj s Bogom se
   borio.

   ^5S Anðelom se borio i nadvladao ga, plakao je i zaklinjao ga. Na?ao ga
   je u Betelu i ondje mu je govorio.

   ^6Da, Jahve, Bog nad Vojskama, Jahve je ime njegovo.

   ^7Ti se dakle Bogu svojem vrati, èuvaj ljubav i pravednost i u Boga se
   svoga uzdaj svagda!

   ^8U ruci je Kanaanu kriva tezulja, on voli zakidati.

   ^9I reèe Efrajim: "Samo sam se obogatio, blago sam nagomilao." Ali
   ni?ta mu od sveg dobitka neæe ostati, jer se ogrije?io bezakonjima.

   ^10Ja sam Jahve, Bog tvoj, sve od zemlje egipatske, jo? æu ti dati da
   stanuje? pod ?atorima kao u dane Sastanka;

   ^11govorit æu prorocima, umno?it æu viðenja i po prorocima prispodobom
   uèiti.

   ^12Gilead je puko bezakonje, ispraznost sama; u Gilgali ?rtvuju bikove;
   zato æe im oltari biti k'o hrpe kamenja u brazdama poljskim.

   ^13Jakov pobje?e u kraj aramski, za ?enu slu?a?e Izrael, za ?enu jednu
   stada èuva?e.

   ^14Al' po Proroku izvede Jahve Izraela iz Egipta, i po Proroku on ga je
   èuvao.

   ^15Pregorko ga Efrajim uvrijedi: stoga æe krv njegovu na nj svaliti,
   platit æe mu Gospod njegov za pogrde.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Kad je Efrajim govorio, strah je zadavao, jer bija?e on prvak u
   Izraelu, al' ogrije?i se Baalom i poginu.

   ^2I sad jo? grije?e oni od srebra praveæ' sebi kipove, kumire po svojoj
   ma?ti; svi su oni djelo rukotvorca! Tima - vele - ?rtvujte, ljudi neka
   cjelivaju teoce!

   ^3Zato, bit æe oni kao oblak jutarnji, kao rosa koje brzo nestaje, kao
   pljeva raznesena s gumna, kao dim ?to kroz otvor izlazi.

   ^4A ja sam Jahve, Bog tvoj sve od zemlje egipatske: drugog Boga osim
   mene ne ljubi! Osim mene nema spasitelja.

   ^5Ja te ljubljah u pustinji, u zemlji suhoj.

   ^6Ja ih pasoh, i siti bijahu; nasiæenima srce se uzoholi; i tako me
   zaboravi?e.

   ^7Stoga æu im biti kao lav, kao leopard ?to na putu vreba;

   ^8kao medvjedica kojoj ugrabi?e mlade, ja æu se na njih baciti,
   rastrgat' im grudi do srca; k'o lav æu pro?drijeti meso njihovo,
   zvijeri æe ih poljske rastrgati.

   ^9Uni?tit æu te, Izraele, i tko æe ti pomoæi?

   ^10TÓa gdje ti je kralj da te spasi, gdje tvoji knezovi da te brane -
   oni za koje si govorio: "Daj mi kralja i knezove!"

   ^11U gnjevu svom kralja ti dadoh i u srd?bi ti ga uzimam.

   ^12Dobro se èuva bezakonje Efrajimovo, grijeh je njegov dobro
   pohranjen.

   ^13Doðo?e na nj trudovi porodiljski, ali on je ludo èedo, ne izlazi na
   vrijeme iz utrobe materine!

   ^14Ja æu ih izbaviti od vlasti Podzemlja, od smrti æu ih spasiti! Gdje
   je tvoja kuga, o smrti, gdje pomor tvoj, Podzemlje! Samilost se sakri
   od mojih oèiju!

   ^15Tako je rodan meðu braæom Efrajim, ali æe doæi vjetar istoèni,
   vjetar Jahvin iz pustinje: isu?it æe mu izvore, presahnuti studence,
   opljaèkat mu riznicu, blago odnijeti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Ispa?tat æe Samarija jer se protiv Boga svoga pobunila. Od maèa past
   æe oni, djecu æe njihovu smrskati, ?ene trudne rasporiti.

   ^2Vrati se, Izraele, Jahvi Bogu svome, jer zbog svojeg si bezakonja
   posrnuo.

   ^3Uzmite sa sobom rijeèi i Jahvi se vratite. Recite mu: "Skini sa nas
   bezakonje i dobrohotno primi da ti prinesemo plod svojih usana.

   ^4Asirac nas neæe izbavljati i neæemo konje vi?e jahati niti æemo djelu
   ruku svojih govoriti: 'Bo?e na?!' - jer u tebe sirota milost nalazi."

   ^5Iscijelit æu ih od njihova otpada, od svega æu ih srca ljubiti; jer
   gnjev se moj odvratio od njih.

   ^6Bit æu kao rosa Izraelu; kao ljiljan on æe cvasti, pustit æe korijen
   poput jablana,

   ^7nadaleko pru?at æe izdanke. Ljepota æe mu biti kao u masline, miris
   poput libanonskog.

   ^8Opet æe u mojoj sjeni boraviti, uzgajat æe svoju p?enicu, vinograde
   gajit' ?to æe steæi ime vina helbonskog.

   ^9Efrajime, ?to ti ima? jo? s kumirima? Ja sam ga usli?ao i pogledao.
   Ja sam poput zelena èempresa: po meni si rodan plodovima.

   ^10Tko je mudar neka shvati ovo, i èovjek razuman neka spozna! Jer
   pravi su putovi Jahvini: pravednici hode po njima, gre?nici na njima
   posræu.
     __________________________________________________________________

Joel
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Rijeè Jahvina koja doðe Joelu, sinu Petuelovu.

   ^2Èujte ovo, starci, poèujte, svi ?itelji zemlje! Je li ovakvo ?to ikad
   bilo u va?e dane il' u dane va?ih otaca?

   ^3Recite ovo svojim sinovima, va?i sinovi svojim sinovima, a njihovi
   sinovi potonjem koljenu.

   ^4?to ostavi ?a?ka, pro?drije skakavac, ?to ostavi skakavac, pro?drije
   gusjenica, ?to ostavi gusjenica, pro?drije ljupilac.

   ^5Probudite se, pijanice, i plaèite! Sve vinopije, tu?ite za novim
   vinom: iz usta vam je oteto.

   ^6Jer prekri moju zemlju narod moæan i bezbrojan; zubi su mu kao zubi
   lavlji, oènjaci mu kao u lavice.

   ^7Opusto?i mi lozu vinovu i polomi smokve moje; oguli ih i razbaca,
   grane su im pobijeljele.

   ^8Plaèite k'o djevica odjevena u kostrijet za zaruènikom svojim.

   ^9Nestade prinosnice i ljevanice iz Doma Jahvina. Tu?e sveæenici, sluge
   Jahvine.

   ^10Opusto?eno polje, zemlja poharana. Poharano ?ito, vino propade,
   presahnu ulje.

   ^11Tugujte, te?aci, kukajte, vinogradari, za p?enicom i za jeèmom, jer
   propade ?etva poljska.

   ^12Loza usahnu, uvenu smokva, mogranj, palma i jabuka: svako se drvo
   poljsko sasu?i. Da, nestade radosti izmeðu sinova ljudskih.

   ^13Sveæenici, opa?ite kostrijet i tu?ite! Slu?benici ?rtvenika,
   narièite! Doðite, prenoæite u kostrijeti, slu?benici Boga mojeg! Jer iz
   Doma Boga na?eg nesta prinosnice i ljevanice!

   ^14Naredite sveti post, proglasite zbor sveèani; starje?ine, saberite
   sve stanovnike zemlje u kuæu Jahve, Boga svojeg. Zavapijte Jahvi:

   ^15"Jao dana!" Jer Jahvin dan je blizu i dolazi k'o pohara od
   Svevi?njeg.

   ^16Ne i?èeznu li hrana pred na?im oèima? Nije li nestalo radosti i
   sreæe iz Doma Boga na?ega?

   ^17Istrunu zrnje pod grudama; puste su ?itnice, poru?ene spreme jer
   ?ita nesta.

   ^18Kako li stoka uzdi?e! Krda goveda podivljala lutaju jer im nema
   pa?e. Èak i stada ovaca kaznu podnose.

   ^19Tebi, Jahve, vapijem: oganj popali pa?njake pustinjske, plamen sa?ga
   sva stabla poljska.

   ^20Èak i zvijeri èeznu za tobom, jer presu?i?e potoci, oganj popali
   pa?njake pustinjske.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Trubite u trubu na Sionu! Di?ite uzbunu na svetoj mi gori! Neka svi
   stanovnici zemlje dr?æu, jer dolazi Jahvin dan. Da, on je blizu.

   ^2Dan pun mraka i tmine, dan oblaèan i crn. K'o zora po gorama se
   prostire narod jak i mnogobrojan, kakva ne bje nikad prije, niti æe ga
   igda biti do vremena najdaljih.

   ^3Pred njim oganj pro?dire, za njim plamen guta. Zemlja je k'o vrt
   rajski pred njim, a za njim pustinja tu?na. Ni?ta mu ne umièe.

   ^4Nalik su na konje, jure poput konjanika.

   ^5Buèe kao bojna kola, po gorskim vrhuncima skaèu, pucketaju k'o plamen
   ognjeni kad strnjiku pro?dire, kao vojska jaka u bojnome redu.

   ^6Pred njima narodi dr?æu i svako lice problijedi.

   ^7Skaèu k'o junaci, k'o ratnici se na zidove penju. Svaki ide pravo
   naprijed, ne odstupa od svog puta.

   ^8Ne tiskaju jedan drugog, veæ svak' ide svojom stazom. Padaju od
   strijela ne kidajuæ' redova.

   ^9Na grad navaljuju, na zidine skaèu, penju se na kuæe i kroz okna
   ulaze poput lupe?a.

   ^10Pred njima se zemlja trese, nebo podrhtava, sunce, mjesec mrèaju,
   zvijezdama se trne sjaj.

   ^11I Jahve glas svoj ?alje pred vojsku svoju. I odista, tabor mu je
   silno velik, zapovijedi njegove moæan izvr?itelj. Da, velik je Jahvin
   dan i vrlo stra?an. Tko æe ga podnijeti?

   ^12"Al' i sada - rijeè je Jahvina - vratite se k meni svim srcem svojim
   posteæ', plaèuæ' i kukajuæ'."

   ^13Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer
   on je nje?nost sama i milosrðe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on
   se nad zlom ra?ali.

   ^14Tko zna neæe li se opet ra?aliti, neæe li blagoslov ostaviti za
   sobom! Prinose i ljevanice Jahvi, Bogu na?emu!

   ^15Trubite u trubu na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor
   sveèani,

   ^16narod saberite, posvetite zbor. Saberite starce, sakupite djecu, èak
   i nejaè na prsima. Neka ?enik iziðe iz svadbene sobe a nevjesta iz
   odaje.

   ^17Izmeðu trijema i ?rtvenika neka tu?e sveæenici, sluge Jahvine. Neka
   mole: "Smiluj se, Jahve, svojem narodu! Ne prepusti ba?tine svoje
   sramoti, poruzi naroda. Za?to da se ka?e meðu narodima: Gdje im je
   Bog?"

   ^18Tad Jahve, ljubomoran na zemlju svoju, smilova se svom narodu.

   ^19Odgovori Jahve svojem narodu: "?aljem vam, evo, ?ita, vina i ulja da
   se njime nasitite. Nikad vi?e neæu pustiti da budete na sramotu
   narodima.

   ^20Protjerat æu Sjevernjaka od vas daleko, odagnat ga u zemlju suhu i
   pustu, prethodnicu u Istoèno more, zalaznicu u Zapadno more. Diæi æe se
   njegov smrad, dizat æe se trule? njegova." (Jer uèini stvari velike.)

   ^21O zemljo, ne boj se! Budi sretna, raduj se, jer Jahve uèini djela
   velika.

   ^22Zvijeri poljske, ne bojte se; pa?njaci u pustinji opet se zelene,
   voæke daju rod, smokva i loza nose izobila.

   ^23Sinovi sionski, radujte se, u Jahvi se veselite, svojem Bogu; jer
   vam daje ki?u jesensku u pravoj mjeri, izli na vas ki?u, jesensku i
   proljetnu ki?u kao nekoæ.

   ^24Gumna æe biti puna ?ita, kace æe se prelijevati od vina i ulja.

   ^25"Nadoknadit æu vam godine koje izjedo?e skakavac, gusjenica,
   ljupilac i ?a?ka, silna vojska moja ?to je poslah na vas."

   ^26Jest æete izobila, jest æete do sita, slavit æete ime Jahve, svojeg
   Boga, koji je s vama èudesno postupao. ("Moj se narod neæe postidjeti
   nikad vi?e.")

   ^27"Znat æete da sam posred Izraela, da sam ja Jahve, va? Bog, i nitko
   vi?e. Moj se narod neæe postidjeti nikad vi?e."
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 "Poslije ovoga izlit æu Duha svoga na svako tijelo, i proricat æe
   va?i sinovi i kæeri, va?i æe starci sanjati sne, a va?i mladiæi gledati
   viðenja.

   ^2Èak æu i na sluge i slu?kinje izliti Duha svojeg u dane one.

   ^3Pokazat æu znamenja na nebu i zemlji, krv i oganj i stupove dima."

   ^4Sunce æe se prometnut' u tminu a mjesec u krv, prije nego svane
   Jahvin dan, velik i stra?an.

   ^5Svi ?to prizivaju ime Jahvino spa?eni æe biti, jer æe na brdu Sionu i
   u Jeruzalemu biti spasenje, kao ?to Jahve reèe, a meðu pre?ivjelima oni
   koje Jahve pozove.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 "Jer, gle, u one dane i u ono vrijeme, kad okrenem udes Judeji i
   Jeruzalemu,

   ^2sakupit æu sve narode i povesti ih u dolinu Jo?afat. Ondje æu im
   suditi zbog Izraela, naroda mog i moje ba?tine, koju rastjera?e meðu
   narode i razdijeli?e moju zemlju meðu se.

   ^3Baci?e ?drijeb za moj narod; davali su djeèake za bludnice, djevojke
   prodavali za vino i pili."

   ^4"I vi, Tire i Sidone, ?to hoæete od mene? I vi, filistejski kraljevi?
   ?elite li mi se osvetiti? Ako se budete svetili meni, osveta æe brzo na
   va?e glave.

   ^5Na vas ?to mi oteste srebro i zlato, ?to odnesoste bogate mi riznice
   u svoje hramove,

   ^6na vas koji prodavaste Grcima sinove Jude i Jeruzalema da biste ih
   otjerali od domovine njihove.

   ^7Gle, ja ih kanim diæi s mjesta gdje god ih prodaste, i uèinit æu da
   vam zloèin va? padne na glave.

   ^8Prodat æu va?e sinove i kæeri sinovima Judinim, a oni æe ih prodat'
   Sabejcima, daleku narodu. Jer Jahve reèe!"

   ^9Razglasite ovo meðu narodima! Posvetite se za rat! Di?ite junake!
   Naprijed, navalite, svi ratnici!

   ^10Prekujte raonike u maèeve, kosire u koplja, nek' slabiæ ka?e: "Junak
   sam!"

   ^11Pohitajte i doðite, svi okolni narodi, i ondje se saberite! (Jahve,
   onamo po?alji svoje junake!)

   ^12"Budite se, narodi, stupajte u Dolinu Jo?afat, jer æu ondje sjesti
   da sudim svim okolnim narodima.

   ^13Hvatajte se srpa: ljetina je zrela. Ustanite, siðite: tijesak je
   pun, prelijevaju se kace, jer je velika zloæa njihova."

   ^14Mno?tvo, mno?tvo u Dolini Odluke! Da, blizu je dan Jahvin u Dolini
   Odluke!

   ^15Sunce i mjesec pomrèa?e, zvijezde potamnje?e.

   ^16Jahve grmi sa Siona, glas di?e iz Jeruzalema; nebo se i zemlja
   tresu. Ali je Jahve utoèi?te svome narodu i za?tita sinovima Izraela.

   ^17"Znat æete tada da sam ja Jahve va? Bog ?to stoluje na Sionu, svetoj
   gori svojoj. Jeruzalem æe biti sveti?te, tuðinac vi?e neæe kroza nj
   proæi."

   ^18Kad doðe taj dan, kapat æe gore mo?tom, iz bregova æe brizgati
   mlijeko, kroza sva korita rijeèna u Judeji voda æe proteæi. Vrelo æe
   ?iknuti iz kuæe Jahvine da natopi Dolinu sitimsku.

   ^19Egipat æe opustjeti, Edom æe postati be?ivotna pustinja zbog nasilja
   uèinjena sinovima Judinim, jer proli?e krv nevinu u njihovoj zemlji.

   ^20Judeja æe dovijek biti naseljena i Jeruzalem u sva koljena.

   ^21"Osvetit æu krv njihovu za koju se nisam jo? osvetio." Jahve æe diæi
   Dom svoj na Sionu.
     __________________________________________________________________

Amos
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Rijeèi Amosa, pastira iz Tekoe. Njegova viðenja o Izraelu u doba
   judejskoga kralja Uzije i Jeroboama, sina Joa?a, izraelskoga kralja,
   dvije godine prije potresa.

   ^2Veli on: "Jahve grmi sa Siona, iz Jeruzalema glas mu se ori;
   stoèarski pa?njaci tu?e i su?i se vrh Karmela."

   ^3Ovako govori Jahve: "Za tri zloèina Damaska, za èetiri zloèina,
   odluka je neopoziva: jer su vrhli Gilead cijepom ?eljeznim,

   ^4pustit æu oganj na dom Hazaelov da sa?e?e Ben-Hadadove dvorce;

   ^5polomit æu zasune Damaska, istrijebiti ?ivalj Bikat Avena i ?ezlono?u
   iz Bet Edena; narod æe aramski u ropstvo u Kir," veli Jahve Gospod.

   ^6Ovako govori Jahve: "Za tri zloèina Gaze, za èetiri zloèina, odluka
   je neopoziva: jer odvedo?e sve u izgnanstvo i Edomu predado?e,

   ^7pustit æu oganj na zidine Gaze da dvorce joj sa?e?e.

   ^8Istrijebit æu ?itelje a?dodske i ?ezlono?u iz A?kelona. Pru?it æu
   ruku na Ekron da ostatak filistejski pogine," veli Jahve Gospod.

   ^9Ovako govori Jahve: "Za tri zloèina Tira, za èetiri zloèina, odluka
   je neopoziva: jer predade sve izgnanike Edomu i nisu se sjetili
   bratskog saveza,

   ^10pustit æu oganj na zidove Tira da sa?e?e njihove dvorce."

   ^11Ovako govori Jahve: "Za tri zloèina Edoma, za èetiri zloèina, odluka
   je neopoziva: jer gonja?e brata maèem prigu?ujuæ' samilost svoju, jer
   gnjev svoj potpiriva?e jednako, jer potica?e bijes svoj,

   ^12pustit æu oganj na Teman da sa?e?e dvorce u Bosri."

   ^13Ovako govori Jahve: "Za tri zloèina Amonovih sinova, za èetiri
   zloèina, odluka je neopoziva: jer parahu trudnice gileadske da ra?ire
   granice svoje,

   ^14potpalit æu oganj na zidinama Rabe da dvorce joj sa?e?e, s bojnom
   grajom u dan rata, s burama u dan vihora,

   ^15a kralj æe im otiæ' u izgnanstvo, on i knezovi njegovi s njime,"
   veli Jahve Gospod.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Ovako govori Jahve: "Za tri zloèina Moaba, za èetiri zloèina, odluka
   je neopoziva: jer kosti edomskoga kralja spali?e u vapno,

   ^2pustit æu oganj na Moab da dvorce kerijotske sa?e?e, a Moab æe
   umrijet u mete?u, s bojnom grajom i sa zvukom trube;

   ^3oborit æu suca u njemu i poklati sve knezove s njime," veli Jahve
   Gospod.

   ^4Ovako govori Jahve: "Za tri zloèina Judina, za èetiri zloèina, odluka
   je neopoziva: jer odbaci?e Zakon Jahvin i njegovih se odredaba ne
   dr?ahu; zavedo?e ih la?ni bozi za kojima iðahu oèevi njihovi,

   ^5pustit æu oganj na Judu, da sa?e?e dvorce jeruzalemske."

   ^6Ovako govori Jahve: "Za tri zloèina Izraela, za èetiri zloèina,
   odluka je neopoziva: jer prodavahu pravednika za srebro i nevoljnika za
   sandale;

   ^7jer gaze po glavi siromahu i sirotinju na zlo vode; sin i otac k
   istoj djevojci idu da oskvrnu moje sveto ime;

   ^8i na haljinama u zalog uzetima le?e kraj svakoga ?rtvenika; i piju
   vino oglobljenih u Domu Boga svojega.

   ^9Ja pred njima istrijebih Amorejce visoke k'o cedar, jake poput
   hra?æa, ja uni?tih i plod na njima i korijen pod njima.

   ^10Ja vas izvedoh iz zemlje egipatske i èetrdeset vas godina vodih po
   pustinji da zaposjednete zemlju amorejsku.

   ^11Ja podigoh proroke izmeð' va?ih sinova i nazirejce meðu va?im
   mladiæima. Nije li tako, sinovi Izraelovi? - rijeè je Jahvina.

   ^12Al' vi nagnaste nazirejce da vino piju, a prorocima zapovjediste:
   'Ne prorokujte!'

   ^13Gle, ja vas prignjeèujem o tlo pod vama, k'o ?to vr?alice gnjeèe
   klasje;

   ^14neæe biti bijega brzu, jaka neæe uèvrstiti snaga, junak se neæe
   spasiti,

   ^15strijelac se neæe odr?ati, hitri trkaè pobjeæ' neæe, nit' æe jahaè
   umaæi,

   ^16najsrèaniji æe ratnici bje?at' nagi onog dana" - rijeè je Jahvina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Poèujte, sinovi Izraelovi, ovu rijeè koju Jahve zbori protiv vas,
   protiv svakoga roda ?to ga izvedoh iz zemlje egipatske:

   ^2"Meðu svim plemenima zemaljskim samo vas poznah, zato æu vas kazniti
   za sve grijehe va?e."

   ^3Idu li dvojica zajedno da se ne dogovore?

   ^4Rièe li lav u ?umi ako plijena nema? Re?i li laviæ u brlogu ako ni?ta
   ne ulovi?

   ^5Pada l' ptica na zemlju ako na njoj zamke nema? Di?e li se mre?a sa
   zemlje ako se ni?ta ne uhvati?

   ^6Trubi li truba po gradu da se narod ne uzbuni? Hoæe li kob pogoditi
   grad ako je Jahve ne po?alje?

   ^7Ni?ta ne èini Jahve Gospod a da osnove svoje ne otkrije slugama
   svojim prorocima.

   ^8Lav rièe: tko da se ne prestravi? Gospod Jahve govori: tko da ne
   prorokuje?

   ^9Proglasite ovo po dvorcima asirskim i po dvorcima u zemlji
   egipatskoj; recite: "Skupite se na planini Samarije, pogledajte velik
   nered u njoj i tlaèenje posred nje."

   ^10Jer ne znaju èiniti pravo - rijeè je Jahvina - u dvorcima gomilaju
   nasilje i tlaèenje.

   ^11Stog ovako govori Jahve Gospod: "Neprijatelj æe opkoliti zemlju,
   utvrde æe tvoje razvaliti, tvoje dvorce oplijeniti."

   ^12Ovako govori Jahve: "Kao kad pastir istrgne dvije golijeni ili
   komadiæ uha iz lavljih ralja, tako æe se istrgnuti sinovi Izraelovi
   koji sjede u Samariji na rubu poèivaljke i na divanima."

   ^13Èujte i posvjedoèite protiv doma Jakovljeva - rijeè je Jahve
   Gospoda, Boga nad Vojskama:

   ^14"Onoga dana kad kaznim Izraela za zloèine, kaznit æu i ?rtvenike
   betelske; ?rtvenièki æe se rozi odlomiti i na tlo popadati.

   ^15Razorit æu zimsku kuæu i ljetnu kuæu, propast æe kuæe bjelokosne.
   Mnogih æe kuæa nestati" - rijeè je Jahvina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Poèujte ovu rijeè, krave ba?anske, ?to boravite na samarijskoj gori,
   tlaèite potrebite, ugnjetavate siromahe, govorite mu?evima: "Donesi da
   pijemo!"

   ^2Zakle se Jahve Gospod sveto?æu svojom: "Dolaze vam, evo, dani kad æe
   vas izvlaèiti kukama, a posljednju od vas ostima.

   ^3Kroz pukotine æete izlaziti, ne obziruæ' se nikamo, i biti baèene
   prema Hermonu" - rijeè je Jahvina.

   ^4"Idite samo u Betel i grije?ite, u Gilgal i mno?ite grijehe svoje!
   Prinosite svakog jutra ?rtve, i desetine svaki treæi dan.

   ^5Palite tijesto uskislo na ?rtvu zahvalnicu, oglasite ?rtve
   dragovoljne, razglasite ih, jer to volite, sinovi Izraelovi" - rijeè je
   Jahve Gospoda.

   ^6"Zato dadoh da vam zubi èisti ostanu u svim gradovima va?im, ostavih
   vas bez kruha u svim selima va?im; pa ipak se ne obratiste k meni" -
   rijeè je Jahvina.

   ^7"Uskratih vam i ki?u tri mjeseca prije ?etve; pustih da ki?i na jedan
   grad, al' ne i na drugi; jedno bi se polje nakvasilo, a drugo bi se -
   na koje ne pustih ki?e - sasu?ilo.

   ^8Dva-tri grada lutahu tako u treæi da piju vode, ali se ne mogo?e
   napiti, pa ipak se ne obratiste k meni" - rijeè je Jahvina.

   ^9"Udarah vas snijeæu i medljikom, sasu?ih vam vrtove i vinograde,
   pro?drije?e vam skakavci smokve i masline, pa ipak se ne obratiste k
   meni" - rijeè je Jahvina.

   ^10"Poslah na vas kugu poput kuge egipatske; mladiæe va?e poklah maèem,
   a konji vam bjehu k'o plijen odvedeni; napunih vam nosnice smradom iz
   tabora va?ega, pa ipak se ne obratiste k meni" - rijeè je Jahvina.

   ^11"Obarah vas k'o ?to Bog obori Sodomu i Gomoru, bijaste k'o glavnja
   iz ognja istrgnuta, pa ipak se ne obratiste k meni" - rijeè je Jahvina.

   ^12"Stog æu, Izraele, ovako s tobom postupiti, i jer æu tako s tobom
   postupiti, pripravi se, Izraele, da susretne? Boga svoga!"

   ^13Jer, gle, on sazda planine i stvori vjetar, otkriva èovjeku misao
   svoju, on tvori zoru i mrak, i penje se na vrh visova zemaljskih,
   Jahve, Bog nad Vojskama, njegovo je ime.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Poèujte ovu rijeè ?to je iznosim protiv vas, naricaljku, dome
   Izraelov:

   ^2Pade i vi?e neæe ustati djevica izraelska. Na tlu svojem ona le?i,
   nikog da je digne.

   ^3Jer ovako govori Jahve Gospod domu Izraelovu: u gradu iz kojeg
   izla?a?e tisuæa, ostat æe stotina, iz kojeg izla?a?e stotina, ostat æe
   ih deset.

   ^4Jer ovako govori Jahve domu Izraelovu: "Tra?ite i ?ivjet æete.

   ^5Ne tra?ite Betela, ne idite u Gilgal, ne putujte u Beer ?ebu, jer æe
   Gilgal bit odveden u izgnanstvo, a Betel æe se prometnuti u ni?ta.

   ^6Tra?ite Jahvu i ?ivjet æete, il' æe ko' oganj zahvatiti kuæu Josipovu
   i sa?eæ' je, a u Betelu nikog da plamen ugasi."

   ^7Jao onima koji pravdu pretvaraju u pelin, u prah bacaju po?tenje!

   ^8On napravi Vla?iæe i ?tapce, on obræe mrak u zoru, a dan u najglu?u
   noæ. On saziva morske vode i valja ih preko lica zemlje. Jahve mu je
   ime.

   ^9Nenadano ?alje pusto? na tvrðavu i utvrdi propast nosi.

   ^10Mrze èovjeka ?to na vratima pravdu dijeli i grde onog ?to zbori
   po?teno.

   ^11Stoga, jer gazite siromaha, di?uæi od njega porez u ?itu - u kuæama
   ?to ih sazdaste od tesanika nikad ?ivjet' neæete; iz ljupkih vinograda
   ?to ih posadiste nikad neæete piti vina.

   ^12Jer znam mnoge va?e zloèine, i va?e grijehe pregoleme: tlaèite
   pravednika i primate mito, odbijajuæ' siromaha na gradskim vratima.

   ^13Mudrac ?uti u ovo vrijeme, jer vremena su tako zla.

   ^14Tra?ite dobro, a ne zlo, da biste ?ivjeli, i da Jahve, Bog nad
   Vojskama, odista s vama bude kao ?to velite da jest.

   ^15Mrzite zlo, ljubite dobro, dr?ite pravicu na gradskim vratima, pa æe
   se mo?da Jahve, Bog nad Vojskama, smilovat' ostatku Josipovu.

   ^16Stog ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama, Gospod: "Na svakom æe
   trgu biti kuknjava, po svim æe ulicama zapomagati: 'Jao! Jao!' Te?ake
   æe sazvat' da jauèu, narikaèe da narièu,

   ^17bit æe jauk u svakom vinogradu, jer æu proæi posred tebe" - veli
   Jahve.

   ^18"Jao vama ?to ?udite za danom Jahvinim! ?to æe vam biti dan Jahvin?
   Tama, a ne svjetlost.

   ^19Bit æe vam k'o onom ?to uteèe lavljim raljama, a sretne ga medvjed;
   koji uðe u kuæu i stavi ruku na zid, a ujede ga zmija.

   ^20Neæe li dan Jahvin biti tama, a ne svjetlost? Mrklina, a ne sunèan
   sjaj?

   ^21Mrzim i prezirem va?e blagdane i nisu mi mile va?e sveèanosti.

   ^22Paljenice kad mi prinosite, prinosnice mi va?e nisu mile, na
   prièesnice se od ugojenih telaca va?ih i ne osvræem.

   ^23Uklonite od mene dreku svojih pjesama, neæu da slu?am zvuke va?ih
   harfa.

   ^24Pravda nek' poteèe kao voda i pravica k'o bujica silna.

   ^25Prinosiste li mi ?rtve i prinos u pustinji èetrdeset godina, dome
   Izraelov?

   ^26Nosit æete Sikuta, svoga kralja, i Kevana, boga svoga, likove ?to ih
   sebi napraviste,

   ^27dok vas budem odvodio onkraj Damaska," govori Jahve - Bog nad
   Vojskama njemu je ime.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Jao bezbri?nima na Sionu i spokojnima na samarijskoj gori, nazvanima
   "prvina naroda", kojima se obraæa dom Izraelov.

   ^2Krenite u Kalnu i vidite, idite odande u Veliki Hamat, siðite u Gat
   filistejski. Jeste li bolji od tih kraljevstava? Je li im podruèje veæe
   od va?ega?

   ^3Mislite: daleko je kobni dan, a primièete vlast nasilja.

   ^4Le?eæi na bjelokosnim posteljama, na poèivaljkama izvaljeni, jedu
   janjad iz stada i telad iz staje;

   ^5deru se uza zvuk harfe, izumljuju glazbala k'o David,

   ^6piju vino iz vrèeva i ma?u se najfinijim uljem, al' za slom Josipov
   ne mare.

   ^7Stog æe prvi sad biti prognani; umuknut æe veselje rasko?nika.

   ^8Zakle se Gospod Jahve samim sobom - rijeè je Jahve, Boga nad
   Vojskama: "Gnu?am se oholosti Jakovljeve i mrzim dvorce njegove, predat
   æu grad i sve u njemu."

   ^9Ako i deset ljudi ostane u jednoj kuæi, umrijet æe.

   ^10Roðak æe i spaljivaè prionuti da iznesu kosti iz kuæe; ako bi tko
   upitao onog u kutu kuæe: "Je li jo? tko ostao s tobom?" on æe
   odvratiti: "Ne! Pst! Jahvino se ime ne smije spomenuti."

   ^11Jer, gle, Jahve zapovjedi, i velika se kuæa ru?i u komade, mala se
   kuæa ori u komadiæe.

   ^12Jure li konji po litici, ore li se more volovima, da vi pretvarate
   pravdu u otrov a plod pravednosti u pelin?

   ^13Vi se radujete Lo Dabaru kad velite: "Nismo li svojom snagom zauzeli
   Karnajim?"

   ^14"Ha, evo, dome Izraelov, di?em na te - rijeè je Jahve, Boga nad
   Vojskama - narod ?to æe vas tlaèiti od Ulaza hamatskoga do Pustinjskog
   potoka."
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Evo ?to mi pokaza Jahve Gospod: gle, sazda skakavce kad otava poèe
   nicati, otava nakon kraljevske kosidbe.

   ^2Kad izjedo?e sav zemaljski usjev, rekoh: "Jahve Gospode, oprosti,
   molim te! Kako æe Jakov pre?ivjeti onako malen?"

   ^3I Jahve se stoga pokaja: "Neæe biti", reèe Jahve.

   ^4Evo ?to mi pokaza Jahve Gospod: Gle, Jahve Gospod pozva oganj da
   ka?njava; veæ pro?drije veliki Bezdan i uprav poèe gutati polje.

   ^5A ja æu: "Stani, Jahve Gospode, molim te! Kako æe Jakov pre?ivjeti
   onako malen?"

   ^6I Jahve se stog pokaja: "Ni ovoga neæe biti", reèe Jahve Gospod.

   ^7Evo ?to mi Jahve Gospod pokaza: gle, èovjek stoji na zidu, u ruci mu
   visak.

   ^8"?to vidi?, Amose?" - upita me Jahve. "Visak", rekoh. Tada Gospod
   reèe: "Evo, izmjerit æu viskom svoj narod izraelski; neæu ga vi?e
   ?tedjeti.

   ^9Razorit æe se uzvi?ice Izakove, opustjeti sveti?ta izraelska, i s
   maèem æu ustati na kuæu Jeroboamovu."

   ^10Amasja, sveæenik betelski, poruèi izraelskom kralju Jeroboamu: "Amos
   se urotio protiv tebe usred doma Izraelova; zemlja ne mo?e vi?e
   podnijeti njegovih rijeèi.

   ^11Jer ovako on govori: 'Jeroboam æe poginuti od maèa, a Izrael æe iz
   svoje zemlje u izgnanstvo.'"

   ^12Amasja reèe Amosu: "Odlazi, vidioèe! Bje?i u zemlju Judinu, ondje
   jedi kruh i ondje prorokuj!

   ^13Ali u Betelu da vi?e nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko
   sveti?te, kraljevski hram."

   ^14"Nisam bio prorok ni proroèki sin" - odgovori Amos Amasji - "bio sam
   stoèar i gajio sam divlje smokve:

   ^15ali me Jahve uze od stada i Jahve mi reèe: 'Idi, prorokuj mojemu
   narodu Izraelu.'

   ^16Sada èuj rijeè Jahvinu. Ti veli?: 'Ne prorokuj protiv Izraela, ne
   prorièi protiv doma Izakova.'

   ^17Zato ovako govori Jahve: 'Tvoja æe ?ena bludnièit' po gradu, sinovi
   tvoji i kæeri od maèa æe pasti, tvoja æe se zemlja u?etom razdijeliti,
   a ti æe? umrijeti na neèistu tlu, i Izrael æe otiæi u izgnanstvo iz
   svoje zemlje.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Evo ?to mi pokaza Jahve Gospod: gle, kotarica zrela ploda:

   ^2"?to vidi?, Amose?" - upita me. "Kotaricu zrela ploda", rekoh. Tada
   mi Jahve reèe: "Moj narod izraelski dozreo je za propast; neæu ga vi?e
   ?tedjeti.

   ^3I hramske æe pjevaèice jaukati toga dana - rijeè je Jahve Gospoda -
   bit æe mno?tvo trupla, svuda æe se bacati."

   ^4Slu?ajte ovo, vi ?to gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji!

   ^5Ka?ete: "Kad li æe mlaðak proæi, da prodamo ?ito, i subota, da tr?imo
   p?enicu. Smanjujuæ' efu, poveæavajuæi ?ekel, da varamo krivim mjerama:

   ^6da kupimo siromaha za novac, potrebita za sandale, i da prodajemo
   otra?ak od ?ita.

   ^7Zakle se Jahve Ponosom Jakovljevim: "Dovijeka neæu zaboraviti
   nijednoga va?eg djela."

   ^8Neæe l' se od toga zemlja potresti, protu?iti svi njeni stanovnici,
   neæe li se sva podiæi kao Nil, spustiti kao Rijeka egipatska?

   ^9"Toga æu dana - rijeè je Jahve Gospoda - uèiniti da sunce zapadne u
   podne, i pomraèit æu zemlju u po bijela dana.

   ^10Okrenut æu svetkovine va?e u kuknjavu i sve va?e pjevanje u
   tu?aljku; obuæi æu u kostrijet svako bedro, oæelavit æu svaku glavu.
   Bit æe kao kad se tu?i za jedincem, i ?to ostane, bit æe kao dan
   gorèine."

   ^11"Evo, dani dolaze - rijeè je Jahve Gospoda - kad æu poslati glad na
   zemlju, ne glad kruha ni ?eð vode, veæ slu?anja rijeèi Jahvine.

   ^12Tumarat æe od mora do mora, od sjevera do istoka potucati se i?tuæi
   rijeè Jahvinu, ali je neæe naæi.

   ^13U onaj æe dan obamirati od ?eði lijepe djevojke i mladiæi.

   ^14Koji se kunu Grijehom samarijskim i zaklinju se: 'Tako ?iv bio bog
   tvoj, Dane!' i: 'Tako ?iv bio Ljubimac tvoj, Beer ?ebo!' oni æe pasti i
   nikad ustati neæe."
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Vidjeh Gospoda gdje stoji kraj ?rtvenika i govori: "Udari u glavice
   stupova, neka se pragovi zatresu! Svima æu satrti glave, ?to ostane,
   pod maè æu udariti. Nijedan neæe uteæi, nitko se neæe spasiti.

   ^2Zariju li se i u Podzemlje, i?èupat æe ih ruka moja. Popnu li se i na
   nebo, odande æu ih skinuti.

   ^3Ako se sakriju i navrh Karmela, naæi æu ih i pohvatati. Ako se od mog
   pogleda na dno morsko skriju, zapovjedit æu Zmaju da ih pro?dre.

   ^4Ako i u izgnanstvo odu pred neprijateljem, naredit æu maèu da ih
   sasijeèe; upravit æu oèi na njih, ali na nesreæu, ne na dobro."

   ^5Jahve, Gospod nad Vojskama... on dodirne zemlju i ona se potrese, svi
   joj stanovnici protu?e; di?e se sva poput Nila i spu?ta k'o Rijeka
   egipatska.

   ^6On sazda sebi prijesto na nebesima, i svod svoj na zemlji osnova; on
   poziva morske vode i lijeva ih zemlji preko lica - Jahve mu je ime.

   ^7"Sinovi Izraelovi, niste li za me kao i Ku?ani" - rijeè je Jahvina.
   "Ne izvedoh li ja Izraela iz zemlje egipatske, kao Filistejce iz
   Kaftora i Aramejce iz Kira?"

   ^8Gle, oèi Jahve Gospoda uprte su na gre?no kraljevstvo, izbrisat æe ga
   s lica zemlje. "Ipak neæu sasvim zatrti dom Jakovljev" - rijeè je
   Jahvina.

   ^9"Jer, gle, zapovijed æu dati i rastresti dom Izraelov meðu sve
   narode, k'o ?to se trese ?ito u re?etu, da ni zrnce na zemlju ne padne.

   ^10Svi gre?nici naroda moga od maèa æe pasti, svi koji ka?u: 'Nije
   blizu i neæe nas stiæi nesreæa.'"

   ^11"U dan æu onaj podiæi raspalu kolibu Davidovu, zatvorit' joj
   pukotine, popraviti mjesta ru?evna, opet je sazidati k'o u stara
   vremena,

   ^12da osvoje ostatak Edoma i svih naroda nad kojima je zazvano ime
   moje" - rijeè je Jahve Gospoda, tvorca svega toga.

   ^13"Evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - kada æe oraè stizat' ?eteoca,
   mastilac gro?ða sijaèa, kad æe planine procuriti mladim vinom i svi se
   bregovi prelijevati njime.

   ^14Okrenut æu sudbinu naroda moga Izraela: obnovit æe gradove sru?ene i
   ?ivjeti u njima, saditi vinograde i vino im piti, zasaditi vrtove i
   jesti njihov rod.

   ^15Posadit æu ih u zemlju njihovu i nikad se vi?e neæe i?èupati iz
   zemlje koju im dadoh" - veli Jahve, Bog tvoj.
     __________________________________________________________________

Obadiah
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Viðenje Obadijino. Ovako govori Jahve Gospod Edomu! Èuli smo vijest
   od Jahve, glasnik bi poslan k narodima: "Ustajte! Na nj u boj krenimo!"

   ^2"Jer gle, uèinit æu te najmanjim meðu narodima, prezrenim veoma.

   ^3Uznositost srca tvoga zavela te, tebe ?to ?ivi? u peæinama kamenim, u
   visoku stanu svojemu, i u srcu svome zbori?: 'Tko li æe me na zemlju
   skinuti?'

   ^4Da se vine? k'o orao, gnijezdo svije? meðu zvijezdama, i odande
   skinut æu te" - rijeè je Jahvina.

   ^5"Doðu li k tebi lupe?i il' kradljivci noæni, kako li æe? biti
   oplijenjen! Neæe li te okrasti po miloj volji? Doðu li trgaèi k tebi,
   zar æe i pabirka ostaviti?

   ^6Kako li Edom bje?e pretresen, skrivena mu skrovi?ta pretra?ena!

   ^7Do granica te potjera?e, svi te saveznici tvoji prevari?e, nadvlada?e
   te tvoji prijatelji! Oni ?to kruh tvoj jedu zamku ti stavi?e: 'Sasvim
   je bez uma!'

   ^8Neæu li u dan onaj - rijeè je Jahvina - uni?tit' mudraca u Edomu i
   razum iz gore Ezavljeve?

   ^9Ratnike tvoje, Temane, u?as æe spopasti, i posljednji æe biti
   istrijebljen na gori Ezavljevoj." "Za pokolj

   ^10i nasilje nad bratom svojim Jakovom sram æe te pokriti i nestat æe?
   zasvagda.

   ^11U dan onaj kad staja?e postrance, dok mu tuðinci blago odvodi?e, dok
   stranci ula?ahu na vrata njegova i ?drijeb bacahu za Jeruzalem, ti
   bija?e kao jedan od njih.

   ^12Ne naslaðuj se bratu u dan nesreæe njegove! Ne likuj nad sinovima
   judejskim u dan propasti njine! Ne razvaljuj usta u dan tjeskobni!

   ^13Ne provaljuj na vrata naroda moga u dan nesreæe njegove! Ne naslaðuj
   se njegovom propa?æu u dan nesreæe njegove! Ne pru?aj ruke na imanje
   njegovo u dan nesreæe njegove!

   ^14Ne stoj na raskr?æima da pobije? njegove bjegunce! Ne izdaji
   pre?ivjelih njegovih u dan tjeskobni!"

   ^15Jer blizu je Jahvin dan svima narodima! Dat æe ti se milo za drago,
   tvoja æe djela na tvoju glavu pasti.

   ^16"Jest, kako vi piste na svetoj mi gori, pit æe svi narodi bez
   odu?ka, pit æe i iskapiti - i bit æe k'o da ih nigda bilo nije.

   ^17Al' na gori Sionu bit æe spasenici - postat æe sveta - i dom æe
   Jakovljev ba?tiniti svoju ba?tinu.

   ^18Dom æe Jakovljev biti oganj, dom Josipov plamen, dom Ezavljev
   strnjika. Potpalit æe ga i pro?drijeti, i od doma Ezavljeva nitko neæe
   ostati" - rijeè je Jahvina.

   ^19?itelji negepski ba?tinit æe goru Ezavljevu, ?itelji ?efele zemlju
   filistejsku; ba?tinit æe kraj Efrajimov i kraj samarijski, a Benjamin
   æe ba?tiniti Gilead.

   ^20A izgnana nekoæ vojska sinova Izraelovih ba?tinit æe Kanaan sve do
   Sarfate; izgnanici jeruzalemski ?to su u Sefaradu ba?tinit æe gradove
   negepske.

   ^21Izbavitelji æe uzaæi na goru Sion da sude gori Ezavljevoj. I tada æe
   nastat' kraljevstvo Jahvino.
     __________________________________________________________________

Jonah
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Rijeè Jahvina doðe Joni, sinu Amitajevu:

   ^2"Ustani," reèe mu, "idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u
   njemu, jer se zloæa njihova popela do mene."

   ^3A Jona ustade da pobjegne u Tar?i?, daleko od Jahve. Siðe u Jafu i
   naðe laðu ?to je plovila u Tar?i?. Plati vozarinu i ukrca se da otplovi
   s njima u Tar?i?, daleko od Jahve.

   ^4Ali Jahve podi?e na moru silan vjetar i nastade nevrijeme veliko na
   moru te mi?ljahu da æe se laða razbiti.

   ^5Upla?i?e se mornari; svaki zazva svoga boga, i da bi je olak?ali,
   stado?e iz laðe bacati tovar ?to bija?e u njoj. Jona pak bija?e si?ao
   na dno laðe, legao i zaspao tvrdim snom.

   ^6Zapovjednik laðe pristupi mu i reèe: "?to spava? kao zaklan? Ustaj i
   prizivlji Boga svojega! Mo?da æe nas se sjetiti Bog taj da ne
   poginemo."

   ^7Potom reko?e jedni drugima: "Hajde da bacimo ?drijeb da vidimo od
   koga nam doðe ovo zlo." Baci?e ?drijeb i pade ?drijeb na Jonu.

   ^8Oni mu onda reko?e: "Ka?i nam: zbog koga nas ovo zlo snaðe, kojim se
   poslom bavi?, odakle dolazi?, iz koje si zemlje i od kojega naroda?"

   ^9On im odgovori: "Ja sam Hebrej, i ?tujem Jahvu, Boga nebeskoga, koji
   stvori more i zemlju."

   ^10Ljudi se upla?i?e veoma i reko?e mu: "?to si to uèinio!" Jer bijahu
   doznali da on bje?i od Jahve - sam im je to pripovjedio.

   ^11Oni ga zapita?e: "?to da uèinimo s tobom da nam se more smiri?" Jer
   se more sve bje?nje dizalo.

   ^12On im odgovori: "Uzmite me i bacite u more, pa æe vam se more
   smiriti, jer znam da se zbog mene diglo na vas ovo veliko nevrijeme."

   ^13Ljudi uze?e veslati ne bi li se primakli kopnu, jer se more sve
   bje?nje dizalo protiv njih.

   ^14Tad zazva?e Jahvu i reko?e: "Ah, Jahve, ne daj da poginemo zbog
   ?ivota ovoga èovjeka i ne svali na nas krv nevinu, jer ti si Jahve:
   èini? kako ti je milo."

   ^15I uzev?i Jonu, baci?e ga u more - i more presta bjesnjeti.

   ^16Tada velik strah Jahvin obuze ljude te prineso?e ?rtvu Jahvi i
   uèini?e zavjete.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Jahve zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu. Tri dana i tri noæi
   ostade Jona u ribljoj utrobi.

   ^2Iz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu, Boga svojega.

   ^3On reèe: "Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, i on me usli?a; iz utrobe
   Podzemlja zazvah, i ti si mi èuo glas.

   ^4Ti me baci moru u dubine, i voda me opteèe. Sve poplave tvoje i
   valovi obori?e se na me.

   ^5Pomislih: odbaèen sam ispred oèiju tvojih. Al' ipak oèi upirem svetom
   Hramu tvojem.

   ^6Vode me do grla okru?i?e, bezdan me opkoli. Trave mi glavu omota?e,

   ^7siðoh do korijena planina. Nada mnom se zatvori?e zauvijek zasuni
   zemljini. Al' ti iz jame izvadi ?ivot moj, o Jahve, Bo?e moj.

   ^8Samo ?to ne izdahnuh kad se spomenuh Jahve, i molitva se moja k tebi
   vinula, prema svetom Hramu tvojemu.

   ^9Oni koji ?tuju isprazna ni?tavila milost svoju ostavljaju.

   ^10A ja æu ti s pjesmom zahvalnicom ?rtvu prinijeti. ?to se zavjetovah,
   ispunit æu. Spasenje je od Gospoda."

   ^11Tada Jahve zapovjedi ribi i ona izbljuva Jonu na obalu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Rijeè Jahvina doðe Joni drugi put:

   ^2"Ustani," reèe mu, "idi u Ninivu, grad veliki, propovijedaj u njemu
   ?to æu ti reæi."

   ^3Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Jahve zapovjedi. Niniva bija?e
   grad velik do Boga - tri dana hoda.

   ^4Jona proðe gradom dan hoda, propovijedajuæi: "Jo? èetrdeset dana i
   Niniva æe biti razorena."

   ^5Ninivljani povjerova?e Bogu; oglasi?e post i obuko?e se u kostrijet,
   svi od najveæega do najmanjega.

   ^6Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide
   pla?t sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo.

   ^7Tada se po odredbi kralja i njegovih velika?a oglasi i objavi u
   Ninivi: "Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ni?ta, ni da pasu, ni
   da vodu piju.

   ^8Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeæu, da glasno Boga
   zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je
   èinio.

   ^9Tko zna, mo?da æe se povratiti Bog, smilovati se i odustati od
   ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?"

   ^10Bog vidje ?to su èinili: da se obrati?e od svojega zlog puta. I
   sa?ali se Bog zbog nesreæe kojom im bija?e zaprijetio i ne uèini.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Joni bi veoma krivo i rasrdi se.

   ^2I ovako se pomoli Jahvi: "Ah, Jahve, nisam li ja to slutio dok jo? u
   svojoj zemlji bijah? Zato sam htio prije pobjeæi u Tar?i?; jer znao sam
   da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrðem i da
   se nad nesreæom brzo sa?ali?.

   ^3Sada, Jahve, uzmi moj ?ivot, jer mi je bolje umrijeti nego ?ivjeti."

   ^4Jahve odgovori: "Srdi? li se ti s pravom?"

   ^5Jona iziðe iz grada i sjede s istoka gradu; naèini ondje kolibu i
   sjede pod njom u hlad da vidi ?to æe biti od grada.

   ^6A Jahve Bog uèini da izraste br?ljan nad Jonom i pru?i sjenu njegovoj
   glavi te da ga izlijeèi od zlovolje. Jona se br?ljanu veoma obradova.

   ^7Ali sutradan, u osvit zore, Bog zapovjedi crvu da podgrize br?ljan, i
   on usahnu.

   ^8Kad je ogranulo sunce, posla Bog vruæ istoèni vjetar; sunce je palilo
   glavu Joninu te je sasvim klonuo. Po?elje umrijeti i reèe: "Bolje mi je
   umrijeti nego ?ivjeti."

   ^9Bog upita Jonu: "Srdi? li se s pravom zbog br?ljana?" On odgovori:
   "Da, s pravom sam ljut nasmrt."

   ^10Jahve mu reèe: "Tebi je ?ao br?ljana oko kojega se nisi trudio, nego
   je u jednu noæ nikao i u jednu noæ usahnuo.

   ^11A meni da ne bude ?ao Ninive, grada velikoga, u kojem ima vi?e od
   sto i dvadeset tisuæa ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo, a
   uz to i mnogo ?ivotinja!"
     __________________________________________________________________

Micah
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Rijeè Jahvina, upuæena Miheju More?eæaninu u vrijeme Jotama, Ahaza i
   Ezekije, kraljeva judejskih. Njegova viðenja o Samariji i o Jeruzalemu.

   ^2Èujte, narodi, vi svi! Slu?aj, zemljo, i sve ?to te ispunja! Gospod
   Jahve protiv vas æe svjedoèiti - Gospod iz svetoga Hrama svojega!

   ^3Jer evo: Jahve izlazi iz svetoga mjesta svojega, silazi i hodi po
   visovima zemaljskim.

   ^4Gore se rastapaju pod njegovim koracima i doline rasijedaju kao vosak
   pred ognjem, kao voda ?to se razlijeva niz obronak.

   ^5Sve je to za zloèinstvo Jakovljevo i za grijehe doma Izraelova. Koje
   je zloèinstvo Jakovljevo? Nije li Samarija? ?to su uzvi?ice Judine?
   Nije li Jeruzalem?

   ^6"Uèinit æu od Samarije kamenu gomilu u polju, ledinu za vinograd.
   Zavaljat æu kamenje njezino u dolinu, otkrit æu joj temelje.

   ^7Razbit æe se svi njeni kipovi, sva æe joj se plaæa bludnièka ognjem
   spaliti, raskomadat æu sve njene idole, jer su od bludnièke plaæe
   nakupljeni, i opet æe postati plaæom bludnièkom."

   ^8"Zato æu zakukati i zaridati, iæi æu gol i bos, zavijat æu kao
   ?akali, urlikat æu kao nojevi.

   ^9Jer njenoj rani nema lijeka, sve do Jude dopire, dotièe Vrata moga
   naroda, sve do Jeruzalema!

   ^10Ne objavljujte toga u Gatu, u Akonu nemojte plakati! U Bet Leafri
   valjajte se u pra?ini!

   ^11Odlazi sramotno, stanovnice ?afirska! Iz svoga grada nije iza?la
   stanovnica saananska! Bet Haesel i?èupan je iz temelja, iz svojih
   èvrstih osnova.

   ^12Kako se mo?e nadati sreæi stanovnica marotska? Jer nesreæa silazi od
   Jahve sve do vrata jeruzalemskih.

   ^13Upregni brze konje u bojna kola, stanovnice laki?ka! To je bio
   poèetak grijeha Kæeri sionske, jer su se u tebi na?la zloèinstva
   Izraelova.

   ^14Zato æe? dati otpusnicu More?et Gatu, domovi æe akzipski razoèarati
   kraljeve izraelske.

   ^15Jo? æu ti dovesti osvajaèa, stanovnice mare?ka, stiæi æe do Adulama
   slava Izraelova.

   ^16Èupaj kosu i ostri?i se za milom djecom svojom! Postani æelava kao
   orao le?inar, jer su izgnana daleko od tebe."
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Te?ko onima koji smi?ljaju nedjelo i snuju zlo na posteljama svojim!
   Kad svane dan, oni ga izvr?e, jer je sila u njihovoj ruci.

   ^2Za?ele li polja, otimaju ih, i kuæe, uzimaju ih; èine nasilje èovjeku
   i kuæi njegovoj, vlasniku i posjedu njegovu.

   ^3Zato ovako govori Jahve: "Evo tome rodu smi?ljam zlo iz kojega neæete
   izvuæi vratova, niti æete hoditi ponosito, jer æe biti zlo vrijeme.

   ^4U onaj æe vam se dan slo?iti rugalica, zapjevati tu?aljka i reæi:
   'Propalo je! Posve smo opusto?eni, ba?tina je naroda moga otuðena i
   nitko da mu je vrati, na?a polja podijeljena su odmetniku.'

   ^5Zato neæe biti nikoga tko bi bacio kocku za dio tvoj u zboru
   Jahvinu."

   ^6"Ne balite!" - bale oni - "Tako se ne bali! Sramota na nas neæe
   pasti!

   ^7Zar æe biti proklet dom Jakovljev? Zar je Jahve izgubio strpljivost?
   Zar on tako postupa? Nisu li rijeèi njegove ugodne Izraelu, narodu
   njegovu?"

   ^8Vi se sami di?ete kao neprijatelji narodu mojemu. Èovjeku nezazornu
   vi otimate kabanicu, onome koji bez straha putuje ratne strahote
   dosuðujete.

   ^9Vi izgonite ?ene moga naroda iz njihovih milih domova; djeci njihovoj
   zauvijek oduzimate slavu koju sam im dao:

   ^10"Ustanite, idite! Ovo nije poèivali?te! Zbog neèistoæe te?ko vas u?e
   svezalo."

   ^11Kad bi mogao biti nadahnut èovjek koji izmi?lja ovu opsjenu:
   "Prorokujem ti vino i piæe", on bi bio prorok narodu ovome.

   ^12Svega æu te sabrati, Jakove, sakupit æu Ostatak Izraelov! Smjestit
   æu ih zajedno kao ovce u toru, kao stado na pa?i - neæe se bojati
   nikoga.

   ^13Pred njima stupa ru?ilac: oni æe se poru?iti i uæi, kroz vrata æe
   proæi i izaæi; pred njima æe iæi njihov kralj, Jahve æe biti na èelu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Potom rekoh: "Èujte sada, glavari kuæe Jakovljeve, suci doma
   Izraelova! Nije li na vama da znate ?to je pravo? Ali vi mrzite dobro,
   a ljubite zlo!

   ^2Vi ljudima derete ko?u s tijela i meso s kosti njihovih.

   ^3Oni pro?diru tijelo moga naroda i deru mu ko?u, lome kosti. Oni ih
   komadaju kao u loncu, kao meso u punom kotlu!

   ^4Zato, oni æe Jahvu zazivati, a on im neæe odgovoriti. Sakrit æe, u
   ono vrijeme, lice od njih zbog zloèina koje su poèinili."

   ^5Ovako govori Jahve protiv prorokÄa koji moj narod zavode: "Ako imaju
   zalogaj u zubima, progla?uju: 'Mir!' Ali protiv onoga koji im ni?ta ne
   stavlja u usta navije?taju sveti rat.

   ^6Zato æete imati noæ mjesto va?ih viðenja i tminu mjesto proricanja.
   Zaæi æe sunce tim prorocima i dan æe za njih pomrèati.

   ^7Tada æe se posramiti vidovnjaci i zblaniti vraèari. Svi æe oni
   pokriti gubice, jer odgovora Bo?jeg neæe biti.

   ^8Ali ja sam pun snage i duha Jahvina, pun pravde i jakosti da objavim
   Jakovu opaèinu njegovu, Izraelu njegov grijeh.

   ^9Èujte dakle ovo, glavari kuæe Jakovljeve, suci doma Izraelova, vi
   kojima se pravda gadi te izvræete sve ?to je ispravno!

   ^10Vi koji gradite Sion u krvi i Jeruzalem u zloèinu!

   ^11Glavari njegovi sude prema mitu, sveæenici njegovi pouèavaju radi
   zarade, proroci njegovi bale za novac. A na Jahvu se oni pozivaju i
   govore: 'Nije li Jahve u na?oj sredini? Neæe na nas zlo navaliti.'

   ^12Poradi vas i va?e krivnje Sion æe biti polje preorano, Jeruzalem
   ru?evina, a Goru Doma prekrit æe ?uma."
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Dogodit æe se na kraju danÄa: Gora Doma Jahvina bit æe postavljena
   vrh svih gora, uzvi?ena iznad svih bregova.

   ^2K njoj æe se stjecat svi narodi, nagrnut æe mnoga plemena i reæi:
   "Hajde, uziðimo na goru Jahvinu, u Dom Boga Jakovljeva! On æe nas
   nauèit' svojim putovima, i hodit æemo stazama njegovim. Jer æe sa Siona
   Zakon izaæi, rijeè Jahvina iz Jeruzalema."

   ^3On æe upravljati mnogim puèanstvima i bit æe sudac moænim narodima.
   Svoje æe maèeve prekovati u ralice, a svoja koplja u radne srpove.
   Narod na narod neæe maèa dizati niti æe se vi?e za rat vje?bati.

   ^4Svaki æe mirno ?ivjeti pod lozom vinovom, pod smokvom svojom, i nitko
   ga neæe pla?iti. To reko?e usta Jahve nad Vojskama.

   ^5Jer svi narodi idu, svaki u ime boga svojega, a mi, mi idemo u imenu
   Jahve, Boga na?ega, uvijek i dovijeka.

   ^6"U onaj dan - rijeè je Jahvina - sabrat æu hrome, okupiti raspr?ene i
   sve kojima sam zlo uèinio.

   ^7Od hromih æu Ostatak uèiniti, moæan narod od onih ?to su izgnani."
   Tada æe Jahve nad njima kraljevati na gori Sionu od sada i dovijeka.

   ^8I ti Kulo stadÄa, Ofele Kæeri sionske, opet æe se tebi vratiti
   prija?nja vlast, kraljevstvo Kæeri jeruzalemske.

   ^9Za?to sada kuka? kuknjavom? Nema li kralja u tebi? Zar su savjetnici
   tvoji propali da te obuzimlju bolovi kao porodilju?

   ^10Savijaj se od boli i krièi, Kæeri sionska, kao ?ena koja poraða, jer
   æe? sada iz grada iziæi i stanovati na polju. Do Babilona ti æe? otiæi,
   ondje æe? se osloboditi, ondje æe te Jahve otkupiti iz ?aka tvojih
   du?mana.

   ^11A sada se mnogi narodi protivu tebe sabra?e. Oni govore: "Neka se
   obe?èasti, neka se na?e oèi nasite Siona!"

   ^12Ali zamisli Jahvine oni ne znaju i ne razumiju namjere njegove: kao
   snoplje na gumnu on ih je sabrao.

   ^13Ustani! Ovr?i ?ito, Kæeri sionska, jer ti pravim gvozden rog i
   mjedena kopita. I satrt æe? mnoge narode; zavjetovat æe? Jahvi blago
   njihovo i bogatstvo njihovo Gospodaru sve zemlje.

   ^14Utvrdi se sada, Tvrðavo! Opkoljeni smo i opsjednuti, palicom po licu
   udaraju Suca Izraelova.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 A ti, Betleheme Efrato, najmanji meðu kne?evstvima Judinim, iz tebe
   æe mi izaæi onaj koji æe vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina,
   od vjeènih vremena.

   ^2Zato æe ih Jahve ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi. Tada æe se
   Ostatak njegove braæe vratiti djeci Izraelovoj.

   ^3On æe se uspraviti, na pa?u izvodit' svoje stado silom Jahvinom,
   velièanstvom imena Boga svojega. Oni æe u miru ?ivjeti, jer æe on
   rasprostrijeti svoju vlast sve do krajeva zemaljskih.

   ^4On - on je mir! Ako Asirci provale u na?u zemlju, ako stupe u na?e
   dvore, podiæi æemo na njih sedam pastira, osam narodnih knezova.

   ^5Zemlju asirsku oni æe maèem opasti, zemlju Nimrodovu sabljama. I on
   æe nas osloboditi od Asiraca ako provale u na?u zemlju, ako stupe na
   na?e tlo.

   ^6Tada æe Ostatak Jakovljev, meðu brojnim narodima, biti kao rosa koja
   od Jahve dolazi, kao kapljice ki?e na travi koja ne èeka na èovjeka
   niti i?èekuje sina èovjeèjeg.

   ^7Tada æe Ostatak Jakovljev, meðu brojnim narodima, biti kao lav meðu
   ?umskim zvijerima, kao laviæ meðu ovèjim stadima: svaki put kad
   prolazi, on gazi nogama, razdire, i nitko da od njega izbavi.

   ^8Tvoja ruka neka se podigne na protivnike, svi tvoji neprijatelji bit
   æe zatrti!

   ^9"U onaj dan - rijeè je Jahvina - potamanit æu sve tvoje konje,
   uni?titi tvoja bojna kola;

   ^10razorit æu po tvojoj zemlji svako naselje, poru?iti sve tvoje tvrde
   gradove.

   ^11Zatrt æu iz tvoje ruke bajanje, vraèara vi?e neæe? imati;

   ^12i zatrt æu u tebi sve kipove i stupove kamene. I ti se vi?e neæe?
   klanjati pred djelom ruku svojih.

   ^13Iskorijenit æu a?ere iz tebe i razorit æu tvoje gradove.

   ^14U gnjevu, u bijesu, izvr?it æu osvetu na narodima koji nisu
   slu?ali."
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Èujte, dakle, rijeè koju govori Jahve: "Ustani! Povedi parnicu pred
   gorama, i neka bregovi èuju tvoj glas!"

   ^2Slu?ajte, gore, parnicu Jahvinu, èujte, temelji zemaljski, jer Jahve
   se parbi s narodom svojim, on se parnièi s Izraelom:

   ^3"Narode moj, ?to sam ti uèinio? Èime sam te zamorio? Odgovori mi.

   ^4Ja sam tebe izveo iz zemlje egipatske, izbavio te iz kuæe ropstva;
   poslao sam pred tobom Mojsija, Arona i Mirjamu.

   ^5Narode moj, sjeti se sada: ?to je bio naumio Balak, kralj moapski?
   ?to je njemu odgovorio Bileam, sin Beorov? ...od ?itima do Gilgala, da
   pozna? pravedna djela Jahvina."

   ^6"S èime æu doæi pred Jahvu, hoæu li pasti nièice pred Bogom
   Svevi?njim? Hoæu li doæi preda nj sa ?rtvom paljenicom, s teocima od
   jedne godine?

   ^7Hoæe li mu biti mile tisuæe ovnova, tisuæe tisuæa potokÄa ulja? Treba
   li prinijeti sina prvoroðenog zbog svoga zloèina, plod svoje utrobe
   zbog grijeha koji sam poèinio?"

   ^8"Objavljeno ti je, èovjeèe, ?to je dobro, ?to Jahve tra?i od tebe:
   samo èiniti pravicu, milosrðe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom
   hoditi."

   ^9Jahvin glas vièe gradu: "Slu?ajte, vi plemenjaci i sabore gradski!

   ^10Zar mogu podnositi krivo steèeno blago i patvorenu efu prokletu?

   ^11Mogu li opravdati onoga koji se slu?i mjerom krivom, vreæom
   krivotvorenih utega?

   ^12Bogata?i va?i puni su okrutnosti, stanovnici va?i la? govore,
   varljiv je jezik u njihovim ustima!

   ^13Zato sam te i ja poèeo udarati, tamaniti zbog grijeha tvojih.

   ^14Jest æe?, a neæe? se nasititi, gladan æe? ostati; stavljat æe? na
   stranu, a ni?ta neæe? saèuvati; ako ?to i saèuva?, ja æu maèu predati.

   ^15Sijat æe?, ali neæe? ?eti; tijestit æe? maslinu, a ulja neæe biti;
   gazit æe? mo?t, a vina neæe? piti.

   ^16Dr?i? se zakona Omrijevih i svih djela doma Ahabova, ?ivi? po
   osnovama njihovim: uèinit æu od tebe pustinju, od ?itelja tvojih
   porugu, da nosite sramotu mnogih naroda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Te?ko meni! Postao sam kao ?etelac ljeti, kao trgaè poslije jematve:
   nema bobice gro?ða da je pozobljem, nema smokve ranke za kojom ?udim!

   ^2Vjernici su i?èezli iz zemlje: nijednog pravednika meðu ljudima! Svi
   vrebaju za krvoproliæem, svaki svome bratu mre?u postavlja.

   ^3Njihove ruke za zlo su sposobne: glavar tra?i dar, sudac sudi prema
   poklonu, velika? po svome hiru odluèuje.

   ^4I najbolji meðu njima je kao trn, najpravedniji kao draèa ?ivica.
   Isku?enje njihovo danas sa Sjevera dolazi, dolazi ura strave njihove.

   ^5Ne pouzdavajte se u bli?njega, ne vjerujte u prijatelja; pred onom
   koja s tobom dijeli postelju pazi da usta ne otvori?.

   ^6Jer sin svoga oca zlostavlja, kæerka na majku ustaje, snaha na svoju
   svekrvu, svakome je du?manin njegov ukuæanin.

   ^7A ja, prema Jahvi ja sam zagledan, èekam na Boga koji spasava, Bog
   moj mene æe usli?ati.

   ^8Ne raduj se mome zlu, du?manko moja, ako sam pao, ustat æu; ako
   boravim u tminama, Jahve je svjetlost moja. ^8Tko je Bog kao ti koji
   pra?ta krivnju, koji grijeh opra?ta i prelazi preko prekr?aja Ostatka
   ba?tine svoje, koji ne ustraje dovijeka u svome gnjevu, nego u?iva u
   pomilovanju?

   ^9Moram podnositi srd?bu Jahvinu, jer sam protiv njega sagrije?io, sve
   dok on ne prosudi spor moj i izrekne pravdu; izvest æe me na svjetlost,
   gledat æu pravednost njegovu.

   ^10Kada ga moja du?manka ugleda, od stida æe se pokriti ona koja mi je
   govorila: "Gdje je on, Jahve, tvoj Bog?" Moje æe se oèi naslaðivati kad
   je ugledam: ona æe biti zga?ena kao blato na putu.

   ^11Dolazi dan kad æe se sazidati tvoji bedemi! Toga dana nadaleko æe se
   prostirati tvoje granice!

   ^12Toga dana dolazit æe k tebi od zemlje asirske do Egipta, od Tira do
   Rijeke, od mora do mora, od gore do gore.

   ^13Zemlja æe postat' pustinja zbog stanovnika svojih, zbog djela
   njihovih.

   ^14Pasi svoj narod svojom palicom, stado svoje ba?tine, koje osamljeno
   ?ivi u ?ikarju, usred plodnih voænjaka. Neka pase u Ba?anu i Gileadu,
   kao u davne dane!

   ^15Kao u dane kad si iza?ao iz Egipta, poka?i nam èudesa!

   ^16Narodi æe ih vidjeti i bit æe posramljeni uza svu silu svoju; stavit
   æe ruku na usta i u?i æe im oglu?iti.

   ^17Lizat æe pra?inu kao zmija, kao gmazovi koji gmi?u po zemlji. Iziæi
   æe dr?æuæi iz svojih jazbina, prestravljeni i ustra?eni pred tobom.

   ^19Jo? jednom, imaj milosti za nas! Satri na?e opaèine, baci na dno
   mora sve grijehe na?e!

   ^20Udijeli Jakovu vjernost svoju, dobrotu svoju Abrahamu, kako si se
   zakleo ocima na?im od dana iskonskih.
     __________________________________________________________________

Nahum
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Proroèanstvo nad Ninivom. Knjiga viðenja Nahuma Elko?anina.

   ^2Jahve je Bog ljubomoran i osvetnik! Jahve se osveæuje, gospodar
   srd?be! Jahve se osveæuje svojim protivnicima, ustrajan u gnjevu na
   neprijatelje.

   ^3Jahve je spor u gnjevu, ali silan u moæi. Ne, Jahve neæe pustiti
   krivca neka?njena. U vihoru i oluji put je njegov, oblaci su pra?ina
   koju podi?u njegovi koraci.

   ^4Prijeti moru i isu?uje ga, presu?uje sve rijeke. ...Ba?an i Karmel
   uvenuli su, povenuli su pupoljci Libana!

   ^5Pred njim se gore potresaju, bregovi se ljuljaju, zemlja se pod njim
   provaljuje, krug zemaljski i sve ?to na njem stanuje.

   ^6Tko mo?e izdr?ati pred bijesom njegovim? Tko æe odoljeti pred
   gnjevnom srd?bom njegovom? Jarost se njegova kao vatra izlijeva i
   litice se pred njim kidaju.

   ^7Jahve je dobar onima koji se u njeg' uzdaju, on je okrilje u dan
   nevolje, poznaje one koji se njemu utjeèu

   ^8kada potopne vode poplave. Uni?tit æe one koji se protiv njega
   podi?u, progonit æe svoje du?mane u najmrkliji mrak.

   ^9?to vi snujete protiv Jahve? On uni?tava do kraja; nevolja se neæe
   dva puta podiæi.

   ^10Kao trnovita ?ikara i kao pijanci na pijanki, k'o suha slama bit æe
   potpuno smlavljeni.

   ^11Iz tebe je potekao onaj koji snuje zlo protiv Jahve, savjetnik
   Belijala.

   ^12Jahve ovako govori: "Neka su spremni, neka mnogobrojni, bit æe
   poko?eni, uni?teni. Ako sam te ponizio, neæu te odsada poni?avati.

   ^13A sada, razbit æu jaram koji te ste?e, raskidat æu tvoje okove."

   ^14Protiv tebe Jahve nareðuje: "Neæe vi?e biti roda tvoga imena, iz
   hrama tvojih bogova istrijebit æu likove rezane i livene, a od tvog
   groba ruglo æu uèiniti."
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Gledajte, preko gora hrli glasnik, on navije?ta: "Spasenje!" Svetkuj
   svoje blagdane, Judo, ispuni svoje zavjete, jer Belijal vi?e neæe
   prolaziti po tebi, on je sasvim zatrt.

   ^2Protiv tebe dolazi ru?itelj. Postavi stra?u na bedeme, gledaj na put,
   opa?i bedra, saberi sve svoje snage.

   ^3Da, Jahve æe obnoviti vinograd Jakovljev i vinograd Izraelov.
   Pljaèka?i ih opljaèkali, mladice im potrli.

   ^4?titovi njegovih junaka crvene se, njegovi su ratnici u grimizu;
   ognjem blista èelik na njihovim bojnim kolima kad krenu u boj; konji im
   se propinju.

   ^5Po ulicama bjesne bojna kola, lete preko trgova; na pogled su baklje
   goruæe; kao munje, samo sijevaju.

   ^6Pozivaju se borci odabrani, bacaju se u rovove, hrle brzo na bedeme,
   veæ je zaklon postavljen.

   ^7Vrata koja gledaju na Rijeku otvaraju se, strava je u palaèi.

   ^8Podi?u, u izgnanstvo odvode Gospodaricu, robinjice njene cvile,
   tuguju kao golubice, u prsa se udaraju.

   ^9Niniva je nabujalo jezero, oni bje?e pred vodom njezinom. "Zaustavite
   se, stanite!" Ali se nitko ne okreæe.

   ^10"Grabite srebro! Grabite zlato!" Blagu kraja nema, obilje
   dragocjenosti!

   ^11Pljaèkanje, haranje, razaranje! Srce zamire, koljena klecaju, u
   bedrima drhtavica, svima su lica poblijedjela.

   ^12Gdje je skrovi?te lavovima i log laviæima? Kad je lav izlazio,
   lavica je ostajala i lavovi mali?ani; pla?io ih nitko nije.

   ^13Lav je grabio za svoje laviæe, davio je za svoje lavice; svoje
   spilje punio je plijenom, svoja skrovi?ta lovinom.

   ^14"Evo me! Tebi!" - rijeè je Jahve nad Vojskama. "Pretvorit æu u dim
   tvoja bojna kola, maè æe poklati tvoje laviæe. Istrijebit æu sa zemlje
   tvoja pljaèkanja, i neæe se vi?e èuti povik tvojih glasnika."
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Te?ko gradu krvnièkom, pun je la?i, prepun grabe?a, s pljaèkanjem on
   ne prestaje!

   ^2Slu?ajte! Pucaju bièem! Slu?ajte! ?tropot toèkova! Konji upropanj,
   kola poskakuju.

   ^3Konjanici u stremenu, maèevi sjaju, koplja sijevaju ... gomile
   ranjenih, snopovi mrtvih, trupla unedogled, svuda se o truplo spotièe!

   ^4Eto plaæe za razvrat bludnice, ljupke ljubaznice, vje?te èarobnice
   koja je zavodila narode svojim razvratom i plemena svojim èaranjima.

   ^5"Evo me! Tebi!" - rijeè je Jahve nad Vojskama. "Na tvoje lice
   podignut æu skute tvoje haljine, tvoju golotinju pokazat æu narodima,
   tvoju sramotu kraljevstvima.

   ^6Bacit æu na tebe smeæe, osramotit æu te, izlo?iti na stup sramote.

   ^7Svaki koji te vidi, bje?at æe od tebe. Reæi æe: 'Niniva! Kakva
   razvalina!' Tko je mo?e po?aliti? Gdje joj naæi tje?itelje?"

   ^8Jesi li tvrða od Tebe Amonove koja sjedi na rukavima Rijeke? Njezino
   predziðe bilo je more, njezini bedemi bile su vode.

   ^9Njezina snaga bila je Etiopija, Egipat; nije imala granica. Narodi
   Puta i Libije bili su joj pomoænici.

   ^10A i ona je oti?la u progonstvo, morala je iæi u su?anjstvo; njezina
   nejaka djeca bila su razmrskana po svim raskr?æima; za ugledne ljude
   njezine bacali su ?drijeb, svi njezini velikani okovani su lancima.

   ^11Tako æe? i ti biti slomljena, bit æe? svladana; tako æe? i ti morati
   tra?iti utoèi?te pred du?maninom.

   ^12Tvoje utvrde sve su kao smokvino stablo s urodom mladih smokava; kad
   se potrese stablo, smokve padaju u usta svakome koji ih ?eli jesti.

   ^13Gledaj svoj narod: sve je ?ensko u domu tvome; vrata tvoje zemlje
   ?irom se otvaraju neprijatelju; oganj je sa?gao tvoje prijevornice.

   ^14Nacrpi vode za opsadu, utvrdi svoje bedeme, gnjeèi blato, gazi
   ilovaèu, uzmi kalup za opeku.

   ^15A ipak æe te oganj sa?eæi i maè potamaniti. Namno?i se kao kukci,
   namno?i se kao skakavci;

   ^16[16a] umno?i svoje trgovce da ih bude vi?e nego zvijezda na nebu,

   ^17[17a] tvoje posade neka bude kao skakavaca, a tvojih pisara kao
   kobilica. Borave po zidovima kad je hladan dan. Sunce grane: [16b]
   kukci razvijaju krila?ca i lete, [17b] i odlaze tko zna kamo.

   ^18Jao! Kako su zaspali tvoji pastiri, kralju asirski? Tvoji izabrani
   vojnici drijemaju, narod se tvoj raspr?io po gorama, nitko ga vi?e ne
   mo?e sakupiti.

   ^19Tvojoj rani nema lijeka! Neizljeèiva je tvoja ozljeda. Svi koji to
   saznaju plje?æu tvojoj razvalini. Tko nije bez sanka i prestanka
   osjeæao na sebi tvoju okrutnost?
     __________________________________________________________________

Habakkuk
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Proro?tvo koje vidje prorok Habakuk.

   ^2Dokle æu, Jahve, zapomagati, a da ti ne èuje?? Vikati k tebi
   "Nasilje!" a da ti ne spasi??

   ^3Za?to mi nepravdu iznosi? pred oèi, za?to gleda? ugnjetavanje?
   Pljaèka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni!

   ^4Zakon je izgubio snagu, a pravda se ni naèas ne pomalja. Da, zlikovac
   progoni pravednika, pravo je stoga izopaèeno.

   ^5Obazrite se na narode, pogledajte, èudite se, zapanjite! Jer u va?e
   dane èinim djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko isprièa.

   ^6Da! Evo di?em Kaldejce, narod divlji i naprasit ?to nadire ?irom
   zemlje da obitavali?ta otme tuða.

   ^7On je stra?an i jezovit, od njega samog izlazi njegovo pravo i njegov
   ponos.

   ^8Konji su mu br?i od leoparda, hitriji od vukova uveèer; jahaèi mu
   poskakuju, sti?u izdaleka, ustremljeni k'o orlovi da plijen pro?dru.

   ^9Svi æe doæi rad' grabe?a, lica im ?egu k'o istoèni vjetar, grabe
   roblje kao pijesak!

   ^10Taj se narod kraljevima ruga, podsmjehuje knezovima, poigrava se
   svim utvrdama, nasipa zemlju i zauzima ih.

   ^11Tad se k'o vjetar okrenu i ode, zlikovac komu je snaga bog postala.

   ^12Nisi li od davnih vremena, Jahve, Bo?e moj, Sveèe moj? Ti koji ne
   umire?! Ti si, Jahve podigao ovaj narod radi pravde, postavio ga,
   Stijeno, da ka?njava.

   ^13Preèiste su tvoje oèi da bi zloæu gledale. Ti ne mo?e? motriti
   tlaèenja. Za?to gleda? vjerolomce, ?uti? kad zlikovac ni?ti pravednijeg
   od sebe?

   ^14Postupa? s ljudima k'o s morskim ribama, k'o s gmazovima ?to nemaju
   gospodara!

   ^15On ih sve lovi na udicu, izvlaèi ih mre?om, preðom ih skuplja i tako
   se raduje i likuje.

   ^16Stog ?rtvuje mre?i svojoj, pali tamjan svojoj preði jer mu
   pribavljaju zalogaj slastan, hranu pretilu.

   ^17Valja li, dakle, da neprestano pote?e maè i kolje narod nemilice?
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Stat æu na stra?u svoju, postavit se na bedem, paziti ?to æe mi
   reæi, kako odgovorit na moje tu?be.

   ^2Tada Jahve odgovori i reèe: "Zapi?i viðenje, ure?i ga na ploèice, da
   ga èitaè lako èita."

   ^3Jer ovo je viðenje samo za svoje vrijeme: ispunjenju te?i, ne vara;
   ako sti?e polako, èekaj, jer odista æe doæi i neæe zakasniti!

   ^4Gle: propada onaj èija du?a nije pravedna, a pravednik ?ivi od svoje
   vjere.

   ^5Bogatstvo je odista podmuklo! Ohol je i ne mo?e poèinuti tko ?drijelo
   razvaljuje k'o Podzemlje, tko je kao smrt nezasitan, tko sabire za se
   sve narode, tko kupi za se sva plemena!

   ^6Zar mu se neæe svi podrugivati, rugalicu i zagonetku spjevat' protiv
   njega? Reæi æe: Jao onom tko mno?i ?to nije njegovo (a dokle æe?) i
   optereæuje se zalogama!

   ^7Neæe li naglo ustat' vjerovnici tvoji, neæe li se probuditi ljuti
   tvoji tlaèitelji? Tada æe? im plijen biti!

   ^8Jer si opljaèkao mnoge narode, sav ostatak naroda opljaèkat æe tebe,
   jer si prolio krv ljudsku, poharao zemlju, grad i sve mu ?itelje.

   ^9Jao onom tko otimaèinu zgræe nepravednu kuæi svojoj, da visoko svije
   gnijezdo svoje i otkloni ruku zla!

   ^10Nanese sramotu kuæi svojoj: zatiruæi mnoga plemena, grije?i? protiv
   sebe.

   ^11Jer iz samih zidova kamen krièi, a krovna mu greda odgovara.

   ^12Jao onom tko grad di?e krvlju i tvrðavu zasnuje na nepravdi!

   ^13Nije li to, gle, od Jahve nad Vojskama da se narodi za oganj trude,
   puci niza?to muèe?

   ^14Jer æe se zemlja napuniti znanja o slavi Jahvinoj kao ?to vode
   prekrivaju more.

   ^15Jao onom tko bli?njeg navodi na piæe, ulijeva otrov dok on pije da
   bi promatrao njegovu nagost!

   ^16Ti si pijan od sramote, ne od slave! Pij samo i pokazuj kapicu.
   Dolazi ti pehar iz desnice Jahvine i sramota na slavu tvoju!

   ^17Nasilje nad Libanonom tebe æe prestraviti, pokolj zvijeri, jer si
   ljudsku krv prolio, poharao zemlju, grad i njegove ?itelje.

   ^18Èemu koristi tesan lik da ga umjetnik te?e? Èemu lijevan lik, la?no
   proro?tvo, da se tvorac njegov u nj pouzdaje oblikujuæ' nijeme kipove?

   ^19Jao onom tko komadu drva ka?e: "Probudi se!" Kamenu nijemom: "Preni
   se!" On da prorokuje? Optoèen mo?e biti i zlatom i srebrom, ali nikakva
   daha ?ivotnog nema u njemu.

   ^20Ali je Jahve u svojem svetom Hramu: nek' zemlja sva za?uti pred
   njime!
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Molitva. Od proroka Habakuka. Na naèin tu?balice.

   ^2Jahve, èuo sam za slavu tvoju, Jahve, tvoje mi djelo ulijeva jezu!
   Ponovi ga u na?e vrijeme! Otkrij ga u na?e vrijeme! U gnjevu se svojem
   smilovanja sjeti!

   ^3Bog sti?e iz Temana, a Svetac s planine Parana! Velièanstvo njegovo
   zastire nebesa, zemlja mu je puna slave.

   ^4Sjaj mu je k'o svjetlost, zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu
   se krije sila.

   ^5Kuga pred njim ide, groznica ga sustopice prati.

   ^6On stane, i zemlja se trese, on pogleda, i dr?æu narodi. Tad se
   raspado?e vjeène planine, bregovi stari propado?e, njegove su staze od
   vjeènosti.

   ^7Prestra?ene vidjeh ku?anske ?atore, èadore ?to dr?æu u zemlji
   midjanskoj.

   ^8Jahve, planu li tvoj gnjev na rijeke ili jarost tvoja na more te
   jezdi? na svojim konjima, na pobjednièkim bojnim kolima?

   ^9Otkriva? svoj luk i otrovnim ga strijelama siti?. Bujicama rasijeca?
   tlo,

   ^10planine dr?æu kad te vide, navaljuje oblaka prolom, bezdan di?e svoj
   glas.

   ^11Sunce uvis di?e ruke, mjesec u obitavali?tu svojem popostaje, pred
   blijeskom tvojih strijela, pred blistavim sjajem koplja tvoga.

   ^12Jarosno po zemlji koraèa?, srdito gazi? narode.

   ^13Iziðe da spasi? narod svoj, da spasi? svog pomazanika; sori vrh kuæe
   bezbo?nikove, ogoli joj temelje do stijene.

   ^14Kopljima si izbo voðu ratnika njegovih, koji navali?e da nas s
   rado?æu satru, kao da æe potajice pro?drijet' ubogoga.

   ^15Gazi? po moru s konjima svojim, po puèini silnih voda!

   ^16Èuo sam! Sva se moja utroba trese, podrhtavaju mi usne na taj zvuk,
   trule? prodire u kosti moje, noge klecaju poda mnom. Poèinut æu kada
   dan tjeskobni svane narodu ?to nas sad napada.

   ^17Jer smokvino drvo neæe vi?e cvasti niti æe na lozi biti ploda,
   maslina æe uskratiti rod, polja neæe donijeti hrane, ovaca æe nestati
   iz tora, u oborima neæe biti ni goveda.

   ^18Ali ja æu se radovati u Jahvi i kliktat æu u Bogu, svojem
   Spasitelju.

   ^19Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput ko?utinih i
   vodi me na visine. Zborovoði. Na ?ièanim glazbalima.
     __________________________________________________________________

Zephaniah
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Rijeè Jahvina upuæena Sefaniji, sinu Ku?ija, sina Gedalijina, sina
   Amarjina, sina Ezekijina, u vrijeme Jo?ije, sina Amonova, kralja
   judejskoga.

   ^2"Da, sve æu zbrisati s lica zemlje" - rijeè je Jahvina!

   ^3"Izbrisat æu ljude i zvijeri, ptice nebeske i ribe morske, uèinit æu
   da padnu bezbo?nici, istrijebit æu ljude s lica zemlje" - rijeè je
   Jahvina!

   ^4"Podignut æu ruku na Judu i na sve stanovnike Jeruzalema i istrijebit
   æu iz ovoga mjesta ostatak Baalov, ime slu?itelja idolskih sa
   sveæenicima njegovim;

   ^5one koji se klanjaju na krovovima vojsci nebeskoj, one koji se
   klanjaju pred Jahvom a zaklinju se Milkomom;

   ^6one koji su se odmetnuli od Jahve, koji ne tra?e Jahvu i nimalo za nj
   ne mare."

   ^7Ti?ina pred Jahvom Gospodom, jer je dan Jahvin blizu! Da, Jahve je
   prigotovio ?rtvu, posvetio je svoje uzvanike.

   ^8"U dan ?rtve Jahvine, kaznit æu knezove, sinove kraljeve, i sve koji
   se oblaèe na naèin tuðinski.

   ^9Kaznit æu u taj dan sve koji preko praga poskakuju, koji Dom
   Gospodara svojega pune nasiljem i prijevarom."

   ^10"U onaj dan" - rijeè je Jahvina - "vapaj æe se podiæi od Ribljih
   vrata, urlici iz novog dijela grada, silna lomljavina sa bre?uljaka.

   ^11Kukajte, stanovnici makte?ki, jer je satrt sav narod kanaanski,
   zbrisani su svi mjeraèi srebra.

   ^12I u to vrijeme pretra?it æu Jeruzalem sa zubljama i pohodit æu
   kaznom ljude koji miruju na svojoj vinskoj dro?dini i u svom srcu
   govore: 'Jahve ne mo?e uèiniti ni dobro ni zlo.'"

   ^13Blago njihovo bit æe prepu?teno pljaèki, njihove kuæe pusto?enju.
   Oni su gradili kuæe - neæe u njima stanovati; sadili su vinograde - iz
   njih vina neæe piti.

   ^14Blizu je dan Jahvin, veliki! Blizu je i ?urno dolazi! Gorak je glas
   dana Jahvina: tada æe i junak zajaukati.

   ^15Dan gnjeva, onaj dan! Dan tjeskobe i nevolje! Dan u?asa i
   pusto?enja! Dan pomrèine i naoblake! Dan tmina i maglu?tina!

   ^16Dan trubljavine i bojne vike na gradove utvrðene i na visoka
   kruni?ta.

   ^17"Prepustit æu ljude nevoljama i vrludat æe kao slijepci (jer su
   protiv Jahve sagrije?ili), krv æe se njihova prosuti kao pra?ina,
   njihova trupla bit æe baèena kao smeæe.

   ^18Ni njihovo srebro ni njihovo zlato neæe ih spasiti." U dan gnjeva
   Jahvina oganj njegove revnosti svu æe zemlju sa?eæi. Jer on æe
   uni?titi, zatrti sve stanovnike zemlje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Saberite se, skupite, narode bestidni

   ^2prije nego budete izgnani kao pljeva koja se u dan raspr?i, prije
   nego stigne na vas plamen i gnjev Jahvin, prije nego stigne na vas dan
   gnjeva Jahvina.

   ^3Tra?ite Jahvu, svi skromni na zemlji, svi koji izvr?avate odredbe
   njegove! Tra?ite pravdu, tra?ite poniznost: vi æete mo?da biti
   za?tiæeni u dan gnjeva Jahvina.

   ^4Da, Gaza æe postati pustinja, A?kelon pusto?. A?dod u puklo podne bit
   æe izgnan, Ekron iz temelja i?èupan.

   ^5Te?ko stanovnicima obale morske, narodu kretskome! Evo rijeèi Jahvine
   protivu vas: "Ja æu te poniziti, zemljo Filistejaca, uni?tit æu te,
   istrijebit æu sve tvoje stanovnike!

   ^6I postat æe? ispa?a, pasi?te pastirsko i ograda za stado."

   ^7I taj kraj pripast æe u dio Ostatku doma Judina; tu æe oni izvoditi
   blago na pa?u; uveèer se odmarati u kuæama a?kelonskim, jer æe ih
   pohoditi Jahve, Bog njihov, i on æe promijeniti sudbinu njihovu.

   ^8Èuo sam uvredu Moabovu i podrugivanja sinova Amonovih kad su
   vrijeðali moj narod i ponosili se zemlji?tem svojim.

   ^9"Zato, ?ivota mi moga!" - rijeè je Jahve nad Vojskama, Boga
   Izraelova: "Moab æe postati kao Sodoma i sinovi Amonovi kao Gomora:
   polje obraslo koprivom, hrpa soli pusto? dovijeka. Ostatak moga naroda
   oplijenit æe ih, preostatak moga naroda zaposjest æe ih."

   ^10To æe biti cijena za njihovu oholost jer su se uznosili i rugali
   narodu Jahve nad Vojskama.

   ^11Za njih æe Jahve biti stra?an: kad uni?ti sve bogove zemaljske, pred
   njim æe se pokloniti - svaki na svojoj zemlji - svi otoci naroda.

   ^12I vi, Etiopljani: "Vi æete biti probijeni mojim maèem."

   ^13Zatim æe svoju ruku diæi protiv Sjevera i razru?it æe zemlju
   asirsku, od Ninive æe pusto? uèiniti, suhu pusto? kao pustinja.

   ^14Usred nje æe stado le?ati, zvijeri svakojake; èaplje i pelikani
   poèivat æe noæu na glavicama stupova, sova æe hukati na prozoru, gavran
   graktati na pragu.

   ^15To li je veseli grad koji je stolovao u miru, koji je u svom srcu
   govorio: "Ja, i jedino ja!" Gledaj! Postade razvalina, brlog zvjerinji!
   Svi koji pokraj njega prolaze zvi?de i ma?u rukama.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Te?ko nepokornom, okaljanom, nasilnièkom gradu!

   ^2On nikada nije èuo poziva, nikada nije prihvatio pouku; Jahvi on se
   nikada nije povjerio; svome Bogu nije se nikada pribli?io.

   ^3Njegovi su knezovi usred njega - lavovi koji rièu; njegovi su suci -
   vuci veèernji koji do jutra nisu kosti glodali;

   ^4proroci su njegovi - razmetljivci, puki la?ljivci, sveæenici njegovi
   skvrne Sveti?te, kr?e Zakon.

   ^5Usred njega, Jahve je pravedan - on ne èini nepravde; svako jutro
   iznosi svoju pravicu, u praskozorje ne izostaje; ali bezbo?nik srama ne
   poznaje.

   ^6"Uni?tio sam narode, razorena su kruni?ta kula njihovih, poharao sam
   njihove ulice: nema vi?e prolaznika! Razoreni su njihovi gradovi: nema
   ljudi, nema stanovnika!

   ^7Govorio sam: 'Ti æe? se mene ipak bojati, prigrlit æe? pouku; u
   njihovim oèima ne mogu nestati toliki moji pohodi.' Ali ne! - oni su
   ?urno pokvarili sva djela svoja.

   ^8Zato mene èekajte - rijeè je Jahvina - do dana kad ustanem kao
   tu?ilac; jer ja sam odredio da se sakupe narodi, da se saberu
   kraljevstva, da na vas gnjev svoj izlijem, svu gorèinu svoje srd?be: u
   vatri moje ljubomore bit æe sva zemlja sa?gana.

   ^9Dat æu narodima èiste usne, da svi mogu zazivati ime Jahvino i
   slu?iti mu jednodu?no.

   ^10S druge obale rijeka etiopskih prinosit æe mi ?rtvene darove moji
   ?tovaoci.

   ^11U onaj dan neæe? se sramiti svih svojih nedjela koja si protiv mene
   poèinio, jer æu ukloniti iz tebe tvoje ohole hvalisavce; i neæe? se
   vi?e ?epiriti na Svetoj gori mojoj,

   ^12jer æu pustiti da u tebi opstane samo skroman i èedan narod, i u
   imenu Jahvinu tra?it æe okrilje

   ^13Ostatak Izraelov. Oni neæe vi?e èiniti nepravdu, neæe vi?e govoriti
   la?i; u njihovim ustima neæe se vi?e naæi jezik prijevarni. Moæi æe
   pasti i odmarati se, i nitko im neæe smetati."

   ^14Klikæi od radosti, Kæeri sionska, vièi od veselja, Izraele! Veseli
   se i raduj se iz sveg srca, Kæeri jeruzalemska!

   ^15Jahve te rije?io tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio! Jahve,
   kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se vi?e zla!

   ^16U onaj dan reæi æe se Jeruzalemu: "Ne boj se, Sione! Neka ti ne
   klonu ruke!

   ^17Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj! On æe se
   radovati tebi pun veselja, obnovit æe ti svoju ljubav, kliktat æe nad
   tobom radosno

   ^18kao u dan sveèani. Odvratio sam od tebe nevolju da na sebi vi?e ne
   nosi? sramotu.

   ^19Evo svladavam sve tvoje tlaèitelje. U ono vrijeme izbavit æu sve
   hrome, sabrat æu prognane, pribavit im hvalu i diku po svoj zemlji gdje
   ih sramota bija?e dopala.

   ^20U ono vrijeme ja æu vas dovesti, u ono vrijeme ja æu vas sabrati!
   Tada æu vam dati hvalu i diku meðu narodima zemlje, kad okrenem va?u
   sudbinu pred va?im oèima" - govori Jahve.
     __________________________________________________________________

Haggai
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Druge godine kralja Darija, ?estoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu,
   doðe rijeè Jahvina preko proroka Hagaja Zerubabelu, sinu ?ealtielovu,
   namjesniku judejskom, i Jo?ui, sinu Josadakovu, velikom sveæeniku:

   ^2"Ovako govori Jahve nad Vojskama. Narod ovaj govori: 'Nije jo? do?lo
   vrijeme da se opet sazda Dom Jahvin!'

   ^3Zato je do?la rijeè Jahvina preko proroka Hagaja:

   ^4A vama je vrijeme da stanujete u pokrivenim kuæama, dok je ovaj Dom
   razvaljen.

   ^5I zato, ovako sada govori Jahve nad Vojskama: Razmotrite svoje
   putove!

   ^6Sijete mnogo, malo dovozite; jedete, a niste siti; pijete, a napojit'
   se ne mo?ete; odijevate se, a nije vam toplo. Poslenik zaraðuje plaæu,
   a stavlja je u prodrt tobolac!"

   ^7Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Razmotrite svoje putove!

   ^8Idite na goru, dovezite drva i podignite opet Dom; bit æe mi to milo
   i proslavit æu se" - govori Jahve.

   ^9"Nadaste se obilju, a gle, malo je; ?to dovezete kuæi, ja otpuhnem. A
   za?to?" - rijeè je Jahve nad Vojskama. "Zato ?to je Dom moj razvaljen,
   dok se svaki od vas brine za dom svoj.

   ^10Stog' je nebo uskratilo rosu, a zemlja uskratila usjeve.

   ^11Ja dozvah su?u na zemlju i gore, na ?ito i vino, na ulje i na sve
   ?to zemlja raða, na ljude i stoku i na svaki trudno steèen plod."

   ^12A Zerubabel, sin ?ealtielov, i Jo?ua, sin Josadakov, veliki
   sveæenik, i sav ostali narod poslu?a?e glas Jahve, Boga svojega, i
   rijeèi proroka Hagaja u onome radi èega ga Jahve njima posla: i narod
   se poboja Jahve.

   ^13Tada Hagaj, glasnik Jahvin, po Jahvinu nalogu ovako reèe narodu: "Ja
   sam s vama" - rijeè je Jahvina. -

   ^14Jahve probudi duh Zerubabelu, sinu ?ealtielovu, namjesniku
   judejskom, i duh Jo?ui, sinu Josadakovu, velikom sveæeniku, i duh svemu
   ostalom narodu te oni doðo?e i prionu?e na posao u Domu Jahve nad
   Vojskama, Boga svojega.

   ^15Bija?e to dvadeset i èetvrtoga dana ?estog mjeseca.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Druge godine kralja Darija, sedmoga mjeseca, dvadeset i prvoga dana
   u mjesecu, doðe rijeè Jahvina preko proroka Hagaja:

   ^2"Reci ovako Zerubabelu, sinu ?ealtielovu, namjesniku judejskom, i
   Jo?ui, sinu Josadakovu, velikom sveæeniku, i ostalom narodu:

   ^3'Ima li jo? koga meðu vama koji vidje ovaj Dom u njegovoj staroj
   slavi? A kakva ga sada vi vidite? Prema onome, nije li to k'o ni?ta u
   va?im oèima?

   ^4Budi, dakle, junak, Zerubabele - rijeè je Jahvina - budi junak,
   Jo?ua, sine Josadakov, veliki sveæenièe! Budi junak, narode sve zemlje
   - rijeè je Jahvina. Na posao! Jer, ja sam s vama! - rijeè je Jahve nad
   Vojskama!

   ^5Po obeæanju ?to ga vama dadoh kad izaðoste iz Egipta, duh moj posred
   vas ostaje. Ne bojte se!'

   ^6Jer ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Zamalo, i ja æu potresti nebesa
   i zemlju, i more i kopno.

   ^7Potrest æu sve narode da doðe blago svih naroda, i slavom æu napunit
   ovaj Dom' - ka?e Jahve nad Vojskama.

   ^8'Moje je zlato, moje je srebro' - rijeè je Jahve nad Vojskama.

   ^9'Slava ovoga drugog Doma bit æe veæa nego prvoga' - rijeè je Jahve
   nad Vojskama. 'I na ovom æu mjestu dati mir' - rijeè je Jahve nad
   Vojskama."

   ^10Dvadeset i èetvrtoga dana devetoga mjeseca, druge godine kralja
   Darija, doðe rijeè Jahvina preko proroka Hagaja:

   ^11Ovako govori Jahve nad Vojskama. "Pitaj sveæenike ?to ka?e Zakon i
   reci:

   ^12'Kad bi tko u skutu svoje haljine nosio posveæeno meso, ili bi se
   skutom dotakao kruha, jela, vina, ulja ili kakve god hrane, bi li to
   postalo sveto?'" Sveæenici odgovori?e: "Ne!"

   ^13Hagaj dalje upita: "Kad bi netko koji se oneèistio dodirnuv?i
   mrtvaca dotakao ne?to od onoga, bi li to postalo neèisto?" Sveæenici
   odgovori?e: "Bilo bi neèisto."

   ^14Onda Hagaj ovako reèe: "Takav je i ovaj puk, takav je ovaj narod
   preda mnom - rijeè je Jahvina - takvo je svako djelo ruku njihovih, i
   sve ?to ovdje prinose: sve je neèisto!"

   ^15"A sada, promislite u srcu, od dana?njega dana unapredak: Prije
   negoli se poèe stavljati kamen na kamen u Jahvinu Sveti?tu,

   ^16kakvi ono bijaste? Dola?aste hrpi od dvadeset mjerica, a bje?e ih
   samo deset! Dola?aste kaci da zahvatite pedeset mjerica, a bje?e ih
   samo dvadeset!

   ^17Udarao sam snijeæu, medljikom i grÓadom svako djelo va?ih ruku, ali
   nikoga nema k meni" - rijeè je Jahvina.

   ^18"Stoga dobro pripazite od dana?njeg dana unapredak - od dvadeset i
   èetvrtoga dana devetoga mjeseca, kad se stao graditi Hram Jahvin,
   pripazite dobro

   ^19ima li jo? ?ita u ?itnici? Ni vinova loza ni smokva, ni mogranj ni
   maslina nisu raðali! Al' od ovog dana ja æu blagosloviti."

   ^20Dvadeset i èetvrtoga dana istoga mjeseca doðe rijeè Jahvina Hagaju
   drugi put:

   ^21"Reci ovako Zerubabelu, namjesniku judejskom: 'Ja æu potresti nebesa
   i zemlju!

   ^22Oborit æu prijestolja kraljevstvima i uni?tit æu moæ kraljevima
   naroda. Prevrnut æu bojna kola i one na njima, konji i konjanici
   njihovi bit æe oboreni, past æe od maèa brata svojega.'"

   ^23"Toga dana" - rijeè je Jahve nad Vojskama - "uzet æu te, Zerubabele,
   sine ?ealtielov, slugo moja" - rijeè je Jahvina - "i stavit æu te kao
   peèatnjak, jer tebe izabrah" - rijeè je Jahve nad Vojskama.
     __________________________________________________________________

Zechariah
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Osmoga mjeseca druge godine Darijeve doðe rijeè Jahvina proroku
   Zahariji, sinu Berekjinu, sinu Idonovu.

   ^2"Jahve se te?ko razgnjevio na oce va?e!

   ^3Zatim im reci: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Vratite se meni, i
   ja æu se vratiti vama' - rijeè je Jahve nad Vojskama.

   ^4'Ne budite poput svojih otaca koje su pozivali negda?nji proroci.'
   Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Vratite se sa zlih putova svojih i od
   zlih djela. Ali oni nisu slu?ali ni pazili na mene' - govori Jahve.

   ^5Gdje su sad oci va?i? Zar æe dovijeka ?ivjeti proroci?

   ^6Ali moje rijeèi i odredbe, koje sam nalo?io slugama svojim prorocima,
   nisu li stigle va?e oce? Oni se obrati?e i prizna?e: 'Jahve nad
   Vojskama uèinio je s nama kako bija?e namislio uèiniti prema na?im
   putovima i na?im djelima.'"

   ^7Dvadeset i èetvrtog dana, jedanaestoga mjeseca, a to je mjesec ?ebat,
   druge godine Darijeve, doðe rijeè Jahvina proroku Zahariji, sinu
   Berekjinu, sinu Idonovu.

   ^8Imao sam noæu viðenje. Gle, na riðanu èovjek ja?e meðu mirtama koje
   imaju duboko korijenje, a iza njega konji riði, smeði i bijeli.

   ^9Upitah: "Koji su ovi, gospodaru?" Anðeo koji je sa mnom govorio reèe
   mi: "Ja æu ti pokazati koji su."

   ^10Èovjek koji staja?e meðu mirtama odgovori: "Ovo su oni koje je
   poslao Jahve da obilaze zemlju."

   ^11Oni se obrati?e anðelu Jahvinu, koji staja?e meðu mirtama, i kaza?e:
   "Obi?li smo zemlju, i gle: sva zemlja poèiva i miruje."

   ^12Tada progovori anðeo Jahvin i reèe: "Jahve nad Vojskama, kada æe? se
   veæ jednom smilovati Jeruzalemu i gradovima judejskim na koje se veæ
   sedamdeset godina ljuto srdi??"

   ^13A Jahve anðelu koji je govorio sa mnom odgovori utje?nim rijeèima.

   ^14I anðeo koji je govorio sa mnom reèe mi: "Objavi ovo: 'Ovako govori
   Jahve nad Vojskama: Ljubavlju ljubomornom gorim za Jeruzalem i za Sion,

   ^15a velikim gnjevom plamtim na ohole narode, jer kad se ono malo
   rasrdih, oni prijeðo?e mjeru.'

   ^16Zato ovako govori Jahve: 'Vraæam se Jeruzalemu s milosrðem; opet æe
   u njemu sagraditi Dom moj' - rijeè je Jahve nad Vojskama - 'i opet æe
   se u Jeruzalemu protezati u?e mjeraèko.'

   ^17I ovo poruèi: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Moji æe se gradovi
   opet prelijevati obiljem, i Jahve æe utje?iti Sion, izabrati
   Jeruzalem.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Podigoh oèi i vidjeh. I gle: èetiri roga.

   ^2Upitah anðela koji je govorio sa mnom: "?to je ovo?" On mi odgovori:
   "To su rogovi koji su raznijeli Judu, Izraela i Jeruzalem."

   ^3Onda mi Jahve pokaza èetiri kovaèa.

   ^4A ja upitah: "?to su do?li ovi raditi?" On mi odgovori: "Ono su
   rogovi koji su raznijeli Judu te se nitko vi?e ne usuðuje diæi glavu; a
   ovi su do?li da ih zastra?e i da slome rogove narodima koji podizahu
   rog na zemlju Judinu kako bi je raznijeli."

   ^5Podigoh oèi i vidjeh. I gle: èovjek, a u ruci mu mjeraèko u?e.

   ^6Upitah ga: "Kamo ide??" Odgovori mi: "Da izmjerim Jeruzalem i da
   vidim koliko je ?irok a koliko dug."

   ^7I gle, anðeo koji je govorio sa mnom staja?e nepomièno, a drugi mu
   iziðe u susret

   ^8i reèe mu: "Trèi, reci onome mladiæu ovako: Jeruzalem æe biti kao
   otvoren grad radi mno?tva ljudi i stoke koji æe biti u njemu.

   ^9A ja æu mu - rijeè je Jahvina - biti ognjen zid unaokolo i Slava
   njegova sred njega."

   ^10"Hej! Hej! Bje?ite iz zemlje sjeverne" - rijeè je Jahvina - "jer u
   sva èetiri vjetra nebeska razasuo sam vas" - rijeè je Jahvina!

   ^11"Hej, Sione, koji ?ivi? kod kæeri babilonske, spasi se!"

   ^12Ovako govori Jahve nad Vojskama, èija me Slava izaslala k narodima
   koji su vas opljaèkali: "Tko vas dira, dira mi zjenicu oka.

   ^13Gle, ruku di?em na njih da plijenom budu svojim robovima." Znat æete
   tako da me posla Jahve nad Vojskama!

   ^14"Klièi i raduj se, kæeri sionska, jer evo, dolazim usred tebe
   prebivat' - rijeè je Jahvina.

   ^15U onaj dan mnogi æe narodi uz Jahvu prionuti i bit æe narod moj, a
   ja æu prebivati usred tebe." Znat æe? tako da me tebi posla Jahve nad
   Vojskama.

   ^16I Judeja æe biti ba?tina Jahvina, njegov dio u Svetoj zemlji, i on
   æe opet izabrati Jeruzalem.

   ^17Tiho, ljudi svi, pred Jahvom, jer, evo, on ustaje iz svetoga
   Prebivali?ta svojega!
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Potom mi pokaza Jo?uu, velikog sveæenika, koji staja?e pred anðelom
   Jahvinim, i Satana, koji mu staja?e zdesna da ga tu?i.

   ^2Anðeo Jahvin reèe Satanu: "Suzbio te Jahve, Satane! Suzbio te Jahve
   koji izabra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz ognja izvuèena?"

   ^3A Jo?ua bija?e obuèen u prljave haljine dok staja?e pred anðelom
   Jahvinim.

   ^4Anðeo se obrati onima koji pred njim stajahu i reèe im: "Skinite s
   njega te prljave haljine!" I reèe mu: "Evo, skidam s tebe tvoju krivicu
   i odijevam te u dragocjenu haljinu!"

   ^5I nastavi: "Stavite mu èist povez oko glave!" Oni mu stavi?e èist
   povez oko glave i odjenu?e ga u dragocjene haljine u nazoènosti
   anðelovoj.

   ^6I anðeo Jahvin upozori Jo?uu:

   ^7"Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Ako bude? mojim putovima hodio i
   mojih se pridr?avao naredaba, ti æe? biti upravitelj u Domu mojemu,
   èuvat æe? moja predvorja i dat æu ti pristup meðu one koji ondje stoje.

   ^8Poslu?aj, dakle, Jo?ua, veliki sveæenièe, ti i drugovi tvoji koji su
   oko tebe, jer vi ste ljudi znamenja! Evo, ja æu dovesti Izdanak, Slugu
   svojega, i uklonit æu opaèinu ove zemlje u jedan dan.

   ^9Jer evo kamena koji stavljam pred Jo?uu: na tom je kamenu sedam oèiju
   i u nj æu urezati natpis' - rijeè je Jahve nad Vojskama.

   ^10'U dan onaj' - rijeè je Jahve nad Vojskama - 'pozivat æete jedan
   drugoga pod lozu i pod smokvu.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Anðeo koji je govorio sa mnom vrati se tad i probudi me kao èovjeka
   koji se oda sna budi.

   ^2"?to vidi??" - upita. Ja odgovorih: "Vidim, evo, svijeænjak, sav od
   zlata, s posudom za ulje vrh njega; i sedam je ?i?aka na svijeænjaku,
   sa sedam lijevaka za sedam ?i?aka ?to su na njemu.

   ^3Dvije su masline kraj njega, jedna njemu zdesna, druga slijeva."

   ^4Obratih se anðelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: "?to je to,
   gospodaru?"

   ^5Anðeo koji je govorio sa mnom odgovori mi: "Zar ne zna? ?to je to?"
   Ja rekoh: "Ne, gospodaru."

   ^6[6a] On mi tad odgovori ovako: [6b]Evo rijeèi Jahvine Zerubabelu: "Ne
   silom niti snagom, veæ duhom mojim!" - rijeè je Jahve nad Vojskama.

   ^7?to si ti, goro velika? Pred Zreubabelom postaje? ravnica! On æe
   izvuæi kruni?ni kamen uz poklike: "Hvala! Hvala za njega!"

   ^8Doðe mi potom rijeè Jahvina:

   ^9Zerubabelove su ruke ovaj Dom utemeljile, njegove æe ga ruke
   zavr?iti. I vi æete znati da me k vama poslao Jahve nad Vojskama.

   ^10[10a] Jer, tko je prezreo dan skromnih poèetaka? Radovat æe se kad
   vide olovni visak u ruci Zerubabelovoj. [10b] "Ovih sedam oèi su
   Jahvine ?to strijeljaju po svoj zemlji."

   ^11Tad progovorih i zapitah ga: "?to su one dvije masline desno i
   lijevo od svijeænjaka?"

   ^12Progovorih opet i upitah ga: "?to su one dvije maslinove granèice
   koje kroz dvije zlatne cijevi dolijevaju ulje?"

   ^13On mi odgovori: "Zar ne zna? ?to je to?" Odvratih: "Ne, gospodaru!"

   ^14On reèe: "To su dva Pomazanika koji stoje pred Gospodarem sve
   zemlje."
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Podigoh opet oèi i vidjeh: leti svitak knjige.

   ^2Anðeo me upita: "?to vidi??" Odgovorih: "Vidim svitak knjige gdje
   leti: du?ina joj je dvadeset lakata, a ?irina deset."

   ^3On mi tad reèe: "To je prokletstvo koje æe zahvatiti svu zemlju;
   odsad, svaki koji krade bit æe po njem izgnan odavde i svaki koji krivo
   prise?e bit æe po njem odavde protjeran.

   ^4Ja æu ga izvesti - rijeè je Jahve nad Vojskama - da uðe u kuæu lupe?u
   i u kuæu onome koji se krivo kune mojim imenom te da boravi usred
   njegove kuæe i uni?ti je skupa s njenim drvljem i kamenjem."

   ^5Anðeo koji je govorio sa mnom iziðe i reèe mi: "Podigni oèi i
   pogledaj ?to se to pojavljuje."

   ^6Ja ga upitah: "?to je to?" On reèe: "To se pojavljuje efa." I
   nastavi: "To je opæa pokvarenost na zemlji."

   ^7I gle, podi?e se olovan poklopac i jedna ?ena sjedi usred efe.

   ^8On reèe: "To je zloæa." I gurnu je u efu i baci joj na otvor olovni
   poklopac.

   ^9Podigav?i oèi, vidjeh: dvije ?ene izlaze s vjetrom u krilima, a krila
   im bijahu kao krila rode; one podigo?e efu izmeðu zemlje i neba.

   ^10Upitah tad anðela koji je govorio sa mnom: "Kamo odnose efu?"

   ^11On mi odgovori: "Da joj sagrade hram u zemlji ?inearskoj i da joj
   pripreme postolje na koje æe je postaviti."
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 I podigoh oèi i vidjeh: gle, èetvera bojna kola izlaze izmeðu dviju
   gora; a gore bijahu od mjedi.

   ^2U prvim kolima bijahu riði konji; u drugim kolima crni konji;

   ^3u treæim kolima bijeli konji, a u èetvrtim kolima konji ?areni.

   ^4Obratih se anðelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: "?to je to,
   gospodaru?"

   ^5Anðeo mi odgovori ovako: "Ti kreæu u èetiri vjetra nebeska po?to su
   stajali pred Gospodarem sve zemlje.

   ^6Riðani kreæu u zemlju istoènu; vranci u zemlju sjevernu; bijelci
   kreæu u zemlju zapadnu, a ?arci kreæu u zemlju ju?nu."

   ^7Krepko oni stupaju, nestrpljivi da obiðu zemlju. On im reèe: "Idite,
   obiðite zemlju!" I oni krenu?e obilaziti zemljom.

   ^8On me zovnu i reèe mi: "Vidi, oni koji su krenuli u sjevernu zemlju
   umirit æe gnjev moj u zemlji sjevernoj."

   ^9I doðe mi rijeè Jahvina:

   ^10"Uzmi prinose od izgnanika - od Heldaja, Tobije i Jedaje - i poði
   danas i uði u dom Jo?ije, sina Sefanijina, koji je do?ao iz Babilona.

   ^11Uzmi srebra i zlata, naèini krunu i stavi na glavu Jo?ui, sinu
   Josadakovu, velikom sveæeniku.

   ^12I reci mu: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Evo èovjeka komu je ime
   Izdanak; ispod njega æe proklijati i on æe sazdati Sveti?te Jahvino.

   ^13On æe sazdati Sveti?te Jahvino i proslaviti se. On æe sjediti i
   vladati na prijestolju. A do njega æe na prijestolju biti sveæenik.
   Sklad savr?en bit æe meðu njima.

   ^14A kruna neka ostane u Jahvinu Sveti?tu za spomen Heldaju, Tobiji,
   Jedaji i Jo?iji, sinu Sefanijinu.

   ^15I oni koji su daleko doæi æe i sazdat æe Sveti?te Jahvino. Znat æete
   tako da me Jahve nad Vojskama k vama poslao.' To æe se zbiti ako zaista
   poslu?ate glas Jahve, Boga svojega."
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Èetvrte godine kralja Darija, èetvrtoga dana devetoga mjeseca,
   Kisleva, doðe rijeè Jahvina Zahariji.

   ^2Betel je naime poslao Sar-Esera i Regem-Meleka s njihovim ljudima da
   mole lice Jahvino

   ^3i da pitaju sveæenike u Domu Jahve nad Vojskama i proroke: "Hoæemo li
   plakati petoga mjeseca i postiti, kao ?to èinimo veæ tolike godine?"

   ^4Tada mi doðe rijeè Jahve nad Vojskama: "Reci svemu puku zemlje i
   sveæenicima:

   ^5'Kad postite i narièete petoga i sedmoga mjeseca veæ sedamdeset
   godina, zar meni postite?

   ^6A kad jedete i pijete, zar sebi ne jedete i pijete?

   ^7Nisu li to propisi koje je Jahve objavio preko negda?njih proroka
   kada Jeruzalem bija?e naseljen i miran kao i gradovi oko njega i kada
   bija?e napuèen Negeb i ?efela?'"

   ^8Rijeè Jahvina doðe Zahariji:

   ^9"Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Sudite istinito i budite
   dobrostivi i milosrdni jedni drugima.

   ^10Ne tlaèite udovu ni sirotu, ni do?ljaka ni uboga, i ne snujte u srcu
   pakosti jedan prema drugom.'

   ^11Ali oni ne htjedo?e poslu?ati, veæ prkosno okrenu?e leða; zatisnu?e
   u?i da ne bi èuli;

   ^12otvrdnu?e srcem kao kremen, da ne bi èuli Zakon i rijeèi koje im je
   slao Jahve nad Vojskama, svojim duhom, preko drevnih proroka. I Jahve
   nad Vojskama silno se tad razgnjevi.

   ^13I zato, kao ?to je on zvao a oni ga ne slu?a?e, tako su sad oni
   zvali a ja ih nisam slu?ao - rijeè je Jahve nad Vojskama.

   ^14I razmeo sam ih meðu sve narode kojih ne poznavahu, a zemlja iza
   njih bi opusto?ena, te nitko nije njome prolazio niti se vraæao. Tako
   su zemlju blagostanja obratili u pusto?!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 I doðe mi rijeè Jahvina:

   ^2"Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Ljubavlju ljubomornom za Sion
   izgaram i gnjevom velikim plamtim za nj! Vraæam se u Sion, prebivati
   hoæu sred Jeruzalema.'

   ^3Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Jeruzalem æe se zvati Gradom
   vjernosti i Gorom Jahve nad Vojskama, Gorom svetosti.'

   ^4Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Starci i starice opet æe posjedati
   po trgovima jeruzalemskim, svatko sa ?tapom u ruci zbog starosti
   prevelike.

   ^5A gradski æe se trgovi ispuniti djeèacima i djevojèicama koji æe se
   igrati na njegovim trgovima.'

   ^6Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Ako to bude èudo u oèima Ostatka u
   dane one, zar æe to biti èudo i u mojim oèima' - rijeè je Jahve nad
   Vojskama.

   ^7Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Evo spasit æu svoj narod iz zemlje
   istoène i iz zemlje sunèanog zapada.

   ^8Ja æu ih dovesti da se nastane usred Jeruzalema. I bit æe mi narod a
   ja æu im biti Bog u vjernosti i pravdi.'

   ^9Ovako Govori Jahve nad Vojskama: 'Neka ojaèaju ruke vama koji ovih
   dana slu?ate rijeèi ove iz usta proroka koji prorokuje od dana kada
   bjehu polo?eni temelji Domu Jahve nad Vojskama da bi se opet sagradilo
   Sveti?te.

   ^10Jer, prije ovih dana ne bija?e nadnice za èovjeka niti nadnice za
   ?ivinèe; niti bija?e mira od neprijatelja onome koji je izlazio ni
   onome koji je dolazio; pu?tao sam ljude jedne protiv drugih.

   ^11Ali sada, neæu biti prema Ostatku ovog naroda kao minulih dana -
   rijeè je Jahve nad Vojskama -

   ^12nego æu posijati mir: loza æe roditi gro?ðem, zemlja æe davati
   usjeve, a nebo æe davati rosu svoju. Sve æu to dati Ostatku ovoga
   naroda.

   ^13I kao ?to bijaste prokletstvo meðu narodima, dome Judin i dome
   Izraelov, tako æu vas spasiti da budete blagoslovom! Ne bojte se, nek'
   vam jake budu ruke!'

   ^14Jer ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Kao ?to bijah namislio
   unesreæiti vas kada su me razgnjevili oci va?i - govori Jahve nad
   Vojskama - i nisam se pokajao,

   ^15tako, promijeniv?i naum, u ove dane mislim usreæiti Jeruzalem i dom
   Judin. Ne bojte se!

   ^16A ovo vam je èiniti: Govorite istinu jedan drugom; sudite istinito i
   miroljubivo na vratima gradskim!

   ^17Ne snujte jedan drugome zlo u srcu; ne ljubite la?nu kletvu. Jer sve
   to ja mrzim' - rijeè je Jahvina!"

   ^18Doðe mi rijeè Jahve nad Vojskama:

   ^19"Ovako govori Jahve nad Vojskama: Post èetvrtoga, post petoga, post
   sedmoga i post desetoga mjeseca postat æe za Dom Jahvin radost, veselje
   i veseli blagdani. Ali ljubite istinu i mir!"

   ^20"Ovako govori Jahve nad Vojskama: Jo? æe dolaziti narodi i
   stanovnici mnogih gradova.

   ^21Stanovnici jednoga grada iæi æe u drugi govoreæi: 'Hajde da idemo
   moliti lice Jahvino i tra?iti Jahvu nad Vojskama!' Iæi æu i ja!

   ^22I doæi æe mnogi puk i moæni æe narodi tra?iti Jahvu nad Vojskama u
   Jeruzalemu i moliti lice Jahvino.

   ^23Ovako govori Jahve nad Vojskama! U one æe dane deset ljudi od naroda
   svih jezika hvatati jednog ?idova za skut govoreæi: 'Idemo s vama, jer
   èusmo da je s vama Bog.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Proro?tvo. Rijeè Jahvina. Jahve prolazi zemljom Hadraka, Damask mu
   je poèivali?te; jer Jahvini su gradovi Arama i sva plemena Izraela.

   ^2Hamat takoðer, koji s njim granièi,

   ^3i Tir i Sidon, tako mudar. Tir podi?e tvrde bedeme, zgrnu srebra kao
   pra?ine i zlata kao blata s ulica.

   ^4Al' evo, Gospod æe ga osvojiti, survati u more moæ njegovu, a njega
   æe progutati oganj.

   ^5Vidjet æe to A?kelon i prestra?iti se, a Gaza sva æe uzdrhtati, i
   Ekron, jer ga nada prevari: nestat æe kralja iz Gaze, A?kelon æe pust
   ostati,

   ^6u A?dodu stanovat æe kopilad! Zatrt æu ponos Filistejaca,

   ^7uklonit æu im krv iz usta i gnusobu iz zuba. I oni æe pripasti Bogu
   na?em i bit æe kao jedna obitelj u Judeji, a Ekron æe biti kao
   Jebusejac.

   ^8Uz Dom svoj utaborit æu se kao stra?a, protiv onih koji odlaze i
   dolaze; tlaèitelj neæe vi?e ovud prolaziti, jer njegovu sam uvidio
   bijedu.

   ^9Klikni iz sveg grla, Kæeri sionska! Vièi od radosti, Kæeri
   jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraæa: pravièan je i pobjedonosan,
   ponizan ja?e na magarcu, na magaretu, mladetu magarièinu.

   ^10On æe istrijebit' kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema; on æe
   istrijebit' luk ubojni. On æe navijestit' mir narodima; vlast æe mu se
   pro?irit' od mora do mora i od Rijeke do rubova zemlje.

   ^11A i tebi, zbog krvi tvoga Saveza, vratit æu su?nje tvoje iz jama
   bezvodnih.

   ^12Vratite se u Tvrðavu, izgnanici puni nade, jo? danas - ja
   navje?æujem - dvostruko æu ti uzvratiti.

   ^13Jer, Judu sam kao luk napeo, a Efrajimom luk naoru?ao: tvoje æu, o
   Sione, zavitlat' sinove - protiv sinova tvojih, o Javane - i uèinit æu
   te kao maè junaka.

   ^14Nad njima tad æe se pojaviti Jahve i kao munja letjet æe mu
   strijela. Jahve Gospod u rog æe zatrubit', hodit æe na ju?nim vihorima.

   ^15Jahve nad Vojskama zakrilit æe ih i oni æe gaziti nogama kamenje
   praæaka, pit æe krv kao da je vino, napojit' se kao ?kropilo, kao
   uglovi na ?rtveniku.

   ^16Jahve Bog njihov spasit æe ih u dan onaj; kao stado on æe pasti
   narod svoj; kao drago kamenje krune oni æe blistat' u zemlji njegovoj.

   ^17Ah, kako li æe sretan, kako lijep biti! Od ?ita æe rasti mladiæi, a
   od slatkog vina djevice.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Tra?ite od Jahve da?da u vrijeme proljetno! Jahve stvara munje i
   daje ki?u; èovjeku kruh daje, a stoci travu.

   ^2La?no bajaju kumiri, prijevaru vide gatari, obmanu govore snovi,
   varljivu utjehu daju, zato kao stado blude ljudi, lutaju jer nemaju
   pastira.

   ^3Moj je gnjev planuo na pastire, i ja æu kaznom pohodit jarce. Da,
   Jahve nad Vojskama pohodit æe stado svoje, dom Judin. I uèinit æe da
   budu k'o gizdav konj u boju:

   ^4od njega æe poteæi kamen zaglavni, klin ?atorski, od njega ubojit
   luk, od njega sve voðe.

   ^5Bit æe zajedno kao junaci ?to u boju gaze kao po blatu uliènom;
   vojevat æe, jer Jahve je s njima, i osramotit æe one koji konje ja?u.

   ^6"Ojaèat æu dom Judin, spasiti dom Josipov. Opet æu ih naseliti, ?ao
   mi ih, i bit æe kao da ih nisam odbacio, jer ja sam Jahve, Bog njihov -
   usli?at æu ih."

   ^7Efrajimci bit æe kao junaci i radostit æe im se srce kao od vina:
   vidjet æe sinove svoje i veseliti se, u Jahvi æe klicati srce njihovo.

   ^8"Zazvi?dat æu im i sabrati ih, jer ja sam ih izbavio, bit æe opet
   brojni kao ?to bjehu.

   ^9Rasijao sam ih meðu narode, ali æe se oni u zemljama dalekim
   spomenuti mene, pouèit æe svoje sinove, i oni æe se vratiti.

   ^10Vratit æu ih iz zemlje egipatske, sabrat æu ih iz Asirije i dovest
   ih u zemlju gileadsku i na Libanon, i neæe biti dosta mjesta za njih."

   ^11Prijeæi æe more egipatsko, jer on æe udariti valove morske, sve
   dubine Nila presahnut æe. Bit æe oboren ponos Asirije, oduzeto ?ezlo
   Egiptu.

   ^12U Jahvi æe biti snaga njihova, njegovim æe se oni proslavit imenom -
   rijeè je Jahvina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Otvori vrata, Libanone, nek' ti oganj sa?e?e cedrove!

   ^2Kukaj, èempresu, jer pade cedar, jer su moguænici upropa?teni!
   Kukajte, hrastovi ba?anski, jer posjeèena je ?uma najgu?æa.

   ^3Èuj jauk pastira, opusto?en je sjaj njihov! Èuj riku laviæa,
   opusto?en je ponos jordanski!

   ^4Ovako mi reèe Jahve:

   ^5"Pasi ovce klanice! Kupci ih njihovi kolju neka?njeno, a koji ih
   prodaju, govore: 'Blagoslovljen bio Jahve, obogatio sam se!' i pastiri
   ih njihovi ne ?tede.

   ^6Ni ja vi?e neæu ?tedjeti ?itelja zemlje - rijeè je Jahve nad Vojskama
   - nego: predajem, evo, svakoga u ruke njegova bli?njega i u ruke kralja
   njegova; i oni æe pusto?iti zemlju, a ja neæu izbavljati iz ruku
   njihovih."

   ^7Stadoh pasti ovce klanice za trgovce ovcama te uzeh dva ?tapa: jedan
   nazvah Naklonost, drugi Sveza. Tako sam pasao stado.

   ^8I u jednom mjesecu odbacih tri pastira. Ali mi i ovce dojadi?e,
   omrznuh im.

   ^9Tad rekoh: "Neæu vas vi?e pasti! Koja mora uginuti, nek' ugine! Koja
   mora nestati, nek' nestane! A koje ostanu, neka jedna drugoj meso
   pro?deru!"

   ^10Tad uzeh svoj ?tap Naklonost i slomih ga da raskinem Savez svoj ?to
   ga bijah sklopio sa svim narodima.

   ^11I on se raskinu onog dana, i trgovci ovcama koji su to gledali
   dozna?e da je to bila rijeè Jahvina.

   ^12Rekoh im tad: "Ako vam je to dobro, dajte mi plaæu; ako nije,
   nemojte." Oni mi odmjeri?e plaæu: trideset srebrnika.

   ^13A Jahve mi reèe: "Baci u riznicu tu lijepu cijenu kojom su me
   procijenili!" Ja uzeh trideset srebrnika i bacih u riznicu u Domu
   Jahvinu.

   ^14Onda slomih i svoj drugi ?tap, Svezu - da raskinem bratstvo izmeðu
   Jude i Izraela.

   ^15I reèe mi Jahve: "Uzmi jo? opremu bezumna pastira,

   ^16jer, evo, podiæi æu jednoga bezumnog pastira u ovoj zemlji: za
   izgubljene on se neæe brinuti, zalutale neæe tra?iti, ranjene neæe
   vidati, iscrpljene neæe nositi, nego æe jesti meso od pretilih i papke
   im otkidati.

   ^17Te?ko pastiru opakom koji stado ostavlja! Neka mu maè stigne ruku i
   desno oko! Nek' mu desnica sasvim usahne, oko desno sasvim potamni!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Proro?tvo. Besjeda Jahvina o Izraelu. Govori Jahve koji razape
   nebesa, utemelji zemlju i stvori dah èovjeku u grudima:

   ^2"Evo, uèinit æu Jeruzalem èa?om opojnom svim narodima uokolo - za
   opsade Jeruzalema.

   ^3U onaj dan uèinit æu Jeruzalem te?kim kamenom svim narodima: svi koji
   ga budu dizali te?ko æe se izraniti, a skupit æe se na nj svi narodi
   zemlje.

   ^4U onaj dan - rijeè je Jahvina - udarit æu sve konje strahom, a njine
   jahaèe mahnito?æu. Ali nad domom Judinim otvorit æu oèi, a sljepilom æu
   udariti sve konje narodÄa.

   ^5Tada æe u srcu reæi plemena Judina: 'Snaga je Jeruzalemaca u Jahvi
   nad Vojskama, Bogu njihovu!'

   ^6U onaj dan uèinit æu da plemena Judina budu kao ?eravnica u?arena na
   drvlju, kao baklja upaljena na snoplju: i pro?dirat æe zdesna i slijeva
   sve narode uokolo. A Jeruzalem æe i dalje stajati na svome mjestu."

   ^7Jahve æe najprije spasiti Judine ?atore da se ponos doma Davidova i
   ponos Jeruzalemaca ne izdigne iznad Jude.

   ^8U onaj dan Jahve æe zakriliti Jeruzalemce: najsustaliji meðu njima
   bit æe u onaj dan kao David, a dom Davidov bit æe kao bo?anstvo, kao
   Anðeo Jahvin pred njima.

   ^9"U onaj dan pregnut æu da uni?tim sve narode koji doðu na Jeruzalem.

   ^10A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit æu duh milosni i molitveni.
   I gledat æe na onoga koga su proboli; naricat æe nad njim kao nad
   jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca.

   ^11U onaj dan plaè velik æe nastati u Jeruzalemu, poput plaèa
   hadad-rimonskog u ravnici megidonskoj.

   ^12I plakat æe zemlja, svaka porodica napose, i ?ene njihove napose;
   porodica doma Davidova napose, i ?ene njihove napose; porodica doma
   Natanova napose, i ?ene njihove napose;

   ^13porodica doma Levijeva napose, i ?ene njihove napose; porodica
   ?imejeva napose, i ?ene njihove napose;

   ^14i sve ostale porodice, svaka porodica za sebe, i ?ene njihove
   napose.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 U onaj dan otvorit æe se izvor domu Davidovu i Jeruzalemcima da se
   operu od grijeha i neèistoæe.

   ^2U onaj dan - rijeè je Jahve nad Vojskama - iskorijenit æu iz zemlje
   imena kumirÄa da se vi?e ne spominju; uklonit æu iz zemlje i proroke i
   duh neèistoæe.

   ^3Ako netko jo? bude prorokovao, otac i mati koji su ga rodili reæi æe
   mu: 'Neæe? vi?e ?ivjeti, jer la? govori? u ime Jahvino!' Otac i mati
   koji su ga rodili probost æe ga kada bude prorokovao.

   ^4U onaj dan svaki æe se prorok stidjeti svoga viðenja; neæe se vi?e
   ogrtati pla?tem od kostrijeti da bi lagali,

   ^5nego æe govoriti: 'Nisam ja prorok; ja sam ratar, zemlja je moje
   dobro od mladosti!'

   ^6Ako li ga tko upita: 'Kakve su ti to rane po tijelu?' on æe
   odgovoriti: 'Izranjen sam kod prijateljÄa.'

   ^7Probudi se, maèu, protiv mog pastira, protiv èovjeka, moga srodnika -
   rijeè je Jahve nad Vojskama. Udari pastira, i ovce æe se razbjeæi!
   Okrenut æu ruku protiv slabiæa,

   ^8i u svoj æe zemlji - rijeè je Jahvina - dvije treæine biti
   istrijebljene, a treæina ostavljena.

   ^9Tu æu treæinu kroz oganj provesti, proèistit æu ih kao ?to se
   proèi?æuje srebro, isku?at' ih kao ?to se srebro isku?ava. I on æe
   zazivati ime moje, a ja æu mu se odazvati; i reæi æu: 'Moj je to
   narod!' a on æe reæi: 'Jahve je Bog moj!'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Gle, dolazi dan Jahvin kada æe se podijeliti plijen usred tebe.

   ^2I sabrat æu sve narode u Jeruzalem u borbu. I zaposjest æe grad,
   opljaèkati kuæe i silovati ?ene. Polovina æe grada otiæi u izgnanstvo,
   ali Ostatak neæe biti istrijebljen iz grada.

   ^3Tada æe Jahve izaæi i boriti se protiv tih naroda kako on zna
   ratovati u dan ratni.

   ^4Noge æe mu, u dan onaj, stajati na Gori maslinskoj koja je nasuprot
   Jeruzalemu na istoku. I raskolit æe se Gora maslinska po srijedi,
   izmeðu istoka i zapada, u golemu dolinu: jedna æe se polovina pomaknuti
   na sjever, druga na jug.

   ^5Dolina Gore moje bit æe ispunjena od Goe pa do Jasola i bit æe
   zakrèena kao ?to je bila zakrèena poslije potresa u dane Uzije, kralja
   judejskog. Tada æe doæi Jahve, Bog tvoj, i svi sveci s njim.

   ^6U dan onaj neæe vi?e biti ni studeni ni leda.

   ^7Bit æe to dan èudesan - znade ga Jahve - ni dan ni noæ; i u vrijeme
   veèeribit æe svjetlo.

   ^8U onaj dan ?ive æe vode poteæi iz Jeruzalema, pola k moru istoènom,
   pola kmoru zapadnom. Bit æe tako ljeti i zimi.

   ^9I Jahve æe biti kralj nad svom zemljom.

   ^10Sva æe se zemlja pretvoriti u ravnicu, od Gebe do Rimona negepskog.
   A Jeruzalem æe se uzvisiti na svom mjestu; i bit æe nastanjen - od
   Vrata Benjaminovih do Prvih vrata, to jest do Vrata ugaonih, i od Kule
   Hananeelove do Kraljeva tijeska.

   ^11Opet æe se stanovati u njemu, i vi?e neæe biti prokletstva;
   Jeruzalem æe ?ivjeti u miru.

   ^12A evo kojom æe ranom Jahve udariti sve narode koji budu zavoj?tili
   na Jeruzalem: meso æe im se raspadati dok budu na nogama; oèi æe im
   trunuti u dupljama, jezik gnjiti u ustima.

   ^13U dan onaj nastat æe meðu njima silan mete? od Jahve: jedan æe
   drugoga za ruku hvatati, i ruka æe se jednoga dizati na drugoga.

   ^14I Juda æe se boriti u Jeruzalemu. Tu æe se sakupiti bogatstva svih
   okolnih naroda: zlato, srebro, odjeæa u velikoj mno?ini.

   ^15A slièna æe rana pasti na konje, mazge, deve i magarce, i na svu
   stoku koja se naðe u tome taboru.

   ^16Tko pre?ivi od svih naroda koji doðu na Jeruzalem, uzlazit æe
   godimice da se pokloni pred Kraljem, Jahvom nad Vojskama, i da slave
   Blagdan sjenica.

   ^17Ako koje pleme zemlje ne uzaðe u Jeruzalem da se pokloni pred
   Kraljem, Jahvom nad Vojskama, neæe biti ki?e za njega.

   ^18Ako li pleme egipatsko ne uzaðe i ne doðe, stiæi æe ga isti udarac
   kojim æe Jahve udariti narode koji ne bi uza?li svetkovati Blagdan
   sjenica.

   ^19Takva æe biti kazna Egiptu i svim narodima koji ne budu uza?li da
   svetkuju Blagdan sjenica.

   ^20U onaj dan stajat æe na konjskim praporcima 'Jahvi posveæen'; a u
   Domu Jahvinu bit æe lonci kao ?rtvene èa?e pred ?rtvenikom; ( 21) i
   svaki æe lonac u Jeruzalemu i u Judeji biti posveæen Jahvi nad Vojskama
   - svi koji budu htjeli ?rtvovati uzimat æe ih i kuhati u njima. I u dan
   onaj neæe vi?e biti trgovaca u Domu Jahve nad Vojskama.
     __________________________________________________________________

Malachi
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Proro?tvo. Rijeè Gospodnja Izraelu po Malahiji.

   ^2Ljubio sam vas - govori Jahve, a vi pitate: "Po èemu si nas ljubio?"
   Ne bija?e li Ezav brat Jakovljev? - rijeè je Jahvina -

   ^3ali Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu: gradove mu u pusto?
   pretvorih, a ba?tinu njegovu dadoh pustinjskim ?akalima.

   ^4Jer, rekne li Edom: Bili smo smrvljeni, ali æemo opet podiæi
   ru?evine!" ovako ka?e Jahve nad Vojskama: Neka grade oni, a ja æu
   razgraditi! Zvat æe ih zemljom bezbo?nièkom i narodom na koji se Jahve
   srdi dovijeka!

   ^5Va?e æe oèi vidjeti, i reæi æete: "Velik je Jahve preko granica
   zemlje izraelske."

   ^6Sin èasti oca, a sluga gospodara. Ali, ako sam ja otac, gdje je èast
   moja? Ako sam gospodar, gdje je strah od mene? To govori Jahve nad
   Vojskama vama, sveæenici, koji moje ime prezirete, a pitate: "Èime smo
   prezreli ime tvoje?"

   ^7Oskvrnjen kruh na mome prinosite ?rtveniku i jo? pitate: "Èime te
   oskvrnismo?" Time ?to ka?ete "Stol je Jahvin stvar neva?na!"

   ^8A kada za ?rtvu slijepu stoku prinosite, zar to nije zlo? I kad
   prinosite hromo i bolesno, zar to nije zlo? Donesi takvo ?to svome
   namjesniku, hoæe li biti zadovoljan i dobro te primiti? - govori Jahve
   nad Vojskama.

   ^9Sada umilostivite lice Bo?je da nam se smiluje. To donose ruke va?e,
   hoæe li vas dobro primiti? - govori Jahve nad Vojskama.

   ^10O kada bi tko od vas zatvorio vrata da mi zaludu ne palite ognja na
   ?rtveniku! Niste mi mili - govori Jahve nad Vojskama - i ne primam
   ?rtve iz ruke va?e.

   ^11Jer od istoka do zapada veliko je ime moje meðu narodima, i na
   svakom mjestu prinosi se kad i ?rtva èista Imenu mojemu, jer veliko je
   Ime moje meðu narodima - govori Jahve nad Vojskama.

   ^12Ali vi ga skvrnite kada govorite: "Stol je Gospodnji okaljan i hrana
   na njemu ni za ?to nije!"

   ^13Ka?ete jo?: "Gle, ?teta truda!" i prezirete ga - govori Jahve nad
   Vojskama. Kada dovodite stoku otetu, hromu i bolesnu, te je prinosite
   kao dar ?rtveni, zar da to iz va?e ruke milostivo primim? - govori
   Jahve nad Vojskama.

   ^14Proklet bio varalica koji u stadu ima ovna ?to mi ga je zavjetovao,
   a ?rtvuje mi ovcu jalovicu. Jer ja sam velik kralj - govori Jahve nad
   Vojskama - i stra?no je Ime moje meðu narodima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 A sad vas opominjem, sveæenici!

   ^2Ako ne budete poslu?ali, ako ne budete k srcu uzeli da proslavite Ime
   moje - govori Jahve nad Vojskama - kletvu æu na vas svaliti i proklet
   æu va? blagoslov. I veæ ga prokleh jer to niste k srcu uzeli.

   ^3I slomit æu vam ruku, bacit æu vam u lice izmetine, izmetine va?ih
   svetkovina, i s njima æu vas splaviti.

   ^4Po tom æete znati: to je bila moja opomena da ostane Savez moj s
   Levijem - govori Jahve nad Vojskama.

   ^5A moj Savez s njim, to bija?e ?ivot i mir - ja sam mu ih dao: bija?e
   to strah - i on me se bojao, Imena se moga pla?io.

   ^6Zakon istine bija?e u njegovim ustima i pakost mu ne kalja?e usana; u
   miru i praviènosti hodio je sa mnom i mnoge je od grijeha odvratio.

   ^7Da, usne sveæenikove treba da èuvaju znanje, a iz njegovih usta treba
   tra?iti Zakon: ta on je glasnik Jahve nad Vojskama.

   ^8Ali vi ste s puta za?li, uèinili ste da se mnogi o Zakon spotièu,
   raskinuli ste Savez Levijev - govori Jahve nad Vojskama.

   ^9Zato uèinih da vas preziru i ponizuju svi narodi jer se putova mojih
   vi dr?ali niste, nego ste bili pristrani primjenjujuæ Zakon.

   ^10Nemamo li svi jednog Oca? Nije li nas jedan Bog stvorio? Za?to smo
   onda jedan drugome nevjerni te skvrnimo Savez svojih otaca?

   ^11Iznevjerio se Juda: uèinili su sramotu u Izraelu i Jeruzalemu, jer
   Juda je oskvrnuo Svetinju, Jahvi dragu, i ?eni se kæerju tuðega
   bo?anstva.

   ^12Svakog tko tako uèini, ma tko bio on, nek iskorijeni Jahve iz ?atora
   Jakovljevih i izmeð onih koji prinose ?rtvu Jahvi nad Vojskama!

   ^13I ovo jo? vi èinite: zalijevate suzama Jahvin ?rtvenik tu?eæi i
   ridajuæi, jer on vi?e neæe da se ?r tvi prikloni, iz ruke mu va?e ona
   nije ugodna.

   ^14I vi pitate: "Za?to?" Zato ?to je Jahve bio svjedok izmeðu tebe i
   ?ene mladosti tvoje kojoj si nevjeran premda ti drugarica bija?e i ?ena
   tvoga saveza.

   ^15Nije li On naèinio jedno jedino biæe dahom ?ivotnim obdareno? A ?to
   to jedino biæe tra?i? Bo?anski nara?taj! Po?tuj dakle ?ivot svoj i ne
   budi nevjeran ?eni svoje mladosti.

   ^16Jer ja mrzim otpu?tanje ?ena - govori Jahve, Bog Izraelov - i onog
   koji nevjerom haljine svoje kalja - govori Jahve nad Vojskama! Po?tujte
   dakle ?ivot svoj, ne budite nevjerni!

   ^17Dosaðujete Jahvi svojim rijeèima, a pitate: "U èemu mu dosaðujemo?"
   Time ?to govorite: "Svi koji zlo èine dobro su viðeni u oèima Jahvinim
   i takvi su mu mili!" ili: "Gdje je Bog pravde?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Evo ?aljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doæi æe iznenada u
   Hram svoj Gospod koga vi tra?ite i anðeo Saveza koga ?udite. Evo ga,
   dolazi veæ - govori Jahve nad Vojskama.

   ^2Ali tko æe podnijeti dan njegova dolaska i tko æe opstati kad se on
   pojavi? Jer on je kao oganj ljevaèev i kao lu?ina bjelioèeva.

   ^3I zasjest æe kao onaj ?to topi srebro i proèi?æava. Oèistit æe sinove
   Levijeve i proèistit æe ih kao zlato i srebro, da prinose Jahvi ?rtvu u
   pravednosti.

   ^4Tad æe biti draga Jahvi ?rtva Judina i jeruzalemska kao u drevne dane
   i kao prvih godina.

   ^5Doæi æu k vama na sud i bit æu spreman svjedok protiv vraèeva i
   preljubnika, protiv onih koji se la?no kunu, protiv onih koji zakidaju
   plaæu radniku, udovici i siroti, protiv onih koji gaze pravo stranaca i
   mene se ne boje - govori Jahve nad Vojskama.

   ^6Jer ja, Jahve, ne mijenjam se, a vi se, sinovi Jakovljevi, mijenjate
   bez prestanka!

   ^7Od vremena svojih otaca odstupate od mojih uredaba i ne èuvate ih.
   Vratite se meni, a ja æu se vratiti vama - govori Jahve nad Vojskama.
   Pitate: "Kako da se vratimo?"

   ^8Smije li èovjek prikraæivati Boga? A vi mene prikraæujete. I pitate:
   "U èemu te prikratismo?" U desetini i u prinosu.

   ^9Udareni ste prokletstvom jer me prikraæujete vi, sav narod!

   ^10Donesite èitavu desetinu u riznicu da u mojoj kuæi bude hrane. Tada
   me isku?ajte - govori Jahve nad Vojskama - neæu li vam otvoriti ustave
   nebeske i neæu li izliti na vas punom mjerom blagoslov,

   ^11neæu li zbog vas zaprijetit skakavcu da vam vi?e ne kvari usjeva i
   da vam ne bude nerodna loza u polju - govori Jahve nad Vojskama.

   ^12Svi æe vas narodi tad dr?ati sretnima, jer æete biti zemlja
   bla?enstva - govori Jahve nad Vojskama.

   ^13Te?ke su besjede va?e protiv mene - govori Jahve.

   ^14Vi ipak pitate: "?to smo izmeðu sebe govorili protiv tebe?" Govorili
   ste: "Zaludu je Bogu slu?iti i kakva je korist ?to njegove èuvamo
   propise i ?alosni hodimo pred Jahvom nad Vojskama.

   ^15Odsad æemo sretnim zvati oholice: napreduju oni koji zlo èine, i
   premda Boga isku?avaju, izvuku se!"

   ^16Ali kad se razgovaraju oni koji se Boga boje, Jahve pazi, slu?a ih,
   i to se pred njim pi?e u knjigu spomenicu u korist onih koji se boje
   Jahve i ?tuju Ime njegovo.

   ^17Moji æe biti, moja steèevina - govori Jahve nad Vojskama. U Dan koji
   spremam bit æu im milostiv kao ?to je milostiv otac sinu koji mu slu?i.

   ^18I tada æete opet razlikovati pravednika od gre?nika, onoga koji
   slu?i Bogu od onoga koji mu ne slu?i.

   ^19Jer evo dan dolazi poput peæi u?aren; oholi i zlikovci bit æe kao
   strnjika: dan koji se bli?i spalit æe ih - govori Jahve nad Vojskama -
   da im neæe ostati ni korijena ni granèice.

   ^20A vama koji se Imena moga bojite sunce pravde æe ogranuti sa
   zdravljem u zrakama, i vi æete izlaziti poskakujuæi kao telad na pa?u.

   ^21I gazit æete bezbo?nike kao prah pod nogama u dan koji spremam" -
   govori Jahve nad Vojskama.

   ^22"Spomenite se Zakona Mojsija, sluge moga, kome sam na Horebu
   propisao zakone i uredbe za sav Izrael.

   ^23Evo, poslat æu vam proroka Iliju prije nego doðe Dan Jahvin, dan
   velik i stra?an.

   ^24On æe obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima, da ne
   doðem i ne udarim prokletstvom zemlju."
     __________________________________________________________________

                                 New Testament
     __________________________________________________________________

Matthew
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova.

   ^2Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i
   njegova braæa.

   ^3Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se
   rodi Ram.

   ^4Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nah?on. Nah?onu se rodi
   Salma.

   ^5Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Ji?aj.

   ^6Ji?aju se rodi David kralj. Davidu biv?a ?ena Urijina rodi Salomona.

   ^7Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa.

   ^8Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja.

   ^9Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija.

   ^10Ezekiji se rodi Mana?e. Mana?eu se rodi Amon. Amonu se rodi Jo?ija.

   ^11Jo?iji se rodi Jehonija i njegova braæa u vrijeme progonstva u
   Babilon.

   ^12Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi ?ealtiel. ?ealtielu se
   rodi Zerubabel.

   ^13Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi
   Azor.

   ^14Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud.

   ^15Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi
   Jakov.

   ^16Jakovu se rodi Josip, mu? Marije, od koje se rodio Isus koji se zove
   Krist.

   ^17U svemu dakle: od Abrahama do Davida èetrnaest nara?taja; od Davida
   do progonstva u Babilon èetrnaest nara?taja; poslije progonstva u
   Babilon do Krista èetrnaest nara?taja.

   ^18A roðenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija,
   zaruèena s Josipom, prije nego se sastado?e, naðe se trudna po Duhu
   Svetom.

   ^19A Josip, mu? njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego
   naumi da je potajice napusti.

   ^20Dok je on to snovao, gle, anðeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reèe:
   "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ?enu svoju. ?to
   je u njoj zaèeto, doista je od Duha Svetoga.

   ^21Rodit æe sina, a ti æe? mu nadjenuti ime Isus jer æe on spasiti
   narod svoj od grijeha njegovih."

   ^22Sve se to dogodilo da se ispuni ?to Gospodin reèe po proroku:

   ^23Evo, Djevica æe zaèeti i roditi sina i nadjenut æe mu se ime Emanuel
   - ?to znaèi: S nama Bog!

   ^24Kad se Josip probudi oda sna, uèini kako mu naredi anðeo Gospodnji:
   uze k sebi svoju ?enu.

   ^25I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle,
   mudraci se s Istoka pojavi?e u Jeruzalemu

   ^2raspitujuæi se: "Gdje je taj novoroðeni kralj ?idovski? Vidjesmo gdje
   izlazi zvijezda njegova pa mu se doðosmo pokloniti."

   ^3Kada to doèu kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime.

   ^4Sazva sve glavare sveæenièke i pismoznance narodne pa ih ispitiva?e
   gdje se Krist ima roditi.

   ^5Oni mu odgovori?e: "U Betlehemu judejskome jer ovako pi?e prorok:

   ^6A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipo?to nisi najmanji meðu
   kne?evstvima Judinim jer iz tebe æe izaæi vladalac koji æe pasti narod
   moj - Izraela!

   ^7Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se
   pojavila zvijezda.

   ^8Zatim ih posla u Betlehem: "Poðite, reèe, i pomno se raspitajte za
   dijete. Kad ga naðete, javite mi da i ja poðem te mu se poklonim."

   ^9Oni saslu?av?i kralja, poðo?e. I gle, zvijezda kojoj vidje?e izlazak
   iða?e pred njima sve dok ne sti?e i zaustavi se povrh mjesta gdje
   bija?e dijete.

   ^10Kad ugleda?e zvijezdu, obradova?e se rado?æu veoma velikom.

   ^11Uðu u kuæu, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu nièice
   i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato,
   tamjan i smirnu.

   ^12Upuæeni zatim u snu da se ne vraæaju Herodu, otiðo?e drugim putem u
   svoju zemlju.

   ^13A po?to oni otiðo?e, gle, anðeo se Gospodnji u snu javi Josipu:
   "Ustani, reèe, uzmi dijete i majku njegovu te bje?i u Egipat i ostani
   ondje dok ti ne reknem jer æe Herod tra?iti dijete da ga pogubi.

   ^14On ustane, uzme noæu dijete i majku njegovu te krene u Egipat.

   ^15I osta ondje do Herodova skonèanja - da se ispuni ?to Gospodin reèe
   po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.

   ^16Vidjev?i da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla
   poubijati sve djeèake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine
   nani?e - prema vremenu ?to ga razazna od mudraca.

   ^17Tada se ispuni ?to je reèeno po proroku Jeremiji:

   ^18U Rami se glas èuje, kuknjava i plaè gorak: Rahela oplakuje sinove
   svoje i neæe da se utje?i jer vi?e ih nema.

   ^19Nakon Herodova skonèanja, gle, anðeo se Gospodnji javi u snu Josipu
   u Egiptu:

   ^20"Ustani, reèe, uzmi dijete i njegovu majku te poði u zemlju
   izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili."

   ^21On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uðe u zemlju izraelsku.

   ^22Ali saznav?i da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda,
   bojao se poæi onamo pa, upuæen u snu, ode u kraj galilejski.

   ^23Doðe i nastani se u gradu zvanu Nazaret - da se ispuni ?to je reèeno
   po prorocima: Zvat æe se Nazareæanin.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajuæi u Judejskoj
   pustinji:

   ^2"Obratite se jer pribli?ilo se kraljevstvo nebesko!"

   ^3Ovo je uistinu onaj o kom proreèe Izaija prorok: Glas vièe u
   pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!

   ^4Ivan je imao odjeæu od devine dlake i ko?nat pojas oko bokova; hranom
   mu bijahu skakavci i divlji med.

   ^5Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska.

   ^6Primali su od njega kr?tenje u rijeci Jordanu ispovijedajuæi svoje
   grijehe.

   ^7Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na kr?tenje, reèe
   im: "Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bje?ite od skore
   srd?be?

   ^8Donosite dakle plod dostojan obraæenja.

   ^9I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, ka?em
   vam, Bog iz ovoga kamenja mo?e podiæi djecu Abrahamovu.

   ^10Veæ je sjekira polo?ena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje
   ne donosi dobroga roda, sijeèe se i u oganj baca."

   ^11"Ja vas, istina, krstim vodom na obraæenje, ali onaj koji za mnom
   dolazi jaèi je od mene. Ja nisam dostojan obuæe mu nositi. On æe vas
   krstiti Duhom Svetim i ognjem.

   ^12U ruci mu vijaèa, proèistit æe svoje gumno i skupiti ?ito u svoju
   ?itnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim."

   ^13Tada doðe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti.

   ^14Ivan ga odvraæa?e: "Ti mene treba da krsti?, a ti da k meni
   dolazi??"

   ^15Ali mu Isus odgovori: "Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo
   svu pravednost!" Tada mu popusti.

   ^16Odmah nakon kr?tenja izaðe Isus iz vode. I gle! Otvori?e se nebesa i
   ugleda Duha Bo?jega gdje silazi kao golub i spu?ta se na nj.

   ^17I eto glasa s neba: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva
   milina!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga ðavao isku?a.

   ^2I propostiv?i èetrdeset dana i èetrdeset noæi, napokon ogladnje.

   ^3Tada mu pristupi napasnik i reèe: "Ako si Sin Bo?ji, reci da ovo
   kamenje postane kruhom."

   ^4A on odgovori: "Pisano je: Ne ?ivi èovjek samo o kruhu, nego o svakoj
   rijeèi ?to izlazi iz Bo?jih usta."

   ^5Ðavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama

   ^6i reèe mu: "Ako si Sin Bo?ji, baci se dolje! Ta pisano je: Anðelima
   æe svojim zapovjediti za tebe i na rukama æe te nositi da se gdje nogom
   ne spotakne? o kamen."

   ^7Isus mu kaza: "Pisano je takoðer: Ne isku?avaj Gospodina, Boga
   svojega!"

   ^8Ðavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva
   svijeta i slavu njihovu

   ^9pa mu reèe: "Sve æu ti to dati ako mi se nièice pokloni?."

   ^10Tada mu reèe Isus: "Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu
   svom se klanjaj i njemu jedinom slu?i!"

   ^11Tada ga pusti ðavao. I gle, anðeli pristupili i slu?ili mu.

   ^12A èuv?i da je Ivan predan, povuèe se u Galileju.

   ^13Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na
   podruèju Zebulunovu i Naftalijevu

   ^14da se ispuni ?to je reèeno po proroku Izaiji:

   ^15Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane
   Jordana, Galileja poganska -

   ^16narod ?to je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima ?to mrkli
   kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.

   ^17Otada je Isus poèeo propovijedati: "Obratite se jer pribli?ilo se
   kraljevstvo nebesko!"

   ^18Prolazeæi uz Galilejsko more, ugleda dva brata, ?imuna zvanog Petar
   i brata mu Andriju, gdje bacaju mre?u u more; bijahu ribari.

   ^19I ka?e im: "Hajdete za mnom, uèinit æu vas ribarima ljudi!"

   ^20Oni brzo ostave mre?e i poðu za njim.

   ^21Po?av?i odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu
   Ivana: u laði su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mre?e. Pozva i njih.

   ^22Oni brzo ostave laðu i oca te poðu za njim.

   ^23I obilazio je Isus svom Galilejom nauèavajuæi po njihovim
   sinagogama, propovijedajuæi Evanðelje o Kraljevstvu i lijeèeæi svaku
   bolest i svaku nemoæ u narodu.

   ^24I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji
   bolovahu od najrazlièitijih bolesti i patnja - opsjednute, mjeseèare,
   uzete - i on ih ozdravlja?e.

   ^25Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema,
   Judeje i Transjordanije.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Ugledav?i mno?tvo, uziðe na goru. I kad sjede, pristupe mu uèenici.

   ^2On progovori i stane ih nauèavati:

   ^3"Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

   ^4Blago o?alo?æenima: oni æe se utje?iti!

   ^5Blago krotkima: oni æe ba?tiniti zemlju!

   ^6Blago gladnima i ?ednima pravednosti: oni æe se nasititi!

   ^7Blago milosrdnima: oni æe zadobiti milosrðe!

   ^8Blago èistima srcem: oni æe Boga gledati!

   ^9Blago mirotvorcima: oni æe se sinovima Bo?jim zvati!

   ^10Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo
   nebesko!"

   ^11"Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo sla?u
   protiv vas!

   ^12Radujte se i klièite: velika je plaæa va?a na nebesima! Ta progonili
   su tako proroke prije vas!"

   ^13"Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, èime æe se ona osoliti?
   Nije vi?e ni za ?to, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze."

   ^14"Vi ste svjetlost svijeta. Ne mo?e se sakriti grad ?to le?i na gori.

   ^15Niti se u?i?e svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijeænjak
   da svijetli svima u kuæi.

   ^16Tako neka svijetli va?a svjetlost pred ljudima da vide va?a dobra
   djela i slave Oca va?ega koji je na nebesima."

   ^17"Ne mislite da sam do?ao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam do?ao
   ukinuti, nego ispuniti.

   ^18Zaista, ka?em vam, dok ne proðe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce,
   ni jedan poteziæ iz Zakona neæe proæi, dok se sve ne zbude.

   ^19Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauèi
   ljude, najmanji æe biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vr?io i
   druge uèio, taj æe biti velik u kraljevstvu nebeskom."

   ^20"Uistinu ka?em vam: ne bude li pravednost va?a veæa od pravednosti
   pismoznanaca i farizeja, ne, neæete uæi u kraljevstvo nebesko."

   ^21"Èuli ste da je reèeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit æe podvrgnut
   sudu.

   ^22A ja vam ka?em: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit æe podvrgnut
   sudu. A tko bratu rekne 'Glupane!', bit æe podvrgnut Vijeæu. A tko
   reèe: 'Luðaèe!', bit æe podvrgnut ognju paklenomu."

   ^23"Ako dakle prinosi? dar na ?rtvenik pa se ondje sjeti? da tvoj brat
   ima ne?to protiv tebe,

   ^24ostavi dar ondje pred ?rtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom,
   a onda doði i prinesi dar."

   ^25"Nagodi se brzo s protivnikom dok si jo? s njim na putu, da te
   protivnik ne preda sucu, a sudac tamnièaru, pa da te ne bace u tamnicu.

   ^26Zaita, ka?em ti, neæe? iziæi odande dok ne isplati? do posljednjeg
   novèiæa."

   ^27"Èuli ste da je reèeno: Ne èini preljuba!

   ^28A ja vam ka?em: Tko god s po?udom pogleda ?enu, veæ je s njome
   uèinio preljub u srcu.

   ^29Ako te desno oko sabla?njava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je
   da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude baèeno u
   pakao.

   ^30Ako te desnica tvoja sabla?njava, odsijeci je i baci od sebe. Ta
   bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u
   pakao."

   ^31"Reèeno je takoðer: Tko otpusti svoju ?enu, neka joj dade otpusnicu.

   ^32A ja vam ka?em: Tko god otpusti svoju ?enu - osim zbog bludni?tva -
   navodi je na preljub i tko se god otpu?tenom o?eni, èini preljub."

   ^33"Èuli ste jo? da je reèeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego
   izvr?i Gospodinu svoje zakletve.

   ^34A ja vam ka?em: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje
   Bo?je.

   ^35Ni zemljom jer je podno?je njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad
   je Kralja velikoga!

   ^36Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne mo?e? uèiniti
   bijelom ili crnom.

   ^37Va?a rijeè neka bude: 'Da, da, - ne, ne!' ?to je vi?e od toga, od
   Zloga je."

   ^38"Èuli ste da je reèeno: Oko za oko, zub za zub!

   ^39A ja vam ka?em: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po
   desnom obrazu, okreni mu i drugi.

   ^40Onomu tko bi se htio s tobom parnièiti da bi se domogao tvoje donje
   haljine prepusti i gornju.

   ^41Ako te tko prisili jednu milju, poði s njim dvije.

   ^42Tko od tebe ?to zai?te, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoæe
   da mu pozajmi?."

   ^43"Èuli ste da je reèeno: Ljubi svoga bli?njega, a mrzi neprijatelja.

   ^44A ja vam ka?em: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone

   ^45da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce
   njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da ki?a pada pravednicima i
   nepravednicima.

   ^46Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaæa? Zar to isto
   ne èine i carinici?

   ^47I ako pozdravljate samo braæu, ?to osobito èinite? Zar to isto ne
   èine i pogani?"

   ^48"Budite dakle savr?eni kao ?to je savr?en Otac va? nebeski!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 "Pazite da svoje pravednosti ne èinite pred ljudima da vas oni vide.
   Inaèe, nema vam plaæe u va?eg Oca koji je na nebesima.

   ^2Kada dakle dijeli? milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u
   sinagogama i na ulicama èine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista,
   ka?em vam, primili su svoju plaæu.

   ^3Ti naprotiv, kada daje? milostinju - neka ti ne zna ljevica ?to èini
   desnica,

   ^4da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u
   skrovitosti, uzvratit æe ti!"

   ^5"Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeæi u
   sinagogama i na raskr?æima ulica da se poka?u ljudima. Zaista, ka?em
   vam, primili su svoju plaæu.

   ^6Ti naprotiv, kad moli?, uði u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se
   svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti,
   uzvratit æe ti."

   ^7"Kad molite, ne blebeæite kao pogani. Misle da æe s mno?tva rijeèi
   biti usli?ani.

   ^8Ne nalikujte na njih. Ta zna va? Otac ?to vam treba i prije negoli ga
   zai?tete.

   ^9Vi, dakle, ovako molite: 'Oèe na?, koji jesi na nebesima! Sveti se
   ime tvoje!

   ^10Doði kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na
   zemlji!

   ^11Kruh na? svagdanji daj nam danas!

   ^12I opusti nam duge na?e kako i mi otpustismo du?nicima svojim!

   ^13I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!'"

   ^14"Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit æe i
   vama Otac va? nebeski.

   ^15Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac va? neæe otpustiti va?ih
   prijestupaka."

   ^16"I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izoblièuju lica da
   poka?u ljudima kako poste. Zaista, ka?em vam, primili su svoju plaæu.

   ^17Ti naprotiv, kad posti?, poma?i glavu i umij lice

   ^18da ne zapaze ljudi kako posti?, nego Otac tvoj, koji je u
   skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit æe ti."

   ^19"Ne zgræite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rða nagrizaju i
   gdje ga kradljivci potkapaju i kradu.

   ^20Zgræite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rða ne nagrizaju i
   gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu.

   ^21Doista, gdje ti je blago, ondje æe ti biti i srce."

   ^22"Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve æe tijelo
   tvoje biti svijetlo.

   ^23Ako ti je pak oko nevaljalo, sve æe tijelo tvoje biti tamno. Ako je
   dakle svjetlost koja je u tebi - tamna, kolika æe istom tama biti?"

   ^24"Nitko ne mo?e slu?iti dvojici gospodara. Ili æe jednoga mrziti, a
   drugoga ljubiti; ili æe uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne
   mo?ete slu?iti Bogu i bogatstvu."

   ^25"Zato vam ka?em: Ne budite zabrinuti za ?ivot svoj: ?to æete jesti,
   ?to æete piti; ni za tijelo svoje: u ?to æete se obuæi. Zar ?ivot nije
   vredniji od jela i tijelo od odijela?"

   ^26"Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne ?anju niti sabiru u ?itnice,
   pa ipak ih hrani va? nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih?

   ^27A tko od vas zabrinuto?æu mo?e svome stasu dodati jedan lakat?

   ^28I za odijelo ?to ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako
   rastu! Ne muèe se niti predu.

   ^29A ka?em vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan
   od njih.

   ^30Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peæ baca, Bog
   tako odijeva, neæe li jo? vi?e vas, malovjerni?"

   ^31"Nemojte dakle zabrinuto govoriti: '?to æemo jesti?' ili: '?to æemo
   piti?' ili: 'U ?to æemo se obuæi?'

   ^32Ta sve to pogani i?tu. Zna Otac va? nebeski da vam je sve to
   potrebno.

   ^33Tra?ite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve æe
   vam se ostalo dodati.

   ^34Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra æe se samo brinuti za se.
   Dosta je svakom danu zla njegova."
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 "Ne sudite da ne budete suðeni!

   ^2Jer sudom kojim sudite bit æete suðeni. I mjerom kojom mjerite mjerit
   æe vam se.

   ^3?to gleda? trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opa?a??

   ^4Ili kako mo?e? reæi bratu svomu: 'De da ti izvadim trun iz oka', a
   eto brvna u oku tvom?

   ^5Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa æe? onda dobro
   vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!"

   ^6"Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da
   ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas."

   ^7"I?tite i dat æe vam se! Tra?ite i naæi æete! Kucajte i otvorit æe
   vam se!

   ^8Doista, tko god i?te, prima; i tko tra?i, nalazi; i onomu koji kuca
   otvorit æe se.

   ^9Ta ima li koga meðu vama da bi svojemu sinu, ako ga zai?te kruha,
   kamen dao?

   ^10Ili ako ribu zai?te, zar æe mu zmiju dati?

   ^11Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju,
   koliko li æe vi?e Otac va?, koji je na nebesima, dobrima obdariti one
   koji ga zai?tu!"

   ^12"Sve, dakle, ?to ?elite da ljudi vama èine, èinite i vi njima. To
   je, doista, Zakon i Proroci."

   ^13"Uðite na uska vrata! Jer ?iroka su vrata i prostran put koji vodi u
   propast i mnogo ih je koji njime idu.

   ^14O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u ?ivot i malo ih je
   koji ga nalaze!"

   ^15"Èuvajte se la?nih proroka koji dolaze k vama u ovèjem odijelu, a
   iznutra su vuci grabe?ljivi.

   ^16Po njihovim æete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja gro?ðe
   ili s bodljike smokve?

   ^17Tako svako dobro stablo raða dobrim plodovima, a nevaljalo stablo
   raða plodovima zlim.

   ^18Ne mo?e dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo
   dobrih plodova.

   ^19Svako stablo koje ne raða dobrim plodom sijeèe se i u oganj baca.

   ^20Dakle: po plodovima æete ih njihovim prepoznati."

   ^21"Neæe u kraljevstvo nebesko uæi svaki koji mi govori: 'Gospodine,
   Gospodine!', nego onaj koji vr?i volju Oca mojega, koji je na nebesima.

   ^22Mnogi æe me u onaj dan pitati: 'Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u
   tvoje ime prorokovali, u tvoje ime ðavle izgonili, u tvoje ime mnoga
   èudesa èinili?'

   ^23Tada æu im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi
   bezakonici!'"

   ^24"Stoga, tko god slu?a ove moje rijeèi i izvr?ava ih, bit æe kao
   mudar èovjek koji sagradi kuæu na stijeni.

   ^25Zaplju?ti ki?a, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruèe se na tu kuæu,
   ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni."

   ^26"Naprotiv, tko god slu?a ove moje rijeèi, a ne vr?i ih, bit æe kao
   lud èovjek koji sagradi kuæu na pijesku.

   ^27Zaplju?ti ki?a, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruèe se na tu kuæu
   i ona se sru?i. I bija?e to ru?evina velika."

   ^28Kad Isus zavr?i ove svoje besjede, mno?tvo osta zaneseno njegovim
   naukom.

   ^29Ta uèio ih kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Kad je Isus si?ao s gore, pohrli za njim silan svijet.

   ^2I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reèe:
   "Gospodine, ako hoæe?, mo?e? me oèistiti."

   ^3Isus pru?i ruku i dotakne ga se govoreæi: "Hoæu, oèisti se!" I odmah
   se oèisti od gube.

   ^4Ka?e mu Isus: "Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi, poka?i se sveæeniku i
   prinesi dar ?to ga propisa Mojsije, njima za svjedoèanstvo."

   ^5Kad uðe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli:

   ^6"Gospodine, sluga mi le?i kod kuæe uzet, u stra?nim mukama."

   ^7Ka?e mu: "Ja æu doæi izlijeèiti ga."

   ^8Odgovori satnik: "Gospodine, nisam dostojan da uðe? pod krov moj,
   nego samo reci rijeè i izlijeèen æe biti sluga moj.

   ^9Ta i ja, premda sam èovjek pod vla?æu, imam pod sobom vojnike pa
   reknem jednomu: 'Idi!' - i ode, drugomu: 'Doði!' - i doðe, a sluzi
   svomu: 'Uèini to' - i uèini."

   ^10Èuv?i to, zadivi se Isus i reèe onima koji su i?li za njim: "Zaista,
   ka?em vam, ni u koga u Izraelu ne naðoh tolike vjere.

   ^11A ka?em vam: Mnogi æe s istoka i zapada doæi i sjesti za stol s
   Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom,

   ^12a sinovi æe kraljevstva biti izbaèeni van u tamu. Ondje æe biti plaè
   i ?krgut zubi."

   ^13I reèe Isus satniku: "Idi, neka ti bude kako si vjerovao!" I ozdravi
   sluga u taj èas.

   ^14U?av?i u kuæu Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja le?a?e u
   ognjici.

   ^15Dotaèe joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i poslu?iva?e mu.

   ^16A uveèer mu donije?e mnoge opsjednute. On izagna duhove rijeèju i
   sve bolesnike ozdravi -

   ^17da se ispuni ?to je reèeno po Izaiji proroku: On slabosti na?e uze i
   boli ponese.

   ^18Kad Isus vidje mno?tvo oko sebe, zapovjedi da se prijeðe prijeko.

   ^19I pristupi jedan pismoznanac te mu reèe: "Uèitelju, za tobom æu kamo
   god ti po?ao."

   ^20Ka?e mu Isus: "Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin
   Èovjeèji nema gdje bi glavu naslonio."

   ^21Drugi mu od uèenika reèe: "Gospodine, dopusti mi da prije odem i
   pokopam svoga oca."

   ^22Isus mu ka?e: "Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje
   mrtve."

   ^23Kad uðe u laðu, poðo?e za njim njegovi uèenici.

   ^24I gle, ?estok vihor nasta na moru tako da laðu prekrivahu valovi. A
   on je spavao.

   ^25Oni pristupi?e i probudi?e ga govoreæi: "Gospodine, spasi,
   pogibosmo!"

   ^26Ka?e im: "?to ste pla?ljivi, malovjerni?" Tada ustade i zaprijeti
   vjetrovima i moru te nasta velika utiha.

   ^27A ljudi su u èudu pitali: "Tko je taj da mu se i vjetrovi i more
   pokoravaju?"

   ^28I kada doðe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju
   opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije
   mogao proæi onim putem.

   ^29I gle, povika?e: "?to ti ima? s nama, Sine Bo?ji? Do?ao si ovamo
   prije vremena muèiti nas?"

   ^30A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja.

   ^31Zlodusi ga zaklinjahu: "Ako nas istjera?, po?alji nas u ovo krdo
   svinja."

   ^32On im reèe: "Idite!" Oni iziðo?e i uðo?e u svinje. I gle, sve krdo
   jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama.

   ^33A svinjari pobjego?e, odo?e u grad te razglasi?e sve, napose o
   opsjednutima.

   ^34I gle, sav grad iziðe u susret Isusu. Kad ga ugleda?e, zamole ga da
   ode iz njihova kraja.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 I u?av?i u laðu, preplovi i doðe u svoj grad.

   ^2Kad gle, donije?e mu uzetoga koji je le?ao na nosiljci. Vidjev?i
   njihovu vjeru, reèe Isus uzetomu: "Hrabro, sinko, otpu?taju ti se
   grijesi!"

   ^3A gle, neki od pismoznanaca reko?e u sebi: "Ovaj huli!"

   ^4Prozrev?i njihove misli, Isus reèe: "Za?to snujete zlo u srcima?

   ^5Ta ?to je lak?e reæi: 'Otpu?taju ti se grijesi' ili reæi: 'Ustani i
   hodi'?

   ^6Ali da znate: vlastan je Sin Èovjeèji na zemlji otpu?tati grijehe!"
   Tada reèe uzetomu: "Ustani, uzmi nosiljku i poði kuæi!"

   ^7I on usta te ode kuæi.

   ^8Kad mno?tvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu
   vlast dade ljudima.

   ^9Odlazeæi odande, ugleda Isus èovjeka zvanog Matej gdje sjedi u
   carinarnici. I ka?e mu: "Poði za mnom!" On usta i poðe za njim.

   ^10Dok je Isus bio u kuæi za stolom, gle, mnogi carinici i gre?nici
   doðo?e za stol s njime i njegovim uèenicima.

   ^11Vidjev?i to, farizeji stanu govoriti: "Za?to va? uèitelj jede s
   carinicima i gre?nicima?"

   ^12A on, èuv?i to, reèe: "Ne treba zdravima lijeènika, nego bolesnima.

   ^13Hajdete i prouèite ?to znaèi: Milosrðe mi je milo, a ne ?rtva. Ta ne
   doðoh zvati pravednike, nego gre?nike."

   ^14Tada pristupe k njemu Ivanovi uèenici govoreæi: "Za?to mi i farizeji
   postimo, a uèenici tvoji ne poste?"

   ^15Nato im Isus reèe: "Mogu li svatovi tugovati dok je s njima
   zaruènik? Doæi æe veæ dani kad æe im se ugrabiti zaruènik, i tada æe
   postiti!"

   ^16"A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer
   zakrpa vuèe s odijela pa nastane jo? veæa rupa."

   ^17"I ne ulijeva se novo vino u stare mje?ine. Inaèe se mje?ine
   proderu, vino prolije, a mje?ine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u
   nove mje?ine pa se oboje saèuva."

   ^18Dok im on to govora?e, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do
   zemlje i reèe: "Kæi mi, evo, umrije, ali doði, stavi ruku na nju, i
   o?ivjet æe."

   ^19Isus usta te s uèenicima poðe za njim.

   ^20I gle, neka ?ena koja bolova?e dvanaest godina od krvarenja priðe
   odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine.

   ^21Mislila je: "Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit æu se."

   ^22A Isus se okrenu i vidjev?i je reèe: "Hrabro, kæeri, vjera te tvoja
   spasila." I ?ena bi spa?ena od toga èasa.

   ^23I uðe Isus u kuæu glavarovu. Ugleda sviraèe i buèno mno?tvo pa

   ^24reèe: "Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava." Oni mu se
   podsmjehivahu.

   ^25A kad je svijet bio izbaèen, uðe on, primi djevojku za ruku i ona bi
   uskri?ena.

   ^26I razglasi se to po svem onom kraju.

   ^27Kad je Isus odlazio odande, poðu za njim dva slijepca vièuæi:
   "Smiluj nam se, Sine Davidov!"

   ^28A kad uðe u kuæu, pristupe mu slijepci. Isus im ka?e: "Vjerujete li
   da mogu to uèiniti?" Ka?u mu: "Da, Gospodine!"

   ^29Tada se dotaèe njihovih oèiju govoreæi: "Neka vam bude po va?oj
   vjeri."

   ^30I otvori?e im se oèi. A Isus im poprijeti: "Pazite da nitko ne
   dozna!"

   ^31Ali oni, izi?av?i, raznije?e glas o njemu po svem onom kraju.

   ^32Tek ?to oni iziðo?e, gle, donije?e mu njemaka opsjednuta.

   ^33Po?to izagna ðavla, progovori njemak. Mno?tvo se èudom èudilo i
   govorilo: "Nikada se takvo ?to ne vidje u Izraelu!"

   ^34A farizeji govorahu: "Po poglavici ðavolskome izgoni ðavle."

   ^35I obilazio je Isus sve gradove i sela uèeæi po njihovim sinagogama,
   propovijedajuæi Evanðelje o Kraljevstvu i lijeèeæi svaku bolest i svaku
   nemoæ.

   ^36Vidjev?i mno?tvo, sa?ali mu se nad njim jer bijahu izmuèeni i
   ophrvani kao ovce bez pastira.

   ^37Tada reèe svojim uèenicima: "?etve je mnogo, a radnika malo.

   ^38Molite dakle gospodara ?etve da po?alje radnike u ?etvu svoju."
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Dozva dvanaestoricu svojih uèenika i dade im vlast nad neèistim
   dusima: da ih izgone i da lijeèe svaku bolest i svaku nemoæ.

   ^2A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi ?imun, zvani Petar, i
   Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan brat njegov;

   ^3Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej;

   ^4?imun Kananaj i Juda I?kariotski, koji ga izda.

   ^5Tu dvanaestoricu posla Isus uputiv?i ih: "K poganima ne idite i ni u
   koji samarijski grad ne ulazite!

   ^6Poðite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova!

   ^7Putom propovijedajte: 'Pribli?ilo se kraljevstvo nebesko!'

   ^8Bolesne lijeèite, mrtve uskrisujte, gubave èistite, zloduhe izgonite!
   Besplatno primiste, besplatno dajte!

   ^9Ne stjeèite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase,

   ^10ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuæe, ni ?tapa. Ta vrijedan je
   radnik hrane svoje."

   ^11"U koji god grad ili selo uðete, razvidite tko je u njemu dostojan:
   ondje ostanite sve dok ne odete.

   ^12Ulazeæi u kuæu, za?elite joj mir.

   ^13Bude li kuæa dostojna, neka mir va? siðe na nju. Ne bude li
   dostojna, neka se mir va? k vama vrati.

   ^14Gdje vas ne prime i ne poslu?aju rijeèi va?ih, iziðite iz kuæe ili
   grada toga i pra?inu otresite sa svojih nogu.

   ^15Zaista, ka?em vam, lak?e æe biti zemlji sodomskoj i gomorskoj na Dan
   sudnji negoli gradu tomu."

   ^16"Evo, ja vas ?aljem kao ovce meðu vukove. Budite dakle mudri kao
   zmije, a bezazleni kao golubovi!

   ^17Èuvajte se ljudi, jer æe vas predavati vijeæima i po svojim æe vas
   sinagogama bièevati.

   ^18Pred upravitelje i kraljeve vodit æe vas poradi mene, za
   svjedoèanstvo njima i poganima.

   ^19Kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili ?to æete govoriti. Dat
   æe vam se u onaj èas ?to æete govoriti.

   ^20Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca va?ega govori u vama!"

   ^21"Brat æe brata predavati na smrt i otac dijete. Djeca æe ustajati na
   roditelje i ubijati ih.

   ^22Svi æe vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svr?etka,
   bit æe spa?en."

   ^23"Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bje?ite u drugi. Zaista,
   ka?em vam, neæete obiæi gradova izraelskih prije nego ?to doðe Sin
   Èovjeèji."

   ^24"Nije uèenik nad uèiteljem niti sluga nad gospodarom svojim.

   ^25Dosta je da uèenik bude kao njegov uèitelj i sluga kao njegov
   gospodar. Ako su domaæina Beelzebulom nazvali, koliko æe vi?e njegove
   ukuæane?"

   ^26"Ne bojte ih se dakle. Ta ni?ta nije skriveno ?to se neæe otkriti ni
   tajno ?to se neæe doznati.

   ^27?to vam govorim u tami, recite na svjetlu; i ?to na uho èujete,
   propovijedajte na krovovima."

   ^28"Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali du?e ne mogu ubiti. Bojte
   se vi?e onoga koji mo?e i du?u i tijelo pogubiti u paklu."

   ^29"Ne prodaju li se dva vrapca za novèiæ? Pa ipak ni jedan od njih ne
   pada na zemlju bez Oca va?ega.

   ^30A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene.

   ^31Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca."

   ^32"Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat æu se i ja
   njegovim pred Ocem, koji je na nebesima.

   ^33A tko se odreèe mene pred ljudima, odreæi æu se i ja njega pred
   svojim Ocem, koji je na nebesima."

   ^34"Ne mislite da sam do?ao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam do?ao
   donijeti mir, nego maè.

   ^35Ta do?ao sam rastaviti èovjeka od oca njegova i kæer od majke
   njezine i snahu od svekrve njezine;

   ^36i neprijatelji æe èovjeku biti ukuæani njegovi.

   ^37"Tko ljubi oca ili majku vi?e nego mene, nije mene dostojan. Tko
   ljubi sina ili kæer vi?e nego mene, nije mene dostojan.

   ^38Tko ne uzme svoga kri?a i ne poðe za mnom, nije mene dostojan.

   ^39Tko naðe ?ivot svoj, izgubit æe ga, a tko izgubi svoj ?ivot poradi
   mene, naæi æe ga."

   ^40"Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je
   mene poslao.

   ^41Tko prima proroka jer je prorok, primit æe plaæu proroèku; tko prima
   pravednika jer je pravednik, primit æe plaæu pravednièku.

   ^42Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo èa?om hladne vode zato ?to
   je moj uèenik, zaista, ka?em vam, neæe mu propasti plaæa."
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Po?to Isus zavr?i upuæivati dvanaestoricu uèenika, ode odande
   nauèavati i propovijedati po njihovim gradovima.

   ^2A kad Ivan u tamnici doèu za djela Kristova, posla svoje uèenike

   ^3da ga upitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doæi ili drugoga da èekamo?"

   ^4Isus im odgovori: "Poðite i javite Ivanu ?to ste èuli i vidjeli:

   ^5Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se èiste, gluhi èuju, mrtvi
   ustaju, siromasima se navje?æuje Evanðelje.

   ^6I blago onom tko se ne sablazni o mene."

   ^7Kad oni odo?e, poèe Isus govoriti mno?tvu o Ivanu: "?to ste izi?li u
   pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja?

   ^8Ili ?to ste izi?li vidjeti? Èovjeka u meku?asto odjevena? Eno, oni
   ?to se meku?asto nose po kraljevskim su dvorima.

   ^9Ili ?to ste izi?li? Vidjeti proroka? Da, ka?em vam, i vi?e nego
   proroka.

   ^10On je onaj o kome je pisano: Evo, ja ?aljem glasnika svoga pred
   licem tvojim da pripravi put pred tobom.

   ^11Zaista, ka?em vam, izmeðu roðenih od ?ene ne usta veæi od Ivana
   Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veæi je od njega!

   ^12A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko silom se
   probija i siloviti ga grabe.

   ^13Uistinu, svi proroci i Zakon prorokovahu do Ivana.

   ^14Zapravo ako hoæete: on je Ilija koji ima doæi."

   ^15"Tko ima u?i, neka èuje."

   ^16"A komu da prispodobim ovaj nara?taj? Nalik je djeci ?to sjede na
   trgovima pa jedni drugima dovikuju:

   ^17'Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste.'"

   ^18"Doista, doðe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: 'Ðavla ima.'

   ^19Doðe Sin Èovjeèji koji jede i pije, a govori se: 'Gle, izjelice i
   vinopije, prijatelja carinika i gre?nika!' Ali opravda se Mudrost
   djelima svojim."

   ^20Tada stane prekoravati gradove u kojima se dogodilo najvi?e njegovih
   èudesa, a oni se ne obrati?e:

   ^21"Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu
   zbila èudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi se veæ oni u
   kostrijeti i pepelu bili obratili.

   ^22Ali ka?em vam: Tiru i Sidonu bit æe na Dan sudnji lak?e negoli
   vama."

   ^23"I ti, Kafarnaume! Zar æe? se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje æe?
   se strovaliti! Doista, da su se u Sodomi zbila èudesa koja su se
   dogodila u tebi, ostala bi ona do danas.

   ^24Ali ka?em vam: Zemlji æe sodomskoj biti na Dan sudnji lak?e nego
   tebi."

   ^25U ono vrijeme reèe Isus: "Slavim te, Oèe, Gospodaru neba i zemlje,
   ?to si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.

   ^26Da, Oèe, tako se tebi svidjelo.

   ^27Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko
   pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoæe objaviti."

   ^28"Doðite k meni svi koji ste izmoreni i optereæeni i ja æu vas
   odmoriti.

   ^29Uzmite jaram moj na sebe, uèite se od mene jer sam krotka i ponizna
   srca i naæi æete spokoj du?ama svojim.

   ^30Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako."
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Uèenici su
   njegovi ogladnjeli te poèeli trgati klasje i jesti.

   ^2Vidjev?i to, farizeji mu reko?e: "Gle, uèenici tvoji èine ?to nije
   dopu?teno èiniti subotom."

   ^3On im reèe: "Niste li èitali ?to uèini David kad ogladnje on i
   njegovi pratioci?

   ^4Kako uðe u Dom Bo?ji te pojedo?e prinesene kruhove, a to ne bija?e
   slobodno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, nego samo sveæenicima?

   ^5Ili zar niste èitali u Zakonu da subotom sveæenici u Hramu kr?e
   subotu, a bez krivnje su?

   ^6A velim vam: veæe od Hrama jest ovdje!

   ^7I kad biste razumjeli ?to ono znaèi: Milosrðe mi je milo, a ne ?rtva,
   ne biste osudili ove nekrive.

   ^8Ta Sin Èovjeèji gospodar je subote!"

   ^9Oti?av?i odande, doðe u njihovu sinagogu,

   ^10kad gle èovjeka s usahlom rukom. A oni upita?e Isusa da bi ga mogli
   optu?iti: "Je li dopu?teno subotom lijeèiti?"

   ^11On im reèe: "Tko to od vas jedinu ovcu koju ima ne bi subotom
   prihvatio i izvadio kad bi mu upala u jamu?

   ^12A koliko je èovjek vredniji od ovce! Tako, slobodno je subotom
   èiniti dobro!"

   ^13Tada reèe èovjeku: "Ispru?i ruku!" On je ispru?i, i - ruka mu zdrava
   kao i druga!

   ^14A farizeji iziðo?e i odr?a?e vijeæanje protiv njega, kako da ga
   pogube.

   ^15Kad Isus to dozna, ukloni se odande. Za njim je i?lo mno?tvo. On ih
   sve ozdravi

   ^16i poprijeti im da ga ne prokazuju -

   ^17da se ispuni ?to je reèeno po Izaiji proroku:

   ^18Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika du?e
   moje! Stavit æu Duha svoga na njega: navije?tat æe pravo narodima;

   ^19preti se neæe, neæe buèiti, glas mu se neæe èuti po trgovima;

   ^20trske stuèene prelomiti neæe, stijenja ?to tek tinja neæe ugasiti -
   sve dok do pobjede ne izvede pravo.

   ^21Ime njegovo nada je narodima!

   ^22Tada mu doneso?e opsjednuta, slijepa i nijema. I ozdravi ga te
   njemak progovori i progleda.

   ^23I sve ono mno?tvo zapanjeno govora?e: "Da ovo nije Sin Davidov?"

   ^24A farizeji èuv?i to reko?e: "Ne mo?e ovaj izgoniti ðavle osim po
   Beelzebulu, poglavici ðavolskom."

   ^25A on, znajuæi njihove misli, reèe im: "Svako kraljevstvo u sebi
   razdijeljeno opustjet æe i svaki grad ili kuæa u sebi razdijeljena neæe
   opstati.

   ^26Ako Sotona Sotonu izgoni, u sebi je razdijeljen. Kako æe dakle
   opstati kraljevstvo njegovo?

   ^27I ako ja po Beelzebulu izgonim ðavle, po kome ih sinovi va?i izgone?
   Zato æe vam oni biti suci.

   ^28Ali ako ja po Duhu Bo?jem izgonim ðavle, zbilja je do?lo k vama
   kraljevstvo Bo?je."

   ^29"Ili kako bi tko mogao uæi u kuæu jakoga i oplijeniti mu pokuæstvo
   ako prije ne sve?e jakoga? Tada æe mu kuæu oplijeniti."

   ^30"Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa."

   ^31"Zato ka?em vam: svaki æe se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima,
   ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neæe se oprostiti.

   ^32I rekne li tko rijeè protiv Sina Èovjeèjega, oprostit æe mu se. Ali
   tko rekne protiv Duha Svetoga, neæe mu se oprostiti ni na ovom svijetu
   ni u buduæem."

   ^33"Ili uzmite: dobro stablo i plod mu je dobar. Ili uzmite: trulo
   stablo i plod mu je truo. Ta po plodu se stablo poznaje.

   ^34Leglo gujinje! Kako mo?ete govoriti dobro kad ste opaki. Ta iz
   obilja srca usta govore!

   ^35Dobar èovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao èovjek iz riznice
   zle vadi zlo.

   ^36A ka?em vam: za svaku bezrazlo?nu rijeè koju ljudi reknu dat æe
   raèun na Dan sudnji.

   ^37Doista, tvoje æe te rijeèi opravdati i tvoje æe te rijeèi osuditi."

   ^38Jednom zapodjenu?e s njime razgovor neki pismoznanci i farizeji:
   "Uèitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak."

   ^39A on im odgovori: "Nara?taj opak i preljubnièki znak tra?i, ali mu
   se znak neæe dati doli znak Jone proroka.

   ^40Doista, kao ?to Jona bija?e u utrobi kitovoj tri dana i tri noæi,
   tako æe i Sin Èovjeèji biti u srcu zemlje tri dana i tri noæi.

   ^41Ninivljani æe ustati na Sudu zajedno s ovim nara?tajem i osuditi ga
   jer se oni na propovijed Joninu obrati?e, a evo, ovdje je i vi?e od
   Jone!

   ^42Kraljica æe Juga ustati na Sudu zajedno s ovim nara?tajem i osuditi
   ga jer je s krajeva zemlje do?la èuti mudrost Salomonovu, a evo, ovdje
   je i vi?e od Salomona!"

   ^43"A kad neèisti duh iziðe iz èovjeka, luta bezvodnim mjestima tra?eæi
   spokoja, ali ne nalazi!

   ^44Tada rekne: 'Vratit æu se u kuæu odakle iziðoh.' I do?av?i, naðe je
   praznu, pometenu i ureðenu.

   ^45Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uðu
   i nastane se ondje. Na kraju bude s onim èovjekom gore nego na poèetku.
   Tako æe biti i s ovim opakim nara?tajem."

   ^46Dok on jo? govora?e mno?tvu, eto majke i braæe njegove. Stajahu vani
   tra?eæi da s njime govore.

   ^47Reèe mu netko: "Evo majke tvoje i braæe tvoje, vani stoje i tra?e da
   s tobom govore."

   ^48Tomu koji mu to javi on odgovori: "Tko je majka moja, tko li braæa
   moja?"

   ^49I pru?i ruku prema uèenicima: "Evo, reèe, majke moje i braæe moje!

   ^50Doista, tko god vr?i volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi
   je brat i sestra i majka."
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Onoga dana Isus iziðe iz kuæe i sjede uz more.

   ^2I nagrnu k njemu silan svijet te je morao uæi u laðu: sjede, a sve
   ono mno?tvo staja?e na obali.

   ^3I zborio im je mnogo u prispodobama: "Gle, iziðe sijaè sijati.

   ^4I dok je sijao, ne?to zrnja pade uz put, doðo?e ptice i pozoba?e ga.

   ^5Ne?to opet pade na kamenito tlo, gdje nema?e dosta zemlje, i odmah
   izniknu jer nema?e duboke zemlje.

   ^6A kad sunce ogranu, izgorje i jer nema?e korijena, osu?i se.

   ^7Ne?to opet pade u trnje, trnje uzraste i ugu?i ga.

   ^8Ne?to napokon pade na dobru zemlju i dava?e plod: jedno stostruk,
   drugo ?ezdesetostruk, treæe tridesetostruk."

   ^9"Tko ima u?i, neka èuje!"

   ^10I pristupe uèenici pa ga zapitaju: "Za?to im zbori? u prispodobama?"

   ^11On im odgovori: "Zato ?to je vama dano znati otajstva kraljevstva
   nebeskoga, a njima nije dano.

   ^12Doista, onomu tko ima dat æe se i obilovat æe, a onomu tko nema
   oduzet æe se i ono ?to ima.

   ^13U prispodobama im zborim zato ?to gledajuæi ne vide i slu?ajuæi ne
   èuju i ne razumiju."

   ^14"Tako se ispunja na njima proro?tvo Izaijino koje govori: Slu?at
   æete, slu?ati - i neæete razumjeti; gledat æete, gledati - i neæete
   vidjeti!

   ^15Jer usalilo se srce naroda ovoga: u?i zaèepi?e, oèi zatvori?e da
   oèima ne vide, u?ima ne èuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih
   izlijeèim.

   ^16A blago va?im oèima ?to vide, i u?ima ?to slu?aju.

   ^17Zaista, ka?em vam, mnogi su proroci i pravednici ?eljeli vidjeti ?to
   vi gledate, ali nisu vidjeli; i èuti ?to vi slu?ate, ali nisu èuli."

   ^18"Vi, dakle, poslu?ajte prispodobu o sijaèu.

   ^19Svakomu koji slu?a Rijeè o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te
   otima ?to mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan.

   ^20A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji èuje Rijeè i odmah je s
   rado?æu prima,

   ^21ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Rijeèi nastane
   nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba.

   ^22Zasijani u trnje - to je onaj koji slu?a Rijeè, ali briga vremenita
   i zavodljivost bogatstva ugu?e Rijeè, te ona ostane bez ploda.

   ^23Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Rijeè slu?a i razumije,
   pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan ?ezdesetostruko,
   a jedan tridesetostruko."

   ^24Drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad èovjek
   posije dobro sjeme na svojoj njivi.

   ^25Dok su njegovi ljudi spavali, doðe njegov neprijatelj, posije posred
   ?ita kukolj i ode.

   ^26Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj.

   ^27Sluge pristupe domaæinu pa mu reknu: 'Gospodaru, nisi li ti dobro
   sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?'

   ^28On im odgovori: 'Neprijatelj èovjek to uèini.' Nato mu sluge ka?u:
   'Hoæe? li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?'

   ^29A on reèe: 'Ne! Da ne biste sabiruæi kukolj i?èupali zajedno s njim
   i p?enicu.

   ^30Pustite nek oboje raste do ?etve. U vrijeme ?etve reæi æu ?eteocima:
   Pokupite najprije kukolj i sve?ite ga u snopove da se spali, a ?ito
   skupite u moju ?itnicu.'"

   ^31I drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad èovjek
   uze goru?ièino zrno i posija ga na svojoj njivi.

   ^32Ono je dodu?e najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veæe je
   od svega povræa. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde
   mu se po granama."

   ^33I drugu im kaza prispodobu: "Kraljevstvo je nebesko kao kad ?ena uze
   kvasac i zamijesi ga u tri mjere bra?na dok sve ne uskisne."

   ^34Sve je to Isus mno?tvu zborio u prispodobama. I ni?ta im nije zborio
   bez prispodoba -

   ^35da se ispuni ?to je reèeno po proroku: Otvorit æu u prispodobama
   usta svoja, iznijet æu ?to je sakriveno od postanka svijeta.

   ^36Tada otpusti mno?tvo i uðe u kuæu. Pristupe mu uèenici govoreæi:
   "Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi."

   ^37On odgovori: "Sijaè dobroga sjemena jest Sin Èovjeèji.

   ^38Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi
   Zloga.

   ^39Neprijatelj koji ga posija jest ðavao. ?etva je svr?etak svijeta, a
   ?eteoci anðeli.

   ^40Kao ?to se kukolj sabire i ognjem sa?i?e, tako æe biti na svr?etku
   svijeta.

   ^41Sin æe Èovjeèji poslati svoje anðele da pokupe iz njegova
   kraljevstva sve zavodnike i bezakonike

   ^42i bace ih u peæ ognjenu, gdje æe biti plaè i ?krgut zubi.

   ^43Tada æe pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega."
   "Tko ima u?i, neka èuje!"

   ^44"Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: èovjek
   ga pronaðe, sakrije, sav radostan ode, proda sve ?to ima i kupi tu
   njivu."

   ^45"Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim
   biserjem:

   ^46pronaðe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve ?to ima i kupi
   ga."

   ^47"Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mre?a baèena u more zahvati
   svakovrsne ribe.

   ^48Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a
   lo?e izbace.

   ^49Tako æe biti na svr?etku svijeta. Iziæi æe anðeli, odijeliti zle od
   pravednih

   ^50i baciti ih u peæ ognjenu, gdje æe biti plaè i ?krgut zubi."

   ^51"Jeste li sve ovo razumjeli?" Odgovore mu: "Jesmo."

   ^52A on æe im: "Stoga svaki pismoznanac upuæen u kraljevstvo nebesko
   slièan je èovjeku domaæinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro."

   ^53Kad Isus zavr?i sve ove prispodobe, ode odande.

   ^54I doðe u svoj zavièaj. Nauèava?e ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni
   govorahu: "Odakle ovomu ta mudrost i te èudesne sile?

   ^55Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braæa Jakov,
   i Josip, i ?imun, i Juda?

   ^56I sestre mu nisu li sve meðu nama? Odakle mu sve to?"

   ^57I sabla?njavahu se o njega. A Isus im reèe: "Nije prorok bez èasti
   doli u svom zavièaju i u svom domu."

   ^58I ne uèini ondje mnogo èudesa zbog njihove nevjere.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 U ono vrijeme doèu Herod tetrarh za Isusa

   ^2pa reèe svojim slugama: "To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i
   zato èudesne sile djeluju u njemu."

   ^3Herod doista bija?e uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog
   Herodijade, ?ene brata svoga Filipa.

   ^4Jer Ivan mu govora?e: "Ne smije? je imati!"

   ^5Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.

   ^6Na Herodov roðendan zaplesa kæi Herodijadina pred svima i svidje se
   Herodu.

   ^7Zato se zakle dati joj ?to god zai?te.

   ^8A ona nagovorena od matere: "Daj mi, reèe, ovdje na pladnju glavu
   Ivana Krstitelja."

   ^9Ra?alosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se
   dade.

   ^10Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici.

   ^11I donije?e glavu njegovu na pladnju, dado?e djevojci, a ona je
   odnije materi.

   ^12A uèenici njegovi doðu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i
   jave Isusu.

   ^13Kad je Isus to èuo, povuèe se odande laðom na samotno mjesto, u
   osamu. Doèuo to narod pa pohrli pje?ice za njim iz gradova.

   ^14Kad on iziðe, vidje silan svijet, sa?ali mu se nad njim te izlijeèi
   njegove bolesnike.

   ^15Uveèer mu pristupe uèenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i veæ je
   kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane."

   ^16A Isus im reèe: "Ne treba da idu, dajte im vi jesti."

   ^17Oni mu ka?u: "Nemamo ovdje ni?ta osim pet kruhova i dvije ribe."

   ^18A on æe im: "Donesite mi ih ovamo."

   ^19I zapovjedi da mno?tvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije
   ribe, pogleda na nebo, izreèe blagoslov pa razlomi i dade kruhove
   uèenicima, a uèenici mno?tvu.

   ^20I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupi?e dvanaest
   punih ko?ara.

   ^21A blagovalo je oko pet tisuæa mu?karaca, osim ?ena i djece.

   ^22I odmah prisili uèenike da uðu u laðu i da se prebace prijeko dok on
   otpusti mno?tvo.

   ^23A po?to otpusti mno?tvo, uziðe na goru, nasamo, da se pomoli. Uveèer
   bija?e ondje sam.

   ^24Laða se veæ mnogo stadija bila ostisla od kraja, ?ibana valovima.
   Bija?e protivan vjetar.

   ^25O èetvrtoj noænoj stra?i doðe on k njima hodeæi po moru.

   ^26A uèenici ugledav?i ga kako hodi po moru, prestra?eni reko?e:
   "Utvara!" I od straha kriknu?e.

   ^27Isus im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"

   ^28Petar prihvati i reèe: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da doðem
   k tebi po vodi!"

   ^29A on mu reèe: "Doði!" I Petar siðe s laðe te, hodeæi po vodi, poðe k
   Isusu.

   ^30Ali kad spazi vjetar, popla?i se, poène tonuti te krikne:
   "Gospodine, spasi me!"

   ^31Isus odmah pru?i ruku, dohvati ga i ka?e mu: "Malovjerni, za?to si
   posumnjao?"

   ^32Kad uðo?e u laðu, utihnu vjetar.

   ^33A oni na laði poklone mu se nièice govoreæi: "Uistinu, ti si Sin
   Bo?ji!"

   ^34Po?to preplovi?e, doðu na kraj, u Genezaret.

   ^35I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici.
   I dono?ahu mu sve bolesnike

   ^36te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se
   dotakli, ozdravili bi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreæi:

   ^2"Za?to tvoji uèenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije
   jela!"

   ^3On im odgovori: "A za?to vi prestupate zapovijed Bo?ju radi svoje
   predaje?

   ^4Ta reèe Bog: Po?tuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smræu
   neka se kazni!

   ^5A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoæ koja te od mene ide
   neka bude sveti dar,

   ^6ne treba da po?tuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste rijeè
   Bo?ju radi svoje predaje.

   ^7Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija:

   ^8Narod me ovaj usnama èasti, a srce mu je daleko od mene.

   ^9Uzalud me ?tuju nauèavajuæi nauke - uredbe ljudske."

   ^10Tada dozove mno?tvo i reèe: "Slu?ajte i razumijte!

   ^11Ne oneèi?æuje èovjeka ?to ulazi u usta, nego ?to iz usta izlazi - to
   èovjeka oneèi?æuje."

   ^12Tada pristupe k njemu uèenici i ka?u mu: "Zna? li da su se farizeji
   sablaznili kad su èuli tu rijeè?"

   ^13On im odgovori: "Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski
   iskorijenit æe se.

   ^14Pustite ih! Slijepi su, voðe slijepaca! A ako slijepac slijepca
   vodi, obojica æe u jamu pasti."

   ^15Petar prihvati i reèe mu: "Protumaèi nam tu prispodobu!"

   ^16A on reèe: "I vi jo? uvijek ne razumijete?

   ^17Ne shvaæate li: sve ?to ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u
   zahod.

   ^18Naprotiv, ?to iz usta izlazi, iz srca izvire i to oneèi?æuje
   èovjeka.

   ^19Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludni?tva,
   kraðe, la?na svjedoèanstva, psovke.

   ^20To oneèi?æuje èovjeka; a jesti neopranih ruku ne oneèi?æuje
   èovjeka."

   ^21Isus zatim ode odande i povuèe se u krajeve tirske i sidonske.

   ^22I gle: ?ena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziðe vièuæi: "Smiluj mi
   se, Gospodine, Sine Davidov! Kæi mi je te?ko opsjednuta!"

   ^23Ali on joj ne uzvrati ni rijeèi. Pristupe mu na to uèenici te ga
   moljahu: "Udovolji joj jer vièe za nama."

   ^24On odgovori: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova."

   ^25Ali ona priðe, pokloni mu se nièice i ka?e: "Gospodine, pomozi mi!"

   ^26On odgovori: "Ne prilièi uzeti kruh djeci i baciti ga psiæima."

   ^27A ona æe: "Da, Gospodine! Ali psiæi jedu od mrvica ?to padaju sa
   stola njihovih gospodara!"

   ^28Tada joj Isus reèe: "O ?eno! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude
   kako ?eli?." I ozdravi joj kæi toga èasa.

   ^29Oti?av?i odande, doðe Isus do Galilejskog mora, uziðe na goru i
   sjede ondje.

   ^30Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima,
   nijemima i mnogima drugima. Polo?e mu ih do nogu, a on ih izlijeèi.

   ^31Gledajuæi kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi
   prohodali, slijepi progledali, divilo se mno?tvo i slavilo Boga
   Izraelova.

   ^32A Isus dozva svoje uèenike pa im reèe: "?ao mi je naroda jer su veæ
   tri dana uza me, a nemaju ?to jesti. Otpraviti ih gladne neæu da ne
   klonu putem."

   ^33Ka?u mu uèenici: "Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo
   toliko mno?tvo?"

   ^34A Isus im reèe: "Koliko kruhova imate?" Oni æe: "Sedam, i malo
   riba."

   ^35Nato zapovjedi mno?tvu da posjeda po zemlji,

   ^36uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i dava?e uèenicima, a
   uèenici mno?tvu.

   ^37I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupi?e sedam punih
   ko?ara.

   ^38A blagovalo je èetiri tisuæe mu?karaca, osim ?ena i djece.

   ^39Tada otpusti mno?tvo, uðe u laðu i ode u kraj magadanski.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Pristupe k njemu farizeji i saduceji. Isku?avajuæi ga, zatra?e da im
   poka?e kakav znak s neba.

   ^2On im odgovori: "Uveèer govorite: 'Bit æe vedro, nebo se ?ari.'

   ^3A ujutro: 'Danas æe nevrijeme, nebo se tamno zacrvenjelo.' Lice neba
   znadete rasuditi, a znakove vremena ne znate.

   ^4Nara?taj opak i preljubnièki znak tra?i, ali mu se znak neæe dati
   doli znak Jonin." Tada ih ostavi i ode.

   ^5Uèenici doðo?e prijeko, a zaboravi?e ponijeti kruha.

   ^6A Isus im reèe: "Pazite, èuvajte se kvasca farizejskog i
   saducejskog!"

   ^7Oni zami?ljeni meðu sobom govorahu: "Kruha ne ponijesmo."

   ^8Zamijetio to Isus pa reèe: "?to ste zami?ljeni, malovjerni, da kruha
   nemate?

   ^9Zar jo? ne shvaæate, ne sjeæate li se onih pet kruhova na pet tisuæa
   i koliko ko?ara nakupiste?

   ^10I onih sedam kruhova na èetiri tisuæe i koliko ko?ara nakupiste?

   ^11Kako onda ne shvaæate da vam to ne rekoh o kruhu? Nego, èuvajte se
   kvasca farizejskog i saducejskog."

   ^12Tada razumje?e kako im ne reèe da se èuvaju kvasca kru?noga, nego
   nauka farizejskog i saducejskoga.

   ^13Kad Isus doðe u krajeve Cezareje Filipove, upita uèenike: "?to
   govore ljudi, tko je Sin Èovjeèji?"

   ^14Oni reko?e: "Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treæi
   opet da je Jeremija ili koji od proroka."

   ^15Ka?e im: "A vi, ?to vi ka?ete, tko sam ja?"

   ^16?imun Petar prihvati i reèe: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga
   ?ivoga."

   ^17Nato Isus reèe njemu: "Blago tebi, ?imune, sine Jonin, jer ti to ne
   objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima.

   ^18A ja tebi ka?em: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit æu
   Crkvu svoju i vrata paklena neæe je nadvladati.

   ^19Tebi æu dati kljuèeve kraljevstva nebeskoga, pa ?to god sve?e? na
   zemlji, bit æe svezano na nebesima; a ?to god odrije?i? na zemlji, bit
   æe odrije?eno na nebesima."

   ^20Tada zaprijeti uèenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.

   ^21Otada poèe Isus upuæivati uèenike kako treba da poðe u Jeruzalem, da
   mnogo pretrpi od starje?ina, glavara sveæenièkih i pismoznanaca, da
   bude ubijen i treæi dan da uskrsne.

   ^22Petar ga uze na stranu i poèe odvraæati: "Bo?e saèuvaj, Gospodine!
   Ne, to se tebi ne smije dogoditi!"

   ^23Isus se okrene i reèe Petru: "Nosi se od mene, sotono! Sablazan si
   mi jer ti nije na pameti ?to je Bo?je, nego ?to je ljudsko!"

   ^24Tada Isus reèe svojim uèenicima: "Hoæe li tko za mnom, neka se
   odrekne samoga sebe, neka uzme svoj kri? i neka ide za mnom.

   ^25Tko hoæe ?ivot svoj spasiti, izgubit æe ga, a tko izgubi ?ivot svoj
   poradi mena, naæi æe ga.

   ^26Ta ?to æe koristiti èovjeku ako sav svijet stekne, a ?ivotu svojemu
   naudi? Ili ?to æe èovjek dati u zamjenu za ?ivot svoj?

   ^27Doæi æe, doista, Sin Èovjeèji u slavi Oca svoga s anðelima svojim i
   tada æe naplatiti svakomu po djelima njegovim."

   ^28"Zaista, ka?em vam, neki od ovdje nazoènih neæe okusiti smrti dok ne
   vide Sina Èovjeèjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom."
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Nakon ?est dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata
   njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu,

   ^2i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu
   postado?e bijele kao svjetlost.

   ^3I gle: ukaza?e im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime.

   ^4A Petar prihvati i reèe Isusu: "Gospodine, dobro nam je ovdje biti.
   Ako hoæe?, naèinit æu ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i
   Iliji jednu."

   ^5Dok je on jo? govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz
   oblaka govora?e: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!
   Slu?ajte ga!"

   ^6Èuv?i glas, uèenici pado?e licem na zemlju i silno se prestra?i?e.

   ^7Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reèe: "Ustanite, ne bojte se!"

   ^8Podigo?e oèi, ali ne vidje?e nikoga doli Isusa sama.

   ^9Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: "Nikomu ne kazujte viðenje
   dok Sin Èovjeèji od mrtvih ne uskrsne."

   ^10Upita?e ga uèenici: "?to dakle pismoznanci govore da prije treba da
   doðe Ilija?"

   ^11On im odgovori: "Ilija æe dodu?e doæi i sve obnoviti.

   ^12No velim vam: Ilija je veæ do?ao, ali ga ne upozna?e, veæ uèini?e s
   njim ?to im se prohtjelo. Tako je i Sinu Èovjeèjemu trpjeti od njih."

   ^13Tada razumje?e uèenici da im to reèe o Ivanu Krstitelju.

   ^14Kada doðo?e k mno?tvu, pristupi mu èovjek, padne pred njim na
   koljena

   ^15i reèe: "Gospodine, smiluj se sinu mojemu jer je mjeseèar i zlo mu
   je. Èesto doista pada u oganj i èesto u vodu.

   ^16Dovedoh ga tvojim uèenicima i ne mogo?e ga izlijeèiti."

   ^17A Isus odgovori: "O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama!
   Dokle li vas podnositi! Dovedite mi ga ovamo!"

   ^18I zaprijeti Isus zloduhu te on iziðe iz njega. I ozdravi djeèak toga
   èasa.

   ^19Tada uèenici pristupi?e nasamo k Isusu i reko?e: "Za?to ga mi ne
   mogosmo izagnati?"

   ^20Ka?e im: "Zbog va?e malovjernosti. Zaista, ka?em vam, ako imadnete
   vjere koliko je zrno goru?ièino te reknete ovoj gori: 'Premjesti se
   odavde onamo!', premjestit æe se i ni?ta vam neæe biti nemoguæe."

   ^21#

   ^22A kad su se skupili u Galileji, reèe im Isus: "Sin Èovjeèji ima biti
   predan ljudima u ruke

   ^23i ubit æe ga, ali on æe treæi dan uskrsnuti." I o?alosti?e se silno.

   ^24Kad stigo?e u Kafarnaum, pristupe Petru oni ?to ubiru dvodrahme pa
   mu reko?e: "Uèitelj va? ne plaæa dvodrahme?"

   ^25"Plaæa", odgovori. A kad on uðe u kuæu, pretekne ga Isus: "?to ti se
   èini, ?imune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od
   svojih sinova ili od tuðih?"

   ^26Kad on odgovori: "Od tuðih!", reèe mu Isus: "Sinovi su, dakle,
   osloboðeni.

   ^27Ali da ih ne sablaznimo, poði k moru, baci udicu i prvu ribu koja
   naiðe uzmi, otvori joj usta i naæi æe? stater. Uzmi ga pa im ga podaj
   za me i za se."
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 U onaj èas pristupe uèenici Isusu pa ga zapitaju: "Tko je, dakle,
   najveæi u kraljevstvu nebeskom?"

   ^2On dozove dijete, postavi ga posred njih

   ^3i reèe: "Zaista, ka?em vam, ako se ne obratite i ne postanete kao
   djeca, neæete uæi u kraljevstvo nebesko.

   ^4Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveæi u kraljevstvu
   nebeskom.

   ^5I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima."

   ^6"Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih ?to
   vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da
   potone u dubinu morsku."

   ^7"Jao svijetu od sablazni! Neizbje?ivo dolaze sablazni, ali jao
   èovjeku po kom dolazi sablazan.

   ^8Pa ako te ruka ili noga sabla?njava, odsijeci je i baci od sebe.
   Bolje ti je uæi u ?ivot kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje
   noge biti baèen u oganj vjeèni.

   ^9I ako te oko sabla?njava, izvadi ga i baci od sebe. Bolje ti je
   jednooku u ?ivot uæi, nego s oba oka biti baèen u pakao ognjeni."

   ^10"Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, ka?em vam,
   anðeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na
   nebesima."

   ^11#

   ^12"?to vam se èini? Ako neki èovjek imadne sto ovaca i jedna od njih
   zaluta, neæe li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poæi u
   potragu za zalutalom?

   ^13Posreæi li mu se te je naðe, zaista, ka?em vam, raduje se zbog nje
   vi?e nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale.

   ^14Tako ni Otac va?, koji je na nebesima, neæe da propadne ni jedan od
   ovih malenih."

   ^15"Pogrije?i li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo.

   ^16Ako te poslu?a, stekao si brata. Ne poslu?a li te, uzmi sa sobom jo?
   jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka poèiva
   svaka tvrdnja.

   ^17Ako ni njih ne poslu?a, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne poslu?a,
   neka ti bude kao poganin i carinik."

   ^18"Zaista, ka?em vam, ?to god sve?ete na zemlji, bit æe svezano na
   nebu; i ?to god odrije?ite na zemlji, bit æe odrije?eno na nebu."

   ^19"Nadalje, ka?em vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodu?no zai?tu
   ?to mu drago, dat æe im Otac moj, koji je na nebesima.

   ^20Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja meðu
   njima."

   ^21Tada pristupi k njemu Petar i reèe: "Gospodine, koliko puta da
   oprostim bratu svomu ako se ogrije?i o mene? Do sedam puta?"

   ^22Ka?e mu Isus: "Ne ka?em ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta
   sedam."

   ^23"Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluèi urediti raèune sa
   slugama.

   ^24Kad zapoèe obraèunavati, dovedo?e mu jednoga koji mu dugova?e deset
   tisuæa talenata.

   ^25Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on,
   ?ena mu i djeca i sve ?to ima te se podmiri dug.

   ^26Nato sluga padne nièice preda nj govoreæi: 'Strpljenja imaj sa mnom,
   i sve æu ti vratiti.'

   ^27Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti."

   ^28"A kad taj isti sluga izaðe, naiðe na jednoga svoga druga koji mu
   dugova?e sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreæi: 'Vrati ?to
   si du?an!'

   ^29Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: 'Strpljenja imaj sa mnom
   i vratit æu ti.'

   ^30Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati
   duga."

   ^31"Kad njegovi drugovi vidje?e ?to se dogodilo, silno ra?alo?æeni
   odo?e i sve to dojavi?e gospodaru.

   ^32Tada ga gospodar dozva i reèe mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug
   oprostio jer si me zamolio.

   ^33Nije li trebalo da se i ti smiluje? svome drugu, kao ?to sam se i ja
   tebi smilovao?'

   ^34I gospodar ga, rasrðen, preda muèiteljima dok mu ne vrati svega
   duga.

   ^35Tako æe i Otac moj nebeski uèiniti s vama ako svatko od srca ne
   oprosti svomu bratu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Kad Isus zavr?i ove besjede, ode iz Galileje i doðe u judejski kraj
   s onu stranu Jordana.

   ^2Za njim je i?ao silan svijet. Ondje ih izlijeèi.

   ^3Pristupe mu tada farizeji pa, da ga isku?aju, ka?u: "Je li dopu?teno
   otpustiti ?enu s kojega god razloga?"

   ^4On odgovori: "Zar niste èitali: Stvoritelj od poèetka mu?ko i ?ensko
   stvori ih

   ^5i reèe: Stoga æe èovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju
   ?enu; i dvoje njih bit æe jedno tijelo?

   ^6Tako vi?e nisu dvoje, nego jedno tijelo. ?to, dakle, Bog zdru?i,
   èovjek neka ne rastavlja."

   ^7Ka?u mu: "Za?to onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i -
   otpustiti?"

   ^8Odgovori im: "Zbog tvrdoæe srca va?ega dopusti vam Mojsije otpustiti
   ?ene, ali od poèetka ne bija?e tako.

   ^9A ja vam ka?em: Tko otpusti svoju ?enu - osim zbog bludni?tva - pa se
   o?eni drugom, èini preljub."

   ^10Ka?u mu uèenici: "Ako je tako izmeðu mu?a i ?ene, bolje je ne ?eniti
   se."

   ^11A on im reèe: "Ne shvaæaju toga svi, nego samo oni kojima je dano.

   ^12Doista, ima za ?enidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine
   rodi?e. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobi?e. A ima nesposobnih koji
   sami sebe onesposobi?e poradi kraljevstva nebeskoga. Tko mo?e shvatiti,
   neka shvati."

   ^13Tada mu donije?e djeèicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A
   uèenici im branili.

   ^14Nato æe im Isus: "Pustite djeèicu i ne prijeèite im k meni jer
   takvih je kraljevstvo nebesko!"

   ^15I polo?i ruke na njih pa krene odande.

   ^16I gle, pristupi mu netko i reèe: "Uèitelju, koje mi je dobro èiniti
   da imam ?ivot vjeèni?"

   ^17A on mu reèe: "?to me pita? o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako
   hoæe? u ?ivot uæi, èuvaj zapovijedi."

   ^18Upita ga: "Koje?" A Isus reèe: Ne ubij! Ne èini preljuba! Ne ukradi!
   Ne svjedoèi la?no!

   ^19Po?tuj oca i majku! I ljubi svoga bli?njega kao sebe samoga!"

   ^20Ka?e mu mladiæ: "Sve sam to èuvao. ?to mi jo? nedostaje?"

   ^21Reèe mu Isus: "Hoæe? li biti savr?en, idi, prodaj ?to ima? i podaj
   siromasima pa æe? imati blago na nebu. A onda doði i idi za mnom."

   ^22Na tu rijeè ode mladiæ ?alostan jer ima?e velik imetak.

   ^23A Isus reèe svojim uèenicima: "Zaista, ka?em vas, te?ko æe bogata? u
   kraljevstvo nebesko.

   ^24Ponovno vam velim: Lak?e je devi kroz u?i iglene nego bogata?u u
   kraljevstvo Bo?je."

   ^25Èuv?i to, uèenici se silno snebivahu govoreæi: "Tko se onda mo?e
   spasiti?"

   ^26A Isus upre u njih pogled pa im reèe: "Ljudima je to nemoguæe, ali
   Bogu je sve moguæe."

   ^27Tada Petar prihvati pa upita: "Evo, mi sve ostavismo i poðosmo za
   tobom. ?to æemo za to dobiti?"

   ^28Reèe im Isus: "Zaista, ka?em vam, vi koji poðoste za mnom, o
   preporodu, kad Sin Èovjeèji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi
   æete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena
   Izraelovih.

   ^29I tko god ostavi kuæe, ili braæu, ili sestre, ili oca, ili majku,
   ili ?enu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko æe
   primiti i ?ivot vjeèni ba?tiniti."

   ^30"A mnogi prvi bit æe posljednji, i posljednji prvi."
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 "Kraljevstvo je nebesko kao kad domaæin rano ujutro izaðe najmiti
   radnike u svoj vinograd.

   ^2Pogodi se s radnicima po denar na dan i po?alje ih u svoj vinograd.

   ^3Izaðe i o treæoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni

   ^4pa i njima reèe: 'Idite i vi u moj vinograd pa ?to bude pravo, dat æu
   vam.'

   ^5I oni odo?e. Izaðe opet o ?estoj i devetoj uri te uèini isto tako.

   ^6A kad izaðe o jedanaestoj uri, naðe druge gdje stoje i reèe im:
   'Za?to ovdje stojite vazdan besposleni?'

   ^7Ka?u mu: 'Jer nas nitko ne najmi.' Reèe im: 'Idite i vi u vinograd.'"

   ^8"Uveèer ka?e gospodar vinograda svojemu upravitelju: 'Pozovi radnike
   i podaj im plaæu poèev?i od posljednjih pa sve do prvih.'

   ^9Doðu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar.

   ^10Pa kada doðu oni prvi, pomisle da æe primiti vi?e, ali i oni prime
   po denar.

   ^11A kad primi?e, poèe?e mrmljati protiv domaæina:

   ^12'Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednaèio si ih s nama, koji
   smo podnosili svu tegobu dana i ?egu.'"

   ^13"Nato on odgovori jednomu od njih: 'Prijatelju, ne èinim ti krivo.
   Nisi li se pogodio sa mnom po denar?

   ^14Uzmi svoje pa idi. A ja hoæu i ovomu posljednjemu dati kao i tebi.

   ^15Nije li mi slobodno èiniti sa svojim ?to hoæu? Ili zar je oko tvoje
   zlo ?to sam ja dobar?'"

   ^16"Tako æe posljednji biti prvi, a prvi posljednji."

   ^17Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im
   putem reèe:

   ^18"Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Èovjeèji bit æe predan glavarima
   sveæenièkim i pismoznancima. Osudit æe ga na smrt

   ^19i predati poganima da ga izrugaju, izbièuju i razapnu, ali on æe
   treæi dan uskrsnuti."

   ^20Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade
   nièice da od njega ne?to zai?te.

   ^21A on æe joj: "?to ?eli??" Ka?e mu: "Reci da ova moja dva sina u
   tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva."

   ^22Isus odgovori: "Ne znate ?to i?tete. Mo?ete li piti èa?u koju æu ja
   piti?" Ka?u mu: "Mo?emo!"

   ^23A on im reèe: "Èa?u æete moju dodu?e piti, ali sjesti meni zdesna
   ili slijeva - to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio
   moj Otac."

   ^24Kada su to èula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata.

   ^25Zato ih Isus dozva i reèe: "Znate da vladari gospoduju svojim
   narodima i velika?i njihovi dr?e ih pod vla?æu.

   ^26Neæe tako biti meðu vama! Naprotiv, tko hoæe da meðu vama bude
   najveæi, neka vam bude poslu?itelj.

   ^27I tko god hoæe da meðu vama bude prvi, neka vam bude sluga."

   ^28"Tako i Sin Èovjeèji nije do?ao da bude slu?en, nego da slu?i i
   ?ivot svoj dade kao otkupninu za mnoge."

   ^29Kad su izlazili iz Jerihona, poðe za njim silan svijet.

   ^30I gle, dva slijepca sjeðahu kraj puta. Èuv?i da Isus prolazi,
   povika?e: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!"

   ^31Mno?tvo ih u?utkivalo, ali oni jo? jaèe viknu?e: "Gospodine, smiluj
   nam se, Sine Davidov!"

   ^32Isus se zaustavi, dozove ih i reèe: "?to hoæete da vam uèinim?"

   ^33Ka?u mu: "Gospodine, da nam se otvore oèi."

   ^34Isus se ganut dotaèe njihovim oèiju i oni odmah progleda?e. I poðo?e
   za njim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Kad se pribli?i?e Jeruzalemu te doðo?e u Betfagu, na Maslinskoj
   gori, posla Isus dvojicu uèenika

   ^2govoreæi: "Poðite u selo pred vama i odmah æete naæi privezanu
   magaricu i uz nju magare. Odrije?ite ih i dovedite k meni.

   ^3Ako vam tko ?to rekne, recite: 'Gospodinu trebaju', i odmah æe ih
   pustiti."

   ^4To se dogodi da se ispuni ?to je reèeno po proroku:

   ^5Recite kæeri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, ja?uæ na
   magarcu, na magaretu, mladetu magarièinu.

   ^6Uèenici odu i uèine kako im naredi Isus.

   ^7Dovedu magaricu i magare te stave na njih haljine i Isus uzjaha na
   njih.

   ^8Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa
   stabala i sterahu ih po putu.

   ^9Mno?tvo pak pred njim i za njim klica?e: "Hosana Sinu Davidovu!
   Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!"

   ^10Kad uðe u Jeruzalem, uskome?ao se sav grad i govorio: "Tko je ovaj?"

   ^11A mno?tvo odgovara?e: "To je Prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga."

   ^12Isus uðe u Hram i izagna sve koji su prodavali i kupovali u Hramu.
   Mjenjaèima isprevrta stolove i prodavaèima golubova klupe.

   ^13Ka?e im: "Pisamo je: Dom æe se moj zvati Dom molitve, a vi od njega
   èinite peæinu razbojnièku."

   ^14U Hramu mu priðo?e slijepi i hromi i on ih ozdravi.

   ^15A kad glavari sveæenièki i pismoznanci vidje?e èudesa koja uèini i
   djecu ?to vièu Hramom: "Hosana Sinu Davidovu!", gnjevni

   ^16mu reko?e: "Èuje? li ?to ovi govore?" Ka?e im Isus: "Da! A niste li
   èitali: Iz usta djece i dojenèadi sebi si pripravio hvalu?"

   ^17On ih ostavi, poðe iz grada u Betaniju te ondje prenoæi.

   ^18Ujutro se vraæao u grad i ogladnje.

   ^19Ugleda smokvu kraj puta i priðe k njoj, ali ne naðe na njoj ni?ta
   osim li?æa pa joj ka?e: "Ne bilo vi?e ploda s tebe dovijeka!" I smokva
   umah usahnu.

   ^20Vidjev?i to, uèenici se zaèude: "Kako umah smokva usahnu!"

   ^21Isus im odvrati: "Zaista, ka?em vam, ako budete imali vjeru i ne
   posumnjate, èinit æete ne samo ovo sa smokvom, nego - reknete li i ovoj
   gori: 'Digni se i baci u more!', bit æe tako.

   ^22I sve ?to zai?tete u molitvi vjerujuæi, primit æete."

   ^23I uðe u Hram. Dok je nauèavao, pristupi?e mu glavari sveæenièki i
   starje?ine narodne te ga upita?e: "Kojom vla?æu to èini?? Tko ti dade
   tu vlast?"

   ^24Isus im odgovori: "I ja æu vas jedno upitati. Ako mi na to
   odgovorite, ja æu vama kazati kojom vla?æu ovo èinim.

   ^25Krst Ivanov odakle li bija?e? Od Neba ili od ljudi?" A oni umovahu
   meðu sobom: "Reknemo li 'Od Neba', odvratit æe nam: 'Za?to mu, dakle,
   ne povjerovaste?'

   ^26A reknemo li 'Od ljudi', strah nas je mno?tva. Ta svi Ivana smatraju
   prorokom."

   ^27Zato odgovore Isusu: "Ne znamo." I on njima reèe: "Ni ja vama neæu
   kazati kojom vla?æu ovo èinim."

   ^28"A ?to vam se èini? Èovjek neki imao dva sina. Priðe prvomu i reèe:
   'Sinko, hajde danas na posao u vinograd!'

   ^29On odgovori: 'Neæu!' No poslije se predomisli i ode.

   ^30Priðe i drugomu pa mu reèe isto tako. A on odgovori: 'Evo me,
   gospodaru!' i ne ode.

   ^31Koji od te dvojice izvr?i volju oèevu?" Ka?u: "Onaj prvi." Nato æe
   im Isus: "Zaista, ka?em vam, carinici i bludnice preteko?e vas u
   kraljevstvo Bo?je!

   ^32Doista, Ivan doðe k vama putom pravednosti i vi mu ne povjerovaste,
   a carinici mu i bludnice povjerova?e. Vi pak, makar to vidjeste, ni
   kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete."

   ^33"Drugu prispodobu èujte! Bija?e neki domaæin koji posadi vinograd,
   ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podi?e kulu pa ga iznajmi
   vinogradarima i otputova.

   ^34Kad se pribli?ilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima
   da uzmu njegov urod.

   ^35A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istuko?e, drugog
   ubi?e, a treæega kamenova?e.

   ^36I opet posla druge sluge, vi?e njih nego prije, ali oni i s njima
   postupi?e jednako."

   ^37"Naposljetku posla k njima sina svoga misleæi: 'Po?tovat æe mog
   sina.'

   ^38Ali kad vinogradari ugledaju sina, reko?e meðu sobom: 'Ovo je
   ba?tinik! Hajde da ga ubijemo i imat æemo ba?tinu njegovu!'

   ^39I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju."

   ^40"Kada dakle doðe gospodar vinograda, ?to æe uèiniti s tim
   vinogradarima?"

   ^41Ka?u mu: "Opake æe nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim
   vinogradarima ?to æe mu davati urod u svoje vrijeme."

   ^42Ka?e im Isus: "Zar nikada niste èitali u Pismima: Kamen ?to ga
   odbaci?e graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo -
   kakvo èudo u oèima na?im!

   ^43Zato æe se - ka?em vam - oduzeti od vas kraljevstvo Bo?je i dat æe
   se narodu koji donosi njegove plodove! (

   ^44I tko padne na taj kamen, smrskat æe se, a na koga on padne, satrt
   æe ga.)"

   ^45Kad su glavari sveæenièki i farizeji èuli te njegove prispodobe,
   razumjeli su da govori o njima.

   ^46I tra?ili su da ga uhvate, ali se poboja?e mno?tva jer ga je
   smatralo prorokom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Isus im ponovno prozbori u prispodobama:

   ^2"Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu
   svomu.

   ^3Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedo?e doæi.

   ^4Opet posla druge sluge govoreæi: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam
   ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Doðite
   na svadbu!'"

   ^5"Ali oni ne mareæi odo?e - jedan na svoju njivu, drugi za svojom
   trgovinom.

   ^6Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju.

   ^7Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a
   grad im spali."

   ^8"Tada ka?e slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne
   bijahu dostojni.

   ^9Poðite stoga na raskr?æa i koga god naðete, pozovite na svadbu!'"

   ^10"Sluge iziðo?e na putove i sabra?e sve koje naðo?e - i zle i dobre.
   I svadbena se dvorana napuni gostiju.

   ^11Kad kralj uðe pogledati goste, spazi ondje èovjeka koji ne bija?e
   odjeven u svadbeno ruho.

   ^12Ka?e mu: 'Prijatelju, kako si ovamo u?ao bez svadbenoga ruha?' A on
   zanijemi.

   ^13Tada kralj reèe poslu?iteljima: 'Sve?ite mu ruke i noge i bacite ga
   van u tamu, gdje æe biti plaè i ?krgut zubi.'

   ^14Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih."

   ^15Tada farizeji odo?e i odr?a?e vijeæe kako da Isusa uhvate u rijeèi.

   ^16Po?alju k njemu svoje uèenike s herodovcima da ga upitaju:
   "Uèitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Bo?jem uèi? i ne mari?
   tko je tko jer nisi pristran.

   ^17Reci nam, dakle, ?to ti se èini: je li dopu?teno dati porez caru ili
   nije?"

   ^18Znajuæi njihovu opakost, reèe Isus: "Za?to me isku?avate, licemjeri?

   ^19Poka?ite mi porezni novac!" Pru?i?e mu denar.

   ^20On ih upita: "Èija je ovo slika i natpis?"

   ^21Odgovore: "Carev." Ka?e im: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu
   Bo?je."

   ^22Èuv?i to, zadive se pa ga ostave i odu.

   ^23Toga dana pristupi?e k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuæa,
   i upita?e ga:

   ^24"Uèitelju, Mojsije reèe: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat
   o?eni njegovom ?enom te podigne porod bratu svomu.

   ^25Bija?e tako u nas sedmero braæe. Prvi se o?eni i umrije bez poroda
   ostaviv?i ?enu svom bratu.

   ^26Tako i drugi i treæi, sve do sedmoga.

   ^27A nakon svih umrije i ?ena.

   ^28Kojemu æe dakle od te sedmorice biti ?ena o uskrsnuæu? Jer sva su je
   sedmorica imala."

   ^29Odgovori im Isus: "U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile
   Bo?je.

   ^30Ta u uskrsnuæu niti se ?ene niti udavaju, nego su kao anðeli na
   nebu.

   ^31A ?to se tièe uskrsnuæa mrtvih, zar niste èitali ?to vam reèe Bog:

   ^32Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog
   mrtvih, nego ?ivih!"

   ^33Èuv?i to, mno?tvo osta zaneseno njegovim naukom.

   ^34A kad su farizeji èuli kako u?utka saduceje, okupi?e se,

   ^35a jedan od njih, zakonoznanac, da ga isku?a, upita:

   ^36"Uèitelju, koja ja zapovijed najveæa u Zakonu?"

   ^37A on mu reèe: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i
   svom du?om svojom, i svim umom svojim.

   ^38To je najveæa i prva zapovijed.

   ^39Druga, ovoj slièna: Ljubi svoga bli?njega kao sebe samoga.

   ^40O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."

   ^41Kad se farizeji skupi?e, upita ih Isus:

   ^42"?to mislite o Kristu? Èiji je on sin?" Ka?u mu: "Davidov."

   ^43A on æe njima: "Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad
   veli:

   ^44Reèe Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne polo?im
   neprijatelje tvoje za podno?je nogama tvojim?'

   ^45Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?"

   ^46I nitko mu nije mogao odgovoriti ni rijeèi, niti se od toga dana tko
   usudio upitati ga bilo ?to.
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Tada Isus prozbori mno?tvu i svojim uèenicima:

   ^2"Na Mojsijevu stolicu zasjedo?e pismoznanci i farizeji.

   ^3Èinite dakle i obdr?avajte sve ?to vam ka?u, ali se nemojte ravnati
   po njihovim djelima jer govore, a ne èine.

   ^4Ve?u i ljudima na pleæa tovare te?ka bremena, a sami ni da bi ih
   prstom makli.

   ^5Sva svoja djela èine zato da ih ljudi vide. Doista, pro?iruju zapise
   svoje i produljuju rese.

   ^6Vole proèelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama,

   ^7pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu 'Rabbi'.

   ^8Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je uèitelj va?, a svi ste
   vi braæa.

   ^9Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac va? - onaj na
   nebesima.

   ^10I ne dajte da vas voðama zovu, jer jedan je va? voða - Krist.

   ^11Najveæi meðu vama neka vam bude poslu?itelj.

   ^12Tko se god uzvisuje, bit æe poni?en, a tko se ponizuje, bit æe
   uzvi?en."

   ^13"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zakljuèavate
   kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date uæi ni
   onima koji bi htjeli."

   ^14#

   ^15"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i
   kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete,
   promeæete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe."

   ^16"Jao vama! Slijepe voðe! Govorite: 'Zakune li se tko Hramom, nije
   ni?ta. Ali ako se zakune hramskim zlatom, ve?e ga zakletva.'

   ^17Budale i slijepci! Ta ?to je veæe: zlato ili Hram ?to posveæuje
   zlato?

   ^18Nadalje: 'Zakune li se tko ?rtvenikom, nije ni?ta. Ali ako se zakune
   darom ?to je na njemu, ve?e ga zakletva.'

   ^19Slijepci! Ta ?to je veæe: dar ili ?rtvenik ?to dar posveæuje?

   ^20Tko se dakle zakune ?rtvenikom, kune se njime i svime ?to je na
   njemu.

   ^21I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onim koji u njemu prebiva.

   ^22I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Bo?jim i Onim koji na
   njemu sjedi."

   ^23"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od
   metvice i kopra i kima, a propu?tate najva?nije u Zakonu: pravednost,
   milosrðe, vjernost. Ovo je trebalo èiniti, a ono ne propu?tati.

   ^24Slijepe voðe! Cijedite komarca, a gutate devu!"

   ^25"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Èistite èa?u i zdjelu
   izvana, a iznutra su pune grabe?a i pohlepe.

   ^26Farizeju slijepi! Oèisti najprije nutrinu èa?e da joj i vanj?tina
   bude èista."

   ^27Jao vama pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene
   grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvaèkih kostiju i
   svakojake neèistoæe.

   ^28Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni
   licemjerja i bezakonja."

   ^29"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice
   prorocima i kitite spomenike pravednicima

   ^30te govorite: 'Da smo mi ?ivjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili
   njihovi sudionici u prolijevanju krvi proroèke.'

   ^31Tako sami protiv sebe svjedoèite da ste sinovi ubojica proroka.

   ^32Dopunite samo mjeru otaca svojih!"

   ^33"Zmije! Leglo gujinje! Kako æete uteæi osudi paklenoj?

   ^34Zato evo ja ?aljem vama proroke i mudrace i pismoznance. Jedne æete
   od njih ubiti i raspeti, druge bièevati po svojim sinagogama i
   progoniti od grada do grada

   ^35da tako na vas doðe sva pravedna krv, prolivena na zemlji od krvi
   Abela pravednoga pa do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojega ubiste
   izmeðu Hrama i ?rtvenika.

   ^36Zaista, ka?em vam, sve æe to doæi na ovaj nara?taj!"

   ^37"Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubija? proroke i kamenuje? one ?to su
   tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao ?to kvoèka
   okuplja piliæe pod krila, i ne htjedoste.

   ^38Evo, napu?tena vam kuæa.

   ^39Doista, ka?em vam, odsada me neæete vidjeti dok ne reknete:
   Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Isus iziðe iz Hrama. Putom mu pristupi?e uèenici pokazujuæi mu
   hramsko zdanje.

   ^2A on im reèe: "Ne vidite li sve ovo? Zaista, ka?em vam, ne, neæe se
   ovdje ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen."

   ^3Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio, pristupi?e k njemu uèenici
   nasamo govoreæi: "Reci nam kada æe to biti i koji æe biti znak tvojega
   Dolaska i svr?etka svijeta?"

   ^4Isus im odgovori: "Pazite da vas tko ne zavede!

   ^5Mnogi æe doista doæi u moje ime i govoriti: 'Ja sam Krist!' I mnoge
   æe zavesti."

   ^6"A èut æete za ratove i za glasove o ratovima. Pazite, ne uznemirujte
   se. Doista treba da se to dogodi, ali to jo? nije svr?etak.

   ^7Narod æe ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva; bit
   æe gladi i potresa po raznim mjestima.

   ^8Ali sve je to samo poèetak trudova."

   ^9"Tada æe vas predavati na muke i ubijati vas. I svi æe vas narodi
   zamrziti zbog imena moga.

   ^10Mnogi æe se tada sablazniti, izdavat æe jedni druge i mrziti se meðu
   sobom.

   ^11Ustat æe mnogi la?ni proroci i mnoge zavesti.

   ^12Razmahat æe se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih.

   ^13Ali tko ustraje do svr?etka, bit æe spa?en."

   ^14"I propovijedat æe se ovo evanðelje Kraljevstva po svem svijetu za
   svjedoèanstvo svim narodima. Tada æe doæi svr?etak."

   ^15"Kada dakle vidite da grozota pusto?i, po proro?tvu Daniela proroka,
   stoluje na svetome mjestu - tko èita, neka razumije:

   ^16koji se tada zateknu u Judeji, neka bje?e u gore;

   ^17tko bude na krovu, neka ne silazi uzeti ?to iz kuæe;

   ^18i tko bude u polju, neka se ne okreæe natrag da uzme haljinu!"

   ^19"A jao trudnicama i dojiljama u one dane!"

   ^20"I molite da bijeg va? ne bude zimi ili subotom

   ^21jer tada æe biti velika tjeskoba kakve ne bija?e od poèetka svijeta
   sve do sada, a neæe je ni biti."

   ^22"I kad se ne bi skratili dani oni, nitko se ne bi spasio. No poradi
   izabranih skratit æe se dani oni."

   ^23"Ako vam tada tko rekne: 'Gle, evo Krista!' ili: 'Eno ga!' - ne
   povjerujte!

   ^24Ustat æe, doista, la?ni kristi i la?ni proroci i iznijeti znamenja
   velika i èudesa da, bude li moguæe, zavedu i izabrane."

   ^25"Eto, prorekao sam vam."

   ^26"Reknu li vam dakle: 'Evo, u pustinji je!', ne izlazite; 'Evo ga u
   lo?nicama!', ne vjerujte.

   ^27Jer kao ?to munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako æe biti
   i s dolaskom Sina Èovjeèjega."

   ^28"Gdje bude strvine, ondje æe se skupljati orlovi."

   ^29"A odmah nakon nevolje onih dana sunce æe pomrèati i mjesec neæe
   vi?e svijetljeti i zvijezde æe s neba padati i sile æe se nebeske
   poljuljati."

   ^30"I tada æe se pojaviti znak Sina Èovjeèjega na nebu. I tada æe
   proplakati sva plemena zemlje. I ugledat æe Sina Èovjeèjega gdje dolazi
   na oblacima nebeskim s velikom moæi i slavom.

   ^31I razaslat æe anðele svoje s trubljom velikom i sabrat æe mu
   izabranike s èetiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga."

   ^32"A od smokve se nauèite prispodobi! Kad joj grana veæ omek?a i li?æe
   potjera, znate: blizu je ljeto.

   ^33Tako i vi kad sve to ugledate, znajte: blizu je, na vratima!"

   ^34"Zaista, ka?em vam, ne, neæe uminuti nara?taj ovaj dok se sve to ne
   zbude.

   ^35Nebo æe i zemlja uminuti, ali rijeèi moje ne, neæe uminuti."

   ^36"A o onom danu i èasu nitko ne zna, pa ni anðeli nebeski, ni Sin,
   nego samo Otac.

   ^37Kao u dane Noine, tako æe biti i Dolazak Sina Èovjeèjega.

   ^38Kao ?to su u dane one - prije potopa - jeli i pili, ?enili se i
   udavali do dana kad Noa uðe u korablju

   ^39i ni?ta nisu ni slutili dok ne doðe potop i sve odnije - tako æe
   biti i Dolazak Sina Èovjeèjega.

   ^40Dvojica æe tada biti u polju: jedan æe se uzeti, drugi ostaviti.

   ^41Dvije æe mljeti u mlinu: jedna æe se uzeti, druga ostaviti."

   ^42"Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin va? dolazi.

   ^43A ovo znajte: kad bi domaæin znao o kojoj stra?i kradljivac dolazi,
   bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuæe.

   ^44Zato i vi budite pripravni jer u èas kad i ne mislite Sin Èovjeèji
   dolazi."

   ^45"Tko li je onaj vjerni i razumni sluga ?to ga gospodar postavi nad
   svojim ukuæanima da im izda hranu u pravo vrijeme?

   ^46Blago onome sluzi kojega gospodar kada doðe naðe da tako radi!

   ^47Zaista, ka?em vam, postavit æe ga nad svim imanjem svojim."

   ^48"No rekne li taj zli sluga u srcu: 'Okasnit æe gospodar moj'

   ^49pa stane tuæi sudrugove, jesti i piti s pijanicama,

   ^50doæi æe gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u èas u
   koji i ne sluti;

   ^51rasjeæi æe ga i dodijeliti mu udes meðu licemjerima. Ondje æe biti
   plaè i ?krgut zubi."
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 "Tada æe kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uze?e svoje
   svjetiljke i iziðo?e u susret zaruèniku.

   ^2Pet ih bija?e ludih, a pet mudrih.

   ^3Lude uze?e svjetiljke, ali ne uze?e sa sobom ulja.

   ^4Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uze?e u posudama ulja."

   ^5"Buduæi da je zaruènik okasnio, sve one zadrijema?e i pozaspa?e.

   ^6O ponoæi nasta vika: 'Evo zaruènika! Iziðite mu u susret!'

   ^7Tada ustado?e sve one djevice i uredi?e svoje svjetiljke.

   ^8Lude tada reko?e mudrima: 'Dajte nam od svoga ulja, gase nam se
   svjetiljke!'

   ^9Mudre im odgovore: 'Nipo?to! Ne bi doteklo nama i vama. Poðite radije
   k prodavaèima i kupite!'"

   ^10"Dok one odo?e kupiti, doðe zaruènik: koje bijahu pripravne, uðo?e s
   njim na svadbu i zatvore se vrata.

   ^11Poslije doðu i ostale djevice pa stanu dozivati: 'Gospodine!
   Gospodine! Otvori nam!'

   ^12A on im odgovori: 'Zaista ka?em vam, ne poznam vas!'

   ^13Bdijte dakle jer ne znate dana ni èasa!"

   ^14"Doista, kao kad ono èovjek, polazeæi na put, dozva sluge i dade im
   svoj imetak.

   ^15Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a treæemu jedan - svakomu po
   njegovoj sposobnosti.

   ^16I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi
   ih i stekne drugih pet.

   ^17Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva.

   ^18Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac
   gospodarov."

   ^19"Nakon dugo vremena doðe gospodar tih slugu i zatra?i od njih raèun.

   ^20Pristupi mu onaj ?to je primio pet talenata i donese drugih pet
   govoreæi: 'Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet
   talenata stekao!'

   ^21Reèe mu gospodar: 'Valja?, slugo dobri i vjerni! U malome si bio
   vjeran, nad mnogim æu te postaviti! Uði u radost gospodara svoga!'"

   ^22"Pristupi i onaj sa dva talenta te reèe: 'Gospodaru! Dva si mi
   talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!'

   ^23Reèe mu gospodar: 'Valja?, slugo dobri i vjerni! U malome si bio
   vjeran, nad mnogim æu te postaviti! Uði u radost gospodara svoga.'"

   ^24"A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reèe: 'Gospodaru!
   Znadoh te: èovjek si strog, ?anje? gdje nisi sijao i kupi? gdje nisi
   vijao.

   ^25Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti
   tvoje!'

   ^26A gospodar mu reèe: 'Slugo zli i lijeni! Znao si da ?anjem gdje
   nisam sijao i kupim gdje nisam vijao!

   ^27Trebalo je dakle da ulo?i? moj novac kod novèara i ja bih po
   povratku izvadio svoje s dobitkom.'"

   ^28"'Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset.

   ^29Doista, onomu koji ima jo? æe se dati, neka ima u izobilju, a od
   onoga koji nema oduzet æe se i ono ?to ima.

   ^30A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje æe biti plaè i
   ?krgut zubi.'"

   ^31"Kad Sin Èovjeèji doðe u slavi i svi anðeli njegovi s njime, sjest
   æe na prijestolje slave svoje.

   ^32I sabrat æe se pred njim svi narodi, a on æe ih jedne od drugih
   razluèiti kao ?to pastir razluèuje ovce od jaraca.

   ^33Postavit æe ovce sebi zdesna, a jarce slijeva."

   ^34"Tada æe kralj reæi onima sebi zdesna: 'Doðite, blagoslovljeni Oca
   mojega! Primite u ba?tinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka
   svijeta!

   ^35Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; o?ednjeh i napojiste me; stranac
   bijah i primiste me;

   ^36gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i
   doðoste k meni.'"

   ^37"Tada æe mu pravednici odgovoriti: 'Gospodine, kada te to vidjesmo
   gladna i nahranismo te; ili ?edna i napojismo te?

   ^38Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te?

   ^39Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i doðosmo k tebi?'

   ^40A kralj æe im odgovoriti: 'Zaista, ka?em vam, ?to god uèiniste
   jednomu od ove moje najmanje braæe, meni uèiniste!'"

   ^41"Zatim æe reæi i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj
   vjeèni, pripravljen ðavlu i anðelima njegovim!

   ^42Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; o?ednjeh i ne dadoste mi piti;

   ^43stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u
   tamnici i ne pohodiste me!'"

   ^44"Tada æe mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo
   gladna, ili ?edna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i
   ne poslu?ismo te?'

   ^45Tada æe im on odgovoriti: 'Zaista, ka?em vam, ?to god ne uèiniste
   jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne uèiniste.'"

   ^46"I otiæi æe ovi u muku vjeènu, a pravednici u ?ivot vjeèni."
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 I kad Isus zavr?i sve te besjede, reèe svojim uèenicima:

   ^2"Znate da je za dva dana Pasha, i Sin Èovjeèji predaje se da se
   razapne."

   ^3Uto se sabra?e glavari sveæenièki i starje?ine narodne u dvoru
   velikoga sveæenika imenom Kajfe

   ^4i zakljuèi?e Isusa na prijevaru uhvatiti i ubiti.

   ^5Jer se govorilo: "Nikako ne o Blagdanu da ne nastane pobuna u
   narodu."

   ^6Kad je Isus bio u Betaniji, u kuæi ?imuna Gubavca,

   ^7pristupi mu neka ?ena s alabastrenom posudicom skupocjene pomasti i
   polije ga po glavi, dok je on bio za stolom.

   ^8Vidjev?i to, uèenici negodovahu: "Èemu ta rasipnost?

   ^9Moglo se to skupo prodati i dati siromasima."

   ^10Zapazio to Isus pa im reèe: "?to dodijavate ?eni? Dobro djelo uèini
   prema meni.

   ^11Ta siromaha svagda imate uza se, a mene nemate svagda.

   ^12Izlila je tu pomast na moje tijelo - za ukop mi to uèini.

   ^13Zaista, ka?em vam, gdje se god bude propovijedalo ovo evanðelje, po
   svem svijetu, navje?æivat æe se i ovo ?to ona uèini - njoj na spomen."

   ^14Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda I?kariotski, poðe glavarima
   sveæenièkim

   ^15i reèe: "?to æete mi dati i ja æu vam ga predati." A oni mu
   odmjeri?e trideset srebrnjaka.

   ^16Otada je tra?io priliku da ga preda.

   ^17Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupi?e uèenici Isusu i upita?e:
   "Gdje hoæe? da ti pripravimo te blaguje? pashu?"

   ^18On reèe: "Idite u grad tomu i tomu i recite mu: 'Uèitelj veli:
   Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim uèenicima.'"

   ^19I uèine uèenici kako im naredi Isus i priprave pashu.

   ^20Uveèer bija?e Isus za stolom s dvanaestoricom.

   ^21I dok su blagovali, reèe: "Zaista, ka?em vam, jedan æe me od vas
   izdati."

   ^22Silno o?alo?æeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: "Da nisam ja,
   Gospodine?"

   ^23On odgovori: "Onaj koji umoèi sa mnom ruku u zdjelu, taj æe me
   izdati.

   ^24Sin Èovjeèji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao èovjeku
   onomu koji predaje Sina Èovjeèjega. Tomu bi èovjeku bolje bilo da se ni
   rodio nije."

   ^25A Juda, izdajnik, prihvati i reèe: "Da nisam ja, uèitelju?" Reèe mu:
   "Ti kaza."

   ^26I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreèe blagoslov pa razlomi, dade
   svojim uèenicima i reèe: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!"

   ^27I uze èa?u, zahvali i dade im govoreæi: "Pijte iz nje svi!

   ^28Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpu?tenje
   grijeha.

   ^29A ka?em vam: ne, neæu od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana
   kad æu ga - novoga - s vama piti u kraljevstvu Oca svojega."

   ^30Otpjevav?i hvalospjeve, zaputi?e se prema Maslinskoj gori.

   ^31Tada im reèe Isus: "Svi æete se vi jo? ove noæi sablazniti o mene.
   Ta pisano je: Udarit æe pastira i stado æe se razbjeæi.

   ^32Ali kad uskrsnem, iæi æu pred vama u Galileju.'

   ^33Nato æe mu Petar: "Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neæu!"

   ^34Reèe mu Isus: "Zaista, ka?em ti, jo? ove noæi, prije negoli se
   pijetao oglasi, triput æe? me zatajiti!"

   ^35Ka?e mu Petar: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neæu te
   zatajiti." Tako reko?e i svi uèenici.

   ^36Tada doðe Isus s njima u predio zvan Getsemani i ka?e uèenicima:
   "Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se."

   ^37I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga ?alost i
   tjeskoba.

   ^38Tada im reèe: "Du?a mi je nasmrt ?alosna. Ostanite ovdje i bdijte sa
   mnom!"

   ^39I ode malo dalje, pade nièice moleæi: "Oèe moj! Ako je moguæe, neka
   me mimoiðe ova èa?a. Ali ne kako ja hoæu, nego kako hoæe? ti."

   ^40I doðe uèenicima i naðe ih pozaspale pa reèe Petru: "Tako, zar niste
   mogli jedan sat probdjeti sa mnom?

   ^41Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no
   tijelo je slabo."

   ^42Opet, po drugi put, ode i pomoli se: "Oèe moj! Ako nije moguæe da me
   èa?a mine da je ne pijem, budi volja tvoja!"

   ^43I ponovno doðe i naðe ih pozaspale, oèi im se sklapale.

   ^44Opet ih ostavi, poðe i pomoli se po treæi put ponavljajuæi iste
   rijeèi.

   ^45Tada doðe uèenicima i reèe im: "Samo spavajte i poèivajte! Evo,
   pribli?io se èas! Sin Èovjeèji predaje se u ruke gre?nièke!

   ^46Ustanite, hajdemo! Evo, pribli?io se moj izdajica."

   ^47Dok je on jo? govorio, gle, doðe Juda, jedan od dvanaestorice, i s
   njime silna svjetina s maèevima i toljagama poslana od glavara
   sveæenièkih i starje?ina narodnih.

   ^48A izdajica im dao znak: "Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!"

   ^49I odmah pristupi Isusu i reèe: "Zdravo, Uèitelju!" I poljubi ga.

   ^50A Isus mu reèe: "Prijatelju, za?to ti ovdje!" Tada pristupe, podignu
   ruke na Isusa i uhvate ga.

   ^51I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom ma?i se rukom, trgnu maè,
   udari slugu velikoga sveæenika i odsijeèe mu uho.

   ^52Ka?e mu tada Isus: "Vrati maè na njegovo mjesto jer svi koji se maèa
   laæaju od maèa i ginu.

   ^53Ili zar misli? da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me
   vi?e od dvanaest legija anðela?

   ^54No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?"

   ^55U taj èas reèe Isus svjetini: "Kao na razbojnika iziðoste s maèevima
   i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeðah u Hramu nauèavajuæi i ne
   uhvatiste me."

   ^56A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proroèka. Tada ga svi
   uèenici ostave i pobjegnu.

   ^57Nato uhvati?e Isusa i odvedo?e ga velikomu sveæeniku Kajfi, kod
   kojega se sabra?e pismoznanci i starje?ine.

   ^58A Petar je i?ao za njim izdaleka do dvora velikog sveæenika; i
   u?av?i unutra, sjedne sa stra?arima da vidi svr?etak.

   ^59A glavari sveæenièki i cijelo Vijeæe tra?ili su kakvo la?no
   svjedoèanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti.

   ^60Ali ne naðo?e premda pristupi?e mnogi la?ni svjedoci. Napokon
   pristupe dvojica

   ^61i reknu: "Ovaj reèe: 'Mogu razvaliti Hram Bo?ji i za tri ga dana
   sagraditi.'"

   ^62Usta nato veliki sveæenik i reèe mu: "Zar ni?ta ne odgovara?? ?to to
   ovi protiv tebe svjedoèe?"

   ^63Isus je ?utio. Reèe mu veliki sveæenik: "Zaklinjem te Bogom ?ivim:
   Ka?i nam jesi li ti Krist, Sin Bo?ji?"

   ^64Reèe mu Isus: "Ti kaza! ?tovi?e, ka?em vam: Odsada æete gledati Sina
   Èovjeèjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim."

   ^65Nato veliki sveæenik razdrije haljine govoreæi: "Pohulio je! ?to nam
   jo? trebaju svjedoci! Evo, sada ste èuli hulu!

   ^66?to vam se èini?" Oni odgovori?e: "Smrt zaslu?uje!"

   ^67Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali

   ^68govoreæi: "Proreci nam, Kriste, tko te udario?"

   ^69A Petar je sjedio vani u dvori?tu. I pristupi mu jedna slu?kinja
   govoreæi: "I ti bija?e s Isusom Galilejcem."

   ^70On pred svima zanijeka: "Ne znam ?to govori?."

   ^71Kad iziðe u predvorje, spazi ga druga i ka?e nazoènima: "Ovaj bija?e
   s Isusom Nazareæaninom."

   ^72On opet zanijeka sa zakletvom: "Ne znam toga èovjeka."

   ^73Malo zatim nazoèni pristupi?e Petru i reko?e: "Doista, i ti si od
   njih! Ta govor te tvoj izdaje!"

   ^74On se tada stane zaklinjati i preklinjati: "Ne znam toga èovjeka." I
   odmah se oglasi pijetao.

   ^75I spomenu se Petar rijeèi koju mu Isus reèe: "Prije nego se pijetao
   oglasi, triput æe? me zatajiti." I iziðe te gorko zaplaka.
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 A kad objutri, svi su glavari sveæenièki i starje?ine narodne
   odr?ali vijeæanje protiv Isusa da ga pogube.

   ^2I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu.

   ^3Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuðen, pokaja se i
   vrati trideset srebrnjaka glavarima sveæenièkim i starje?inama

   ^4govoreæi: "Sagrije?ih predav?i krv nedu?nu!" Odgovori?e: "?to se to
   nas tièe? To je tvoja stvar!"

   ^5I baciv?i srebrnjake u Hram, ode te se objesi.

   ^6Glavari sveæenièki uze?e srebrnjake i reko?e:

   ^7"Nije dopu?teno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina."
   Posavjetuju se i kupe za njih lonèarovu njivu za ukop stranaca.

   ^8Stoga se ona njiva zove "Krvava njiva" sve do danas.

   ^9Tada se ispuni ?to je reèeno po proroku Jeremiji: Uze?e trideset
   srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeni?e sinovi Izraelovi
   -

   ^10i dado?e ih za njivu lonèarovu kako mi naredi Gospodin.

   ^11Dovedo?e dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: "Ti li
   si kralj ?idovski?" On odgovori: "Ti ka?e?."

   ^12I dok su ga glavari sveæenièki i starje?ine narodne optu?ivale,
   ni?ta nije odgovarao.

   ^13Tada mu reèe Pilat: "Ne èuje? li ?to sve protiv tebe svjedoèe?"

   ^14I ne odgovori mu ni na jednu rijeè te se upravitelj silno èudio.

   ^15A o Blagdanu upravitelj je obièavao svjetini pustiti jednoga uznika,
   koga bi veæ htjeli.

   ^16Tada upravo bija?e u njih poznati uznik zvani Baraba.

   ^17Kad se dakle sabra?e, reèe im Pilat: "Koga hoæete da vam pustim:
   Barabu ili Isusa koji se zove Krist?"

   ^18Znao je doista da ga predado?e iz zavisti.

   ^19Dok je sjedio na sudaèkoj stolici, poruèi nu njegova ?ena: "Mani se
   ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega."

   ^20Meðutim, glavari sveæenièki i starje?ine nagovore svjetinu da zai?te
   Barabu, a Isus da se pogubi.

   ^21Upita ih dakle upravitelj: "Kojega od ove dvojice hoæete da vam
   pustim?" A oni reko?e: "Barabu!"

   ^22Ka?e im Pilat: "?to dakle da uèinim s Isusom koji se zove Krist?"
   Oni æe: "Neka se razapne."

   ^23A on upita: "A ?to je zla uèinio?" Vikahu jo? jaèe: "Neka se
   razapne!"

   ^24Kad Pilat vidje da ni?ta ne koristi, nego da biva sve veæi mete?,
   uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreæi: "Nevin sam od krvi ove!
   Vi se pazite!"

   ^25Sav narod nato odvrati: "Krv njegova na nas i na djecu na?u!"

   ^26Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbièevana, preda da se razapne.

   ^27Onda vojnici upraviteljevi uvedo?e Isusa u dvor upraviteljev i
   skupi?e oko njega cijelu èetu.

   ^28Svuko?e ga pa zaogrnu?e skrletnim pla?tem.

   ^29Spleto?e zatim vijenac od trnja i stavi?e mu na glavu, a tako i
   trsku u desnicu. Prigibajuæi pred njim koljena, izrugivahu ga: "Zdravo,
   kralju ?idovski!"

   ^30Onda pljujuæi po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi.

   ^31Po?to ga izruga?e, svuko?e mu pla?t, obuko?e mu njegove haljine pa
   ga odvedo?e da ga razapnu.

   ^32Izlazeæi naðu nekoga èovjeka Cirenca, imenom ?imuna, i prisile ga da
   mu ponese kri?.

   ^33I doðo?e na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto,

   ^34dado?e mu piti vino sa ?uèi pomije?ano. I kad okusi, ne htjede piti.

   ^35A po?to ga razape?e, razdijeli?e meðu se haljine njegove baciv?i
   kocku.

   ^36I sjedeæi ondje, èuvahu ga.

   ^37I stavi?e mu ponad glave krivicu napisanu: "Ovo je Isus, kralj
   ?idovski."

   ^38Tada razape?e s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga
   slijeva.

   ^39A prolaznici su ga pogrðivali ma?uæi glavama:

   ^40"Ti koji razvaljuje? Hram i za tri ga dana sagradi?, spasi sam sebe!
   Ako si Sin Bo?ji, siði s kri?a!"

   ^41Slièno i glavari sveæenièki s pismoznancima i starje?inama, rugajuæi
   se, govorahu:

   ^42"Druge je spasio, sebe ne mo?e spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada
   siðe s kri?a pa æemo povjerovati u nj!

   ^43Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je:
   'Sin sam Bo?ji!'"

   ^44Tako ga vrijeðahu i s njim raspeti razbojnici.

   ^45Od ?este ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete.

   ^46O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To
   æe reæi: "Bo?e moj, Bo?e moj, za?to si me ostavio?"

   ^47A neki od nazoènih, èuv?i to, govorahu: "Ovaj zove Iliju."

   ^48I odmah pritrèa jedan od njih, uze spu?vu, natopi je octom, natakne
   je na trsku i pru?i mu piti.

   ^49A ostali reko?e: "Pusti da vidimo hoæe li doæi Ilija da ga spasi."

   ^50A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh.

   ^51I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja
   se potrese, peæine se raspuko?e,

   ^52grobovi otvori?e i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnu?e

   ^53te iziðo?e iz grobova nakon njegova uskrsnuæa, uðo?e u sveti grad i
   pokaza?e se mnogima.

   ^54A satnik i oni koji su s njime èuvali Isusa vidje?e potres i ?to se
   zbiva, silno se prestra?i?e i reko?e: "Uistinu, Sin Bo?ji bija?e ovaj."

   ^55A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge ?ene ?to su iz Galileje
   i?le za Isusom poslu?ujuæi mu;

   ^56meðu njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i
   majka sinova Zebedejevih.

   ^57Uveèer doðe neki bogat èovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam
   bija?e uèenik Isusov.

   ^58On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da
   mu se dadne.

   ^59Josip uze tijelo, povi ga u èisto platno

   ^60i polo?i u svoj novi grob koji bija?e isklesao u stijeni. Dokotrlja
   velik kamen na grobna vrata i otiðe.

   ^61A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot
   grobu.

   ^62Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabra?e se glavari sveæenièki
   i farizeji kod Pilata

   ^63te mu reko?e: "Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica jo? za ?ivota
   kaza: 'Nakon tri dana uskrsnut æu.'

   ^64Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do treæega dana da ne bi
   mo?da do?li njegovi uèenici, ukrali ga pa rekli narodu: 'Uskrsnuo je od
   mrtvih!' I bit æe posljednja prijevara gora od prve."

   ^65Reèe im Pilat: "Imate stra?u! Idite i osigurajte kako znate!"

   ^66Nato oni odu i osiguraju grob: zapeèate kamen i postave stra?u.
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, doðe Marija Magdalena i
   druga Marija pogledati grob.

   ^2I gle, nastade ?estok potres jer anðeo Gospodnji siðe s neba,
   pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj.

   ^3Lice mu bija?e kao munja, a odjeæa bijela kao snijeg.

   ^4Od straha pred njim zadrhta?e stra?ari i obamrije?e.

   ^5A anðeo progovori ?enama: "Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga
   tra?ite!

   ^6Nije ovdje! Uskrsnu kako reèe. Hajde, vidite mjesto gdje je le?ao

   ^7pa poðite ?urno i javite njegovim uèenicima da uskrsnu od mrtvih. I
   evo, ide pred vama u Galileju. Ondje æete ga vidjeti. Evo, rekoh vam."

   ^8One otiðo?e ?urno s groba te sa strahom i velikom rado?æu otrèa?e
   javiti njegovim uèenicima.

   ^9Kad eto im Isusa u susret! Reèe im: "Zdravo!" One polete k njemu,
   obujme mu noge i nièice mu se poklone.

   ^10Tada im Isus reèe: "Ne bojte se! Idite, javite mojoj braæi da poðu u
   Galileju! Ondje æe me vidjeti!"

   ^11Dok su one odlazile, gle, neki od stra?e doðo?e u grad i javi?e
   glavarima sveæenièkim sve ?to se dogodilo.

   ^12Oni se sabra?e sa starje?inama na vijeæanje, uze?e mnogo novaca i
   dado?e vojnicima

   ^13govoreæi: "Recite: 'Noæu dok smo mi spavali, doðo?e njegovi uèenici
   i ukrado?e ga.'

   ^14Ako to doèuje upravitelj, mi æemo ga uvjeriti i sve uèiniti da vi
   budete bez brige."

   ^15Oni uze?e novac i uèini?e kako bijahu pouèeni. I razglasilo se to
   meðu ?idovima - sve do danas.

   ^16Jedanaestorica poðo?e u Galileju na goru kamo im je naredio Isus.

   ^17Kad ga ugleda?e, pado?e nièice preda nj. A neki posumnja?e.

   ^18Isus im pristupi i prozbori: "Dana mi je sva vlast na nebu i na
   zemlji!

   ^19Poðite dakle i uèinite mojim uèenicima sve narode krsteæi ih u ime
   Oca i Sina i Duha Svetoga

   ^20i uèeæi ih èuvati sve ?to sam vam zapovjedio!" "I evo, ja sam s vama
   u sve dane - do svr?etka svijeta."
     __________________________________________________________________

Mark
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Poèetak Evanðelja Isusa Krista Sina Bo?jega.

   ^2Pisano je u Izaiji proroku: Evo ?aljem glasnika svoga pred licem
   tvojim da ti pripravi put.

   ^3Glas vièe u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!

   ^4Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst
   obraæenja na otpu?tenje grijeha.

   ^5Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od
   njega kr?tenje u rijeci Jordanu ispovijedajuæi svoje grijehe.

   ^6Ivan bija?e odjeven u devinu dlaku, s ko?natim pojasom oko bokova;
   hranio se skakavcima i divljim medom.

   ^7I propovijedao je: "Nakon mene dolazi jaèi od mene. Ja nisam dostojan
   sagnuti se i odrije?iti mu remenje na obuæi.

   ^8Ja vas krstim vodom, a on æe vas krstiti Duhom Svetim."

   ^9Onih dana doðe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu
   kr?tenje od Ivana.

   ^10I odmah, èim izaðe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput
   goluba gdje silazi na nj,

   ^11a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva
   milina!

   ^12I odmah ga Duh nagna u pustinju.

   ^13I bija?e u pustinji èetrdeset dana, gdje ga je isku?avao Sotona;
   bija?e sa zvijerima, a anðeli mu slu?ahu.

   ^14A po?to Ivan bija?e predan, otiðe Isus u Galileju. Propovijedao je
   evanðelje Bo?je:

   ^15"Ispunilo se vrijeme, pribli?ilo se kraljevstvo Bo?je! Obratite se i
   vjerujte evanðelju!"

   ^16I prolazeæi uz Galilejsko more, ugleda ?imuna i Andriju, brata
   ?imunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari.

   ^17I reèe im Isus: "Hajdete za mnom i uèinit æu vas ribarima ljudi!"

   ^18Oni odmah ostavi?e mre?e i poðo?e za njim.

   ^19Po?av?i malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata
   Ivana: u laði su krpali mre?e.

   ^20Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u laði s nadnièarima i
   otiðu za njim.

   ^21I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu uðe on u sinagogu i poèe
   nauèavati.

   ^22Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta uèio ih je kao onaj koji ima
   vlast, a ne kao pismoznanci.

   ^23A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao èovjek opsjednut neèistim
   duhom. On povika:

   ^24"?to ti ima? s nama, Isuse Nazareæanine? Do?ao si da nas uni?ti??
   Znam tko si: Svetac Bo?ji!"

   ^25Isus mu zaprijeti: "Umukni i iziði iz njega!"

   ^26Nato neèisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziðe iz
   njega.

   ^27Svi se zaprepasti?e te se zapitkivahu: "?to li je ovo? Nova li i
   sna?na nauka! Pa i samim neèistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu
   se."

   ^28I proèulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.

   ^29I odmah po?to iziðo?e iz sinagoge, uðe s Jakovom i Ivanom u kuæu
   ?imunovu i Andrijinu.

   ^30A punica ?imunova le?ala u ognjici. I odmah mu ka?u za nju.

   ^31On pristupi, prihvati je za ruku i podi?e. I pusti je ognjica. I
   poslu?iva?e im.

   ^32Uveèer, kad sunce zaðe, dono?ahu preda nj sve bolesne i opsjednute.

   ^33I sav je grad nagrnuo k vratima.

   ^34I on ozdravi bolesnike - a bijahu mnogi i razne im bolesti - i
   zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.

   ^35Rano ujutro, jo? za mraka, ustane, iziðe i povuèe se na samotno
   mjesto i ondje se molja?e.

   ^36Potra?i?e ga ?imun i njegovi drugovi.

   ^37Kad ga naðo?e, reko?e mu: "Svi te tra?e."

   ^38Ka?e im: "Hajdemo drugamo, u obli?nja mjesta, da i ondje
   propovijedam! Ta zato sam do?ao."

   ^39I proðe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i
   zloduhe izgonio.

   ^40I doðe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: "Ako hoæe?, mo?e? me
   oèistiti!"

   ^41Isus ganut pru?i ruku, dotaèe ga se pa æe mu: "Hoæu, budi èist!"

   ^42I odmah nesta s njega gube i oèisti se.

   ^43Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi

   ^44rijeèima: "Pazi, nikomu ni?ta ne kazuj, nego idi, poka?i se
   sveæeniku i prinesi za svoje oèi?æenje ?to propisa Mojsije, njima za
   svjedoèanstvo."

   ^45Ali èim iziðe, stane on uvelike pripovijedati i razgla?avati dogaðaj
   tako da Isus vi?e nije mogao javno uæi u grad, nego se zadr?avao vani
   na samotnim mjestima. I dola?ahu k njemu odasvud.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 I po?to nakon nekoliko dana opet uðe u Kafarnaum, proèulo se da je u
   kuæi.

   ^2I skupi?e se mnogi te vi?e nije bilo mjesta ni pred vratima. On im
   navje?æiva?e Rijeè.

   ^3I doðu noseæi k njemu uzetoga. Nosila ga èetvorica.

   ^4Buduæi da ga zbog mno?tva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov
   nad mjestom gdje bija?e Isus. Naèiniv?i otvor, spuste postelju na kojoj
   je uzeti le?ao.

   ^5Vidjev?i njihovu vjeru, ka?e Isus uzetome: "Sinko! Otpu?taju ti se
   grijesi."

   ^6Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji poèe?e mudrovati u sebi:

   ^7"?to to ovaj govori? Huli! Ta tko mo?e grijehe otpu?tati doli Bog
   jedini?"

   ^8Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa æe im: "?to to
   mudrujete u sebi?

   ^9Ta ?to je lak?e? Reæi uzetomu: 'Otpu?taju ti se grijesi' ili reæi:
   'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?'

   ^10Ali da znate: vlastan je Sin Èovjeèji na zemlji otpu?tati grijehe!"
   I reèe uzetomu:

   ^11"Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i poði kuæi!"

   ^12I on usta, uze odmah postelju i iziðe na oèigled svima. Svi su
   zaneseni slavili Boga govoreæi: "Takvo ?to nikad jo? ne vidjesmo!"

   ^13Isus ponovno iziðe k moru. Sve je ono mno?tvo grnulo k njemu i on ih
   pouèava?e.

   ^14Prolazeæi ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I ka?e
   mu: "Poði za mnom!" On usta i poðe za njim.

   ^15Kada zatim Isus bija?e za stolom u njegovoj kuæi, naðo?e se za
   stolom s njime i njegovim uèenicima i mnogi carinici i gre?nici. Bilo
   ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga

   ^16i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjev?i da jede s gre?nicima i
   carinicima reko?e njegovim uèenicima: "Za?to jede s carinicima i
   gre?nicima?"

   ^17Èuv?i to, Isus im reèe: "Ne treba zdravima lijeènika, nego
   bolesnima! Ne doðoh zvati pravednike, nego gre?nike."

   ^18Ivanovi su uèenici i farizeji postili. I doðu neki i ka?u mu: "Za?to
   uèenici Ivanovi i uèenici farizejski poste, a tvoji uèenici ne poste?"

   ^19Nato im Isus reèe: "Mogu li svatovi postiti dok je zaruènik s njima?
   Dokle god imaju zaruènika sa sobom, ne mogu postiti.

   ^20Doæi æe veæ dani kad æe im se ugrabiti zaruènik i tada æe postiti u
   onaj dan!"

   ^21"Nitko ne pri?iva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inaèe nova
   zakrpa vuèe sa starog odijela pa nastane jo? veæa rupa."

   ^22"I nitko ne ulijeva novo vino u stare mje?ine. Inaèe æe vino
   poderati mje?ine pa propade i vino i mje?ine. Nego - novo vino u nove
   mje?ine!"

   ^23Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi uèenici poèe?e putem
   trgati klasje. A farizeji mu reko?e:

   ^24"Gle! Za?to èine ?to subotom nije dopu?teno?"

   ^25Isus im odgovori: "Zar nikad niste èitali ?to uèini David kad
   ogladnje te se naðe u potrebi on i njegovi pratioci?

   ^26Kako za velikog sveæenika Ebjatara uðe u Dom Bo?ji i pojede
   prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim sveæenika; a on dade
   i svojim pratiocima?"

   ^27I govora?e im: "Subota je stvorena radi èovjeka, a ne èovjek radi
   subote.

   ^28Tako, Sin Èovjeèji gospodar je subote!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Uðe ponovno u sinagogu. Bio je ondje èovjek usahle ruke.

   ^2A oni vrebahu hoæe li ga Isus u subotu izlijeèiti, da ga optu?e.

   ^3On ka?e èovjeku usahle ruke: "Stani na sredinu!"

   ^4A njima æe: "Je li subotom dopu?teno èiniti dobro ili èiniti zlo,
   ?ivot spasiti ili pogubiti?" No oni su ?utjeli.

   ^5A on, ra?alo?æen okorjelo?æu srca njihova, srdito ih o?inu pogledom
   pa reèe tom èovjeku: "Ispru?i ruku!" On ispru?i - i ruka mu zdrava!

   ^6Farizeji iziðu i dadnu se odmah s herodovcima na vijeæanje protiv
   njega kako da ga pogube.

   ^7Isus se s uèenicima povuèe k moru. Za njim je i?ao silan svijet iz
   Galileje. I iz Judeje,

   ^8iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i
   Sidona - silno je mno?tvo èulo ?to èini i nagrnulo k njemu.

   ^9Stoga reèe uèenicima neka mu se zbog mno?tva pripravi laðica da ga ne
   bi zgnjeli.

   ^10Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogoðeni kakvim zlom
   bacali na nj da bi ga se dotakli.

   ^11A neèisti duhovi, èim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali:
   "Ti si Sin Bo?ji!"

   ^12A on im se o?tro prijetio da ga ne prokazuju.

   ^13Uziðe na goru i pozove koje sam htjede. I doðo?e k njemu.

   ^14I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih ?alje propovijedati

   ^15s vla?æu da izgone ðavle.

   ^16Ustanovi dakle dvanaestoricu: ?imuna, kojemu nadjenu ime Petar,

   ^17i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime
   Boanerges, to jest Sinovi groma,

   ^18i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i
   Tadeja i ?imuna Kananajca

   ^19i Judu I?kariotskoga, koji ga izda.

   ^20I doðe Isus u kuæu. Opet se skupi toliko mno?tvo da nisu mogli ni
   jesti.

   ^21Èuv?i to, doðo?e njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: "Izvan sebe
   je!"

   ^22I pismoznanci ?to siðo?e iz Jeruzalema govorahu: "Beelzebula ima, po
   poglavici ðavolskom izgoni ðavle."

   ^23A on ih dozva pa im u prispodobama govora?e: "Kako mo?e Sotona
   Sotonu izgoniti?

   ^24Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne mo?e opstati.

   ^25Ili: ako se kuæa u sebi razdijeli, ona ne mo?e opstati.

   ^26Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne mo?e
   opstati, nego mu je kraj.

   ^27Nitko, dakako, ne mo?e u kuæu jakoga uæi i oplijeniti mu pokuæstvo
   ako prije jakoga ne sve?e. Tada æe mu kuæu oplijeniti!"

   ^28Doista, ka?em vam, sve æe se oprostiti sinovima ljudskima, koliki
   god bili grijesi i hule kojima pohule.

   ^29No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema opro?tenja dovijeka; krivac
   je grijeha vjeènoga."

   ^30Jer govorahu: "Duha neèistoga ima."

   ^31I doðu majka njegova i braæa njegova. Ostanu vani, a k njemu po?alju
   neka ga pozovu.

   ^32Oko njega je sjedjelo mno?tvo. I reknu mu: "Eno vani majke tvoje i
   braæe tvoje, tra?e te!"

   ^33On im odgovori: "Tko je majka moja i braæa moja?"

   ^34I okru?i pogledom po onima ?to su sjedjeli oko njega u krugu i ka?e:
   "Evo majke moje, evo braæe moje!

   ^35Tko god vr?i volju Bo?ju, on mi je brat i sestra i majka."
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 I poèe opet pouèavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on
   uðe u laðu i sjede na moru, a sve ono mno?tvo bija?e uz more, na kopnu.

   ^2Pouèavao ih je u prispodobama mnogoèemu. Govorio im u pouci:

   ^3"Poslu?ajte! Gle, iziðe sijaè sijati.

   ^4I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, doðo?e ptice i pozoba?e ga.

   ^5Neko opet pade na kamenito tlo gdje nema?e dosta zemlje. Odmah
   izniknu jer nema?e duboke zemlje.

   ^6Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nema?e korijenja, osu?i se.

   ^7Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i ugu?i ga te ploda ne donese.

   ^8Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmno?i,
   te donese: jedno tridesetostruko, jedno ?ezdesetostruko, jedno
   stostruko."

   ^9I doda: "Tko ima u?i da èuje, neka èuje!"

   ^10Kad bija?e nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga
   o prispodobama.

   ^11I govora?e im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Bo?jega, a onima
   vani sve biva u prispodobama:

   ^12da gledaju, gledaju - i ne vide, slu?aju, slu?aju - i ne razumiju,
   da se ne obrate pa da im se otpusti."

   ^13I ka?e im: "Zar ne znate tu prispodobu? Kako æete onda razumjeti
   prispodobe uopæe?

   ^14Sijaè sije Rijeè.

   ^15Oni uz put, gdje je Rijeè posijana, jesu oni kojima, netom èuju,
   odmah dolazi Sotona i odnosi Rijeè u njih posijanu.

   ^16Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad èuju Rijeè, odmah je s
   rado?æu prime,

   ^17ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja
   ili progonstvo zbog Rijeèi, odmah se sablazne.

   ^18A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslu?aju Rijeè,

   ^19ali nado?le brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale po?ude
   ugu?e Rijeè te ona ostane bez ploda.

   ^20A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji èuju i prime Rijeè te
   urode: tridesetostruko, ?ezdesetostruko, stostruko.

   ^21I govora?e im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili
   pod postelju? Zar ne da se stavi na svijeænjak?

   ^22Ta ni?ta nije zastrto, osim zato da se oèituje; i ni?ta skriveno,
   osim zato da doðe na vidjelo!

   ^23Ima li tko u?i da èuje, neka èuje."

   ^24I govora?e im: "Pazite ?to slu?ate. Mjerom kojom mjerite mjerit æe
   vam se. I nadodat æe vam se.

   ^25Doista, onomu tko ima dat æe se, a onomu tko nema oduzet æe se i ono
   ?to ima."

   ^26I govora?e im: "Kraljevstvo je Bo?je kao kad èovjek baci sjeme u
   zemlju.

   ^27Spavao on ili bdio, noæu i danju sjeme klija i raste - sam ne zna
   kako;

   ^28zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i
   napokon puno zrnja na klasu.

   ^29A èim plod dopusti, br?e se on laæa srpa jer eto ?etve."

   ^30I govora?e: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da
   ga prispodobi iznesemo?

   ^31Kao kad se goru?ièino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja
   na zemlji,

   ^32jednoæ posijano, naraste i postane veæe od svega povræa pa potjera
   velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske."

   ^33Mnogim takvim prispodobama navje?æiva?e im Rijeè, kako veæ mogahu
   slu?ati.

   ^34Bez prispodobe im ne govora?e, a nasamo bi svojim uèenicima sve
   razja?njavao.

   ^35Uveèer istoga dana ka?e im: "Prijeðimo prijeko!"

   ^36Oni otpuste mno?tvo i povezu Isusa kako veæ bija?e u laði. A pratile
   su ga i druge laðe.

   ^37Najednom nasta ?estoka oluja, na laðu navale valovi te su je veæ
   gotovo napunili.

   ^38A on na krmi spava?e na uzglavku. Probude ga i ka?u mu: "Uèitelju!
   Zar ne mari? ?to ginemo?"

   ^39On se probudi, zaprijeti vjetru i reèe moru: "Utihni! Umukni!" I
   smiri se vjetar i nasta velika utiha.

   ^40Tada im reèe: "?to ste boja?ljivi? Kako nemate vjere?"

   ^41Oni se silno prestra?i?e pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se
   i vjetar i more pokoravaju?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Stigo?e na onu stranu mora, u kraj gerazenski.

   ^2Èim iziðe iz laðe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki èovjek s
   neèistim duhom.

   ^3Obitavali?te je imao u grobnicama. I nitko ga vi?e nije mogao svezati
   ni lancima

   ^4jer je veæ èesto bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo
   okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti.

   ^5Po cijele bi noæi i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se
   kamenjem.

   ^6Kad izdaleka opazi Isusa, dotrèi i pokloni mu se,

   ^7a onda u sav glas povika: "?to ti ima? sa mnom, Isuse, Sine Boga
   Svevi?njega? Zaklinjem te Bogom, ne muèi me!"

   ^8Jer Isus mu bija?e rekao: "Iziði, du?e neèisti, iz ovoga èovjeka!"

   ^9Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" Ka?e mu: "Legija mi je ime! Ima
   nas mnogo!"

   ^10I uporno zaklinja?e Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.

   ^11A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja.

   ^12Zaklinjahu ga dakle: "Po?alji nas u ove svinje da u njih uðemo!"

   ^13I on im dopusti. Tada iziðo?e neèisti duhovi i uðo?e u svinje. I
   krdo od oko dvije tisuæe jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.

   ^14Svinjari pobjego?e i razglasi?e gradom i selima. A ljudi poðo?e
   vidjeti ?to se dogodilo.

   ^15Doðu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obuèen i zdrave pameti
   - on koji ih je imao legiju. I prestra?e se.

   ^16A oèevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o
   svinjama.

   ^17Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.

   ^18Kad je ulazio u laðu, onaj ?to bija?e opsjednut molio ga da bude uza
   nj.

   ^19No on mu ne dopusti, nego mu reèe: "Poði kuæi k svojima pa im javi
   ?to ti je uèinio Gospodin, kako ti se smilovao."

   ^20On ode i poèe razgla?avati po Dekapolu ?to mu uèini Isus. I svi su
   se divili.

   ^21Kad se Isus laðom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan
   svijet.

   ^22Stajao je uz more. I doðe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge,
   imenom Jair. Ugledav?i ga, padne mu pred noge

   ^23pa ga usrdno molja?e: "Kæerkica mi je na umoru! Doði, stavi ruke na
   nju da ozdravi i ostane u ?ivotu!"

   ^24I poðe s njima. A za njim je i?ao silan svijet i pritiskao ga.

   ^25A neka je ?ena dvanaest godina bolovala od krvarenja,

   ^26mnogo pretrpjela od pustih lijeènika, razdala sve svoje i ni?ta nije
   koristilo; ?tovi?e, bivalo joj je sve gore.

   ^27Èuv?i za Isusa, priðe mu meðu mno?tvom odostraga i dotaknu se
   njegove haljine.

   ^28Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit æu spa?ena."

   ^29I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je
   ozdravila od zla.

   ^30Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izi?la sila pa se okrenu
   usred mno?tva i reèe: "Tko se to dotaknu mojih haljina?"

   ^31A uèenici mu reko?e: "Ta vidi? kako te mno?tvo odasvud priti?æe i
   jo? pita?: 'Tko me se to dotaknu?'"

   ^32A on zaokru?i pogledom da vidi onu koja to uèini.

   ^33?ena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga ?to joj se dogodilo,
   pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini.

   ^34On joj reèe: "Kæeri, vjera te tvoja spasila! Poði u miru i budi
   zdrava od svojega zla!"

   ^35Dok je Isus jo? govorio, eto nadstojnikovih s porukom. "Kæi ti je
   umrla. Èemu dalje muèiti uèitelja?"

   ^36Isus je èuo taj razgovor, pa æe nadstojniku: "Ne boj se! Samo
   vjeruj!"

   ^37I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana,
   brata Jakovljeva.

   ^38I doðu u kuæu nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i
   naricahu u sav glas.

   ^39Uðe i ka?e im: "?to buèite i plaèete? Dijete nije umrlo, nego
   spava."

   ^40A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom
   djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uðe onamo gdje bija?e dijete.

   ^41Primi dijete za ruku govoreæi: "Talita, kum!" ?to znaèi: "Djevojko!
   Zapovijedam ti, ustani!"

   ^42I djevojka odmah usta i poèe hodati. Bija?e joj dvanaest godina. I u
   tren ostado?e zapanjeni, u èudu veliku.

   ^43On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reèe da djevojci
   dadnu jesti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 I oti?av?i odande, doðe u svoj zavièaj. A doprate ga uèenici.

   ^2I kada doðe subota, poèe uèiti u sinagogi. I mnogi ?to su ga slu?ali
   prenera?eni govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I
   kakva se to silna djela dogaðaju po njegovim rukama?

   ^3Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i
   Judin, i ?imunov? I nisu li mu sestre ovdje meðu nama?" I sabla?njavahu
   se o njega.

   ^4A Isus im govora?e: "Nije prorok bez èasti doli u svom zavièaju i
   meðu rodbinom i u svom domu."

   ^5I ne moga?e ondje uèiniti ni jedno èudo, osim ?to ozdravi nekoliko
   nemoænika staviv?i ruke na njih.

   ^6I èudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i nauèavao.

   ^7Dozva dvanaestoricu te ih poèe slati dva po dva dajuæi im vlast nad
   neèistim dusima.

   ^8I zapovjedi im da na put ne nose ni?ta osim ?tapa: ni kruha, ni
   torbe, ni novaca o pojasu,

   ^9nego da nose samo sandale i da ne oblaèe dviju haljina.

   ^10I govora?e im: "Kad uðete gdje u kuæu, u njoj ostanite dok ne odete
   odande.

   ^11Ako vas gdje ne prime te vas ne poslu?aju, iziðite odande i otresite
   prah ispod svojih nogu njima za svjedoèanstvo."

   ^12Oti?av?i, propovijedali su obraæenje,

   ^13izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoænike mazali uljem i oni su
   ozdravljali.

   ^14Doèuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo:
   "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato èudesne sile djeluju u
   njemu."

   ^15A drugi govorahu: "Ilija je!" Treæi opet: "Prorok, kao jedan od
   proroka."

   ^16Herod pak na to govora?e: "Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu."

   ^17Herod doista bija?e dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog
   Herodijade, ?ene brata svoga Filipa, kojom se bio o?enio.

   ^18Buduæi da je Ivan govorio Herodu: "Ne smije? imati ?ene brata
   svojega!",

   ^19Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla

   ^20jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on èovjek pravedan i svet pa
   ga je ?titio. I kad god bi ga slu?ao, uvelike bi se zbunio, a rado ga
   je slu?ao.

   ^21I doðe zgodan dan kad Herod o svom roðendanu priredi gozbu svojim
   velika?ima, èasnicima i prvacima galilejskim.

   ^22Uðe kæi Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima.
   Kralj reèe djevojci: "Zai?ti od mene ?to god hoæe? i dat æu ti!"

   ^23I zakle joj se: "?to god zai?te? od mene, dat æu ti, pa bilo to i
   pol mojega kraljevstva."

   ^24Ona iziðe pa æe svojoj materi: "?to da zai?tem?" A ona æe: "Glavu
   Ivana Krstitelja!"

   ^25I odmah ?urno uðe kralju te zai?te: "Hoæu da mi odmah dade? na
   pladnju glavu Ivana Krstitelja!"

   ^26O?alosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je
   odbiti.

   ^27Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode,
   odrubi mu glavu u tamnici,

   ^28donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi.

   ^29Kad za to doèu?e Ivanovi uèenici, doðu, uzmu njegovo tijelo i polo?e
   ga u grob.

   ^30Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu ?to su èinili
   i nauèavali.

   ^31I reèe im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpoèinite
   malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni
   jesti.

   ^32Otplovi?e dakle laðom na samotno mjesto, u osamu.

   ^33No kad su odlazili, mnogi ih vidje?e i prepozna?e te se pje?ice iz
   svih gradova strèa?e onamo i preteko?e ih.

   ^34Kad iziðe, vidje silan svijet i sa?ali mu se jer bijahu kao ovce bez
   pastira pa ih stane pouèavati u mnogoèemu.

   ^35A u kasni veæ sat pristupe mu uèenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj
   i veæ je kasno.

   ^36Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi ?to za
   jelo."

   ^37No on im odgovori: "Podajte im vi jesti." Ka?u mu: "Da poðemo i
   kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?"

   ^38A on æe im: "Koliko kruhova imate? Idite i vidite!" Po?to izvidje?e,
   ka?u: "Pet, i dvije ribe."

   ^39I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi.

   ^40I pru?i?e se po sto i po pedeset na svaku lijehu.

   ^41On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreèe blagoslov
   pa razlomi kruhove i dava?e uèenicima da poslu?e ljude. Tako i dvije
   ribe razdijeli svima.

   ^42I jeli su svi i nasitili se.

   ^43I od ulomaka nakupi?e dvanaest punih ko?ara, a i od riba.

   ^44A jelo je pet tisuæa mu?karaca.

   ^45On odmah prisili uèenike da uðu u laðu i da se prebace prijeko,
   prema Betsaidi, dok on otpusti mno?tvo.

   ^46I po?to se rasta s ljudima, otiðe u goru da se pomoli.

   ^47Uveèer pak laða bija?e posred mora, a on sam na kraju.

   ^48Vidjev?i kako se muèe veslajuæi, jer im bija?e protivan vjetar, oko
   èetvrte noæne stra?e doðe k njima hodeæi po moru. I htjede ih mimoiæi.

   ^49A oni, vidjev?i kako hodi po moru, pomisli?e da je utvara pa
   kriknu?e.

   ^50Jer svi su ga vidjeli i prestra?ili se. A on im odmah progovori:
   "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"

   ^51I uziðe k njima u laðu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno,
   snebivahu;

   ^52jo? ne shvati?e ono o kruhovima, nego im srce bija?e stvrdnuto.

   ^53Po?to doplovi?e na kraj, doðu u Genezaret i pristanu.

   ^54Kad iziðu iz laðe, ljudi ga odmah prepoznaju

   ^55pa oblete sav onaj kraj. I poènu donositi na nosilima bolesnike
   onamo gdje bi èuli da se on nalazi.

   ^56I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi
   stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove
   haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Skupe se oko njega farizeji i neki od pismoznanaca koji doðo?e iz
   Jeruzalema.

   ^2I opaze da neki njegovi uèenici jedu kruh neèistih, to jest neopranih
   ruku.

   ^3A farizeji i svi ?idovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke;
   dr?e se predaje starih.

   ^4Niti s trga ?to jedu ako prije ne operu. Mnogo toga jo? ima ?to zbog
   predaje dr?e: pranje èa?a, vrèeva i lonaca.

   ^5Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: "Za?to tvoji uèenici ne
   postupaju po predaji starih, nego neèistih ruku blaguju?"

   ^6A on im reèe: "Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa:
   Ovaj me narod usnama èasti, a srce mu je daleko od mene.

   ^7Uzalud me ?tuju nauèavajuæi nauke - uredbe ljudske.

   ^8Napustili ste zapovijed Bo?ju, a dr?ite se predaje ljudske."

   ^9Jo? im govora?e: "Lijepo! Dokidate Bo?ju zapovijed da biste saèuvali
   svoju predaju.

   ^10Mojsije doista reèe: Po?tuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune
   oca ili majku, smræu neka se kazni.

   ^11A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoæ koja te od mene ide
   neka bude 'korban', to jest sveti dar',

   ^12takvome vi?e ne dopu?tate ni?ta uèiniti za oca ili majku.

   ^13Tako dokidate rijeè Bo?ju svojom predajom, koju sami sebi
   predadoste. I jo? ?to?ta tomu slièno èinite."

   ^14Tada ponovno dozove mno?tvo i stane govoriti: "Poslu?ajte me svi i
   razumijte!

   ^15Ni?ta ?to izvana ulazi u èovjeka ne mo?e ga oneèistiti, nego ?to iz
   èovjeka izlazi - to ga oneèi?æuje.

   ^16Tko ima u?i da èuje, neka èuje!"

   ^17I kad od mno?tva uðe u kuæu, upita?e ga uèenici za prispodobu.

   ^18I reèe im: "Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaæate li da èovjeka ne
   mo?e oneèistiti ?to u nj ulazi

   ^19jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te izlazi u zahod?" Tako on
   oèisti sva jela.

   ^20Jo? dometnu: "?to iz èovjeka izlazi, te oneèi?æuje èovjeka.

   ^21Ta iznutra, iz srca èovjeèjega, izlaze zle namisli, bludni?tva,
   kraðe, ubojstva,

   ^22preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko,
   psovka, uznositost, bezumlje.

   ^23Sva ta zla iznutra izlaze i oneèi?æuju èovjeka."

   ^24Odande otiðe u kraj tirski. I uðe u neku kuæu. Htio je da nitko ne
   sazna, ali se nije mogao sakriti,

   ^25nego odmah doèu ?ena koje kæerkica ima?e duha neèistoga. Ona doðe i
   pade mu pred noge.

   ^26A ?ena bija?e Grkinja, Sirofenièanka rodom. I molja?e ga da joj iz
   kæeri istjera zloduha.

   ^27A on joj govora?e: "Pusti da se prije nasite djeca! Ne prilièi uzeti
   kruh djeci i baciti ga psiæima."

   ^28A ona æe mu: "Da, Gospodine! Ali i psiæi ispod stola jedu od mrvica
   djeèjih."

   ^29Reèe joj: "Zbog te rijeèi idi, izi?ao je iz tvoje kæeri zloduh."

   ^30I ode kuæi te naðe dijete gdje le?i na postelji, a zloduh je bio
   izi?ao.

   ^31Zatim se ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona doðe
   Galilejskom moru, u krajeve dekapolske.

   ^32Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku.

   ^33On ga uzme nasamo od mno?tva, utisne svoje prste u njegove u?i,
   zatim pljune i dotakne se njegova jezika.

   ^34Upravi pogled u nebo, uzdahne i ka?e mu: "Effata!" - to æe reæi:
   "Otvori se!"

   ^35I odmah mu se otvori?e u?i i razdrije?i spona jezika te stade
   govoriti razgovijetno.

   ^36A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No ?to im je on vi?e branio,
   oni su to vi?e razgla?avali

   ^37i preko svake mjere zadivljeni govorili: "Dobro je sve uèinio!
   Gluhima daje èuti, nijemima govoriti!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Onih se dana opet skupio silan svijet. Buduæi da nisu imali ?to
   jesti, dozva Isus uèenike pa im reèe:

   ^2"?ao mi je naroda jer su veæ tri dana uza me i nemaju ?to jesti.

   ^3Ako ih otpravim gladne njihovim kuæama, klonut æe putom. A neki su od
   njih do?li iz daleka."

   ^4Uèenici mu odgovore: "Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao
   nahraniti kruhom?"

   ^5On ih zapita: "Koliko kruhova imate?" Oni odgovore: "Sedam."

   ^6Nato zapovjedi mno?tvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova,
   zahvali, razlomi i dava?e svojim uèenicima da poslu?e. I poslu?i?e
   mno?tvu.

   ^7A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reèe da i to poslu?e.

   ^8I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odnije?e sedam
   ko?ara.

   ^9Bilo ih je oko èetiri tisuæe. Tada ih otpusti,

   ^10a sam sa svojim uèenicima odmah uðe u laðu i ode u kraj dalmanutski.

   ^11Tada istupi?e farizeji i poèe?e raspravljati s njime. Isku?avajuæi
   ga, zatra?e od njega znak s neba.

   ^12On uzdahnu iz sve du?e i reèe: "Za?to ovaj nara?taj tra?i znak?
   Zaista, ka?em vam, ovome se nara?taju neæe dati znak."

   ^13Tada ih ostavi, ponovno uðe u laðu pa otiðe prijeko.

   ^14A zaboravi?e ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na
   laði.

   ^15Nato ih Isus opomenu: "Pazite, èuvajte se kvasca farizejskog i
   kvasca Herodova!"

   ^16Oni, zami?ljeni, meðu sobom govorahu: "Kruha nemamo."

   ^17Zamijetio to Isus pa im reèe: "Za?to ste zami?ljeni ?to kruha
   nemate? Zar jo? ne shvaæate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto?

   ^18Oèi imate, a ne vidite; u?i imate, a ne èujete? Zar se ne sjeæate?

   ^19Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuæa, koliko punih ko?ara
   ulomaka odnijeste?" Ka?u mu: "Dvanaest."

   ^20"A kada razlomih sedam na èetiri tisuæe, koliko punih ko?ara ulomaka
   odnijeste?" Odgovore: "Sedam."

   ^21A on æe njima: "I jo? ne razumijete?"

   ^22Doðu u Betsaidu, dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga se dotakne.

   ^23On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oèi,
   stavi na nj ruke i zapita ga: "Vidi? li ?to?"

   ^24Slijepac upilji pogled i reèe: "Opa?am ljude; vidim ne?to kao drveæe
   ... hodaju."

   ^25Tada mu Isus opet stavi ruke na oèi i slijepac progleda i ozdravi te
   je mogao sve jasno na daleko vidjeti.

   ^26Tada ga posla kuæi i reèe mu: "Ne ulazi u selo."

   ^27I krenu Isus i njegovi uèenici u sela Cezareje Filipove. Putem on
   upita uèenike: "?to govore ljudi, tko sam ja?"

   ^28Oni mu reko?e: "Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treæi opet
   da si neki od proroka."

   ^29On njih upita: "A vi, ?to vi ka?ete, tko sam ja?" Petar prihvati i
   reèe: "Ti si Pomazanik - Krist!"

   ^30I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.

   ^31I poèe ih pouèavati kako Sin Èovjeèji treba da mnogo pretrpi, da ga
   starje?ine, glavari sveæenièki i pismoznanci odbace, da bude ubijen i
   nakon tri dana da ustane.

   ^32Otvoreno im to govora?e. Petar ga uze u stranu i poèe odvraæati.

   ^33A on se okrenu, pogleda svoje uèenike pa zaprijeti Petru: "Nosi se
   od mene, sotono, jer ti nije na pameti ?to je Bo?je, nego ?to je
   ljudsko!"

   ^34Tada dozva narod i uèenike pa im reèe: "Hoæe li tko za mnom, neka se
   odrekne samoga sebe, neka uzme svoj kri? i neka ide za mnom.

   ^35Tko hoæe ?ivot svoj spasiti, izgubit æe ga; a tko izgubi ?ivot svoj
   poradi mene i evanðelja, spasit æe ga.

   ^36Ta ?to koristi èovjeku steæi sav svijet, a ?ivotu svojemu nauditi?

   ^37Ta ?to da èovjek dadne u zamjenu za ?ivot svoj?

   ^38Doista, tko se zastidi mene i mojih rijeèi u ovom preljubnièkom i
   gre?nièkom nara?taju - njega æe se stidjeti i Sin Èovjeèji kada doðe u
   slavi Oca svoga zajedno sa svetim anðelima."
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Jo? im govora?e: "Zaista, ka?em vam, neki od ovdje nazoènih neæe
   okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Bo?je do?lo u sili."

   ^2Nakon ?est dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih
   na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima.

   ^3I haljine mu postado?e sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na
   zemlji ne bi mogao tako izbijeliti.

   ^4I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom.

   ^5A Petar prihvati i reèe Isusu: "Uèitelju, dobro nam je ovdje biti!
   Naèinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu."

   ^6Doista nije znao ?to da ka?e jer bijahu prestra?eni.

   ^7I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se zaèu glas: "Ovo je Sin
   moj, Ljubljeni! Slu?ajte ga!"

   ^8I odjednom, obazrev?i se uokolo, nikoga uza se ne vidje?e doli Isusa
   sama.

   ^9Dok su silazili s gore, nalo?i im da nikomu ne pripovijedaju ?to su
   vidjeli dok Sin Èovjeèji od mrtvih ne ustane.

   ^10Oni odr?a?e tu rijeè, ali se meðu sobom pitahu ?to znaèi to njegovo
   "od mrtvih ustati"

   ^11pa ga upitaju: "Za?to pismoznanci govore da prije treba da doðe
   Ilija?"

   ^12A on im reèe: "Ilija æe, dodu?e, prije doæi i sve obnoviti. Pa kako
   ipak pi?e o Sinu Èovjeèjem da æe mnogo pretrpjeti i biti prezren?

   ^13Ali, velim vam: Ilija je veæ do?ao i oni uèini?e s njim ?to im se
   prohtjelo, kao ?to pi?e o njemu."

   ^14Kada doðo?e k uèenicima, ugleda?e oko njih silan svijet i
   pismoznance kako raspravljaju s njima.

   ^15Èim ga sve ono mno?tvo ugleda, iznenaðeno br?e pohrli pozdraviti ga.

   ^16A on ih upita: "?to to raspravljaste s njima?"

   ^17Odvrati netko iz mno?tva: "Uèitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji
   ima nijemoga duha.

   ^18Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, ?kripi zubima i koèi se.
   Rekoh tvojim uèenicima da ga izagnaju, ali ne mogo?e."

   ^19On im odvrati: "O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li
   vas podnositi? Dovedite ga k meni!"

   ^20I dovedo?e ga k njemu. Èim zloduh ugleda Isusa, potrese djeèakom i
   on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti.

   ^21Isus upita njegova oca: "Koliko je vremena kako mu se to dogaða?" On
   reèe: "Od djetinjstva!

   ^22A èesto ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego,
   ako ?to mo?e?, pomozi nam, imaj samilosti s nama!"

   ^23Nato mu Isus reèe: "?to? Ako mo?e?? Sve je moguæe onomu koji
   vjeruje!"

   ^24Djeèakov otac br?e povika: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!"

   ^25Vidjev?i da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti neèistomu duhu:
   "Nijemi i gluhi du?e, ja ti zapovijedam, iziði iz njega i da nisi vi?e
   u nj u?ao!"

   ^26Zloduh nato zavièe, ?estoko strese djeèaka te iziðe, a on osta kao
   mrtav te su mnogi govorili da je umro.

   ^27No Isus ga dohvati za ruku, podi?e ga i on ustade.

   ^28Kad Isus uðe u kuæu, upita?e ga uèenici nasamo: "Kako to da ga mi ne
   mogosmo izagnati?"

   ^29Odgovori im: "Ovaj se rod nièim drugim ne mo?e izagnati osim
   molitvom i postom."

   ^30Oti?av?i odande, prola?ahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko
   sazna.

   ^31Jer pouèava?e svoje uèenike. Govora?e im: "Sin Èovjeèji predaje se u
   ruke ljudima. Ubit æe ga, ali æe on, ubijen, nakon tri dana ustati."

   ^32No oni ne razumje?e te besjede, a bojahu ga se pitati.

   ^33I doðo?e u Kafarnaum. I veæ u kuæi upita ih: "?to ste putem
   raspravljali?"

   ^34A oni umuko?e jer putem meðu sobom razgovarahu o tome tko je
   najveæi.

   ^35On sjede i dozove dvanaestoricu te im reèe: "Ako tko ?eli biti prvi,
   neka bude od svih posljednji i svima poslu?itelj!"

   ^36I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reèe im:

   ^37"Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko
   mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla."

   ^38Reèe mu Ivan: "Uèitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni
   zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama."

   ^39A Isus reèe: "Ne branite mu! Jer nitko ne mo?e uèiniti ne?to silno u
   moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi.

   ^40Tko nije protiv nas, za nas je."

   ^41"Uistinu, tko vas napoji èa?om vode u ime toga ?to ste Kristovi,
   zaista, ka?em vam, neæe mu propasti plaæa."

   ^42"Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih ?to
   vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude baèen
   u more."

   ^43"Pa ako te ruka sabla?njava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu uæi u
   ?ivot, nego s obje ruke otiæi u pakao, u oganj neugasivi.

   ^44#

   ^45I ako te noga sabla?njava, odsijeci je. Bolje ti je hromu uæi u
   ?ivot, nego s obje noge bit baèen u pakao.

   ^46#

   ^47I ako te oko sabla?njava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku uæi u
   kraljevstvo Bo?je, nego s oba oka biti baèen u pakao,

   ^48gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.

   ^49Uistinu, ognjem æe svaki od njih biti posoljen.

   ^50Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, èime æete nju zaèiniti?
   Imajte sol u sebi, a mir meðu sobom!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Krenuv?i odande, doðe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I
   opet mno?tvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem obièaju ponovno
   pouèava?e.

   ^2A pristupe farizeji pa, da ga isku?aju, upita?e: "Je li mu?u
   dopu?teno otpustiti ?enu?"

   ^3On im odgovori: "?to vam zapovjedi Mojsije?"

   ^4Oni reko?e: "Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i -
   otpustiti."

   ^5A Isus æe im: "Zbog okorjelosti srca va?ega napisa vam on tu
   zapovijed.

   ^6Od poèetka stvorenja mu?ko i ?ensko stvori ih.

   ^7Stoga æe èovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ?enu;

   ^8i dvoje njih bit æe jedno tijelo. Tako vi?e nisu dvoje, nego jedno
   tijelo.

   ^9?to dakle Bog zdru?i, èovjek neka ne rastavlja!"

   ^10U kuæi su ga uèenici ponovno o tome ispitivali.

   ^11I reèe im: "Tko otpusti svoju ?enu pa se o?eni drugom, èini prema
   prvoj preljub.

   ^12I ako ?ena napusti svoga mu?a pa se uda za drugoga, èini preljub."

   ^13Donosili mu djeèicu da ih se dotakne, a uèenici im branili.

   ^14Opaziv?i to, Isus se ozlovolji i reèe im: "Pustite djeèicu neka
   dolaze k meni; ne prijeèite im jer takvih je kraljevstvo Bo?je!

   ^15Zaista, ka?em vam, tko ne primi kraljevstva Bo?jega kao dijete, ne,
   u nj neæe uæi."

   ^16Nato ih zagrli pa ih blagoslivlja?e pola?uæi na njih ruke.

   ^17I dok je izlazio na put, dotrèi netko, klekne preda nj pa ga upita:
   "Uèitelju dobri, ?to mi je èiniti da ba?tinim ?ivot vjeèni?"

   ^18Isus mu reèe: "?to me zove? dobrim? Nitko nije dobar doli Bog
   jedini!

   ^19Zapovijedi znade?: Ne ubij! Ne èini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoèi
   la?no! Ne otmi! Po?tuj oca svoga i majku!"

   ^20On mu odgovori: "Uèitelju, sve sam to èuvao od svoje mladosti."

   ^21Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi
   i ?to ima?, prodaj i podaj siromasima pa æe? imati blago na nebu. A
   onda doði i idi za mnom."

   ^22On se na tu rijeè smrkne i ode ?alostan jer ima?e velik imetak.

   ^23Isus zaokru?i pogledom pa æe svojim uèenicima: "Kako li æe te?ko
   imuænici u kraljevstvo Bo?je!"

   ^24Uèenici ostado?e zapanjeni tim njegovim rijeèima. Zato im Isus
   ponovi: "Djeco, kako je te?ko u kraljevstvo Bo?je!

   ^25Lak?e je devi kroz u?ice iglene nego bogata?u u kraljevstvo Bo?je."

   ^26Oni se jo? veæma snebivahu te æe jedan drugome: "Pa tko se onda mo?e
   spasiti?"

   ^27Isus upre u njih pogled i reèe: "Ljudima je nemoguæe, ali ne Bogu!
   Ta Bogu je sve moguæe!"

   ^28Petar mu poèe govoriti: "Evo, mi sve ostavismo i poðosmo za tobom."

   ^29Reèe Isus: "Zaista, ka?em vam, nema ga tko ostavi kuæu, ili braæu,
   ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i
   poradi evanðelja,

   ^30a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko
   kuæa, i braæe, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u buduæem
   vijeku ?ivot vjeèni.

   ^31A mnogi prvi bit æe posljednji i posljednji prvi."

   ^32Putovali su tako uzlazeæi u Jeruzalem. Isus je i?ao pred njima te
   bijahu zaprepa?teni, a oni koji su i?li za njima, prestra?eni. Tada
   Isus opet uze dvanaestoricu i poèe im kazivati ?to æe ga zadesiti:

   ^33"Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Èovjeèji bit æe predan glavarima
   sveæenièkim i pismoznancima. Osudit æe ga na smrt, predati poganima,

   ^34izrugati i popljuvati. Izbièevat æe ga, ubit æe ga, ali on æe nakon
   tri dana ustati."

   ^35I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreæi mu:
   "Uèitelju, htjeli bismo da nam uèini? ?to te zai?temo."

   ^36A on æe im: "?to hoæete da vam uèinim?"

   ^37Oni mu reko?e: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna,
   a drugi slijeva."

   ^38A Isus im reèe: "Ne znate ?to i?tete. Mo?ete li piti èa?u koju ja
   pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?"

   ^39Oni mu reko?e: "Mo?emo." A Isus æe im: "Èa?u koju ja pijem pit æete
   i krstom kojim se ja krstim bit æete kr?teni,

   ^40ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je
   onih kojima je pripravljeno."

   ^41Kad su to èula ostala desetorica, poèe?e se gnjeviti na Jakova i
   Ivana.

   ^42Zato ih Isus dozva i reèe im: "Znate da oni koji se smatraju
   vladarima gospoduju svojim narodima i velika?i njihovi dr?e ih pod
   vla?æu.

   ^43Nije tako meðu vama! Naprotiv, tko hoæe da meðu vama bude najveæi,
   neka vam bude poslu?itelj!

   ^44I tko hoæe da meðu vama bude prvi, neka bude svima sluga.

   ^45Jer ni Sin Èovjeèji nije do?ao da bude slu?en, nego da slu?i i ?ivot
   svoj dade kao otkupninu za mnoge."

   ^46Doðu tako u Jerihon. Kad je Isus s uèenicima i sa silnim mno?tvom
   izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin
   Timejev.

   ^47Kad je èuo da je to Isus Nazareæanin, stane vikati: "Sine Davidov,
   Isuse, smiluj mi se!"

   ^48Mnogi ga u?utkivahu, ali on jo? jaèe vika?e: "Sine Davidov, smiluj
   mi se!"

   ^49Isus se zaustavi i reèe: "Pozovite ga!" I pozovu slijepca sokoleæi
   ga: "Ustani! Zove te!"

   ^50On baci sa sebe ogrtaè, skoèi i doðe Isusu.

   ^51Isus ga upita: "?to hoæe? da ti uèinim?" Slijepac mu reèe: "Uèitelju
   moj, da progledam."

   ^52Isus æe mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i
   uputi se za njim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Kad se pribli?e Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore,
   po?alje dva uèenika

   ^2i ka?e im: "Hajdete u selo pred vama. Èim u nj uðete, naæi æete
   privezano magare koje jo? nitko nije zajahao. Odrije?ite ga i vodite.

   ^3Ako vam tko reèe: '?to to radite?' recite: 'Gospodinu treba', i odmah
   æe ga ipak ovamo pustiti."

   ^4Otiðo?e i naðo?e magare privezano uz vrata vani na cesti i odrije?e
   ga.

   ^5A neki od nazoènih upita?e: "?to radite? ?to drije?ite magare?"

   ^6Oni im odvrate kako im reèe Isus. I pusti?e ih.

   ^7I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha
   na nj.

   ^8Mnogi prostrije?e svoje haljine po putu, a drugi nareza?e zelenih
   grana po poljima.

   ^9I oni pred njim i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj
   koji dolazi u ime Gospodnje!

   ^10Blagoslovljeno kraljevstvo oca na?ega Davida koji dolazi! Hosana u
   visinama!"

   ^11I uðe u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako veæ bija?e
   kasno, poðe s dvanaestoricom u Betaniju.

   ^12Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje.

   ^13Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priðe ne bi li na njoj ?to na?ao.
   Ali do?av?i bli?e, ne naðe ni?ta osim li?æa jer ne bija?e vrijeme
   smokvama.

   ^14Tada reèe smokvi: "Nitko nikada vi?e ne jeo s tebe!" Èuli su to
   njegovi uèenici.

   ^15Stignu tako u Jeruzalem. On uðe u Hram i stane izgoniti one koji su
   prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjaèima isprevrta stolove i
   prodavaèima golubova klupe.

   ^16I ne dopusti da itko i?ta pronese kroz Hram.

   ^17Uèio ih je i govorio: "Nije li pisano: Dom æe se moj zvati Dom
   molitve za sve narode? A vi od njega naèinili peæinu razbojnièku!"

   ^18Kada su za to doèuli glavari sveæenièki i pismoznanci, tra?ili su
   kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio oèaran
   njegovim naukom.

   ^19A kad se uveèerilo, izlazili su iz grada.

   ^20Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do
   korijena.

   ^21Petar se prisjeti pa æe Isusu: "Uèitelju, pogledaj! Smokva koju si
   prokleo usahnu."

   ^22Isus im odvrati: "Imajte vjeru Bo?ju.

   ^23Zaista, ka?em vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!'
   i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da æe se dogoditi to ?to ka?e
   - doista, bit æe mu!

   ^24Stoga vam ka?em: Sve ?to god zamolite i zai?tete, vjerujte da ste
   postigli i bit æe vam!

   ^25No kad ustanete na molitvu, otpustite ako ?to imate protiv koga da i
   vama Otac va?, koji je na nebesima, otpusti va?e prijestupke."

   ^26#

   ^27I doðu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, doðu k njemu
   glavari sveæenièki, pismoznanci i starje?ine.

   ^28I govorahu mu: "Kojom vla?æu to èini?? Ili tko ti dade tu vlast da
   to èini??"

   ^29A Isus im reèe: "Jedno æu vas upitati. Odgovorite mi, pa æu vam
   kazati kojom vla?æu ovo èinim.

   ^30Krst Ivanov bija?e li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!"

   ^31A oni umovahu meðu sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit æe 'Za?to
   mu dakle ne povjerovaste?'

   ^32Nego, da reknemo 'od ljudi!'" - Bojahu se mno?tva. Ta svi Ivana
   smatrahu doista prorokom.

   ^33I odgovore Isusu: "Ne znamo." A Isus æe im: "Ni ja vama neæu kazati
   kojom vla?æu ovo èinim."
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 I uze im zboriti u prispodobama: Èovjek vinograd posadi, ogradom
   ogradi, iskopa tijesak i kulu podi?e pa ga iznajmi vinogradarima i
   otputova.

   ^2I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda
   vinogradarskoga.

   ^3A oni ga pograbi?e, istuko?e i otposla?e praznih ruku.

   ^4I opet posla k njima drugog slugu: i njemu razbi?e glavu i izru?i?e
   ga.

   ^5Treæega takoðer posla: njega ubi?e. Tako i mnoge druge: jedne
   istuko?e, druge pobi?e."

   ^6"Jo? jednoga ima?e, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla k njima
   misleæi: 'Po?tovat æe sina moga.'

   ^7Ali ti vinogradari meðu sobom reko?e: 'Ovo je ba?tinik! Hajde da ga
   ubijemo i ba?tina æe biti na?a.'

   ^8I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda."

   ^9"?to li æe uèiniti gospodar vinograda? Doæi æe i pobiti te
   vinogradare i dati vinograd drugima.

   ^10Niste li èitali ovo Pismo: Kamen ?to ga odbaci?e graditelji, postade
   kamen zaglavni.

   ^11Gospodnje je to djelo - kakvo èudo u oèima na?im!"

   ^12I tra?ili su da ga uhvate, ali se poboja?e mno?tva. Razumje?e da je
   protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu.

   ^13I po?alju k njemu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u
   rijeèi.

   ^14Oni doðu i ka?u mu: "Uèitelju, znamo da si istinit i ne mari? tko je
   tko jer nisi pristran, nego po istini uèi? putu Bo?jemu. Je li
   dopu?teno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?"

   ^15A on im reèe proziruæi njihovo licemjerje: "?to me isku?avate?
   Donesite mi denar da vidim!"

   ^16Oni donije?e. I reèe im: "Èija je ovo slika i natpis?" A oni æe mu:
   "Carev."

   ^17A Isus im reèe: "Caru podajte carevo, a Bogu Bo?je!" I divili su mu
   se.

   ^18Doðu k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuæa, i upitaju ga:

   ^19"Uèitelju, Mojsije nam napisa: Umre li èiji brat i ostavi ?enu, a ne
   ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ?enu te podigne porod bratu
   svomu.

   ^20Sedmero braæe bija?e. Prvi uze ?enu i umrije ne ostaviv?i poroda.

   ^21I drugi je uze te umrije ne ostaviv?i poroda. I treæi jednako tako.

   ^22I sedmorica ne ostavi?e poroda. Najposlije i ?ena umrije.

   ^23Komu æe biti ?ena o uskrsnuæu, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je
   imala za ?enu."

   ^24Reèe im Isus: "Niste li u zabludi zbog toga ?to ne razumijete Pisama
   ni sile Bo?je?

   ^25Ta kad od mrtvih ustaju, niti se ?ene niti udavaju, nego su kao
   anðeli na nebesima.

   ^26A ?to se tièe mrtvih, da ustaju, niste li èitali u knjizi Mojsijevoj
   ono o grmu, kako Mojsiju reèe Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i
   Bog Jakovljev?

   ^27Nije on Bog mrtvih, nego ?ivih. Uvelike se varate."

   ^28Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slu?ao njihovu raspravu.
   Vidjev?i da im je dobro odgovorio, upita ga: "Koja je zapovijed prva od
   sviju?"

   ^29Isus odgovori: "Prva je: Slu?aj, Izraele! Gospodin Bog na? Gospodin
   je jedini.

   ^30Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve
   du?e svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!"

   ^31"Druga je: Ljubi svoga bli?njega kao sebe samoga. Nema druge
   zapovijedi veæe od tih."

   ^32Nato æe mu pismoznanac: "Dobro, uèitelju! Po istini si kazao: On je
   jedini, nema drugoga osim njega.

   ^33Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i
   ljubiti bli?njega kao sebe samoga - vi?e je nego sve paljenice i
   ?rtve."

   ^34Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reèe mu: "Nisi daleko od
   kraljevstva Bo?jega!" I nitko se vi?e nije usuðivao pitati ga.

   ^35A nauèavajuæi u Hramu, uze Isus govoriti: "Kako pismoznanci ka?u da
   je Krist sin Davidov?

   ^36A sam David reèe u Duhu Svetome: Reèe Gospod Gospodinu mojemu:
   'Sjedni mi zdesna dok ne polo?im neprijatelje tvoje za podno?je nogama
   tvojim!'

   ^37Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?" Silan ga je
   svijet s u?itkom slu?ao.

   ^38A on im u pouci svojoj govora?e: "Èuvajte se pismoznanaca, koji rado
   idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima,

   ^39prva sjedala u sinagogama i proèelja na gozbama;

   ^40pro?diru kuæe udovièke, jo? pod izlikom dugih molitava. Stiæi æe ih
   to o?trija osuda!"

   ^41Potom sjede nasuprot riznici te promatra?e kako narod baca sitni? u
   riznicu. Mnogi bogata?i bacahu mnogo.

   ^42Doðe i neka siroma?na udovica i baci dva novèiæa, to jest jedan
   kvadrant.

   ^43Tada dozove svoje uèenike i reèe im: "Doista, ka?em vam, ova je
   sirota udovica ubacila vi?e od svih koji ubacuju u riznicu.

   ^44Svi su oni zapravo ubacili od svoga suvi?ka, a ona je od svoje
   sirotinje ubacila sve ?to je imala, sav svoj ?itak."
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Kad je izlazio iz Hrama, rekne mu jedan od njegovih uèenika:
   "Uèitelju, gledaj! Kakva li kamenja, kakvih li zdanja!"

   ^2Isus mu odvrati: "Vidi? li ta velièanstvena zdanja? Ne, neæe se
   ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen."

   ^3Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio suèelice Hramu, upitaju ga
   nasamo Petar, Jakov, Ivan i Andrija:

   ^4"Reci nam kada æe to biti i na koji se znak sve to ima svr?iti?"

   ^5Tada im Isus poèe govoriti: "Pazite da vas tko ne zavede.

   ^6Mnogi æe doæi u moje ime i govoriti: Ja sam! I mnoge æe zavesti.

   ^7Kada pak èujete za ratove i za glasove o ratovima, ne uznemirujte se.
   Treba da se to dogodi, ali to jo? nije svr?etak."

   ^8"Narod æe ustati protiv naroda, kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit
   æe potresa po raznim mjestima, bit æe gladi. To je poèetak trudova."

   ^9"Vi pak pazite sami na sebe. Predavat æe vas vijeæima i tuæi vas u
   sinagogama, pred upraviteljima i kraljevima stajat æete zbog mene,
   njima za svjedoèanstvo.

   ^10A treba da se najprije svim narodima propovijeda evanðelje."

   ^11"Kad vas budu vodili na izruèenje, ne brinite se unaprijed ?to æete
   govoriti, nego govorite ?to vam bude dano u onaj èas. Ta niste vi koji
   govorite, nego Duh Sveti.

   ^12Predavat æe na smrt brat brata i otac sina. Djeca æe ustajati na
   roditelje i ubijati ih.

   ^13Svi æe vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svr?etka,
   bit æe spa?en."

   ^14"I kad vidite da grozota pusto?i stoluje gdje joj nije mjesto - tko
   èita, neka razumije - koji se tada zateknu u Judeji, neka bje?e u gore!

   ^15Tko bude na krovu, neka ne silazi i ne ulazi u kuæu da iz nje ?to
   uzme.

   ^16I tko bude u polju, neka se ne okreæe natrag da uzme ogrtaè!"

   ^17"Jao trudnicama i dojiljama u one dane!

   ^18A molite da to ne bude zimi

   ^19jer æe onih dana biti tjeskoba kakve ne bi od poèetka stvorenja,
   koje stvori Bog, sve do sada, a neæe je ni biti.

   ^20I kad Gospodin ne bi skratio dane one, nitko se ne bi spasio. No
   poradi izabranih, koje on sebi izabra, skratio je on te dane."

   ^21Ako vam tada tko rekne: 'Evo Krista ovdje! Eno ondje!' - ne
   vjerujte.

   ^22Ustat æe doista la?ni kristi i la?ni proroci i tvorit æe znamenja i
   èudesa da, bude li moguæe, zavedu izabrane.

   ^23Vi dakle budite na oprezu! Evo, prorekao sam vam sve!"

   ^24Nego, u one dane, nakon one nevolje, sunce æe pomrèati i mjesec neæe
   vi?e svijetljeti

   ^25a zvijezde æe s neba padati i sile æe se nebeske poljuljati.

   ^26Tada æe ugledati Sina Èovjeèjega gdje dolazi na oblacima s velikom
   moæi i slavom.

   ^27I razaslat æe anðele i sabrati svoje izabranike s èetiri vjetra, s
   kraja zemlje do na kraj neba."

   ^28A od smokve se nauèite prispodobi! Kad joj grana veæ omek?a i li?æe
   potjera, znate: ljeto je blizu.

   ^29Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima!

   ^30Zaista, ka?em vam, ne, neæe uminuti nara?taj ovaj dok se sve to ne
   zbude.

   ^31Nebo æe i zemlja uminuti, ali rijeèi moje ne, neæe uminuti."

   ^32"A o onom danu i èasu nitko ne zna, pa ni anðeli na nebu, ni Sin,
   nego samo Otac."

   ^33"Pazite! Bdijte jer ne znate kada je èas.

   ^34Kao kad ono èovjek neki polazeæi na put ostavi svoju kuæu, upravu
   povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije.

   ^35Bdijte, dakle, jer ne znate kad æe se domaæin vratiti - da li uveèer
   ili o ponoæi, da li za prvih pijetlova ili ujutro -

   ^36da vas ne bi na?ao pozaspale ako iznenada doðe."

   ^37"?to vama ka?em, svima ka?em: Bdijte!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Za dva dana bija?e Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari sveæenièki i
   pismoznanci tra?ili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju.

   ^2Jer se govorilo: "Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna naroda."

   ^3I kad je u Betaniji, u kuæi ?imuna Gubavca, bio za stolom, doðe neka
   ?ena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi
   posudicu i poli ga po glavi.

   ^4A neki negodovahu te æe jedan drugomu: "Èemu to rasipanje pomasti?

   ^5Mogla se pomast prodati za vi?e od tristo denara i dati siromasima."
   I otresahu se na nju.

   ^6A Isus reèe: "Pustite je, ?to joj dodijavate? Dobro djelo uèini na
   meni.

   ^7Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoæete mo?ete im dobro
   èiniti, a mene nemate svagda.

   ^8Uèinila je ?to je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop.

   ^9Zaista, ka?em vam, gdje se god bude propovijedalo evanðelje, po svem
   svijetu, navje?æivat æe se i ovo ?to ona uèini - njoj na spomen."

   ^10A Juda I?kariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima
   sveæenièkim da im ga preda.

   ^11Kad su oni to èuli, obradovali su se i obeæali mu dati novca. I
   tra?io je zgodu da ga preda.

   ^12Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se ?rtvovala pasha, upitaju
   uèenici Isusa: "Gdje hoæe? blagovati pashu, da odemo i pripravimo?"

   ^13On po?alje dvojicu uèenika i rekne im: "Idite u grad i namjerit æete
   se na èovjeka koji nosi krèag vode. Poðite za njim

   ^14pa gdje on uðe, recite domaæinu: 'Uèitelj pita: Gdje mi je svrati?te
   u kojem bih blagovao pashu sa svojim uèenicima?'

   ^15I on æe vam pokazati na katu veliko blagovali?te, prostrto i
   spremljeno. Ondje nam pripravite."

   ^16Uèenici odu, doðu u grad i naðu kako im on reèe te priprave pashu.

   ^17A uveèer doðe on s dvanaestoricom.

   ^18I dok bijahu za stolom te blagovahu, reèe Isus: "Zaista, ka?em vam,
   jedan æe me od vas izdati - koji sa mnom blaguje."

   ^19O?alo?æeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: "Da nisam ja?"

   ^20A on im reèe: "Jedan od dvanaestorice koji umaèe sa mnom u zdjelicu.

   ^21Sin Èovjeèji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao èovjeku
   onomu koji ga predaje. Tomu bi èovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!"

   ^22I dok su blagovali, on uze kruh, izreèe blagoslov pa razlomi, dade
   im i reèe: "Uzmite, ovo je tijelo moje."

   ^23I uze èa?u, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili.

   ^24A on im reèe: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge
   prolijeva.

   ^25Zaista, ka?em vam, ne, neæu vi?e piti od ovoga roda trsova do onoga
   dana kad æu ga - novoga - piti u kraljevstvu Bo?jem."

   ^26Otpjevav?i hvalospjeve, zaputi?e se prema Maslinskoj gori.

   ^27I reèe im Isus: "Svi æete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit æu
   pastira i ovce æe se razbjeæi.

   ^28Ali kad uskrsnem, iæi æu pred vama u Galileju."

   ^29Nato æe mu Petar: "Ako se i svi sablazne, ja neæu!"

   ^30A Isus mu reèe: "Zaista, ka?em ti, ba? ti, danas, ove noæi, prije
   nego se pijetao dvaput oglasi, triput æe? me zatajiti."

   ^31Ali on je upornije uvjeravao: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom -
   ne, neæu te zatajiti." A tako su svi govorili.

   ^32I doðu u predio imenom Getsemani. I ka?e Isus svojim uèenicima:
   "Sjednite ovdje dok se ne pomolim."

   ^33I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga u?as i tjeskoba

   ^34pa im reèe: "Du?a mi je nasmrt ?alosna! Ostanite ovdje i bdijte!"

   ^35Ode malo dalje i ru?eæi se na zemlju molio je da ga, ako je moguæe,
   mimoiðe ovaj èas.

   ^36Govora?e: "Abba! Oèe! Tebi je sve moguæe! Otkloni èa?u ovu od mene!
   Ali ne ?to ja hoæu, nego ?to hoæe? ti!"

   ^37I doðe, naðe ih pozaspale pa reèe Petru: "?imune, spava?? Jedan sat
   nisi mogao probdjeti?

   ^38Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no
   tijelo je slabo."

   ^39Opet ode i pomoli se istim rijeèima.

   ^40Ponovno doðe i naðe ih pozaspale. Oèi im se sklapale i nisu znali
   ?to da mu odgovore.

   ^41Doðe i treæi put i reèe im: "Samo spavajte i poèivajte! Gotovo je!
   Doðe èas! Evo, predaje se Sin Èovjeèji u ruke gre?nièke!

   ^42Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj pribli?io!"

   ^43Uto, dok je on jo? govorio, sti?e Juda, jedan od dvanaestorice, i s
   njime svjetina s maèevima i toljagama, poslana od glavara sveæenièkih,
   pismoznanaca i starje?ina.

   ^44A izdajica im njegov dade znak: "Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga
   i oprezno odvedite!"

   ^45I kako doðe, odmah pristupi k njemu i reèe: "Uèitelju!" I poljubi
   ga.

   ^46Oni podignu na nj ruke i uhvate ga.

   ^47A jedan od nazoènih trgnu maè, udari slugu velikoga sveæenika i
   odsijeèe mu uho.

   ^48Isus im prozbori: "Kao na razbojnika iziðoste s maèevima i toljagama
   da me uhvatite.

   ^49Danomice bijah vam u Hramu, nauèavah i ne uhvatiste me. No neka se
   ispune Pisma!"

   ^50I svi ga ostave i pobjegnu.

   ^51A jedan je mladiæ i?ao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega
   htjedo?e uhvatiti,

   ^52no on ostavi plahtu i gol pobje?e.

   ^53Zatim odvedo?e Isusa velikom sveæeniku. I skupe se svi glavari
   sveæenièki, starje?ine i pismoznanci.

   ^54Petar je izdaleka i?ao za njim do u dvor velikog sveæenika. Tu je
   sjedio sa stra?arima i grijao se uz vatru.

   ^55A glavari sveæenièki i cijelo Vijeæe, da bi mogli pogubiti Isusa,
   tra?ili su protiv njega kakvo svjedoèanstvo, ali nikako da ga naðu.

   ^56Mnogi su dodu?e la?no svjedoèili protiv njega, ali im se
   svjedoèanstva ne slagahu.

   ^57Ustali su neki i la?no svjedoèili protiv njega:

   ^58"Mi smo ga èuli govoriti: 'Ja æu razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i
   za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!'"

   ^59Ali ni u tom im svjedoèanstvo ne bija?e slo?no.

   ^60Usta nato veliki sveæenik na sredinu i upita Isusa: "Zar ni?ta ne
   odgovara?? ?to to ovi svjedoèe protiv tebe?

   ^61A on je ?utio i ni?ta mu nije odgovarao. Veliki ga sveæenik ponovo
   upita: "Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?"

   ^62A Isus mu reèe: "Ja jesam! I gledat æete Sina Èovjeèjega gdje sjedi
   zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim."

   ^63Nato veliki sveæenik razdrije haljine i reèe: "?to nam jo? trebaju
   svjedoci?

   ^64Èuli ste hulu. ?to vam se èini?" Oni svi presudi?e da zaslu?uje
   smrt.

   ^65I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga
   govoreæi: "Proreci!" I sluge ga stado?e pljuskati.

   ^66I dok je Petar bio dolje u dvoru, doðe jedna slu?kinja velikoga
   sveæenika;

   ^67ugledav?i Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reèe: "I ti bija?e
   s Nazareæaninom, Isusom."

   ^68On zanijeka: "Niti znam niti razumijem ?to govori?." I iziðe van u
   predvorje, a pijetao se oglasi.

   ^69Slu?kinja ga ugleda i poèe opet govoriti nazoènima: "Ovaj je od
   njih!"

   ^70On opet nijeka?e. Domalo nazoèni opet stanu govoriti Petru: "Doista,
   i ti si od njih! Ta Galilejac si!"

   ^71On se tada stane kleti i preklinjati: "Ne znam èovjeka o kom
   govorite!"

   ^72I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one
   besjede, kako mu ono Isus reèe: "Prije nego se pijetao dvaput oglasi,
   triput æe? me zatajiti." I briznu u plaè.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Odmah izjutra glavari sveæenièki zajedno sa starje?inama i
   pismoznancima - cijelo Vijeæe - uprilièili su vijeæanje pa Isusa
   svezali, odveli i predali Pilatu.

   ^2I upita ga Pilat: "Ti li si kralj ?idovski?" On mu odgovori: "Ti
   ka?e?."

   ^3I glavari ga sveæenièki te?ko optu?ivahu.

   ^4Pilat ga opet upita: "Ni?ta ne odgovara?? Gle, koliko te optu?uju."

   ^5A Isus ni?ta vi?e ne odgovori te se Pilat èudio.

   ^6O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali.

   ^7A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni poèini?e umorstvo bija?e u
   okove baèen èovjek zvani Baraba.

   ^8I uziðe svjetina te poèe od Pilata iskati ono ?to im obièava?e
   èiniti.

   ^9A on im odgovori: "Hoæete li da vam pustim kralja ?idovskoga?"

   ^10Znao je doista da ga glavari sveæenièki bijahu predali iz zavisti.

   ^11Ali glavari sveæenièki podjare svjetinu da tra?i neka im radije
   pusti Barabu.

   ^12Pilat ih opet upita: "?to dakle da uèinim s ovim kojega zovete
   kraljem ?idovskim?"

   ^13A oni opet povika?e: "Raspni ga!"

   ^14Reèe im Pilat: "Ta ?to je zla uèinio?" Povika?e jo? jaèe: "Raspni
   ga!"

   ^15Hoteæi ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbièeva i
   preda da se razapne.

   ^16Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu
   cijelu èetu

   ^17i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu

   ^18te ga stanu pozdravljati: "Zdravo, kralju ?idovski!"

   ^19I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se
   prigibajuæi koljena.

   ^20A po?to ga izruga?e, svuko?e mu grimiz i obuko?e mu njegove haljine.
   I izvedu ga da ga razapnu.

   ^21I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, ?imuna Cirenca,
   oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese kri?.

   ^22I dovuku ga na mjesto Golgotu, ?to znaèi Lubanjsko mjesto.

   ^23I nuðahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze.

   ^24Kad ga razape?e, razdijele meðu se haljine njegove baciv?i za njih
   kocku - ?to æe tko uzeti.

   ^25A bija?e treæa ura kad ga razape?e.

   ^26Bija?e napisan i natpis o njegovoj krivici: "Kralj ?idovski."

   ^27A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna,
   drugoga slijeva.

   ^28#

   ^29Prolaznici su ga pogrðivali ma?uæi glavama: "Ej, ti, koji
   razvaljuje? Hram i sagradi? ga za tri dana,

   ^30spasi sam sebe, siði s kri?a!"

   ^31Slièno i glavari sveæenièki s pismoznancima rugajuæi se govorahu
   jedni drugima: "Druge je spasio, sebe ne mo?e spasiti!

   ^32Krist, kralj Izraelov! Neka sad siðe s kri?a da vidimo i
   povjerujemo!" Vrijeðahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti.

   ^33A o ?estoj uri tama nasta po svoj zemlji - sve do ure devete.

   ^34O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eloi, Eloi lama sabahtani?" To
   znaèi: "Bo?e moj, Bo?e moj, za?to si me ostavio?"

   ^35Neki od nazoènih èuv?i to govorahu: "Gle, Iliju zove."

   ^36A jedan otrèa, natopi spu?vu octom, natakne na trsku i pru?i mu piti
   govoreæi: "Pustite da vidimo hoæe li doæi Ilija da ga skine."

   ^37A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu.

   ^38I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje.

   ^39A kad satnik koji staja?e njemu nasuprot vidje da tako izdahnu,
   reèe: "Zaista, ovaj èovjek bija?e Sin Bo?ji!"

   ^40Izdaleka promatrahu i neke ?ene: meðu njima Marija Magdalena i
   Marija, majka Jakova Mlaðega i Josipa, i Saloma -

   ^41te su ga pratile kad bija?e u Galileji i poslu?ivale mu - i mnoge
   druge koje uziðo?e s njim u Jeruzalem.

   ^42A uveèer, buduæi da je bila Priprava, to jest predveèerje subote,

   ^43doðe Josip iz Arimateje, ugledan vijeænik, koji takoðer isèekiva?e
   kraljevstvo Bo?je: odva?i se, uðe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo.

   ^44Pilat se zaèudi da je veæ umro pa dozva satnika i upita ga je li
   odavna umro.

   ^45Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo.

   ^46Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te polo?i u
   grob, koji bija?e izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna
   vrata.

   ^47A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga pola?u.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Kad proðe subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma
   kupi?e miomirisa da odu pomazati Isusa.

   ^2I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunèevu, doðu na grob.

   ^3I razgovarahu meðu sobom: "Tko æe nam otkotrljati kamen s vrata
   grobnih?"

   ^4Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bija?e doista veoma velik.

   ^5I u?av?i u grob, ugledaju mladiæa zaogrnuta bijelom haljinom gdje
   sjedi zdesna. I prepla?e se.

   ^6A on æe im: "Ne pla?ite se! Isusa tra?ite, Nazareæanina, Raspetoga?
   Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga polo?i?e.

   ^7Nego idite, recite njegovim uèenicima i Petru: Ide pred vama u
   Galileju! Ondje æete ga vidjeti, kamo vam reèe!"

   ^8One iziðu i stanu bje?ati od groba: spopade ih strah i trepet. I
   nikomu ni?ta ne reko?e jer se bojahu.

   ^9Uskrsnuv?i dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji
   Magdaleni iz koje bija?e istjerao sedam zloduha.

   ^10Ona ode i dojavi njegovima, tu?nima i zaplakanima.

   ^11Kad su oni èuli da je ?iv i da ga je ona vidjela, ne povjerova?e.

   ^12Nakon toga ukazao se u drugome oblièju dvojici od njih na putu dok
   su i?li u selo.

   ^13I oni odu i dojave drugima. Ni njima ne povjerova?e.

   ^14Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori
   njihovu nevjeru i okorjelost srca ?to ne povjerova?e onima koji ga
   vidje?e uskrsla od mrtvih.

   ^15I reèe im: "Poðite po svem svijetu, propovijedajte evanðelje svemu
   stvorenju.

   ^16Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit æe se, a tko ne uzvjeruje, osudit
   æe se.

   ^17A ovi æe znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime æe moje izganjati
   zloduhe, novim æe jezicima zboriti,

   ^18zmije uzimati; i popiju li ?to smrtonosno, ne, neæe im nauditi; na
   nemoænike æe ruke polagati, i bit æe im dobro."

   ^19I Gospodin Isus, po?to im to reèe, bude uzet na nebo i sjede zdesna
   Bogu.

   ^20Oni pak odo?e i propovijedahu posvuda, a Gospodin suraðiva?e i
   utvrðiva?e Rijeè popratnim znakovima.
     __________________________________________________________________

Luke
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Kad veæ mnogi poduze?e sastaviti izvje?æe o dogaðajima koji se
   ispuni?e meðu nama -

   ^2kako nam to predado?e oni koji od poèetka bijahu oèevici i sluge
   Rijeèi -

   ^3po?to sam sve, od poèetka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli
   Teofile, sve po redu napisati

   ^4da se tako osvjedoèi? o pouzdanosti svega u èemu si pouèen.

   ^5U dane Heroda, kralja judejskoga, bija?e neki sveæenik imenom
   Zaharija iz razreda Abijina. ?ena mu bija?e od kæeri Aronovih, a ime
   joj Elizabeta.

   ^6Oboje bijahu pravedni pred Bogom: ?ivjeli su besprijekorno po svim
   zapovijedima i odredbama Gospodnjim.

   ^7No nisu imali djeteta jer Elizabeta bija?e nerotkinja, a oboje veæ
   poodmakle dobi.

   ^8Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao sveæenièku
   slu?bu pred Bogom,

   ^9?drijebom ga zapade po bogoslu?nom obièaju da uðe u Sveti?te
   Gospodnje i prinese kad.

   ^10Za vrijeme kaðenice sve je ono mno?tvo naroda vani molilo.

   ^11A njemu se ukaza anðeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga
   ?rtvenika.

   ^12Ugledav?i ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade.

   ^13No anðeo mu reèe: "Ne boj se, Zaharija! Usli?ana ti je molitva: ?ena
   æe ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut æe? mu ime Ivan.

   ^14Bit æe ti radost i veselje i roðenje æe njegovo mnoge obradovati.

   ^15Bit æe doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog piæa
   neæe piti. Duha Svetoga bit æe pun veæ od majèine utrobe.

   ^16Mnoge æe sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu.

   ^17Iæi æe pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k
   sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod
   pripravan."

   ^18Nato Zaharija reèe anðelu: "Po èemu æu ja to razaznati. Ta star sam
   i ?ena mi poodmakle dobi."

   ^19Anðeo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan
   sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku.

   ^20I evo, buduæi da nisi povjerovao mojim rijeèima, koje æe se ispuniti
   u svoje vrijeme, zanijemjet æe? i neæe? moæi govoriti do dana dok se to
   ne zbude."

   ^21Narod je i?èekivao Zahariju i èudio se ?to se toliko zadr?ao u
   Sveti?tu.

   ^22Kad je napokon iza?ao, nije im mogao ni?ta reæi pa zakljuèi?e da je
   u Sveti?tu imao viðenje. Nastojao im se dodu?e izraziti znakovima, ali
   osta nijem.

   ^23Kad se navr?i?e dani njegove slu?be, otiðe kuæi.

   ^24Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova ?ena. Krila se pet
   mjeseci govoreæi:

   ^25"Evo, to mi je uèinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s
   mene sramotu meðu ljudima."

   ^26U ?estome mjesecu posla Bog anðela Gabriela u galilejski grad imenom
   Nazaret

   ^27k djevici zaruèenoj s mu?em koji se zvao Josip iz doma Davidova; a
   djevica se zvala Marija.

   ^28Anðeo uðe k njoj i reèe: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!"

   ^29Na tu se rijeè ona smete i stade razmi?ljati kakav bi to bio
   pozdrav.

   ^30No anðeo joj reèe: "Ne boj se, Marijo! Ta na?la si milost u Boga.

   ^31Evo, zaèet æe? i roditi sina i nadjenut æe? mu ime Isus.

   ^32On æe biti velik i zvat æe se Sin Svevi?njega. Njemu æe Gospodin Bog
   dati prijestolje Davida, oca njegova,

   ^33i kraljevat æe nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu
   neæe biti kraja."

   ^34Nato æe Marija anðelu: "Kako æe to biti kad ja mu?a ne poznajem?"

   ^35Anðeo joj odgovori: "Duh Sveti siæi æe na te i sila æe te
   Svevi?njega osjeniti. Zato æe to èedo i biti sveto, Sin Bo?ji.

   ^36A evo tvoje roðakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zaèe sina.
   I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je veæ ?esti mjesec.

   ^37Ta Bogu ni?ta nije nemoguæe!"

   ^38Nato Marija reèe: "Evo slu?benice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj
   rijeèi!" I anðeo otiðe od nje.

   ^39Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.

   ^40Uðe u Zaharijinu kuæu i pozdravi Elizabetu.

   ^41Èim Elizabeta zaèu Marijin pozdrav, zaigra joj èedo u utrobi. I
   napuni se Elizabeta Duha Svetoga

   ^42i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti meðu ?enama i
   blagoslovljen plod utrobe tvoje!

   ^43Ta otkuda meni da mi doðe majka Gospodina mojega?

   ^44Gledaj samo! Tek ?to mi do u?iju doprije glas pozdrava tvojega,
   zaigra mi od radosti èedo u utrobi.

   ^45Bla?ena ti ?to povjerova da æe se ispuniti ?to ti je reèeno od
   Gospodina!"

   ^46Tada Marija reèe: "Velièa du?a moja Gospodina,

   ^47klikæe duh moj u Bogu, mome Spasitelju,

   ^48?to pogleda na neznatnost slu?benice svoje: odsad æe me, evo, svi
   nara?taji zvati bla?enom.

   ^49Jer velika mi djela uèini Svesilni, sveto je ime njegovo!

   ^50Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima ?to se njega
   boje.

   ^51Iskaza snagu mi?ice svoje, raspr?i oholice umi?ljene.

   ^52Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.

   ^53Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.

   ^54Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeæa ocima na?im:

   ^55spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu
   dovijeka."

   ^56Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kuæi.

   ^57Elizabeti se meðutim navr?ilo vrijeme da rodi. I porodi sina.

   ^58Kad su njezini susjedi i roðaci èuli da joj Gospodin obilno iskaza
   dobrotu, radovahu se s njome.

   ^59Osmoga se dana okupe da obre?u djeèaka. Htjedo?e ga prozvati imenom
   njegova oca - Zaharija,

   ^60no mati se njegova usprotivi: "Nipo?to, nego zvat æe se Ivan!"

   ^61Reko?e joj na to: "Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako
   zvao."

   ^62Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom ?eli prozvati.

   ^63On zaiska ploèicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se zaèude,

   ^64a njemu se umah otvori?e usta i jezik te progovori blagoslivljajuæi
   Boga.

   ^65Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom
   razgla?avali svi ti dogaðaji.

   ^66I koji su god èuli, razmi?ljahu o tome pitajuæi se: "?to li æe biti
   od ovoga djeteta?" Uistinu, ruka Gospodnja bija?e s njime.

   ^67A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati:
   ?to pohodi i otkupi narod svoj!

   ^69Podi?e nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega,

   ^70kao ?to obeæa na usta svetih proroka svojih odvijeka:

   ^71spasiti nas od neprijatelja na?ih i od ruke sviju koji nas mrze;

   ^72iskazati dobrotu ocima na?im i sjetiti se svetog Saveza svojega,

   ^73zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu na?emu: da æe nam dati

   ^74te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, slu?imo bez straha

   ^75u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.

   ^76A ti, dijete, prorok æe? se Svevi?njega zvati jer æe? iæi pred
   Gospodinom da mu pripravi? putove,

   ^77da pru?i? spoznaju spasenja narodu njegovu po otpu?tenju grijeha
   njihovih,

   ^78darom premilosrdnog srca Boga na?ega po kojem æe nas pohoditi Mlado
   sunce s visine

   ^79da obasja one ?to sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge na?e
   na put mira."

   ^80Djeèak je meðutim rastao i duhom jaèao. Boravio je u pustinji sve do
   dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 U one dane izaðe naredba cara Augusta da se provede popis svega
   svijeta.

   ^2Bija?e to prvi popis izvr?en za Kvirinijeva upravljanja Sirijom.

   ^3Svi su i?li na popis, svaki u svoj grad.

   ^4Tako i Josip, buduæi da je bio iz doma i loze Davidove, uziðe iz
   Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju - u grad Davidov, koji se zove
   Betlehem -

   ^5da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaruènicom Marijom koja
   bija?e trudna.

   ^6I dok se bili ondje, navr?ilo joj se vrijeme da rodi.

   ^7I porodi sina svoga, prvoroðenca, povi ga i polo?i u jasle jer za
   njih nije bilo mjesta u svrati?tu.

   ^8A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom èuvali noænu stra?u
   kod svojih stada.

   ^9Anðeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se
   prestra?i?e.

   ^10No anðeo im reèe: "Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku
   radost za sav narod!

   ^11Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin.

   ^12I evo vam znaka: naæi æete novoroðenèe povijeno gdje le?i u
   jaslama."

   ^13I odjednom se anðelu pridru?i silna nebeska vojska hvaleæi Boga i
   govoreæi:

   ^14"Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima
   njegovim!"

   ^15Èim anðeli otiðo?e od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni
   druge: "Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo ?to se to dogodilo,
   dogaðaj koji nam obznani Gospodin."

   ^16I pohite te pronaðu Mariju, Josipa i novoroðenèe gdje le?i u
   jaslama.

   ^17Po?to sve pogleda?e, ispripovijedi?e ?to im bija?e reèeno o tom
   djetetu.

   ^18A svi koji su to èuli divili se tome ?to su im pripovijedali
   pastiri.

   ^19Marija u sebi pohranjiva?e sve te dogaðaje i prebira?e ih u svome
   srcu.

   ^20Pastiri se zatim vrati?e slaveæi i hvaleæi Boga za sve ?to su èuli i
   vidjeli kako im je bilo reèeno.

   ^21Kad se navr?ilo osam dana da bude obrezan, nadjenu?e mu ime Isus,
   kako ga je bio prozvao anðeo prije njegova zaèeæa.

   ^22Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navr?i?e dani njihova èi?æenja,
   ponije?e ga u Jeruzalem da ga prika?u Gospodinu -

   ^23kao ?to pi?e u Zakonu Gospodnjem: Svako mu?ko prvoroðenèe neka se
   posveti Gospodinu! -

   ^24i da prinesu ?rtvu kako je reèeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice
   ili dva golubiæa.

   ^25?ivio tada u Jeruzalemu èovjek po imenu ?imun. Taj èovjek, pravedan
   i bogobojazan, i?èekiva?e Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bija?e na njemu.

   ^26Objavio mu Duh Sveti da neæe vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika
   Gospodnjega.

   ^27Ponukan od Duha, doðe u Hram. I kad roditelji unije?e dijete Isusa
   da obave ?to o njemu propisuje Zakon,

   ^28primi ga on u naruèje, blagoslovi Boga i reèe:

   ^29"Sad otpu?ta? slugu svojega, Gospodaru, po rijeèi svojoj, u miru!

   ^30Ta vidje?e oèi moje spasenje tvoje,

   ^31koje si pripravio pred licem svih naroda:

   ^32svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga."

   ^33Otac njegov i majka divili se ?to se to o njemu govori.

   ^34?imun ih blagoslovi i reèe Mariji, majci njegovoj: "Ovaj je evo
   postavljen na propast i uzdignuæe mnogima u Izraelu i za znak osporavan
   -

   ^35a i tebi æe samoj maè probosti du?u - da se razotkriju namisli
   mnogih srdaca!"

   ^36A bija?e neka proroèica Ana, kæi Penuelova, iz plemena A?erova, ?ena
   veoma odmakla u godinama. Nakon djevoja?tva ?ivjela je s mu?em sedam
   godina,

   ^37a sama kao udovica do osamdeset i èetvrte. Nije napu?tala Hrama,
   nego je postovima i molitvama danju i noæu slu?ila Bogu.

   ^38Upravo u taj èas nadoðe. Hvalila je Boga i svima koji i?èekivahu
   otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.

   ^39Kad obavi?e sve po Zakonu Gospodnjem, vrati?e se u Galileju, u svoj
   grad Nazaret.

   ^40A dijete je raslo, jaèalo i napunjalo se mudrosti i milost je Bo?ja
   bila na njemu.

   ^41Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe i?li u Jeruzalem.

   ^42Kad mu bija?e dvanaest godina, uziðo?e po obièaju blagdanskom.

   ^43Kad su minuli ti dani, vraæahu se oni, a djeèak Isus osta u
   Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji.

   ^44Uvjereni da je meðu suputnicima, odo?e dan hoda, a onda ga stanu
   tra?iti meðu rodbinom i znancima.

   ^45I kad ga ne naðu, vrate se u Jeruzalem tra?eæi ga.

   ^46Nakon tri dana naðo?e ga u Hramu gdje sjedi posred uèitelja, slu?a
   ih i pita.

   ^47Svi koji ga slu?ahu bijahu zaneseni razumno?æu i odgovorima
   njegovim.

   ^48Kad ga ugleda?e, zapanji?e se, a majka mu njegova reèe: "Sinko,
   za?to si nam to uèinio? Gle, otac tvoj i ja ?alosni smo te tra?ili."

   ^49A on im reèe: "Za?to ste me tra?ili? Niste li znali da mi je biti u
   onome ?to je Oca mojega?"

   ^50Oni ne razumje?e rijeèi koju im reèe.

   ^51I siðe s njima, doðe u Nazaret i bija?e im poslu?an. A majka je
   njegova bri?no èuvala sve ove uspomene u svom srcu.

   ^52A Isus napredova?e u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje
   bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh
   Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene,

   ^2za velikog sveæenika Ane i Kajfe, doðe rijeè Bo?ja Ivanu, sinu
   Zaharijinu, u pustinji.

   ^3On obiðe svu okolicu jordansku propovijedajuæi obraæenièko kr?tenje
   na otpu?tenje grijeha

   ^4kao ?to je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: Glas vièe u
   pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!

   ^5Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i bre?uljak neka se slegne!
   ?to je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade!

   ^6I svako æe tijelo vidjeti spasenje Bo?je.

   ^7Govora?e dakle mno?tvu koje je dolazilo da se krsti: "Leglo gujinje!
   Tko vas samo upozori da bje?ite od skore srd?be?

   ^8Donosite dakle plodove dostojne obraæenja. I nemojte poèeti u sebi
   govoriti: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, ka?em vam: Bog iz ovog kamenja
   mo?e podiæi djecu Abrahamovu.

   ^9Veæ je sjekira polo?ena na korijen stablima: svako dakle stablo koje
   ne donosi dobra roda sijeèe se i u oganj baca."

   ^10Pitalo ga mno?tvo: "?to nam je dakle èiniti?"

   ^11On im odgovara?e: "Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji
   nema. U koga ima hrane, neka uèini isto tako."

   ^12Doðo?e krstiti se i carinici pa ga pitahu: "Uèitelju, ?to nam je
   èiniti?"

   ^13Reèe im: "Ne utjerujte vi?e nego ?to vam je odreðeno."

   ^14Pitahu ga i vojnici: "A nama, ?to je nama èiniti?" I reèe im:
   "Nikome ne èinite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite
   zadovoljni svojom plaæom."

   ^15Narod bija?e u i?èekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on
   mo?da Krist.

   ^16Zato im Ivan svima reèe: "Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi
   jaèi od mene. Ja nisam dostojan odrije?iti mu remenje na obuæi. On æe
   vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.

   ^17U ruci mu vijaèa da proèisti gumno svoje i sabere ?ito u ?itnicu
   svoju, a pljevu æe spaliti ognjem neugasivim."

   ^18I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navje?æivao evanðelje.

   ^19A Heroda je tetrarha Ivan prekorio zbog Herodijade, ?ene njegova
   brata i zbog svih njegovih zlodjela.

   ^20Svemu tome nadoda Herod jo? i ovo: zatvori Ivana u tamnicu.

   ^21Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori
   se nebo,

   ^22siðe na nj Duh Sveti u tjelesnom oblièju, poput goluba, a glas se s
   neba zaori: "Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!"

   ^23Kad je Isus nastupio, bilo mu je oko trideset godina. Bija?e - kako
   se smatralo - sin Josipov, Elijev,

   ^24Matatov, Levijev, Malkijev, Janajev, Josipov.

   ^25Matatijin, Amosov, Naumov, Heslijev, Nagajev,

   ^26Mahatov, Matatijin, ?imijev, Josehov, Jodin,

   ^27Johananov, Resin, Zerubabelov, ?ealtielov, Nerijev,

   ^28Malkijev, Adijev, Kosamov, Elmadamov, Erov,

   ^29Jo?uin, Eliezerov, Jorimov, Matatov, Levijev,

   ^30?imunov, Judin, Josipov, Jonamov, Elijakimov,

   ^31Melejin, Menin, Matatin, Natanov, Davidov,

   ^32Ji?ajev, Obedov, Boazov, Salin, Nah?onov,

   ^33Aminadabov, Adminov, Arnijev, Hesronov, Peresov, Judin,

   ^34Jakovljev, Izakov, Abrahamov, Terahov, Nahorov,

   ^35Serugov, Reuov, Pelegov, Eberov, ?elahov,

   ^36Kenanov, Arpak?adov, ?emov, Noin, Lamekov,

   ^37Metu?alahov, Henokov, Jeredov, Mahalalelov, Kenanov,

   ^38Eno?ev, ?etov, Adamov, Bo?ji.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga èetrdeset dana
   vodio pustinjom,

   ^2gdje ga je isku?avao ðavao. Tih dana nije ni?ta jeo, te kad oni
   isteko?e, ogladnje.

   ^3A ðavao mu reèe: "Ako si Sin Bo?ji, reci ovom kamenu da postane
   kruhom."

   ^4Isus mu odgovori: "Pisano je: Ne ?ivi èovjek samo o kruhu."

   ^5I povede ga ðavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva
   zemlje

   ^6i reèe mu: "Tebi æu dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je
   dana i komu hoæu, dajem je.

   ^7Ako se dakle pokloni? preda mnom, sve je tvoje."

   ^8Isus mu odgovori: "Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i
   njemu jedinomu slu?i!"

   ^9Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reèe mu: "Ako si Sin
   Bo?ji, baci se odavde dolje!

   ^10Ta pisamo je: Anðelima æe svojim zapovjediti za tebe da te èuvaju.

   ^11I: Na rukama æe te nositi da se gdje nogom ne spotakne? o kamen."

   ^12Odgovori mu Isus: "Reèeno je: Ne isku?avaj Gospodina, Boga svojega!"

   ^13Po?to iscrpi sve ku?nje, ðavao se udalji od njega do druge prilike.

   ^14A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puèe po svoj
   okolici.

   ^15I slavljen od sviju, nauèava?e po njihovim sinagogama.

   ^16I doðe u Nazaret, gdje bija?e othranjen. I uðe po svom obièaju na
   dan subotni u sinagogu te ustane èitati.

   ^17Pru?e mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i naðe mjesto gdje
   stoji napisano:

   ^18Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom
   biti siromasima, proglasiti su?njima osloboðenje, vid slijepima, na
   slobodu pustiti potlaèene,

   ^19proglasiti godinu milosti Gospodnje.

   ^20Tada savi knjigu, vrati je poslu?itelju i sjede. Oèi sviju u
   sinagogi bijahu uprte u njega.

   ^21On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo ?to vam jo? odzvanja u
   u?ima."

   ^22I svi su mu povlaðivali i divili se milini rijeèi koje su tekle iz
   njegovih usta. Govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?"

   ^23A on im reèe: "Zacijelo æete mi reæi onu prispodobu: Lijeènièe,
   izlijeèi sam sebe! ?to smo èuli da se dogodilo u Kafarnaumu, uèini i
   ovdje, u svom zavièaju."

   ^24I nastavi: "Zaista, ka?em vam, nijedan prorok nije dobro do?ao u
   svom zavièaju.

   ^25Uistinu, ka?em vam, mnogo bija?e udovica u Izraelu u dane Ilijine
   kad se na tri godine i ?est mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika
   glad po svoj zemlji.

   ^26I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ?eni udovici u
   Sarfati sidonskoj.

   ^27I mnogo bija?e gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se
   od njih ne oèisti doli Naaman Sirac."

   ^28Èuv?i to, svi se u sinagogi napune gnjevom,

   ^29ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je
   sagraðen njihov grad da ga strmoglave.

   ^30No on proðe izmeðu njih i ode.

   ^31I siðe u Kafarnaum, grad galilejski. I pouèava?e ih subotom

   ^32te bijahu zaneseni njegovim naukom jer silna bija?e rijeè njegova.

   ^33A zatekao se u sinagogi èovjek s duhom neèistoga ðavla. On povika u
   sav glas:

   ^34"Hej, ?to ti ima? s nama, Isuse Nazareæanine? Do?ao si da nas
   uni?ti?! Znam ja tko si ti: Svetac Bo?ji."

   ^35Isus mu zaprijeti: "Umukni i iziði iz njega!" Nato ðavao èovjeka
   obori u sredinu te iziðe iz njega ne naudiv mu ni?ta.

   ^36I nasta opæe zaprepa?tenje te se meðu sobom razgovarahu: "Kakve li
   rijeèi! S vla?æu i snagom zapovijeda neèistim dusima te izlaze!"

   ^37I glas se o njemu ?irio po svim okolnim mjestima.

   ^38Ustav?i iz sinagoge, uðe u kuæu ?imunovu. A ?imunovu je punicu
   muèila velika ognjica. I zamole ga za nju.

   ^39On se nadvi nad nju, zaprijeti ognjici i ona je pusti. I odmah
   ustade i poslu?iva?e im.

   ^40O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti
   dovedo?e ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i
   ozdravljao ih.

   ^41A iz mnogih su izlazili i zlodusi vièuæi: "Ti si Sin Bo?ji!" On im
   se prijetio i nije im dao govoriti jer su znali da je on Krist.

   ^42Kad osvanu dan, iziðe i poðe na samotno mjesto. I mno?tvo ga
   tra?ilo. Doðo?e k njemu i zadr?avahu ga da ne ode od njih.

   ^43A on im reèe: "I drugim gradovima treba da navje?æujem evanðelje o
   kraljevstvu Bo?jem. Jer za to sam poslan."

   ^44I nauèava?e po sinagogama judejskim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Dok se jednom oko njega gurao narod da èuje rijeè Bo?ju, staja?e on
   pokraj Genezaretskog jezera.

   ^2Spazi dvije laðe gdje stoje uz obalu; ribari bili iza?li iz njih i
   ispirali mre?e.

   ^3Uðe u jednu od tih laða; bila je ?imunova pa zamoli ?imuna da malo
   otisne od kraja. Sjedne te iz laðe pouèava?e mno?tvo.

   ^4Kada dovr?i pouku, reèe ?imunu: "Izvezi na puèinu i bacite mre?e za
   lov."

   ^5Odgovori ?imun: "Uèitelju, svu smo se noæ trudili i ni?ta ne
   ulovismo, ali na tvoju rijeè bacit æu mre?e."

   ^6Uèini?e tako te uhvati?e veoma mnogo riba; mre?e im se gotovo
   razdirale.

   ^7Mahnu?e drugovima na drugoj laði da im doðu pomoæi. Oni doðo?e i
   napuni?e obje laðe, umalo im ne potonu?e.

   ^8Vidjev?i to, ?imun Petar pade do nogu Isusovih govoreæi: "Idi od
   mene! Gre?an sam èovjek, Gospodine!"

   ^9Zbog lovine riba ?to ih ulovi?e bija?e se zapanjio on i svi koji
   bijahu s njime,

   ^10a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi ?imunovi. Isus
   reèe ?imunu: "Ne boj se! Odsada æe? loviti ljude!"

   ^11Oni izvuko?e laðe na kopno, ostavi?e sve i poðo?e za njim.

   ^12I dok bija?e u jednom gradu, gle èovjeka puna gube! Ugledav?i Isusa,
   padne nièice i zamoli ga: "Gospodine, ako hoæe?, mo?e? me oèistiti."

   ^13Isus pru?i ruku i dotakne ga se govoreæi: "Hoæu, oèisti se!" I odmah
   nesta gube s njega.

   ^14I zapovjedi mu: "Nikome ni rijeèi, nego otiði, poka?i se sveæeniku i
   prinesi za svoje oèi?æenje kako propisa Mojsije, njima za
   svjedoèanstvo."

   ^15Glas se o njemu sve vi?e ?irio i silan svijet grnuo k njemu da ga
   slu?a i da ozdravi od svojih bolesti.

   ^16A on se sklanjao na samotna mjesta da moli.

   ^17I jednog je dana on nauèavao. A sjeðahu ondje farizeji i uèitelji
   Zakona koji bijahu do?li iz svih galilejskih i judejskih sela i
   Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da lijeèi.

   ^18I gle, ljudi donije?e na nosiljci èovjeka koji bija?e uzet. Tra?ili
   su da ga unesu i stave preda nj.

   ^19Buduæi da zbog mno?tva nisu na?li kuda bi ga unijeli, popnu se na
   krov te ga izmeðu crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa.

   ^20Vidjev?i njihovu vjeru reèe on: "Èovjeèe, otpu?teni su ti grijesi!"

   ^21Pismoznanci i farizeji poèe?e mudrovati: "Tko je ovaj ?to huli? Tko
   mo?e grijehe otpu?tati doli Bog jedini?"

   ^22Proniknuv?i njihovo mudrovanje, upita ih Isus: "?to mudrujete u
   sebi?

   ^23?to je lak?e? Reæi: 'Otpu?teni su ti grijesi' ili reæi: 'Ustani i
   hodi?'

   ^24Ali da znate: Vlastan je Sin Èovjeèji na zemlji otpu?tati grijehe!"
   I reèe uzetomu: "Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kuæi!"

   ^25I on odmah usta pred njima, uze na èemu le?a?e i ode kuæi slaveæi
   Boga.

   ^26A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: "Danas
   vidjesmo ne?to neviðeno!"

   ^27Nakon toga iziðe i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u
   carinarnici. I reèe mu: "Poði za mnom!"

   ^28On sve ostavi, usta i poðe za njim.

   ^29I Levi mu u svojoj kuæi priredi veliku gozbu. A s njime bija?e za
   stolom veliko mno?tvo carinika i drugih.

   ^30Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim
   uèenicima: "Za?to s carinicima i gre?nicima jedete i pijete?"

   ^31Isus im odgovori: "Ne treba zdravima lijeènika, nego bolesnima.

   ^32Nisam do?ao zvati pravedne, nego gre?nike na obraæenje."

   ^33A oni mu reko?e: "Uèenici Ivanovi, a tako i farizejski, poèesto
   poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju."

   ^34Reèe im Isus: "Ne mo?ete svatove prisiliti da poste dok je zaruènik
   s njima.

   ^35Doæi æe veæ dani: kad im se ugrabi zaruènik, tada æe postiti, u one
   dane!"

   ^36A kazivao im je i prispodobu: "Nitko neæe otparati krpe s novog
   odijela da je stavi na staro odijelo. Inaèe æe i novo rasparati, a
   starom neæe pristajati krpa s novoga."

   ^37"I nitko ne ulijeva novo vino u stare mje?ine. Inaèe æe novo vino
   proderati mje?ine pa æe se i ono proliti i mje?ine æe propasti.

   ^38Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mje?ine!"

   ^39"I nitko pijuæ staro, ne za?eli novoga. Ta veli se: 'Valja staro!'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Uèenici su njegovi trgali
   klasje, trli ga rukama i jeli.

   ^2A neki farizeji reko?e: "Za?to èinite ?to subotom nije dopu?teno?"

   ^3Odgovori im Isus: "Zar niste èitali ?to uèini David kad ogladnje on i
   njegovi pratioci?

   ^4Kako uðe u Dom Bo?ji, uze, pojede i svojim pratiocima dade prinesene
   kruhove kojih ne smije jesti nitko, nego samo sveæenici?"

   ^5I govora?e im: "Sin Èovjeèji gospodar je subote!"

   ^6Druge subote uðe u sinagogu i stane nauèavati. Bio je ondje èovjek
   kome desnica bija?e usahla.

   ^7Pismoznanci i farizeji vrebahu na nj da li subotom lijeèi kako bi
   na?li u èemu da ga optu?e.

   ^8A on je znao njihove namjere pa reèe èovjeku s usahlom rukom: "Ustani
   i stani na sredinu!" On usta i stade.

   ^9A Isus im reèe: "Pitam ja vas: je li subotom dopu?teno èiniti dobro
   ili èiniti zlo? ?ivot spasiti ili upropastiti?"

   ^10Sve ih o?inu pogledom pa reèe èovjeku: "Ispru?i ruku!" On uèini tako
   - i ruka mu zdrava.

   ^11A oni se, izbezumljeni, poènu dogovarati ?to da poduzmu protiv
   Isusa.

   ^12Onih dana iziðe na goru da se pomoli. I provede noæ moleæi se Bogu.

   ^13Kad se razdanilo, dozva k sebi uèenike te izmeðu njih izabra
   dvanaestoricu, koje prozva apostolima:

   ^14?imuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i
   Ivana, i Filipa, i Bartolomeja,

   ^15i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i ?imuna zvanoga Revnitelj,

   ^16i Judu Jakovljeva, i Judu I?kariotskoga, koji posta izdajica.

   ^17Isus siðe s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mno?tvo njegovih
   uèenika i silno mno?tvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz
   primorja tirskog i sidonskog

   ^18nagrnu?e da ga slu?aju i da ozdrave od svojih bolesti. I ozdravljali
   su oni koje su muèili neèisti dusi.

   ^19Sve je to mno?tvo tra?ilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz
   njega i sve ozdravljala.

   ^20On podigne oèi prema uèenicima i govora?e: "Blago vama, siromasi:
   va?e je kraljevstvo Bo?je!

   ^21Blago vama koji sada gladujete: vi æete se nasititi! Blago vama koji
   sada plaèete: vi æete se smijati!

   ^22Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopæe i pogrde te izbace
   ime va?e kao zloèinaèko zbog Sina Èovjeèjega!

   ^23Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaæa va?a velika je na
   nebu. Ta jednako su èinili prorocima oci njihovi!"

   ^24"Ali jao vama, bogata?i: imate svoju utjehu!

   ^25Jao vama koji ste sada siti: gladovat æete! Jao vama koji se sada
   smijete: jadikovat æete i plakati!

   ^26Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su èinili la?nim
   prorocima oci njihovi."

   ^27"Nego, velim vama koji slu?ate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro
   èinite svojim mrziteljima,

   ^28blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas
   zlostavljaju."

   ^29"Onomu tko te udari po jednom obrazu pru?i i drugi, i onomu tko ti
   otima gornju haljinu ne krati ni donje.

   ^30Svakomu tko od tebe i?te daji, a od onoga tko tvoje otima ne
   potra?uj."

   ^31"I kako ?elite da ljudi vama èine, tako èinite i vi njima."

   ^32"Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i gre?nici
   ljube ljubitelje svoje.

   ^33Jednako tako, ako dobro èinite svojim dobroèiniteljima, kakvo li vam
   uzdarje? I gre?nici to isto èine.

   ^34Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam
   uzdarje? I gre?nici gre?nicima pozajmljuju da im se jednako vrati."

   ^35"Nego, ljubite neprijatelje svoje. Èinite dobro i pozajmljujte ne
   nadajuæ se odatle nièemu. I bit æe vam plaæa velika, i bit æete sinovi
   Svevi?njega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema
   opakima."

   ^36"Budite milosrdni kao ?to je Otac va? milosrdan."

   ^37"Ne sudite i neæete biti suðeni. Ne osuðujte i neæete biti osuðeni.
   Pra?tajte i oprostit æe vam se.

   ^38Dajite i dat æe vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna
   dat æe se u krilo va?e jer mjerom kojom mjerite vama æe se zauzvrat
   mjeriti."

   ^39A kaza im i prispodobu: "Mo?e li slijepac slijepca voditi? Neæe li
   obojica u jamu upasti?

   ^40Nije uèenik nad uèiteljem. Pa i tko je posve douèen, bit æe samo kao
   njegov uèitelj."

   ^41"?to gleda? trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opa?a??

   ^42Kako mo?e? kazati bratu svomu: 'Brate, de da izvadim trun koji ti je
   u oku', a sam u svom oku brvna ne vidi?? Licemjere! Izvadi najprije
   brvno iz oka svoga pa æe? onda dobro vidjeti izvaditi trun ?to je u oku
   bratovu."

   ^43"Nema dobra stabla koje bi raðalo nevaljalim plodom niti stabla
   nevaljala koje bi raðalo dobrim plodom.

   ^44Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve
   niti se s gloga gro?ðe trga."

   ^45"Dobar èovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla
   iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore."

   ^46"?to me zovete 'Gospodine, Gospodine!', a ne èinite ?to zapovijedam?

   ^47Tko god dolazi k meni te slu?a moje rijeèi i vr?i ih, pokazat æu vam
   kome je slièan:

   ^48slièan je èovjeku koji gradi kuæu pa iskopa u dubinu i postavi
   temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuæu, ali je
   ne mo?e uzdrmati jer je dobro sagraðena.

   ^49A koji èuje i ne izvr?i, slièan je èovjeku koji sagradi kuæu na tlu
   bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se sru?i te bude od te kuæe
   razvalina velika."
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Po?to dovr?i sve te svoje besjede narodu, uðe u Kafarnaum.

   ^2Nekomu satniku bija?e bolestan sluga, samo ?to ne izdahnu, a bija?e
   mu veoma drag.

   ^3Kad je satnik èuo za Isusa, posla k njemu starje?ine ?idovske moleæi
   ga da doðe i ozdravi mu slugu.

   ^4Kad oni doðo?e Isusu, usrdno ga moljahu: "Dostojan je da mu to uèini?

   ^5jer voli na? narod, i sinagogu nam je sagradio."

   ^6Isus se uputi s njima. I kad bija?e veæ kuæi nadomak, posla satnik
   prijatelje s porukom: "Gospodine, ne muèi se. Nisam dostojan da uðe?
   pod krov moj.

   ^7Zato se i ne smatrah dostojnim doæi k tebi. Nego - reci rijeè da
   ozdravi sluga moj.

   ^8Ta i ja, premda sam vlasti podreðen, imam pod sobom vojnike pa reknem
   jednomu: 'Idi' - i ode, drugomu: 'Doði' - i doðe, a sluzi svomu: 'Uèini
   to' - i uèini."

   ^9Èuv?i to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mno?tvu koje je i?lo za njim
   i reèe: "Ka?em vam, ni u Izraelu na naðoh tolike vjere."

   ^10Kad se oni koji su bili poslani vrati?e kuæi, naðo?e slugu zdrava.

   ^11Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi
   uèenici i silan svijet.

   ^12Kad se pribli?i gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca,
   sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada.

   ^13Kad je Gospodin ugleda, sa?ali mu se nad njom i reèe joj: "Ne
   plaèi!"

   ^14Pristupi zatim, dotaèe se nosila; nosioci stado?e, a on reèe:
   "Mladiæu, ka?em ti, ustani!"

   ^15I mrtvac se podi?e i progovori, a on ga dade njegovoj majci.

   ^16Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreæi: "Prorok velik usta meðu
   nama! Pohodi Bog narod svoj!"

   ^17I pro?iri se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.

   ^18Sve to dojavi?e Ivanu njegovi uèenici. On dozva dvojicu svojih
   uèenika

   ^19i posla ih Gospodinu da ga pitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doæi
   ili drugoga da èekamo?"

   ^20Do?av?i k njemu, reko?e ti ljudi: "Ivan Krstitelj posla nas k tebi
   da pitamo: 'Jesi li ti Onaj koji ima doæi ili drugoga da èekamo?'"

   ^21Upravo u taj èas Isus je ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih
   duhova i mnoge je slijepe podario vidom.

   ^22Tada im odgovori: "Poðite i javite Ivanu ?to ste vidjeli i èuli:
   Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se èiste, gluhi èuju, mrtvi
   ustaju, siromasima se navje?æuje evanðelje.

   ^23I blago onom tko se ne sablazni o mene."

   ^24Kad Ivanovi glasnici odo?e, poèe Isus govoriti mno?tvu o Ivanu: "?to
   ste iza?li u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja?

   ^25Ili ?to ste iza?li vidjeti: Èovjeka u meku?aste haljine odjevena?
   Eno, oni u sjajnoj odjeæi i rasko?ju po kraljevskim su dvorima.

   ^26Ili ?to ste iza?li vidjeti? Proroka? Uistinu, ka?em vam, i vi?e nego
   proroka!

   ^27On je onaj o kome je pisano: Evo, ?aljem glasnika svoga pred licem
   tvojim da pripravi put pred tobom.

   ^28Ka?em vam: meðu roðenima od ?ene nitko nije veæi od Ivana. A ipak, i
   najmanji u kraljevstvu Bo?jem veæi je od njega."

   ^29Sav narod koji ga je slu?ao, pa i carinici, uvidje?e pravednost
   Bo?ju: pokrsti?e se Ivanovim krstom.

   ^30Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometo?e ?to je Bog s njima naumio
   jer ne htjedo?e da ih Ivan krsti.

   ^31"S kime dakle da prispodobim ljude ovog nara?taja? Komu su nalik?

   ^32Nalik su djeci ?to sjede na trgu pa jedni drugima po poslovici
   dovikuju: 'Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!'

   ^33Doista, do?ao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a
   velite: 'Ðavla ima!'

   ^34Do?ao je Sin Èovjeèji koji jede i pije, a govorite: 'Evo izjelice i
   vinopije, prijatelja carinika i gre?nika!'

   ^35Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom."

   ^36Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uðe u kuæu
   farizejevu i priðe stolu.

   ^37Kad eto neke ?ene koja bija?e gre?nica u gradu. Dozna da je Isus za
   stolom u farizejevoj kuæi pa ponese alabastrenu posudicu pomasti

   ^38i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poèe mu suzama
   kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala poma?æu.

   ^39Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio
   Prorok, znao bi tko i kakva je to ?ena koja ga se dotièe: da je
   gre?nica."

   ^40A Isus, da mu odgovori, reèe: "?imune, imam ti ne?to reæi." A on æe:
   "Uèitelju, reci!" A on:

   ^41"Neki vjerovnik imao dva du?nika. Jedan mu dugova?e pet stotina
   denara, drugi pedeset.

   ^42Buduæi da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji æe ga
   dakle od njih vi?e ljubiti?"

   ^43?imun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je vi?e otpustio." Reèe
   mu Isus: "Pravo si prosudio."

   ^44I okrenut ?eni reèe ?imunu: "Vidi? li ovu ?enu? Uðoh ti u kuæu, nisi
   mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom
   otrla.

   ^45Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uðe, ne presta mi noge
   cjelivati.

   ^46Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi poma?æu noge pomaza.

   ^47Stoga, ka?em ti, opro?teni su joj grijesi mnogi jer ljublja?e mnogo.
   Komu se malo opra?ta, malo ljubi."

   ^48A ?eni reèe: "Opro?teni su ti grijesi."

   ^49Sustolnici poèeli nato meðu sobom govoriti: "Tko je ovaj da i
   grijehe opra?ta?"

   ^50A on reèe ?eni: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajuæi i navje?æujuæi
   evanðelje o kraljevstvu Bo?jemu. Bila su s njim dvanaestorica

   ^2i neke ?ene koje bijahu izlijeèene od zlih duhova i bolesti: Marija
   zvana Magdalena, iz koje bija?e izagnao sedam ðavola;

   ^3zatim Ivana, ?ena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge.
   One su im poslu?ivale od svojih dobara.

   ^4Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnu?e k njemu,
   prozbori u prispodobi:

   ^5"Iziðe sijaè sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bi
   poga?eno i ptice ga nebeske pozoba?e.

   ^6Drugo pade na kamen i, tek ?to je izniklo, osu?i se jer ne ima?e
   vlage.

   ^7Drugo opet pade meðu trnje i trnje ga preraste i ugu?i.

   ^8Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom."
   Rekav?i to, povika: "Tko ima u?i da èuje, neka èuje!"

   ^9Upita?e ga uèenici kakva bi to bila prispodoba.

   ^10A on im reèe: "Vama je dano znati otajstva kraljevstva Bo?jega, a
   ostalima u prispodobama - da gledajuæi ne vide i slu?ajuæi ne
   razumiju."

   ^11"A ovo je prispodoba: Sjeme je Rijeè Bo?ja.

   ^12Oni uz put slu?atelji su. Zatim dolazi ðavao i odnosi Rijeè iz srca
   njihova da ne bi povjerovali i spasili se.

   ^13A na kamenu - to su oni koji kad èuju, s rado?æu prime Rijeè, ali
   korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme ku?nje otpadnu.

   ^14A ?to pade u trnje - to su oni koji poslu?aju, ali poneseni brigama,
   bogatstvom i nasladama ?ivota, ugu?e se i ne dorode roda.

   ^15Ono pak u dobroj zemlji - to su oni koji u plemenitu i dobru srcu
   slu?aju Rijeè, zadr?e je i donose rod u ustrajnosti."

   ^16"Nitko ne u?i?e svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod
   postelju, nego je stavlja na svijeænjak da oni koji ulaze vide
   svjetlost.

   ^17Ta ni?ta nije tajno ?to se neæe oèitovati; ni?ta skriveno ?to se
   neæe saznati i na vidjelo doæi."

   ^18"Pazite dakle kako slu?ate. Doista, onomu tko ima dat æe se, a onomu
   tko nema oduzet æe se i ono ?to misli da ima."

   ^19A majka i braæa njegova htjedo?e k njemu, ali ne mogo?e do njega
   zbog mno?tva.

   ^20Javi?e mu: "Majka tvoja i braæa tvoja stoje vani i ?ele te vidjeti."

   ^21A on im odgovori: "Majka moja, braæa moja - ovi su koji rijeè Bo?ju
   slu?aju i vr?e."

   ^22Jednoga dana uðe u laðu on i uèenici njegovi. I reèe im: "Prijeðimo
   na onu stranu jezera." I otisnu?e se.

   ^23Dok su plovili, on zaspa. I spusti se oluja na jezero. Voda stane
   nadirati te bijahu u pogibli.

   ^24Oni pristupi?e i probudi?e ga govoreæi: "Uèitelju, uèitelju,
   propadosmo!" On se probudi, zaprijeti vjetru i valovlju; i oni se smire
   te nasta utiha.

   ^25A on æe im: "Gdje vam je vjera?" A oni se prestra?eni u èudu
   zapitkivahu: "Tko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i
   pokoravaju mu se?"

   ^26Doplovi?e u gergezenski kraj koji je nasuprot Galileji.

   ^27Èim iziðe na kopno, eto mu iz grada u susret nekog èovjeka koji
   ima?e zloduhe. Veæ dugo vremena nije se uopæe odijevao niti stanovao u
   kuæi, nego po grobnicama.

   ^28Kad opazi Isusa, zastenja, pade nièice preda nj i u sav glas povika:
   "?to ti ima? sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevi?njega? Molim te, ne muèi
   me!"

   ^29Jer bija?e zapovjedio neèistom duhu da iziðe iz toga èovjeka. Da,
   dugo ga je veæ vremena dr?ao u vlasti i makar su ga lancima vezali i u
   verigama èuvali, on bi raskidao spone i zloduh bi ga odagnao u
   pustinju.

   ^30Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" On reèe: "Legija", jer u nj
   uðo?e mnogi zlodusi.

   ^31I zaklinjahu ga da im ne naredi vratiti se u Bezdan.

   ^32A ondje u gori paslo je poveliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle da
   im dopusti uæi u njih. I on im dopusti.

   ^33Tada zlodusi iziðo?e iz èovjeka i uðo?e u svinje. Krdo jurnu niz
   obronak u jezero i podavi se.

   ^34Vidjev?i ?to se dogodilo, svinjari pobjego?e i razglasi?e gradom i
   selima.

   ^35A ljudi iziðo?e vidjeti ?to se dogodilo. Doðo?e Isusu i naðo?e
   èovjeka iz kojega bijahu iza?li zlodusi gdje do nogu Isusovih sjedi,
   obuèen i zdrave pameti. I prestra?e se.

   ^36A oèevici im ispripovijedi?e kako je opsjednuti ozdravio.

   ^37I zamoli ga sve ono mno?tvo iz okolice gergezenske da ode od njih
   jer ih strah velik spopade. On uðe u laðu i vrati se.

   ^38A molja?e ga èovjek iz koga iziðo?e zlodusi da mo?e ostati s njim,
   ali ga on otpusti govoreæi:

   ^39"Vrati se kuæi i pripovijedaj ?to ti uèini Bog." On ode razgla?ujuæi
   po svem gradu ?to mu uèini Isus.

   ^40Na povratku Isusa doèeka mno?tvo jer su ga svi ?eljno i?èekivali.

   ^41I gle, doðe èovjek, ime mu Jair, koji bija?e predstojnik sinagoge.
   Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da doðe u njegovu kuæu.

   ^42Ima?e kæer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umira?e. Dok
   je onamo i?ao, mno?tvo ga guralo odasvud.

   ^43A neka ?ena koja je veæ dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve
   svoje imanje potro?ila na lijeènike i nitko je nije mogao izlijeèiti,

   ^44priðe odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se
   zaustavi krvarenje.

   ^45I reèe Isus: "Tko me se to dotaknu?" Svi se branili, a Petar æe:
   "Uèitelju, mno?tvo te gura i priti?æe."

   ^46A Isus: "Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz
   mene."

   ^47A ?ena, vidjev?i da se ne mo?e kriti, sva u strahu pristupi i baci
   se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi za?to ga se dotakla i
   kako je umah ozdravila.

   ^48A on joj reèe: "Kæeri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!"

   ^49Dok je on jo? govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom:
   "Umrla ti kæi, ne muèi vi?e Uèitelja."

   ^50Èuo to Isus pa mu reèe: "Ne boj se! Samo vjeruj i ona æe se
   spasiti!"

   ^51Uðe u kuæu, ali nikomu ne dopusti da s njim uðe osim Petra, Ivana,
   Jakova i djetetova oca i majke.

   ^52A svi plakahu i ?alovahu za njom. A on im reèe: "Ne plaèite! Nije
   umrla, nego spava!"

   ^53No oni mu se podsmjehivahu znajuæi da je umrla.

   ^54On je uhvati za ruku i povika: "Dijete, ustani!"

   ^55I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti.

   ^56Njezini se roditelji zaèudi?e, a on zapovjedi da nikome ne reknu ?to
   se dogodilo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Sazva dvanaestoricu i dade im moæ i vlast nad svim zlodusima i da
   lijeèe bolesti.

   ^2I posla ih propovijedati kraljevstvo Bo?je i lijeèiti bolesnike.

   ^3I reèe im: "Ni?ta ne uzimajte na put: ni ?tapa, ni torbe, ni kruha,
   ni srebra! I da niste imali vi?e od dvije haljine!

   ^4U koju god kuæu uðete, ondje ostanite pa odande dalje poðite.

   ^5Gdje vas ne prime, iziðite iz toga grada i stresite pra?inu s nogu za
   svjedoèanstvo protiv njih."

   ^6Oni krenu?e: obilazili su po selima, navje?æivali evanðelje i
   lijeèili posvuda.

   ^7Doèuo Herod tetrarh sve ?to se dogaða te se naðe u nedoumici jer su
   neki govorili: "Ivan uskrsnu od mrtvih";

   ^8drugi: "Pojavio se Ilija"; treæi opet: "Ustao je neki od drevnih
   proroka."

   ^9A Herod reèe: "Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko
   èujem?" I tra?io je priliku da ga vidi.

   ^10Apostoli se vrate i ispripovjede ?to su uèinili. Isus ih povede sa
   sobom i povuèe se nasamo u grad zvani Betsaida.

   ^11Saznalo to mno?tvo po poðe za njim. On ih primi te im govora?e o
   kraljevstvu Bo?jem i ozdravlja?e sve koji su trebali ozdravljenja.

   ^12Dan bija?e na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu:
   "Otpusti svijet, neka poðu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i
   naðu jela jer smo ovdje u pustu kraju."

   ^13A on im reèe: "Podajte im vi jesti!" Oni reko?e: "Nemamo vi?e od pet
   kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod."

   ^14A bija?e oko pet tisuæa mu?karaca. Nato æe on svojim uèenicima:
   "Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset."

   ^15I uèine tako: sve ih posjedaju.

   ^16A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i
   razlomi pa dava?e uèenicima da poslu?e mno?tvo.

   ^17Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se
   dvanaest ko?ara.

   ^18Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi uèenici. On
   ih upita: "?to govori svijet, tko sam ja?"

   ^19Oni odgovori?e: "Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treæi
   opet: da neki od drevnih proroka usta."

   ^20A on im reèe: "A vi, ?to vi ka?ete, tko sam ja?" Petar prihvati i
   reèe: "Krist - Pomazanik Bo?ji!"

   ^21A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju.

   ^22Reèe: "Treba da Sin Èovjeèji mnogo pretrpi, da ga starje?ine,
   glavari sveæenièki i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treæi dan da
   uskrsne."

   ^23A govora?e svima: "Hoæe li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe,
   neka danomice uzima kri? svoj i neka ide za mnom.

   ^24Tko hoæe ?ivot svoj spasiti, izgubit æe ga; a tko izgubi ?ivot svoj
   poradi mene, taj æe ga spasiti.

   ^25Ta ?to koristi èovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi
   ili sebi naudi?"

   ^26"Doista, tko se zastidi mene i mojih rijeèi, toga æe se i Sin
   Èovjeèji stidjeti kada doðe u slavi svojoj i Oèevoj i svetih anðela."

   ^27"A ka?em vam uistinu: neki od nazoènih neæe okusiti smrti dok ne
   vide kraljevstva Bo?jega."

   ^28Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana
   i Jakova te uziðe na goru da se pomoli.

   ^29I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeæa sjajem
   zablista.

   ^30I gle, dva èovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija.

   ^31Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, ?to se
   doskora imao ispuniti u Jeruzalemu.

   ^32No Petra i njegove drugove bija?e svladao san. Kad se probudi?e,
   ugleda?e njegovu slavu i dva èovjeka koji stajahu uza nj.

   ^33I dok su oni odlazili od njega, reèe Petar Isusu: "Uèitelju, dobro
   nam je ovdje biti. Naèinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju,
   jednu Iliji." Nije znao ?to govori.

   ^34Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. U?av?i u oblak,
   oni se prestra?i?e.

   ^35A glas se zaèu iz oblaka: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega
   slu?ajte!"

   ^36I upravo kad se zaèu glas, osta Isus sam. Oni su ?utjeli i nikomu
   onih dana nisu kazivali ?to su vidjeli.

   ^37A kad su sutradan si?li s gore, pohiti mu u susret silan svijet.

   ^38I gle, èovjek neki iz mno?tva povika: "Uèitelju, molim te pogledaj
   mi sina: jedinac mi je,

   ^39a gle, duh ga spopada te on odmah udari u kriku; trza njime i on se
   pjeni te jedva da od njega odstupi dok ga nije posve satro.

   ^40Molio sam tvoje uèenike da ga izagnaju, ali ne mogo?e."

   ^41Isus odvrati: "O rode nevjerni i opaki, dokle mi je biti s vama i
   podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!"

   ^42I dok je prilazio, obori ga zloduh i potrese. A Isus zaprijeti
   neèistom duhu te izlijeèi djeèaka i preda ga njegovu ocu.

   ^43Svi se zapanji?e zbog velièanstva Bo?jega. Dok su se svi divili
   svemu ?to je èinio, reèe on uèenicima:

   ^44"Uzmite k srcu ove rijeèi: Sin Èovjeèji doista ima biti predan
   ljudima u ruke."

   ^45Ali oni nerazumje?e te besjede, bija?e im skrivena te ne shvati?e, a
   bojahu se upitati ga o tome.

   ^46U njima se porodi misao tko bi od njih bio najveæi.

   ^47Znajuæi tu misao njihova srca, uzme Isus dijete, postavi ga uza se

   ^48i reèe im: "Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima. A tko
   mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji meðu
   vama svima, taj je velik!"

   ^49Prihvati Ivan i reèe: "Uèitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime
   izgoni zloduhe. Mi smo mu branili, jer ne ide za nama."

   ^50Reèe mu Isus: "Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!"

   ^51Kad su se navr?ili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom
   odluèno?æu prema Jeruzalemu.

   ^52I posla glasnike pred sobom. Oni odo?e i uðo?e u neko samarijansko
   selo da mu priprave mjesto.

   ^53No ondje ga ne primi?e jer je bio na putu u Jeruzalem.

   ^54Kada to vidje?e uèenici Jakov i Ivan, reko?e: "Gospodine, hoæe? li
   da ka?emo neka oganj siðe s neba i uni?ti ih?"

   ^55No on se okrenu i prekori ih.

   ^56I odo?e u drugo selo.

   ^57Dok su i?li putom, reèe mu netko: "Za tobom æu kamo god ti po?ao."

   ^58Reèe mu Isus: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin
   Èovjeèji nema gdje bi glavu naslonio."

   ^59Drugomu nekom reèe: "Poði za mnom!" A on æe mu: "Dopusti mi da prije
   odem i pokopam oca."

   ^60Reèe mu: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i
   navje?æuj kraljevstvo Bo?je."

   ^61I neki drugi reèe: "Za tobom æu, Gospodine, ali dopusti mi da se
   prije oprostim sa svojim ukuæanima."

   ^62Reèe mu Isus: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag,
   nije prikladan za kraljevstvo Bo?je."
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu uèenika i posla
   ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doæi.

   ^2Govorio im je: "?etva je velika, ali radnika malo. Molite dakle
   gospodara ?etve da radnike po?alje u ?etvu svoju.

   ^3Idite! Evo, ?aljem vas kao janjce meðu vukove.

   ^4Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuæe. I nikoga putem ne
   pozdravljajte.

   ^5U koju god kuæu uðete, najprije recite: 'Mir kuæi ovoj!'

   ^6Bude li tko ondje prijatelj mira, poèinut æe na njemu mir va?. Ako li
   ne, vratit æe se na vas.

   ^7U toj kuæi ostanite, jedite i pijte ?to se kod njih naðe. Ta vrijedan
   je radnik plaæe svoje. Ne prelazite iz kuæe u kuæu."

   ^8"Kad u koji grad uðete pa vas prime, jedite ?to vam se ponudi

   ^9i lijeèite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Pribli?ilo vam
   se kraljevstvo Bo?je!'

   ^10A kad u neki grad uðete pa vas ne prime, iziðite na njegove ulice i
   recite:

   ^11'I pra?inu va?ega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa
   sebe! Ipak znajte ovo: Pribli?ilo se kraljevstvo Bo?je!'

   ^12Ka?em vam: Sodomcima æe u onaj dan biti lak?e negoli tomu gradu."

   ^13"Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu
   zbila èudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi veæ, sjedeæ u
   kostrijeti i pepelu, èinili pokoru.

   ^14Ali Tiru i Sidonu bit æe na Sudu lak?e negoli vama.

   ^15I ti Kafarnaume! Zar æe? se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje æe? se
   strovaliti.

   ^16Tko vas slu?a, mene slu?a; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene
   prezire, prezire onoga koji mene posla."

   ^17Vrati?e se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreæi: "Gospodine, i
   zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!"

   ^18A on im reèe: "Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade.

   ^19Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i ?tipavcima i po svoj
   sili neprijateljevoj i ni?ta vam neæe na?koditi.

   ^20Ali ne radujte se ?to vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se ?to
   su vam imena zapisana na nebesima."

   ^21U taj isti èas uskliknu Isus u Duhu Svetom: "Slavim te, Oèe,
   Gospodaru neba i zemlje, ?to si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio
   malenima. Da, Oèe! Tako se tebi svidjelo.

   ^22Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin - doli Otac; niti
   tko je Otac - doli Sin i onaj kome Sin hoæe da objavi."

   ^23Tada se okrene uèenicima pa im nasamo reèe: "Blago oèima koje
   gledaju ?to vi gledate!

   ^24Ka?em vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti ?to vi
   gledate, ali nisu vidjeli; i èuti ?to vi slu?ate, ali nisu èuli!"

   ^25I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga isku?a, upita: "Uèitelju, ?to
   mi je èiniti da ?ivot vjeèni ba?tinim?"

   ^26A on mu reèe: "U Zakonu ?to pi?e? Kako èita??"

   ^27Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga,
   i svom du?om svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga
   bli?njega kao sebe samoga!"

   ^28Reèe mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To èini i ?ivjet æe?."

   ^29Ali hoteæi se opravdati, reèe on Isusu: "A tko je moj bli?nji?"

   ^30Isus prihvati i reèe: "Èovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon.
   Upao meðu razbojnike koji ga svuko?e i izrani?e pa odo?e ostaviv?i ga
   polumrtva.

   ^31Sluèajno je onim putem silazio neki sveæenik, vidje ga i zaobiðe.

   ^32A tako i levit: prolazeæi onuda, vidje ga i zaobiðe.

   ^33Neki Samarijanac putujuæi doðe do njega, vidje ga, sa?ali se

   ^34pa mu pristupi i povije rane zaliv?i ih uljem i vinom. Zatim ga
   posadi na svoje ?ivinèe, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj.

   ^35Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostionièaru i reèe: 'Pobrini se
   za njega. Ako ?to vi?e potro?i?, isplatit æu ti kad se budem vraæao.'"

   ^36"?to ti se èini, koji je od ove trojice bio bli?nji onomu koji je
   upao meðu razbojnike?"

   ^37On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrðe." Nato mu reèe Isus: "Idi
   pa i ti èini tako!"

   ^38Dok su oni tako putovali, uðe on u jedno selo. ?ena neka, imenom
   Marta, primi ga u kuæu.

   ^39Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih
   i slu?a?e rijeè njegovu.

   ^40A Marta bija?e sva zauzeta poslu?ivanjem pa pristupi i reèe:
   "Gospodine, zar ne mari? ?to me sestra samu ostavila poslu?ivati? Reci
   joj dakle da mi pomogne."

   ^41Odgovori joj Gospodin: "Marta, Marta! Brine? se i uznemiruje? za
   mnogo,

   ^42a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj
   se neæe oduzeti."
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Èim presta, reèe mu jedan od
   uèenika: "Gospodine, nauèi nas moliti kao ?to je i Ivan nauèio svoje
   uèenike."

   ^2On im reèe: "Kad molite, govorite: 'Oèe! Sveti se ime tvoje! Doði
   kraljevstvo tvoje!

   ^3Kruh na? svagdanji daji nam svaki dan!

   ^4I otpusti nam grijehe na?e: ta i mi otpu?tamo svakom du?niku svojem!
   I ne uvedi nas u napast!'"

   ^5I reèe im: "Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Poðe k njemu o
   ponoæi i rekne mu: 'Prijatelju, posudi mi tri kruha.

   ^6Prijatelj mi se s puta svratio te nemam ?to staviti preda nj!'

   ^7A onaj mu iznutra odgovori: 'Ne dosaðuj mi! Vrata su veæ zatvorena, a
   djeèica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...'

   ^8Ka?em vam: ako i ne ustane da mu dadne zato ?to mu je prijatelj,
   ustat æe i dati mu ?to god treba zbog njegove bezoènosti."

   ^9"I ja vama ka?em: I?tite i dat æe vam se! Tra?ite i naæi æete!
   Kucajte i otvorit æe vam se!

   ^10Doista, tko god i?te, prima; i tko tra?i, nalazi; i onomu tko kuca,
   otvorit æe se."

   ^11"A koji je to otac meðu vama: kad ga sin zai?te ribu, zar æe mu
   mjesto ribe zmiju dati?

   ^12Ili kad zai?te jaje, zar æe mu dati ?tipavca?

   ^13Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju,
   koliko li æe vi?e Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga
   zai?tu!"

   ^14I istjeriva?e ðavla koji bija?e nijem. Kad iziðe ðavao, progovori
   njemak. I mno?tvo se divilo.

   ^15A neki od njih reko?e: "Po Beelzebulu, poglavici ðavolskom, izgoni
   ðavle!"

   ^16A drugi su isku?avajuæi ga, tra?ili od njega kakav znak s neba.

   ^17Ali on, znajuæi njihove misli, reèe im: "Svako kraljevstvo u sebi
   razdijeljeno opustjet æe i kuæa æe na kuæu pasti.

   ^18Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako æe opstati kraljevstvo
   njegovo? Jer vi ka?ete da ja po Beelzebulu izgonim ðavle.

   ^19Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim ðavle, po kome ih va?i sinovi
   izgone? Zato æe vam oni biti suci.

   ^20Ali ako ja prstom Bo?jim izgonim ðavle, zbilja je do?lo k vama
   kraljevstvo Bo?je."

   ^21"Dokle god jaki i naoru?ani èuva svoj stan, u miru je sav njegov
   posjed.

   ^22Ali ako doðe jaèi od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oru?je u
   koje se uzdao, a plijen razdijeli."

   ^23"Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa."

   ^24"Kad neèisti duh iziðe iz èovjeka, luta bezvodnim mjestima tra?eæi
   spokoja. Kad ga ne naðe, rekne: 'Vratit æu se u kuæu odakle iziðoh.'

   ^25Do?av?i, naðe je pometenu i ureðenu.

   ^26Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uðu
   i nastane se ondje. Na kraju bude onomu èovjeku gore nego na poèetku."

   ^27Dok je on to govorio, povika neka ?ena iz mno?tva: "Bla?ena utroba
   koja te nosila i prsi koje si sisao!"

   ^28On odgovori: "Jo? bla?eniji oni koji slu?aju rijeè Bo?ju i èuvaju
   je!"

   ^29Kad je nagrnulo mno?tvo, poèe im Isus govoriti: "Nara?taj ovaj
   nara?taj je opak. Znak tra?i, ali mu se znak neæe dati doli znak Jonin.

   ^30Doista, kao ?to je Jona bio znak Ninivljanima, tako æe biti i Sin
   Èovjeèji ovomu nara?taju."

   ^31"Kraljica æe Juga ustati na Sudu s ljudima ovog nara?taja i osuditi
   ih jer je s krajeva zemlje do?la èuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i
   vi?e od Salomona!

   ^32Ninivljani æe ustati na Sudu s ovim nara?tajem i osuditi ga jer se
   obrati?e na propovijed Joninu, a evo ovdje i vi?e od Jone!"

   ^33"Nitko ne u?i?e svjetiljku da je stavi u zakutak ili pod posudu,
   nego na svijeænjak da oni koji ulaze vide svjetlost.

   ^34Oko je svjetiljka tvomu tijelu. Kad ti je oko bistro, sve ti je
   tijelo svijetlo. A kad je ono nevaljalo, i tijelo ti je tamno.

   ^35Pazi dakle da svjetlost koja je u tebi ne bude tamna.

   ^36Ako ti dakle sve tijelo bude svijetlo, bez djeliæa tame, bit æe
   posve svijetlo, kao kad te svjetiljka svojim sjajem rasvjetljuje."

   ^37Dok je on govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uðe i
   priðe k stolu.

   ^38Vidjev?i to, farizej se zaèudi ?to se Isus prije objeda ne opra.

   ^39A Gospodin mu reèe: "Da, vi farizeji èistite vanj?tinu èa?e u
   zdjele, a nutrina vam je puna grabe?a i pakosti.

   ^40Bezumnici! Nije li onaj koji naèini vanj?tinu naèinio i nutrinu.

   ^41Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle - sve vam je èisto."

   ^42"Ali jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i
   svake vrste povræa, a ne marite za pravednost i ljubav Bo?ju. Ovo je
   trebalo èiniti, a ono ne zanemariti."

   ^43"Jao vama farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na
   trgovima.

   ^44Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne
   znajuæi hode."

   ^45Nato æe neki zakonoznanac: "Uèitelju, tako govoreæi i nas vrijeða?."

   ^46A on reèe: "Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete
   nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete."

   ^47"Jao vama! Podi?ete spomenike prorocima, a va?i ih oci ubi?e.

   ^48Zato ste svjedoci i sumi?ljenici djela svojih otaca: oni ih ubi?e, a
   vi spomenike podi?ete!

   ^49Zbog toga i kaza Mudrost Bo?ja: 'Poslat æu k njima proroke i
   apostole. Neke æe poubijati i prognati -

   ^50da se od ovog nara?taja zatra?i krv svih proroka prolivena od
   postanka svijeta,

   ^51od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen izmeðu ?rtvenika
   i sveti?ta.' Da, ka?em vam, tra?it æe se od ovoga nara?taja!"

   ^52"Jao vama, zakonoznanci! Uzeste kljuè znanja: sami ne uðoste, a
   sprijeèiste one koji htjedo?e uæi."

   ^53Kad Isus izaðe odande, stado?e pismoznanci i farizeji ?estoko na nj
   navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja

   ^54vrebajuæi na nj, ne bi li ?togod ulovili iz njegovih usta.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Kad se uto skupilo mno?tvo, tisuæe i tisuæe, te su jedni druge
   gazili, poèe Isus govoriti najprije svojim uèenicima: "Èuvajte se
   kvasca farizejskoga, to jest licemjerja.

   ^2Ni?ta nije skriveno ?to se neæe otkriti ni tajno ?to se neæe saznati.

   ^3Naprotiv, sve ?to u tami rekoste, na svjetlu æe se èuti; i ?to ste po
   skrovi?tima u uho ?aptali, propovijedat æe se po krovovima."

   ^4"A ka?em vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubijaju
   tijelo, a nakon toga nemaju vi?e ?to uèiniti.

   ^5Pokazat æu vam koga vam se bojati: onoga se bojte koji po?to ubije,
   ima moæ baciti u pakao. Da, velim vam, njega se bojte!

   ^6Ne prodaje li se pet vrapèiæa za dva novèiæa? Pa ipak ni jednoga od
   njih Bog ne zaboravlja.

   ^7A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se! Vredniji ste
   nego mnogo vrabaca!"

   ^8"A ka?em vam: tko se god prizna mojim pred ljudima, i Sin Èovjeèji
   priznat æe se njegovim pred anðelima Bo?jim.

   ^9A tko mene zanijeèe pred ljudima, bit æe zanijekan pred anðelima
   Bo?jim."

   ^10"I tko god rekne rijeè na Sina Èovjeèjega, oprostit æe mu se. Ali
   tko pohuli protiv Duha Svetoga, neæe mu se oprostiti."

   ^11"Nadalje, kad vas budu dovodili pred sinagoge i poglavarstva i
   vlasti, ne budite zabrinuti kako æete se ili èime braniti, ?to li reæi!

   ^12Ta Duh Sveti pouèit æe vas u taj èas ?to valja reæi."

   ^13Tada mu netko iz mno?tva reèe: "Uèitelju, reci mome bratu da
   podijeli sa mnom ba?tinu."

   ^14Nato mu on reèe: "Èovjeèe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad
   vama?"

   ^15I dometnu im: "Klonite se i èuvajte svake pohlepe: koliko god netko
   obilovao, ?ivot mu nije u onom ?to posjeduje."

   ^16Kaza im i prispodobu: "Nekomu bogatu èovjeku obilno urodi zemlja

   ^17pa u sebi razmi?lja?e: '?to da uèinim? Nemam gdje skupiti svoju
   ljetinu.'

   ^18I reèe: 'Evo ?to æu uèiniti! Sru?it æu svoje ?itnice i podignuti
   veæe pa æu ondje zgrnuti sve ?ito i dobra svoja.

   ^19Tada æu reæi du?i svojoj: du?o, evo ima? u zalihi mnogo dobara za
   godine mnoge. Poèivaj, jedi, pij, u?ivaj!'

   ^20Ali Bog mu reèe: 'Bezumnièe! Veæ noæas du?a æe se tvoja zaiskati od
   tebe! A ?to si pripravio, èije æe biti?'

   ^21Tako biva s onim koji sebi zgræe blago, a ne bogati se u Bogu."

   ^22Zatim reèe svojim uèenicima: "Zato vam ka?em: ne budite zabrinuti za
   ?ivot: ?to æete jesti; ni za tijelo: u ?to æete se obuæi.

   ^23Ta ?ivot je vredniji od jela i tijelo od odijela.

   ^24Promotrite gavrane! Ne siju niti ?anju, nemaju spremi?ta ni ?itnice,
   pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vredniji od ptica!

   ^25A tko od vas zabrinuto?æu mo?e svojemu stasu dodati lakat?

   ^26Ako dakle ni ono najmanje ne mo?ete, ?to ste onda za ostalo
   zabrinuti?

   ^27Promotrite ljiljane, kako niti predu niti tkaju, a ka?em vam: ni
   Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih.

   ^28Pa ako travu koja je danas u polju, a sutra se u peæ baca Bog tako
   odijeva, koliko li æe vi?e vas, malovjerni!"

   ^29"Zato i vi: ne tra?ite ?to æete jesti, ?to piti. Ne uznemirujte se!

   ^30Ta sve to tra?e pogani ovoga svijeta. Otac va? zna da vam je sve to
   potrebno.

   ^31Nego, tra?ite kraljevstvo njegovo, a to æe vam se nadodati!"

   ^32"Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu va?emu dati vam
   Kraljevstvo."

   ^33"Prodajte ?to god imate i dajte za milostinju! Naèinite sebi kese
   koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne
   pribli?ava i gdje moljac ne rastaèe.

   ^34Doista, gdje vam je blago, ondje æe vam i srce biti."

   ^35"Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene,

   ^36a vi slièni ljudima ?to èekaju gospodara kad se vraæa sa svadbe da
   mu odmah otvore èim stigne i pokuca.

   ^37Blago onim slugama koje gospodar, kada doðe, naðe budne! Zaista,
   ka?em vam, pripasat æe se, posaditi ih za stol pa æe pristupiti i
   poslu?ivati ih.

   ^38Pa doðe li o drugoj ili o treæoj stra?i i naðe ih tako, blago
   njima!"

   ^39"A ovo znajte: kad bi domaæin znao u koji èas kradljivac dolazi, ne
   bi dao prokopati kuæe.

   ^40I vi budite pripravni jer u èas kad i ne mislite Sin Èovjeèji
   dolazi."

   ^41Nato æe Petar: "Gospodine, govori? li tu prispodobu samo za nas ili
   i za sve?"

   ^42Reèe Gospodin: "Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj ?to æe ga
   gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje
   obrok?

   ^43Blago onome sluzi kojega gospodar kada doðe, naðe da tako radi.

   ^44Uistinu, ka?em vam, postavit æe ga nad svim imanjem svojim."

   ^45"No rekne li taj sluga u srcu: 'Okasnit æe gospodar moj' pa stane
   tuæi sluge i slu?kinje, jesti, piti i opijati se,

   ^46doæi æe gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u èas u
   koji i ne sluti; rasjeæi æe ga i dodijeliti mu udes meðu nevjernicima."

   ^47"I onaj sluga ?to je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman
   ili nije uèinio po volji njegovoj, dobit æe mnogo udaraca.

   ^48A onaj koji nije znao, ali je uèinio ?to zaslu?uje udarce, dobit æe
   malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega æe se mnogo iskati. Kome
   je mnogo povjereno, vi?e æe se od njega iskati."

   ^49"Oganj doðoh baciti na zemlju pa ?to hoæu ako je veæ planuo!

   ^50Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvr?i!"

   ^51"Mislite li da sam do?ao mir dati na zemlji? Nipo?to, ka?em vam,
   nego razdjeljenje.

   ^52Ta bit æe odsada petorica u jednoj kuæi razdijeljena: razdijelit æe
   se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice -

   ^53otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kæeri i kæi protiv
   matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve."

   ^54Zatim je govorio mno?tvu: "Kad opazite da se oblak di?e na zapadu,
   odmah ka?ete: 'Ki?a æe!' I bude tako.

   ^55Kad zapu?e ju?njak, ka?ete: 'Bit æe vruæine!' I bude.

   ^56Licemjeri! Lice zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ovo
   vrijeme ne rasuðujete?"

   ^57"Za?to sami od sebe ne sudite ?to je pravo?

   ^58Kad s protivnikom ide? glavaru, na putu sve ulo?i da ga se oslobodi?
   pa te ne odvuèe k sucu. Sudac æe te predati izvr?itelju, a izvr?itelj
   baciti u tamnicu.

   ^59Ka?em ti: neæe? iziæi odande dok ne isplati? do posljednjega
   novèiæa."
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Upravo u taj èas doðo?e neki te mu javi?e ?to se dogodilo s
   Galilejcima kojih je krv Pilat pomije?ao s krvlju njihovih ?rtava.

   ^2Isus im odgovori: "Mislite li da ti Galilejci, jer tako postrada?e,
   bijahu gre?niji od drugih Galilejaca?

   ^3Nipo?to, ka?em vam, nego ako se ne obratite, svi æete slièno
   propasti!

   ^4Ili onih osamnaest na koje se sru?ila kula u Siloamu i ubila ih, zar
   mislite da su oni bili veæi du?nici od svih Jeruzalemaca?

   ^5Nipo?to, ka?em vam, nego ako se ne obratite, svi æete tako propasti."

   ^6Nato im pripovjedi ovu prispodobu: "Imao netko smokvu zasaðenu u svom
   vinogradu. Doðe tra?eæ ploda na njoj i ne naðe

   ^7pa reèe vinogradaru: 'Evo, veæ tri godine dolazim i tra?im ploda na
   ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Za?to da iscrpljuje zemlju?'

   ^8A on mu odgovori: 'Gospodaru, ostavi je jo? ove godine dok je ne
   okopam i ne pognojim.

   ^9Mo?da æe ubuduæe ipak uroditi. Ako li ne, posjeæi æe? je.'"

   ^10Jedne je subote nauèavao u nekoj sinagogi.

   ^11Kad eto ?ene koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila je
   zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti.

   ^12Kad je Isus opazi, dozva je i reèe joj: "?eno, osloboðena si svoje
   bolesti!"

   ^13I polo?i na nju ruke, a ona se umah uspravi i poèe slaviti Boga.

   ^14Nadstojnik sinagoge - ozlovoljen ?to je Isus u subotu izlijeèio -
   govora?e mno?tvu: "?est je dana u koje treba raditi! U te dakle dane
   dolazite i lijeèite se, a ne u dan subotni!"

   ^15Odgovori mu Gospodin: "Licemjeri! Ne drije?i li svaki od vas u
   subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu?

   ^16Nije li dakle i ovu kæer Abrahamovu, koju Sotona sveza evo osamnaest
   je veæ godina, trebalo odrije?iti od tih spona u dan subotni?"

   ^17Na te njegove rijeèi postidje?e se svi protivnici njegovi, a sav se
   narod radova?e zbog svega èime se on proslavio.

   ^18Govora?e dakle: "Èemu je slièno kraljevstvo Bo?je? Èemu da ga
   prispodobim?

   ^19Ono je kao kad èovjek uze goru?ièino zrno i baci ga u svoj vrt.
   Uzraste i razvi se u stablo te mu se ptice nebeske gnijezde po
   granama."

   ^20I opet im reèe: "Èemu da prispodobim kraljevstvo Bo?je?

   ^21Ono je kao kad ?ena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere bra?na dok
   sve ne uskisne."

   ^22Putujuæi tako u Jeruzalem, prolazio je i nauèavao gradovima i
   selima.

   ^23Reèe mu tada netko: "Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?"
   A on im reèe:

   ^24"Borite se da uðete na uska vrata jer mnogi æe, velim vam, tra?iti
   da uðu, ali neæe moæi."

   ^25"Kada gospodar kuæe ustane i zakljuèa vrata, a vi stojeæi vani
   poènete kucati na vrata: 'Gospodine, otvori nam!', on æe vam
   odgovoriti: 'Ne znam vas odakle ste!'

   ^26Tada æete poèeti govoriti: 'Pa mi smo s tobom jeli i pili, po na?im
   si trgovima nauèavao!'

   ^27A on æe vam reæi: 'Ka?em vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene,
   svi zlotvori!'"

   ^28"Ondje æe biti plaè i ?krgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i
   Jakova i sve proroke u kraljevstvu Bo?jem, a sebe vani, izbaèene.

   ^29I doæi æe s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u
   kraljevstvu Bo?jem.

   ^30Evo, ima posljednjih koji æe biti prvi, ima i prvih koji æe biti
   posljednji."

   ^31U taj èas pristupe neki farizeji i reknu mu: "Otiði, otputuj odavde
   jer te Herod hoæe ubiti."

   ^32A on æe njima: "Idite i ka?ite toj lisici: 'Evo, izgonim ðavle i
   lijeèim danas i sutra, a treæi dan dovr?ujem.

   ^33Ali danas, sutra i prekosutra moram nastaviti put jer ne prilièi da
   prorok pogine izvan Jeruzalema.'"

   ^34"Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubija? proroke i kamenuje? one ?to su
   tebi poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvoèka
   piliæe pod krila i ne htjedoste!

   ^35Evo, napu?tena vam kuæa. A ka?em vam, neæete me vidjeti dok ne doðe
   èas te reknete: "Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Jedne subote doðe on u kuæu nekoga prvaka farizejskog na objed. A
   oni ga vrebahu.

   ^2Kad evo: pred njim neki èovjek koji je imao vodenu bolest.

   ^3Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: "Je li dopu?teno subotom
   lijeèiti ili nije?"

   ^4A oni mukom poniko?e. On ga dotaknu, izlijeèi i otpusti.

   ^5A njima reèe: "Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neæe li ga
   br?e bolje izvuæi i u dan subotni?"

   ^6I ne mogo?e mu na to odgovoriti.

   ^7Promatrajuæi kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu:

   ^8"Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi
   mo?da bio pozvan koji èasniji od tebe,

   ^9te ne doðe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi
   mjesto ovome.' Tada æe?, postiðen, morati zauzeti posljednje mjesto.

   ^10Nego kad bude? pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada
   doðe onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se navi?e!'
   Bit æe ti to tada na èast pred svim sustolnicima,

   ^11jer - svaki koji se uzvisuje, bit æe poni?en, a koji se ponizuje,
   bit æe uzvi?en."

   ^12A i onome koji ga pozva, kaza: "Kad prireðuje? objed ili veèeru, ne
   pozivaj svojih prijatelja, ni braæe, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da
   ne bi mo?da i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili.

   ^13Nego kad prireðuje? gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe.

   ^14Blago tebi jer oni ti nemaju èime uzvratiti. Uzvratit æe ti se
   doista o uskrsnuæu pravednih."

   ^15Kad je to èuo jedan od sustolnika, reèe mu: "Blago onome koji bude
   blagovao u kraljevstvu Bo?jem!"

   ^16A on mu reèe: "Èovjek neki priredi veliku veèeru i pozva mnoge.

   ^17I posla slugu u vrijeme veèere da rekne uzvanicima: 'Doðite! Veæ je
   pripravljeno!'

   ^18A oni se odreda poèeli isprièavati. Prvi mu reèe: 'Njivu sam kupio i
   valja mi poæi pogledati je. Molim te, isprièaj me.'

   ^19Drugi reèe: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem oku?ati ih. Molim
   te, isprièaj me.'

   ^20Treæi reèe: 'O?enio sam se i zato ne mogu doæi.'"

   ^21"Sluga se vrati i javi to domaæinu. Tada domaæin, gnjevan, reèe
   sluzi: 'Iziði brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake,
   sakate, slijepe i hrome.'

   ^22I sluga reèe: 'Gospodaru, uèinjeno je ?to si naredio i jo? ima
   mjesta.'

   ^23Reèe gospodar sluzi: 'Iziði na putove i meðu ograde i prisili neka
   uðu da mi se napuni kuæa.'

   ^24A ka?em vam: nijedan od onih pozvanih neæe okusiti moje veèere."

   ^25S njim je zajedno putovalo silno mno?tvo. On se okrene i reèe im:

   ^26"Doðe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ?enu i djecu, braæu
   i sestre, pa i sam svoj ?ivot, ne mo?e biti moj uèenik!

   ^27I tko ne nosi svoga kri?a i ne ide za mnom, ne mo?e biti moj
   uèenik!"

   ^28"Tko od vas, nakan graditi kulu, neæe prije sjesti i proraèunati
   tro?kove ima li èime dovr?iti:

   ^29da ga ne bi - po?to veæ postavi temelj, a ne mogne dovr?iti - poèeli
   ismjehivati svi koji to vide:

   ^30'Ovaj èovjek poèe graditi, a ne mo?e dovr?iti!'

   ^31Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neæe prije
   sjesti i promisliti da li s deset tisuæa mo?e presresti onoga koji na
   nj dolazi s dvadeset tisuæa?

   ^32Ako ne mo?e, dok je onaj jo? daleko, poslat æe poslanstvo da zai?te
   mir."

   ^33"Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega ?to posjeduje,
   ne mo?e biti moj uèenik."

   ^34"Dobra je sol. Ali ako i sol obljutavi, èime æe se ona zaèiniti?

   ^35Nije prikladna ni za zemlju ni za gnoji?te. Van se baca. Tko ima u?i
   da èuje, neka èuje!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Okupljahu se oko njega svi carinici i gre?nici da ga slu?aju.

   ^2Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima gre?nike, i
   blaguje s njima."

   ^3Nato im Isus kaza ovu prispodobu:

   ^4"Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi
   onih devedeset i devet u pustinji te poðe za izgubljenom dok je ne
   naðe?

   ^5A kad je naðe, stavi je na ramena sav radostan

   ^6pa do?av?i kuæi, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se
   sa mnom! Naðoh ovcu svoju izgubljenu.'

   ^7Ka?em vam, tako æe na nebu biti veæa radost zbog jednog obraæena
   gre?nika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba
   obraæenja."

   ^8"Ili koja to ?ena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne
   zapali svjetiljku, pomete kuæu i bri?ljivo pretra?i dok je ne naðe?

   ^9A kad je naðe, pozove prijateljice i susjede pa æe im: 'Radujte se sa
   mnom! Naðoh drahmu ?to je bijah izgubila.'

   ^10Tako, ka?em vam, biva radost pred anðelima Bo?jim zbog jednog
   obraæena gre?nika."

   ^11I nastavi: "Èovjek neki imao dva sina.

   ^12Mlaði reèe ocu: 'Oèe, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I
   razdijeli im imanje.

   ^13Nakon nekoliko dana mlaði sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i
   ondje potrati svoja dobra ?iveæi razvratno."

   ^14"Kad sve potro?i, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poèe
   oskudijevati.

   ^15Ode i pribi se kod jednoga ?itelja u onoj zemlji. On ga posla na
   svoja polja pasti svinje.

   ^16?elio se nasititi rogaèima ?to su ih jele svinje, ali mu ih nitko
   nije davao."

   ^17"Do?av?i k sebi, reèe: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha
   napretek, a ja ovdje umirem od gladi!

   ^18Ustat æu, poæi svomu ocu i reæi mu: 'Oèe, sagrije?ih protiv Neba i
   pred tobom!

   ^19Nisam vi?e dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od
   svojih najamnika.'"

   ^20"Usta i poðe svom ocu. Dok je jo? bio daleko, njegov ga otac ugleda,
   ganu se, potrèa, pade mu oko vrata i izljubi ga.

   ^21A sin æe mu: 'Oèe! Sagrije?ih protiv Neba i pred tobom! Nisam vi?e
   dostojan zvati se sinom tvojim.'

   ^22A otac reèe slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljep?u i obucite ga!
   Stavite mu prsten na ruku i obuæu na noge!

   ^23Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo

   ^24jer sin mi ovaj bija?e mrtav i o?ivje, izgubljen bija?e i naðe se!'
   I stado?e se veseliti."

   ^25"A stariji mu sin bija?e u polju. Kad se na povratku pribli?io kuæi,
   zaèu svirku i igru

   ^26pa dozva jednoga slugu da se raspita ?to je to.

   ^27A ovaj æe mu: 'Do?ao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno ?to
   sina zdrava doèeka.'

   ^28A on se rasrdi i ne htjede uæi. Otac tada iziðe i stane ga
   nagovarati.

   ^29A on æe ocu: 'Evo toliko ti godina slu?im i nikada ne prestupih
   tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima
   proveselim.

   ^30A kada doðe ovaj sin tvoj koji s bludnicama pro?drije tvoje imanje,
   ti mu zakla ugojeno tele.'

   ^31Nato æe mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je.

   ^32No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bija?e mrtav i
   o?ivje, izgubljen i naðe se!'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Govora?e i svojim uèenicima: "Bija?e neki bogat èovjek koji je imao
   upravitelja.

   ^2Ovaj je bio optu?en pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa
   mu reèe: '?to to èujem o tebi? Polo?i raèun o svom upravljanju jer vi?e
   ne mo?e? biti upravitelj!'

   ^3Nato upravitelj reèe u sebi: '?to da uèinim kad mi gospodar moj
   oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se.

   ^4Znam ?to æu da me prime u svoje kuæe kad budem maknut s uprave.'"

   ^5"I pozva du?nike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga:
   'Koliko duguje? gospodaru mojemu?' On reèe: 'Sto bata ulja.'

   ^6A on æe mu: 'Uzmi svoju zadu?nicu, sjedni brzo, napi?i pedeset.'

   ^7Zatim reèe drugomu: 'A ti, koliko ti duguje??' On odgovori: 'Sto kora
   p?enice.' Ka?e mu: 'Uzmi svoju zadu?nicu i napi?i osamdeset.'"

   ^8"I pohvali gospodar nepo?tenog upravitelja ?to snala?ljivo postupi
   jer sinovi su ovoga svijeta snala?ljiviji prema svojima od sinova
   svjetlosti."

   ^9"I ja vama ka?em: napravite sebi prijatelje od nepo?tena bogatstva pa
   kad ga nestane da vas prime u vjeène ?atore."

   ^10"Tko je vjeran u najmanjem, i u najveæem je vjeran; a tko je u
   najmanjem nepo?ten, i u najveæem je nepo?ten.

   ^11Ako dakle ne bijaste vjerni u nepo?tenom bogatstvu, tko li æe vam
   istinsko povjeriti?

   ^12I ako u tuðem ne bijaste vjerni, tko li æe vam va?e dati?"

   ^13"Nijedan sluga ne mo?e slu?iti dvojici gospodara. Ili æe jednoga
   mrziti, a drugoga ljubiti; ili æe uz jednoga prianjati, a drugoga
   prezirati. Ne mo?ete slu?iti Bogu i bogatstvu."

   ^14Sve su to slu?ali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se.

   ^15On im reèe: "Vi se pravite pravedni pred ljudima, ali zna Bog srca
   va?a. Jer ?to je ljudima uzvi?eno, odvratnost je pred Bogom."

   ^16"Zakon i Proroci do Ivana su, a otada se navje?æuje kraljevstvo
   Bo?je i svatko se u nj silom probija.

   ^17Lak?e æe nebo i zemlja proæi, negoli propasti i jedan poteziæ
   Zakona."

   ^18"Tko god otpusti svoju ?enu pa se o?eni drugom, èini preljub. I tko
   se god o?eni otpu?tenom, èini preljub."

   ^19"Bija?e neki bogata?. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice
   se sjajno gostio.

   ^20A neki siromah, imenom Lazar, le?ao je sav u èirevima pred njegovim
   vratima

   ^21i pri?eljkivao nasititi se onim ?to je padalo s bogata?eva stola.
   Èak su i psi dolazili i lizali mu èireve."

   ^22"Kad umrije siromah, odneso?e ga anðeli u krilo Abrahamovo. Umrije i
   bogata? te bude pokopan.

   ^23Tada u te?kim mukama u paklu, podi?e svoje oèi te izdaleka ugleda
   Abrahama i u krilu mu Lazara

   ^24pa zavapi: 'Oèe Abrahame, smiluj mi se i po?alji Lazara da umoèi
   vr?ak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se stra?no muèim u
   ovom plamenu.'

   ^25Reèe nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za ?ivota primio dobra
   svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tje?i, a ti se muèi?.

   ^26K tome izmeðu nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli
   prijeæi odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'"

   ^27"Nato æe bogata?: 'Molim te onda, oèe, po?alji Lazara u kuæu oca
   moga.

   ^28Imam petero braæe pa neka im posvjedoèi da i oni ne doðu u ovo
   mjesto muka.'

   ^29Ka?e Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslu?aju!'

   ^30A on æe: 'O ne, oèe Abrahame! Nego doðe li tko od mrtvih k njima,
   obratit æe se.'

   ^31Reèe mu: 'Ako ne slu?aju Mojsija i Proroka, neæe povjerovati sve da
   i od mrtvih tko ustane.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 I reèe svojim uèenicima: "Nije moguæe da ne doðu sablazni, no jao
   onome po kom dolaze;

   ^2je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je,
   nego da sablazni jednoga od ovih malenih.

   ^3Èuvajte se!" "Pogrije?i li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati,
   oprosti mu.

   ^4Pa ako se sedam puta na dan ogrije?i o tebe i sedam se puta obrati
   tebi govoreæi: '?ao mi je!', oprosti mu."

   ^5Apostoli zamole Gospodina: "Umno?i nam vjeru!"

   ^6Gospodin im odvrati: "Da imate vjere koliko je zrno goru?ièino, rekli
   biste ovom dudu: 'I?èupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi
   vas poslu?ao."

   ^7"Tko æe to od vas reæi sluzi svomu, oraèu ili pastiru, koji se vrati
   s polja: 'Doði brzo i sjedni za stol?'

   ^8Neæe li mu naprotiv reæi: 'Pripravi ?to æu veèerati pa se pripa?i i
   poslu?uj mi dok jedem i pijem; potom æe? ti jesti i piti?'

   ^9Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvr?io ?to mu je nareðeno?

   ^10Tako i vi: kad izvr?ite sve ?to vam je nareðeno, recite: 'Sluge smo
   beskorisne! Uèinismo ?to smo bili du?ni uèiniti!'"

   ^11Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je izmeðu Samarije i
   Galileje.

   ^12Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave
   se podaleko

   ^13i zavape: "Isuse, Uèitelju, smiluj nam se!"

   ^14Kad ih Isus ugleda, reèe im: "Idite, poka?ite se sveæenicima!" I dok
   su i?li, oèisti?e se.

   ^15Jedan od njih vidjev?i da je ozdravio, vrati se slaveæi Boga u sav
   glas.

   ^16Baci se nièice k Isusovim nogama zahvaljujuæi mu. A to bija?e neki
   Samarijanac.

   ^17Nato Isus primijeti: "Zar se ne oèisti?e desetorica?

   ^18A gdje su ona devetorica? Ne naðe li se nijedan koji bi se vratio i
   podao slavu Bogu, osim ovoga tuðinca?"

   ^19A njemu reèe: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!"

   ^20Upitaju ga farizeji: "Kad æe doæi kraljevstvo Bo?je?" Odgovori im:
   "Kraljevstvo Bo?je ne dolazi primjetljivo.

   ^21Niti æe se moæi kazati: 'Evo ga ovdje!' ili: 'Eno ga ondje!' Ta evo
   - kraljevstvo je Bo?je meðu vama!"

   ^22Zatim reèe uèenicima: "Doæi æe dani kad æete za?eljeti vidjeti i
   jedan dan Sina Èovjeèjega, ali ga neæete vidjeti.

   ^23Govorit æe vam: 'Eno ga ondje, evo ovdje!' Ne odlazite i ne pomamite
   se!

   ^24Jer kao ?to munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na
   drugom, tako æe biti i sa Sinom Èovjeèjim u Dan njegov.

   ^25No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj nara?taj odbaci."

   ^26"I kao ?to bija?e u dane Noine, tako æe biti i u dane Sina
   Èovjeèjega:

   ^27jeli su, pili, ?enili se i udavali do dana kad Noa uðe u korablju. I
   doðe potop i sve uni?ti.

   ^28Slièno kao ?to bija?e u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali,
   prodavali, sadili, gradili.

   ^29A onog dana kad Lot iziðe iz Sodome, zaplju?ti s neba oganj i sumpor
   i sve uni?ti.

   ^30Tako æe isto biti u dan kad se Sin Èovjeèji objavi."

   ^31"U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kuæi, neka ne siðe da
   ih uzme.

   ^32I tko bude u polju, neka se ne okreæe natrag. Sjetite se ?ene
   Lotove!

   ^33Tko god bude nastojao ?ivot svoj saèuvati, izgubit æe ga; a tko ga
   izgubi, ?iva æe ga saèuvati."

   ^34"Ka?em vam, one æe noæi biti dvojica u jednoj postelji: jedan æe se
   uzeti, drugi ostaviti.

   ^35Dvije æe mljeti zajedno: jedna æe se uzeti, druga ostaviti."

   ^36#

   ^37Upita?e ga na to: "Gdje to, Gospodine?" A on im reèe: "Gdje bude
   trupla, ondje æe se okupljati i orlovi."
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:

   ^2"U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario.

   ^3U tom gradu bija?e i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani
   me od mog tu?itelja!'

   ^4No on ne htjede zadugo. Napokon reèe u sebi: 'Iako se Boga ne bojim
   nit za ljude marim, ipak,

   ^5jer mi udovica ova dodijava, obranit æu je da vjeèno ne dolazi muèiti
   me.'"

   ^6Nato reèe Gospodin: "Èujte ?to govori nepravedni sudac!

   ^7Neæe li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noæ vape k njemu
   sve ako i odgaða stvar njihovu?

   ^8Ka?em vam, ustat æe ?urno na njihovu obranu. Ali kad Sin Èovjeèji
   doðe, hoæe li naæi vjere na zemlji?"

   ^9Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge
   potcjenjivahu, reèe zatim ovu prispodobu:

   ^10"Dva èovjeka uziðo?e u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi
   carinik.

   ^11Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bo?e, hvala ti ?to nisam
   kao ostali ljudi: grabe?ljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao
   ovaj carinik.'

   ^12Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega ?to steknem.'

   ^13A carinik, stojeæi izdaleka, ne usudi se ni oèiju podignuti k nebu,
   nego se udara?e u prsa govoreæi: 'Bo?e milostiv budi meni gre?niku!'

   ^14Ka?em vam: ovaj siðe opravdan kuæi svojoj, a ne onaj! Svaki koji se
   uzvisuje, bit æe poni?en; a koji se ponizuje, bit æe uzvi?en."

   ^15A donosili mu i dojenèad da ih se dotakne. Vidjev?i to, uèenici im
   branili.

   ^16A Isus ih dozva i reèe: "Pustite djeèicu neka dolaze k meni i ne
   prijeèite im jer takvih je kraljevstvo Bo?je."

   ^17"Zaista, ka?em vam, tko ne primi kraljevstva Bo?jega kao dijete, ne,
   u nj neæe uæi."

   ^18I upita ga neki uglednik: "Uèitelju dobri, ?to mi je èiniti da
   ba?tinim ?ivot vjeèni?"

   ^19Reèe mu Isus: "?to me zove? dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog
   jedini.

   ^20Zapovijedi zna?: Ne èini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoèi
   la?no! Po?tuj oca svoga i majku!"

   ^21A onaj æe: "Sve sam to èuvao od mladosti."

   ^22Èuv?i to, Isus mu reèe: "Jo? ti jedno preostaje: sve ?to ima? prodaj
   i razdaj siromasima pa æe? imati blago na nebu. A onda doði i idi za
   mnom."

   ^23Kad je on to èuo, ra?alosti se jer bija?e silno bogat.

   ^24Vidjev?i ga, reèe Isus: "Kako li je te?ko imuænicima u kraljevstvo
   Bo?je!

   ^25Lak?e je devi kroz u?i iglene nego bogata?u u kraljevstvo Bo?je."

   ^26Koji su to èuli, reko?e: "Pa tko se onda mo?e spasiti?"

   ^27A on æe: "?to je nemoguæe ljudima, moguæe je Bogu."

   ^28Nato reèe Petar: "Evo, mi ostavismo svoje i poðosmo za tobom."

   ^29Isus æe im: "Zaista, ka?em vam, nema ga tko bi ostavio kuæu, ili
   ?enu, ili braæu, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Bo?jega,

   ^30a da ne bi primio mnogostruko veæ u ovom vremenu, i u buduæem vijeku
   ?ivot vjeèni."

   ^31I uzev?i sa sobom dvanaestoricu, reèe im: "Evo uzlazimo u Jeruzalem
   i na Sinu Èovjeèjem ispunit æe se sve ?to su napisali proroci:

   ^32doista, bit æe predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan;

   ^33i po?to ga izbièuju, ubit æe ga, ali on æe treæi dan ustati."

   ^34No oni ni?ta od toga ne razumje?e. Te im rijeèi bijahu skrivene i ne
   shvaæahu ?to bija?e reèeno.

   ^35A kad se pribli?avao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i
   prosio.

   ^36Èuv?i gdje mno?tvo prolazi, raspitivao se ?to je to.

   ^37Reko?e mu: "Isus Nazareæanin prolazi."

   ^38Tada povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!"

   ^39Oni ga sprijeda u?utkivali, ali on je jo? jaèe vikao: "Sine Davidov,
   smiluj mi se!"

   ^40Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on
   pribli?i, upita ga:

   ^41"?to hoæe? da ti uèinim?" A on æe: "Gospodine, da progledam."

   ^42Isus æe mu: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila."

   ^43I umah progleda i uputi se za njim slaveæi Boga. I sav narod koji to
   vidje dade hvalu Bogu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 I uðe u Jerihon. Dok je njime prolazio,

   ^2eto èovjeka imenom Zakej. Bija?e on nadcarinik, i to bogat.

   ^3?elio je vidjeti tko je to Isus, ali ne moga?e od mno?tva jer je bio
   niska stasa.

   ^4Potrèa naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao
   proæi.

   ^5Kad Isus doðe na to mjesto, pogleda gore i reèe mu: "Zakeju, ?urno
   siði! Danas mi je proboraviti u tvojoj kuæi."

   ^6On ?urno siðe i primi ga sav radostan.

   ^7A svi koji to vidje?e stado?e mrmljati: "Èovjeku se gre?niku
   svratio!"

   ^8A Zakej usta i reèe Gospodinu: "Evo, Gospodine, polovicu svog imanja
   dajem siromasima! I ako sam koga u èemu prevario, vraæam
   èetverostruko."

   ^9Reèe mu na to Isus: "Danas je do?lo spasenje ovoj kuæi jer i on je
   sin Abrahamov!

   ^10Ta Sin Èovjeèji doðe potra?iti i spasiti izgubljeno!"

   ^11Kako su oni to slu?ali, dometnu on prispodobu - zato ?to bija?e
   nadomak Jeruzalemu i oni mislili da æe se umah pojaviti kraljevstvo
   Bo?je.

   ^12Reèe dakle: "Neki je ugledan èovjek imao otputovati u daleku zemlju
   da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati.

   ^13Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reèe: 'Trgujte dok ne
   doðem.'

   ^14A njegovi ga graðani mrzili te posla?e za njim poslanstvo s porukom:
   'Neæemo da se ovaj zakralji nad nama.'"

   ^15"Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one
   sluge kojima je predao novac da sazna ?to su zaradili."

   ^16"Pristupi prvi i reèe: 'Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.'

   ^17Reèe mu: 'Valja?, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad
   deset gradova!'

   ^18Doðe i drugi govoreæi: 'Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.'

   ^19I tomu reèe: 'I ti budi nad pet gradova!'"

   ^20"Treæi, opet doðe govoreæi: 'Gospodaru, evo ti tvoje mne. Dr?ao sam
   je pohranjenu u rupcu.

   ^21Bojao sam te se jer si èovjek strog: uzima? ?to nisi pohranio,
   ?anje? ?to nisi posijao.'"

   ^22"Ka?e mu: 'Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam èovjek
   strog, da uzimam ?to nisam pohranio i ?anjem ?to nisam posijao?

   ^23Za?to onda nisi ulo?io moj novac u novèarnicu? Ja bih ga po povratku
   podigao s dobitkom.'

   ^24Nato reèe nazoènima: 'Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima
   deset.'

   ^25Reko?e mu: 'Gospodaru, ta veæ ima deset mna!'

   ^26Ka?em vam: svakomu koji ima jo? æe se dati, a od onoga koji nema
   oduzet æe se i ono ?to ima.

   ^27A moje neprijatelje - one koji me ne htjedo?e za kralja - dovedite
   ovamo i smaknite ih pred mojim oèima!'"

   ^28Rekav?i to, nastavi put uzlazeæi u Jeruzalem.

   ^29Kad se pribli?i Betfagi i Betaniji, uz goru koja se zove Maslinska,
   posla dvojicu uèenika

   ^30govoreæi: "Hajdete u selo pred vama. Èim uðete u nj, naæi æete
   privezano magare koje jo? nitko nije zajahao. Odrije?ite ga i dovedite.

   ^31Upita li vas tko: 'Za?to drije?ite?', ovako recite: 'Gospodinu
   treba.'"

   ^32Oni koji bijahu poslani otiðo?e i naðo?e kako im bija?e rekao.

   ^33I dok su drije?ili magare, reko?e im gospodari: "?to drije?ite
   magare?"

   ^34Oni odgovore: "Gospodinu treba."

   ^35I dovedo?e ga Isusu i stavi?e svoje haljine na magare te posjednu?e
   Isusa.

   ^36I kuda bi on prolazio, prostirali bi po putu svoje haljine.

   ^37A kad se veæ bio pribli?io obronku Maslinske gore, sve ono mno?tvo
   uèenika, puno radosti, poèe iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela
   ?to ih vidje?e:

   ^38"Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir!
   Slava na visinama!"

   ^39Nato mu neki farizeji iz mno?tva reko?e: "Uèitelju, prekori svoje
   uèenike."

   ^40On odgovori: "Ka?em vam, ako ovi u?ute, kamenje æe vikati!"

   ^41Kad se pribli?i i ugleda grad, zaplaka nad njim

   ^42govoreæi: "O kad bi i ti u ovaj dan spoznao ?to je za tvoj mir!

   ^43Ali sada je sakriveno tvojim oèima. Doæi æe dani na tebe kad æe te
   neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okru?it æe te i pritijesniti
   odasvud.

   ^44Smrskat æe o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neæe ostaviti u
   tebi ni kamena na kamenu zbog toga ?to nisi upoznao èasa svoga
   pohoðenja."

   ^45U?av?i u Hram, stane izgoniti prodavaèe.

   ^46Ka?e im: "Pisano je: Dom moj bit æe Dom molitve, a vi od njega
   naèiniste peæinu razbojnièku!"

   ^47I danomice nauèava?e u Hramu. A glavari su sveæenièki i pismoznanci
   tra?ili kako da ga pogube, a tako i prvaci narodni,

   ^48ali nikako naæi ?to da uèine jer je sav narod visio o njegovoj
   rijeèi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Jednog dana dok je nauèavao narod u Hramu i navije?tao evanðelje,
   isprijeèe se glavari sveæenièki i pismoznanci sa starje?inama

   ^2pa mu dobace: "Reci nam kojom vla?æu to èini? ili tko ti dade tu
   vlast?"

   ^3On odgovori: "Upitat æu i ja vas. Recite mi:

   ^4krst Ivanov bija?e li od Neba ili od ljudi?"

   ^5A oni smi?ljahu meðu sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit æe 'Za?to
   mu ne povjerovaste?'

   ^6A reknemo li 'od ljudi', sav æe nas narod kamenovati. Ta uvjeren je
   da je Ivan prorok."

   ^7I odgovore da ne znaju odakle.

   ^8I Isus reèe njima: "Ni ja vama neæu kazati kojom vla?æu ovo èinim."

   ^9Zatim uze narodu kazivati ovu prispodobu: "Èovjek posadi vinograd,
   iznajmi ga vinogradarima i otputova na dulje vrijeme."

   ^10"Kada doðe doba, posla slugu vinogradarima da mu dadnu od uroda
   vinogradskoga. No vinogradari ga istuko?e i otposla?e praznih ruku.

   ^11Nato on posla drugoga slugu. Ali oni i toga istuko?e, izru?i?e i
   otposla?e praznih ruku.

   ^12Posla i treæega. A oni i njega izrani?e i izbaci?e."

   ^13"Nato reèe gospodar vinograda: '?to da uèinim? Poslat æu im sina
   svoga ljubljenoga. Njega æe valjda po?tovati.'

   ^14Ali kada ga vinogradari ugledaju, stanu meðu sobom umovati: 'Ovo je
   ba?tinik. Ubijmo ga da ba?tina bude na?a.'

   ^15Izbaci?e ga iz vinograda i ubi?e." "?to æe dakle uèiniti s njima
   gospodar vinograda?

   ^16Doæi æe i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima." Koji ga
   slu?ahu reko?e: "Bo?e saèuvaj!"

   ^17A on ih o?inu pogledom i reèe: "A ?to ono pi?e: Kamen ?to ga
   odbaci?e graditelji postade kamen zaglavni?

   ^18Tko god padne na taj kamen, smrskat æe se, a na koga on padne, satrt
   æe ga."

   ^19Pismoznanci i glavari sveæenièki gledahu da istog èasa stave ruke na
   nj, ali se poboja?e naroda. Dobro razumje?e da o njima kaza tu
   prispodobu.

   ^20Vrebajuæi na nj, posla?e uhode koji su se pravili pravednicima da ga
   uhvate u rijeèi pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj.

   ^21Upita?e ga dakle: "Uèitelju, znamo da pravo zbori? i nauèava? te
   nisi pristran, nego po istini uèi? putu Bo?jem.

   ^22Je li nam dopu?teno dati porez caru ili nije?"

   ^23Pronièuæi njihovu lukavost, reèe im:

   ^24"Poka?ite mi denar." "Èiju ima sliku i natpis?"

   ^25A oni æe: "Carevu." On im reèe: "Stoga dajte caru carevo, a Bogu
   Bo?je."

   ^26I ne mogo?e ga uhvatiti u rijeèi pred narodom, nego umuknu?e
   zadivljeni njegovim odgovorom.

   ^27Pristupe mu neki od saduceja, koji nijeèu uskrsnuæe. Upita?e ga:

   ^28"Uèitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece èiji brat koji
   ima?e ?enu, neka njegov brat uzme tu ?enu te podigne porod bratu svomu.

   ^29Bija?e tako sedmero braæe. Prvi se o?eni i umrije bez djece.

   ^30Drugi uze njegovu ?enu,

   ^31onda treæi; i tako redom sva sedmorica pomrije?e ne ostaviv?i djece.

   ^32Naposljetku umrije i ?ena.

   ^33Kojemu æe dakle od njih ta ?ena pripasti o uskrsnuæu? Jer sedmorica
   su je imala za ?enu."

   ^34Reèe im Isus: "Djeca se ovog svijeta ?ene i udaju.

   ^35No oni koji se naðo?e dostojni onog svijeta i uskrsnuæa od mrtvih
   niti se ?ene niti udaju.

   ^36Zaista, ni umrijeti vi?e ne mogu: anðelima su jednaki i sinovi su
   Bo?ji jer su sinovi uskrsnuæa."

   ^37"A da mrtvi ustaju, naznaèi i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina
   zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.

   ^38A nije on Bog mrtvih, nego ?ivih. Ta svi njemu ?ive!"

   ^39Neki pismoznanci primijete: "Uèitelju! Dobro si rekao!"

   ^40I nisu se vi?e usuðivali upitati ga bilo ?to.

   ^41A on im reèe: "Kako ka?u da je Krist sin Davidov?

   ^42Ta sam David veli u Knjizi psalama: Reèe Gospod Gospodinu mojemu:
   'Sjedi mi zdesna

   ^43dok ne polo?im neprijatelje tvoje za podno?je nogama tvojim!'

   ^44David ga dakle naziva Gospodinom. Kako mu je onda sin?"

   ^45I pred svim narodom reèe svojim uèenicima:

   ^46"Èuvajte se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole
   pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i proèelja na gozbama,

   ^47pro?diru kuæe udovièke, jo? pod izlikom dugih molitava. Stiæi æe ih
   to o?trija osuda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Pogleda i vidje kako bogata?i bacaju u riznicu svoje darove.

   ^2A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva novèiæa.

   ^3I reèe: "Uistinu, ka?em vam: ova je sirota udovica ubacila vi?e od
   sviju.

   ^4Svi su oni zapravo meðu darove ubacili od svog suvi?ka, a ona je od
   svoje sirotinje ubacila sav ?itak ?to ga ima?e."

   ^5I dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i
   zavjetni darovi, reèe:

   ^6"Doæi æe dani u kojima se od ovoga ?to motrite neæe ostaviti ni kamen
   na kamenu nerazvaljen."

   ^7Upita?e ga: "Uèitelju, a kada æe to biti? I na koji se znak to ima
   dogoditi?"

   ^8A on reèe: "Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi æe doista doæi u moje
   ime i govoriti: 'Ja sam' i: 'Vrijeme se pribli?ilo!' Ne idite za njima.

   ^9A kad èujete za ratove i pobune, ne prestra?ite se. Doista treba da
   se to prije dogodi, ali to jo? nije odmah svr?etak."

   ^10Tada im kaza: "Narod æe ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv
   kraljevstva.

   ^11I bit æe velikih potresa i po raznim mjestima gladi i po?asti; bit
   æe strahota i velikih znakova s neba."

   ^12"No prije svega toga podignut æe na vas ruke i progoniti vas,
   predavati vas u sinagoge i tamnice. Vuæi æe vas pred kraljeve i
   upravitelje zbog imena mojega.

   ^13Zadesit æe vas to radi svjedoèenja."

   ^14"Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smi?ljati obranu!

   ^15Ta ja æu vam dati usta i mudrost kojoj se neæe moæi suprotstaviti
   niti oduprijeti nijedan va? protivnik.

   ^16A predavat æe vas èak i va?i roditelji i braæa, roðaci i prijatelji.
   Neke æe od vas i ubiti."

   ^17"Svi æe vas zamrziti zbog imena mojega.

   ^18Ali ni vlas vam s glave neæe propasti.

   ^19Svojom æete se postojano?æu spasiti."

   ^20"Kad ugledate da vojska opkoljuje Jeruzalem, tada znajte: pribli?ilo
   se njegovo opusto?enje.

   ^21Koji se tada zateknu u Judeji, neka bje?e u gore; a koji u Gradu,
   neka ga napuste; koji pak po poljima, neka se u nj ne vraæaju

   ^22jer to su dani odmazde, da se ispuni sve ?to je pisano."

   ^23"Jao trudnicama i dojiljama u one dane jer bit æe jad velik na
   zemlji i gnjev nad ovim narodom.

   ^24Padat æe od o?trice maèa, odvodit æe ih kao roblje po svim narodima.
   I Jeruzalem æe gaziti pogani sve dok se ne navr?e vremena pogana."

   ^25"I bit æe znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji
   bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja.

   ^26Izdisat æe ljudi od straha i i?èekivanja onoga ?to prijeti svijetu.
   Doista, sile æe se nebeske poljuljati.

   ^27Tada æe ugledati Sina Èovjeèjega gdje dolazi u oblaku s velikom moæi
   i slavom.

   ^28Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se
   pribli?uje va?e otkupljenje."

   ^29I reèe im prispodobu: "Pogledajte smokvu i sva stabla.

   ^30Kad veæ propupaju, i sami vidite i znate: blizu je veæ ljeto.

   ^31Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je kraljevstvo
   Bo?je.

   ^32Zaista, ka?em vam, ne, neæe uminuti nara?taj ovaj dok se sve ne
   zbude.

   ^33Nebo æe i zemlja uminuti, ali moje rijeèi ne, neæe uminuti."

   ^34"Pazite na se da vam srca ne ote?aju u pro?drljivosti, pijanstvu i u
   ?ivotnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan

   ^35jer æe kao zamka nadoæi na sve ?itelje po svoj zemlji."

   ^36"Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaæi svemu
   tomu ?to se ima zbiti i stati pred Sina Èovjeèjega."

   ^37Danju je uèio u Hramu, a noæu bi izlazio i noæio na gori zvanoj
   Maslinska.

   ^38A sav bi narod rano hrlio k njemu u Hram da ga slu?a.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Bli?io se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha.

   ^2Glavari sveæenièki i pismoznanci tra?ili su kako da Isusa smaknu jer
   se bojahu naroda.

   ^3A Sotona uðe u Judu zvanog I?kariotski koji bija?e iz broja
   dvanaestorice.

   ^4On ode i ugovori s glavarima sveæenièkim i zapovjednicima kako da im
   ga preda.

   ^5Oni se povesele i ugovore da æe mu dati novca.

   ^6On pristade. Otada je tra?io priliku da im ga preda mimo naroda.

   ^7Kada doðe Dan beskvasnih kruhova, u koji je trebalo ?rtvovati pashu,

   ^8posla Isus Petra i Ivana i reèe: "Hajdete, pripravite nam da
   blagujemo pashu."

   ^9Reko?e mu: "Gdje hoæe? da pripravimo?"

   ^10On im reèe: "Evo, èim uðete u grad, namjerit æete se na èovjeka koji
   nosi krèag vode. Poðite za njim u kuæu u koju uniðe

   ^11i recite domaæinu te kuæe: 'Uèitelj veli: Gdje je svrati?te u kojem
   bih blagovao pashu sa svojim uèenicima?'

   ^12I on æe vam pokazati na katu veliko blagovali?te prostrto: ondje
   pripravite."

   ^13Oni odu, naðu kako im je rekao i priprave pashu.

   ^14Kada doðe èas, sjede Isus za stol i apostoli s njim.

   ^15I reèe im: "Svom sam du?om èeznuo ovu pashu blagovati s vama prije
   svoje muke.

   ^16Jer ka?em vam, neæu je vi?e blagovati dok se ona ne zavr?i u
   kraljevstvu Bo?jem."

   ^17I uze èa?u, zahvali i reèe: "Uzmite je i razdijelite meðu sobom.

   ^18Jer ka?em vam, ne, neæu vi?e piti od roda trsova dok kraljevstvo
   Bo?je ne doðe."

   ^19I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreæi: "Ovo je tijelo moje
   koje se za vas predaje. Ovo èinite meni na spomen."

   ^20Tako i èa?u, po?to veèera?e, govoreæi: "Ova èa?a novi je Savez u
   mojoj krvi koja se za vas prolijeva."

   ^21"A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu.

   ^22Sin Èovjeèji, istina, ide kako je odreðeno, ali jao èovjeku onomu
   koji ga predaje."

   ^23I oni se poèe?e ispitivati tko bi od njih mogao takvo ?to uèiniti.

   ^24Uto nasta meðu njima prepirka tko bi od njih bio najveæi.

   ^25A on im reèe: "Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodr?ci
   nazivaju sebe dobrotvorima.

   ^26Vi nemojte tako! Naprotiv, najveæi meðu vama neka bude kao najmlaði;
   i predstojnik kao poslu?itelj.

   ^27Ta tko je veæi? Koji je za stolom ili koji poslu?uje? Zar ne onaj
   koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslu?uje."

   ^28"Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim ku?njama.

   ^29Ja vam stoga u ba?tinu predajem kraljevstvo ?to ga je meni predao
   moj Otac:

   ^30da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na
   prijestoljima sudeæi dvanaest plemena Izraelovih."

   ^31"?imune, ?imune, evo Sotona zaiska da vas prore?eta kao p?enicu.

   ^32Ali ja sam molio za tebe da ne malak?e tvoja vjera. Pa kad k sebi
   doðe?, uèvrsti svoju braæu."

   ^33Petar mu reèe: "Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u
   smrt."

   ^34A Isus æe mu: "Ka?em ti, Petre, neæe se danas oglasiti pijetao dok
   triput ne zataji? da me pozna?."

   ^35I reèe: "Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je
   li vam ?to nedostajalo?" Oni odgovore: "Ni?ta."

   ^36Nato æe im: "No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu!
   A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi maè

   ^37jer ka?em vam, ono ?to je napisano treba se ispuniti na meni: Meðu
   zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve ?to se odnosi na mene ispunja se."

   ^38Oni mu reko?e: "Gospodine, evo ovdje dva maèa!" Reèe im: "Dosta je!"

   ^39Tada iziðe te se po obièaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim poðo?e
   i njegovi uèenici.

   ^40Kada doðe onamo, reèe im: "Molite da ne padnete u napast!"

   ^41I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena
   pa se molio:

   ^42"Oèe! Ako hoæe?, otkloni ovu èa?u od mene. Ali ne moja volja, nego
   tvoja neka bude!"

   ^43A ukaza mu se anðeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj
   muci, usrdnije se molio.

   ^44I bija?e znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.

   ^45Usta od molitve, doðe uèenicima i naðe ih snene od ?alosti

   ^46pa im reèe: "?to spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!"

   ^47Dok je on jo? govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od
   dvanaestorice, zvani Juda. On se pribli?i Isusu da ga poljubi.

   ^48Isus mu reèe: "Juda, poljupcem Sina Èovjeèjeg predaje??"

   ^49A oni oko njega, vidjev?i ?to se zbiva, reko?e: "Gospodine, da
   udarimo maèem?"

   ^50I jedan od njih udari slugu velikoga sveæenika i odsijeèe mu desno
   uho.

   ^51Isus odgovori: "Pustite! Dosta!" Onda se dotaèe uha i zacijeli ga.

   ^52Nato Isus reèe onima koji se digo?e na nj, glavarima sveæenièkim,
   zapovjednicima hramskim i starje?inama: "Kao na razbojnika iziðoste s
   maèevima i toljagama!

   ^53Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je va?
   èas i vlast Tmina."

   ^54Uhvati?e ga dakle, odvedo?e i uvedo?e u dom velikoga sveæenika.
   Petar je i?ao za njim izdaleka.

   ^55A posred dvori?ta nalo?i?e vatru i posjeda?e uokolo. Meðu njih
   sjedne Petar.

   ^56Ugleda ga neka slu?kinja gdje sjedi kraj vatre, o?tro ga pogleda i
   reèe: "I ovaj bija?e s njim!"

   ^57A on zanijeka: "Ne znam ga, ?eno!"

   ^58Malo zatim opazi ga netko drugi i reèe: "I ti si od njih!" A Petar
   reèe: "Èovjeèe, nisam!"

   ^59I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljiva?e: "Doista, i ovaj
   bija?e s njim! Ta Galilejac je!"

   ^60A Petar æe: "Èovjeèe, ne znam ?to govori?!" I umah, dok je on jo?
   govorio, oglasi se pijetao.

   ^61Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu rijeèi
   Gospodinove, kako mu ono reèe: "Prije nego se danas pijetao oglasi,
   zatajit æe? me tri puta."

   ^62I iziðe te gorko zaplaka.

   ^63A ljudi koji su Isusa èuvali udarajuæi ga poigravali se njime

   ^64i zastiruæi mu lice, zapitkivali ga: "Proreci tko te udario!"

   ^65I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj.

   ^66A kad se razdanilo, sabra se starje?instvo narodno, glavari
   sveæenièki i pismoznanci te ga dovedo?e pred svoje Vijeæe

   ^67i reko?e: "Ako si ti Krist, reci nam!" A on æe im: "Ako vam reknem,
   neæete vjerovati;

   ^68ako vas zapitam, neæete odgovoriti.

   ^69No od sada æe Sin Èovjeèji sjedjeti zdesna Sile Bo?je."

   ^70Nato svi reko?e: "Ti si, dakle, Sin Bo?ji!" On im reèe: "Vi velite!
   Ja jesam!"

   ^71Nato æe oni: "?to nam jo? svjedoèanstvo treba? Ta sami smo èuli iz
   njegovih usta!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 I ustade sva ona svjetina. Odvedo?e ga Pilatu

   ^2i stado?e ga optu?ivati: "Ovoga naðosmo kako zavodi na? narod i brani
   davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj."

   ^3Pilat ga upita: "Ti li si kralj ?idovski?" On mu odgovori: "Ti
   ka?e?!"

   ^4Tada Pilat reèe glavarima sveæenièkim i svjetini: "Nikakve krivnje ne
   nalazim na ovom èovjeku!"

   ^5No oni navaljivahu: "Buni narod nauèavajuæi po svoj Judeji, poèev?i
   od Galileje pa dovde!"

   ^6Èuv?i to, Pilat propita da li je taj èovjek Galilejac.

   ^7Saznav?i da je iz oblasti Herodove, posla ga Herodu, koji i sam
   bija?e onih dana u Jeruzalemu.

   ^8A kad Herod ugleda Isusa, veoma se obradova jer ga je veæ odavna ?elo
   vidjeti zbog onoga ?to je o njemu slu?ao te se nadao od njega vidjeti
   koje èudo.

   ^9Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopæe nije odgovarao.

   ^10A stajahu ondje i glavari sveæenièki i pismoznanci optu?ujuæi ga
   ?estoko.

   ^11Herod ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuèe ga u
   bijelu haljinu i posla natrag Pilatu.

   ^12Onoga se dana Herod i Pilat sprijatelji?e, jer prije bijahu
   neprijatelji.

   ^13A Pilat dade sazvati glavare sveæenièke, vijeænike i narod

   ^14te im reèe: "Doveli ste mi ovoga èovjeka kao da buni narod. Ja ga
   evo ispitah pred vama pa ne naðoh na njemu ni jedne krivice za koju ga
   optu?ujete.

   ^15A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije poèinio ni?ta èime
   bi zaslu?io smrt.

   ^16Kaznit æu ga dakle i pustiti."

   ^17#

   ^18I povika?e svi uglas: "Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!"

   ^19A taj bija?e baèen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva.

   ^20Pilat im stoga ponovno progovori hoteæi osloboditi Isusa.

   ^21Ali oni vikahu: "Raspni, raspni ga!"

   ^22On im treæi put reèe: "Ta ?to je on zla uèinio? Ne naðoh na njemu
   smrtne krivice. Kaznit æu ga dakle i pustiti."

   ^23Ali oni navaljivahu iza glasa i?tuæi da se razapne. I vika im bivala
   sve jaèa.

   ^24Pilat presudi da im bude ?to i?tu.

   ^25Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bija?e baèen u tamnicu, koga
   su iskali, a Isusa preda njima na volju.

   ^26Kad ga odvedo?e, uhvati?e nekog ?imuna Cirenca koji je dolazio s
   polja i stave na nj kri? da ga nosi za Isusom.

   ^27Za njim je i?lo silno mno?tvo svijeta, napose ?ena, koje su plakale
   i naricale za njim.

   ^28Isus se okrenu prema njima pa im reèe: "Kæeri Jeruzalemske, ne
   plaèite nada mnom, nego plaèite nad sobom i nad djecom svojom.

   ^29Jer evo idu dani kad æe se govoriti: 'Blago nerotkinjama, utrobama
   koje ne rodi?e i sisama koje ne doji?e.'

   ^30Tad æe poèeti govoriti gorama: 'Padnite na nas!' i bregovima:
   'Pokrijte nas!'

   ^31Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, ?to li æe biti sa
   suhim?"

   ^32A vodili su i drugu dvojicu, zloèince, da ih s njime pogube.

   ^33I kada doðo?e na mjesto zvano Lubanja, ondje razape?e njega i te
   zloèince, jednoga zdesna, drugoga slijeva.

   ^34A Isus je govorio: "Oèe, oprosti im, ne znaju ?to èine!" I
   razdijeli?e meðu se haljine njegove baciv?i kocke.

   ^35Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari
   govoreæi: "Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Bo?ji,
   Izabranik!"

   ^36Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom

   ^37govoreæi: "Ako si ti kralj ?idovski, spasi sam sebe!"

   ^38A bija?e i natpis ponad njega: "Ovo je kralj ?idovski."

   ^39Jedan ga je od obje?enih zloèinaca pogrðivao: "Nisi li ti Krist?
   Spasi sebe i nas!"

   ^40A drugi ovoga prekorava?e: "Zar se ne boji? Boga ni ti, koji si pod
   istom osudom?

   ^41Ali mi po pravdi jer primamo ?to smo djelima zaslu?ili, a on - on
   ni?ta opako ne uèini."

   ^42Onda reèe: "Isuse, sjeti me se kada doðe? u kraljevstvo svoje."

   ^43A on æe mu: "Zaista ti ka?em: danas æe? biti sa mnom u raju!"

   ^44Bija?e veæ oko ?este ure kad nasta tama po svoj zemlji - sve do ure
   devete,

   ^45jer sunce pomrèa, a hramska se zavjesa razdrije po sredini.

   ^46I povika Isus iza glasa: "Oèe, u ruke tvoje predajem duh svoj!" To
   rekav?i, izdahnu.

   ^47Kad satnik vidje ?to se zbiva, stane slaviti Boga: "Zbilja, èovjek
   ovaj bija?e pravednik!"

   ^48I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio ?to se zbiva,
   vraæao se bijuæi se u prsa.

   ^49Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i ?ene koje su za
   njim i?le iz Galileje.

   ^50I doðe èovjek imenom Josip, vijeænik, èovjek èestit i pravedan;

   ^51on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bija?e iz Arimateje, grada
   judejskoga i i?èekiva?e kraljevstvo Bo?je.

   ^52Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo.

   ^53Zatim ga skinu, povi u platno i polo?i u grob isklesan u koji jo? ne
   bija?e nitko polo?en.

   ^54Bija?e dan Priprave; subota je svitala.

   ^55A pratile to ?ene koje su s Isusom do?le iz Galileje: motrile grob i
   kako je polo?eno tijelo njegovo.

   ^56Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti. U subotu mirovahu po
   propisu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Prvoga dana u tjednu, veoma rano, doðo?e one na grob s miomirisima
   ?to ih pripravi?e.

   ^2Kamen naðo?e otkotrljan od groba.

   ^3Uðo?e, ali ne naðo?e tijela Gospodina Isusa.

   ^4I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva èovjeka u blistavoj
   odjeæi stado?e do njih.

   ^5Zastra?ene obore lica k zemlji, a oni æe im: "?to tra?ite ?ivoga meðu
   mrtvima?

   ^6Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je jo?
   bio u Galileji:

   ^7'Treba da Sin Èovjeèji bude predan u ruke gre?nika, i raspet, i treæi
   dan da ustane.'"

   ^8I sjeti?e se one rijeèi njegovih,

   ^9vrati?e se s groba te javi?e sve to jedanaestorici i svima drugima.

   ^10A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. I ostale
   zajedno s njima govorahu to apostolima,

   ^11ali njima se te rijeèi prièini?e kao tlapnja, te im ne vjerovahu.

   ^12A Petar usta i potrèa na grob. Sagnuv?i se, opazi samo povoje. I
   vrati se kuæi èudeæi se tome ?to se zbilo.

   ^13I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se
   zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema ?ezdeset stadija.

   ^14Razgovarahu meðusobno o svemu ?to se dogodilo.

   ^15I dok su tako razgovarali i raspravljali, pribli?i im se Isus i poðe
   s njima.

   ^16Ali prepoznati ga - bija?e uskraæeno njihovim oèima.

   ^17On ih upita: "?to to putem pretresate meðu sobom?" Oni se snu?deni
   zaustave

   ^18te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: "Zar si ti jedini
   stranac u Jeruzalemu te ne zna? ?to se u njemu dogodilo ovih dana?"

   ^19A on æe: "?to to?" Odgovore mu: "Pa ono s Isusom Nazareæaninom, koji
   bija?e prorok - silan na djelu i na rijeèi pred Bogom i svim narodom:

   ^20kako su ga glavari sveæenièki i vijeænici na?i predali da bude
   osuðen na smrt te ga razapeli.

   ^21A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim
   svega toga ovo je veæ treæi dan ?to se to dogodilo.

   ^22A zbuni?e nas i ?ene neke od na?ih: u praskozorje bijahu na grobu,

   ^23ali nisu na?le njegova tijela pa doðo?e te reko?e da su im se
   ukazali anðeli koji su rekli da je on ?iv.

   ^24Odo?e nato i neki na?i na grob i naðo?e kako ?ene reko?e, ali njega
   ne vidje?e."

   ^25A on æe im: "O bezumni i srca spora da vjerujete ?to god su proroci
   navijestili!

   ^26Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uðe u svoju slavu?"

   ^27Poèev?i tada od Mojsija i svih proroka, protumaèi im ?to u svim
   Pismima ima o njemu.

   ^28Uto se pribli?e selu kamo su i?li, a on kao da htjede dalje.

   ^29No oni navaljivahu: "Ostani s nama jer zamalo æe veèer i dan je na
   izmaku!" I uniðe da ostane s njima.

   ^30Dok bija?e s njima za stolom, uze kruh, izreèe blagoslov, razlomi te
   im dava?e.

   ^31Uto im se otvore oèi te ga prepozna?e, a on im i?èeznu s oèiju.

   ^32Tada reko?e jedan drugome: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je
   putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?"

   ^33U isti se èas digo?e i vrati?e u Jeruzalem. Naðo?e okupljenu
   jedanaestoricu i one koji bijahu s njima.

   ^34Oni im reko?e: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se ?imunu!"

   ^35Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepozna?e u lomljenju
   kruha.

   ^36Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reèe im: "Mir
   vama!"

   ^37Oni, zbunjeni i prestra?eni, pomisli?e da vide duha.

   ^38Reèe im Isus: "Za?to se prepadoste? Za?to vam sumnje obuzimaju srce?

   ^39Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh
   tijela ni kostiju nema kao ?to vidite da ja imam."

   ^40Rekav?i to, pokaza im ruke i noge.

   ^41I dok oni od radosti jo? nisu vjerovali, nego se èudom èudili, on im
   reèe: "Imate li ovdje ?to za jelo?"

   ^42Oni mu pru?e komad peèene ribe.

   ^43On uzme i pred njima pojede.

   ^44Nato im reèe: "To je ono ?to sam vam govorio dok sam jo? bio s vama:
   treba da se ispuni sve ?to je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i
   Psalmima o meni napisano."

   ^45Tada im otvori pamet da razumiju Pisma

   ^46te im reèe: "Ovako je pisano: 'Krist æe trpjeti i treæi dan ustati
   od mrtvih,

   ^47i u njegovo æe se ime propovijedati obraæenje i otpu?tenje grijeha
   po svim narodima poèev?i od Jeruzalema.'

   ^48Vi ste tomu svjedoci.

   ^49I evo, ja ?aljem na vas Obeæanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu
   dok se ne obuèete u Silu odozgor."

   ^50Zatim ih izvede do Betanije, podi?e ruke pa ih blagoslovi.

   ^51I dok ih blagoslivlja?e, rasta se od njih i uznesen bi na nebo.

   ^52Oni mu se nièice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem

   ^53te sve vrijeme u Hramu blagoslivljahu Boga.
     __________________________________________________________________

John
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 U poèetku bija?e Rijeè i Rijeè bija?e u Boga i Rijeè bija?e Bog.

   ^2Ona bija?e u poèetku u Boga.

   ^3Sve postade po njoj i bez nje ne postade ni?ta. Svemu ?to postade

   ^4u njoj bija?e ?ivot i ?ivot bija?e ljudima svjetlo;

   ^5i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

   ^6Bi èovjek poslan od Boga, ime mu Ivan.

   ^7On doðe kao svjedok da posvjedoèi za Svjetlo da svi vjeruju po njemu.

   ^8Ne bija?e on Svjetlo, nego - da posvjedoèi za Svjetlo.

   ^9Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog èovjeka doðe na svijet;

   ^10bija?e na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.

   ^11K svojima doðe i njegovi ga ne primi?e.

   ^12A onima koji ga primi?e podade moæ da postanu djeca Bo?ja: onima
   koji vjeruju u njegovo ime,

   ^13koji su roðeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje
   mu?evlje, nego - od Boga.

   ^14I Rijeè tijelom postade i nastani se meðu nama i vidjesmo slavu
   njegovu - slavu koju ima kao Jedinoroðenac od Oca - pun milosti i
   istine.

   ^15Ivan svjedoèi za njega. Vièe: "To je onaj o kojem rekoh: koji za
   mnom dolazi, preda mnom je jer bija?e prije mene!"

   ^16Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.

   ^17Uistinu, Zakon bija?e dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po
   Isusu Kristu.

   ^18Boga nitko nikada ne vidje: Jedinoroðenac - Bog - koji je u krilu
   Oèevu, on ga obznani.

   ^19A evo svjedoèanstva Ivanova. Kad su ?idovi iz Jeruzalema poslali k
   njemu sveæenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?",

   ^20on prizna; ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist."

   ^21Upita?e ga nato: "?to dakle? Jesi li Ilija?" Odgovori: "Nisam."
   "Jesi li Prorok?" Odgovori: "Ne."

   ^22Tada mu reko?e: "Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas
   poslali? ?to ka?e? sam o sebi?"

   ^23On odgovori: "Ja sam glas koji vièe u pustinji: Poravnite put
   Gospodnji! - kako reèe prorok Izaija."

   ^24A neki izaslanici bijahu farizeji.

   ^25Oni prihvati?e rijeè i upita?e ga: "Za?to onda krsti? kad nisi
   Krist, ni Ilija, ni Prorok?"

   ^26Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Meðu vama stoji koga vi ne
   poznate -

   ^27onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odrije?iti remenje
   na obuæi."

   ^28To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.

   ^29Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reèe: "Evo
   Jaganjca Bo?jega koji odnosi grijeh svijeta!"

   ^30To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi èovjek koji je preda mnom
   jer bija?e prije mene!"

   ^31"Ja ga nisam poznavao, ali ba? zato doðoh i krstim vodom da se on
   oèituje Izraelu."

   ^32I posvjedoèi Ivan: "Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub
   i ostaje na njemu.

   ^33Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reèe
   mi: 'Na koga vidi? da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji
   krsti Duhom Svetim.'

   ^34I ja sam to vidio i svjedoèim: on je Sin Bo?ji."

   ^35Sutradan opet staja?e Ivan s dvojicom svojih uèenika.

   ^36Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reèe: "Evo Jaganjca Bo?jega!"

   ^37Te njegove rijeèi èula ona dva njegova uèenika pa poðo?e za Isusom.

   ^38Isus se obazre i vidjev?i da idu za njim, upita ih: "?to tra?ite?"
   Oni mu reko?e: "Rabbi" - ?to znaèi: "Uèitelju - gdje stanuje??"

   ^39Reèe im: "Doðite i vidjet æete." Poðo?e dakle i vidje?e gdje stanuje
   i ostado?e kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.

   ^40Jedan od one dvojice, koji su èuv?i Ivana po?li za Isusom, bija?e
   Andrija, brat ?imuna Petra.

   ^41On najprije naðe svoga brata ?imuna te æe mu: "Na?li smo Mesiju!" -
   ?to znaèi "Krist - Pomazanik".

   ^42Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reèe: "Ti si ?imun, sin Ivanov!
   Zvat æe? se Kefa!" - ?to znaèi "Petar - Stijena".

   ^43Sutradan naumi Isus poæi u Galileju. Naðe Filipa i reèe mu: "Poði za
   mnom!"

   ^44Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova.

   ^45Filip naðe Natanaela i javi mu: "Na?li smo onoga o kome je pisao
   Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta."

   ^46Reèe mu Natanael: "Iz Nazareta da mo?e biti ?to dobro?" Ka?e mu
   Filip: "Doði i vidi."

   ^47Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reèe za njega: "Evo
   istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!"

   ^48Ka?e mu Natanael: "Odakle me poznaje??" Odgovori mu Isus: "Vidjeh te
   prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom."

   ^49Nato æe mu Natanael: "Uèitelju, ti si Sin Bo?ji! Ti kralj si
   Izraelov!"

   ^50Odgovori mu Isus: "Stoga ?to ti rekoh: 'Vidjeh te pod smokvom',
   vjeruje?. I vi?e æe? od toga vidjeti!"

   ^51I nadoda: "Zaista, zaista, ka?em vam: gledat æete otvoreno nebo i
   anðele Bo?je gdje uzlaze i silaze nad Sina Èovjeèjega."
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Treæeg dana bija?e svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova
   majka.

   ^2Na svadbu bija?e pozvan i Isus i njegovi uèenici.

   ^3Kad ponesta vina, Isusu æe njegova majka: "Vina nemaju."

   ^4Ka?e joj Isus: "?eno, ?to ja imam s tobom? Jo? nije do?ao moj èas!"

   ^5Nato æe njegova mati poslu?iteljima: "?to god vam rekne, uèinite!"

   ^6A bija?e ondje ?idovima za èi?æenje ?est kamenih posuda od po dvije
   do tri mjere.

   ^7Ka?e Isus poslu?iteljima: "Napunite posude vodom!" I napune ih do
   vrha.

   ^8Tada im reèe: "Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola." Oni odnesu.

   ^9Kad okusi vodu ?to posta vinom, a nije znao odakle je - znale su
   sluge koje zagrabi?e vodu - ravnatelj stola pozove zaruènika

   ^10i ka?e mu: "Svaki èovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad
   se ponapiju, gore. Ti si èuvao dobro vino sve do sada."

   ^11Tako, u Kani Galilejskoj, uèini Isus prvo znamenje i objavi svoju
   slavu te povjerova?e u njega njegovi uèenici.

   ^12Nakon toga siðe sa svojom majkom, s braæom i sa svojim uèenicima u
   Kafarnaum. Ondje ostado?e nekoliko dana.

   ^13Blizu bija?e ?idovska Pasha. Stoga Isus uziðe u Jeruzalem.

   ^14U Hramu naðe prodavaèe volova, ovaca i golubova i mjenjaèe gdje
   sjede.

   ^15I naèini biè od u?eta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i
   volovima. Mjenjaèima rasu novac i stolove isprevrta,

   ^16a prodavaèima golubova reèe: "Nosite to odavde i ne èinite od kuæe
   Oca mojega kuæu trgovaèku."

   ^17Prisjeti?e se njegovi uèenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom
   tvoj.

   ^18Nato se umije?aju ?idovi i upitaju ga: "Koje nam znamenje mo?e?
   pokazati da to smije? èiniti?"

   ^19Odgovori im Isus: "Razvalite ovaj hram i ja æu ga u tri dana
   podiæi."

   ^20Reko?e mu nato ?idovi: "Èetrdeset i ?est godina gradio se ovaj Hram,
   a ti da æe? ga u tri dana podiæi?"

   ^21No on je govorio o hramu svoga tijela.

   ^22Po?to uskrsnu od mrtvih, prisjeti?e se njegovi uèenici da je to htio
   reæi te povjerova?e Pismu i besjedi koju Isus reèe.

   ^23Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerova?e u
   njegovo ime promatrajuæi znamenja koja je èinio.

   ^24No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao

   ^25i nije trebalo da mu tko daje svjedoèanstvo o èovjeku: ta sam je
   dobro znao ?to je u èovjeku.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Bija?e meðu farizejima èovjek imenom Nikodem, ugledan ?idov.

   ^2On doðe Isusu obnoæ i reèe mu: "Rabbi, znamo da si od Boga do?ao kao
   uèitelj jer nitko ne mo?e èiniti znamenja kakva ti èini? ako Bog nije s
   njime."

   ^3Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, ka?em ti: tko se ne rodi nanovo,
   odozgor, ne mo?e vidjeti kraljevstva Bo?jega!"

   ^4Ka?e mu Nikodem: "Kako se èovjek mo?e roditi kad je star? Zar mo?e po
   drugi put uæi u utrobu majke svoje i roditi se?"

   ^5Odgovori Isus: "Zaista, zaista, ka?em ti: ako se tko ne rodi iz vode
   i Duha, ne mo?e uæi u kraljevstvo Bo?je.

   ^6?to je od tijela roðeno, tijelo je; i ?to je od Duha roðeno, duh je.

   ^7Ne èudi se ?to ti rekoh: 'Treba da se rodite nanovo, odozgor.'

   ^8Vjetar pu?e gdje hoæe; èuje? mu ?um, a ne zna? odakle dolazi i kamo
   ide. Tako je sa svakim koji je roðen od Duha."

   ^9Upita ga Nikodem: "Kako se to mo?e zbiti?"

   ^10Odgovori mu Isus: "Ti si uèitelj u Izraelu pa to da ne razumije??

   ^11Zaista, zaista, ka?em ti: govorimo ?to znamo, svjedoèimo za ono ?to
   vidjesmo, ali svjedoèanstva na?ega ne primate.

   ^12Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako æete vjerovati kad vam
   budem govorio nebesko?

   ^13Nitko nije uza?ao na nebo doli onaj koji siðe s neba, Sin Èovjeèji.

   ^14I kao ?to je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut
   Sin Èovjeèji

   ^15da svaki koji vjeruje u njemu ima ?ivot vjeèni.

   ^16Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina
   Jedinoroðenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima
   ?ivot vjeèni.

   ^17Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet
   spasi po njemu.

   ^18Tko vjeruje u njega, ne osuðuje se; a tko ne vjeruje, veæ je osuðen
   ?to nije vjerovao u ime jedinoroðenoga Sina Bo?jega.

   ^19A ovo je taj sud: Svjetlost je do?la na svijet, ali ljudi su vi?e
   ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla.

   ^20Uistinu, tko god èini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti
   da se ne razotkriju djela njegova;

   ^21a tko èini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su
   djela njegova u Bogu uèinjena."

   ^22Poslije toga ode Isus sa svojim uèenicima u Judejsku zemlju. Tu je
   boravio s njima i krstio.

   ^23A krstio je i Ivan, u Enonu blizu Salima, jer ondje bija?e mnogo
   vode. Ljudi su dolazili i krstili se.

   ^24Jer Ivan jo? nije bio baèen u tamnicu.

   ^25Izmeðu Ivanovih uèenika i nekog ?idova nastade tako prepirka o
   èi?æenju.

   ^26Doðo?e Ivanu i reko?e mu: "Uèitelju, onaj koji s tobom bija?e s onu
   stranu Jordana i za kojega si ti svjedoèio - on eno krsti i svi hrle k
   njemu."

   ^27Ivan odgovori: "Nitko ne mo?e sebi uzeti ni?ta ako mu nije dano s
   neba.

   ^28Vi ste mi sami svjedoci da sam rekao: 'Nisam ja Krist, nego poslan
   sam pred njim.'

   ^29Tko ima zaruènicu, zaruènik je. A prijatelj zaruènikov, koji stoji
   uza nj i slu?a ga, klikæe od radosti na glas zaruènikov. Ta se moja
   radost upravo ispunila.

   ^30On treba da raste, a ja da se umanjujem.

   ^31Tko odozgor dolazi, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, zemaljski
   je i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju:

   ^32?to je vidio i èuo - za to svjedoèi, a svjedoèanstva njegova nitko
   ne prima.

   ^33Tko primi njegovo svjedoèanstvo, potvrðuje da je Bog istinit.

   ^34Uistinu, onaj koga Bog posla Bo?je rijeèi govori jer Bog Duha ne
   daje na mjeru.

   ^35Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu.

   ^36Tko vjeruje u Sina, ima vjeèni ?ivot; a tko neæe da vjeruje u Sina,
   neæe vidjeti ?ivota; gnjev Bo?ji ostaje na njemu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Kad Gospodin dozna da su farizeji doèuli kako on, Isus, okuplja i
   krsti vi?e uèenika nego Ivan -

   ^2iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi uèenici -

   ^3ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju.

   ^4Morao je proæi kroza Samariju.

   ^5Doðe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja ?to ga
   Jakov dade svojemu sinu Josipu.

   ^6Ondje bija?e zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na
   zdencu. Bila je otprilike ?esta ura.

   ^7Doðe neka ?ena Samarijanka zahvatiti vode. Ka?e joj Isus: "Daj mi
   piti!"

   ^8Njegovi uèenici bijahu oti?li u grad kupiti hrane.

   ^9Ka?e mu na to Samarijanka: "Kako ti, ?idov, i?te? piti od mene,
   Samarijanke?" Jer ?idovi se ne dru?e sa Samarijancima.

   ^10Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Bo?ji i tko je onaj koji ti
   veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode ?ive."

   ^11Odvrati mu ?ena: "Gospodine, ta nema? ni èime bi zahvatio, a zdenac
   je dubok. Otkuda ti dakle voda ?iva?

   ^12Zar si ti mo?da veæi od oca na?eg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i
   sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?"

   ^13Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet æe o?ednjeti.

   ^14A tko bude pio vode koju æu mu ja dati, ne, neæe o?ednjeti nikada:
   voda koju æu mu ja dati postat æe u njemu izvorom vode koja struji u
   ?ivot vjeèni."

   ^15Ka?e mu ?ena: "Gospodine, daj mi te vode da ne ?eðam i da ne moram
   dolaziti ovamo zahvaæati."

   ^16Nato joj on reèe: "Idi i zovi svoga mu?a pa se vrati ovamo."

   ^17Odgovori mu ?ena: "Nemam mu?a." Ka?e joj Isus: "Dobro si rekla:
   'Nemam mu?a!'

   ^18Pet si doista mu?eva imala, a ni ovaj koga sada ima? nije ti mu?. To
   si po istini rekla."

   ^19Ka?e mu ?ena: "Gospodine, vidim da si prorok.

   ^20Na?i su se oèevi klanjali na ovome brdu, a vi ka?ete da je u
   Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati."

   ^21A Isus joj reèe: "Vjeruj mi, ?eno, dolazi èas kad se neæete klanjati
   Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu.

   ^22Vi se klanjate onome ?to ne poznate, a mi se klanjamo onome ?to
   poznamo jer spasenje dolazi od ?idova.

   ^23Ali dolazi èas - sada je! - kad æe se istinski klanjatelji klanjati
   Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje tra?i Otac.

   ^24Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se
   klanjaju."

   ^25Ka?e mu ?ena: "Znam da ima doæi Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad
   on doðe, objavit æe nam sve."

   ^26Ka?e joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!"

   ^27Uto doðu njegovi uèenici pa se zaèude ?to razgovara sa ?enom. Nitko
   ga ipak ne zapita: "?to tra?i??" ili: "?to razgovara? s njom?"

   ^28?ena ostavi svoj krèag pa ode u grad i reèe ljudima:

   ^29"Doðite da vidite èovjeka koji mi je kazao sve ?to sam poèinila. Da
   to nije Krist?"

   ^30Oni iziðu iz grada te se upute k njemu.

   ^31Uèenici ga dotle nudili: "Uèitelju, jedi!"

   ^32A on im reèe: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete."

   ^33Uèenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?"

   ^34Ka?e im Isus: "Jelo je moje vr?iti volju onoga koji me posla i
   dovr?iti djelo njegovo.

   ^35Ne govorite li vi: 'Jo? èetiri mjeseca i evo ?etve?' Gle, ka?em vam,
   podignite oèi svoje i pogledajte polja: veæ se bjelasaju za ?etvu.

   ^36?etelac veæ prima plaæu, sabire plod za vjeèni ?ivot da se sijaè i
   ?etelac zajedno raduju.

   ^37Tu se obistinjuje izreka: 'Jedan sije, drugi ?anje.'

   ^38Ja vas poslah ?eti ono oko èega se niste trudili; drugi su se
   trudili, a vi ste u?li u trud njihov."

   ^39Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerova?e u njega zbog rijeèi
   ?ene koja je svjedoèila: "Kazao mi je sve ?to sam poèinila."

   ^40Kad su dakle Samarijanci do?li k njemu, moljahu ga da ostane u njih.
   I ostade ondje dva dana.

   ^41Tada ih je jo? mnogo vi?e povjerovalo zbog njegove rijeèi

   ^42pa govorahu ?eni: "Sada vi?e ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta
   sami smo èuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta."

   ^43Nakon dva dana ode odande u Galileju.

   ^44Sam je Isus dodu?e izjavio da prorok nema èasti u svom zavièaju.

   ^45Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primi?e jer
   bijahu vidjeli ?to je sve uèinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni
   bili uzi?li na blagdan.

   ^46Doðe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bija?e pretvorio vodu u
   vino. Ondje bija?e neki kraljevski slu?benik koji je imao bolesna sina
   u Kafarnaumu.

   ^47Kad je èuo da je Isus do?ao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga
   molja?e da siðe i ozdravi mu sina jer veæ samo ?to nije umro.

   ^48Nato mu Isus reèe: "Ako ne vidite znamenja i èudesa, ne vjerujete!"

   ^49Ka?e mu kraljevski slu?benik: "Gospodine, siði dok mi ne umre
   dijete."

   ^50Ka?e mu Isus: "Idi, sin tvoj ?ivi!" Povjerova èovjek rijeèi koju mu
   reèe Isus i ode.

   ^51Dok je on jo? silazio, pohite mu u susret sluge s vije?æu da mu sin
   ?ivi.

   ^52Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Reko?e mu: "Juèer
   oko sedme ure pustila ga ognjica."

   ^53Tada razabra otac da je to bilo upravo onog èasa kad mu Isus reèe:
   "Sin tvoj ?ivi." I povjerova on i sav dom njegov.

   ^54Bija?e to drugo znamenje ?to ga uèini Isus po povratku iz Judeje u
   Galileju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Nakon toga bija?e ?idovski blagdan pa Isus uziðe u Jeruzalem.

   ^2U Jeruzalemu se kod Ovèjih vrata nalazi kupali?te koje se hebrejski
   zove Bethzatha, a ima pet trijemova.

   ^3U njima je le?alo mno?tvo bolesnika - slijepih, hromih, uzetih:èekali
   su da izbije voda..

   ^4Anðeo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u ribnjak i
   pokrenuo vodu: tko bi prvi u?ao po?to je voda izbila, ozdravio bi makar
   bolovao od bilo kakve bolesti.

   ^5Bija?e ondje neki èovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i
   osam godina.

   ^6Kad ga Isus opazi gdje le?i i kada dozna da je veæ dugo u tome
   stanju, ka?e mu: "?eli? li ozdraviti?"

   ^7Odgovori mu bolesnik: "Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u
   kupali?te kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi veæ prije mene
   siðe."

   ^8Ka?e mu Isus: "Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!"

   ^9Èovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Toga dana bija?e
   subota.

   ^10?idovi su stoga govorili ozdravljenomu: "Subota je! Ne smije? nositi
   postelju svoju!"

   ^11On im odvrati: "Onaj koji me ozdravi reèe mi: 'Uzmi svoju postelju i
   hodi!'"

   ^12Upita?e ga dakle: "Tko je taj èovjek koji ti je rekao: 'Uzmi i
   hodi?'"

   ^13No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mno?tvu
   ?to se ondje nalazilo.

   ^14Nakon toga naðe ga Isus u Hramu i reèe mu: "Eto, ozdravio si! Vi?e
   ne grije?i da te ?to gore ne snaðe!"

   ^15Èovjek ode i javi ?idovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio.

   ^16Zbog toga su ?idovi poèeli Isusa napadati ?to to radi subotom.

   ^17Isus im odgovori: "Otac moj sve do sada radi pa i ja radim."

   ^18Zbog toga su ?idovi jo? vi?e gledali da ga ubiju jer je ne samo
   kr?io subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednaèujuæi sebe s
   Bogom.

   ^19Isus nato odvrati: "Zaista, zaista, ka?em vam: Sin ne mo?e sam od
   sebe èiniti ni?ta, doli ?to vidi da èini Otac; ?to on èini, to jednako
   i Sin èini.

   ^20Jer Otac Ljubi Sina i pokazuje mu sve ?to sam èini. Pokazat æe mu i
   veæa djela od ovih te æete se èudom èuditi.

   ^21Uistinu, kao ?to Otac uskrisuje mrtve i o?ivljava tako i Sin
   o?ivljava koje hoæe.

   ^22Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu

   ^23da svi èaste Sina kao ?to èaste Oca. Tko ne èasti Sina, ne èasti ni
   Oca koji ga posla."

   ^24"Zaista, zaista, ka?em vam: tko slu?a moju rijeè i vjeruje onomu
   koji me posla, ima ?ivot vjeèni i ne dolazi na sud, nego je pre?ao iz
   smrti u ?ivot.

   ^25Zaista, zaista, ka?em vam: dolazi èas - sada je! - kad æe mrtvi èuti
   glas Sina Bo?jega i koji èuju, ?ivjet æe.

   ^26Doista, kao ?to Otac ima ?ivot u sebi tako je i Sinu dao da ima
   ?ivot u sebi;

   ^27i ovlasti ga da sudi jer je Sin Èovjeèji.

   ^28Ne èudite se tome jer dolazi èas kad æe svi koji su u grobovima,
   èuti njegov glas.

   ^29I iziæi æe: koji su dobro èinili - na uskrsnuæe ?ivota, a koji su
   radili zlo - na uskrsnuæe osude.

   ^30Ja sam od sebe ne mogu uèiniti ni?ta: kako èujem, sudim, i sud je
   moj pravedan jer ne tra?im svoje volje, nego volju onoga koji me
   posla."

   ^31"Ako ja svjedoèim sam za sebe, svjedoèanstvo moje nije istinito.

   ^32Drugi svjedoèi za mene i znam: istinito je svjedoèanstvo kojim on
   svjedoèi za mene.

   ^33Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedoèio za istinu.

   ^34Ja ne primam svjedoèanstva od èovjeka, veæ govorim to da se vi
   spasite.

   ^35On bija?e svjetiljka ?to gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za
   èas naslaðivati njegovom svjetlosti.

   ^36Ali ja imam svjedoèanstvo veæe od Ivanova: djela koja mi je dao
   izvr?iti Otac, upravo ta djela koja èinim, svjedoèe za mene - da me
   poslao Otac.

   ^37Pa i Otac koji me posla sam je svjedoèio za mene. Niti ste glasa
   njegova ikada èuli niti ste lica njegova ikada vidjeli,

   ^38a ni rijeè njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega
   on posla.

   ^39Vi istra?ujete Pisma jer mislite po njima imati ?ivot vjeèni. I ona
   svjedoèe za mene,

   ^40a vi ipak neæete da doðete k meni da ?ivot imate.

   ^41Slave od ljudi ne tra?im,

   ^42ali vas dobro upoznah: ljubavi Bo?je nemate u sebi.

   ^43Ja sam do?ao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Doðe li tko drugi u
   svoje ime, njega æete primiti.

   ^44Ta kako biste vi vjerovali kad tra?ite slavu jedni od drugih, a
   slave od Boga jedinoga ne tra?ite!

   ^45Ne mislite da æu vas ja tu?iti Ocu. Va? je tu?itelj Mojsije u koga
   se uzdate.

   ^46Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o
   meni je on pisao.

   ^47Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim rijeèima
   vjerujete?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora.

   ^2Slijedilo ga silno mno?tvo jer su gledali znamenja ?to ih je èinio na
   bolesnicima.

   ^3A Isus uziðe na goru i ondje sjeða?e sa svojim uèenicima.

   ^4Bija?e blizu Pasha, ?idovski blagdan.

   ^5Isus podigne oèi i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita
   Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?"

   ^6To reèe ku?ajuæi ga; jer znao je ?to æe uèiniti.

   ^7Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki
   ne?to malo dobije."

   ^8Ka?e mu jedan od njegovih uèenika, Andrija, brat ?imuna Petra:

   ^9"Ovdje je djeèak koji ima pet jeèmenih kruhova i dvije ribice! Ali
   ?to je to za tolike?"

   ^10Reèe Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome
   mjestu. Posjeda?e dakle mu?karci, njih oko pet tisuæa.

   ^11Isus uze kruhove, izreèe zahvalnicu pa razdijeli onima koji su
   posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli.

   ^12A kad se nasiti?e, reèe svojim uèenicima: "Skupite preostale ulomke
   da ni?ta ne propadne!"

   ^13Skupili su dakle i napunili dvanaest ko?ara ulomaka ?to od pet
   jeèmenih kruhova preteko?e onima koji su blagovali.

   ^14Kad su ljudi vidjeli znamenje ?to ga Isus uèini, reko?e: "Ovo je
   uistinu Prorok koji ima doæi na svijet!"

   ^15Kad Isus spozna da kane doæi, pograbiti ga i zakraljiti, povuèe se
   ponovno u goru, posve sam.

   ^16Kad nasta veèer, siðo?e njegovi uèenici k moru,

   ^17uðo?e u laðicu i krenu?e na onu stranu mora, u Kafarnaum. Veæ se i
   smrklo, a Isusa jo? nikako k njima.

   ^18More se uzburkalo od silnog vjetra ?to je zapuhao.

   ^19Po?to su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija,
   ugledaju Isusa gdje ide po moru i pribli?ava se laðici. Prestra?e se,

   ^20a on æe njima: "Ja sam! Ne bojte se!"

   ^21Htjedo?e ga uzeti u laðicu, kadli se laðica odmah naðe na obali kamo
   su se zaputili.

   ^22Sutradan mno?tvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje
   bija?e samo jedna laðica i da Isus nije bio u?ao zajedno sa svojim
   uèenicima u laðicu, nego da oni odo?e sami.

   ^23Iz Tiberijade pak stigo?e druge laðice blizu onog mjesta gdje jedo?e
   kruh po?to je Gospodin izrekao zahvalnicu.

   ^24Kada dakle mno?tvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih uèenika,
   uðu u laðice i odu u Kafarnaum tra?eæi Isusa.

   ^25Kad ga naðo?e s onu stranu mora, reko?e mu: "Uèitelju, kad si ovamo
   do?ao?"

   ^26Isus im odgovori: "Zaista, zaista, ka?em vam: tra?ite me, ali ne
   stoga ?to vidjeste znamenja, nego stoga ?to ste jeli od onih kruhova i
   nasitili se.

   ^27Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za
   ?ivot vjeèni: nju æe vam dati Sin Èovjeèji jer njega Otac - Bog -
   opeèati."

   ^28Reko?e mu dakle: "?to nam je èiniti da bismo radili djela Bo?ja?"

   ^29Odgovori im Isus: "Djelo je Bo?je da vjerujete u onoga kojega je on
   poslao."

   ^30Reko?e mu onda: "Kakvo ti znamenje èini? da vidimo pa da ti
   vjerujemo? Koje je tvoje djelo?

   ^31Oèevi na?i blagova?e manu u pustinji, kao ?to je pisano: Nahrani ih
   kruhom nebeskim."

   ^32Reèe im Isus: "Zaista, zaista, ka?em vam: nije vam Mojsije dao kruh
   s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski;

   ^33jer kruh je Bo?ji Onaj koji silazi s neba i daje ?ivot svijetu."

   ^34Reko?e mu nato: "Gospodine, daj nam uvijek toga kruha."

   ^35Reèe im Isus: "Ja sam kruh ?ivota. Tko dolazi k meni, neæe
   ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neæe o?ednjeti nikada.

   ^36No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete.

   ^37Svi koje mi daje Otac doæi æe k meni, i onoga tko doðe k meni neæu
   izbaciti;

   ^38jer siðoh s neba ne da vr?im svoju volju, nego volju onoga koji me
   posla.

   ^39A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao
   ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan.

   ^40Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega,
   ima ?ivot vjeèni i ja da ga uskrisim u posljednji dan."

   ^41?idovi nato mrmljahu protiv njega ?to je rekao: "Ja sam kruh koji je
   si?ao s neba."

   ^42Govorahu: "Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i
   majku? Kako sada govori: 'Si?ao sam s neba?'"

   ^43Isus im odvrati: "Ne mrmljajte meðu sobom!

   ^44Nitko ne mo?e doæi k meni ako ga ne povuèe Otac koji me posla; i ja
   æu ga uskrisiti u posljednji dan.

   ^45Pisano je u Prorocima: Svi æe biti uèenici Bo?ji. Tko god èuje od
   Oca i pouèi se, dolazi k meni.

   ^46Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca.

   ^47Zaista, zaista, ka?em vam: tko vjeruje, ima ?ivot vjeèni.

   ^48Ja sam kruh ?ivota.

   ^49Oèevi va?i jedo?e u pustinji manu i pomrije?e.

   ^50Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre.

   ^51Ja sam kruh ?ivi koji je s neba si?ao. Tko bude jeo od ovoga kruha,
   ?ivjet æe uvijeke. Kruh koji æu ja dati tijelo je moje - za ?ivot
   svijeta."

   ^52?idovi se nato meðu sobom prepirahu: "Kako nam ovaj mo?e dati tijelo
   svoje za jelo?"

   ^53Reèe im stoga Isus: "Zaista, zaista, ka?em vam: ako ne jedete tijela
   Sina Èovjeèjega i ne pijete krvi njegove, nemate ?ivota u sebi!

   ^54Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima ?ivot vjeèni; i ja æu
   ga uskrisiti u posljednji dan.

   ^55Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piæe istinsko.

   ^56Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.

   ^57Kao ?to je mene poslao ?ivi Otac i ja ?ivim po Ocu, tako i onaj koji
   mene blaguje ?ivjet æe po meni.

   ^58Ovo je kruh koji je s neba si?ao, ne kao onaj koji jedo?e oèevi i
   pomrije?e. Tko jede ovaj kruh, ?ivjet æe uvijeke."

   ^59To reèe Isus nauèavajuæi u sinagogi u Kafarnaumu.

   ^60Mnogi od njegovih uèenika èuv?i to reko?e: "Tvrda je to besjeda! Tko
   je mo?e slu?ati?"

   ^61A Isus znajuæi sam od sebe da njegovi uèenici zbog toga mrmljaju,
   reèe im: "Zar vas to sabla?njava?

   ^62A ?to ako vidite Sina Èovjeèjega kako uzlazi onamo gdje je prije
   bio?"

   ^63"Duh je onaj koji o?ivljuje, tijelo ne koristi ni?ta. Rijeèi koje
   sam vam govorio duh su i ?ivot su."

   ^64"A ipak, ima ih meðu vama koji ne vjeruju." Jer znao je Isus od
   poèetka koji su oni ?to ne vjeruju i tko je onaj koji æe ga izdati.

   ^65I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne mo?e doæi k meni ako mu
   nije dano od Oca."

   ^66Otada mnogi uèenici odstupi?e, vi?e nisu i?li s njime.

   ^67Reèe stoga Isus dvanaestorici: "Da mo?da i vi ne kanite otiæi?"

   ^68Odgovori mu ?imun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti ima? rijeèi
   ?ivota vjeènoga!

   ^69I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Bo?ji."

   ^70Odgovori im Isus: "Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak,
   jedan je od vas ðavao."

   ^71Govora?e to o Judi, sinu ?imuna I?kariotskoga, jednom od
   dvanaestorice, jer on ga je imao izdati.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Nakon toga Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su
   ?idovi tra?ili da ga ubiju.

   ^2Bija?e blizu ?idovski Blagdan sjenica.

   ^3Reko?e mu stoga njegova braæa: "Otiði odavle i poði u Judeju da i
   tvoji uèenici vide djela ?to èini?.

   ^4Ta tko ?eli biti javno poznat, ne èini ni?ta u tajnosti. Ako veæ
   èini? sve to, oèituj se svijetu."

   ^5Jer ni braæa njegova nisu vjerovala u njega.

   ^6Reèe im nato Isus: "Moje vrijeme jo? nije do?lo, a za vas je vrijeme
   svagda pogodno.

   ^7Vas svijet ne mo?e mrziti, ali mene mrzi jer ja svjedoèim protiv
   njega: da su mu djela opaka.

   ^8Vi samo uziðite na blagdan. Ja jo? ne uzlazim na ovaj blagdan jer
   moje se vrijeme jo? nije ispunilo."

   ^9To im reèe i ostade u Galileji.

   ^10Ali po?to njegova braæa uziðo?e na blagdan, uziðe i on, ne javno,
   nego potajno.

   ^11A ?idovi su ga tra?ili o blagdanu pitajuæi : "Gdje je onaj?"

   ^12I meðu mno?tvom o njemu se mnogo ?aptalo. Jedni govorahu: "Dobar
   je!" Drugi pak: "Ne, nego zavodi narod."

   ^13Ipak nitko nije otvoreno govorio o njemu zbog straha od ?idova.

   ^14Usred blagdana uziðe Isus u Hram i stade nauèavati.

   ^15?idovi se u èudu pitahu: "Kako ovaj znade Pisma, a nije uèio?"

   ^16Nato im Isus odvrati: "Moj nauk nije moj, nego onoga koji me posla.

   ^17Ako tko hoæe vr?iti volju njegovu, prepoznat æe da li je taj nauk od
   Boga ili ja sam od sebe govorim.

   ^18Tko sam od sebe govori, svoju slavu tra?i, a tko tra?i slavu onoga
   koji ga posla, taj je istinit i nema u njemu nepravednosti.

   ^19Nije li vam Mojsije dao Zakon? Pa ipak nitko od vas ne vr?i Zakona."
   "Za?to tra?ite da me ubijete?"

   ^20Odgovori mno?tvo: "Zloduha ima?! Tko tra?i da te ubije?"

   ^21Uzvrati im Isus: "Jedno djelo uèinih i svi se èudite.

   ^22Mojsije vam dade obrezanje - ne, ono i nije od Mojsija, nego od
   otaca - i vi u subotu obrezujete èovjeka.

   ^23Ako èovjek mo?e primiti obrezanje u subotu da se ne prekr?i Mojsijev
   zakon, za?to se ljutite na mene ?to sam svega èovjeka ozdravio u
   subotu?

   ^24Ne sudite po vanj?tini, nego sudite sudom pravednim!"

   ^25Reko?e tada neki Jeruzalemci: "Nije li to onaj koga tra?e da ga
   ubiju?

   ^26A evo, posve otvoreno govori i ni?ta mu ne ka?u. Da nisu mo?da i
   glavari doista upoznali da je on Krist?

   ^27Ali za njega znamo odakle je, a kad Krist doðe, nitko neæe znati
   odakle je!"

   ^28Nato Isus, koji je uèio u Hramu, povika: "Da! Poznajete me i znate
   odakle sam! A ipak ja nisam do?ao sam od sebe: postoji jedan istiniti
   koji me posla. Njega vi ne znate.

   ^29Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao."

   ^30?idovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke
   jer jo? nije bio do?ao njegov èas.

   ^31A mnogi iz mno?tva povjerova?e u nj te govorahu: "Zar æe Krist, kada
   doðe, èiniti vi?e znamenja nego ?to ih ovaj uèini?"

   ^32Doèuli farizeji da se to u mno?tvu o njemu ?apæe. Stoga glavari
   sveæenièki i farizeji posla?e stra?are da ga uhvate.

   ^33Tada Isus reèe: "Jo? sam malo vremena s vama i odlazim onomu koji me
   posla.

   ^34Tra?it æete me i neæete me naæi; gdje sam ja, vi ne mo?ete doæi."

   ^35Reko?e nato ?idovi meðu sobom: "Kamo to ovaj kani da ga mi neæemo
   naæi? Da ne kani poæi raseljenima meðu Grcima i nauèavati Grke?

   ^36?to li znaèi besjeda koju reèe: 'Tra?it æete me i neæete me naæi;
   gdje sam ja, vi ne mo?ete doæi'?"

   ^37U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika: "Ako je tko
   ?edan, neka doðe k meni! Neka pije

   ^38koji vjeruje u mene! Kao ?to reèe Pismo: 'Rijeke æe ?ive vode poteæi
   iz njegove utrobe!'"

   ^39To reèe o Duhu kojega su imali primiti oni ?to vjeruju u njega. Tada
   doista ne bija?e jo? do?ao Duh jer Isus nije bio proslavljen.

   ^40Kad su neki iz naroda èuli te rijeèi, govorahu: "Ovo je uistinu
   Prorok."

   ^41Drugi govorahu: "Ovo je Krist." A bilo ih je i koji su pitali: "Pa
   zar Krist dolazi iz Galileje?

   ^42Ne ka?e li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz
   Betlehema, mjesta gdje bija?e David?"

   ^43Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega.

   ^44Neki ga èak htjedo?e uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke.

   ^45Doðo?e dakle stra?ari glavarima sveæenièkim i farizejima, a ovi im
   reko?e: "Za?to ga ne dovedoste?"

   ^46Stra?ari odgovore: "Nikada nitko nije ovako govorio."

   ^47Nato æe im farizeji: "Zar ste se i vi dali zavesti?

   ^48Je li itko od glavara ili farizeja povjerovao u njega?

   ^49Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona - to je prokleto!"

   ^50Ka?e im Nikodem - onaj koji ono prije doðe k Isusu, a bija?e jedan
   od njih:

   ^51"Zar na? Zakon sudi èovjeku ako ga prije ne saslu?a i ne dozna ?to
   èini?"

   ^52Odgovori?e mu: "Da nisi i ti iz Galileje? Istra?i pa æe? vidjeti da
   iz Galileje ne ustaje prorok."

   ^53I otiðo?e svaki svojoj kuæi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 A Isus se uputi na Maslinsku goru.

   ^2U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i
   stade pouèavati.

   ^3Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ?enu zateèenu u preljubu.
   Postave je u sredinu

   ^4i ka?u mu: "Uèitelju! Ova je ?ena zateèena u samom preljubu.

   ^5U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. ?to ti na to
   ka?e??"

   ^6To govorahu samo da ga isku?aju pa da ga mogu optu?iti. Isus se sagne
   pa stane prstom pisati po tlu.

   ^7A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reèe im: "Tko je od
   vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen."

   ^8I ponovno se sagnuv?i, nastavi pisati po zemlji.

   ^9A kad oni to èu?e, stado?e odlaziti jedan za drugim, poèev?i od
   starijih. Osta Isus sam - i ?ena koja staja?e u sredini.

   ^10Isus se uspravi i reèe joj: "?eno, gdje su oni? Zar te nitko ne
   osudi?"

   ^11Ona reèe: "Nitko, Gospodine." Reèe joj Isus: "Ni ja te ne osuðujem.
   Idi i odsada vi?e nemoj grije?iti."

   ^12Isus im zatim ponovno progovori: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide
   za mnom, neæe hoditi u tami, nego æe imati svjetlost ?ivota."

   ^13Farizeji mu nato reko?e: "Ti svjedoèi? sam za sebe: svjedoèanstvo
   tvoje nije istinito!"

   ^14Odgovori im Isus: "Ako ja i svjedoèim sam za sebe, svjedoèanstvo je
   moje istinito jer znam odakle doðoh i kamo idem. A vi ne znate ni
   odakle dolazim ni kamo idem.

   ^15Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga;

   ^16no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj
   koji me posla, Otac.

   ^17Ta i u va?em zakonu pi?e da je svjedoèanstvo dvojice istinito.

   ^18Ja svjedoèim za sebe, a svjedoèi za mene i onaj koji me posla,
   Otac."

   ^19Nato ga upitaju: "Gdje je tvoj Otac?" Odgovori Isus: "Niti mene
   poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga
   poznavali."

   ^20Te rijeèi rekao je Isus u riznici dok je nauèavao u Hramu. I nitko
   ga ne uhvati jer jo? ne bija?e do?ao njegov èas.

   ^21Reèe im ponovno Isus: "Ja odlazim, a vi æete me tra?iti i u svojem
   æete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne mo?ete doæi."

   ^22?idovi se nato stanu pitati: "Da se mo?da ne kani ubiti kad govori:
   'Kamo ja odlazim, vi ne mo?ete doæi'?"

   ^23A Isus nastavi: "Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga
   svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta.

   ^24Stoga vam i rekoh: 'Umrijet æete u grijesima svojim.' Uistinu, ako
   ne povjerujete da Ja jesam, umrijet æete u grijesima svojim."

   ^25Nato mu oni reko?e: "A tko si ti?" Odvrati Isus:

   ^26"Ta ?to da vam s poèetka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti
   i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i ?to sam èuo od njega, to
   ja zborim svijetu."

   ^27Ne shvati?e da im govori o Ocu.

   ^28Isus im nato reèe: "Kad uzdignete Sina Èovjeèjega, tada æete
   upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne èinim ni?ta, nego da onako
   zborim kako me nauèio Otac.

   ^29Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek
   èinim ?to je njemu milo."

   ^30Na te njegove rijeèi mnogi povjerova?e u njega.

   ^31Tada Isus progovori ?idovima koji mu povjerova?e: "Ako ostanete u
   mojoj rijeèi, uistinu, moji ste uèenici;

   ^32upoznat æete istinu i istina æe vas osloboditi."

   ^33Odgovore mu: "Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo
   robovali. Kako to ti govori?: 'Postat æete slobodni?'"

   ^34Odgovori im Isus: "Zaista, zaista, ka?em vam: tko god èini grijeh,
   rob je grijeha.

   ^35Rob ne ostaje u kuæi zauvijek, a sin ostaje zauvijek.

   ^36Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja æete biti slobodni.

   ^37Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tra?ite da me ubijete jer
   moja rijeè nema mjesta u vama.

   ^38Ja govorim ?to vidjeh kod Oca, a vi èinite ?to èuste od svog oca."

   ^39Odgovori?e mu: "Na? je otac Abraham". Ka?e im Isus: "Da ste djeca
   Abrahamova, djela biste Abrahamova èinili.

   ^40A eto, tra?ite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu ?to
   sam je od Boga èuo. Takvo ?to Abraham nije uèinio!

   ^41Vi èinite djela oca svojega." Reko?e mu: "Mi se nismo rodili iz
   preljuba, jedan nam je Otac - Bog."

   ^42Reèe im Isus: "Kad bi Bog bio va? Otac, ljubili biste mene jer sam
   ja od Boga izi?ao i do?ao; nisam sam od sebe do?ao, nego on me posla.

   ^43Za?to moje besjede ne razumijete? Zato ?to niste kadri slu?ati moju
   rijeè.

   ^44Vama je otac ðavao i hoæe vam se vr?iti prohtjeve oca svoga. On
   bija?e èovjekoubojica od poèetka i ne staja?e u istini jer nema istine
   u njemu: kad govori la?, od svojega govori jer je la?ac i otac la?i.

   ^45A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete.

   ^46Tko æe mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, za?to mi ne
   vjerujete?

   ^47Tko je od Boga, rijeèi Bo?je slu?a; vi zato ne slu?ate jer niste od
   Boga."

   ^48Odgovori?e mu ?idovi: "Ne ka?emo li pravo da si ti Samarijanac i da
   ima? zloduha?"

   ^49Odgovori Isus: "Ja nemam zloduha, nego èastim svoga Oca, a vi me
   obe?èa?æujete.

   ^50No ja ne tra?im svoje slave; ima tko tra?i i sudi.

   ^51Zaista, zaista, ka?em vam: ako tko oèuva moju rijeè, neæe vidjeti
   smrti dovijeka."

   ^52Reko?e mu ?idovi: "Sada vidimo da ima? zloduha. Abraham umrije, tako
   i proroci, a ti ka?e?: 'Ako tko èuva moju rijeè, neæe okusiti smrti
   dovijeka.'

   ^53Zar si ti veæi od oca na?ega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci
   pomrije?e. Kime se to pravi??"

   ^54Odgovori Isus: "Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ni?ta. Ima
   koji me slavi - Otac moj, a vi velite da je on va? Bog,

   ^55no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit
   æu la?ac jednak vama. No znam ga i rijeè njegovu èuvam.

   ^56Abraham, otac va?, usklikta ?to æe vidjeti moj Dan. I vidje i
   obradova se."

   ^57Reko?e mu nato ?idovi: "Ni pedeset ti jo? godina nije, a vidio si
   Abrahama?"

   ^58Reèe im Isus: "Zaista, zaista, ka?em vam: prije negoli Abraham
   posta, Ja jesam!"

   ^59Nato pograbi?e kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziðe iz
   Hrama.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Prolazeæi ugleda èovjeka slijepa od roðenja.

   ^2Zapita?e ga njegovi uèenici: "Uèitelju, tko li sagrije?i, on ili
   njegovi roditelji te se slijep rodio?"

   ^3Odgovori Isus: "Niti sagrije?i on niti njegovi roditelji, nego je to
   zato da se na njemu oèituju djela Bo?ja."

   ^4"Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noæ,
   kad nitko ne mo?e raditi.

   ^5Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta."

   ^6To rekav?i, pljune na zemlju i od pljuvaèke naèini kal pa mu kalom
   premaza oèi.

   ^7I reèe mu: "Idi, operi se u kupali?tu Siloamu!" - ?to znaèi
   "Poslanik." Onaj ode, umije se pa se vrati gledajuæi.

   ^8Susjedi i oni koji su ga prije viðali kao prosjaka govorili su: "Nije
   li to onaj koji je sjedio i prosio?"

   ^9Jedni su govorili: "On je." Drugi opet: "Nije, nego mu je slièan." On
   je sam tvrdio: "Da, ja sam!"

   ^10Nato ga upita?e: "Kako su ti se otvorile oèi?"

   ^11On odgovori: "Èovjek koji se zove Isus naèini kal, premaza mi oèi i
   reèe mi: 'Idi u Siloam i operi se.' Odoh dakle, oprah se i progledah."

   ^12Reko?e mu: "Gdje je on?" Odgovori: "Ne znam."

   ^13Tada odvedo?e toga biv?eg slijepca farizejima.

   ^14A toga dana kad Isus naèini kal i otvori njegove oèi, bija?e subota.

   ^15Farizeji ga poèe?e iznova ispitivati kako je progledao. On im reèe:
   "Stavio mi kal na oèi i ja se oprah - i evo vidim."

   ^16Nato neki izmeðu farizeja reko?e: "Nije taj èovjek od Boga: ne pazi
   na subotu." Drugi su pak govorili: "A kako bi jedan gre?nik mogao
   èiniti takva znamenja?" I nastade meðu njima podvojenost.

   ^17Zatim ponovno upitaju slijepca: "A ?to ti ka?e? o njemu? Otvorio ti
   je oèi!" On odgovori: "Prorok je!"

   ^18?idovi ipak ne vjerovahu da on bija?e slijep i da je progledao dok
   ne dozva?e roditelje toga koji je progledao

   ^19i upita?e ih: "Je li ovo va? sin za kojega tvrdite da se slijep
   rodio? Kako sada vidi?"

   ^20Njegovi roditelji odvrate: "Znamo da je ovo na? sin i da se slijep
   rodio.

   ^21A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oèi, ne znamo.
   Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!"

   ^22Reko?e tako njegovi roditelji jer su se bojali ?idova. ?idovi se
   doista veæ bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopæiti svaki koji
   njega prizna Kristom.

   ^23Zbog toga reko?e njegovi roditelji: "Punoljetan je, njega pitajte!"

   ^24Pozva?e stoga po drugi put èovjeka koji bija?e slijep i reko?e mu:
   "Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj èovjek gre?nik!"

   ^25Nato im on odgovori: "Je li gre?nik, ja ne znam. Jedno znam: slijep
   sam bio, a sada vidim."

   ^26Reko?e mu opet: "?to ti uèini? Kako ti otvori oèi?"

   ^27Odgovori im: "Veæ vam rekoh i ne poslu?aste me. ?to opet hoæete
   èuti? Da ne kanite i vi postati njegovim uèenicima?"

   ^28Nato ga oni izgrdi?e i reko?e: "Ti si njegov uèenik, a mi smo
   uèenici Mojsijevi.

   ^29Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle
   je."

   ^30Odgovori im èovjek: "Pa to i jest èudnovato da vi ne znate odakle
   je, a meni je otvorio oèi.

   ^31Znamo da Bog gre?nike ne usli?ava; nego je li tko bogobojazan i vr?i
   li njegovu volju, toga usli?ava.

   ^32Odvijeka se nije èulo da bi tko otvorio oèi slijepcu od roðenja.

   ^33Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao èiniti ni?ta".

   ^34Odgovore mu: "Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da uèi??" i
   izbaci?e ga.

   ^35Doèuo Isus da su onoga izbacili pa ga naðe i reèe mu: "Ti vjeruje? u
   Sina Èovjeèjega?"

   ^36On odgovori: "A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?"

   ^37Reèe mu Isus: "Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!"

   ^38A on reèe: "Vjerujem, Gospodine!" I baci se nièice preda nj.

   ^39Tada Isus reèe: "Radi suda doðoh na ovaj svijet: da progledaju koji
   ne vide, a koji vide, da oslijepe!"

   ^40Èuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: "Zar
   smo i mi slijepi?"

   ^41Isus im odgovori: "Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi
   govorite: 'Vidimo' pa grijeh va? ostaje."
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 "Zaista, zaista, ka?em vam: tko god u ovèinjak ne ulazi na vrata,
   nego negdje drugdje preskaèe, kradljivac je i razbojnik.

   ^2A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca.

   ^3Tome vratar otvara i ovce slu?aju njegov glas. On ovce svoje zove
   imenom pa ih izvodi.

   ^4A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju
   njegov glas.

   ^5Za tuðincem, dakako, ne idu, veæ bje?e od njega jer tuðinèeva glasa
   ne poznaju."

   ^6Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumje?e ?to im htjede time
   kazati.

   ^7Stoga im Isus ponovno reèe: "Zaista, zaista, ka?em vam: ja sam vrata
   ovcama.

   ^8Svi koji doðo?e prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce
   ne poslu?a?e.

   ^9Ja sam vrata. Kroza me tko uðe, spasit æe se: i ulazit æe i izlaziti
   i pa?u nalaziti.

   ^10Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja doðoh da
   ?ivot imaju, u izobilju da ga imaju."

   ^11"Ja sam pastir dobri. Pastir dobri ?ivot svoj pola?e za ovce.

   ^12Najamnik - koji nije pastir i nije vlasnik ovaca - kad vidi vuka
   gdje dolazi, ostavlja ovce i bje?i, a vuk ih grabi i razgoni:

   ^13najamnik je i nije mu do ovaca.

   ^14Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje,

   ^15kao ?to mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i ?ivot svoj pola?em za
   ovce.

   ^16Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovèinjaka. I njih treba da
   dovedem i glas æe moj èuti i bit æe jedno stado, jedan pastir.

   ^17Zbog toga me i ljubi Otac ?to pola?em ?ivot svoj da ga opet uzmem.

   ^18Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe pola?em. Vlast imam
   polo?iti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca
   svoga."

   ^19Meðu ?idovima ponovno nasta podvojenost zbog tih rijeèi.

   ^20Mnogi su od njih govorili: "Zloduha ima pa mahnita! ?to ga slu?ate?"

   ^21Drugi su govorili: "Nisu to rijeèi opsjednuta. Zar zloduh mo?e
   slijepima oèi otvoriti?"

   ^22Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posveæenja. Bila je zima.

   ^23Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu.

   ^24Okru?ili ga ?idovi i govorili mu: "Dokle æe? nam du?u dr?ati u
   neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!"

   ^25Isus im odgovori: "Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela ?to ih ja èinim
   u ime Oca svoga - ona svjedoèe za mene.

   ^26Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca.

   ^27Ovce moje slu?aju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom.

   ^28Ja im dajem ?ivot vjeèni te neæe propasti nikada i nitko ih neæe
   ugrabiti iz moje ruke.

   ^29Otac moj, koji mi ih dade, veæi je od svih i nitko ih ne mo?e
   ugrabiti iz ruke Oèeve.

   ^30Ja i Otac jedno smo."

   ^31?idovi ponovno pograbi?e kamenje da ga kamenuju.

   ^32Isus im odgovori: "Mnoga vam dobra djela Oèeva pokazah. Za koje me
   od tih djela kamenujete?"

   ^33Odgovori?e mu ?idovi: "Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog
   hule: ?to ti - èovjek - sebe Bogom pravi?."

   ^34Odgovori im Isus: "Nije li pisano u va?em Zakonu: Ja rekoh: bogovi
   ste!

   ^35Ako bogovima nazva one kojima je rijeè Bo?ja upravljena - a Pismo se
   ne mo?e dokinuti -

   ^36kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet mo?ete reæi:
   'Huli?!' - zbog toga ?to rekoh: 'Sin sam Bo?ji!'

   ^37Ako ne èinim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati.

   ^38Ali ako èinim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa
   uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu."

   ^39Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.

   ^40I ode ponovno na onu stranu Jordana - na mjesto gdje je prije Ivan
   krstio. I osta ondje.

   ^41A mnogi doðo?e k njemu i reko?e mu: "Ivan dodu?e ne uèini nijednog
   znamenja, ali se sve obistinilo ?to je rekao o ovome."

   ^42Mnogi ondje povjerova?e u njega.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Bija?e neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj
   Marte.

   ^2Marija bija?e ono pomazala Gospodina poma?æu i otrla mu noge svojom
   kosom. Njezin dakle brat Lazar bija?e bolestan.

   ^3Sestre stoga poruèi?e Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubi?,
   bolestan je."

   ^4Èuv?i to, Isus reèe: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Bo?ju, da
   se po njoj proslavi Sin Bo?ji."

   ^5A Isus ljublja?e Martu i njezinu sestru i Lazara.

   ^6Ipak, kad je èuo za njegovu bolest, ostade jo? dva dana u onome
   mjestu gdje se nalazio.

   ^7Istom nakon toga reèe uèenicima: "Poðimo opet u Judeju!"

   ^8Ka?u mu uèenici: "Uèitelju, ?idovi su sad tra?ili da te kamenuju, pa
   da opet ide? onamo?"

   ^9Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne
   spotièe se jer vidi svjetlost ovoga svijeta.

   ^10Hodi li tko noæu, spotièe se jer nema svjetlosti u njemu."

   ^11To reèe, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj na?, spava, no idem
   probuditi ga."

   ^12Reko?e mu nato uèenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit æe."

   ^13No Isus to reèe o njegovoj smrti, a oni pomisli?e da govori o
   spavanju, o snu.

   ^14Tada im Isus reèe posve otvoreno: "Lazar je umro.

   ^15Ja se radujem ?to ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete.
   Nego poðimo k njemu!"

   ^16Nato Toma zvani Blizanac reèe suuèenicima: "Hajdemo i mi da umremo s
   njime!"

   ^17Kad je dakle Isus stigao, naðe da je onaj veæ èetiri dana u grobu.

   ^18Betanija bija?e blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija.

   ^19A mnogo ?idova bija?e do?lo tje?iti Martu i Mariju zbog brata
   njihova.

   ^20Kad Marta doèu da Isus dolazi, poðe mu u susret dok je Marija ostala
   u kuæi.

   ^21Marta reèe Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.

   ^22Ali i sada znam: ?to god zai?te? od Boga, dat æe ti."

   ^23Kaza joj Isus: "Uskrsnut æe brat tvoj!"

   ^24A Marta mu odgovori: "Znam da æe uskrsnuti o uskrsnuæu, u posljednji
   dan."

   ^25Reèe joj Isus: "Ja sam uskrsnuæe i ?ivot: tko u mene vjeruje, ako i
   umre, ?ivjet æe.

   ^26I tko god ?ivi i vjeruje u mene, neæe umrijeti nikada. Vjeruje? li
   ovo?"

   ^27Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Bo?ji,
   Onaj koji dolazi na svijet!"

   ^28Rekav?i to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reèe joj kri?om:
   "Uèitelj je ovdje i zove te."

   ^29A ona, èim doèu, brzo ustane i poðe k njemu.

   ^30Isus jo? ne bija?e u?ao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga
   je Marta susrela.

   ^31Kad ?idovi, koji su s Marijom bili u kuæi i tje?ili je, vidje?e kako
   je brzo ustala i izi?la, poðo?e za njom; mi?ljahu da ide na grob
   plakati.

   ^32A kad Marija doðe onamo gdje bija?e Isus i kad ga ugleda, baci mu se
   k nogama govoreæi: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro."

   ^33Kad Isus vidje kako plaèe ona i ?idovi koji je doprati?e, potresen u
   duhu i uzbuðen

   ^34upita: "Kamo ste ga polo?ili?" Odgovori?e mu: "Gospodine, doði i
   pogledaj!"

   ^35I zaplaka Isus.

   ^36Nato su ?idovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!"

   ^37A neki izmeðu njih reko?e: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oèi,
   nije mogao uèiniti da ovaj ne umre?"

   ^38Isus onda, ponovno potresen, poðe grobu. Bila je to peæina, a na nju
   navaljen kamen.

   ^39Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Ka?e mu pokojnikova sestra Marta:
   "Gospodine, veæ zaudara. Ta èetvrti je dan."

   ^40Ka?e joj Isus: "Nisam li ti rekao: bude? li vjerovala, vidjet æe?
   slavu Bo?ju?"

   ^41Odvali?e dakle kamen. A Isus podi?e oèi i reèe: "Oèe, hvala ti ?to
   si me usli?ao.

   ^42Ja sam znao da me svagda usli?ava?; no rekoh to zbog nazoènog
   mno?tva: da vjeruju da si me ti poslao."

   ^43Rekav?i to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!"

   ^44I mrtvac iziðe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice
   omotano ruènikom. Nato Isus reèe: "Odrije?ite ga i pustite neka ide!"

   ^45Tada mnogi ?idovi koji bijahu do?li k Mariji, kad vidje?e ?to Isus
   uèini, povjerova?e u nj.

   ^46A neki od njih odu farizejima i pripovjede im ?to Isus uèini.

   ^47Stoga glavari sveæenièki i farizeji sazva?e Vijeæe. Govorili su:
   "?to da radimo? Ovaj èovjek èini mnoga znamenja.

   ^48Ako ga pustimo tako, svi æe povjerovati u nj pa æe doæi Rimljani i
   oduzeti nam ovo mjesto i narod!"

   ^49A jedan od njih - Kajfa, veliki sveæenik one godine - reèe im: "Vi
   ni?ta ne znate.

   ^50I ne mislite kako je za vas bolje da jedan èovjek umre za narod,
   nego da sav narod propadne!"

   ^51To ne reèe sam od sebe, nego kao veliki sveæenik one godine
   prorokova da Isus ima umrijeti za narod;

   ^52ali ne samo za narod nego i zato da raspr?ene sinove Bo?je skupi u
   jedno.

   ^53Toga dana dakle odluèe da ga ubiju.

   ^54Zbog toga se Isus vi?e nije javno kretao meðu ?idovima, nego je
   odatle oti?ao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se
   zadr?avao s uèenicima.

   ^55Bija?e blizu ?idovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziðo?e prije
   Pashe u Jeruzalem da se oèiste.

   ^56Iskahu dakle Isusa te se stojeæi u Hramu zapitkivahu: "?to vam se
   èini? Zar on ne kani doæi na Blagdan?"

   ^57A glavari sveæenièki i farizeji izdado?e naredbu: ako tko sazna gdje
   je, neka dojavi da ga uhvate.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 ?est dana prije Pashe doðe Isus u Betaniju gdje bija?e Lazar koga je
   Isus uskrisio od mrtvih.

   ^2Ondje mu priredi?e veèeru. Marta poslu?iva?e, a Lazar bija?e jedan od
   njegovih sustolnika.

   ^3Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, poma?e Isusu
   noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuæa napuni mirisom pomasti.

   ^4Nato reèe Juda I?kariotski, jedan od njegovih uèenika, onaj koji ga
   je imao izdati:

   ^5"Za?to se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala
   siromasima?"

   ^6To ne reèe zbog toga ?to mu bija?e stalo do siromaha, nego ?to bija?e
   kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao ?to se u nju stavljalo.

   ^7Nato Isus odvrati: "Pusti je! Neka to izvr?i za dan mog ukopa!

   ^8Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek."

   ^9Silno mno?tvo ?idova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog
   Isusa, veæ i zato da vide Lazara kojega on bija?e uskrisio od mrtvih.

   ^10A glavari sveæenièki odluèi?e i Lazara ubiti

   ^11jer su zbog njega mnogi ?idovi odlazili i vjerovali u Isusa.

   ^12Kad je sutradan silan svijet koji doðe na Blagdan èuo da Isus dolazi
   u Jeruzalem,

   ^13uze palmove granèice i iziðe mu u susret. Vikahu: "Hosana!
   Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov."

   ^14A Isus naðe magarèiæa i sjede na nj kao ?to je pisano:

   ^15Ne boj se, kæeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi ja?uæ na mladetu
   magarièinu!

   ^16To uèenici njegovi isprva ne razumje?e. Ali po?to je Isus bio
   proslavljen, prisjeti?e se da je to bilo o njemu napisano i da mu ba?
   to uèini?e.

   ^17Mno?tvo koje bija?e s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od
   mrtvih pronosilo je svjedoèanstvo o tome.

   ^18Stoga mu je i izi?ao u susret silan svijet: proèulo se da je on
   uèinio to znamenje.

   ^19Farizeji nato reko?e meðu sobom: "Vidite da ni?ta ne posti?ete. Eno,
   svijet ode za njim!"

   ^20A meðu onima koji su se do?li klanjati na Blagdan bijahu i neki
   Grci.

   ^21Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: "Gospodine,
   htjeli bismo vidjeti Isusa."

   ^22Filip ode i ka?e to Andriji pa Andrija i Filip odu i ka?u Isusu.

   ^23Isus im odgovori: "Do?ao je èas da se proslavi Sin Èovjeèji.

   ^24Zaista, zaista, ka?em vam: ako p?enièno zrno, pav?i na zemlju, ne
   umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.

   ^25Tko ljubi svoj ?ivot, izgubit æe ga. A tko mrzi svoj ?ivot na ovome
   svijetu, saèuvat æe ga za ?ivot vjeèni.

   ^26Ako mi tko hoæe slu?iti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje æe
   biti i moj slu?itelj. Ako mi tko hoæe slu?iti, poèastit æe ga moj
   Otac." i ?to da ka?em? Oèe, izbavi me iz ovoga èasa? No, zato doðoh u
   ovaj èas!

   ^28Oèe, proslavi ime svoje!" Uto doðe glas s neba: "Proslavio sam i
   opet æu proslaviti!"

   ^29Mno?tvo koje je ondje stajalo i slu?alo govora?e: "Zagrmjelo je!"
   Drugi govorahu: "Anðeo mu je zborio."

   ^30Isus na to reèe: "Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas."

   ^31"Sada je sud ovomu svijetu, sada æe knez ovoga svijeta biti izbaèen.

   ^32A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve æu privuæi k sebi."

   ^33To reèe da oznaèi kakvom æe smræu umrijeti.

   ^34Nato mu mno?tvo odgovori: "Mi smo iz Zakona èuli da Krist ostaje
   zauvijek. Kako onda ti govori? da Sin Èovjeèji treba da bude uzdignut?
   Tko je taj Sin Èovjeèji?"

   ^35Isus im nato reèe: "Jo? je malo vremena svjetlost meðu vama. Hodite
   dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo
   ide.

   ^36Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi
   svjetlosti!" To Isus doreèe, a onda ode i sakri se od njih.

   ^37Iako je Isus pred njima uèinio tolika znamenja, oni ne povjerova?e u
   njega,

   ^38da se ispuni rijeè koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova
   na?oj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja?

   ^39Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje ka?e:

   ^40Zaslijepi im oèi, stvrdnu srca; da oèima ne vide, srcem ne razumiju
   te se ne obrate pa ih ozdravim.

   ^41Reèe to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio.

   ^42Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja
   nisu to priznavali: da ne budu izopæeni iz sinagoge.

   ^43Jer vi?e im je bilo do slave ljudske, nego do slave Bo?je.

   ^44A Isus povika: "Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga
   koji me posla;

   ^45i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla.

   ^46Ja - Svjetlost - doðoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u
   tami ne ostane.

   ^47I slu?a li tko moje rijeèi, a ne èuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam
   do?ao suditi svijetu, nego svijet spasiti.

   ^48Tko mene odbacuje i rijeèi mojih ne prima, ima svoga suca: rijeè
   koju sam zborio - ona æe mu suditi u posljednji dan.

   ^49Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on
   mi dade zapovijed ?to da ka?em, ?to da zborim.

   ^50I znam: zapovijed njegova jest ?ivot vjeèni. ?to ja dakle zborim,
   tako zborim kako mi je rekao Otac."
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Bija?e pred blagdan Pashe. Isus je znao da je do?ao njegov èas da
   prijeðe s ovoga svijeta Ocu, buduæi da je ljubio svoje, one u svijetu,
   do kraja ih je ljubio.

   ^2I za veèerom je ðavao veæ bio ubacio u srce Judi ?imuna I?kariotskoga
   da ga izda.

   ^3A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izi?ao
   te da k Bogu ide pa

   ^4usta od veèere, odlo?i haljine, uze ubrus i opasa se.

   ^5Nalije zatim vodu u praonik i poène uèenicima prati noge i otirati ih
   ubrusom kojim je bio opasan.

   ^6Doðe tako do ?imuna Petra. A on æe mu: "Gospodine! Zar ti da meni
   pere? noge?"

   ^7Odgovori mu Isus: "?to ja èinim, ti sada ne zna?, ali shvatit æe?
   poslije."

   ^8Reèe mu Petar: "Neæe? mi prati nogu nikada!" Isus mu odvrati: "Ako te
   ne operem, neæe? imati dijela sa mnom."

   ^9Nato æe mu ?imun Petar: "Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i
   glavu!"

   ^10Ka?e mu Isus: "Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge - i
   sav je èist! I vi ste èisti, ali ne svi!"

   ^11Jer znao je tko æe ga izdati. Stoga je i rekao: "Niste svi èisti."

   ^12Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reèe im:
   "Razumijete li ?to sam vam uèinio?

   ^13Vi me zovete Uèiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam!

   ^14Ako dakle ja - Gospodin i Uèitelj - vama oprah noge, treba da i vi
   jedni drugima perete noge.

   ^15Primjer sam vam dao da i vi èinite kao ?to ja vama uèinih."

   ^16Zaista, zaista, ka?em vam: nije sluga veæi od gospodara niti
   poslanik od onoga koji ga posla.

   ^17Ako to znate, blago vama budete li tako i èinili!"

   ^18"Ne govorim o svima vama! Ja znam koje izabrah! Ali - neka se ispuni
   Pismo: Koji blaguje kruh moj, petu na me podi?e."

   ^19"Veæ vam sada ka?em, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi
   vjerujete da Ja jesam.

   ^20Zaista, zaista, ka?em vam: Tko primi onoga kojega ja ?aljem, mene
   prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao."

   ^21Rekav?i to, potresen u duhu Isus posvjedoèi: "Zaista, zaista, ka?em
   vam: jedan æe me od vas izdati!"

   ^22Uèenici se zgledahu meðu sobom u nedoumici o kome to govori.

   ^23A jedan od njegovih uèenika - onaj kojega je Isus ljubio - bija?e za
   stolom Isusu do krila.

   ^24?imun Petar dade mu znak i reèe: "Pitaj tko je taj o kome govori."

   ^25Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: "Gospodine, tko je taj?"

   ^26Isus odgovori: "Onaj je kome ja dadnem umoèen zalogaj."

   ^27Tada umoèi zalogaj, uze ga i dade Judi ?imuna I?kariotskoga. Nakon
   zalogaja uðe u nj Sotona. Nato mu Isus reèe: "?to èini?, uèini brzo!"

   ^28Nijedan od sustolnika nije razumio za?to mu je to rekao.

   ^29Buduæi da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao:
   "Kupi ?to nam treba za blagdan!" - ili neka poda ne?to siromasima.

   ^30On dakle uzme zalogaj i odmah iziðe. A bija?e noæ.

   ^31Po?to Juda iziðe, reèe Isus: "Sada je proslavljen Sin Èovjeèji i Bog
   se proslavio u njemu!

   ^32Ako se Bog proslavio u njemu, i njega æe Bog proslaviti u sebi, i
   uskoro æe ga proslaviti!

   ^33Djeèice, jo? sam malo s vama. Tra?it æete me, ali kao ?to rekoh
   ?idovima, ka?em sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne mo?ete doæi.

   ^34Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao ?to sam ja ljubio
   vas tako i vi ljubite jedni druge.

   ^35Po ovom æe svi znati da ste moji uèenici: ako budete imali ljubavi
   jedni za druge."

   ^36Ka?e mu ?imun Petar: "Gospodine, kamo to odlazi??" Isus mu odgovori:
   "Kamo ja odlazim, ti zasad ne mo?e? poæi za mnom. No poæi æe? poslije."

   ^37Nato æe mu Petar: "Gospodine, a za?to sada ne bih mogao poæi za
   tobom? ?ivot æu svoj polo?iti za tebe!"

   ^38Odgovori Isus: "?ivot æe? svoj polo?iti za mene? Zaista, zaista,
   ka?em ti: Pijetao neæe zapjevati dok me triput ne zataji?."
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 "Neka se ne uznemiruje srce va?e! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!

   ^2U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao:
   'Idem pripraviti vam mjesto'?

   ^3Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno æu doæi i uzeti vas k sebi
   da i vi budete gdje sam ja.

   ^4A kamo ja odlazim, znate put."

   ^5Reèe mu Toma: "Gospodine, ne znamo kamo odlazi?. Kako onda mo?emo put
   znati?"

   ^6Odgovori mu Isus: "Ja sam Put i Istina i ?ivot: nitko ne dolazi Ocu
   osim po meni.

   ^7Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i
   poznajete i vidjeli ste ga."

   ^8Ka?e mu Filip: "Gospodine, poka?i nam Oca i dosta nam je!"

   ^9Nato æe mu Isus: "Filipe, toliko sam vremena s vama i jo? me ne
   pozna??" "Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda ka?e?:
   'Poka?i nam Oca'?

   ^10Ne vjeruje? li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Rijeèi koje vam
   govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni èini djela svoja.

   ^11Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inaèe, zbog samih
   djela vjerujte.

   ^12Zaista, zaista, ka?em vam: Tko vjeruje u mene, èinit æe djela koja
   ja èinim; da veæa æe od njih èiniti jer ja odlazim Ocu.

   ^13I ?to god zai?tete u moje ime, uèinit æu, da se proslavi Otac u
   Sinu.

   ^14Ako me ?to zai?tete u moje ime, uèinit æu."

   ^15"Ako me ljubite, zapovijedi æete moje èuvati.

   ^16I ja æu moliti Oca i on æe vam dati drugoga Branitelja da bude s
   vama zauvijek:

   ^17Duha Istine, kojega svijet ne mo?e primiti jer ga ne vidi i ne
   poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je.

   ^18Neæu vas ostaviti kao siroèad; doæi æu k vama.

   ^19Jo? malo i svijet me vi?e neæe vidjeti, no vi æete me vidjeti jer ja
   ?ivim i vi æete ?ivjeti.

   ^20U onaj æete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u
   vama.

   ^21Tko ima moje zapovijedi i èuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi,
   njega æe ljubiti Otac moj, i ja æu ljubiti njega i njemu se oèitovati."

   ^22Ka?e mu Juda, ne I?kariotski: "Gospodine, kako to da æe? se
   oèitovati nama, a ne svijetu?"

   ^23Odgovori mu Isus: "Ako me tko ljubi, èuvat æe moju rijeè pa æe i
   Otac moj ljubiti njega i k njemu æemo doæi i kod njega se nastaniti.

   ^24Tko mene ne ljubi, rijeèi mojih ne èuva. A rijeè koju slu?ate nije
   moja, nego Oca koji me posla.

   ^25To sam vam govorio dok sam boravio s vama.

   ^26Branitelj - Duh Sveti, koga æe Otac poslati u moje ime, pouèavat æe
   vas o svemu i dozivati vam u pamet sve ?to vam ja rekoh.

   ^27Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao ?to
   svijet daje. Neka se ne uznemiruje va?e srce i neka se ne stra?i.

   ^28Èuli ste, rekoh vam: 'Odlazim i vraæam se k vama.' Kad biste me
   ljubili, radovali biste se ?to idem Ocu jer Otac je veæi od mene.

   ^29Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se
   dogodi.

   ^30Neæu vi?e s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta. Protiv mene
   ne mo?e on ni?ta.

   ^31Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako èinim kako mi je
   zapovjedio Otac. Ustanite, poðimo odavde!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 "Ja sam istinski trs, a Otac moj - vinogradar.

   ^2Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on sijeèe, a svaku koja rod
   donosi èisti da vi?e roda donese.

   ^3Vi ste veæ oèi?æeni po rijeèi koju sam vam zborio.

   ^4Ostanite u meni i ja u vama. Kao ?to loza ne mo?e donijeti roda sama
   od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.

   ^5Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo
   roda. Uistinu, bez mene ne mo?ete uèiniti ni?ta.

   ^6Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda
   skupe i bace u oganj te gore.

   ^7Ako ostanete u meni i rijeèi moje ako ostanu u vama, ?to god hoæete,
   i?tite i bit æe vam.

   ^8Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji
   uèenici.

   ^9Kao ?to je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u
   mojoj ljubavi.

   ^10Budete li èuvali moje zapovijedi, ostat æete u mojoj ljubavi; kao
   ?to sam i ja èuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj.

   ^11To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da va?a radost bude
   potpuna.

   ^12Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao ?to sam ja vas
   ljubio!

   ^13Veæe ljubavi nitko nema od ove: da tko ?ivot svoj polo?i za svoje
   prijatelje.

   ^14Vi ste prijatelji moji ako èinite ?to vam zapovijedam.

   ^15Vi?e vas ne zovem slugama jer sluga ne zna ?to radi njegov gospodar;
   vas sam nazvao prijateljima jer vam priopæih sve ?to sam èuo od Oca
   svoga.

   ^16Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i
   rod donosite i rod va? da ostane te vam Otac dadne ?to ga god zai?tete
   u moje ime.

   ^17Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge."

   ^18"Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas.

   ^19Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no buduæi da
   niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas
   svijet mrzi.

   ^20Sjeæajte se rijeèi koju vam rekoh: 'Nije sluga veæi od svoga
   gospodara.' Ako su mene progonili, i vas æe progoniti; ako su moju
   rijeè èuvali, da va?u æe èuvati.

   ^21A sve æe to poduzimati protiv vas poradi imena moga jer ne znaju
   onoga koji mene posla.

   ^22Da nisam do?ao i da im nisam govorio, ne bi imali grijeha; no sada
   nemaju izgovora za svoj grijeh.

   ^23Tko mene mrzi, mrzi i Oca mojega.

   ^24Da nisam uèinio meðu njima djela kojih nitko drugi ne èini, ne bi
   imali grijeha; a sada vidje?e pa ipak zamrzi?e i mene i Oca mojega.

   ^25No neka se ispuni rijeè napisana u njihovu Zakonu: Mrze me niza?to.

   ^26A kada doðe Branitelj koga æu vam poslati od Oca - Duh Istine koji
   od Oca izlazi - on æe svjedoèiti za mene.

   ^27I vi æete svjedoèiti jer ste od poèetka sa mnom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 To sam vam govorio da se ne sablaznite.

   ^2Izopæavat æe vas iz sinagoga. ?tovi?e, dolazi èas kad æe svaki koji
   vas ubije misliti da slu?i Bogu.

   ^3A to æe èiniti jer ne upozna?e ni Oca ni mene.

   ^4Govorio sam vam ovo da se, kada doðe vrijeme, sjetite da sam vam
   rekao." "S poèetka vam ne rekoh ovo jer bijah s vama.

   ^5A sada odlazim k onome koji me posla i nitko me od vas ne pita: 'Kamo
   ide??'

   ^6Naprotiv, ?alo?æu se ispunilo va?e srce ?to vam ovo kazah.

   ^7No ka?em vam istinu: bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem,
   Branitelj neæe doæi k vama; ako pak odem, poslat æu ga k vama.

   ^8A kad on doðe, pokazat æe svijetu ?to je grijeh, ?to li pravednost, a
   ?to osuda:

   ^9grijeh je ?to ne vjeruju u mene;

   ^10pravednost - ?to odlazim k Ocu i vi?e me ne vidite;

   ^11a osuda - ?to je knez ovoga svijeta osuðen.

   ^12Jo? vam mnogo imam kazati, ali sada ne mo?ete nositi.

   ^13No kada doðe on - Duh Istine - upuæivat æe vas u svu istinu; jer
   neæe govoriti sam od sebe, nego æe govoriti ?to èuje i navje?æivat æe
   vam ono ?to dolazi.

   ^14On æe mene proslavljati jer æe od mojega uzimati i navje?æivati
   vama.

   ^15Sve ?to ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i -
   navje?æivat æe vama."

   ^16"Malo, i vi?e me neæete vidjeti; i opet malo, pa æete me vidjeti."

   ^17Nato se neki od uèenika zapitkivahu: "?to je to ?to nam ka?e: 'Malo,
   i neæete me vidjeti, i opet malo, pa æete me vidjeti' i 'Odlazim Ocu'?"

   ^18Govorahu dakle: "?to je to ?to ka?e 'Malo'? Ne znamo ?to govori."

   ^19Isus spozna da su ga htjeli pitati pa im reèe: "Pitate se meðu sobom
   o tome ?to kazah: 'Malo, i neæete me vidjeti; i opet malo, pa æete me
   vidjeti'?

   ^20Zaista, zaista, ka?em vam: vi æete plakati i jaukati, a svijet æe se
   veseliti. Vi æete se ?alostiti, ali ?alost æe se va?a okrenuti u
   radost.

   ^21?ena kad raða, ?alosna je jer je do?ao njezin èas; ali kad rodi
   djete?ce, ne spominje se vi?e muke od radosti ?to se èovjek rodio na
   svijet.

   ^22Tako dakle i vi: sad ste u ?alosti, no ja æu vas opet vidjeti; i
   srce æe vam se radovati i radosti va?e nitko vam oteti neæe.

   ^23U onaj me dan neæete ni?ta vi?e pitati. Zaista, zaista, ka?em vam:
   ?to god zai?tete u Oca, dat æe vam u moje ime.

   ^24Dosad niste iskali ni?ta u moje ime. I?tite i primit æete da radost
   va?a bude potpuna!"

   ^25"To sam vam govorio u poredbama. Dolazi èas kad vam vi?e neæu
   govoriti u poredbama, nego æu vam otvoreno navje?æivati Oca.

   ^26U onaj dan iskat æete u moje ime i ne velim vam da æu ja moliti Oca
   za vas.

   ^27Ta sam vas Otac ljubi jer vi ste mene ljubili i vjerovali da sam ja
   od Boga izi?ao.

   ^28Izi?ao sam od Oca i do?ao na svijet. Opet ostavljam svijet i odlazim
   Ocu."

   ^29Ka?u mu uèenici: "Evo, sad otvoreno zbori? i nikakvon se poredbom ne
   slu?i?.

   ^30Sada znamo da sve zna? i ne treba da te tko pita. Stoga vjerujemo da
   si izi?ao od Boga."

   ^31Odgovori im Isus: "Sada vjerujete?

   ^32Evo dolazi èas i veæ je do?ao: raspr?it æete se svaki na svoju
   stranu i mene ostaviti sama. No ja nisam sam jer Otac je sa mnom.

   ^33To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri
   budite - ja sam pobijedio svijet!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 To Isus doreèe, a onda podi?e oèi k nebu i progovori: "Oèe, do?ao je
   èas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe

   ^2i da vla?æu koju si mu dao nad svakim tijelom dade ?ivot vjeèni svima
   koje si mu dao.

   ^3A ovo je ?ivot vjeèni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i
   koga si poslao - Isusa Krista.

   ^4Ja tebe proslavih na zemlji dovr?iv?i djelo koje si mi dao izvr?iti.

   ^5A sada ti, Oèe, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod
   tebe prije negoli je svijeta bilo.

   ^6Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji
   bijahu, a ti ih meni dade i rijeè su tvoju saèuvali.

   ^7Sad upozna?e da je od tebe sve ?to si mi dao

   ^8jer rijeèi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primi?e i uistinu
   spozna?e da sam od tebe izi?ao te povjerova?e da si me ti poslao.

   ^9Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer
   su tvoji.

   ^10I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima.

   ^11Ja vi?e nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oèe
   sveti, saèuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi.

   ^12Dok sam ja bio s njima, ja sam ih èuvao u tvom imenu, njih koje si
   mi dao; i ?titio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti,
   da se Pismo ispuni.

   ^13A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje
   radosti u sebi.

   ^14Ja sam im predao tvoju rijeè, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta
   kao ?to ni ja nisam od svijeta.

   ^15Ne molim te da ih uzme? sa svijeta, nego da ih oèuva? od Zloga.

   ^16Oni nisu od svijeta kao ?to ni ja nisam od svijeta.

   ^17Posveti ih u istini: tvoja je rijeè istina.

   ^18Kao ?to ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet.

   ^19I za njih posveæujem samog sebe da i oni budu posveæeni u istini.

   ^20Ne molim samo za ove nego i za one koji æe na njihovu rijeè
   vjerovati u mene:

   ^21da svi budu jedno kao ?to ti, Oèe, u meni i ja u tebi, neka i oni u
   nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.

   ^22I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao ?to
   smo mi jedno -

   ^23ja u njima i ti u meni, da tako budu savr?eno jedno da svijet upozna
   da si me ti poslao i ljubio njih kao ?to si mene ljubio.

   ^24Oèe, hoæu da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa
   mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio
   prije postanka svijeta.

   ^25Oèe pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi
   upozna?e da si me ti poslao.

   ^26I njima sam oèitovao tvoje ime, i jo? æu oèitovati, da ljubav kojom
   si ti mene ljubio bude u njima - i ja u njima."
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 To rekav?i, zaputi se Isus sa svojim uèenicima na drugu stranu
   potoka Cedrona. Ondje bija?e vrt u koji uðe Isus i njegovi uèenici.

   ^2A poznava?e to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu èesto
   sastajao sa svojim uèenicima.

   ^3Juda onda uze èetu i od sveæenièkih glavara i farizeja sluge te doðe
   onamo sa zubljama, svjetiljkama i oru?jem.

   ^4Znajuæi sve ?to æe s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita:
   "Koga tra?ite?"

   ^5Odgovore mu: "Isusa Nazareæanina." Reèe im Isus: "Ja sam!" A staja?e
   s njima i Juda, njegov izdajica.

   ^6Kad im dakle reèe: "Ja sam!" - oni ustuknu?e i popada?e na zemlju.

   ^7Ponovno ih tada upita: "Koga tra?ite?" Oni odgovore: "Isusa
   Nazareæanina."

   ^8Isus odvrati: "Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tra?ite, pustite
   ove da odu" -

   ^9da se ispuni rijeè koju reèe: "Ne izgubih ni jednoga od onih koje si
   mi dao."

   ^10A ?imun Petar isuèe maè koji je imao uza se pa udari slugu velikoga
   sveæenika i odsijeèe mu desno uho. Sluga se zvao Malho.

   ^11Nato Isus reèe Petru: "Djeni maè u korice! Èa?u koju mi dade Otac
   zar da ne pijem?"

   ^12Tada èeta, zapovjednik i ?idovski sluge uhvati?e Isusa te ga
   sveza?e.

   ^13Odvedo?e ga najprije Ani jer on bija?e tast Kajfe, velikoga
   sveæenika one godine.

   ^14Kajfa pak ono svjetova ?idove: "Bolje da jedan èovjek umre za
   narod."

   ^15Za Isusom su i?li ?imun Petar i drugi uèenik. Taj uèenik bija?e
   poznat s velikim sveæenikom pa s Isusom uðe u dvori?te velikoga
   sveæenika.

   ^16Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi uèenik, znanac velikoga
   sveæenika, iziðe i reèe vratarici te uvede Petra.

   ^17Nato æe slu?kinja, vratarica, Petru: "Da nisi i ti od uèenika toga
   èovjeka?" On odvrati: "Nisam!"

   ^18A stajahu ondje sluge i stra?ari, raspirivahu ?eravicu jer bija?e
   studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se.

   ^19Veliki sveæenik zapita Isusa o njegovim uèenicima i o njegovu nauku.

   ^20Odgovori mu Isus: "Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam nauèavao
   u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi ?idovi. Ni?ta nisam u
   tajnosti govorio.

   ^21Za?to mene pita?? Pitaj one koji su slu?ali ?to sam im govorio. Oni
   eto znaju ?to sam govorio."

   ^22Na te njegove rijeèi jedan od nazoènih slugu pljusne Isusa govoreæi:
   "Tako li odgovara? velikom sveæeniku?"

   ^23Odgovori mu Isus: "Ako sam krivo rekao, doka?i da je krivo! Ako li
   pravo, za?to me udara??"

   ^24Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom sveæeniku.

   ^25?imun Petar stajao je ondje i grijao se. Reko?e mu: "Da nisi i ti od
   njegovih uèenika?" On zanijeka: "Nisam!"

   ^26Nato æe jedan od slugu velikog sveæenika, roðak onoga komu je Petar
   bio odsjekao uho: "Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?"

   ^27I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva.

   ^28Nato odvedo?e Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano
   jutro. I oni ne uðo?e da se ne okaljaju, veæ da mognu blagovati pashu.

   ^29Pilat tada iziðe pred njih i upita: "Kakvu tu?bu iznosite protiv
   ovoga èovjeka?"

   ^30Odgovore mu: "Kad on ne bi bio zloèinac, ne bismo ga predali tebi."

   ^31Reèe im nato Pilat: "Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu."
   Odgovori?e mu ?idovi: "Nama nije dopu?teno nikoga pogubiti" -

   ^32da se ispuni rijeè Isusova kojom je oznaèio kakvom mu je smræu
   umrijeti.

   ^33Nato Pilat uðe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: "Ti li si
   ?idovski kralj?"

   ^34Isus odgovori: "Govori? li ti to sam od sebe ili ti to drugi reko?e
   o meni?"

   ^35Pilat odvrati: "Zar sam ja ?idov? Tvoj narod i glavari sveæenièki
   predado?e te meni. ?to si uèinio?"

   ^36Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje
   kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem
   predan ?idovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde."

   ^37Nato mu reèe Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti ka?e?:
   ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i do?ao na svijet da svjedoèim za
   istinu. Tko je god od istine, slu?a moj glas."

   ^38Reèe mu Pilat: "?to je istina?"

   ^39Rekav?i to, opet iziðe pred ?idove i reèe im: "Ja ne nalazim na
   njemu nikakve krivice. A u vas je obièaj da vam o Pashi nekoga pustim.
   Hoæete li dakle da vam pustim kralja ?idovskoga?"

   ^40Povika?e nato opet: "Ne toga, nego Barabu!" A Baraba bija?e
   razbojnik.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Tada Pilat uze i izbièeva Isusa.

   ^2A vojnici spleto?e vijenac od trnja i stavi?e mu ga na glavu; i
   zaogrnu?e ga grimiznim pla?tem.

   ^3I prilazili su mu i govorili: "Zdravo kralju ?idovski!" I pljuskali
   su ga.

   ^4A Pilat ponovno iziðe i reèe im: "Evo vam ga izvodim da znate: ne
   nalazim na njemu nikakve krivice."

   ^5Iziðe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom pla?tu. A Pilat im
   ka?e: "Evo èovjeka!"

   ^6I kad ga ugleda?e glavari sveæenièki i sluge, povika?e: "Raspni,
   raspni!" Ka?e im Pilat: "Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na
   njemu krivice."

   ^7Odgovori?e mu ?idovi: "Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti
   jer se pravio Sinom Bo?jim."

   ^8Kad je Pilat èuo te rijeèi, jo? se vi?e prestra?i

   ^9pa ponovno uðe u dvor i ka?e Isusu: "Odakle si ti?" No Isus mu ne
   dade odgovora.

   ^10Tada mu Pilat reèe: "Zar meni ne odgovara?? Ne zna? li da imam vlast
   da te pustim i da imam vlast da te razapnem?"

   ^11Odgovori mu Isus: "Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije
   dano odozgor. Zbog toga ima veæi grijeh onaj koji me predao tebi."

   ^12Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No ?idovi vikahu: "Ako ovoga
   pusti?, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se
   caru."

   ^13Èuv?i te rijeèi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudaèku stolicu na
   mjestu koje se zove Litostrotos - Ploènik, hebrejski Gabata -

   ^14a bija?e upravo priprava za Pashu, oko ?este ure - i ka?e ?idovima:
   "Evo kralja va?ega!"

   ^15Oni na to povika?e: "Ukloni! Ukloni! Raspni ga!" Ka?e im Pilat: "Zar
   kralja va?ega da razapnem?" Odgovori?e glavari sveæenièki: "Mi nemamo
   kralja osim cara!"

   ^16Tada im ga preda da se razapne. Uze?e dakle Isusa.

   ^17I noseæi svoj kri?, iziðe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski
   Golgota.

   ^18Ondje ga razape?e, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane,
   a Isusa u sredini.

   ^19A napisa Pilat i natpis te ga postavi na kri?. Bilo je napisano:
   "Isus Nazareæanin, kralj ?idovski."

   ^20Taj su natpis èitali mnogi ?idovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet
   bija?e blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grèki.

   ^21Nato glavari sveæenièki reko?e Pilatu: "Nemoj pisati: 'Kralj
   ?idovski', nego da je on rekao: 'Kralj sam ?idovski.'"

   ^22Pilat odgovori: "?to napisah, napisah!"

   ^23Vojnici pak, po?to razape?e Isusa, uze?e njegove haljine i
   razdijeli?e ih na èetiri dijela - svakom vojniku po dio. A uze?e i
   donju haljinu, koja bija?e ne?ivena, otkana u komadu odozgor dodolje.

   ^24Reko?e zato meðu sobom: "Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa
   komu dopane" - da se ispuni Pismo koje veli: Razdijeli?e meðu se
   haljine moje, za odjeæu moju baci?e kocku. I vojnici uèini?e tako.

   ^25Uz kri? su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke,
   Marija Kleofina, i Marija Magdalena.

   ^26Kad Isus vidje majku i kraj nje uèenika kojega je ljubio, reèe
   majci: "?eno! Evo ti sina!" Zatim reèe uèeniku: "Evo ti majke!"

   ^27I od toga èasa uze je uèenik k sebi.

   ^28Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovr?eno, da bi se ispunilo
   Pismo, reèe: "?edan sam."

   ^29A ondje je stajala posuda puna octa. I natako?e na izopovu trsku
   spu?vu natopljenu octom pa je primako?e njegovim ustima.

   ^30Èim Isus uze ocat, reèe: "Dovr?eno je!" I prignuv?i glavu, preda
   duh.

   ^31Kako bija?e Priprava, da ne bi tijela ostala na kri?u subotom, jer
   velik je dan bio one subote, ?idovi zamoli?e Pilata da se raspetima
   prebiju golijeni i da se skinu.

   ^32Doðo?e dakle vojnici i prebi?e golijeni prvomu i drugomu koji su s
   Isusom bili raspeti.

   ^33Kada doðo?e do Isusa i vidje?e da je veæ umro, ne prebi?e mu
   golijeni,

   ^34nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteèe krv i
   voda.

   ^35Onaj koji je vidio svjedoèi i istinito je svjedoèanstvo njegovo. On
   zna da govori istinu da i vi vjerujete

   ^36jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neæe
   slomiti.

   ^37I drugo opet Pismo veli: Gledat æe onoga koga su proboli.

   ^38Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je - kriomice, u strahu od
   ?idova - bio uèenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo
   Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo.

   ^39A doðe i Nikodem - koji je ono prije bio do?ao Isusu noæu - i donese
   sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja.

   ^40Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako
   je u ?idova obièaj za ukop.

   ^41A na mjestu gdje je Isus bio raspet bija?e vrt i u vrtu nov grob u
   koji jo? nitko ne bija?e polo?en.

   ^42Ondje dakle zbog ?idovske Priprave, jer grob bija?e blizu, polo?e
   Isusa.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Prvog dana u tjednu rano ujutro, jo? za mraka, doðe Marija Magdalena
   na grob i opazi da je kamen s groba dignut.

   ^2Otrèi stoga i doðe k ?imunu Petru i drugom uèeniku, kojega je Isus
   ljubio, pa im reèe: "Uze?e Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga
   stavi?e."

   ^3Uputi?e se onda Petar i onaj drugi uèenik i doðo?e na grob.

   ^4Trèahu obojica zajedno, ali onaj drugi uèenik prestignu Petra i sti?e
   prvi na grob.

   ^5Sagne se i opazi povoje gdje le?e, ali ne uðe.

   ^6Uto doðe i ?imun Petar koji je i?ao za njim i uðe u grob. Ugleda
   povoje gdje le?e

   ^7i ubrus koji bija?e na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego
   napose svijen na jednome mjestu.

   ^8Tada uðe i onaj drugi uèenik koji prvi sti?e na grob i vidje i
   povjerova.

   ^9Jer oni jo? ne upozna?e Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

   ^10Potom se uèenici vrati?e kuæi.

   ^11A Marija je stajala vani kod groba i plakala.

   ^12Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anðela u bjelini kako sjede na
   mjestu gdje je le?alo tijelo Isusovo - jedan kod glave, drugi kod nogu.

   ^13Ka?u joj oni: "?eno, ?to plaèe??" Odgovori im: "Uze?e Gospodina
   mojega i ne znam gdje ga stavi?e."

   ^14Rekav?i to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da
   je to Isus.

   ^15Ka?e joj Isus: "?eno, ?to plaèe?? Koga tra?i??" Misleæi da je to
   vrtlar, reèe mu ona: "Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga
   stavio i ja æu ga uzeti."

   ^16Ka?e joj Isus: "Marijo!" Ona se okrene te æe mu hebrejski:
   "Rabbuni!" - ?to znaèi: "Uèitelju!"

   ^17Ka?e joj Isus: "Ne zadr?avaj se sa mnom jer jo? ne uziðoh Ocu, nego
   idi mojoj braæi i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu va?emu, Bogu svomu i
   Bogu va?emu."

   ^18Ode dakle Marija Magdalena i navijesti uèenicima: "Vidjela sam
   Gospodina i on mi je to rekao."

   ^19I uveèer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su uèenici u strahu od
   ?idova bili zatvorili vrata, doðe Isus, stane u sredinu i reèe im: "Mir
   vama!"

   ^20To rekav?i, pokaza im svoje ruke i bok. I obradova?e se uèenici
   vidjev?i Gospodina.

   ^21Isus im stoga ponovno reèe: "Mir vama! Kao ?to mene posla Otac i ja
   ?aljem vas."

   ^22To rekav?i, dahne u njih i ka?e im: "Primite Duha Svetoga.

   ^23Kojima otpustite grijehe, otpu?taju im se; kojima zadr?ite, zadr?ani
   su im."

   ^24Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bija?e s njima
   kad doðe Isus.

   ^25Govorili su mu dakle drugi uèenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im
   odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg èavala i ne stavim
   svoj prst u mjesto èavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neæu
   vjerovati."

   ^26I nakon osam dana bijahu njegovi uèenici opet unutra, a s njima i
   Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus doðe, stade u sredinu i reèe: "Mir
   vama!"

   ^27Zatim æe Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku
   i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran."

   ^28Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!"

   ^29Reèe mu Isus: "Buduæi da si me vidio, povjerovao si. Bla?eni koji ne
   vidje?e, a vjeruju!"

   ^30Isus je pred svojim uèenicima uèinio i mnoga druga znamenja koja
   nisu zapisana u ovoj knjizi.

   ^31A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Bo?ji, i da
   vjerujuæi imate ?ivot u imenu njegovu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Poslije toga oèitova se Isus ponovno uèenicima na Tiberijadskome
   moru. Oèitova se ovako:

   ^2Bijahu zajedno ?imun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane
   Galilejske, zatim Zebedejevi i jo? druga dva njegova uèenika.

   ^3Ka?e im ?imun Petar: "Idem ribariti." Reko?e: "Idemo i mi s tobom."
   Izaðo?e i uðo?e u laðu, ali te noæi ne ulovi?e ni?ta.

   ^4Kad je veæ svanulo, stade Isus na kraju, ali uèenici nisu znali da je
   to Isus.

   ^5Ka?e im Isus: "Djeèice, imate li ?to za prismok?" Odgovori?e mu:
   "Nemamo."

   ^6A on im reèe: "Bacite mre?u na desnu stranu laðe i naæi æete." Baci?e
   oni i vi?e je ne mogo?e izvuæi od mno?tva ribe.

   ^7Tada onaj uèenik kojega je Isus ljubio ka?e Petru: "Gospodin je!" Kad
   je ?imun Petar èuo da je to Gospodin, pripa?e si gornju haljinu, jer
   bija?e gol, te se baci u more.

   ^8Ostali uèenici doðo?e s laðicom vukuæi mre?u s ribom jer ne bijahu
   daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.

   ^9Kad iziðu na kraj, ugledaju pripravljenu ?eravicu i na njoj
   pristavljenu ribu i kruh.

   ^10Ka?e im Isus: "Donesite riba ?to ih sada uloviste."

   ^11Nato se ?imun Petar popne i izvuèe na kraj mre?u punu velikih riba,
   sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mre?a se ne raskinu.

   ^12Ka?e im Isus: "Hajde, doruèkujte!" I nitko se od uèenika ne usudi
   upitati ga: "Tko si ti?" Znali su da je Gospodin.

   ^13Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu.

   ^14To se veæ treæi put oèitova Isus uèenicima po?to uskrsnu od mrtvih.

   ^15Nakon doruèka upita Isus ?imuna Petra: "?imune Ivanov, ljubi? li me
   vi?e nego ovi?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti zna? da te volim."

   ^16Ka?e mu: "Pasi jaganjce moje!" Upita ga po drugi put: "?imune
   Ivanov, ljubi? li me?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti zna? da te
   volim!" Ka?e mu: "Pasi ovce moje!"

   ^17Upita ga treæi put: "?imune Ivanov, voli? li me?" Ra?alosti se Petar
   ?to ga upita treæi put: "Voli? li me?" pa mu odgovori: "Gospodine, ti
   sve zna?! Tebi je poznato da te volim." Ka?e mu Isus: "Pasi ovce moje!"

   ^18"Zaista, zaista ka?em ti: Dok si bio mlaði, sam si se opasivao i
   hodio kamo si htio; ali kad ostari?, ra?irit æe? ruke i drugi æe te
   opasivati i voditi kamo neæe?."

   ^19A to mu reèe nagovje?æujuæi kakvom æe smræu proslaviti Boga. Rekav?i
   to doda: "Idi za mnom!"

   ^20Petar se okrene i opazi da ga slijedi onaj uèenik kojega je Isus
   ljubio i koji se za veèere bija?e privio Isusu uz prsa i upitao ga:
   "Gospodine, tko æe te to izdati?"

   ^21Vidjev?i ga, Petar ka?e Isusu: "Gospodine, a ?to s ovim?"

   ^22Odgovori mu Isus: "Ako hoæu da on ostane dok ne doðem, ?to je tebi
   do toga? Ti idi za mnom!"

   ^23Stoga se pronese meðu braæom glas da onaj uèenik neæe umrijeti. No
   Isus mu nije rekao: "Neæe umrijeti", nego: "Ako hoæu da on ostane dok
   ne doðem, ?to je tebi do toga?"

   ^24Taj uèenik za ovo svjedoèi i ovo napisa. I znamo da je istinito
   svjedoèanstvo njegovo.

   ^25A ima jo? mnogo toga ?to uèini Isus i kad bi se sve redom popisalo,
   sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale.
     __________________________________________________________________

Acts
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu ?to je Isus èinio i uèio

   ^2do dana kad je uznesen po?to je dao upute apostolima koje je izabrao
   po Duhu Svetome.

   ^3Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je ?iv,
   èetrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Bo?jem.

   ^4I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napu?taju
   Jeruzalema, nego neka èekaju Obeæanje Oèevo "koje èuste od mene:

   ^5Ivan je krstio vodom, a vi æete naskoro nakon ovih dana biti kr?teni
   Duhom Svetim."

   ^6Nato ga sabrani upita?e: "Gospodine, hoæe? li u ovo vrijeme Izraelu
   opet uspostaviti kraljevstvo?"

   ^7On im odgovori: "Nije va?e znati vremena i zgode koje je Otac
   podredio svojoj vlasti.

   ^8Nego primit æete snagu Duha Svetoga koji æe siæi na vas i bit æete mi
   svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja
   zemlje."

   ^9Kada to reèe, bi uzdignut njima naoèigled i oblak ga ote njihovim
   oèima.

   ^10I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva èovjeka
   stado?e kraj njih u bijeloj odjeæi

   ^11i reko?e im: "Galilejci, ?to stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus
   koji je od vas uznesen na nebo isto æe tako doæi kao ?to ste vidjeli da
   odlazi na nebo."

   ^12Onda se vrati?e u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu
   Jeruzalema, udaljeno jedan subotni hod.

   ^13I po?to uðu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i
   Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev
   i ?imun Revnitelj i Juda Jakovljev -

   ^14svi oni bijahu jednodu?no postojani u molitvi sa ?enama, i Marijom,
   majkom Isusovom, i braæom njegovom.

   ^15U one dane ustade Petar meðu braæom - a bija?e sakupljenog naroda
   oko sto i dvadeset du?a - i reèe:

   ^16"Braæo! Trebalo je da se ispuni Pismo ?to ga na usta Davidova
   proreèe Duh Sveti o Judi koji bija?e voða onih ?to uhvati?e Isusa.

   ^17A Juda se ubrajao meðu nas i imao udio u ovoj slu?bi.

   ^18On, eto, steèe predio cijenom nepravednosti pa se stropo?ta, raspuèe
   po sredini i razli mu se sva utroba.

   ^19I svim je Jeruzalemcima znano da se onaj predio njihovim jezikom
   zove Akeldama, to jest Predio smrti.

   ^20Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova kuæa nek opusti, nek ne
   bude stanovnika u njoj! Njegovo nadgledni?tvo nek dobije drugi!

   ^21Jedan dakle od ovih ljudi ?to bijahu s nama za sve vrijeme ?to je
   meðu nama ?ivio Gospodin Isus -

   ^22poèev?i od kr?tenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas -
   treba da bude svjedokom njegova uskrsnuæa.

   ^23I postavi?e dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just,
   i Matiju.

   ^24Onda se pomoli?e: "Ti, Gospodine, poznavaoèe svih srdaca, poka?i
   koga si od ove dvojice izabrao

   ^25da primi mjesto ove apostolske slu?be kojoj se iznevjeri Juda da ode
   na svoje mjesto."

   ^26Onda baci?e kocke i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen
   jedanaestorici apostola.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Kad je napokon do?ao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome
   mjestu.

   ^2I eto iznenada ?uma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu
   kuæu u kojoj su bili.

   ^3I poka?u im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siðe po jedan
   na svakoga od njih.

   ^4Svi se napuni?e Duha Svetoga i poèe?e govoriti drugim jezicima, kako
   im veæ Duh dava?e zboriti.

   ^5A u Jeruzalemu su boravili ?idovi, ljudi pobo?ni iz svakog naroda pod
   nebom.

   ^6Pa kad nasta ona huka, strèa se mno?tvo i smetÄe jer ih je svatko èuo
   govoriti svojim jezikom.

   ^7Svi su bili izvan sebe i divili se govoreæi: "Gle! Nisu li svi ovi
   ?to govore Galilejci?

   ^8Pa kako to da ih svatko od nas èuje na svojem materinskom jeziku?

   ^9Parti, Meðani, Elamljani, ?itelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije,
   Ponta i Azije,

   ^10Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene,
   prido?lice Rimljani,

   ^11?idovi i sljedbenici, Kreæani i Arapi - svi ih mi èujemo gdje na?im
   jezicima razgla?uju velièanstvena djela Bo?ja."

   ^12Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: "?to bi to moglo
   biti?"

   ^13Drugi su pak, podrugujuæi se, govorili: "Slatkog su se vina
   ponapili!"

   ^14A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podi?e glas i prozbori:
   "?idovi i svi ?to boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i rijeèi mi
   poslu?ajte:

   ^15Nisu ovi pijani, kako vi mislite - ta istom je treæa ura dana -

   ^16nego to je ono ?to je reèeno po proroku Joelu:

   ^17"U posljednje dane, govori Bog: Izlit æu Duha svoga na svako tijelo
   i proricat æe va?i sinovi i kæeri, va?i æe mladiæi gledati viðenja, a
   starci va?i sne sanjati.

   ^18Èak æu i na sluge i slu?kinje svoje izliti Duha svojeg u dane one i
   proricat æe.

   ^19Pokazat æu èudesa na nebu gore i znamenja na zemlji dolje, krv i
   oganj i stupove dima.

   ^20Sunce æe se prometnut u tminu, a mjesec u krv prije nego svane Dan
   Gospodnji velik i slavan.

   ^21I tko god prizove ime Gospodnje bit æe spa?en."

   ^22"Izraelci, èujte ove rijeèi: Isusa Nazareæanina, èovjeka kojega Bog
   pred vama potvrdi silnim djelima, èudesima i znamenjima koja, kao ?to
   znate, po njemu uèini meðu vama -

   ^23njega, predana po odluèenu naumu i promislu Bo?jem, po rukama
   bezakonika razapeste i pogubiste.

   ^24Ali Bog ga uskrisi oslobodiv?i ga grozote smrti jer ne bija?e moguæe
   da ona njime ovlada.

   ^25David doista za nj ka?e: Gospodin mi je svagda pred oèima jer mi je
   zdesna da ne posrnem.

   ^26Stog mi se raduje srce i klièe jezik, pa i tijelo mi spokojno
   poèiva.

   ^27Jer mi neæe? ostaviti du?u u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj
   trule?i ugleda.

   ^28Pokazat æe? mi stazu ?ivota, ispuniti me rado?æu lica svoga.

   ^29Braæo, dopustite da vam otvoreno ka?em: praotac je David umro,
   pokopan je i eno mu meðu nama groba sve do dana?njeg dana.

   ^30Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod
   utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo,

   ^31unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuæe Kristovo: Nije ostavljen u
   Podzemlju niti mu tijelo trule?i ugleda.

   ^32Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci.

   ^33Desnicom dakle Bo?jom uzvi?en, primio je od Oca Obeæanje, Duha
   Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slu?ate.

   ^34Ta David nije bio uznesen na nebesa, a veli: Reèe Gospodin Gospodinu
   mojemu: 'Sjedi mi zdesna'

   ^35dok ne polo?im neprijatelje tvoje za podno?je nogama tvojim!

   ^36Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega
   vi razapeste Bog uèinio i Gospodinom i Kristom."

   ^37Kad su to èuli, duboko potreseni reko?e Petru i drugim apostolima:
   "?to nam je èiniti, braæo?"

   ^38Petar æe im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa
   Krista da vam se oproste grijesi i primit æete dar, Duha Svetoga.

   ^39Ta za vas je ovo obeæanje i za djecu va?u i za sve one izdaleka,
   koje pozove Gospodin Bog na?."

   ^40I mnogim je drugim rijeèima jo? svjedoèio i hrabrio ih: "Spasite se
   od nara?taja ovog opakog!"

   ^41I oni prigrli?e rijeè njegovu i krsti?e se te im se u onaj dan
   pridru?i oko tri tisuæe du?a.

   ^42Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedni?tvu, lomljenju kruha
   i molitvama.

   ^43Strahopo?tovanje obuzima?e svaku du?u: apostoli su èinili mnoga
   èudesa i znamenja.

   ^44Svi koji prigrli?e vjeru bijahu zdru?eni i sve im bija?e zajednièko.

   ^45Sva bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko
   trebao.

   ^46Svaki bi dan jednodu?no i postojano hrlili u Hram, u kuæama bi
   lomili kruh te u radosti i prostodu?nosti srca zajednièki uzimali hranu

   ^47hvaleæi Boga i u?ivajuæi naklonost svega naroda. Gospodin je pak
   danomice zajednici pridru?ivao spasenike.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Petar i Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru.

   ^2Upravo su donosili nekog èovjeka, hroma od majèine utrobe; njega bi
   svaki dan postavljali kod hramskih vrata, zvanih Divna, da prosi
   milostinju od onih koji ulaze u Hram.

   ^3On ugleda Petra i Ivana upravo kad zakoraèi?e u Hram te zamoli
   milostinju.

   ^4Petar ga zajedno s Ivanom prodorno pogleda i reèe: "Pogledaj u nas!"

   ^5Dok ih je moleæivo motrio oèekujuæi od njih ne?to dobiti,

   ^6reèe mu Petar: "Srebra i zlata nema u mene, ali ?to imam - to ti
   dajem: u ime Isusa Krista Nazareæanina hodaj!"

   ^7I uhvativ?i ga za desnu ruku, pridi?e ga: umah mu omoæa?e noge i
   gle?njevi

   ^8pa skoèi, uspravi se, stane hodati te uðe s njima u Hram hodajuæi,
   poskakujuæi i hvaleæi Boga.

   ^9Sav ga narod vidje kako hoda i hvali Boga.

   ^10Razabra?e da je to on - onaj koji je na Divnim vratima Hrama prosio
   milostinju - i ostado?e zapanjeni i izvan sebe zbog onoga ?to se s njim
   dogodilo.

   ^11Kako se pak on dr?ao Petra i Ivana, sav se narod zapanjen strèa k
   njima u trijem zvani Salomonov.

   ^12Kada to vidje Petar, obrati se narodu: "Izraelci, ?to se ovomu
   èudite? Ili ?to nas gledate kao da smo svojom snagom ili pobo?no?æu
   postigli da ovaj prohoda?

   ^13Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca na?ih, proslavi slugu
   svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom
   kad veæ bija?e odluèio pustiti ga.

   ^14Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje
   ubojica.

   ^15Zaèetnika ?ivota ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, èemu smo mi
   svjedoci."

   ^16"I po vjeri u njegovo ime, to je ime dalo snagu ovomu kojega gledate
   i poznate: vjera u Njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naoèigled
   vas sviju."

   ^17"I sada, braæo, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari
   va?i.

   ^18Ali Bog tako ispuni ?to unaprijed navijesti po ustima svih proroka:
   da æe njegov Pomazanik trpjeti.

   ^19Pokajte se dakle i obratite da se izbri?u grijesi va?i

   ^20pa od Gospodina doðu vremena rashlade te on po?alje vama unaprijed
   namijenjenog Pomazanika, Isusa."

   ^21Njega treba da nebo pridr?i do vremena uspostave svega ?to obeæa Bog
   na usta svetih proroka svojih odvijeka."

   ^22"Mojsije tako reèe: Proroka poput mene od va?e braæe podignut æe vam
   Gospodin, Bog va?. Njega slu?ajte u svemu ?to vam god reèe.

   ^23I svaka du?a koja ne poslu?a toga proroka, neka se iskorijeni iz
   naroda."

   ^24"I svi Proroci koji su - od Samuela dalje - govorili, takoðer su
   navijestili ove dane."

   ^25"Vi ste sinovi proroka i Saveza koji sklopi Bog s ocima va?im
   govoreæi Abrahamu: Potomstvom æe se tvojim blagoslivljati sva plemena
   zemlje.

   ^26Vama najprije podi?e Bog Slugu svoga i posla ga blagoslivljati vas
   da se svatko obrati od opaèina svojih."
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Dok su oni jo? govorili narodu, priðu im sveæenici, hramski
   zapovjednik i saduceji,

   ^2ozlovoljeni ?to uèe narod i navje?æuju - u Isusu - uskrsnuæe od
   mrtvih;

   ^3pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer veæ bija?e veèer.

   ^4Ipak mnogi od onih koji su èuli Rijeè, povjerova?e te broj vjernika
   poraste nekako do pet tisuæa.

   ^5Sutradan se sastado?e u Jeruzalemu glavari, starje?ine i pismoznanci
   -

   ^6i veliki sveæenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda
   velikosveæenièkoga.

   ^7Izvedo?e apostole preda se pa ih stado?e ispitivati: "Kojom snagom
   ili po kojem imenu vi to uèiniste?"

   ^8Onda Petar pun Duha Svetoga reèe: "Glavari narodni i starje?ine!

   ^9Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela uèinjena bolesnu èovjeku? Po
   kome je ovaj spa?en?

   ^10Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa
   Krista Nazareæanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od
   mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav!

   ^11On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade
   kamen zaglavni.

   ^12I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga
   imena dana ljudima po kojemu se mo?emo spasiti."

   ^13Kad vidje?e neustra?ivost Petrovu i Ivanovu, a znajuæi da su to
   ljudi nepismeni i neuki, bijahu u èudu; znali su ih, da bijahu s
   Isusom, ali

   ^14videæi gdje s njima stoji izlijeèeni èovjek, nisu mogli ni?ta
   protusloviti.

   ^15Stoga zapovjedi?e da izaðu iz vijeænice pa stado?e raspravljati:

   ^16"?to æemo s tim ljudima? Ta uèinili su oèit znak, poznat svim
   Jeruzalemcima, ne mo?emo ga nijekati;

   ^17ali da se jo? vi?e ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu
   ?ivom o tom Imenu vi?e ne govore."

   ^18Pozva?e ih i zapovjedi?e im da podnipo?to ne zbore niti nauèavaju u
   ime Isusovo.

   ^19Ali im Petar i Ivan odgovori?e: "Sudite je li pred Bogom pravo
   slu?ati radije vas nego Boga.

   ^20Mi doista ne mo?emo ne govoriti ?to vidjesmo i èusmo."

   ^21Ali oni ne na?av?i kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste
   poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga ?to se dogodilo.

   ^22Jer èovjeku na kom se dogodi èudo ozdravljenja bija?e vi?e od
   èetrdeset godina.

   ^23Otpu?teni, odo?e svojima i javi?e ?to im reko?e veliki sveæenici i
   starje?ine.

   ^24Kad su oni to èuli, jednodu?no podigo?e glas k Bogu i reko?e:
   "Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve ?to je u njima!

   ^25Ti si na usta oca na?ega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao:
   Za?to se bune narodi, za?to puci ludosti snuju?

   ^26Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rotÄe protiv Gospodina i
   protiv Pomazanika njegova.

   ^27RotÄe se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog
   pomaza, rotÄe se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima
   izraelskim

   ^28da uèine ?to tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude.

   ^29I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama
   svojim sa svom smjelo?æu navje?æivati rijeè tvoju!

   ^30Pru?i ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i èudesa po imenu
   svetoga Sluge tvoga Isusa."

   ^31I po?to se pomoli?e, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se
   napuni?e Duha Svetoga te stanu navje?æivati rijeè Bo?ju smjelo.

   ^32U mno?tva onih ?to prigrli?e vjeru bija?e jedno srce i jedna du?a. I
   nijedan od njih nije svojim zvao ni?ta od onoga ?to je imao, nego im
   sve bija?e zajednièko.

   ^33Apostoli pak velikom silom davahu svjedoèanstvo o uskrsnuæu
   Gospodina Isusa i svi u?ivahu veliku naklonost.

   ^34Doista, nitko meðu njima nije oskudijevao jer koji bi god
   posjedovali zemlji?ta ili kuæe, prodavali bi ih i utr?ak donosili

   ^35i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je
   trebao.

   ^36A Josip, od apostola prozvan Barnaba, ?to znaèi Sin utjehe, levit,
   rodom Cipranin,

   ^37posjedova?e jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred
   noge apostolima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Neki pak èovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom ?enom Safirom
   proda imanje

   ^2pa u dogovoru sa ?enom odvoji ne?to od utr?ka, a samo jedan dio
   donese i postavi pred noge apostolima.

   ^3Petar mu reèe: "Ananija, za?to ti Sotona ispuni srce te si slagao
   Duhu Svetomu i odvojio od utr?ka imanja?

   ^4Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoæ prodano, nije
   li u tvojoj vlasti? Za?to si se na takvo ?to odluèio? Nisi slagao
   ljudima, nego Bogu!"

   ^5Kako Ananija èu te rijeèi, sru?i se i izdahnu. I silan strah spopade
   sve koji su to èuli.

   ^6Nato ustanu mladiæi, poviju ga, iznesu i pokopaju.

   ^7Nakon otprilike tri sata uðe njegova ?ena ne znajuæi ?to se dogodilo.

   ^8Petar joj reèe: "Reci mi, jeste li za toliko dali imanje?" Ona
   odgovori: "Da, za toliko."

   ^9A Petar æe joj: "?to vam bi da se slo?iste isku?ati Duha Gospodnjega?
   Eto na vratima nogu onih koji ti pokopa?e mu?a! I tebe æe iznijeti!"

   ^10Ona se umah sru?i do njegovih nogu i izdahnu. Oni mladiæi uðu, naðu
   je mrtvu, iznesu je i pokopaju uz mu?a.

   ^11I silan strah spopade cijelu Crkvu i sve koji su to èuli.

   ^12Po rukama se apostolskim dogaðala mnoga znamenja i èudesa u narodu.
   Svi su se jednodu?no okupljali u Trijemu Salomonovu.

   ^13Nitko se drugi nije usuðivao pridru?iti im se, ali ih je narod
   velièao.

   ^14I sve se vi?e poveæavalo mno?tvo mu?eva i ?ena ?to vjerovahu
   Gospodinu

   ^15tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na
   le?aljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena
   njegova osjenila kojega od njih.

   ^16A slijegalo bi se i mno?tvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi
   bolesnike i opsjednute od neèistih duhova, i svi bi ozdravljali.

   ^17Onda se podi?e veliki sveæenik i sve njegove prista?e - sljedba
   saducejska.

   ^18Puni zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu.

   ^19Ali anðeo Gospodnji noæu otvori vrata tamnice, izvede ih i reèe:

   ^20"Poðite i postojano u Hramu navje?æujte narodu sve rijeèi ?ivota
   ovoga."

   ^21Poslu?ni, u praskozorje su u?li u Hram te nauèavali. Uto sti?e
   veliki sveæenik i njegove prista?e, sazovu Vijeæe i sve starje?instvo
   sinova Izraelovih pa po?alju u zatvor da ih dovedu.

   ^22Kad stra?ari stigo?e onamo, ne naðo?e ih u tamnici pa se vrate i
   jave:

   ^23"Zatvor smo na?li sa svom pomnjom zatvoren i èuvare na stra?i pred
   vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne naðosmo."

   ^24Kad su hramski zapovjednik i veliki sveæenici èuli te rijeèi, u
   nedoumici su se pitali ?to bi to moglo biti.

   ^25Nato netko pristigne i dojavi im: "Eno, ljudi koje baciste u
   tamnicu, u Hramu stoje i uèe narod."

   ^26Tada zapovjednik sa stra?arima ode te ih dovede - ne na silu jer se
   bojahu da ih narod ne kamenuje.

   ^27Dovedo?e ih i privedo?e pred Vijeæe. Veliki ih sveæenik zapita:

   ^28"Nismo li vam strogo zabranili uèiti u to Ime? A vi ste eto napunili
   Jeruzalem svojim naukom i hoæete na nas navuæi krv toga èovjeka."

   ^29Petar i apostoli odvrate: "Treba se veæma pokoravati Bogu negoli
   ljudima!

   ^30Bog otaca na?ih uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesiv?i ga na
   drvo.

   ^31Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Zaèetnika i Spasitelja da
   obraæenjem podari Izraela i opro?tenjem grijeha.

   ^32I mi smo svjedoci tih dogaðaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima ?to
   mu se pokoravaju."

   ^33Nato se oni razgnjevi?e i htjedo?e ih ubiti.

   ^34Ali ustade u Vijeæu neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac,
   kojega je po?tovao sav narod. On zapovjedi da ljude naèas izvedu

   ^35pa æe vijeænicima: "Izraelci, dobro promislite ?to æete s tim
   ljudima.

   ^36Ta prije nekog vremena podi?e se Teuda tvrdeæi da je netko, i uza nj
   prista oko èetiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se prista?e
   razbjego?e i netragom ih nesta.

   ^37Nakon toga se u dane popisa podi?e Juda Galilejac i odvuèe narod za
   sobom. I on propade i sve mu se prista?e raspr?i?e.

   ^38I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je
   taj naum ili to djelo od ljudi, propast æe;

   ^39ako li je pak od Boga, neæete ga moæi uni?titi - da se i s Bogom u
   ratu ne naðete." Poslu?aju ga

   ^40pa dozovu apostole, i?ibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime
   Isusovo pa ih otpuste.

   ^41Oni pak odu ispred Vijeæa radosni ?to bijahu dostojni podnijeti
   pogrde za Ime.

   ^42I svaki su dan u Hramu i po kuæama neprestance uèili i navje?æivali
   Krista, Isusa.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 U one dane, kako se broj uèenika mno?io, ?idovi grèkog jezika
   stado?e mrmljati protiv domaæih ?idova ?to se u svagdanjem slu?enju
   zanemaruju njihove udovice.

   ^2Dvanaestorica nato sazva?e mno?tvo uèenika i reko?e: "Nije pravo da
   mi napustimo rijeè Bo?ju da bismo slu?ili kod stolova.

   ^3De pronaðite, braæo, izmeðu sebe sedam mu?eva na dobru glasu, punih
   Duha i mudrosti. Njih æemo postaviti nad ovom slu?bom,

   ^4a mi æemo se posvetiti molitvi i poslu?ivanju Rijeèi."

   ^5Prijedlog se svidje svemu mno?tvu pa izabra?e Stjepana, mu?a puna
   vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu
   te antiohijskog prido?licu Nikolu.

   ^6Njih postave pred apostole, a oni pomoliv?i se, polo?e na njih ruke.

   ^7I rijeè je Bo?ja rasla, uvelike se mno?io broj uèenika u Jeruzalemu i
   veliko je mno?tvo sveæenika prihvaæalo vjeru.

   ^8Stjepan je pun milosti i snage èinio velika èudesa i znamenja u
   narodu.

   ^9Nato se digo?e neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca,
   Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa poèe?e raspravljati sa
   Stjepanom,

   ^10ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.

   ^11Onda podmetnu?e neke ljude koji reko?e: "Èuli smo ga govoriti
   pogrdne rijeèi protiv Mojsija i Boga."

   ^12Podjare i narod, starje?ine i pismoznance pa priðu, zgrabe ga i
   odvuku u Vijeæe.

   ^13Ondje namjesti?e la?ne svjedoke koji reko?e: "Ovaj èovjek
   neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona.

   ^14Èuli smo ga doista govoriti: 'Isus Nazareæanin razvalit æe ovo
   Mjesto i izmijeniti obièaje koje nam predade Mojsije'."

   ^15A svi koji su sjedili u Vijeæu uprije?e pogled u Stjepana te opazi?e
   - lice mu kao u anðela.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Veliki sveæenik upita: "Je li to tako?"

   ^2Stjepan odgovori: "Braæo i oci, èujte! Bog slave ukaza se ocu na?emu
   Abrahamu dok bija?e u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu,

   ^3i reèe mu: Iziði iz zemlje svoje, iz zavièaja svoga, hajde u zemlju
   koju æu ti pokazati.

   ^4On nato iziðe iz zemlje kaldejske i nastani se u Haranu. Odande ga
   nakon smrti oca njegova Bog preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada
   boravite.

   ^5U njoj mu ne dade ni stope ba?tine, nego obeæa dati je u posjed njemu
   i potomstvu njegovu nakon njega, premda jo? nije imao djeteta.

   ^6Bog isto tako reèe da æe potomci njegovi biti prido?lice u zemlji
   tuðoj, da æe ih porobljavati i tlaèiti èetiri stotine godina.

   ^7Ali narod kojemu budu robovali ja æu suditi, reèe Bog. A nakon toga
   iziæi æe i iskazati mi ?tovanje na ovome mjestu.

   ^8Dade mu i Savez obrezanja. Tako rodi Izaka i obreza ga osmi dan, Izak
   Jakova, Jakov dvanaest rodozaèetnika."

   ^9"Rodozaèetnici pak, iz zavisti, Josipa predado?e u Egipat. Ali Bog
   bija?e s njim

   ^10te ga izbavlja?e iz svih nevolja, podari ga naklono?æu i mudro?æu
   pred faraonom, kraljem egipatskim koji ga postavi za upravitelja nad
   Egiptom i nad cijelim dvorom svojim.

   ^11Onda u cijeloj zemlji egipatskoj i kanaanskoj nasta glad i nevolja
   velika: oci na?i ne mogahu naæi hrane.

   ^12Kad Jakov doèu da u Egiptu ima ?ita, posla onamo najprije oce na?e.

   ^13Drugi se put Josip oèitova braæi svojoj pa faraon dozna za
   podrijetlo Josipovo.

   ^14Josip tada posla po Jakova, oca svoga, i svu rodbinu, sedamdeset i
   pet du?a.

   ^15Jakov tako siðe u Egipat. I umrije on i oci na?i.

   ^16Preneseni su u Sihem i polo?eni u grob koji je Abraham za srebro
   kupio od sinova Hamorovih u Sihemu."

   ^17"Kako se bli?ilo vrijeme obeæanja koje Bog obreèe Abrahamu, rastao
   je u Egiptu narod i mno?io se

   ^18dok ondje ne zavlada drugi kralj koji nije poznavao Josipa.

   ^19Lukav prema rodu na?emu, tlaèio je on oce na?e da bi djecu svoju
   izlagali da ne ostanu na ?ivotu.

   ^20U taj se èas rodi Mojsije. Bija?e bo?anski lijep. Tri je mjeseca
   hranjen u kuæi oèinskoj,

   ^21a onda, kad je bio izlo?en, prigrli ga kæi faraonova i othrani sebi
   za sina.

   ^22Tako Mojsije, odgojen u svoj mudrosti egipatskoj, bija?e silan na
   rijeèima i djelima."

   ^23"Kad mu bija?e èetrdeset godina, ponuka ga srce da pohodi braæu
   svoju, sinove Izraelove.

   ^24I kad vidje kako je jednomu nanesena nepravda, suprotstavi se i
   osveti zlostavljenoga ubiv?i Egipæanina.

   ^25Mislio je da æe braæa njegova shvatiti kako æe im Bog po njegovoj
   ruci pru?iti spasenje, ali oni ne shvati?e.

   ^26Sutradan se pojavi pred onima koji su se tukli te ih stade
   nagovarati da se izmire: 'Ljudi, braæa ste! Za?to zlostavljate jedan
   drugoga?'

   ^27Ali ga onaj ?to je zlostavljao svoga bli?njega odbi rijeèima: Tko te
   postavi glavarom i sucem nad nama?

   ^28Kani? li ubiti i mene kao ?to si juèer ubio onog Egipæanina?

   ^29Na te rijeèi pobje?e Mojsije i skloni se u zemlju midjansku, gdje mu
   se rodi?e dva sina."

   ^30"Nakon èetrdeset godina ukaza mu se Anðeo u pustinji brda Sinaja u
   rasplamtjeloj vatri jednoga grma.

   ^31Opaziv?i to, zadivi se Mojsije viðenju. Dok je prilazio da bolje
   promotri, eto glasa Gospodnjega:

   ^32Ja sam Bog Otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Sav
   prepla?en, Mojsije se ne usudi pogledati.

   ^33A Gospodin æe mu: Izuj obuæu s nogu! Jer mjesto na kojem stoji?,
   sveto je tlo.

   ^34Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i uzdisaj mu èuo pa
   siðoh izbaviti ga. I sad hajde! ?aljem te u Egipat!"

   ^35"Toga Mojsija - kojega su se odrekli rekav?i: Tko te postavi
   glavarom i sucem? - toga im Bog kao glavara i otkupitelja posla po
   Anðelu koji mu se ukaza u grmu.

   ^36On ih izvede uèiniv?i èudesa i znamenja u zemlji egipatskoj, u
   Crvenome moru i u pustinji kroz èetrdeset godina.

   ^37To je onaj Mojsije koji reèe sinovima Izraelovim: Proroka poput mene
   od va?e braæe podiæi æe vam Bog.

   ^38To je onaj koji za skupa u pustinji bija?e izmeðu Anðela ?to mu
   govora?e na brdu Sinaju i otaca na?ih; onaj koji je primio rijeèi
   ?ivotne da ih nama preda.

   ^39Njemu se ne htjedo?e pokoriti oci na?i, nego ga odbi?e i u srcima se
   svojima vrati?e u Egipat

   ^40rekav?i Aronu: 'Napravi nam bogove koji æe iæi pred nama! Ta ne
   znamo ?to se dogodi s tim Mojsijem koji nas izvede iz zemlje
   egipatske.'

   ^41Tele naèini?e u dane one, prineso?e ?rtvu tom kumiru i veseljahu se
   djelima ruku svojih.

   ^42Bog se pak odvrati i prepusti ih da èaste vojsku nebesku, kao ?to
   pi?e u Knjizi proroèkoj: Prinosiste li mi ?rtve i prinose èetrdeset
   godina u pustinji, dome Izraelov?

   ^43Poprimiste ?ator Molohov i zvijezdu boga Refana - likove koje
   napraviste da biste im se klanjali. Odvest æu vas stoga u progonstvo
   onkraj Babilona!"

   ^44"Oci na?i imahu u pustinji ?ator svjedoèanstva kako odredi Onaj koji
   reèe Mojsiju da se on naèini po praliku koji je vidio.

   ^45Taj su ?ator preuzeli oci na?i i pod Jo?uom ga unijeli u posjed s
   kojega Bog pred licem njihovim rastjera narode. Tako bija?e sve do dana
   Davida,

   ^46koji je na?ao milost pred Bogom te molio da naðe boravi?te Bogu
   Jakovljevu.

   ^47Istom Salomon izgradi mu Dom.

   ^48Ali Svevi?nji u rukotvorinama ne prebiva, kao ?to veli prorok:

   ^49Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podno?je nogama. Kakav dom da
   mi sagradite, govori Gospodin, i gdje da bude mjesto mog poèinka?

   ^50Nije li ruka moja naèinila sve to?

   ^51Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i u?iju, vi se uvijek opirete Duhu
   Svetomu: kako oci va?i tako i vi!

   ^52Kojega od proroka nisu progonili oci va?i? I pobi?e one koji su
   unaprijed navijestili dolazak Pravednika èiji ste vi sada izdajice i
   ubojice,

   ^53vi koji po anðeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste
   dr?ali."

   ^54Kad su to èuli, uskipje?e u srcima i poèe?e ?kripati zubima na
   njega.

   ^55Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Bo?ju
   i Isusa gdje stoji zdesna Bogu

   ^56pa reèe: "Evo vidim nebesa otvorena i Sina Èovjeèjega gdje stoji
   zdesna Bogu."

   ^57Vièuæi iza glasa, oni zatisnu?e u?i i navali?e jednodu?no na njega.

   ^58Izbaci?e ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odlo?i?e haljine do
   nogu mladiæa koji se zvao Savao.

   ^59I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi
   duh moj!"

   ^60Onda se baci na koljena i povika iza glasa: "Gospodine, ne uzmi im
   ovo za grijeh!" Kada to reèe, usnu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Savao je pristao da se Stjepan smakne. U onaj dan navali velik
   progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspr?i?e po
   krajevima judejskim i samarijskim.

   ^2Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i odr?ali veliko ?alovanje za
   njim.

   ^3Savao je pak pusto?io Crkvu: ulazio je u kuæe, odvlaèio mu?eve i ?ene
   i predavao ih u tamnicu.

   ^4Oni dakle ?to su se raspr?ili obilazili su navje?æujuæi Rijeè.

   ^5Filip tako siðe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista.

   ^6Mno?tvo je jednodu?no prihvaæalo ?to je Filip govorio slu?ajuæi ga i
   gledajuæi znamenja koja je èinio.

   ^7Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili neèisti duhovi vièuæi iza
   glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi.

   ^8Nasta tako velika radost u onome gradu.

   ^9Èovjek se neki, imenom ?imun, u gradu veæ du?e bavio èarobnja?tvom i
   opèaravao narod tvrdeæi da je neki veliki.

   ^10Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: "Ovaj je Snaga
   Bo?ja, zvana Velika."

   ^11A priklanjahu mu se jer ih je du?e vremena opèaravao svojim
   vrad?binama.

   ^12Ali kad povjerova?e Filipu koji navje?æiva?e evanðelje o kraljevstvu
   Bo?jemu i o imenu Isusa Krista, kr?tavahu se - mu?evi i ?ene.

   ^13Povjerova i ?imun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen
   promatrajuæi znamenja i èudesa koja su se dogaðala.

   ^14Kad su apostoli u Jeruzalemu èuli da je Samarija prigrlila rijeè
   Bo?ju, posla?e k njima Petra i Ivana.

   ^15Oni siðo?e i pomoli?e se za njih da bi primili Duha Svetoga.

   ^16Jer jo? ni na koga od njih ne bija?e si?ao; bijahu samo kr?teni u
   ime Gospodina Isusa.

   ^17Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.

   ^18Kad ?imun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi
   apostolima novaca

   ^19govoreæi: "Dajte i meni tu moæ da svatko na koga polo?im ruke primi
   Duha Svetoga."

   ^20Petar mu odvrati: "Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio
   dar Bo?ji novcima steæi!

   ^21Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred
   Bogom!

   ^22Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako
   oprostila namisao srca tvoga.

   ^23Ta gledam te: ?uèju si gorak i nepravdom okovan."

   ^24?imun odgovori: "Molite i vi za me Gospodina da me ne snaðe ni?ta od
   toga ?to rekoste!"

   ^25Oni pak po?to posvjedoèi?e i doreko?e rijeè Gospodnju, vrati?e se u
   Jeruzalem navje?æujuæi evanðelje mnogim selima samarijskim.

   ^26Anðeo se Gospodnji obrati Filipu: "Ustani i poði na jug putom ?to iz
   Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust."

   ^27On usta i poðe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog
   dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bija?e nad svom
   njezinom riznicom.

   ^28Vraæao se iz Jeruzalema, kamo je bio po?ao pokloniti se; sjeða?e na
   svojim kolima i èita?e proroka Izaiju.

   ^29Duh reèe Filipu: "Poði i pridru?i se tim kolima!"

   ^30Filip pritrèa i èu gdje onaj èita Izaiju proroka pa æe mu:
   "Razumije? li ?to èita??"

   ^31On odvrati: "Kako bih mogao ako me tko ne uputi?" Onda zamoli Filipa
   da se uspne i sjedne uza nj.

   ^32A èitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedo?e ga, ko
   janje nijemo pred onim ?to ga stri?e on ne otvara svojih usta.

   ^33U poni?enju sud mu je uskraæen. Nara?taj njegov tko da opi?e? Da,
   uklonjen je sa zemlje ?ivot njegov.

   ^34Dvoranin se obrati Filipu pa æe mu: "Molim te, o kome to prorok
   govori? O sebi ili o kome drugom?

   ^35Filip prozbori te mu, po?av?i od toga Pisma, navijesti evanðelje:
   Isusa.

   ^36Putujuæi tako, stigo?e do neke vode pa æe dvoranin: "Evo vode! ?to
   prijeèi da se krstim?"

   ^37#

   ^38Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siðo?e u vodu
   te ga Filip krsti.

   ^39A kad iziðo?e iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin
   vi?e ne vidje. On radosno nastavi svojim putom,

   ^40a Filip se naðe u Azotu. I kako je prolazio, navje?æiva?e evanðelje
   svim gradovima dok ne sti?e u Cezareju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema uèenicima
   Gospodnjim, poðe k velikomu sveæeniku,

   ^2zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje naðe od
   ovoga Puta, mu?eve i ?ene, okovane dovede u Jeruzalem.

   ^3Kad se putujuæi pribli?i Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s
   neba.

   ^4Sru?i se na zemlju i zaèu glas ?to mu govora?e: "Savle, Savle, za?to
   me progoni??"

   ^5On upita: "Tko si, Gospodine?" A on æe: "Ja sam Isus kojega ti
   progoni?!

   ^6Nego ustani, uði u grad i reæi æe ti se ?to ti je èiniti."

   ^7Njegovi suputnici ostado?e bez rijeèi: èuli su dodu?e glas, ali ne
   vidje?e nikoga.

   ^8Savao usta sa zemlje. Otvorenih oèiju nije ni?ta vidio pa ga povedu
   za ruku i uvedu u Damask.

   ^9Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio.

   ^10U Damasku bija?e neki uèenik imenom Ananija. Njemu u viðenju reèe
   Gospodin: "Ananija!" On se odazva: "Evo me, Gospodine!"

   ^11A Gospodin æe mu: "Ustani, poði u ulicu zvanu Ravna i u kuæi Judinoj
   potra?i Tar?anina imenom Savla. Eno, moli se;

   ^12i u viðenju vidje èovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i pola?e na nj
   ruke da bi progledao."

   ^13Ananija odgovori: "Gospodine, od mnogih sam èuo o tom èovjeku kolika
   je zla tvojim svetima uèinio u Jeruzalemu.

   ^14On ima od velikih sveæenika i punomoæ okovati sve koji prizivlju ime
   tvoje."

   ^15Gospodin mu odvrati: "Poði jer on mi je oruðe izabrano da ponese ime
   moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove.

   ^16Ja æu mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti."

   ^17Ananija ode, uðe u kuæu, polo?i na nj ruke i reèe: "Savle, brate!
   Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si i?ao, posla me da
   progleda? i napuni? se Duha Svetoga."

   ^18I odmah mu s oèiju spade ne?to kao ljuske te on progleda pa usta,
   krsti se

   ^19i uzev?i hrane, okrijepi se. Nekoliko dana provede s uèenicima u
   Damasku.

   ^20te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin
   Bo?ji.

   ^21Koji ga god slu?ahu, izvan sebe govorahu: "Nije li ovo onaj koji je
   u Jeruzalemu istrebljivao sve koji Ime ovo prizivlju, pa i ovamo zato
   do?ao da ih okovane odvede pred velike sveæenike?"

   ^22Savao pak, sve silniji, zbunjiva?e ?idove koji prebivahu u Damasku
   dokazujuæi: "Ovo je Krist!"

   ^23Po?to je minulo podosta vremena, odluèe ?idovi pogubiti ga,

   ^24ali Savao dozna za njihov naum. Nadzirahu i vrata danju i noæu da bi
   ga pogubili,

   ^25ali ga uèenici noæu uze?e i preko zidina oprezno spusti?e u ko?ari.

   ^26Kad je Savao do?ao u Jeruzalem, gledao se pridru?iti uèenicima, ali
   ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je uèenik.

   ^27Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je
   Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku
   smjelo propovijedao u ime Isusovo.

   ^28Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo
   propovijedao u ime Gospodnje.

   ^29Govorio je i raspravljao sa ?idovima grèkog jezika pa i oni snovahu
   pogubiti ga.

   ^30Saznala to braæa pa ga odvedo?e u Cezareju i uputi?e u Tarz.

   ^31Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji u?ivala mir,
   izgraðivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom
   Svetoga Duha.

   ^32Jednom Petar, obilazeæi posvuda, siðe i k svetima u Lidi.

   ^33Ondje naðe nekog èovjeka imenom Eneja, koji je osam godina le?ao na
   postelji: bija?e uzet.

   ^34Reèe mu Petar: "Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i prostri sam
   sebi!" On umah usta.

   ^35Vidje?e to svi ?itelji Lide i ?arona te se obrati?e Gospodinu.

   ^36U Jopi pak bija?e uèenica imenom Tabita, ?to prevedeno znaèi Ko?uta.
   Bija?e ona bogata dobrim djelima i milostinjama ?to ih je dijelila.

   ^37Upravo u one dane obolje i umrije. Po?to je operu, izlo?e je u
   gornjoj sobi.

   ^38A kako je Lida blizu Jope, uèenici èu?e da je Petar ondje i posla?e
   k njemu dva èovjeka s molbom: "Doði k nama, ne oklijevaj!"

   ^39Petar usta i krenu s njima. Èim sti?e, odvedo?e ga u gornju sobu.
   Okru?i?e ga sve udovice te mu plaèuæi pokazivahu haljine i odijela ?to
   ih je Ko?uta izraðivala dok je jo? bila s njima.

   ^40Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i
   reèe: "Tabita, ustani!" Ona otvori oèi, pogleda Petra i sjede.

   ^41On joj pru?i ruku i pridi?e je. Onda pozove svete i udovice pa im je
   pokaza ?ivu.

   ^42Dozna se za to po svoj Jopi te mnogi povjerova?e u Gospodina.

   ^43Petar osta neko vrijeme u Jopi u nekog ?imuna ko?ara.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 U Cezareji bija?e neki èovjek imenom Kornelije, satnik takozvane
   italske èete,

   ^2pobo?an i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge
   milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu.

   ^3U viðenju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno anðela Bo?jega
   gdje dolazi k njemu i veli mu: "Kornelije!"

   ^4Zagleda se u nj pa mu prestra?en reèe: "?to je, Gospodine?" A on
   njemu: "Molitve su tvoje i milostinje uzi?le kao ?rtva podsjetnica pred
   Boga.

   ^5Zato sada po?alji ljude u Jopu i dozovi ?imuna koji se zove Petar.

   ^6On je gost u nekog ?imuna ko?ara èija je kuæa uz more."

   ^7Èim ode anðeo koji mu je govorio, pozove on dvojicu slugu i jednoga
   pobo?na, privr?ena vojnika,

   ^8sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu.

   ^9Sutradan, dok su oni putovali i pribli?avali se gradu, oko ?este ure
   uziðe Petar na krov moliti.

   ^10Ogladnje i za?elje se jela. Dok mu pripremahu, pade on u zanos.

   ^11Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta
   s èetiri okrajka, silazi na zemlju.

   ^12U njoj bijahu svakovrsni èetverono?ci, gmazovi zemaljski i ptice
   nebeske.

   ^13I glas æe mu neki: "Ustaj, Petre! Kolji i jedi!"

   ^14Petar odvrati: "Nipo?to, Gospodine! Ta nikad jo? ne okusih ni?ta
   okaljano i neèisto".

   ^15A glas æe mu opet, po drugi put: "?to Bog oèisti, ti ne zovi
   okaljanim!"

   ^16To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo.

   ^17Dok se Petar dvoumio ?to bi imalo znaèiti viðenje koje vidje, eto
   ljudi koje je poslao Kornelije: po?to se raspita?e za ?imunovu kuæu,
   pojave se na vratima,

   ^18zovnu te upitaju je li ondje ugo?æen neki ?imun, nazvan Petar.

   ^19Dok je Petar sveudilj razmi?ljao o viðenju, reèe mu Duh: "Evo, neka
   te trojica tra?e.

   ^20De ustani, siði i poði s njima ne skanjujuæi se jer ja sam ih
   poslao."

   ^21Petar siðe k ljudima i reèe: "Evo me! Ja sam onaj kojega tra?ite!
   Zbog èega ste do?li?"

   ^22Oni odgovore: "Satnik Kornelije, mu? pravedan i bogobojazan, za
   kojega svjedoèi sav narod ?idovski, primi od svetog anðela naputak da
   te dozove u dom svoj i èuje od tebe rijeèi."

   ^23Tada ih Petar pozva unutra i ugosti. Sutradan usta i krenu s njima;
   pratila ga neka braæa iz Jope.

   ^24Drugi dan sti?e u Cezareju. Kornelije ih je èekao sazvav?i rodbinu i
   prisne prijatelje.

   ^25Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama
   i pokloni se.

   ^26Petar ga pridigne govoreæi: "Ustani! I ja sam èovjek."

   ^27I razgovarajuæi s njime, uðe i naðe sabrane mnoge

   ^28te im reèe: "Vi znate kako je ?idovu zabranjeno dru?iti se sa
   strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem
   okaljanim ili neèistim.

   ^29Stoga, pozvan, i doðoh bez pogovora. Da èujemo dakle zbog èega me
   pozvaste!"

   ^30Kornelije reèe: "Prije èetiri dana ba? u ovo doba, o devetoj uri,
   molio sam se u kuæi kad gle: èovjek neki u sjajnoj odjeæi stane preda
   me

   ^31i reèe: 'Kornelije, usli?ana ti je molitva i milostinje su tvoje
   spomenute pred Bogom!

   ^32Po?alji dakle u Jopu i dozovi ?imuna koji se zove Petar. On je gost
   u kuæi ?imuna ko?ara uz more.'

   ^33Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro uèinio ?to si do?ao.
   Evo nas dakle sviju pred Bogom da èujemo sve ?to ti zapovjedi
   Gospodin!"

   ^34Petar tada prozbori i reèe: "Sad uistinu shvaæam da Bog nije
   pristran,

   ^35nego - u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i èini
   pravdu.

   ^36Rijeè posla sinovima Izraelovim navje?æujuæi im evanðelje: mir po
   Isusu Kristu; on je Gospodar sviju.

   ^37Vi znate ?to se dogaðalo po svoj Judeji, poèev?i od Galileje, nakon
   kr?tenja koje je propovijedao Ivan:

   ^38kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji
   je, jer Bog bija?e s njime, pro?ao zemljom èineæi dobro i ozdravljajuæi
   sve kojima bija?e ovladao ðavao."

   ^39"Mi smo svjedoci svega ?to on uèini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu.
   I njega smako?e, objesiv?i ga na drvo!

   ^40Bog ga uskrisi treæi dan i dade mu da se oèituje -

   ^41ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodreðenima - nama koji
   smo s njime zajedno jeli i pili po?to uskrsnu od mrtvih."

   ^42"On nam i nalo?i propovijedati narodu i svjedoèiti: Ovo je onaj
   kojega Bog postavi sucem ?ivih i mrtvih!"

   ^43"Za nj svjedoèe svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu
   njegovu prima opro?tenje grijeha."

   ^44Dok je Petar jo? govorio te rijeèi, siðe Duh Sveti na sve koji su
   slu?ali tu besjedu.

   ^45A vjernici iz obrezanja, koji doðo?e zajedno s Petrom, zaèudi?e se
   ?to se i na pogane izlio dar Duha Svetoga.

   ^46Jer èuli su ih govoriti drugim jezicima i velièati Boga. Tada Petar
   reèe:

   ^47"Mo?e li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha
   Svetoga kao i mi?"

   ^48I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane
   ondje nekoliko dana.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Doèuli apostoli i braæa po Judeji da i pogani primi?e rijeè Bo?ju

   ^2pa kad Petar uziðe u Jeruzalem, uze?e mu obrezanici prigovarati:

   ^3"U?ao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!"

   ^4Onda zapoèe Petar te im izlo?i sve po redu:

   ^5"Molio sam se, reèe, u Jopi kadli u zanosu ugledam viðenje: posudu
   neku poput velika platna, uleknuta s èetiri okrajka, gdje silazi s neba
   i dolazi do mene.

   ^6Zagledah se, promotrih je i vidjeh èetvorono?ce zemaljske, zvijeri i
   gmazove te ptice nebeske.

   ^7Zaèuh i glas koji mi govora?e: 'Ustaj, Petre! Kolji i jedi!'

   ^8Ja odvratih: 'Nipo?to, Gospodine! Ta nikad mi jo? ni?ta okaljano ili
   neèisto ne uðe u usta.'

   ^9A glas æe s neba po drugi put: '?to Bog oèisti, ti ne zovi neèistim.'

   ^10To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuèe na nebo."

   ^11"I odmah se, evo, pred kuæom u kojoj bijah pojavi?e tri èovjeka
   poslana iz Cezareje k meni.

   ^12A Duh mi reèe da poðem s njima ni?ta ne premi?ljajuæi. Sa mnom
   poðo?e i ova ?estorica braæe te uðosmo u kuæu tog èovjeka.

   ^13On nam pripovjedi kako je u svojoj kuæi vidio anðela koji je stao
   preda nj i rekao: 'Po?alji u Jopu i dozovi ?imuna nazvanog Petar;

   ^14on æe ti navijestiti rijeèi po kojima æe? se spasiti ti i sav dom
   tvoj.'"

   ^15"I kad poèeh govoriti, siðe na njih Duh Sveti kao ono na nas u
   poèetku.

   ^16Sjetih se tada rijeèi Gospodnje: 'Ivan je, govora?e on, krstio
   vodom, a vi æete biti kr?teni Duhom Svetim.'

   ^17Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u
   Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?"

   ^18Kad su to èuli, umiri?e se te stado?e slaviti Boga govoreæi: "Dakle
   i poganima Bog dade obraæenje na ?ivot!"

   ^19Oni dakle ?to ih raspr?i nevolja nastala u povodu Stjepana doprije?e
   do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajuæi Rijeèi doli
   samo ?idovima.

   ^20Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigo?e u Antiohiju,
   propovijedahu i Grcima navje?æujuæi evanðelje: Gospodina, Isusa.

   ^21Ruka Gospodnja bija?e s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati
   se Gospodinu.

   ^22Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa posla?e Barnabu u
   Antiohiju.

   ^23Kad on sti?e i vidje milost Bo?ju, obradova se te potaknu sve da u
   odluènosti srca ostanu uz Gospodina.

   ^24Ta bija?e to mu? èestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mno?tvo
   prikloni Gospodinu.

   ^25Barnaba se zatim zaputi u Tarz potra?iti Savla.

   ^26Kad ga naðe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali
   u toj Crkvi i pouèavali poveæe mno?tvo te se u Antiohiji uèenici
   najprije prozva?e kr?æanima.

   ^27U one dane doðo?e u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema.

   ^28Jedan od njih, imenom Agab, usta i po Duhu pretkaza da æe uskoro
   nastati velika glad po svem svijetu. Ona i nasta za Klaudija.

   ^29Stoga æe svatko od uèenika, odluèi?e, koliko smogne poslati da se
   poslu?i braæi u Judeji.

   ^30To i uèini?e te posla?e starje?inama po Barnabi i Savlu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 U to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve.

   ^2Maèem pogubi Jakova, brata Ivanova.

   ^3Kad vidje da je to drago ?idovima, uhvati i Petra (bijahu upravo Dani
   beskvasnih kruhova).

   ^4Uhiti ga, baci u tamnicu i dade da ga èuvaju èetiri vojnièke
   èetverostra?e, nakan izvesti ga nakon Pashe pred narod.

   ^5Petra su dakle èuvali u tamnici, a Crkva se svesrdno molja?e Bogu za
   njega.

   ^6One noæi kad ga je Herod kanio privesti, spavao je Petar izmeðu dva
   vojnika, okovan dvojim verigama, a stra?ari pred vratima èuvahu stra?u.

   ^7Kad eto: pojavi se anðeo Gospodnji te svjetlost obasja æeliju. Anðeo
   udari Petra u rebra, probudi ga i reèe: "Ustaj brzo!" I spado?e mu
   verige s ruku.

   ^8Anðeo mu reèe: "Opa?i se i prive?i obuæu!" On uèini tako. Onda æe mu
   anðeo: "Zaogrni se i hajde za mnom!"

   ^9Petar izaðe, poðe za njim, a nije znao da je zbilja ?to se dogaða po
   anðelu: èinilo mu se da gleda viðenje.

   ^10Pro?av?i prvu stra?u, i drugu, doðo?e do ?eljeznih vrata koja vode u
   grad. Ona im se sama otvore te oni izaðu, proðu jednu ulicu, a onda
   anðeo odjednom odstupi od njega.

   ^11Petar pak, do?av?i k sebi, reèe: "Sad uistinu znam da je Gospodin
   poslao anðela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega ?to je
   oèekivao ?idovski narod."

   ^12Kad je to uoèio, zaputi se kuæi Marije, majke Ivana nazvanog Marko.
   Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili.

   ^13Kad Petar pokuca na dvori?na vrata, doðe prisluhnuti slu?kinja
   imenom Ru?a.

   ^14Kad prepozna Petrov glas, od radosti i ne otvori vrata, nego utrèa i
   javi da je Petar pred vratima.

   ^15Oni joj reko?e: "Mahnita?!" Ali je ona uporno tvrdila da je tako.
   Nato æe oni: "Bit æe njegov anðeo!"

   ^16Petar nastavi kucati. Kad napokon otvori?e i ugleda?e ga, ostado?e
   izvan sebe.

   ^17On im rukom mahnu neka ?ute pa im pripovjedi kako ga Gospodin izvede
   iz tamnice te dometnu: "Javite to Jakovu i braæi!" Onda izaðe i ode u
   drugo mjesto.

   ^18Kad se razdani, nasta meðu vojnicima uzbuna nemalena ?to li se s
   Petrom dogodilo.

   ^19Herod ga stade tra?iti, a kad ga ne naðe, saslu?a stra?are i naredi
   da se smaknu. Onda siðe iz Judeje u Cezareju i ondje osta.

   ^20A bio je u ?estoku sukobu s Tircima i Sidoncima. Oni zajednièki
   doðo?e k njemu i po?to pridobi?e kraljevskoga komornika Blasta,
   zaiska?e mir, jer je njihova zemlja dobivala ?ive? od kraljeve.

   ^21U odreðeni dan sjede Herod odjeven u kraljevsko ruho na prijestol i
   stade im govoriti.

   ^22Narod izvikiva?e: "Bo?ji glas, a ne ljudski!"

   ^23Umah ga, zbog toga ?to ne dade slavu Bogu, udari anðeo Gospodnji te
   on rascrvotoèen izdahnu.

   ^24Rijeè je pak Bo?ja rasla i ?irila se.

   ^25Barnaba i Savao, po?to obavi?e slu?enje u Jeruzalemu, vrati?e se
   uzev?i sa sobom Ivana zvanog Marko. MISIJSKO PUTOVANJE
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 U antiohijskoj je Crkvi bilo proroka i uèitelja: Barnaba, ?imun
   zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, suothranjenik Heroda
   èetverovlasnika, i Savao.

   ^2Dok su jednom obavljali slu?bu Bo?ju i postili, reèe Duh Sveti: "De
   mi odluèite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao."

   ^3Onda su postili, molili, polo?ili na njih ruke i otpustili ih.

   ^4Poslani od Svetoga Duha siðu u Seleuciju, a odande odjedre na Cipar.

   ^5Kad se naðo?e u Salamini, navje?æivahu rijeè Bo?ju u ?idovskim
   sinagogama. Imali su i Ivana za poslu?itelja.

   ^6Po?to pak proðo?e sav otok do Pafa, naðo?e nekog vraèara,
   nazoviproroka, ?idova, imenom Barjesu.

   ^7On bija?e uz namjesnika Sergija Pavla, èovjeka razborita. Sergije
   dozva Barnabu i Savla te zaiska èuti rijeè Bo?ju,

   ^8ali im se usprotivi Elim, Vraèar - tako mu se ime prevodi - nastojeæi
   odvratiti namjesnika od vjere.

   ^9Savao pak, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, o?inu ga pogledom

   ^10i reèe: "Pun svake lukavosti i prevrtljivosti, sine ðavolski,
   neprijatelju svake pravednosti, zar nikako da prestane? iskrivljavati
   ravne putove Gospodnje?

   ^11Evo stoga sada ruke Gospodnje na tebi: oslijepljet æe? i neko
   vrijeme neæe? gledati sunca!" Odmah pade na nj mrak i tama te on
   glavinjajuæi stade tra?iti ruke vodilje.

   ^12Videæi ?to se dogodilo, povjerova tada namjesnik, zanesen naukom
   Gospodnjim.

   ^13Po?to se Pavao i oni oko njega otisnu?e od Pafa, stigo?e u Pergu
   pamfilijsku. Ivan ih napusti te se vrati u Jeruzalem.

   ^14Oni pak krenu?e iz Perge i stigo?e u Antiohiju pizidijsku. U dan
   subotni u?li su u sinagogu i sjeli.

   ^15Nakon èitanja Zakona i Proroka po?alju nadstojnici sinagoge k njima:
   "Braæo, reko?e, ima li u vas koja rijeè utjehe za narod, govorite!"

   ^16Nato usta Pavao, dadne rukom znak i reèe: "Izraelci i vi koji se
   Boga bojite, èujte!

   ^17Bog naroda ovoga, Izraela, izabra oce na?e i uzdi?e narod za boravka
   u zemlji egipatskoj te ga ispru?enom rukom izvede iz nje.

   ^18Oko èetrdeset ga je godina na rukama nosio u pustinji

   ^19pa po?to zatre sedam naroda u zemlji kanaanskoj, uba?tini ga u
   zemlji njihovoj

   ^20za kakve èetiri stotine i pedeset godina. Nakon toga dade im suce -
   do Samuela proroka.

   ^21Onda zaiska?e kralja pa im Bog za èetrdeset godina dade ?aula, sina
   Ki?eva, iz plemena Benjaminova.

   ^22Po?to svrgnu njega, podi?e im za kralja Davida za kojega posvjedoèi:
   Naðoh Davida, sina Ji?ajeva, èovjeka po svom srcu, koji æe ispuniti sve
   moje ?elje.

   ^23Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obeæanju Izraelu Spasitelja,
   Isusa.

   ^24Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao kr?tenje obraæenja svemu
   narodu izraelskomu.

   ^25A kad je Ivan dovr?avao svoju trku, govorio je: 'Nisam ja onaj za
   koga me vi dr?ite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan
   odrije?iti obuæe na nogama.'"

   ^26"Braæo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se meðu vama Boga
   boje, nama je upravljena ova Rijeè spasenja.

   ^27Doista, ?itelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upozna?e njega ni
   rijeèi proroèkih ?to se èitaju svake subote pa ih, osudiv?i ga,
   ispuni?e.

   ^28Premda ne naðo?e nikakva razloga smrti, zatra?i?e od Pilata da ga
   smakne.

   ^29Po?to pak izvr?i?e sve ?to je o njemu napisano, skinu?e ga s drveta
   i polo?i?e u grob.

   ^30Ali Bog ga uskrisi od mrtvih.

   ^31On se mnogo dana ukazivao onima koji s njim bijahu uza?li iz
   Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom."

   ^32"I mi vam navje?æujemo evanðelje: obeæanje dano ocima

   ^33Bog je ispunio djeci, nama, uskrisiv?i Isusa, kao ?to je i pisano u
   Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih.

   ^34Da ga pak uskrisi od mrtvih te se on vi?e nikad neæe vratiti u
   trule?, rekao je ovime: Dat æu vama svetinje Davidove, pouzdane.

   ^35Zato i na drugome mjestu ka?e: Neæe? dati da Svetac tvoj ugleda
   trule?i.

   ^36David doista, po?to u svom nara?taju poslu?i volji Bo?joj, preminu,
   pridru?i se ocima svojim i vidje trule?,

   ^37a Onaj koga Bog uskrisi ne vidje trule?i.

   ^38/

   ^39Neka vam dakle braæo, znano bude: po Ovome vam se navje?æuje
   opro?tenje grijeha! Po Ovome se tko god vjeruje, opravdava od svega od
   èega se po Mojsijevu zakonu niste mogli opravdati!

   ^40Pazite da se ne zbude ?to je reèeno u Prorocima:

   ^41Obazrite se, preziratelji, snebijte se i nestanite! Jer djelo èinim
   u dane va?e, djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko isprièa."

   ^42Na izlasku su ih molili da im iduæe subote o tome govore.

   ^43A po?to se skup raspustio, mnogi ?idovi i bogobojazne prido?lice
   poðo?e za Pavlom i Barnabom koji su ih nagovarali ustrajati u milosti
   Bo?joj.

   ^44Iduæe se subote gotovo sav grad zgrnu èuti rijeè Gospodnju.

   ^45Kad su ?idovi ugledali mno?tvo, puni zavisti psujuæi suprotstavljali
   su se onomu ?to je Pavao govorio.

   ^46Na to im Pavao i Barnaba smjelo reko?e: "Trebalo je da se najprije
   vama navijesti rijeè Bo?ja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne
   smatrate dostojnima ?ivota vjeènoga, obraæamo se evo poganima.

   ^47Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: Postavih te za svjetlost
   poganima, da bude? na spasenje do nakraj zemlje.

   ^48Pogani koji su slu?ali radovali su se i slavili rijeè Gospodnju te
   povjerova?e oni koji bijahu odreðeni za ?ivot vjeèni.

   ^49Rijeè se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini.

   ^50Ali ?idovi potako?e ugledne bogobojazne ?ene i prvake gradske te
   zametnu?e progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaci?e iz svoga kraja.

   ^51Oni pak stresu pra?inu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij.

   ^52A uèenici su se ispunjali rado?æu i Duhom Svetim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 U Ikoniju isto tako uðo?e u ?idovsku sinagogu i govorahu tako da
   povjerova veliko mno?tvo ?idova i Grka.

   ^2Ali nepokorni ?idovi razdra?i?e i podjari?e pogane protiv braæe.

   ^3Oni se ipak zadr?a?e du?e vremena, smjeli u Gospodinu koji je
   svjedoèio za Rijeè milosti svoje, davao da se po njihovim rukama
   dogaðaju znamenja i èudesa.

   ^4Mno?tvo se gradsko podvoji: jedni bijahu za ?idove, drugi za
   apostole.

   ^5Pogani i ?idovi sa svojim glavarima navali?e da zlostave i kamenuju
   apostole.

   ^6Kada to opazi?e, prebjego?e oni u likaonske gradove Listru i Derbu i
   okolicu.

   ^7Ondje su navje?æivali evanðelje.

   ^8U Listri je sjedio neki èovjek uzetih nogu, hrom od majèine utrobe;
   nikada nije hodao.

   ^9Èuo je Pavla gdje govori.

   ^10Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza
   glasa reèe: "Uspravi se na noge!" On skoèi i prohoda.

   ^11Kad mno?tvo ugleda ?to uèini Pavao, povika likaonski: "Bogovi u
   ljudskom oblièju siðo?e k nama!"

   ^12I nazva?e Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio rijeè.

   ^13A sveæenik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence te
   u zajednici s narodom htjede ?rtvovati.

   ^14Kada su to doèuli apostoli Barnaba i Pavao, razdrije?e haljine i
   uletje?e u narod vièuæi:

   ^15"Ljudi, ?to to radite? I mi smo smrtnici, ba? kao i vi! Navje?æujemo
   vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu ?ivomu koji stvori nebo i
   zemlju, more i sve ?to je u njima.

   ^16On je u pro?lim nara?tajima pustio da svi pogani poðu svojim
   putovima.

   ^17Ipak ne ostavi sebe neposvjedoèena: dobroèinstva iskazuje, s neba
   vam ki?u daje i vremena plodonosna, napunja hranom i rado?æu srca
   va?a."

   ^18I tako govoreæi, jedva sklonu?e mno?tvo da im ne ?rtvuje.

   ^19Uto iz Antiohije i Ikonija nadoðu neki ?idovi, pridobiju svjetinu te
   kamenuju Pavla i odvuku ga izvan grada misleæi da je mrtav.

   ^20Kad ga pak okru?i?e uèenici, usta on i uðe u grad. Sutradan ode s
   Barnabom u Derbu.

   ^21Po?to navijesti?e evanðelje tomu gradu i mnoge uèini?e uèenicima,
   vrati?e se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju.

   ^22Uèvr?æivali su du?e uèenika bodreæi ih da ustraju u vjeri jer da nam
   je kroz mnoge nevolje uæi u kraljevstvo Bo?je.

   ^23Postavljali su im po crkvama starje?ine te ih, nakon molitve i
   posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali.

   ^24Po?to su pre?li Pizidiju, stigo?e u Pamfiliju.

   ^25U Pergi navijesti?e Rijeè pa siðu u Ataliju.

   ^26Odande pak odjedri?e u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni
   milosti Bo?joj za djelo koje izvr?i?e.

   ^27Kada stigo?e, sabra?e Crkvu i pripovjedi?e ?to sve uèini Bog po
   njima: da i poganima otvori vrata vjere.

   ^28I proveli su nemalo vremena s uèenicima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Uto neki siðo?e iz Judeje i poèe?e uèiti braæu: "Ako se ne obre?ete
   po obièaju Mojsijevu, ne mo?ete se spasiti."

   ^2Kad izmeðu njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena,
   odredi?e da Pavao i Barnaba i jo? neki drugi izmeðu njih uzaðu u
   Jeruzalem k apostolima i starje?inama poradi tog pitanja.

   ^3Oni su dakle, ispraæeni od Crkve, prolazili kroz Feniciju i Samariju
   pripovijedajuæi o obraæenju pogana i donoseæi svoj braæi veliku radost.

   ^4Kada pak stigo?e u Jeruzalem, primi ih Crkva, apostoli i starje?ine.
   Ispripovjedi?e ?to sve Bog uèini po njima.

   ^5Onda ustanu neki od onih ?to iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili
   vjeru pa reknu: "Treba ih obrezati i zapovjediti im da opslu?uju Zakon
   Mojsijev."

   ^6Nato se apostoli i starje?ine sastanu da to razmotre.

   ^7Nakon duge raspre ustade Petar i reèe im: "Braæo, vi znate kako me
   Bog od najprvih dana izmeðu vas izabra da iz mojih usta pogani èuju
   rijeè evanðelja i uzvjeruju.

   ^8I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoèi za njih: dade im Duha Svetoga
   kao i nama.

   ^9Nikakve razlike nije pravio izmeðu nas i njih: vjerom oèisti njihova
   srca.

   ^10?to dakle sada isku?avate Boga stavljajuæi uèenicima na vrat jaram
   kojeg ni oci na?i ni mi nismo mogli nositi?

   ^11Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spa?eni, ba? kao
   i oni."

   ^12Nato sve mno?tvo umuknu. Slu?ali su Barnabu i Pavla koji
   pripovjedahu kolika je znamenja i èudesa Bog po njima uèinio meðu
   poganima.

   ^13Kad oni u?utje?e, progovori Jakov: "Poslu?ajte me, braæo!

   ^14?imun je izlo?io kako se Bog veæ na poèetku pobrinu izmeðu pogana
   uzeti narod imenu svojemu.

   ^15S time su u skladu rijeèi Proroka. Ovako je doista pisano:

   ^16Nakon toga vratit æu se i opet podiæi pali ?ator Davidov, iz
   ru?evina ga podiæi, opet ga sazidati

   ^17da preostali ljudi potra?e Gospodina i svi pogani na koje je zazvano
   ime moje, govori Gospodin, koji to

   ^18obznanjuje odvijeka.

   ^19Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva
   obraæaju k Bogu,

   ^20nego im poruèiti da se uzdr?avaju od mesa okaljana idolima, od
   bludni?tva, od udavljenoga i od krvi.

   ^21Ta Mojsije od pradavnih nara?taja ima po gradovima propovjednike
   koji ga u sinagogama svake subote èitaju."

   ^22Tad apostoli i starje?ine zajedno sa svom Crkvom zakljuèe izabrati
   neke mu?eve izmeðu sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom.
   Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, mu?evi vodeæi meðu braæom.

   ^23Po njima po?alju ovo pismo: "Apostoli i starje?ine, braæa, braæi iz
   poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji - pozdrav!"

   ^24"Buduæi da smo èuli kako vas neki od na?ih, ali bez na?ega naloga,
   nekakvim izjavama smeto?e i du?e vam uznemiri?e,

   ^25zakljuèismo jednodu?no izabrati neke mu?eve i poslati ih k vama
   zajedno s na?im ljubljenim Barnabom i Pavlom,

   ^26ljudima koji su svoje ?ivote izlo?ili za ime Gospodina na?ega Isusa
   Krista.

   ^27?aljemo vam dakle Judu i Silu. Oni æe vam i usmeno priopæiti to
   isto.

   ^28Zakljuèismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga
   ?to je potrebno:

   ^29uzdr?avati se od mesa ?rtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i
   od bludni?tva. Budete li se toga dr?ali, dobro æete uèiniti. ?ivjeli!"

   ^30Oni su se dakle oprostili i si?li u Antiohiju; sabrali su mno?tvo i
   predali pismo.

   ^31Kad ga proèita?e, svi se obradova?e zbog ohrabrenja.

   ^32Juda i Sila, i sami proroci, mnogim rijeèima ohrabri?e i utvrdi?e
   braæu.

   ^33Neko se vrijeme zadr?e pa se onda s mirom od braæe vrate onima koji
   ih posla?e.

   ^34#

   ^35A Pavao i Barnaba ostado?e u Antiohiji nauèavajuæi i navje?æujuæi
   zajedno s mnogima drugima rijeè Gospodnju. EVANÐELJE U EVROPI

   ^36Nakon nekog vremena reèe Pavao Barnabi: "Vratimo se i pohodimo braæu
   po svim gradovima u kojima smo navje?æivali rijeè Gospodnju, da vidimo
   kako su!"

   ^37Barnaba je htio povesti i Ivana zvanog Marko.

   ^38Pavao pak nije smatrao uputnim sa sobom voditi onoga koji se u
   Pamfiliji odvojio od njih te nije s njima po?ao na djelo.

   ^39Spopade ih takva ogorèenost da se raziðo?e: Barnaba povede Marka i
   otplovi na Cipar,

   ^40a Pavao sebi izabra Silu pa od braæe povjeren milosti Gospodnjoj

   ^41proputova Siriju i Ciliciju, utvrðujuæi Crkve.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Sti?e tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bija?e uèenik neki imenom
   Timotej, sin neke pokr?tene ?idovke i oca Grka.

   ^2U?ivao je dobar glas meðu braæom u Listri i Ikoniju.

   ^3Pavao htjede da on poðe s njime pa ga uze i obreza zbog ?idova koji
   bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk.

   ^4I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opslu?ivanje
   odredbe koje su apostoli i starje?ine utvrdili u Jeruzalemu.

   ^5Tako se Crkve uèvr?æivahu u vjeri i broj im se danomice poveæavao.

   ^6Proðo?e Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti sprijeèio
   propovijedati rijeè u Aziji.

   ^7Kad su do?li do Mizije, htjedo?e u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh
   Isusov.

   ^8Onda proðo?e Miziju i siðo?e u Troadu.

   ^9Noæu je Pavao imao viðenje: Makedonac neki staja?e i zaklinja?e ga:
   "Prijeði u Makedoniju i pomozi nam!"

   ^10Nakon viðenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da
   nas Bog zove navje?æivati im evanðelje.

   ^11Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u
   Neapol,

   ^12a odande u naseobinu Filipe - grad prvog dijela Makedonije. U tom se
   gradu zadr?asmo nekoliko dana.

   ^13U dan subotni iziðosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo
   mislili da æe biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim
   ?enama.

   ^14Slu?ala je tako i neka bogobojazna ?ena imenom Lidija, prodavaèica
   grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati
   ?to je Pavao govorio.

   ^15Po?to se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam
   vjerna Gospodinu, uðite u moj dom i ostanite u njemu." I prisili nas.

   ^16Jednom nas na putu u bogomolju sretne neka ropkinja koja je imala
   duha vraèarskoga i gatajuæi donosila veliku dobit svojim gospodarima.

   ^17Po?la je za Pavlom i za nama te vikala: "Ovi su ljudi sluge Boga
   Svevi?njega; navje?æuju vam put spasenja."

   ^18To je èinila mnogo dana. Pavlu to napokon dodija pa se okrenu i reèe
   duhu: "Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: iziði iz nje!" I iziðe toga
   èasa.

   ^19Kad njezini gospodari vidje?e da im nesta nade u dobit, pograbi?e
   Pavla i Silu te ih odvuko?e na trg pred glavare.

   ^20Privedo?e ih pretorima i reko?e: "Ovi ljudi uznemiruju na? grad.
   ?idovi su

   ^21te ?ire obièaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni
   dr?ati."

   ^22Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgo?e s njih odijelo i
   zapovjedi?e da se i?ibaju.

   ^23Po?to ih izudara?e, bace ih u tamnicu i zapovjede tamnièaru da ih
   pomno èuva.

   ^24Primiv?i takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a
   noge im stavi u klade.

   ^25Oko ponoæi su Pavao i Sila molili pjevajuæi hvalu Bogu, a uznici ih
   slu?ali.

   ^26Odjednom nasta potres velik te se poljulja?e temelji zatvora, umah
   se otvori?e sva vrata, i svima spado?e okovi.

   ^27Tamnièar se prenu oda sna pa kad ugleda tamnièka vrata otvorena,
   trgnu maè i samo ?to se ne ubi misleæi da su uznici pobjegli.

   ^28Ali Pavao povika iza glasa: "Ne èini sebi nikakva zla! Svi smo
   ovdje!"

   ^29Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dr?æuæi baci se pred Pavla i Silu;

   ^30izvede ih i upita: "Gospodo, ?to mi je èiniti da se spasim?"

   ^31Oni æe mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit æe? se - ti i dom
   tvoj!"

   ^32Onda navijesti?e rijeè Gospodnju njemu i svima u domu njegovu.

   ^33Te iste noæne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti - on i svi
   njegovi.

   ^34Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom
   obradova ?to je povjerovao Bogu.

   ^35Kad se razdani, posla?e pretori liktore s porukom: "Pusti te ljude!"

   ^36Tamnièar to priopæi Pavlu: "Pretori, reèe, poruèi?e da vas pustim.
   Iziðite dakle sad i poðite u miru!"

   ^37Nato im Pavao odvrati: "Javno su nas neosuðene i?ibali, nas rimske
   graðane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipo?to,
   nego neka oni sami doðu i izvedu nas!"

   ^38Liktori to jave pretorima. Oni su se upla?ili kada dozna?e da su
   Rimljani.

   ^39Zato doðu da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz grada.

   ^40Izi?av?i iz tamnice, oni poðu k Lidiji, pogledaju i obodre braæu pa
   odu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Pro?av?i kroz Amfipol i Apoloniju, stigo?e u Solun, gdje bija?e
   ?idovska sinagoga.

   ^2Po obièaju uðe Pavao onamo. Tri je subote s njima raspravljao na
   temelju Pisama.

   ^3Tumaèio je i izlagao: "Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih.
   Taj Krist jest Isus koga vam ja navje?æujem."

   ^4Neki se od njih uvjeri?e pa se pridru?i?e Pavlu i Sili; tako i veliko
   mno?tvo bogobojaznih Grka i nemalo uglednih ?ena.

   ^5?idove nato spopade zavist pa pridobi?e neke opake uliènjake,
   potako?e ih i pobuni?e grad te nahrupi?e u kuæu Jasonovu tra?eæi da se
   Pavao i Sila izvedu pred narod.

   ^6Kako ih ne naðo?e, odvuko?e Jasona i neke od braæe pred gradske
   glavare vièuæi: "Evo i ovdje onih koji pobuni?e sav svijet.

   ^7Jason ih je ugostio. Svi oni rade protiv carskih odredaba: tvrde da
   postoji drugi kralj - Isus."

   ^8Time uzbuni?e svjetinu i glavare koji su to èuli

   ^9te oni od Jasona i ostalih uze?e jamèevinu pa ih pusti?e.

   ^10Braæa su pak br?e-bolje noæu odaslala Pavla i Silu u Bereju. Kad su
   stigli, odo?e u ?idovsku sinagogu.

   ^11Ovi su ?idovi bili plemenitiji od solunskih: primili su Rijeè sa
   svom spremno?æu i danomice istra?ivali Pisma, da li je to tako.

   ^12Mnogi od njih stoga povjerova?e, a tako i nemalo uglednih grèkih
   ?ena i mu?eva.

   ^13Ali kad su solunski ?idovi doznali da Pavao i u Bereji navje?æuje
   rijeè Bo?ju, odo?e te i ondje podjari?e i uzbuni?e svjetinu.

   ^14Braæa tada br?e-bolje uputi?e Pavla k moru. Sila pak i Timotej
   ostado?e ondje.

   ^15Pratioci dovedo?e Pavla do Atene pa se vrati?e noseæi Sili i
   Timoteju zapovijed da ?to prije doðu k njemu.

   ^16Dok ih je u Ateni i?èekivao, ogorèi se Pavao u du?i promatrajuæi
   kako je grad pokumiren.

   ^17Meðutim raspravlja?e u sinagogi sa ?idovima i bogobojaznima, a na
   trgu svaki dan s onima koji bi se ondje zatekli.

   ^18Dobacivahu mu i neki od epikurejskih i stoièkih filozofa. Jedni su
   govorili: "?to bi htjela reæi ta èavka?" Drugi pak: "Navje?æuje, èini
   se, neke tuðe bogove." Jer navje?æiva?e Isusa i uskrsnuæe.

   ^19Onda su ga uzeli i odveli na Areopag i upitali: "Bismo li mogli
   znati kakav to nov nauk nauèava??

   ^20Èudnovatim nam nekim tvrdnjama u?i puni?. ?eljeli bismo stoga znati
   ?to bi to imalo biti."

   ^21Nijedan Atenjanin ni doseljeni stranac ni na ?to drugo ne trati
   vrijeme nego na pripovijedanje i slu?anje novosti.

   ^22Tada Pavao stade posred Areopaga i reèe: "Atenjani! U svemu ste,
   vidim, nekako veoma bogoljubni.

   ^23Doista, prolazeæi i promatrajuæi va?e svetinje naðoh i ?rtvenik s
   natpisom: Nepoznatom Bogu. ?to dakle ne poznajete, a ?tujete, to vam ja
   navje?æujem."

   ^24"Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar,
   ne prebiva u rukotvorenim hramovima;

   ^25i ne poslu?uju ga ljudske ruke, kao da bi ?to trebao, on koji svima
   daje ?ivot, dah i - sve.

   ^26Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje;
   ustanovi odreðena vremena i meðe prebivanja njihova

   ^27da tra?e Boga, ne bi li ga kako napipali i na?li. Ta nije daleko ni
   od koga od nas.

   ^28U njemu doista ?ivimo, mièemo se i jesmo, kao ?to i neki od va?ih
   pjesnika reko?e: "Njegov smo èak i rod!"

   ^29"Ako smo dakle rod Bo?ji, ne smijemo smatrati da je bo?anstvo slièno
   zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijeæem i ma?tom ljudskom."

   ^30"I ne obaziruæi se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se
   svi i posvuda obrate

   ^31jer ustanovi Dan u koji æe suditi svijetu po pravdi, po Èovjeku
   kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisiv?i ga od mrtvih."

   ^32Kad èu?e "uskrsnuæe od mrtvih", jedni se stado?e rugati, a drugi
   reko?e: "Jo? æemo te o tom slu?ati!"

   ^33Tako se Pavao povuèe od njih.

   ^34Neki ipak prionu?e uza nj i povjerova?e; meðu njima i Dionizije
   Areopagit, neka ?ena imenom Damara i drugi s njima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Nakon toga napusti Pavao Atenu i ode u Korint.

   ^2Ondje naðe nekog ?idova imenom Akvilu, rodom iz Ponta, koji netom
   bija?e do?ao iz Italije sa svojom ?enom Priscilom jer je Klaudije
   naredio da svi ?idovi napuste Rim. Pohodio ih je

   ^3i, kako bijahu istog zanimanja, ostao kod njih i radio. Po zanimanju
   bijahu ?atorari.

   ^4Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao ?idove i Grke.

   ^5Kad iz Makedonije pristigo?e Sila i Timotej, Pavao se potpuno posveti
   Rijeèi svjedoèeæi ?idovima da Isus jest Krist.

   ^6Kako se pak oni stado?e protiviti i huliti, otrese on haljine i reèe
   im: "Krv va?a na glave va?e! Ja sam nedu?an. Od sada idem k poganima."

   ^7I ode odande te prijeðe u kuæu nekoga bogobojazna èovjeka, imenom
   Ticija Justa, èija kuæa bija?e tik do sinagoge.

   ^8A nadstojnik sinagoge Krisp povjerova Gospodinu zajedno sa svim
   svojim domom. I mnogi od Korinæana koji su to slu?ali povjerova?e i
   pokrsti?e se.

   ^9Jedne noæi reèe Gospodin Pavlu u viðenju: "Ne boj se, nego govori i
   ne daj se u?utkati!

   ^10Ta ja sam s tobom i nitko se neæe usuditi da ti naudi. Jer mnogo je
   naroda mojega u ovome gradu."

   ^11Tako se zadr?a godinu i ?est mjeseci nauèavajuæi meðu njima rijeè
   Bo?ju.

   ^12Ali dok je Galion bio prokonzul Ahaje, navali?e ?idovi jednodu?no na
   Pavla, dovuko?e ga u sudnicu

   ^13i reko?e: "Ovaj potièe ljude da protiv zakona ?tuju Boga."

   ^14Pavao samo ?to nije zaustio kadli Galion reèe ?idovima: "Da je
   posrijedi zloèin kakav ili nedjelo opako, saslu?ao bih vas, ?idovi,
   kako je pravo;

   ^15je li pak raspra o rijeèi i imenima i o nekom va?em zakonu,
   proviðajte sami; u tome ja ne ?elim biti sudac."

   ^16I otpremi ih iz sudnice.

   ^17A oni svi pograbi?e nadstojnika sinagoge Sostena i stado?e ga ?ibati
   pred sudnicom. Galion nije za to ni?ta mario.

   ^18Pavao osta jo? podosta vremena, a onda se oprosti s braæom pa po?to
   se u Kenhreji o?i?a jer ima?e zavjet, zaplovi prema Siriji, a s njime i
   Priscila i Akvila.

   ^19Stigo?e u Efez. Tu ih ostavi, a on uðe u sinagogu i stade
   raspravljati sa ?idovima.

   ^20Oni ga zamole da ostanu du?e vremena, ali on ne pristade,

   ^21nego se oprosti: "Jo? æu se, reèe, vratiti k vama, bude li Bo?ja
   volja." I otplovi iz Efeza.

   ^22Kad sti?e u Cezareju, uziðe pozdraviti Crkvu pa onda siðe u
   Antiohiju.

   ^23Neko se vrijeme zadr?a pa onda ode i zareda galacijskim podruèjem i
   Frigijom utvrðujuæi sve uèenike.

   ^24Uto neki ?idov imenom Apolon, rodom Aleksandrijac, èovjek rjeèit i
   upuæen u Pisma, sti?e u Efez.

   ^25On bija?e upuæen u Put Gospodnji pa je vatrene du?e govorio i
   nauèavao pomno o Isusu, premda je znao samo za Ivanovo kr?tenje.

   ^26Poèe on tako smjelo govoriti u sinagogi. Èu?e ga Priscila i Akvila,
   uze?e ga k sebi i pomnije mu izlo?i?e Put Bo?ji.

   ^27A kad je nakanio otiæi u Ahaju, ohrabri?e ga braæa i napisa?e
   uèenicima da ga prime. Kad je stigao onamo, uvelike je koristio
   vjernicima po milosti

   ^28jer je sna?no pobijao ?idove javno pokazujuæi iz Pisama da Isus jest
   Krist.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao, po?to proðe gornje krajeve, doðe
   u Efez, naðe neke uèenike

   ^2pa ih upita: "Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?" Oni
   æe mu: "Ta ni èuli nismo da ima Duh Sveti."

   ^3Nato æe on: "Kako ste onda kr?teni?" "Kr?tenjem Ivanovim", odvrate
   oni.

   ^4Nato æe Pavao: "Ivan je krstio kr?tenjem obraæenja govoreæi narodu da
   vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa."

   ^5Èuv?i to, krste se u ime Gospodina Isusa,

   ^6pa kad Pavao polo?i na njih ruke, doðe Duh Sveti na njih te stanu
   govoriti drugim jezicima i prorokovati.

   ^7Bija?e u svemu dvanaestak mu?eva.

   ^8Onda Pavao uðe u sinagogu te je tri mjeseca hrabro raspravljao i
   uvjeravao o kraljevstvu Bo?jem.

   ^9Ali kako neki, okorjeli i nepokorni, ocrnjivahu ovaj Put pred
   mno?tvom, odstupi od njih, odvoji uèenike i danomice raspravlja?e u
   ?koli nekog Tirana.

   ^10Trajalo je to dvije godine, tako da su svi azijski ?itelji, ?idovi i
   Grci, èuli rijeè Bo?ju.

   ^11Bog je pak èinio èudesa nesvakida?nja po rukama Pavlovima

   ^12tako da bi na bolesnike stavljali rupce ili rublje s Pavlova tijela
   pa bi s njih nestajalo bolesti i zli duhovi iz njih izlazili.

   ^13Zato i neki ?idovi zaklinjaoci-potukaèi poku?a?e zazvati ime
   Gospodina Isusa nad one koji imahu zle duhove. Govorili su: "Zaklinjem
   vas Isusom koga Pavao propovijeda."

   ^14To èinja?e sedam sinova nekog Skeve, ?idovskoga velikog sveæenika.

   ^15Zli im duh odvrati: "Isusa poznajem i Pavla znam, ali tko ste vi?"

   ^16I èovjek u kome bija?e zli duh, nasrnu na njih i nadjaèa ih te oni
   goli i izranjeni pobjego?e iz one kuæe.

   ^17Dozna?e to svi ?itelji efe?ki, ?idovi i Grci, pa ih sve obuze strah
   te se stade velièati ime Gospodina Isusa.

   ^18Mnogi pak od onih koji su povjerovali dolazili su ispovijedati i
   oèitovati svoja djela.

   ^19I podosta onih koji su se bavili praznovjerjem donosili su knjige i
   spaljivali ih pred svima. Procijeni?e ih te naðo?e da vrijede pedeset
   tisuæa srebrnjaka.

   ^20TAko se snagom Gospodnjom Rijeè ?irila i jaèala.

   ^21Po?to se to ispuni, naumi Pavao preko Makedonije i Ahaje otiæi u
   Jeruzalem te reèe: "Po?to budem ondje, trebat æe da i Rim vidim."

   ^22Onda posla u Makedoniju dvojicu svojih poslu?itelja, Timoteja i
   Erasta, a on provede jo? neko vrijeme u Aziji.

   ^23Nekako u ono doba nasta nemalena pobuna protiv ovog Puta.

   ^24Neki srebrar, imenom Demetrije, izraðivao je srebrne hramiæe
   Artemidine i namicao obrtnicima nemalu dobit.

   ^25Skupi on njih i sve koji su se bavili takvim poslom te im reèe:
   "Ljudi, vi znate, u ovom je umijeæu na?e blagostanje.

   ^26A vidite i èujete da je taj Pavao ne samo u Efezu nego gotovo i u
   svoj Aziji uvjerio i preokrenuo poveliko mno?tvo govoreæi da nema
   bogova rukama izdjeljanih.

   ^27Tako prijeti opasnost ne samo da na zao glas doðe na?e zanimanje,
   nego i to da se ni?ta neæe dr?ati do hrama velike bo?ice Artemide te æe
   nestati velièanstva one koju ?tuje sva Azija i sav svijet."

   ^28Èuv?i to, razgnjeve se pa povièu: "Velika je Artemida efe?ka!"

   ^29Sav se grad uskome?a; jednodu?no nahrupe u kazali?te vukuæi sa sobom
   Makedonce Gaja i Aristarha, suputnike Pavlove.

   ^30Kad je Pavao htio meðu narod, ne dopusti?e mu uèenici.

   ^31Èak i neki azijarsi, njegovi prijatelji, posla?e k njemu i zamoli?e
   da ne dolazi u kazali?te.

   ^32Jedni su izvikivali jedno, drugi drugo jer je skup bio uskome?an te
   mnogi nisu ni znali za?to su se strèali.

   ^33Neki iz svjetine uputi?e nekog Aleksandra jer su ga ?idovi gurali
   naprijed. Aleksandar pak mahnu rukom i htjede se obraniti pred narodom.

   ^34Ali kada dozna?e da je ?idov, udarahu gotovo dva sata svi u jedan
   glas: "Velika je Artemida efe?ka!"

   ^35Onda tajnik umiri svjetinu pa reèe: "Efe?ani! Tko to od ljudi ne zna
   da je grad Efez èuvar hrama velike Artemide i kipa s neba palog?

   ^36Buduæi dakle da je to neporecivo, valja da budete mirni te ni?ta
   brzopleto ne èinite.

   ^37Doveli ste ove ljude, a nisu ni svetokradice ni hulitelji na?e
   bo?ice.

   ^38Ako pak Demetrije i njegovi obrtnici imaju protiv koga kakvu tu?bu,
   sudovi se sastaju, a tu su i prokonzuli. Neka se tu?e!

   ^39I?tete li pak ?to drugo, u zakonitu æe se skupu rije?iti.

   ^40Ta izla?emo se opasnosti da za ovo dana?nje budemo optu?eni s pobune
   jer nema nikakva razloga kojim bismo mogli opravdati ovu strku." To
   rekav?i, raspusti skup.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Kad se sle?e mete?, posla Pavao po uèenike, ohrabri ih, pozdravi i
   otputova u Makedoniju.

   ^2Pre?av?i one krajeve, hrabreæi braæu besjedom mnogom, doðe u Grèku

   ^3i provede ondje tri mjeseca. Upravo kad je htio otploviti u Siriju,
   postavi?e mu ?idovi zasjedu pa odluèi vratiti se preko Makedonije.

   ^4Pratili su ga: Sopater Pirov, Berejac, Solunjani Aristarh i Sekund,
   Gaj Derbanin, Timotej i Azijci Tihik i Trofim.

   ^5Oni odo?e prije te nas doèeka?e u Troadi.

   ^6Mi pak nakon dana Beskvasnih kruhova otplovismo iz Filipa i nakon pet
   dana doðosmo k njima u Troadu gdje proboravismo sedam dana.

   ^7U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govora?e i
   kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do ponoæi.

   ^8U gornjoj sobi gdje smo se sabrali bija?e dosta svjetiljaka.

   ^9Na prozoru je sjedio neki mladiæ imenom Eutih. Kako je Pavao dulje
   govorio, utone on u dubok san. Svladan snom, pade s treæeg kata dolje.
   Digo?e ga mrtva.

   ^10Pavao siðe, nadnese se nad djeèaka, obujmi ga i reèe: "Ne
   uznemirujte se! Du?a je jo? u njemu!"

   ^11Zatim se pope pa po?to razlomi kruh i blagova, dugo je jo? zborio,
   sve do zore. Tad otputova.

   ^12Mladiæa odvedo?e ?iva, neizmjerno utje?eni.

   ^13Mi pak poðosmo naprijed laðom: otplovismo u As. Odande smo imali
   povesti Pavla - tako je odredio kad se spremao poæi pje?ice.

   ^14Kad nam se u Asu pridru?i, uzesmo ga i stigosmo u Mitilenu.

   ^15Odande odjedrismo sutradan i stigosmo nadomak Hija, prekosutra
   krenusmo u Sam, a iduæeg dana stigosmo u Milet.

   ^16Jer Pavao je odluèio mimoiæi Efez da se ne bi zadr?ao u Aziji: ?urio
   se da, uzmogne li, na dan Pedesetnice bude u Jeruzalemu.

   ^17Ipak iz Mileta posla u Efez po starje?ine Crkve.

   ^18Kad stigo?e, reèe im: "Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvog
   dana kada stupih u Aziju, pona?ao meðu vama:

   ^19slu?io sam Gospodinu sa svom ponizno?æu u suzama i ku?njama koje me
   zadesi?e zbog zasjeda ?idovskih;

   ^20ni?ta korisno nisam propustio navijestiti vam i nauèiti vas - javno
   i po kuæama;

   ^21upozoravao sam ?idove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u
   Gospodina na?ega Isusa."

   ^22"A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. ?to æe me u njemu
   zadesiti, ne znam,

   ^23osim ?to mi Duh Sveti u svakom gradu jamèi da me èekaju okovi i
   nevolje.

   ^24Ali ni najmanje mi nije do ?ivota, samo da dovr?im trku svoju i
   slu?bu koju primih od Gospodina Isusa: svjedoèiti za evanðelje milosti
   Bo?je."

   ^25"I sad, evo, znam: neæete vi?e vidjeti lica moga, svi vi posred
   kojih proðoh propovijedajuæi Kraljevstvo.

   ^26Zato vam u ovaj dan dana?nji jamèim: èist sam od krvi sviju

   ^27jer nisam propustio navijestiti vam ni?ta od svega nauma Bo?jega."

   ^28"Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi
   nadglednicima, da pasete Crkvu Bo?ju koju steèe krvlju svojom."

   ^29"Ja znam da æe nakon mog odlaska meðu vas uljesti vuci okrutni koji
   ne ?tede stada,

   ^30a izmeðu vas æe samih ustati ljudi koji æe iskrivljavati nauk da bi
   odvukli uèenike za sobom.

   ^31Zato bdijte imajuæi na pameti da sam tri godine bez prestanka noæu i
   danju suze lijevajuæi urazumljivao svakoga od vas."

   ^32"I sada vas povjeravam Bogu i Rijeèi milosti njegove koja je kadra
   izgraditi vas i dati vam ba?tinu meðu svima posveæenima."

   ^33"Ni za èijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio.

   ^34Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zaslu?ivale su
   ove ruke.

   ^35U svemu vam pokazah: tako se trudeæi treba se zauzimati za nemoæne i
   na pameti imati rijeèi Gospodina Isusa jer on reèe: 'Bla?enije je
   davati nego primati.'"

   ^36Kada to doreèe, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli.

   ^37Tad svi briznu?e u velik plaè, obisnu?e Pavlu oko vrata i stado?e ga
   cjelivati,

   ^38ra?alo?æeni nadasve rijeèju koju im reèe: da vi?e neæe vidjeti lica
   njegova. Zatim ga isprati?e na laðu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Po?to se otrgosmo od njih, zaplovismo. Jedreæi ravno, stigosmo na
   Kos, a sutradan na Rod pa odande u Pataru.

   ^2Kad naðosmo laðu za Feniciju, popesmo se i otplovismo.

   ^3Kad bijasmo napomol Cipru, ostavismo ga slijeva jedreæi prema Siriji.
   Pristadosmo u Tiru jer je ondje laða imala iskrcati tovar.

   ^4Pronaðosmo uèenike i ostadosmo ondje sedam dana. Oni po Duhu
   nagovarahu Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem.

   ^5Ali kad nam isteko?e dani, ipak otputovasmo. Isprati?e nas svi, sa
   ?enama i djecom, do izvan grada. Na ?alu klekosmo i pomolismo se.

   ^6Pozdravismo se, popesmo se na laðu, a oni se vrati?e kuæi.

   ^7Tako dovr?ismo plovidbu. Iz Tira stigosmo u Ptolemaidu. Pozdravili
   smo braæu i ostali jedan dan u njih.

   ^8Sutradan otputovasmo i stigosmo u Cezareju. Uðosmo u kuæu Filipa
   evanðelista, jednog od sedmorice, i ostadosmo kod njega.

   ^9On je imao èetiri kæeri djevice koje su prorokovale.

   ^10Kako smo se zadr?ali mnogo dana, siðe iz Judeje neki prorok imenom
   Agab,

   ^11doðe k nama, uze Pavlov pojas, sveza sebi noge i ruke te reèe: "Ovo
   govori Duh Sveti: Èovjeka èiji je ovo pojas ovako æe svezati ?idovi u
   Jeruzalemu i predati u ruke pogana."

   ^12Kada smo to èuli, stadosmo mi i mje?tani zaklinjati Pavla da ne
   uzlazi u Jeruzalem.

   ^13Nato on odvrati: "?to plaèete i parate mi srce? Ta spreman sam ne
   samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa."

   ^14A kako se nije dao nagovoriti, u?utjesmo rekav?i: "Gospodnja budi
   volja!"

   ^15Nakon tih dana spremismo se i uzaðosmo u Jeruzalem.

   ^16S nama poðo?e i uèenici iz Cezareje pa nas odvedo?e k nekomu Mnasonu
   Cipraninu, starom uèeniku, da u njega odsjednemo.

   ^17Kad stigosmo u Jeruzalem, primi?e nas braæa radosno.

   ^18Sutradan ode Pavao zajedno s nama k Jakovu. Naðo?e se ondje i sve
   starje?ine.

   ^19Po?to ih pozdravi, stade im potanko izlagati ?to uèini Bog meðu
   poganima po njegovoj slu?bi.

   ^20Po?to su ga oni poslu?ali, dado?e slavu Bogu pa mu reko?e: "Vidi?,
   brate: deseci su tisuæa ?idova povjerovali i svi su revnitelji Zakona.

   ^21A o tebi im je dojavljeno da sve ?idove koji su meðu poganima
   upuæuje? na otpad od Mojsija uèeæi ih da ne obrezuju djece i ne ?ive po
   obièajima.

   ^22?to dakle? Èut æe svakako da si do?ao.

   ^23Uèini stoga ?to ti ka?emo. U nas su èetiri èovjeka koji imaju
   zavjet.

   ^24Njih uzmi, s njima se zajedno posveti, plati za njih da se o?i?aju
   pa æe svi spoznati da nema ni?ta od onoga ?to im je o tebi dojavljeno,
   nego da si i ti na pravu putu i da opslu?uje? Zakon.

   ^25A ?to se tièe pogana koji povjerova?e - poslali smo ?to odluèismo:
   da se klone mesa ?rtvovana idolima, krvi, udavljenoga i bludni?tva."

   ^26Nato Pavao uze one ljude, sutradan se s njima zajedno posveti, uðe u
   Hram, oglasi svr?etak dana posveæenja nakon kojih æe se za svakoga od
   njih prinijeti prinos.

   ^27Kad se upravo navr?avalo tih sedam dana, neki ga ?idovi iz Azije
   opaze u Hramu, uzbune sav narod pa podignu na nj ruke

   ^28vièuæi: "Izraelci, u pomoæ! Evo èovjeka koji sve posvuda pouèava
   protiv naroda, Zakona i ovoga mjesta pa je jo? i Grke uveo u Hram i
   oskvrnuo ovo sveto mjesto."

   ^29Jer prije su s njime u Gradu vidjeli Trofima Efe?anina i mislili da
   je Pavao njega uveo u Hram.

   ^30Sav se grad uskome?a, nasta strka naroda. Pograbe Pavla i odvuku ga
   izvan Hrama pa odmah pozatvaraju vrata.

   ^31Dok su mu o glavi radili, doðe do tisuænika èete glas da je sav
   Jeruzalem uzavreo.

   ^32On odmah uze vojnike i satnike pa otrèa dolje k njima. Oni pak kako
   ugleda?e tisuænika i vojnike, prestado?e udarati Pavla.

   ^33Onda se tisuænik pribli?i, uhvati ga, zapovjedi da ga okuju dvojim
   verigama pa stade ispitivati tko je i ?to je uèinio.

   ^34Iz svjetine su jedni izvikivali ovo, drugi ono. Kako zbog graje nije
   mogao saznati ni?ta pouzdano, zapovjedi da se odvede u vojarnu.

   ^35Kad se Pavao pojavi na stubama, morali su ga vojnici nositi zbog
   silovitosti svjetine.

   ^36Jer mno?tvo je naroda i?lo za njima i vikalo: "Smakni ga!"

   ^37Upravo na ulazu u vojarnu reèe Pavao tisuæniku: "Smijem li ne?to
   reæi?" On ga upita: "Zar zna? grèki?

   ^38Ti dakle nisi onaj Egipæanin koji je prije nekoliko dana pobunio i u
   pustinju odveo one èetiri tisuæe bode?ara?"

   ^39Pavao odvrati: "Ja sam ?idov iz Tarza cilicijskoga, graðanin grada
   znamenitoga. Molim te, dopusti mi progovoriti narodu."

   ^40Kad mu on dopusti, Pavao stojeæi na stubama mahnu rukom narodu pa
   kad nasta velika ti?ina, prozbori hebrejskim jezikom:
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 "Braæo i oci, poslu?ajte ?to æu vam sad u svoju obranu reæi."

   ^2Kad èu?e da im govori hebrejskim jezikom, jo? veæma utihnu?e. On
   nastavi:

   ^3"Ja sam ?idov, roðen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu,
   do nogu Gamalielovih odgojen toèno po otaèkom Zakonu; bijah revnitelj
   Bo?ji kao ?to ste svi vi jo? danas.

   ^4Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice
   mu?eve i ?ene,

   ^5kako mi to mo?e posvjedoèiti i veliki sveæenik i sve starje?instvo.
   Od njih sam i pisma dobio za braæu u Damasku pa se zaputio da i one
   ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne."

   ^6"Dok sam tako putovao i pribli?avao se Damasku, s neba me oko podneva
   iznenada obasja svjetlost velika.

   ^7Sru?ih se na tlo i zaèuh glas ?to mi govora?e: 'Savle, Savle, za?to
   me progoni??'

   ^8Ja odgovorih: 'Tko si, Gospodine?' Reèe mi: 'Ja sam Isus Nazareæanin
   koga ti progoni?.'

   ^9Oni koji bijahu sa mnom svjetlost dodu?e primijeti?e, ali ne èu?e
   glasa Onoga koji mi govora?e.

   ^10Rekoh nato: '?to mi je èiniti, Gospodine?' Gospodin æe mi: 'Ustani,
   poði u Damask i ondje æe ti se reæi ?to ti je odreðeno uèiniti.'

   ^11Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedo?e za
   ruku te stigoh u Damask."

   ^12"Neki Ananija, èovjek po Zakonu pobo?an i na dobru glasu u ?idova
   ondje nastanjenih -

   ^13doðe k meni, pristupi mi i reèe: 'Savle, brate, progledaj!' I ja se
   u taj èas zagledah u nj.

   ^14A on æe: 'Bog otaca na?ih predodredi te da upozna? volju njegovu, da
   vidi? Pravednika i èuje? glas iz usta njegovih

   ^15jer bit æe? mu pred svim ljudima svjedokom onoga ?to si vidio i èuo.

   ^16I ?to sad oklijeva?? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje,
   prizivljuæi Ime njegovo!'"

   ^17"Po?to se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh
   u zanos

   ^18i vidjeh Gospodina gdje mi govori: 'Pohiti, ?urno izaði iz
   Jeruzalema jer neæe primiti tvoga svjedoèanstva o meni.'

   ^19Ja rekoh: 'Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bièevao
   po sinagogama one koji vjeruju u te.

   ^20I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje
   stajao i odobravao te èuvao haljine onih koji ga ubijahu.'

   ^21Nato mi reèe: 'Poði jer æu te poslati daleko k poganima!'

   ^22Slu?ali su ga sve do te rijeèi, a tada podigo?e glas: "Ukloni takva
   sa zemlje! Nije pravo da ?ivi!"

   ^23Kako oni stado?e buèiti, odbacivati haljine i vitlati pra?inu u
   zrak,

   ^24zapovjedi tisuænik da Pavla uvedu u vojarnu pa odredi da ga bièevima
   ispitaju kako bi doznao za?to tako vièu protiv njega.

   ^25Kad ga remenjem rastego?e, reèe on nazoènom satniku: "Rimskoga
   graðanina, i jo? neosuðena, smijete bièevati?"

   ^26Kad je to èuo satnik, priðe tisuæniku i dojavi mu: "?to si to
   nakanio? Ovaj je èovjek Rimljanin!"

   ^27Tisuænik tada priðe Pavlu pa mu reèe: "Reci mi, jesi li Rimljanin!"
   On odvrati: "Da."

   ^28Tisuænik dometnu: "Ja stekoh to graðanstvo za skupe novce." Pavao
   nato reèe: "Ja sam se pak s njim i rodio."

   ^29Br?e stoga odstupe od njega oni koji su ga imali ispitivati. I
   tisuænik se prepla?i kad sazna da je Pavao Rimljanin, a on ga bija?e
   okovao.

   ^30Sutradan pak kad je htio toèno saznati za ?to ga ?idovi optu?uju,
   odrije?i ga pa zapovjedi da se sastanu veliki sveæenici i sve Vijeæe te
   privede Pavla i postavi ga pred njih.
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Pavao uprije pogled u Vijeæe i reèe: "Braæo, ja sam posve mirne
   savjesti ?ivio pred Bogom sve do dana dana?njega."

   ^2Nato veliki sveæenik Ananija naredi onima ?to stajahu uza nj da ga
   udare po ustima.

   ^3Onda mu Pavao reèe: "Udarit æe Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li
   sjedi? da me po Zakonu sudi?, a protuzakonito zapovijeda? da me biju?"

   ^4Oni ?to su ondje stajali reko?e nato: "Zar velikog sveæenika Bo?jega
   da pogrðuje??"

   ^5Pavao odvrati: "Nisam znao, braæo, da je veliki sveæenik. Ta pisano
   je: Glavara naroda svoga ne proklinji."

   ^6Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa
   povika u Vijeæu: "Braæo, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog
   nade, uskrsnuæa mrtvih."

   ^7Tek ?to je on to rekao, nasta razmirica izmeðu farizeja i saduceja i
   mno?tvo se razdijeli.

   ^8Jer saduceji vele da nema uskrsnuæa, ni anðela, ni duha, a farizeji
   sve to priznaju.

   ^9Nasta velika graja te ustado?e neki pismoznanci farizejske stranke i
   zao?tre boj govoreæi: "Ni?ta zlo ne nalazimo na tom èovjeku! A ?to ako
   mu je duh govorio, ili anðeo?"

   ^10Kad razmirica posta jo? veæom, poboja se tisuænik da Pavla ne
   rastrgaju pa zapovjedi da vojska siðe, otme ga ispred njih i povede u
   vojarnu.

   ^11Iduæe noæi pristupi mu Gospodin i reèe: "Hrabro samo! Jer kao ?to si
   za me svjedoèio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedoèi?!"

   ^12Kad osvanu dan, skova?e ?idovi urotu i zakle?e se da neæe ni jesti
   ni piti dok ne ubiju Pavla.

   ^13Bilo je vi?e od èetrdeset onih koji su skovali tu zavjeru.

   ^14Oni odu k velikim sveæenicima i starje?inama pa reknu: "Zakletvom se
   zaklesmo ni?ta ne okusiti dok ne ubijemo Pavla.

   ^15Stoga vi sada zajedno s Vijeæem predoèite tisuæniku neka vam ga
   dovede kao da kanite toènije razaznati njegov sluèaj. A mi smo spremni
   pogubiti ga prije negoli se i pribli?i."

   ^16Ali sin Pavlove sestre doèu za zavjeru, pribli?i se i uðe u vojarnu
   dojaviti Pavlu.

   ^17Pavao pak pozove jednog satnika i reèe mu: "Ovog mladiæa odvedi k
   tisuæniku: ima mu ne?to dojaviti."

   ^18On ga uze, odvede k tisuæniku i reèe mu: "Uznik me Pavao pozva i
   zaiska da ovog mladiæa privedem k tebi; ima ti ne?to reæi."

   ^19Tisuænik ga prihvati za ruku, povede nasamo pa ga upita: "?to mi
   ima? dojaviti?"

   ^20"?idovi su se, reèe on, dogovorili da te zamole da im sutra Pavla
   dovede? u Vijeæe kao da se kane toènije raspitati o njemu.

   ^21Ne vjeruj im! U zasjedi ga èeka vi?e od èetrdeset onih koji se
   zakle?e da neæe jesti ni piti dok ga ne smaknu. Veæ su spremni, samo
   èekaju tvoju privolu."

   ^22Tisuænik onda otpusti mladiæa i zapovjedi mu: "Nikomu ne kazuj da si
   mi to dojavio."

   ^23Zatim dozva dva satnika i reèe im: "Pripravite dvjesta vojnika,
   sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca da nakon treæe noæne ure poðu
   u Cezareju.

   ^24Neka se pripravi ?ivina na koju æe se posaditi Pavao te ?iv i zdrav
   dovesti k upravitelju Feliksu."

   ^25Napisa i pismo ovoga sadr?aja:

   ^26"Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu - pozdrav!

   ^27Ovoga èovjeka ?idovi uhvati?e i tek ?to ga ne smako?e kadli s
   vojskom pritrèah i istrgoh im ga kada doznah da je Rimljanin.

   ^28Htjedoh saznati za ?to ga okrivljuju pa ga dovedoh u njihovo Vijeæe.

   ^29Utvrdih da ga okrivljuju za ne?to prijeporno u njihovu zakonu i da
   nema nikakve krivnje kojom bi zaslu?io smrt ili okove.

   ^30Kad mi pak dojavi?e da su protiv njega skovali zavjeru, poslah ga k
   tebi, a tu?itelje uputih neka se tebi obrate protiv njega."

   ^31Vojnici dakle, po primljenoj naredbi uze?e Pavla i odvedo?e ga noæu
   u Antipatridu.

   ^32Sutradan ostave konjanike da s njime poðu dalje, a oni se vrati?e u
   vojarnu.

   ^33Kad konjanici stigo?e u Cezareju, uruèi?e upravitelju pismo i
   privedo?e mu Pavla.

   ^34Po?to upravitelj proèita pismo, zapita iz koje je pokrajine. Kad
   sazna da je iz Cilicije:

   ^35"Saslu?at æu te, reèe, kad pristignu i tu?itelji tvoji." Onda
   zapovjedi èuvati ga u dvoru Herodovu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Nakon pet dana siðe veliki sveæenik Ananija s nekim starje?inama i
   odvjetnikom, nekim Tertulom te iznije?e upravitelju tu?bu protiv Pavla.

   ^2Po?to dozva?e Pavla, poèe ga Tertul optu?ivati: "Veliki mir ?to ga po
   tebi, vrli Felikse, u?ivamo i boljitak ?to tvojom providno?æu narodu
   ovomu nastaje,

   ^3u svemu i posvuda primamo sa svom zahvalno?æu.

   ^4Ali, da ti dulje ne dodijavam, molim te da nas u svojoj
   blagonaklonosti ukratko poslu?a?.

   ^5Utvrdismo da je ovaj èovjek kuga, da pokreæe bune meðu svim ?idovima
   po svijetu, da je kolovoða nazaretske sljedbe,

   ^6da je èak i Hram poku?ao oskvrnuti pa ga uhitismo.

   ^7#

   ^8Od njega, ako ga o svemu tomu ispita?, mo?e? saznati za ?to ga mi
   optu?ujemo."

   ^9Podr?a?e ga i ?idovi tvrdeæi da je tako.

   ^10Nato Pavao odvrati po?to mu upravitelj kimnu da govori: "Kako znam
   da si veæ mnogo godina sudac narodu ovomu, mirne se du?e branim.

   ^11Ta mo?e? se osvjedoèiti da nema vi?e od dvanaest dana otkad uzaðoh u
   Jeruzalem da se poklonim.

   ^12A nisu me na?li ni u Hramu da s kim raspravljam ili bunu podi?em, ni
   u sinagogama, ni po gradu.

   ^13I ne mogu ti dokazati ono za ?to me sada optu?uju."

   ^14"Jamèim ti, naprotiv, ovo: Putom koji nazivaju sljedbom slu?im
   otaèkom Bogu vjerujuæi u sve ?to je u Zakonu i u Prorocima napisano,

   ^15uzdajuæi se u Boga da æe uskrsnuti pravednici i nepravednici, ?to
   oni i sami oèekuju.

   ^16Zato se i ja trudim uvijek imati savjest besprijekornu pred Bogom i
   pred ljudima."

   ^17"Nakon vi?e godina doðoh da donesem milostinju za svoj narod i
   prinose;

   ^18dok sam ih prinosio, naðo?e me posveæena u Hramu, a ne sa svjetinom
   ni u mete?u.

   ^19Ali neki ?idovi iz Azije - da, trebalo bi da se oni pojave pred
   tobom i optu?e me ako ?to imaju protiv mene.

   ^20Ili neka ovi sami ka?u: koji su zloèin na meni na?li kad sam stajao
   pred Vijeæem,

   ^21osim mo?da one jedne rijeèi koju doviknuh meðu njima stojeæi: Zbog
   uskrsnuæa mrtvih sudi mi se danas pred vama!"

   ^22Nato Feliks, koji je toèno znao sve o ovom Putu, odgodi njihovu
   parnicu rekav?i: "Kada doðe tisuænik Lizija, rije?it æu va? spor."

   ^23Satniku pak naredi da se Pavao èuva, ali da u?iva olak?ice i da se
   nikomu od njegovih ne brani poslu?ivati ga.

   ^24Nakon nekoliko dana stigne i Feliks sa svojom ?enom Druzilom koja
   bija?e ?idovka; posla po Pavla i poslu?a ga o vjeri u Isusa Krista.

   ^25Kad Pavao stade raspravljati o pravednosti, uzdr?ljivosti i buduæem
   Sudu, Feliks upla?en reèe: "Zasad idi, a kad naðem vremena, pozvat æu
   te."

   ^26Ujedno se nadao da æe mu Pavao dati novaca. Zato ga je èe?æe pozivao
   i s njim razgovarao.

   ^27Nakon dvije godine dobi Feliks za nasljednika Porcija Festa. Hoteæi
   ugoditi ?idovima, ostavi Feliks Pavla u okovima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Fest dakle tri dana nakon dolaska u provinciju uziðe iz Cezareje u
   Jeruzalem.

   ^2Veliki mu sveæenici i prvaci ?idovski iznije?e tu?bu protiv Pavla te
   ga zaklinjahu

   ^3i?tuæi milost protiv Pavla: da ga po?alje u Jeruzalem. Jer spremali
   su zasjedu da ga putom smaknu.

   ^4Ali Fest odvrati kako Pavao treba da ostane zatvoren u Cezareji, a i
   on da æe uskoro onamo.

   ^5"Ovla?teni dakle meðu vama, reèe, neka sa mnom siðu pa ako na tom
   èovjeku ima krivnje, neka ga tu?e."

   ^6Po?to se u njih zadr?i najvi?e osam ili deset dana, siðe u Cezareju.
   Sutradan sjede na sudaèku stolicu i zapovjedi da se dovede Pavao.

   ^7Kad se on pojavi, okru?i?e ga ?idovi koji su si?li iz Jeruzalema i
   iznije?e protiv njega mnoge i te?ke optu?be kojih ne mogahu dokazati.

   ^8Pavao se branio: "Nièim se nisam ogrije?io ni o ?idovski Zakon, ni o
   Hram, ni o cara."

   ^9Nato Fest hoteæi ugoditi ?idovima, odvrati Pavlu: "Hoæe? li u
   Jeruzalem da ti se ondje za to sudi preda mnom?"

   ^10A Pavao æe: "Stojim pred sudom carevim, gdje treba da mi se sudi.
   ?idovima ni?ta ne skrivih, kao ?to i ti veoma dobro zna?.

   ^11Ako sam pak doista ?to skrivio i uèinio ?togod ?to zavreðuje smrt,
   ne izmièem smrti; ako li pak ne stoji ono za ?to me ovi tu?e, nitko me
   ne mo?e njima izruèiti. Na cara se prizivljem!"

   ^12Tada se Fest posavjetova s vijeæem pa odgovori: "Na cara si se
   prizvao, pred cara æe? iæi!"

   ^13Nekoliko dana poslije doðu kralj Agripa i Berenika u Cezareju da
   pozdrave Festa.

   ^14Kako se ondje zadr?a?e nekoliko dana, izlo?i Fest kralju to o Pavlu:
   "Ima neki èovjek, reèe, ?to ga je Feliks ostavio uznikom.

   ^15Kad bijah u Jeruzalemu, iznije?e veliki sveæenici i starje?ine
   protiv njega tu?bu i zatra?i?e osudu.

   ^16Odgovorih im da u Rimljana nije obièaj izruèivati kojega èovjeka
   prije negoli se, optu?en, suoèi s tu?iteljima i dobije prigodu da se
   brani od optu?be.

   ^17Po?to zajedno doðosmo ovamo, bez ikakva odgaðanja sjedoh ja sutradan
   na sudaèku stolicu i zapovjedih dovesti toga èovjeka.

   ^18Tu?itelji ga okru?i?e, ali ne iznije?e tu?be ni za jedno od zlodjela
   koja sam ja nasluæivao,

   ^19nego su protiv njega imali ne?to prijeporno o svojoj vjeri i o nekom
   Isusu koji je umro, a Pavao tvrdi da je ?iv.

   ^20Ne snalazeæi se u takvoj raspravi, upitah bi li htio u Jeruzalem da
   mu se ondje za to sudi.

   ^21Buduæi da se Pavao prizivom podlo?io presudi njegova Velièanstva,
   zapovjedih da ga èuvaju dok ga ne po?aljem caru."

   ^22Na to æe Agripa Festu: "Htio bih i ja èuti toga èovjeka." "Sutra æe?
   ga, reèe, èuti."

   ^23Sutradan dakle doðu Agripa i Berenika s velikim sjajem te uðu u
   dvoranu zajedno s tisuænicima i najuglednijim gradskim mu?evima. Kad na
   zapovijed Festovu dovedu Pavla,

   ^24reèe Fest: "Agripa, kralju, i vi svi ovdje s nama nazoèni, gledajte
   ovoga èovjeka! Zbog njega me sav narod ?idovski salijetao i u
   Jeruzalemu i ovdje vièuæi da on ne smije vi?e ?ivjeti.

   ^25Ali ja naðoh da nije uèinio ni?ta èime bi zaslu?io smrt pa kad se on
   sam prizvao na njegovo Velièanstvo, odluèih poslati mu ga.

   ^26Ja nemam ni?ta pouzdano o njemu napisati Gospodaru. Zato ga izvedoh
   pred vas, ponajpaèe preda te, kralju Agripa, da bih nakon ove istrage
   imao ?to napisati.

   ^27Èini mi se doista besmislenim poslati uznika, a ne naznaèiti optu?bu
   protiv njega."
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 Nato Agripa reèe Pavlu: "Dopu?ta ti se o sebi govoriti." Pavao
   ispru?i ruku i stade se braniti:

   ^2"Smatram se sretnim ?to se u svemu za ?to me ?idovi optu?uju mogu,
   evo, danas braniti pred tobom, kralju Agripa,

   ^3jer ti najbolje poznaje? ?idovske obièaje i zadjevice. Zato me,
   molim, velikodu?no poslu?aj."

   ^4"Dakle, ?ivot moj od najranije mladosti proveden u narodu mojem, u
   Jeruzalemu, znaju svi ?idovi.

   ^5Poznaju me odavna te mogu, ako samo hoæe, svjedoèiti da sam po
   najstro?oj sljedbi na?e vjere ?ivio kao farizej.

   ^6I sada stojim pred sudom zbog nade u obeæanje koje Bog dade ocima
   na?im

   ^7i kojemu se dovinuti nada dvanaest plemena na?ih, svesrdno noæu i
   danju slu?eæi Bogu. Za tu me nadu, kralju, tu?e ?idovi.

   ^8Za?to nevjerojatnim smatrate da Bog mrtve uskrisuje?"

   ^9"Pa i ja sam nekoæ smatrao da mi se svim silama boriti protiv imena
   Isusa Nazareæanina.

   ^10To sam i èinio u Jeruzalemu: mnoge sam svete, po?to od velikih
   sveæenika dobih punomoæ, u tamnice zatvorio, dao svoj glas kad su ih
   ubijali

   ^11i po svim ih sinagogama èesto muèenjem prisiljavao psovati i,
   prekomjerno bijesan na njih, progonio sam ih èak i u tuðim gradovima."

   ^12"Radi toga poðoh u Damask s punomoæi i ovla?tenjem velikih sveæenika

   ^13kadli u pol bijela dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba
   svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i moje suputnike.

   ^14Po?to popadasmo na zemlju, zaèuh glas ?to mi govora?e hebrejskim
   jezikom: 'Savle, Savle, za?to me progoni?? Te?ko ti se protiv ostana
   praæakati.'

   ^15Ja odvratih: 'Tko si, Gospodine?' Gospodin æe mi: 'Ja sam Isus koga
   ti progoni?!

   ^16Nego ustani, na noge se jer zato ti se ukazah da te postavim za
   poslu?itelja i svjedoka onoga ?to si vidio i ?to æu ti pokazati.

   ^17Izbavit æu te od naroda i od pogana kojima te ?aljem

   ^18da im otvori? oèi pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti
   Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime opro?tenje grijeha i ba?tinu
   meðu posveæenima.'"

   ^19"Otada, kralju Agripa, ne bijah neposlu?an nebeskom viðenju.

   ^20Nego najprije onima u Damasku pa onda i u Jeruzalemu, svoj zemlji
   ?idovskoj i poganima navje?æivah da se pokaju i obrate k Bogu i èine
   djela dostojna obraæenja.

   ^21Zbog toga me ?idovi uhvati?e u Hramu i poku?a?e ubiti.

   ^22Ali s pomoæu Bo?jom sve do dana dana?njega svjedoèim, evo, malu i
   veliku, ne govoreæi ni?ta osim onoga ?to Proroci govorahu i Mojsije da
   se ima zbiti:

   ^23da æe Krist trpjeti i da æe on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost
   navje?æivati narodu i poganima."

   ^24Dok se on tako branio, Fest æe mu u sav glas: "Mahnita?, Pavle!
   Veliko ti znanje mozgom zavrnulo."

   ^25"Ne mahnitam, vrli Feste, odvrati Pavao, nego rijeèi istine i
   razbora kazujem.

   ^26Ta znade za to kralj komu s pouzdanjem govorim. Ni?ta mu od toga,
   uvjeren sam, nije nepoznato; jer nije se to dogodilo u kakvu zakutku.

   ^27Vjeruje? li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruje?!"

   ^28Agripa æe Pavlu: "Zamalo pa me uvjeri te kr?æaninom postah!"

   ^29Pavao pak: "Dao Bog te i za malo i za mnogo, ne samo ti nego i svi
   koji me danas slu?aju postali ovakvima kakav sam ja, osim ovih okova!"

   ^30Nato usta kralj, upravitelj, Berenika i oni koji su s njima
   zasjedali.

   ^31Udaljujuæi se govorili su meðu sobom: "Ovaj èovjek ne èini ni?ta
   èime bi zaslu?io smrt ili okove."

   ^32Agripa pak reèe Festu: "Ovaj bi èovjek mogao biti pu?ten da se nije
   prizvao na cara."
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 Kad je odluèeno da odjedrimo u Italiju, predado?e i Pavla i neke
   druge uznike satniku carske èete, imenom Juliju.

   ^2Popesmo se na neku adramitsku laðu koja je imala ploviti u azijska
   mjesta pa otplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin.

   ^3Sutradan doplovismo u Sidon. Julije, koji je s Pavlom èovjeèno
   postupao, dopusti mu poæi k prijateljima da se pobrinu za nj.

   ^4Odande smo otplovili, jedrili uz Cipar - jer su nam vjetrovi bili
   protivni -

   ^5pa preplovili more du? Cilicije i Pamfilije i stigli u Miru licijsku.

   ^6Ondje satnik naðe neku aleksandrijsku laðu za Italiju i ukrca nas na
   nju.

   ^7Vi?e smo dana plovili sporo i jedva doprli do Knida. Kako nam vjetar
   ne dade pristati, doplovismo pod Kretu kod Salmone

   ^8pa jedva jedvice ploveæi uza nju, stigosmo na neko mjesto zvano Dobra
   pristani?ta, blizu kojega je grad Laseja.

   ^9Kad je nakon duljeg vremena plovidba veæ postala pogibeljna jer je
   Post veæ bio izminuo, opominja?e Pavao:

   ^10"Ljudi, govorio im je, vidim da æe plovidba biti nezgodna i na
   veliku ?tetu ne samo za tovar i laðu nego i za na?e ?ivote."

   ^11Ali je satnik vi?e vjerovao kormilaru i brodovlasniku negoli
   Pavlovim rijeèima.

   ^12A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, veæina je predlagala
   da odande otplove ne bi li kako doprli do kretske luke Feniksa, ?to
   gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu, pa ondje prezimili.

   ^13Uto duhne blagi ju?njak i oni, misleæi da bi mogli ostvariti naum,
   digo?e sidro i zaplovi?e tik uz Kretu.

   ^14Ali nedugo zatim razbjesni se ?estok vjetar zvan sjeveroistoènjak.

   ^15Zahvati laðu te mu nije mogla odoljeti pa se prepustismo da nas
   nosi.

   ^16Prolazeæi ispod nekog otoèiæa zvanog Kauda, jedva uspjesmo dohvatiti
   èamac.

   ^17Podigo?e ga pa upotrijebi?e snast da potpa?u laðu. Bojeæi se pak da
   se ne nasuèu u Sirti, spusti?e prvenjaèu. Tako ih je nosilo.

   ^18Buduæi da nas je oluja silovito udarala, sutradan se rije?i?e
   tovara,

   ^19a treæi dan svojim rukama izbaci?e brodsku opremu.

   ^20Kako se pak vi?e dana nije pomaljalo ni sunce ni zvijezde, a oluja
   bjesnjela nemalena, bila je veæ propala svaka nada da æemo se spasiti.

   ^21Ni jelo se veæ dugo nije. Onda usta Pavao posred njih i reèe:
   "Trebalo je, ljudi, poslu?ati me, ne se otiskivati od Krete i izbjeæi
   ovu nepogodu i ?tetu.

   ^22Sada vas pak opominjem: razvedrite se jer ni ?iva du?a izmeðu vas
   neæe stradati, nego samo laða.

   ^23Noæas mi se ukaza anðeo Boga èiji sam i komu slu?im

   ^24te reèe: 'Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo Bog ti
   daruje sve koji plove s tobom.'

   ^25Zato razvedrite se, ljudi! Vjerujem Bogu: bit æe kako mi je reèeno.

   ^26Ali treba da se nasuèemo na neki otok."

   ^27Bija?e veæ èetrnaesta noæ ?to smo bili tamo-amo gonjani po Jadranu
   kad oko ponoæi nasluti?e mornari da im se primièe neka zemlja.

   ^28Baciv?i olovnicu, naðo?e dvadeset hvati dubine; malo poslije baci?e
   je opet i naðo?e ih petnaest.

   ^29Kako se bojahu da ne naletimo na grebene, baci?e s krme èetiri sidra
   i?èekujuæi da se razdani.

   ^30Kad su mornari bili naumili uteæi iz laðe i poèeli spu?tati èamac u
   more pod izlikom da s pramca kane spustiti sidra,

   ^31reèe Pavao satniku i vojnicima: "Ako ovi ne ostanu na laði, vi se
   spasiti ne mo?ete!"

   ^32Nato vojnici presjeko?e u?ad èamca i pusti?e da padne.

   ^33Do pred svanuæe nutkao je Pavao sve da uzmu hrane: "Èetrnaesti je
   danas dan, reèe, ?to bez jela èekate, ni?ta ne okusiv?i.

   ^34Stoga vas molim: zalo?ite ne?to jer to je za va? spas. Ta nikome od
   vas ni vlas s glave neæe propasti."

   ^35Rekav?i to, uze kruh, pred svima zahvali Bogu, razlomi i stade
   jesti.

   ^36Svi se razvedre te i oni uzmu hrane.

   ^37A svih nas je u laði bilo dvjesta sedamdeset i ?est du?a.

   ^38Jednom nasiæeni, stanu rastereæivati laðu bacajuæi ?ito u more.

   ^39Kad osvanu, mornari ne prepozna?e zemlje; razabra?e neki zaljev
   ravne obale pa odluèe, bude li moguæe, u nj zavesti laðu.

   ^40Odrije?e sidra i ostave ih u moru. Istodobno popuste i spone
   kormila, razapnu prvenjaèu prema vjetru pa udare k obali.

   ^41Ali naletje?e na pliæak i nasuka?e brod: pramac, nasaðen, osta
   nepomièan, a krmu razdira?e ?estina valova.

   ^42Tada vojnici naumi?e poubijati su?nje da ne bi koji isplivao i
   pobjegao,

   ^43ali im satnik, hoteæi spasiti Pavla, omete naum: zapovjedi da oni
   koji znaju plivati najprvi poskaèu i izaðu na kraj,

   ^44a ostali æe, tko na daskama, tko na olupinama laðe. Tako svi ?ivi i
   zdravi prispje?e na kopno.
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 Jednom spa?eni, doznasmo da se otok zove Malta.

   ^2Uroðenici nam iskazivahu nesvakida?nje èovjekoljublje. Zapali?e
   krijes i okupi?e nas oko njega jer je poèela ki?a i bilo zima.

   ^3Pavao nakupi naramak granja i baci na krijes kadli zbog vruæine izaðe
   zmija i pripije mu se za ruku.

   ^4Kad su uroðenici vidjeli gdje mu ?ivotinja visi o ruci, govorili su
   meðu sobom: "Ovaj je èovjek zacijelo ubojica: umakao je moru i Pravda
   mu ne da ?ivjeti."

   ^5Ali on otrese ?ivotinju u vatru i ne bi mu ni?ta;

   ^6a oni oèekivahu da æe oteæi i umah se sru?iti mrtav. Po?to su dugo
   èekali i vidjeli da mu se ni?ta neobièno nije dogodilo, promijeni?e
   mi?ljenje te stado?e govoriti da je bog.

   ^7U okolici onoga mjesta bilo je imanje prvaka otoka, imenom Publija.
   On nas je primio i tri dana uljudno gostio.

   ^8A Publijeva je oca uhvatila ognjica i srdobolja pa je le?ao. Pavao
   uðe k njemu, pomoli se, stavi na nj ruke i izlijeèi ga.

   ^9Nakon toga su dolazili i drugi koji na otoku bijahu bolesni te
   ozdravljali.

   ^10Oni nas mnogim poèastima poèasti?e i na odlasku nam priskrbi?e ?to
   je potrebno.

   ^11Nakon tri mjeseca otplovismo aleksandrijskom laðom koja je prezimila
   na otoku i imala za znak Dioskure.

   ^12Doplovismo u Sirakuzu i ostadosmo ondje tri dana.

   ^13Odande ploveæi uz obalu, stigosmo u Regij. Sutradan okrenu ju?njak
   te za dva dana stigosmo u Puteole.

   ^14Ondje naðosmo braæu koja nas zamoli?e da ostanemo u njih sedam dana.
   Tako stigosmo u Rim.

   ^15Kada su tamo?nja braæa èula za nas, iziðo?e nam u susret do Apijeva
   trga i Triju gostionica. Kad ih Pavao ugleda, zahvali Bogu i ohrabri
   se.

   ^16A kad uðosmo u Rim, Pavlu su dopustili stanovati zasebno, zajedno s
   vojnikom koji ga je èuvao.

   ^17Nakon tri dana sazva on ?idovske prvake. Kad se sabra?e, reèe im:
   "Ja, braæo, ne uèinih ni?ta protiv naroda ni obièaja otaèkih, a ipak me
   okovana u Jeruzalemu predado?e u ruke Rimljana.

   ^18Oni me nakon istrage htjedo?e pustiti jer nije na meni bilo ni?ta
   èime bih bio zaslu?io smrt.

   ^19Kako se ?idovi tome oprije?e, bio sam prisiljen prizvati se na cara;
   ne dakle stoga ?to bih imao bilo za ?to tu?iti svoj narod.

   ^20S toga dakle razloga zamolih vidjeti vas i obratiti vam se jer zbog
   nade Izraelove nosim ove verige."

   ^21Oni mu odvrate: "Mi o tebi nismo primili nikakva pisma iz Judeje
   niti nam je tko od pristigle braæe o tebi ?to zlo javio ili rekao.

   ^22Nego htjeli bismo od tebe èuti ?to misli? jer o toj sljedbi znamo
   samo da joj se posvuda proturjeèi."

   ^23Nato ureko?e dan pa doðo?e mnogi k njemu u stan. Izlagao im je i
   svjedoèio o kraljevstvu Bo?jemu te ih od jutra do veèeri iz Mojsijeva
   Zakona i Proroka uvjeravao o Isusu.

   ^24I jedne uvjeri?e njegove rijeèi, a drugi nisu vjerovali.

   ^25Neslo?ni tako meðu sobom, stado?e se razilaziti kadli im Pavao reèe
   jo? jednu rijeè: "Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku reèe ocima va?im:

   ^26Idi k tomu narodu i reci mu: Slu?at æete, slu?ati - i neæete
   razumjeti; gledat æete, gledati - i neæete vidjeti!

   ^27Jer usalilo se srce naroda ovoga: u?i zaèepi?e, oèi zatvori?e da
   oèima ne vide, u?ima ne èuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih
   izlijeèim.

   ^28Neka vam je dakle svima znano: poganima je poslano ovo spasenje
   Bo?je; oni æe poslu?ati!"

   ^29#

   ^30Pavao osta pune dvije godine u svom unajmljenom stanu gdje je primao
   sve koji su dolazili k njemu,

   ^31propovijedao kraljevstvo Bo?je i nauèavao o Gospodinu Isusu Kristu
   sa svom slobodom, nesmetano.
     __________________________________________________________________

Romans
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odluèen za evanðelje
   Bo?je -

   ^2koje Bog unaprijed obeæava?e po svojim prorocima u Pismima svetim

   ^3o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu,

   ^4postavljenu Sinom Bo?jim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnuæem od
   mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu na?emu,

   ^5po komu primismo milost i apostolstvo da na slavu imena njegova k
   poslu?nosti vjere privodimo sve pogane

   ^6meðu kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista:

   ^7svima u Rimu, miljenicima Bo?jim, pozvanicima, svetima. Milost vam i
   mir od Boga, Oca na?ega, i Gospodina Isusa Krista.

   ^8Ponajprije zahvaljujem Bogu mojemu po Isusu Kristu za sve vas: ?to se
   va?a vjera navje?æuje po svem svijetu.

   ^9Doista, svjedok mi je Bog - komu duhom svojim slu?im u evanðelju Sina
   njegova - da vas se

   ^10u svojim molitvama neprekidno spominjem i uvijek molim ne bi li mi
   se veæ jednom s voljom Bo?jom nekako posreæilo doæi k vama.

   ^11Jer èeznem vidjeti vas da vam predam ne?to dara duhovnoga te se
   ojaèate, zapravo -

   ^12da se zajedno s vama ohrabrim zajednièkom vjerom, va?om i mojom.

   ^13A ne bih htio, braæo, da ne znate: èesto sam bio nakanio doæi k vama
   - i sve dosad bio sprijeèen - da i meðu vama uberem koji plod kao i
   meðu drugim narodima.

   ^14Du?nik sam Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama.

   ^15Odatle moja nakana da i vama u Rimu navijestim evanðelje.

   ^16Ne stidim se, uistinu, evanðelja: ono je snaga Bo?ja na spasenje
   svakomu tko vjeruje - ?idovu najprije, pa Grku.

   ^17Jer pravednost se Bo?ja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao ?to je
   pisano: Pravednik æe od vjere ?ivjeti.

   ^18Otkriva se doista s neba gnjev Bo?ji na svaku bezbo?nost i
   nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravedno?æu.

   ^19Jer ?to se o Bogu mo?e spoznati, oèito im je: Bog im oèitova.

   ^20Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vjeèna njegova moæ i bo?anstvo,
   onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju
   isprike.

   ^21Jer premda upozna?e Boga, ne iskaza?e mu kao Bogu ni slavu ni
   zahvalnost, nego ishlapi?e u mozganjima svojim te se pomraèi bezumno
   srce njihovo.

   ^22Gradeæi se mudrima, poludje?e i

   ^23zamijeni?e slavu neraspadljivog Boga likom, oblièjem raspadljiva
   èovjeka, i ptica, i èetverono?aca, i gmazova.

   ^24Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao neèistoæi te sami
   obe?èa?æuju svoja tijela,

   ^25oni ?to su Istinu - Boga zamijenili la?ju, èastili i ?tovali
   stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.

   ^26Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove ?ene zamijeni?e
   naravno opæenje protunaravnim,

   ^27a tako su i mu?karci napustili naravno opæenje sa ?enom i raspalili
   se pohotom jedni za drugima te mu?karci s mu?karcima sramotno èine i
   sami na sebi primaju zaslu?enu plaæu svoga zastranjenja.

   ^28I kako nisu smatrali vrijednim dr?ati se spoznaje Boga, predade ih
   Bog nevaljanu umu te èine ?to ne dolikuje,

   ^29puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloæe; puni zavisti,
   ubojstva, svaðe, prijevare, zlonamjernosti; do?aptavaèi,

   ^30klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici,
   izmi?ljaèi zala, roditeljima neposlu?ni,

   ^31nerazumni, nevjerni, be?æutni, nemilosrdni.

   ^32Znaju za odredbu Bo?ju - da smrt zaslu?uju koji takvo ?to èine - a
   oni ne samo da to èine nego i povlaðuju onima koji èine.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Zato nema? isprike, èovjeèe koji sudi?, tko god ti bio. Jer time ?to
   drugoga sudi?, sebe osuðuje?: ta to isto èini? ti ?to sudi?.

   ^2Znamo pak: Bog po istini sudi one koji takvo ?to èine.

   ^3Misli? li da æe? izbjeæi sudu Bo?jemu, ti èovjeèe ?to sudi? one koji
   takvo ?to èine, a sam to isto èini??

   ^4Ili prezire? bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodu?nosti njegove
   ne shvaæajuæi da te dobrota Bo?ja k obraæenju privodi?

   ^5Tvrdokorno?æu svojom i srcem koje neæe obraæenja zgræe? na se gnjev
   za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga

   ^6koji æe uzvratiti svakom po djelima:

   ^7onima koji postojano?æu u dobrim djelima i?tu slavu, èast i
   neraspadljivost - ?ivot vjeèni;

   ^8buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi - gnjev i
   srd?ba!

   ^9Nevolja i tjeskoba na svaku du?u èovjeèju koja èini zlo, na ?idova
   najprije, pa na Grka;

   ^10a slava, èast i mir svakomu koji èini dobro, ?idovu najprije, pa
   Grku!

   ^11Ta u Boga nema pristranosti.

   ^12Uistinu koji bez Zakona sagrije?i?e, bez Zakona æe i propasti; i
   koji pod Zakonom sagrije?i?e, po Zakonu æe biti suðeni.

   ^13Ne, pred Bogom nisu pravedni slu?atelji Zakona, nego - izvr?itelji
   æe Zakona biti opravdani.

   ^14Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi dr?e Zakona, i
   nemajuæi Zakona, oni su sami sebi Zakon:

   ^15pokazuju da je ono ?to Zakon nala?e upisano u srcima njihovim. O tom
   svjedoèi i njihova savjest, a i prosuðivanja kojima se meðu sobom
   optu?uju ili brane.

   ^16To æe se oèitovati na Dan u koji æe, po mojem evanðelju, Bog po
   Isusu Kristu suditi ono ?to je skriveno u ljudima.

   ^17Ako pak ti koji se ?idovom naziva?, koji mirno poèiva? na Zakonu i
   dièi? se Bogom,

   ^18koji poznaje? Volju i iz Zakona pouèen razluèuje? ?to je bolje

   ^19te si uvjeren da si voða slijepih, svjetlo onih u tami,

   ^20odgojitelj nerazumnih, uèitelj nejaèadi jer u Zakonu ima? olièenje
   znanja i istine;

   ^21ti, dakle, koji drugoga uèi?, sam sebe ne uèi?! Ti koji propovijeda?
   da se ne krade, krade?!

   ^22Ti koji zabranjuje? preljub, preljub poèinja?! Ti komu su odvratni
   kumiri, pljaèka? hramove!

   ^23Ti koji se Zakonom dièi?, kr?enjem toga Zakona Boga obe?èa?æuje?!

   ^24Doista, kako je pisano, ime se Bo?je zbog vas huli meðu narodima.

   ^25Da, obrezanje koristi ako vr?i? Zakon; ako pak kr?i? Zakon,
   obrezanje tvoje postalo je neobrezanje.

   ^26Ako dakle neobrezani opslu?uje propise Zakona, neæe li se njegovo
   neobrezanje smatrati obrezanjem?

   ^27I onaj koji je podrijetlom neobrezanik, a ispunja Zakon, sudit æe
   tebi koji si, uza sve slovo i obrezanje, prijestupnik Zakona.

   ^28Ta nije ?idov tko je ?idov naizvana i nije obrezanje ono izvana,

   ^29na tijelu, nego pravi je ?idov u nutrini i pravo je obrezanje u
   srcu, po duhu, ne po slovu. Pohvala mu nije od ljudi, nego od Boga.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Koja je dakle prednost ?idova? Ili kakva korist od obrezanja?

   ^2Velika u svakom pogledu. Ponajprije: povjerena su im obeæanja Bo?ja.

   ^3Da, a ?to ako su se neki iznevjerili? Neæe li njihova nevjernost
   obeskrijepiti vjernost Bo?ju?

   ^4Nipo?to! Nego neka Bog bude istinit, a svaki èovjek la?ac, kao ?to je
   pisano: Da pravedan bude? po obeæanjima svojim i pobijedi? kada te
   sudili budu.

   ^5Ako pak na?a nepravednost istièe Bo?ju pravednost, ?to æemo na to
   reæi? Nije li onda - po ljudsku govorim - nepravedan Bog koji daje maha
   gnjevu?

   ^6Nipo?to! Ta kako æe inaèe Bog suditi svijet?

   ^7Ako je, doista, istina Bo?ja po mojoj la?ljivosti obilno zasjala
   njemu na slavu, za?to da ja jo? budem suðen kao gre?nik?

   ^8I zar da ne "èinimo zlo da doðe dobro", kako nas kleveæu i kako neki
   ka?u da govorimo? Sud ih pravedni èeka!

   ^9?to dakle? Imamo li prednost? Ne ba?! Jer upravo optu?ismo sve, i
   ?idove i Grke, da su pod grijehom,

   ^10kao ?to je pisano: Nema pravedna ni jednoga,

   ^11nema razumna, nema ga tko bi Boga tra?io.

   ^12Svi skrenu?e, svi se zajedno pokvari?e, nitko da èini dobro -
   nijednoga nema.

   ^13Grob otvoren grlo je njihovo, jezikom la?no laskaju, pod usnama im
   je otrov ljutièin,

   ^14usta im puna kletve i grkosti;

   ^15noge im hitre da krv proliju,

   ^16razvaline i nevolja na njinim su putima,

   ^17put mira oni ne poznaju,

   ^18straha Bo?jega nemaju pred oèima.

   ^19A znamo: ?to god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta
   umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom.

   ^20Zato se po djelima Zakona nitko neæe opravdati pred njim. Uistinu,
   po Zakonu - samo spoznaja grijeha!

   ^21Sada se pak izvan Zakona oèitovala pravednost Bo?ja, posvjedoèena
   Zakonom i Prorocima,

   ^22pravednost Bo?ja po vjeri Isusa Krista, prema svima koji vjeruju.
   Ne, nema razlike!

   ^23Svi su zaista sagrije?ili i potrebna im je slava Bo?ja;

   ^24opravdani su besplatno, njegovom milo?æu po otkupljenju u Kristu
   Isusu.

   ^25Njega je Bog izlo?io da krvlju svojom bude Pomirili?te po vjeri.
   Htio je tako oèitovati svoju pravednost kojom je u svojoj bo?anskoj
   strpljivosti propu?tao dotada?nje grijehe;

   ^26htio je oèitovati svoju pravednost u sada?nje vrijeme - da bude
   pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove.

   ^27Gdje je dakle hvastanje? Iskljuèeno je. Po kojem zakonu? Po zakonu
   djela? Ne, nego po zakonu vjere.

   ^28Smatramo zaista da se èovjek opravdava vjerom bez djela Zakona.

   ^29Ili je Bog samo Bog ?idova? Nije li i pogana? Da, i pogana.

   ^30Jer jedan je Bog: on æe opravdati obrezane zbog vjere i neobrezane
   po vjeri.

   ^31Obeskrepljujemo li dakle Zakon po vjeri? Nipo?to! Naprotiv, Zakon
   utvrðujemo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 ?to æemo dakle reæi? ?to je Abraham, otac na?, na?ao po tijelu?

   ^2Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se èime dièiti - ali
   ne pred Bogom.

   ^3Ta ?to veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uraèuna mu se u
   pravednost.

   ^4Onomu tko radi ne raèuna se plaæa kao milost, nego kao dug.

   ^5Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbo?nika, vjera
   se uraèunava u pravednost,

   ^6kao ?to i David bla?enim progla?uje èovjeka kojemu Bog uraèunava
   pravednost bez djela:

   ^7Bla?eni oni kojima je zloèin otpu?ten, kojima je grijeh pokriven!

   ^8Blago èovjeku komu Gospodin ne ubraja krivnju.

   ^9Ide li dakle ovo bla?enstvo samo obrezane ili i neobrezane? Ta
   velimo: Vjera se Abrahamu uraèuna u pravednost.

   ^10A kako mu se uraèuna? Veæ obrezanu ili jo? neobrezanu? Ne obrezanu,
   nego neobrezanu!

   ^11I znak obrezanja primi kao peèat pravednosti koju je po vjeri
   zadobio jo? neobrezan, da bude ocem svih vjernika: neobrezanih - te im
   se uraèuna pravednost -

   ^12i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih koji uz
   to idu stopama vjere jo? neobrezana oca na?eg Abrahama.

   ^13Doista, obeæanje da æe biti ba?tinik svijeta nije Abrahamu ili
   njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju
   pravednosti vjere.

   ^14Jer ako su ba?tinici oni iz Zakona, prazna je vjera, jalovo
   obeæanje.

   ^15Ta Zakon raða gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekr?aja.

   ^16Zato - zbog vjere da bude po milosti to obeæanje zajamèeno svemu
   potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji
   je otac svih nas -

   ^17kao ?to je pisano: Ocem mno?tva naroda ja te postavljam - pred Onim
   komu povjerova, pred Bogom koji o?ivljuje mrtve i zove da bude ono ?to
   nije.

   ^18U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda
   mnogih po onom ?to je reèeno: Toliko æe biti tvoje potomstvo.

   ^19Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje veæ obamrlo - bilo
   mu je blizu sto godina - i obamrlost krila Sarina.

   ^20Ali pred Bo?jim obeæanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom
   ojaèao dav?i slavu Bogu,

   ^21posve uvjeren da on mo?e uèiniti ?to je obeæao.

   ^22Zato mu se i uraèuna u pravednost.

   ^23Ali nije samo za nj napisano: Uraèuna mu se,

   ^24nego i za nas kojima se ima uraèunati, nama ?to vjerujemo u Onoga
   koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina na?ega,

   ^25koji je predan za opaèine na?e i uskri?en radi na?eg opravdanja.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu na?em Isusu
   Kristu.

   ^2Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i
   dièimo se nadom slave Bo?je.

   ^3I ne samo to! Mi se dièimo i u nevoljama jer znamo: nevolja raða
   postojano?æu,

   ^4postojanost proku?ano?æu, proku?anost nadom.

   ^5Nada pak ne postiðuje. Ta ljubav je Bo?ja razlivena u srcima na?im po
   Duhu Svetom koji nam je dan!

   ^6Doista, dok mi jo? bijasmo nemoæni, Krist je, veæ u to vrijeme, za
   nas bezbo?nike umro.

   ^7Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; mo?da bi se za dobra tko i
   odva?io umrijeti.

   ^8A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok jo? bijasmo gre?nici,
   Krist za nas umrije.

   ^9Koliko li æemo se vi?e sada, po?to smo opravdani krvlju njegovom,
   spasiti po njemu od srd?be?

   ^10Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok jo?
   bijasmo neprijatelji, mnogo æemo se vi?e, pomireni, spasiti ?ivotom
   njegovim.

   ^11I ne samo to! Dièimo se u Bogu po Gospodinu na?emu Isusu Kristu po
   kojem zadobismo pomirenje.

   ^12Zbog toga, kao ?to po jednom Èovjeku uðe u svijet grijeh i po
   grijehu smrt, i time ?to svi sagrije?i?e, na sve ljude prijeðe smrt...

   ^13Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja
   kad nema zakona.

   ^14Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima
   koji ne sagrije?i?e prekr?ajem sliènim kao Adam, koji je pralik Onoga
   koji ima doæi.

   ^15Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi
   umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Bo?ja, milost darovana
   u jednom èovjeku, Isusu Kristu.

   ^16I dar - to nije kao kad je ono jedan sagrije?io: jer presuda nakon
   jednoga grijeha posta osudom, a dar nakon mnogih grijeha - opravdanjem.

   ^17Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva - po jednome, mnogo æe
   vi?e oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u
   ?ivotu - po Jednome, Isusu Kristu.

   ^18Dakle, grijeh jednoga - svim ljudima na osudu, tako i pravednost
   Jednoga - svim ljudima na opravdanje, na ?ivot!

   ^19Doista, kao ?to su neposluhom jednoga èovjeka mnogi postali gre?nici
   tako æe i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.

   ^20A zakon nadoðe da se umno?i grijeh. Ali gdje se umno?io grijeh,
   nadmoæno izobilova milost:

   ^21kao ?to grijeh zakraljeva smræu, da tako i milost kraljuje
   pravedno?æu za ?ivot vjeèni po Isusu Kristu Gospodinu na?emu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 ?to æemo dakle reæi? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje?

   ^2Nipo?to! Jednom umrli grijehu, kako da jo? ?ivimo u njemu?

   ^3Ili zar ne znate: koji smo god kr?teni u Krista Isusa, u smrt smo
   njegovu kr?teni.

   ^4Kr?tenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao ?to Krist
   slavom Oèevom bi uskri?en od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti ?ivota.

   ^5Ako smo doista s njime srasli po sliènosti smrti njegovoj, oèito æemo
   srasti i po sliènosti njegovu uskrsnuæu.

   ^6Ovo znamo: na? je stari èovjek zajedno s njim raspet da onemoæa ovo
   gre?no tijelo te vi?e ne robujemo grijehu.

   ^7Ta tko umre, opravdan je od grijeha.

   ^8Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da æemo i ?ivjeti zajedno s
   njime.

   ^9Znamo doista: Krist uskri?en od mrtvih, vi?e ne umire, smrt njime
   vi?e ne gospoduje.

   ^10?to umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a ?to ?ivi, ?ivi Bogu.

   ^11Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a ?ivima Bogu u Kristu
   Isusu!

   ^12Neka dakle ne kraljuje grijeh u va?em smrtnom tijelu da slu?ate
   njegove po?ude;

   ^13i ne predajite grijehu udova svojih za oru?je nepravde, nego sebe,
   od mrtvih o?ivjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oru?je
   pravednosti.

   ^14Valjda grijeh neæe vama gospodovati! Ta niste pod Zakonom nego pod
   milo?æu!

   ^15?to dakle? Da grije?imo jer nismo pod Zakonom nego pod milo?æu?
   Nipo?to!

   ^16Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslu?nost, robovi
   ste onoga koga slu?ate: bilo grijeha - na smrt, bilo poslu?nosti - na
   pravednost.

   ^17Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslu?ali ono
   pravilo nauka kojemu ste povjereni;

   ^18da, osloboðeni grijeha, postadoste sluge pravednosti.

   ^19Po ljudsku govorim zbog va?e ljudske slabosti: kao ?to nekoæ
   predadoste udove svoje za robove neèistoæi i bezakonju - do bezakonja,
   tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti - do posveæenja.

   ^20Uistinu, kad bijaste robovi grijeha, "slobodni" bijaste od
   pravednosti.

   ^21Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svr?etak je
   tomu - smrt.

   ^22Sada pak po?to ste osloboðeni grijeha i postali sluge Bo?je, imate
   plod svoj za posveæenje, a svr?etak - ?ivot vjeèni.

   ^23Jer plaæa je grijeha smrt, a dar Bo?ji jest ?ivot vjeèni u Kristu
   Isusu, Gospodinu na?em.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Ili zar ne znate, braæo - poznavaocima zakona govorim - da zakon
   gospodari èovjekom samo za vrijeme njegova ?ivota.

   ^2Doista, udana je ?ena vezana zakonom dok joj mu? ?ivi; umre li joj
   mu?, rije?ena je zakona o mu?u.

   ^3Dakle: dok joj mu? ?ivi, zvat æe se, oèito, preljubnicom poðe li za
   drugoga. Ako li joj pak mu? umre, slobodna je od zakona te nije
   preljubnica poðe li za drugoga.

   ^4Tako, braæo moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da
   pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskri?en, te plodove
   donosimo Bogu.

   ^5Doista, dok bijasmo u tijelu, gre?ne su strasti, Zakonom izazvane,
   djelovale u na?im udovima te smrti donosile plodove;

   ^6sada pak umrijev?i onomu ?to nas je sputavalo, rije?eni smo Zakona te
   slu?imo u novosti Duha, a ne u stare?i slova.

   ^7?to æemo dakle reæi? Je li Zakon grijeh? Nipo?to! Nego: grijeha ne
   spoznah doli po Zakonu jer za po?udu ne bih znao da Zakon nije govorio:
   Ne po?eli!

   ^8A grijeh je, uhvativ?i priliku, po zapovijedi u meni prouzroèio
   svakovrsnu po?udu. Ta bez zakona grijeh je mrtav.

   ^9Da, ja sam nekoæ ?ivio bez zakona. Ali kad je do?la zapovijed, grijeh
   o?ivje.

   ^10Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za ?ivot bi mi na smrt.

   ^11Doista grijeh, uhvativ?i priliku, zapovijeðu me zavede, njome me i
   ubi.

   ^12Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra.

   ^13Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipo?to! Nego: grijeh, da
   se grijehom oèituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt - da grijeh po
   zapovijedi postane najveæim gre?nikom.

   ^14Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh.

   ^15Zbilja ne razumijem ?to radim: ta ne èinim ono ?to bih htio, nego
   ?to mrzim - to èinim.

   ^16Ako li pak èinim ?to ne bih htio, sla?em se sa Zakonom, priznajem da
   je dobar.

   ^17Onda to ne èinim vi?e ja, nego grijeh koji prebiva u meni.

   ^18Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu.
   Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i èiniti dobro.

   ^19Ta ne èinim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to
   èinim.

   ^20Ako li pak èinim ono ?to ne bih htio, nipo?to to ne radim ja, nego
   grijeh koji prebiva u meni.

   ^21Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio èiniti dobro, nameæe mi se
   zlo.

   ^22Po nutarnjem èovjeku s u?itkom se sla?em sa Zakonom Bo?jim,

   ^23ali opa?am u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona
   uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.

   ^24Jadan li sam ja èovjek! Tko æe me istrgnuti iz ovoga tijela
   smrtonosnoga?

   ^25Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu na?em! Ja, dakle, umom ja
   slu?im zakonu Bo?jemu, a tijelom zakonu grijeha.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu!

   ^2Ta zakon Duha ?ivota u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i
   smrti.

   ^3Uistinu, ?to je bilo nemoguæe Zakonu, jer je zbog tijela onemoæao,
   Bog je uèinio: poslav?i Sina svoga u oblièju gre?noga tijela i s
   obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu

   ^4da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne ?ivimo po tijelu nego
   po Duhu.

   ^5Da, oni koji ?ive po tijelu, te?e za onim ?to je tjelesno; a koji po
   Duhu, za onim ?to je Duhovo:

   ^6te?nja je tijela smrt, a te?nja Duha ?ivot i mir.

   ^7Jer te?nja je tijela protivna Bogu: zakonu se Bo?jemu ne podvrgava, a
   i ne mo?e.

   ^8Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti.

   ^9A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Bo?ji prebiva u vama. A
   nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.

   ^10I ako je Krist u vama, tijelo je dodu?e mrtvo zbog grijeha, ali Duh
   je ?ivot zbog pravednosti.

   ^11Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj
   koji uskrisi Krista od mrtvih o?ivit æe i smrtna tijela va?a po Duhu
   svome koji prebiva u vama.

   ^12Dakle, braæo, du?nici smo, ali ne tijelu da po tijelu ?ivimo!

   ^13Jer ako po tijelu ?ivite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom
   usmræujete tjelesna djela, ?ivjet æete.

   ^14Svi koje vodi Duh Bo?ji sinovi su Bo?ji.

   ^15Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha
   posinstva u kojem klièemo: "Abba! Oèe!"

   ^16Sam Duh susvjedok je s na?im duhom da smo djeca Bo?ja;

   ^17ako pak djeca, onda i ba?tinici, ba?tinici Bo?ji, a suba?tinici
   Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i
   proslavimo.

   ^18Smatram, uistinu: sve patnje sada?njega vremena nisu ni?ta prema
   buduæoj slavi koja se ima oèitovati u nama.

   ^19Doista, stvorenje sa svom ?udnjom i?èekuje ovo objavljenje sinova
   Bo?jih:

   ^20stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji,
   nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi.

   ^21Jer i stvorenje æe se osloboditi robovanja pokvarljivosti da
   sudjeluje u slobodi i slavi djece Bo?je.

   ^22Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdi?e i muèi se u poroðajnim
   bolima sve do sada.

   ^23Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdi?emo
   i?èekujuæi posinstvo, otkupljenje svoga tijela.

   ^24Ta u nadi smo spa?eni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer ?to tko
   gleda, kako da se tomu i nada?

   ^25Nadamo li se pak onomu èega ne gledamo, postojano to i?èekujemo.

   ^26Tako i Duh potpoma?e na?u nemoæ. Doista ne znamo ?to da molimo kako
   valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.

   ^27A Onaj koji pronièe srca zna koja je ?elja Duha - da se on po Bo?ju
   zauzima za svete.

   ^28Znamo pak da Bog u svemu na dobro suraðuje s onima koji ga ljube, s
   onima koji su odlukom njegovom pozvani.

   ^29Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suoblièeni slici Sina
   njegova te da on bude prvoroðenac meðu mnogom braæom.

   ^30Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje
   opravda, te i proslavi.

   ^31?to æemo dakle na to reæi? Ako je Bog za nas, tko æe protiv nas?

   ^32Ta on ni svojega Sina nije po?tedio, nego ga je za sve nas predao!
   Kako nam onda s njime neæe sve darovati?

   ^33Tko æe optu?iti izabranike Bo?je? Bog opravdava!

   ^34Tko æe osuditi? Krist Isus umrije, ?tovi?e i uskrsnu, on je i zdesna
   Bogu - on se ba? zauzima za nas!

   ^35Tko æe nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba?
   Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Maè?

   ^36Kao ?to je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im
   ko ovce za klanje.

   ^37U svemu tome nadmoæno pobjeðujemo po onome koji nas uzljubi.

   ^38Uvjeren sam doista: ni smrt ni ?ivot, ni anðeli ni vlasti, ni
   sada?njost ni buduænost, ni sile,

   ^39ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neæe nas moæi rastaviti od
   ljubavi Bo?je u Kristu Isusu Gospodinu na?em.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Istinu govorim u Kristu, ne la?em; susvjedok mi je savjest moja u
   Duhu Svetom:

   ^2silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu.

   ^3Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braæu svoju,
   sunarodnjake svoje po tijelu.

   ^4Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i
   zakonodavstvo, i bogo?tovlje, i obeæanja;

   ^5njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad
   svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.

   ^6Ali ne kao da se izjalovila rijeè Bo?ja. Jer nisu Izrael svi koji
   potjeèu od Izraela;

   ^7i nisu svi djeca Abrahamova zato ?to su njegovo potomstvo, nego po
   Izaku æe ti se nazivati potomstvo;

   ^8to jest: djeca tijela nisu i djeca Bo?ja, nego - djeca obeæanja
   raèunaju se u potomstvo.

   ^9Evo doista rijeèi obeæanja: U ovo æu doba doæi i Sara æe imati sina.

   ^10Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem na?im,
   zanijela.

   ^11Pa kad jo? blizanci ne bijahu roðeni niti uèini?e ?to dobro ili zlo
   - da bi trajnom ostala odluka Bo?ja o izabranju:

   ^12ne po djelima, nego po onome tko poziva - reèeno joj je: Stariji æe
   slu?iti mlaðemu,

   ^13kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.

   ^14?to æemo dakle reæi? Mo?da da u Boga ima nepravde? Nipo?to!

   ^15Ta Mojsiju veli: Smilovat æu se komu hoæu da se smilujem; sa?alit æu
   se nad kim hoæu da se sa?alim.

   ^16Nije dakle do onoga koji hoæe ni do onoga koji trèi, nego do Boga
   koji se smiluje.

   ^17Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi poka?em
   svoju moæ i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.

   ^18Tako dakle: smiluje se komu hoæe, a otvrdnjuje koga hoæe.

   ^19Da, reæi æe? mi: ?to se onda jo? tu?i? Ta tko se to volji njegovoj
   odupro?

   ^20Èovjeèe, tko si ti zapravo da se pravda? s Bogom? Zar da djelo rekne
   tvorcu: "?to si me ovakvim naèinio?"

   ^21Ili zar lonèar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta naèini
   posudu sad èasnu, sad neèasnu.

   ^22A ?to ako je Bog, hoteæi oèitovati gnjev i obznaniti svoju moæ u
   silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast,

   ^23da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrða, koje
   unaprijed pripravi za slavu,

   ^24na nama koje pozva ne samo izmeðu ?idova nego i izmeðu pogana?

   ^25Tako i u Ho?eji veli: Ne-narod moj prozvat æu narodom mojim i
   Neljubljenu ljubljenom.

   ^26Na mjestu gdje im je reèeno: Vi niste moj narod prozvat æe se sinovi
   Boga ?ivoga.

   ^27Izaija pak proglasuje o Izraelu: Zaista, sinova æe Izraelovih brojem
   biti kao pijeska morskog - Ostatak æe se spasiti;

   ^28jer rijeè æe ispuniti i uskoro izvr?iti Gospodin na zemlji.

   ^29Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi
   sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik.

   ^30?to æemo dakle reæi? Da pogani koji nisu tra?ili pravednosti steko?e
   pravednost, pravednost po vjeri.

   ^31Izrael pak koji je tra?io neki zakon pravednosti, nije do zakona
   dopro.

   ^32Za?to? Jer nije tra?io po vjeri, nego kao po djelima. Spotako?e se o
   kamen spoticanja,

   ^33kao ?to je pisano: Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja i
   stijenu posrtanja. Ali tko u nj vjeruje, neæe se postidjeti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Braæo! ?elja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase.

   ^2Svjedoèim doista za njih: imaju revnosti Bo?je, ali ne u pravom
   razumijevanju.

   ^3Ne priznajuæi, doista, Bo?je pravednosti i tra?eæi uspostaviti svoju,
   pravednosti se Bo?joj ne podlo?i?e.

   ^4Jer dovr?etak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje.

   ^5Da, Mojsije pi?e o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vr?i, naæi æe
   ?ivot u njoj.

   ^6A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reæi u srcu svom: Tko æe se
   popeti na nebo - to jest Krista svesti?

   ^7Ili: Tko æe siæi u bezdan - to jest izvesti Krista od mrtvih?

   ^8Nego ?to veli? Blizu ti je Rijeè, u ustima tvojim i u srcu tvome - to
   jest Rijeè vjere koju propovijedamo.

   ^9Jer ako ustima ispovijeda? da je Isus Gospodin, i srcem vjeruje? da
   ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit æe? spa?en.

   ^10Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.

   ^11Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neæe se postidjeti.

   ^12Nema uistinu razlike izmeðu ?idova i Grka jer jedan je Gospodin
   sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju.

   ^13Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit æe spa?en.

   ^14Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerova?e? A kako da povjeruju
   u onoga koga nisu èuli? Kako pak da èuju bez propovjednika?

   ^15A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke
   noge onih koji donose blagovijest dobra.

   ^16Ali nisu svi poslu?ali blagovijesti - evanðelja! Zaista, Izaija
   veli: Gospodine, tko povjerova na?oj poruci?

   ^17Dakle: vjera po poruci, a poruka rijeèju Kristovom.

   ^18Nego pitam: Zar nisu èuli? Dapaèe! Po svoj zemlji razlije?e se jeka,
   rijeèi njihove sve do nakraj svijeta.

   ^19Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja æu
   vas na ljubomor izazvati pukom ni?tavnim, razdra?it æu vas glupim nekim
   narodom.

   ^20Izaija pak hrabro veli: Naðo?e me koji me ne tra?ahu, objavih se
   onima koji me ne pitahu.

   ^21A Izraelu veli: Cio dan pru?ah ruku narodu nepokornom i buntovnom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipo?to? Ta i ja sam
   Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova.

   ^2Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate ?to
   veli Pismo, ono o Iliji - kako se tu?i Bogu na Izraela:

   ^3Gospode, proroke tvoje pobi?e, ?rtvenike tvoje poru?i?e; ja ostadoh
   sam i jo? mi o glavi rade.

   ^4Pa ?to mu veli Bo?ji glas? Ostavih sebi sedam tisuæa ljudi koji ne
   prignu?e koljena pred Baalom.

   ^5Tako dakle i u sada?nje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru.

   ^6Ako pak po milosti, nije po djelima; inaèe milost nije vi?e milost!

   ^7?to dakle? ?to Izrael i?te, to nije postigao, ali izabrani postigo?e.
   Ostali pak otvrdnu?e,

   ^8kao ?to je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oèi da ne vide, u?i da
   ne èuju sve do dana dana?njega.

   ^9I David veli: Nek im stol pred njima bude zamkom, i mre?om, i
   stupicom, i plaæom.

   ^10Nek im potamne oèi da ne vide i leða im zauvijek pogni!

   ^11Pitam dakle: jesu li posrnuli da propadnu? Nipo?to! Naprotiv: po
   njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, ?idovi, izazovu na
   ljubomor.

   ^12Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje
   bogatstvo za pogane, koliko li æe vi?e to biti njihov puni broj?

   ^13Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana slu?bu svoju
   proslavljam

   ^14ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od
   njih.

   ^15Jer ako je njihovo odbaèenje izmirenje svijeta, ?to li æe biti
   njihovo prihvaæanje ako ne o?ivljenje od mrtvih?

   ^16Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet,
   svete su i grane.

   ^17Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen
   umjesto njih, postao suzajednièar korijena, soènosti masline,

   ^18ne uznosi se nad grane. Ako li se hoæe? uznositi - ne nosi? ti
   korijena, nego korijen tebe.

   ^19Reæi æe? na to: grane su odlomljene da se ja pricijepim.

   ^20Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stoji?. Ne
   uznosi se, nego strahuj!

   ^21Jer ako Bog ne po?tedje prirodnih grana, ni tebe neæe po?tedjeti.

   ^22Promotri dakle dobrotu i strogost Bo?ju: strogost na palima, a
   dobrotu Bo?ju na sebi ako ostane? u toj dobroti, inaèe æe? i ti biti
   odsjeèen.

   ^23A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit æe pricijepljeni; ta moæan je
   Bog da ih opet pricijepi.

   ^24Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsjeèen pa mimo narav
   pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li æe lak?e oni po naravi biti
   pricijepljeni na vlastitu maslinu!

   ^25Jer ne bih htio, braæo, da budete sami po sebi pametni, a da ne
   znate ovo otajstvo: djelomièno je otvrdnuæe zadesilo Izraela dok punina
   pogana ne uðe.

   ^26I tako æe se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doæi æe sa Siona
   Otkupitelj, odvratit æe bezbo?nost od Jakova.

   ^27I to æe biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove.

   ^28U pogledu evanðelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u
   pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca.

   ^29Ta neopozivi su dari i poziv Bo?ji!

   ^30Doista, kao ?to vi nekoæ bijaste neposlu?ni Bogu, a sada po njihovoj
   neposlu?nosti zadobiste milosrðe

   ^31tako i oni sada po milosrðu vama iskazanu postado?e neposlu?ni da i
   oni sada zadobiju milosrðe.

   ^32Jer Bog je sve zatvorio u neposlu?nost da se svima smiluje.

   ^33O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Bo?jega! Kako li su
   nedokuèivi sudovi i neistra?ivi putovi njegovi!

   ^34Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom?

   ^35Ili: tko ga darom preteèe da bi mu se uzvratiti moralo?

   ^36Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove!
   Amen.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Zaklinjem vas, braæo, milosrðem Bo?jim: prika?ite svoja tijela za
   ?rtvu ?ivu, svetu, Bogu milu - kao svoje duhovno bogoslu?je.

   ^2Ne suoblièujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem
   svoje pameti da mognete razabirati ?to je volja Bo?ja, ?to li je dobro,
   Bogu milo, savr?eno.

   ^3Da, po milosti koja mi je dana svakomu izmeðu vas velim: ne
   precjenjujte se vi?e no ?to se treba cijeniti, nego cijenite se
   razumno, kako je veæ komu Bog odmjerio mjeru vjere.

   ^4Jer kao ?to u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto
   djelovanje,

   ^5tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan
   drugomu.

   ^6Dare pak imamo razlièite po milosti koja nam je dana: je li to
   prorokovanje - neka je primjereno vjeri;

   ^7je li slu?enje - neka je u slu?enju; je li pouèavanje - u pouèavanju;

   ^8je li hrabrenje - u hrabrenju; tko dijeli, neka je dare?ljiv; tko je
   predstojnik - revan; tko iskazuje milosrðe - radostan!

   ^9Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro!

   ^10Srdaèno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretjeèite jedni druge
   po?tovanjem!

   ^11U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu slu?ite!

   ^12U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!

   ^13Pritjeèite u pomoæ svetima u nu?di, gajite gostoljubivost!

   ^14Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne
   proklinjite!

   ^15Radujte se s radosnima, plaèite sa zaplakanima!

   ^16Budite istomi?ljenici meðu sobom! Neka vas ne zanosi ?to je visoko,
   nego privlaèi ?to je ponizno. Ne umi?ljajte si da ste mudri!

   ^17Nikome zlo za zlo ne vraæajte; zauzimajte se za dobro pred svim
   ljudima!

   ^18Ako je moguæe, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima!

   ^19Ne osveæujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Bo?jem gnjevu. Ta
   pisano je: Moja je odmazda, ja æu je vratiti, veli Gospodin.

   ^20Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je
   ?edan, napoj ga! Èini? li tako, ugljevlje mu ra?areno zgræe? na glavu.

   ^21Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Svaka du?a neka se podla?e vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli
   od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene.

   ^2Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Bo?joj se odredbi protivi; koji se
   pak protive, sami æe na se navuæi osudu.

   ^3Vladari doista nisu strah i trepet zbog dobra, nego zbog zla djela.
   Hoæe? li se ne bojati vlasti? Dobro èini pa æe? imati pohvalu od nje!

   ^4Ta Bo?ji je ona poslu?itelj - tebi na dobro. Ako li zlo èini?,
   strahuj! Ne nosi uzalud maèa! Bo?ji je ona poslu?itelj: gnjev njegov
   iskaljuje na onome koji zlo èini.

   ^5Treba se stoga podlagati, ne samo zbog gnjeva nego i zbog savjesti.

   ^6Zato i poreze plaæate: ta slu?benici su Bo?ji oni koji se time bave.

   ^7Dajte svakomu ?to mu pripada: komu porez - porez, komu carina -
   carina, komu po?tovanje - po?tovanje, komu èast - èast.

   ^8Nikomu ni?ta ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga
   ljubi, ispunio je Zakon.

   ^9Uistinu: Ne èini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne po?eli! i ima li
   koja druga zapovijed, sa?eta je u ovoj rijeèi: Ljubi svoga bli?njega
   kao sebe samoga.

   ^10Ljubav bli?njemu zla ne èini. Punina dakle Zakona jest ljubav.

   ^11To tim vi?e ?to shvaæate ovaj èas: vrijeme je veæ da se oda sna
   prenemo jer nam je sada spasenje bli?e nego kad povjerovasmo.

   ^12Noæ poodmaèe, dan se pribli?i! Odlo?imo dakle djela tame i
   zaodjenimo se oru?jem svjetlosti.

   ^13Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijanèevanjima, ne u
   prile?ni?tvima i razvratnostima, ne u svaði i ljubomoru,

   ^14nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo,
   ne pogodujte po?udama.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Slaboga u vjeri prigrlite, ali ne da se prepirete o mi?ljenjima.

   ^2Netko vjeruje da smije sve jesti, slabi opet jede samo povræe.

   ^3Tko jede, neka ne prezire onoga tko ne jede; tko pak ne jede, neka ne
   sudi onoga tko jede. Ta Bog ga je prigrlio.

   ^4Tko si ti da sudi? tuðega slugu? Svojemu Gospodaru i stoji i pada! A
   stajat æe jer moæan je Gospodin da ga podr?i.

   ^5Netko razlikuje dan od dana, nekomu je opet svaki dan jednak. Samo
   nek je svatko posve uvjeren u svoje mi?ljenje.

   ^6Tko na dan misli, poradi Gospodina misli; i tko jede, poradi
   Gospodina jede: zahvaljuje Bogu. I tko ne jede, poradi Gospodina ne
   jede i - zahvaljuje Bogu.

   ^7Jer nitko od nas sebi ne ?ivi, nitko sebi ne umire.

   ^8Doista, ako ?ivimo, Gospodinu ?ivimo, i ako umiremo, Gospodinu
   umiremo. ?ivimo li dakle ili umiremo - Gospodinovi smo.

   ^9Ta Krist zato umrije i o?ivje da gospodar bude i mrtvima i ?ivima.

   ^10A ti, ?to sudi? brata svoga? Ili ti, ?to prezire? brata svoga? Ta
   svi æemo stati pred sudi?te Bo?je.

   ^11Jer pisano je: ?ivota mi moga, govori Gospodin, prignut æe se preda
   mnom svako koljeno i svaki æe jezik priznati Boga.

   ^12Svaki æe dakle od nas za sebe Bogu dati raèun.

   ^13Dakle, ne sudimo vi?e jedan drugoga, nego radije sudite o tome da ne
   valja postavljati bratu stupice ili spoticala.

   ^14Znam i uvjeren sam u Gospodinu: ni?ta samo od sebe nije neèisto.
   Samo je onomu neèisto tko to smatra neèistim.

   ^15Doista, ako je poradi hrane tvoj brat ra?alo?æen, veæ nisi na putu
   ljubavi. Ne upropa?æuj tom svojom hranom onoga za koga je Krist umro!

   ^16Nemojte da se pogrðuje va?e dobro!

   ^17Ta kraljevstvo Bo?je nije jelo ili piæe, nego pravednost, mir i
   radost u Duhu Svetome.

   ^18Da, tko tako Kristu slu?i, mio je Bogu i cijene ga ljudi.

   ^19Nastojmo stoga promicati mir i uzajamno izgraðivanje!

   ^20Ne razaraj djela Bo?jega poradi hrane! Sve je, istina, èisto, ali je
   zlo za onoga tko na sablazan jede.

   ^21Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ne uzimati ni?ta o ?to se
   tvoj brat spotièe.

   ^22Ti ima? uvjerenje. Za sebe ga imaj pred Bogom. Blago onomu tko
   samoga sebe ne osuðuje u onom na ?to se odluèuje!

   ^23Jede li tko dvoumeæi, osudio se jer ne radi iz uvjerenja. A sve ?to
   nije iz uvjerenja, grijeh je.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Mi jaki treba da nosimo slabosti slabih, a ne da sebi ugaðamo.

   ^2Svaki od nas neka ugaða bli?njemu na dobro, na izgraðivanje.

   ^3Ta ni Krist nije sebi ugaðao, nego kao ?to je pisano: Poruge onih
   koji se rugaju tebi pado?e na me.

   ^4Uistinu, ?to je nekoæ napisano, nama je za pouku napisano da po
   postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu.

   ^5A Bog postojanosti i utjehe dao vam da meðusobno budete slo?ni po
   Kristu Isusu

   ^6te jednodu?no, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina na?ega
   Isusa Krista.

   ^7Prigrljujte jedni druge kao ?to je Krist prigrlio vas na slavu Bo?ju.

   ^8Krist je, velim, postao poslu?itelj obrezanika za istinu Bo?ju da
   ispuni obeæanja dana ocima,

   ^9a pogani da za milosrðe proslave Boga, kao ?to je pisano: Zato æu te
   slaviti meðu pucima i psalam pjevati tvome imenu.

   ^10I jo? veli: Klièite, puci, s njegovim narodom.

   ^11I jo?: Hvalite, svi puci, Gospodina, slavili ga svi narodi!

   ^12Izaija opet veli: Pojavit æe se Ji?ajev izdanak, dignut da vlada
   narodima, u njemu je nada narodima.

   ^13A Bog nade napunio vas svakom rado?æu i mirom u vjeri da izobilujete
   u nadi snagom Duha Svetoga.

   ^14Ja sam, braæo moja, uvjeren: vi ste i sami puni èestitosti,
   ispunjeni svakim znanjem, sposobni jedni druge urazumljivati.

   ^15Ipak vam djelomièno smionije napisah da vas na poznato nekako
   podsjetim poradi milosti koja mi je dana od Boga -

   ^16da budem bogoslu?nik Krista Isusa meðu poganima, sveæenik evanðelja
   Bo?jega te prinos pogana postane ugodan, posveæen Duhom Svetim.

   ^17Imam se dakle èime dièiti u Kristu Isusu s obzirom na ono ?to je
   Bo?je.

   ^18/

   ^19Jer ne bih se usudio govoriti o neèemu ?to Krist rijeèju i djelom,
   snagom znamenja i èudesa, snagom Duha nije po meni uèinio da k
   poslu?nosti privede pogane. Tako sam od Jeruzalema pa uokolo sve do
   Ilirika pronio evanðelje Kristovo,

   ^20i to tako da sam se trsio navje?æivati evanðelje ne gdje se veæ
   spominjao Krist - da ne bih gradio na temeljima drugih -

   ^21nego, kako je pisano: Vidjet æe ga oni kojima nije navije?ten,
   shvatiti oni koji za nj nisu èuli.

   ^22Time sam ponajèe?æe i bio sprijeèen doæi k vama.

   ^23Sad mi pak vi?e nema mjesta u ovim krajevima, a ?iva mi je ?elja,
   ima veæ mnogo godina, doæi k vama

   ^24kad poðem u ?panjolsku. Nadam se doista da æu vas na proputovanju
   posjetiti i da æete me onamo otpraviti po?to mi se najprije bar donekle
   ispuni ?elja biti s vama.

   ^25Ali sad idem u Jeruzalem da poslu?im svetima.

   ^26Makedonija i Ahaja odluèi?e oèitovati neko zajedni?tvo prema
   siroma?nim svetima u Jeruzalemu.

   ^27Da, odluèi?e, a i du?nici su im. Jer ako su pogani postali
   sudionicima njihovih duhovnih dobara, du?ni su im u tjelesnima
   poslu?iti.

   ^28Po?to dakle to obavim - ovaj im plod zapeèaæen uruèim - uputit æu se
   u ?panjolsku i usput k vama.

   ^29A kada doðem k vama, doæi æu, znam, s puninom blagoslova Kristova.

   ^30Ali zaklinjem vas, braæo, Gospodinom Isusom Kristom i ljubavlju
   Duha: suborci mi budite u molitvama Bogu upravljenima za me,

   ^31da umaknem onim nevjernima u Judeji i da moja pomoæ Jeruzalemu bude
   po volji svetima

   ^32te s Bo?jom voljom radosno doðem k vama i s vama zajedno odahnem.

   ^33Bog mira sa svima vama! Amen.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Preporuèujem vam Febu, sestru na?u, poslu?iteljicu Crkve u Kenhreji:

   ^2primite je u Gospodinu kako dolikuje svetima i priskoèite joj u pomoæ
   u svemu ?to od vas ustreba jer je i ona bila za?titnicom mnogima i meni
   samomu.

   ^3Pozdravite Prisku i Akvilu, suradnike moje u Kristu Isusu.

   ^4Oni su za moj ?ivot podmetnuli svoj vrat; zahvaljujem im ne samo ja
   nego i sve Crkve pogana.

   ^5Pozdravite i Crkvu u njihovoj kuæi. Pozdravite ljubljenog mi Epeneta
   koji je prvina Azije za Krista.

   ^6Pozdravite Mariju koja se mnogo trudila za vas.

   ^7Pozdravite Andronika i Juniju, roðake i suuznike moje; oni su ugledni
   meðu apostolima i prije mene bili su u Kristu.

   ^8Pozdravite Amplijata, ljubljenoga moga u Gospodinu.

   ^9Pozdravite Urbana, suradnika moga u Kristu, i ljubljenog mi Staha.

   ^10Pozdravite Apela, proku?anoga u Kristu. Pozdravite Aristobulove.

   ^11Pozdravite Herodiona, roðaka moga. Pozdravite Narcisove koji su u
   Gospodinu.

   ^12Pozdravite Trifenu i Trifozu koje se trude u Gospodinu. Pozdravite
   ljubljenu Persidu koja se mnogo trudila u Gospodinu.

   ^13Pozdravite Rufa, izabranika u Gospodinu, i majku njegovu i moju.

   ^14Pozdravite Asinkrita, Flegonta, Herma, Patrobu, Hermu i braæu koja
   su s njima.

   ^15Pozdravite Filologa i Juliju, Nereja i njegovu sestru, i Olimpu, i
   sve svete koji su s njima.

   ^16Pozdravite jedni druge cjelovom svetim. Pozdravljaju vas sve Crkve
   Kristove.

   ^17Zaklinjem vas, braæo, èuvajte se onih koji siju razdore i sablazni
   mimo nauk u kojem ste pouèeni, i klonite ih se.

   ^18Jer takvi ne slu?e Gospodinu na?emu Kristu, nego svom trbuhu te
   lijepim i laskavim rijeèima zavode srca nedu?nih.

   ^19Doista, va?a je poslu?nost doprla do sviju. Zbog vas se dakle
   radujem i htio bih da budete mudri za dobro, a bezazleni za zlo.

   ^20Bog mira satrt æe ubrzo Sotonu pod va?im nogama. Milost Gospodina
   Isusa s vama!

   ^21Pozdravlja vas Timotej, suradnik moj, i Lucije, Jason i Sosipater,
   roðaci moji.

   ^22Pozdravljam vas u Gospodinu ja, Tercije, koji napisah ovu poslanicu.

   ^23Pozdravlja vas Gaj, gostoprimac moj i cijele Crkve. Pozdravlja vas
   Erast, gradski blagajnik, i brat Kvart.

   ^24#

   ^25Onomu koji vas mo?e uèvrstiti - po mojem evanðelju i propovijedanju
   Isusa Krista, po objavljenju Otajstva pre?uæenog drevnim vremenima,

   ^26a sada oèitovanog i po proroèkim pismima odredbom vjeènoga Boga svim
   narodima obznanjenog za poslu?nost, vjeru -

   ^27jedinomu Mudromu, Bogu, po Isusu Kristu: Njemu slava u vijeke! Amen.
   UVOD
     __________________________________________________________________

1 Corinthians
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Pavao, po Bo?joj volji pozvan za apostola Krista Isusa, i brat
   Sosten

   ^2Crkvi Bo?joj u Korintu - posveæenima u Kristu Isusu, pozvanicima,
   svetima, sa svima ?to na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa Krista,
   Gospodina na?ega, njihova i na?ega.

   ^3Milost vam i mir od Boga, Oca na?ega, i Gospodina Isusa Krista!

   ^4Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Bo?je koja vam je
   dana u Kristu Isusu:

   ^5u njemu se obogatiste u svemu - u svakoj rijeèi i svakom spoznanju.

   ^6Kako li se svjedoèanstvo o Kristu utvrdilo u vama

   ^7te ne oskudijevate ni na jednom daru èekajuæi Objavljenje Gospodina
   na?ega Isusa Krista!

   ^8On æe vas uèiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u Dan
   Gospodina na?ega Isusa Krista.

   ^9Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedni?tvo Sina svojega Isusa Krista,
   Gospodina na?ega.

   ^10Zaklinjem vas, braæo, imenom Gospodina na?ega Isusa Krista: svi
   budite iste misli; neka ne bude meðu vama razdora, nego budite savr?eno
   istog osjeæanja i istog mi?ljenja.

   ^11Jer Klojini mi, braæo moja, o vama reko?e da meðu vama ima svaða.

   ^12Mislim to ?to svaki od vas govori: "Ja sam Pavlov", "A ja Apolonov",
   "A ja Kefin", "A ja Kristov".

   ^13Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u
   Pavlovo ime kr?teni?

   ^14Hvala Bogu ?to ne krstih nikoga od vas, osim Krispa i Gaja;

   ^15da ne bi tko rekao da ste u moje ime kr?teni.

   ^16A da, krstih i Stefanin dom. Inaèe ne znam krstih li koga drugoga.

   ^17Jer ne posla me Krist krstiti, nego navje?æivati evanðelje, i to ne
   mudro?æu besjede, da se ne obeskrijepi kri? Kristov.

   ^18Uistinu, besjeda o kri?u ludost je onima koji propadaju, a nama
   spa?enicima sila je Bo?ja.

   ^19Ta pisano je: Upropastit æu mudrost mudrih, i odbacit æu umnost
   umnih.

   ^20Gdje je mudrac? Gdje je knji?evnik? Gdje je istra?ivaè ovoga
   svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta?

   ^21Doista, kad svijet u mudrosti Bo?joj Boga ne upozna mudro?æu,
   svidjelo se Bogu ludo?æu propovijedanja spasiti vjernike.

   ^22Jer i ?idovi znake i?tu i Grci mudrost tra?e,

   ^23a mi propovijedamo Krista raspetoga: ?idovima sablazan, poganima
   ludost,

   ^24pozvanima pak - i ?idovima i Grcima - Krista, Bo?ju snagu i Bo?ju
   mudrost.

   ^25Jer ludo Bo?je mudrije je od ljudi i slabo Bo?je jaèe je od ljudi.

   ^26Ta gledajte, braæo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema
   mnogo sna?nih, nema mnogo plemenitih.

   ^27Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta
   izabra Bog da posrami jake;

   ^28i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono ?to nije, da
   uni?ti ono ?to jest,

   ^29da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom.

   ^30Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od
   Boga, i pravednost, i posveæenje, i otkupljenje,

   ^31da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 I ja kada doðoh k vama, braæo, ne doðoh s uzvi?enom besjedom ili
   mudro?æu navje?æivati vam svjedoèanstvo Bo?je

   ^2jer ne htjedoh meðu vama znati ?to drugo osim Isusa Krista, i to
   raspetoga.

   ^3I ja priðoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju.

   ^4I besjeda moja i propovijedanje moje ne bija?e u uvjerljivim rijeèima
   mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage

   ^5da se vjera va?a ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi
   Bo?joj.

   ^6Mudrost dodu?e navje?æujemo meðu zrelima, ali ne mudrost ovoga
   svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju,

   ^7nego navje?æujemo Mudrost Bo?ju, u Otajstvu, sakrivenu; onu koju
   predodredi Bog prije vjekova za slavu na?u,

   ^8a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je
   upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli.

   ^9Nego, kako je pisano: ?to oko ne vidje, i uho ne èu, i u srce
   èovjeèje ne uðe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.

   ^10A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve pronièe, i dubine Bo?je.

   ^11Jer tko od ljudi zna ?to je u èovjeku osim duha èovjeèjega u njemu?
   Tako i ?to je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Bo?jega.

   ^12A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da
   znamo èime nas je obdario Bog.

   ^13To i navje?æujemo, ne nauèenim rijeèima èovjeèje mudrosti, nego
   naukom Duha izla?uæi duhovno duhovnima.

   ^14Naravan èovjek ne prima ?to je od Duha Bo?jega; njemu je to ludost i
   ne mo?e spoznati jer po Duhu valja prosuðivati.

   ^15Duhovan pak prosuðuje sve, a njega nitko ne prosuðuje.

   ^16Jer tko spozna misao Gospodnju, tko da ga pouèi? A mi imamo misao
   Kristovu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 I ja, braæo, nisam mogao govoriti vama kao duhovnima, nego kao
   tjelesnima, kao nejaèadi u Kristu.

   ^2Mlijekom vas napojih, ne jelom: jo? ne mogoste, a ni sada jo? ne
   mo?ete

   ^3jer jo? ste tjelesni. Doista, dok je meðu vama zavist i prepiranje,
   zar niste tjelesni, zar po ljudsku ne postupate?

   ^4Jer kad jedan govori: "Ja sam Pavlov", a drugi: "Ja Apolonov", niste
   li odveæ ljudi?

   ^5Ta ?to je Apolon? ?to je Pavao? Poslu?itelji po kojima povjerovaste -
   kako veæ komu Gospodin dade.

   ^6Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti.

   ^7Tako niti je ?to onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji
   daje rasti.

   ^8Tko sadi i tko zalijeva, jedno su; a svaki æe po svome trudu primiti
   plaæu.

   ^9Jer Bo?ji smo suradnici: Bo?ja ste njiva, Bo?ja graðevina.

   ^10Po milosti Bo?joj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih
   temelj, a drugi naziðuje; ali svaki neka pazi kako naziðuje.

   ^11Jer nitko ne mo?e postaviti drugoga temelja osim onoga koji je
   postavljen, a taj je Isus Krist.

   ^12Naziðuje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem,
   drvom, sijenom, slamom -

   ^13svaèije æe djelo iziæi na svjetlo. Onaj æe Dan pokazati jer æe se u
   ognju oèitovati. I kakvo je èije djelo, oganj æe isku?ati.

   ^14Ostane li djelo, primit æe plaæu onaj tko ga je nazidao.

   ^15Izgori li èije djelo, taj æe ?tetovati; ipak, on æe se sam spasiti,
   ali kao kroz oganj.

   ^16Ne znate li? Hram ste Bo?ji i Duh Bo?ji prebiva u vama.

   ^17Ako tko upropa?æuje hram Bo?ji, upropastit æe njega Bog. Jer hram je
   Bo?ji svet, a to ste vi.

   ^18Nitko neka se ne vara. Ako tko misli da je mudar meðu vama na ovome
   svijetu, neka bude lud da bude mudar.

   ^19Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On
   hvata mudre u njihovu lukavstvu.

   ^20I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne.

   ^21Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je va?e.

   ^22Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili ?ivot, ili smrt,
   ili sada?nje, ili buduæe: sve je va?e,

   ^23vi Kristovi, a Krist Bo?ji.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Tako, neka nas svatko smatra slu?benicima Kristovim i upraviteljima
   otajstava Bo?jih.

   ^2A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni.

   ^3Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski
   sud; a ni ja sam sebe ne sudim.

   ^4Doista, nièega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: moj je
   sudac Gospodin.

   ^5Zato ne sudite ni?ta prije vremena dok ne doðe Gospodin koji æe
   iznijeti na vidjelo ?to je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca.
   I tada æe svatko primiti pohvalu od Boga.

   ^6Time, braæo, smjerah na sebe i Apolona radi vas: da na nama nauèite
   onu "Ne preko onoga ?to je pisano" te se ne nadimate jednim protiv
   drugoga.

   ^7Ta tko tebi daje prednost? ?to ima? da nisi primio? Ako si primio,
   ?to se hvasta? kao da nisi primio?

   ^8Veæ ste siti, veæ se obogatiste, bez nas se zakraljiste! Kamo sreæe
   da se zakraljiste da i mi s vama zajedno kraljujemo!

   ^9Jer Bog je, èini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt
   osuðene, jer postali smo prizor svijetu, i anðelima, i ljudima -

   ^10mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi
   èa?æeni, mi prezreni;

   ^11sve do ovoga èasa i gladujemo, i ?eðamo, i goli smo, i pljuskaju
   nas, i beskuænici smo,

   ^12i patimo se radeæi svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo,
   proganjani ustrajavamo,

   ^13pogrðivani tje?imo. Kao smeæe svijeta postasmo, svaèiji izmet sve do
   sada.

   ^14Ne pi?em ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju
   djecu urazumim.

   ^15Jer da imate u Kristu i deset tisuæa uèitelja, ipak ne biste imali
   vi?e otaca. Ta u Kristu Isusu po evanðelju ja vas rodih!

   ^16Zaklinjem vas, dakle: nasljedovatelji moji budite.

   ^17Zato upravo poslah k vama Timoteja, koji mi je dijete ljubljeno i
   vjerno u Gospodinu, da vas podsjeti na naputke moje, u Kristu, kako
   posvuda u svakoj crkvi uèim.

   ^18Neki se uznije?e kao da ja neæu doæi k vama.

   ^19Ipak, eto me ubrzo k vama, ako Gospodin htjedne, i rasudit æu ne
   rijeèi onih nadutih, nego krepost.

   ^20Ta nije u rijeèi kraljevstvo Bo?je, nego u kreposti.

   ^21?to ?elite? Da k vama doðem sa ?ibom ili s ljubavlju i duhom
   blagosti?
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Opæenito se èuje o bludnosti meðu vama, i to takvoj bludnosti kakve
   nema ni meðu poganima: da netko ima oèevu ?enu.

   ^2I vi mi se uznijeli, mjesto da ?alujete pa da se iskorijeni iz va?e
   sredine onaj koji takvo djelo poèini.

   ^3A ja, i nenazoèan tijelom, ali nazoèan duhom, veæ sam presudio kao
   nazoèan onoga koji je takvo ?to poèinio.

   ^4Po?to se u ime Gospodina na?ega Isusa Krista okupite vi i moj duh,
   snagom Gospodina na?ega Isusa,

   ^5neka se takav preda Sotoni na propast tijela da bi se spasio duh u
   Dan Gospodina Isusa.

   ^6Ne valja vam hvastanje! Zar ne znate da malo kvasca sve tijesto
   ukvasa?

   ^7Oèistite stari kvasac da budete novo tijesto, kao ?to i jeste
   beskvasni jer veæ je ?rtvovana Pasha na?a, Krist.

   ^8Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem ni s kvascem zloæe i pakosti,
   nego s beskvasnim kruhovima èistoæe i istine.

   ^9Napisah vam u poslanici da se ne mije?ate s bludnicima -

   ^10ne opæenito s bludnicima ovoga svijeta, ili lakomcima, ili
   razbojnicima, ili idolopoklonicima jer biste inaèe morali iz svijeta
   iziæi.

   ^11Napisah vam zapravo da se ne mije?ate s nazovibratom koji bi bio
   bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili pogrðivaè, ili pijanica,
   ili razbojnik. S takvim ni za stol!

   ^12?to spada na me suditi one vani? Ne sudite li vi one koji su unutra?

   ^13A one vani sudit æe Bog. Iskorijenite opakoga iz svoje sredine.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Tko bi se od vas u sporu s drugim usudio parnièiti se pred
   nepravednima, a ne pred svetima?

   ^2Ili zar ne znate da æe sveti suditi svijet? Pa ako æete vi suditi
   svijet, zar niste vrijedni suditi sitnice?

   ^3Ne znate li da æemo suditi anðele, kamo li ne ono svagdanje?

   ^4A vi, kad imate sporove o svagdanjem, sucima postavljate one do kojih
   Crkva ni?ta ne dr?i!

   ^5Vama na sramotu govorim. Tako? Zar nema meðu vama ni jednoga mudra
   koji bi mogao rasuditi meðu braæom?

   ^6Nego brat se s bratom parnièi, i to pred nevjernicima?

   ^7Zapravo, veæ vam je to nedostatak ?to se parnièite meðu sobom. Za?to
   radije ne trpite nepravdu? Za?to se radije ne pustite oplijeniti?

   ^8Nego vi èinite nepravdu i plijenite, i to braæu.

   ^9Ili zar ne znate da nepravednici neæe ba?tiniti kraljevstva Bo?jega?
   Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni
   mekoputnici, ni mu?kolo?nici,

   ^10ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovaèi, ni razbojnici
   neæe ba?tiniti kraljevstva Bo?jega.

   ^11To evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se,
   ali opravdali ste se u imenu Gospodina na?ega Isusa Krista i u Duhu
   Boga na?ega.

   ^12"Sve mi je dopu?teno!" Ali - sve ne koristi. "Sve mi je dopu?teno!"
   Ali - neæu da mnome i?ta vlada.

   ^13"Jela trbuhu, a trbuh jelima; Bog æe i jedno i drugo uni?titi." Ali
   ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu!

   ^14Ta Bog koji je Gospodina uskrisio i nas æe uskrisiti snagom
   njegovom.

   ^15Ne znate li da su tijela va?a udovi Kristovi? Hoæu li dakle uzeti
   udove Kristove i uèiniti ih udovima bludnièinim? Nipo?to!

   ^16Ili zar ne znate: tko uz bludnicu prione, jedno je tijelo? Jer veli
   se: Bit æe njih dvoje jedno tijelo.

   ^17A tko prione uz Gospodina, jedan je duh.

   ^18Bje?ite od bludnosti! Svaki grijeh koji uèini èovjek, izvan tijela
   je, a bludnik grije?i protiv svojega tijela.

   ^19Ili zar ne znate? Tijelo va?e hram je Duha Svetoga koji je u vama,
   koga imate od Boga, te niste svoji.

   ^20Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Sada o onome ?to ste mi pisali. Dobro je èovjeku ne dotaæi ?enu.

   ^2Ipak, zbog bludnosti, neka svaki ima svoju ?enu i svaka neka ima
   svoga mu?a.

   ^3Mu? neka vr?i du?nost prema ?eni, a tako i ?ena prema mu?u.

   ^4?ena nije gospodar svoga tijela, nego mu?, a tako ni mu? nije
   gospodar svoga tijela, nego ?ena.

   ^5Ne uskraæujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se
   posvetite molitvi pa se opet zdru?ite da vas Sotona ne bi napastovao
   zbog va?e neizdr?ljivosti.

   ^6Ali to velim kao dopu?tenje, ne kao zapovijed.

   ^7A htio bih da svi ljudi budu kao i ja; ali svatko ima svoj dar od
   Boga, ovaj ovako, onaj onako.

   ^8Neo?enjenima pak i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja.

   ^9Ako li se ne mogu uzdr?ati, neka se ?ene, udaju. Jer bolje je ?eniti
   se negoli izgarati.

   ^10A o?enjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin: ?ena neka se od mu?a
   ne rastavlja -

   ^11ako se ipak rastavi, neka ostane neudana ili neka se s mu?em pomiri
   - i mu? neka ne otpu?ta ?ene.

   ^12Ostalima pak velim - ja, ne Gospodin: ima li koji brat ?enu
   nevjernicu i ona privoli stanovati s njime, neka je ne otpu?ta.

   ^13I ?ena koja ima mu?a nevjernika te on privoli stanovati s njome,
   neka ne otpu?ta mu?a.

   ^14Ta mu? nevjernik posveæen je ?enom i ?ena nevjernica posveæena je
   bratom. Inaèe bi djeca va?a bila neèista, a ovako - sveta su.

   ^15Ako li se nevjernik hoæe rastaviti, neka se rastavi; brat ili sestra
   u takvim prilikama nisu vezani: ta na mir nas je pozvao Bog.

   ^16Jer ?to zna?, ?eno, hoæe? li spasiti mu?a? Ili ?to zna?, mu?u, hoæe?
   li spasiti ?enu?

   ^17U drugome svatko neka ?ivi kako mu je Gospodin dodijelio, kako ga je
   Bog pozvao. Tako odreðujem po svim crkvama.

   ^18Je li tko pozvan kao obrezan, neka ne prepravlja obrezanja. Ako je
   pozvan kao neobrezan, neka se ne obrezuje.

   ^19Obrezanje nije ni?ta i neobrezanje nije ni?ta, nego - dr?anje Bo?jih
   zapovijedi.

   ^20Svatko neka ostane u onom zvanju u koje je pozvan.

   ^21Jesi li pozvan kao rob? Ne brini! Nego, ako i mo?e? postati
   slobodan, radije se okoristi.

   ^22Jer tko je u Gospodinu pozvan kao rob, slobodnjak je Gospodnji. Tako
   i tko je pozvan kao slobodnjak, rob je Kristov.

   ^23Otkupninom ste kupljeni: ne budite robovi ljudima.

   ^24Svatko u èemu je pozvan, braæo, u tome neka i ostane pred Bogom.

   ^25O djevicama nemam zapovijedi, nego dajem savjet kao èovjek po
   milosrðu Gospodnjem vrijedan povjerenja.

   ^26Smatram dakle: dobro je to zbog sada?nje nevolje, dobro je èovjeku
   tako biti.

   ^27Jesi li vezan za ?enu? Ne tra?i rastave. Jesi li slobodan od ?ene?
   Ne tra?i ?ene.

   ^28Ali ako se i o?eni?, nisi sagrije?io; i djevica ako se uda, nije
   sagrije?ila. Ali takvi æe imati tjelesnu nevolju, a ja bih vas rado
   po?tedio.

   ^29Ovo hoæu reæi, braæo: Vrijeme je kratko. Odsele i koji imaju ?ene,
   neka budu kao da ih nemaju;

   ^30i koji plaèu, kao da ne plaèu; i koji se vesele, kao da se ne
   vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju;

   ^31i koji u?ivaju ovaj svijet, kao da ga ne u?ivaju, jer - prolazi
   oblièje ovoga svijeta.

   ^32A rado bih da budete bezbri?ni. Neo?enjen se brine za Gospodnje,
   kako da ugodi Gospodinu.

   ^33A o?enjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ?eni,

   ^34pa je razdijeljen. I ?ena neudana i djevica brine se za Gospodnje,
   da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da
   ugodi mu?u.

   ^35Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da
   primjerno i nesmetano budete privr?eni Gospodinu.

   ^36Misli li tko da je neprilièan prema svojoj djevici kad je pre?ivotan
   i s njome mora biti, neka èini ?to je nakanio, ne grije?i: neka se
   uzmu.

   ^37Tko je pak nepokolebljivo stalan u srcu te nema potrebe, a u vlasti
   mu je volja pa to odluèi u svom srcu - èuvati svoju djevicu - dobro
   èini.

   ^38Tako, tko se o?eni svojom djevicom, dobro èini, a tko se ne o?eni,
   bolje èini.

   ^39?ena je vezana dokle ?ivi mu? njezin. Umre li mu?, slobodna je: neka
   se uda za koga hoæe, samo u Gospodinu.

   ^40Bit æe ipak bla?enija ostane li onako, po mojem savjetu. A mislim da
   i ja imam Duha Bo?jega.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 U pogledu mesa ?rtvovana idolima, znamo, svi posjedujemo znanje. Ali
   znanje nadima, a ljubav izgraðuje.

   ^2Ako tko misli da ?to zna, jo? ne zna kako treba znati.

   ^3A ljubi li tko Boga, Bog ga poznaje.

   ^4Dakle, u pogledu blagovanja mesa ?rtvovana idolima, znamo: nema idola
   na svijetu i nema Boga do Jednoga.

   ^5Jer sve kad bi i bilo nazovibogova ili na nebu ili na zemlji - kao
   ?to ima mnogo "bogova" i mnogo "gospodara"! -

   ^6nama je jedan Bog, Otac, od koga je sve, a mi za njega; i jedan
   Gospodin, Isus Krist, po kome je sve, i mi po njemu.

   ^7Ali nemaju svi toga znanja. Neki, navikli na idole, jo? jedu meso kao
   idolima ?rtvovano i njihova se savjest kalja jer je nejaka.

   ^8A k Bogu nas ne privodi jelo. Niti ?to gubimo ako ne jedemo; niti ?to
   dobivamo ako jedemo.

   ^9A pazite da ne bi mo?da ta va?a sloboda bila spoticaj nejakima.

   ^10Jer vidi li tko tebe koji ima? znanje za stolom u hramu idolskomu,
   neæe li se njegova savjest, jer je nejaka, "izgraditi" da jede
   ?rtvovano idolima?

   ^11I s tvoga znanja propada nejaki, brat za kojega je Krist umro.

   ^12Tako grije?eæi protiv braæe i ranjavajuæi njihovu nejaku savjest,
   protiv Krista grije?ite.

   ^13Zato ako jelo sabla?njava brata moga, ne, neæu jesti mesa dovijeka
   da brata svoga ne sablaznim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Nisam li ja slobodan? Nisam li apostol? Nisam li vidio Isusa,
   Gospodina na?ega? Niste li vi djelo moje u Gospodinu?

   ^2Ako drugima nisam apostol, vama svakako jesam. Ta vi ste peèat mojega
   apostolstva u Gospodinu.

   ^3Moj odgovor mojim tu?iteljima jest ovo:

   ^4Zar nemamo prava jesti i piti?

   ^5Zar nemamo prava ?enu vjernicu voditi sa sobom kao i drugi apostoli i
   braæa Gospodnja i Kefa?

   ^6Ili samo ja i Barnaba nemamo prava ne raditi?

   ^7Tko ikada vojuje o svojem tro?ku? Tko sadi vinograd pa roda njegova
   ne jede? Ili tko pase stado pa od mlijeka stada ne jede?

   ^8Zar to govorim po ljudsku? Ne ka?e li to i Zakon?

   ^9Jer u Mojsijevu zakonu pi?e: Ne zavezuj usta volu koji vr?i! Zar je
   Bogu do volova?

   ^10Ne govori li on ba? radi nas? Doista, radi nas je napisano, jer tko
   ore, u nadi treba da ore; i tko vr?i, u nadi da æe dobiti dio.

   ^11Ako smo mi vama sijali dobra duhovna, veliko li je ne?to ako vam
   po?anjemo tjelesna?

   ^12Ako drugi sudjeluju u va?im dobrima, za?to ne bismo mi mogli jo?
   veæma. Ali nismo se poslu?ili tim pravom, nego sve teglimo da ne bismo
   postavili kakvu zapreku evanðelju Kristovu?

   ^13Ne znate li: koji obavljaju svetinje, od sveti?ta se hrane; i koji
   ?rtveniku slu?e, sa ?rtvenikom dijele?

   ^14Tako je i Gospodin onima koji evanðelje navje?æuju odredio od
   evanðelja ?ivjeti.

   ^15No ja se nièim od toga nisam poslu?io. A i ne napisah toga da bi se
   tako postupilo prema meni. Radije umrijeti, nego... Te mi slave nitko
   neæe oduzeti!

   ^16Jer ?to navje?æujem evanðelje, nije mi na hvalu, ta du?nost mi je.
   Doista, jao meni ako evanðelja ne navje?æujem.

   ^17Jer ako to èinim iz vlastite pobude, ide me plaæa; ako li ne iz
   vlastite pobude - slu?ba je to koja mi je povjerena.

   ^18Koja mi je dakle plaæa? Da propovijedajuæi pru?am evanðelje
   besplatno ne slu?eæi se svojim pravom u evanðelju.

   ^19Jer premda slobodan od sviju, sam sebe svima uèinih slugom da ih ?to
   vi?e steknem.

   ^20Bijah ?idovima ?idov da ?idove steknem; onima pod Zakonom, kao da
   sam pod Zakonom - premda ja nisam pod Zakonom - da one pod Zakonom
   steknem;

   ^21onima bez Zakona, kao da sam bez zakona - premda nisam bez Bo?jega
   zakona, nego u Kristovu zakonu - da steknem one bez Zakona;

   ^22bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da
   po?to-poto neke spasim.

   ^23A sve èinim poradi evanðelja da bih i ja bio suzajednièar u njemu.

   ^24Ne znate li: trkaèi u trkali?tu svi dodu?e trèe, ali jedan prima
   nagradu? Tako trèite da dobijete.

   ^25Svaki natjecatelj sve moguæe izdr?ava; oni da dobiju raspadljiv
   vijenac, mi neraspadljiv.

   ^26Ja dakle tako trèim - ne kao besciljno, tako udaram ?akom - ne kao
   da mlatim vjetar,

   ^27nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sam ne budem iskljuèen
   po?to sam drugima propovijedao.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Jer ne bih, braæo, htio da budete u neznanju: oci na?i svi bijahu
   pod oblakom, i svi prijeðo?e kroz more,

   ^2i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru,

   ^3i svi su isto duhovno jelo jeli,

   ^4i svi su isto duhovno piæe pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih
   je pratila; stijena bija?e Krist.

   ^5Ali veæina njih nije bila po volji Bogu: ta poubijani su po pustinji.

   ^6To bijahu pralikovi na?i: da ne ?udimo za zlima kao ?to su ?udjeli
   oni.

   ^7I ne budite idolopoklonici kao neki od njih, kako je pisano: Posjeda
   narod da jede i pije pa ustado?e da igraju.

   ^8I ne podajimo se bludu kao ?to se neki od njih bludu poda?e i pado?e
   u jednom danu dvadeset i tri tisuæe.

   ^9I ne isku?avajmo Gospodina kao ?to su ga neki od njih isku?avali te
   od zmija izginuli.

   ^10I ne mrmljajte kao ?to neki od njih mrmljahu te izgibo?e od
   Zatornika.

   ^11Sve se to, kao pralik, dogaðalo njima, a napisano je za upozorenje
   nama, koje su zapala posljednja vremena.

   ^12Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne.

   ^13Nije vas zahvatila druga ku?nja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neæe
   pustiti da budete ku?ani preko svojih sila, nego æe s ku?njom dati i
   ishod da mo?ete izdr?ati.

   ^14Zato, ljubljeni moji, bje?ite od idolopoklonstva.

   ^15Kao razumnima velim: sudite sami ?to govorim.

   ^16Èa?a blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedni?tvo krvi
   Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedni?tvo tijela Kristova?

   ^17Buduæi da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo
   dionici jednoga kruha.

   ^18Gledajte Izraela po tijelu! Koji blaguju ?rtve nisu li zajednièari
   ?rtvenika?

   ^19?to dakle hoæu reæi? Idolska ?rtva da je ne?to? Ili idol da je
   ne?to?

   ^20Naprotiv, da pogani vrazima ?rtvuju, ne Bogu. A neæu da budete
   zajednièari vra?ji.

   ^21Ne mo?ete piti èa?u Gospodnju i èa?u vra?ju. Ne mo?ete biti
   sudionici stola Gospodnjega i stola vra?jega.

   ^22Ili da izazivamo ljubomor Gospodnji? Zar smo jaèi od njega?

   ^23"Sve je slobodno!" Ali - sve ne koristi. "Sve je dopu?teno!" Ali -
   sve ne saziðuje.

   ^24Nitko neka ne tra?i svoje, nego dobro drugoga.

   ^25Sve ?to se prodaje na tr?nici, jedite ni?ta ne ispitujuæi poradi
   savjesti.

   ^26Ta Gospodnja je zemlja i sve na njoj!

   ^27Pozove li vas koji nevjernik i ?elite se odazvati, jedite ?to vam se
   ponudi ni?ta ne ispitujuæi poradi savjesti.

   ^28Ako vam tko reèe: "To je ?rtvovano", ne jedite poradi onoga koji vas
   je upozorio, i savjesti.

   ^29Savjesti mislim, ne svoje, nego onoga drugoga. Ta za?to da moju
   slobodu druga savjest sudi?

   ^30Ako sa zahvalom sudjelujem, za?to da me grde zbog onoga za ?to
   zahvaljujem?

   ^31Dakle, ili jeli, ili pili, ili drugo ?to èinili, sve na slavu Bo?ju
   èinite.

   ^32Ne budite na sablazan ni ?idovima, ni Grcima, ni Crkvi Bo?joj,

   ^33kao ?to i ja svima u svemu ugaðam ne tra?eæi svoju korist, nego ?to
   koristi mnogima na spasenje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Nasljedovatelji moji budite, kao ?to sam i ja Kristov.

   ^2Hvalim vas ?to me se u svemu sjeæate i dr?ite se predaja kako vam
   predadoh.

   ^3Ali htio bih da znate: svakomu je mu?u glava Krist, glava ?eni mu?, a
   glava Kristu Bog.

   ^4Svaki mu? koji se moli ili prorokuje pokrivene glave sramoti glavu
   svoju.

   ^5Svaka pak ?ena koja se moli ili prorokuje gologlava sramoti glavu
   svoju. Ta to je isto kao da je obrijana.

   ^6Jer ako se ?ena ne pokriva, neka se ?i?a; ako li je pak ru?no ?eni
   ?i?ati se ili brijati, neka se pokrije.

   ^7A mu? ne mora pokrivati glave, ta slika je i slava Bo?ja; a ?ena je
   slava mu?eva.

   ^8Jer nije mu? od ?ene, nego ?ena od mu?a.

   ^9I nije stvoren mu? radi ?ene, nego ?ena radi mu?a.

   ^10Zato ?ena treba da ima "vlast" na glavi poradi anðela.

   ^11Ipak, u Gospodinu - ni ?ena bez mu?a, ni mu? bez ?ene!

   ^12Jer kao ?to je ?ena od mu?a, tako je i mu? po ?eni; a sve je od
   Boga.

   ^13Sami sudite dolikuje li da se ?ena gologlava Bogu moli?

   ^14Ne uèi li nas i sama narav da je mu?u sramota ako goji kosu?

   ^15A ?eni je dika ako je goji jer kosa joj je dana mjesto prijevjesa.

   ^16Ako je kome do prepirke, takva obièaja mi nemamo, a ni Crkve Bo?je.

   ^17Kad veæ dajem ta upozorenja, ne mogu pohvaliti ?to se ne sastajete
   na bolje, nego na gore.

   ^18Ponajprije èujem, djelomièno i vjerujem: kad se okupite na Sastanak,
   da su meðu vama razdori.

   ^19Treba doista da i podjela bude meðu vama da se oèituju proku?ani
   meðu vama.

   ^20Kad se dakle tako zajedno sastajete, to nije blagovanje Gospodnje
   veèere:

   ^21ta svatko se pri blagovanju prihvati svoje veèere te jedan gladuje,
   a drugi se opija.

   ^22Zar nemate kuæa da jedete i pijete? Ili Crkvu Bo?ju prezirete i
   postiðujete one koji nemaju? ?to da vam ka?em? Da vas pohvalim? U tom
   vas ne hvalim.

   ^23Doista, ja od Gospodina primih ?to vama predadoh: Gospodin Isus one
   noæi kad bija?e predan uze kruh,

   ^24zahvaliv?i razlomi i reèe: "Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo èinite
   meni na spomen."

   ^25Tako i èa?u po veèeri govoreæi: "Ova èa?a novi je Savez u mojoj
   krvi. Ovo èinite kad god pijete, meni na spomen."

   ^26Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete èa?u, smrt Gospodnju
   navje?æujete dok on ne doðe.

   ^27Stoga, tko god jede kruh ili pije èa?u Gospodnju nedostojno, bit æe
   krivac tijela i krvi Gospodnje.

   ^28Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz èa?e pije.

   ^29Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela.

   ^30Zato su meðu vama mnogi nejaki i nemoæni, i spavaju mnogi.

   ^31Jer kad bismo sami sebe sudili, ne bismo bili suðeni.

   ^32A kad nas sudi Gospodin, odgaja nas da ne budemo sa svijetom
   osuðeni.

   ^33Zato, braæo moja, kad se sastajete na blagovanje, prièekajte jedni
   druge.

   ^34Je li tko gladan, kod kuæe neka jede da se ne sastajete na osudu.
   Drugo æu urediti kada doðem.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 O darima Duha ne bih, braæo, htio da budete u neznanju.

   ^2Znate kako ste se dok bijaste pogani, zavedeni, zanosili nijemim
   idolima.

   ^3Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Bo?jem govori ne ka?e:
   "Prokletstvo Isusu". I nitko ne mo?e reæi: "Gospodin Isus" osim u Duhu
   Svetom.

   ^4Razlièiti su dari, a isti Duh;

   ^5i razlièite slu?be, a isti Gospodin;

   ^6i razlièita djelovanja, a isti Bog koji èini sve u svima.

   ^7A svakomu se daje oèitovanje Duha na korist.

   ^8Doista, jednomu se po Duhu daje rijeè mudrosti, drugomu rijeè
   spoznanja po tom istom Duhu;

   ^9drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari lijeèenja u tom jednom
   Duhu;

   ^10drugomu èudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razluèivanje
   duhova, drugomu razlièiti jezici, drugomu tumaèenje jezika.

   ^11A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleæi svakomu napose kako
   hoæe.

   ^12Doista, kao ?to je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi
   tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist.

   ^13Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kr?teni, bilo ?idovi, bilo
   Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni.

   ^14Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi.

   ^15Rekne li noga: "Nisam ruka, nisam od tijela", zar zbog toga nije od
   tijela?

   ^16I rekne li uho: "Nisam oko, nisam od tijela", zar zbog toga nije od
   tijela?

   ^17Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh,
   gdje bi bio njuh?

   ^18A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je
   htio.

   ^19Kad bi svi bili jedan ud, gdje bio bilo tijelo?

   ^20A ovako, mnogi udovi - jedno tijelo!

   ^21Ne mo?e oko reæi ruci: "Ne trebam te", ili pak glava nogama: "Ne
   trebam vas."

   ^22Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji.

   ^23A udove koje smatramo neèasnijima, okru?ujemo veæom èa?æu. I s
   nepristojnima se pristojnije postupa,

   ^24a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je
   posljednjem udu dao izobilniju èast

   ^25da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za
   druge.

   ^26I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan
   ud, raduju se zajedno svi udovi.

   ^27A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinaèno, udovi.

   ^28I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke,
   treæe za uèitelje; onda èudesa, onda dari lijeèenja; zbrinjavanja,
   upravljanja, razni jezici.

   ^29Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi uèitelji? Zar svi
   èudotvorci?

   ^30Zar svi imaju dare lijeèenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumaèe?

   ^31Èeznite za vi?im darima! A evo vam puta najizvrsnijega!
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Kad bih sve jezike ljudske govorio i anðeoske, a ljubavi ne bih
   imao, bio bih mjed ?to jeèi ili cimbal ?to zveèi.

   ^2Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i
   kad bih imao svu vjeru da bih i gore premje?tao, a ljubavi ne bih imao
   - ni?ta sam!

   ^3I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se
   sa?e?e, a ljubavi ne bih imao - ni?ta mi ne bi koristilo.

   ^4Ljubav je velikodu?na, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne
   hvasta, ne nadima se;

   ^5nije nepristojna, ne tra?i svoje, nije razdra?ljiva, ne pamti zlo;

   ^6ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;

   ^7sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.

   ^8Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut æe. Jezici? Umuknut
   æe. Spoznanje? Uminut æe.

   ^9Jer djelomièno je na?e spoznanje, i djelomièno prorokovanje.

   ^10A kada doðe ono savr?eno, uminut æe ovo djelomièno.

   ^11Kad bijah nejaèe, govorah kao nejaèe, mi?ljah kao nejaèe, rasuðivah
   kao nejaèe. A kad postadoh zreo èovjek, odbacih ono nejaèko.

   ^12Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u
   lice! Sada spoznajem djelomièno, a tada æu spoznati savr?eno, kao ?to
   sam i spoznat!

   ^13A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveæa je
   meðu njima ljubav.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Te?ite za ljubavlju, èeznite za darima Duha, a najveæma da
   prorokujete.

   ^2Jer tko govori drugim jezikom, ne govori ljudima nego Bogu: nitko ga
   ne razumije jer Duhom govori stvari tajanstvene.

   ^3Tko pak prorokuje, ljudima govori: izgraðuje, hrabri, tje?i.

   ^4Tko govori drugim jezikom, sam sebe izgraðuje, a tko prorokuje, Crkvu
   izgraðuje.

   ^5A htio bih da vi svi govorite drugim jezicima, ali veæma da
   prorokujete. Jer veæi je tko prorokuje, negoli tko govori drugim
   jezicima, osim ako protumaèi Crkvi radi izgraðivanja.

   ^6A sada, braæo, kad bih do?ao k vama govoreæi drugim jezicima, ?to bi
   vam koristilo kad vam ne bih priopæio bilo otkrivenje, bilo spoznanje,
   bilo proro?tvo, bilo nauk?

   ^7Ako ne?iva glazbala, svirala ili citra, ne daju razgovijetna glasa,
   kako æe se razabrati ?to se to izvodi na svirali ili citri?

   ^8Ili ako trublja daje nejasan glas, tko æe se spremiti na boj?

   ^9Tako i vi, ako jezikom ne budete jasno zborili, kako æe se razabrati
   ?to se govori? Govorit æete u vjetar.

   ^10Toliko, recimo, ima na svijetu vrsta glasova i - nijedan bez
   znaèenja.

   ^11Ako dakle ne znam znaèenja glasa, bit æu sugovorniku tuðinac, a
   sugovornik tuðinac meni.

   ^12Tako i vi, buduæi da èeznete za darima Duha, nastojte njima
   obilovati radi izgraðivanja Crkve.

   ^13Stoga tko govori drugim jezikom, neka se moli da mo?e protumaèiti.

   ^14Jer ako se drugim jezikom molim, moj se duh moli, ali um je moj
   neplodan.

   ^15?to dakle? Molit æu se duhom, molit æu se i umom; pjevat æu
   hvalospjeve duhom, ali pjevat æu ih i umom.

   ^16Jer ako Boga blagoslivlja? duhom, kako æe neupuæen reæi "Amen" na
   tvoju zahvalnicu? Ne zna ?to govori?.

   ^17Ti dodu?e lijepo zahvaljuje?, ali se drugi ne izgraðuje.

   ^18Hvala Bogu, ja govorim drugim jezicima veæma nego svi vi.

   ^19Ali dra?e mi je u Crkvi reæi pet rijeèi po svojoj pameti, da i druge
   pouèim, negoli deset tisuæa rijeèi drugim jezikom.

   ^20Braæo, ne budite djeca pameæu, nego nejaèad pako?æu, a zreli pameæu!

   ^21U Zakonu je pisano: Drugim jezicima i drugim usnama govorit æu ovomu
   narodu pa me ni tako neæe poslu?ati, govori Gospodin.

   ^22Tako drugi jezici nisu znak vjernicima, nego nevjernicima; a
   prorokovanje vjernicima, ne nevjernicima.

   ^23Ako se dakle skupi sva Crkva zajedno i svi govore drugim jezicima, a
   uðu neupuæeni ili nevjernici, neæe li reæi da mahnitate?

   ^24Ako pak svi prorokuju, a uðe koji nevjernik ili neupuæen, sve ga
   prekorava, sve ga osuðuje.

   ^25Tajne se njegova srca oèituju te æe pasti nièice i pokloniti se Bogu
   priznajuæi: Zaista, Bog je u vama.

   ^26?to dakle braæo? Kad se skupite te poneki ima hvalospjev, poneki ima
   nauk, ima otkrivenje, ima jezik, ima tumaèenje - sve neka bude radi
   izgraðivanja.

   ^27Ako tko govori drugim jezikom - dvojica, najvi?e trojica, i to jedan
   za drugim - jedan neka tumaèi;

   ^28ako pak ne bi bilo tumaèa, neka ?uti u Crkvi, neka govori sam sebi i
   Bogu.

   ^29Od proroka pak neka govore dvojica ili trojica, drugi neka rasuðuju.

   ^30Ali ako drugomu uza nj bude ?to objavljeno, prvi neka ?uti.

   ^31A mo?ete jedan po jedan svi prorokovati da svi budu pouèeni i svi
   ohrabreni.

   ^32Proroèki su duhovi prorocima podlo?ni

   ^33jer Bog nije Bog nesklada, nego Bog mira. Kao u svim Crkvama svetih,
   ?ene na Sastancima neka ?ute.

   ^34Nije im dopu?teno govoriti, nego neka budu podlo?ne, kako i Zakon
   govori.

   ^35?ele li ?to saznati, neka kod kuæe pitaju svoje mu?eve jer ru?no je
   da ?ena govori na Sastanku.

   ^36Ili zar je rijeè Bo?ja od vas proiza?la, zar je samo k vama do?la?

   ^37Smatra li tko da je prorok ili duhom obdaren, neka zna: ?to vam
   pi?em, Gospodnja je zapovijed.

   ^38Tko to ne prizna, ne priznaje se.

   ^39Zato, braæo moja, te?ite prorokovati i ne prijeèite da se govori
   drugim jezicima!

   ^40A sve neka bude dostojno i uredno.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Dozivljem vam, braæo, u pamet evanðelje koje vam navijestih, koje
   primiste, u kome stojite,

   ^2po kojem se spasavate, ako dr?ite ?to sam vam navijestio; osim ako
   uzalud povjerovaste.

   ^3Doista, predadoh vam ponajprije ?to i primih: Krist umrije za grijehe
   na?e po Pismima;

   ^4bi pokopan i uskri?en treæi dan po Pismima;

   ^5ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici.

   ^6Potom se ukaza braæi, kojih bija?e vi?e od pet stotina zajedno;
   veæina ih jo? i sada ?ivi, a neki usnu?e.

   ^7Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima.

   ^8Najposlije, kao nedono?èetu, ukaza se i meni.

   ^9Da, ja sam najmanji meðu apostolima i nisam dostojan zvati se
   apostolom jer sam progonio Crkvu Bo?ju.

   ^10Ali milo?æu Bo?jom jesam ?to jesam i njegova milost prema meni ne
   bija?e zaludna; ?tovi?e, trudio sam se vi?e nego svi oni - ali ne ja,
   nego milost Bo?ja sa mnom.

   ^11Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete.

   ^12No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki meðu
   vama govore da nema uskrsnuæa mrtvih?

   ^13Ako nema uskrsnuæa mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo.

   ^14Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje na?e,
   uzalud i vjera va?a.

   ^15Zatekli bismo se i kao la?ni svjedoci Bo?ji ?to posvjedoèismo protiv
   Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne
   uskr?avaju.

   ^16Jer ako mrtvi ne uskr?avaju, ni Krist nije uskrsnuo.

   ^17A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera va?a, jo? ste u
   grijesima.

   ^18Onda i oni koji usnu?e u Kristu, propado?e.

   ^19Ako se samo u ovom ?ivotu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih
   ljudi.

   ^20Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!

   ^21Doista po èovjeku smrt, po Èovjeku i uskrsnuæe od mrtvih!

   ^22Jer kao ?to u Adamu svi umiru, tako æe i u Kristu svi biti
   o?ivljeni.

   ^23Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o
   njegovu Dolasku;

   ^24potom - svr?etak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, po?to
   obeskrijepi svako Vrhovni?tvo, svaku Vlast i Silu.

   ^25Doista, on treba da kraljuje dok ne podlo?i sve neprijatelje pod
   noge svoje.

   ^26Kao posljednji neprijatelj bit æe obeskrijepljena Smrt

   ^27jer sve podlo?i nogama njegovim. A kad veli: Sve je podlo?eno, jasno
   - sve osim Onoga koji mu je sve podlo?io.

   ^28I kad mu sve bude podlo?eno, tada æe se i on sam, Sin, podlo?iti
   Onomu koji je njemu sve podlo?io da Bog bude sve u svemu.

   ^29?to onda èine oni koji se krste za mrtve? Ako mrtvi uopæe ne
   uskr?avaju, ?to se krste za njih?

   ^30?to se onda i mi svaki èas izla?emo pogiblima?

   ^31Dan za danom umirem, tako mi slave va?e, braæo, koju imam u Kristu
   Isusu, Gospodinu na?em!

   ^32Ako sam se po ljudsku borio sa zvijerima u Efezu, kakva mi korist?
   Ako mrtvi ne uskr?avaju, jedimo i pijmo jer sutra nam je umrijeti.

   ^33Ne varajte se: "Zli razgovori kvare dobre obièaje."

   ^34Otrijeznite se kako valja i ne grije?ite jer neki, na sramotu vam
   ka?em, ne znaju za Boga.

   ^35Ali reæi æe netko: Kako uskr?avaju mrtvi? I s kakvim li æe tijelom
   doæi?

   ^36Bezumnièe! ?to sije?, ne o?ivljuje ako ne umre.

   ^37I ?to sije?, ne sije? tijelo buduæe, veæ golo zrno, p?enice - recimo
   - ili èega drugoga.

   ^38A Bog mu daje tijelo kakvo hoæe, i to svakom sjemenu svoje tijelo.

   ^39Nije svako tijelo isto tijelo; drugo je tijelo èovjeèje, drugo
   tijelo stoke, drugo tijelo ptièje, a drugo riblje.

   ^40Ima tjelesa nebeskih i tjelesa zemaljskih, ali drugi je sjaj
   nebeskih, a drugi zemaljskih.

   ^41Drugi je sjaj sunca, drugi sjaj mjeseca i drugi sjaj zvijezda; jer
   zvijezda se od zvijezde razlikuje u sjaju.

   ^42Tako i uskrsnuæe mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskr?ava u
   neraspadljivosti;

   ^43sije se u sramoti, uskr?ava u slavi; sije se u slabosti, uskr?ava u
   snazi;

   ^44sije se tijelo naravno, uskr?ava tijelo duhovno. Ako ima tijelo
   naravno, ima i duhovno.

   ^45Tako je i pisano: Prvi èovjek, Adam, postade ?iva du?a, posljednji
   Adam - duh ?ivotvorni.

   ^46Ali ne bi najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno.

   ^47Prvi je èovjek od zemlje, zemljan; drugi èovjek - s neba.

   ^48Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i
   nebeski.

   ^49I kao ?to smo nosili sliku zemljanoga, nosit æemo i sliku nebeskoga.

   ^50A ovo, braæo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu ba?tiniti kraljevstva
   Bo?jega i raspadljivost ne ba?tini neraspadljivosti.

   ^51Evo otajstvo vam kazujem: svi dodu?e neæemo usnuti, ali svi æemo se
   izmijeniti.

   ^52Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju - jer zatrubit æe - i
   mrtvi æe uskrsnuti neraspadljivi i mi æemo se izmijeniti.

   ^53Jer ovo raspadljivo treba da se obuèe u neraspadljivost i ovo smrtno
   da se obuèe u besmrtnost.

   ^54A kad se ovo raspadljivo obuèe u neraspadljivost i ovo smrtno obuèe
   u besmrtnost, tada æe se obistiniti rijeè napisana: Pobjeda iskapi
   smrt.

   ^55Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, ?alac tvoj?

   ^56?alac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon.

   ^57A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu na?em Isusu Kristu!

   ^58Tako, braæo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i
   obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajuæi da trud va? nije neplodan u
   Gospodinu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 U pogledu sabiranja za svete, i vi èinite kako odredih crkvama
   galacijskim.

   ^2Svakoga prvog dana u tjednu neka svaki od vas kod sebe na stranu
   stavlja i skuplja ?to uzmogne da se ne sabire istom kada doðem.

   ^3A kada doðem, poslat æu s preporuènicom one koje odaberete da odnesu
   va?u ljubav u Jeruzalem.

   ^4Bude li vrijedno da i ja poðem, poæi æe sa mnom.

   ^5A k vama æu doæi kad proðem Makedoniju; Makedonijom æu samo proæi,

   ^6a kod vas æu se mo?da zadr?ati ili èak zimovati da me otpratite kamo
   god poðem.

   ^7Ne bih vas doista htio tek na prolazu vidjeti jer se nadam neko
   vrijeme proboraviti kod vas, dopusti li Gospodin.

   ^8U Efezu æu ostati do Pedesetnice

   ^9jer vrata mi se otvori?e velika i uspje?na, a protivnika mnogo.

   ^10Ako doðe Timotej, gledajte da bude kod vas bez bojazni jer radi
   djelo Gospodnje kao i ja.

   ^11Neka ga dakle nitko ne prezre. A ispratite ga u miru da doðe k meni
   jer ga s braæom i?èekujem.

   ^12A ?to se tièe brata Apolona: mnogo sam ga nagovarao da ode k vama s
   braæom. I nikako mu ne bija?e s voljom da sada doðe, no doæi æe kad mu
   bude zgodno.

   ^13Bdijte postojani u vjeri, mu?evni budite, èvrsti.

   ^14Sve va?e neka bude u ljubavi!

   ^15Zaklinjem vas, braæo - znate dom Stefanin, da je prvina Ahaje i da
   se posveti?e poslu?ivanju svetih -

   ^16da se i vi pokoravate takvima i svakomu tko suraðuje i trudi se.

   ^17Radujem se s dolaska Stefanina i Fortunatova i Ahajikova jer oni
   nadoknadi?e va?u nenazoènost:

   ^18umiri?e duh moj i va?. Cijenite dakle takve.

   ^19Pozdravljaju vas crkve azijske. Pozdravljaju vas mnogo u Gospodinu
   Akvila i Priska zajedno s Crkvom u njihovu domu.

   ^20Pozdravljaju vas sva braæa. Pozdravite jedni druge cjelovom svetim.

   ^21Pozdrav mojom rukom, Pavlovom.

   ^22Ako tko ne ljubi Gospodina, neka bude proklet. Marana tha!

   ^23Milost Gospodina Isusa s vama!

   ^24Ljubav moja sa svima vama u Kristu Isusu!
     __________________________________________________________________

2 Corinthians
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Pavao, po volji Bo?joj apostol Krista Isusa, i brat Timotej: Crkvi
   Bo?joj u Korintu sa svima svetima u svoj Ahaji.

   ^2Milost vam i mir od Boga, Oca na?ega, i Gospodina Isusa Krista!

   ^3Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina na?ega Isusa Krista, Otac milosrða
   i Bog svake utjehe!

   ^4On nas tje?i u svakoj na?oj nevolji da bismo i mi sve koji su u
   nevolji mogli tje?iti onom utjehom kojom nas same tje?i Bog.

   ^5Jer kao ?to su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu
   obilata i utjeha na?a.

   ^6Bili mi nevoljama pritisnuti za va?u je to utjehu i spasenje; bili
   utje?eni, za va?u je utjehu - djelotvornu: da strpljivo podnesete iste
   patnje koje i mi podnosimo.

   ^7I tako je stamena nada na?a o vama jer znamo: kao ?to ste zajednièari
   patnja tako ste i utjehe.

   ^8Ne bismo doista htjeli, braæo, da ne znate za nevolju koja nas je
   sna?la u Aziji. Bijasmo prekomjerno, preko snage, optereæeni te smo veæ
   strepili i za ?ivot.

   ^9Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u same
   sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve.

   ^10On nas je od takve smrti izbavio i izbavit æe nas; u njega se
   uzdamo, on æe nas i dalje izbavljati.

   ^11A i vi æete nam pomagati molitvom da bi mnogi za nas zahvaljivali
   Bogu na milosti koja nam je darovana posredovanjem mnogih.

   ^12A ovo je na?a slava: svjedoèansto na?e savjesti da smo u svijetu
   ?ivjeli - osobito prema vama - u svetosti i iskrenosti Bo?joj, ne u
   mudrosti tjelesnoj, nego u Bo?joj milosti.

   ^13Ta i ne pi?emo vam drugo doli ovo ?to èitate i razumijete; a nadam
   se da æete i do kraja razumjeti,

   ^14kao ?to nas djelomièno i razumjeste: da smo mi va?a slava kao i vi
   na?a u Dan Gospodina na?ega Isusa.

   ^15U tom uvjerenju namjeravao sam najprije doæi k vama

   ^16i preko vas prijeæi u Makedoniju pa se opet, da biste imali i drugu
   milost, iz Makedonije vratiti k vama da me vi otpratite u Judeju.

   ^17Pa jesam li mo?da bio lakomislen kad sam to namjeravao? Ili ?to
   namjeravam, po tijelu namjeravam te je u mene istodobno "Da, da!" i
   "Ne, ne!"?

   ^18Bog je svjedok: na?a rijeè vama nije "Da!" i "Ne!"

   ^19jer Sin Bo?ji, Isus Krist, koga mi - ja i Silvan i Timotej - vama
   navijestismo nije bio "Da!" i "Ne!" nego u njemu bija?e "Da!".

   ^20Doista, sva obeæanja Bo?ja u njemu su "Da!". I stoga po njemu i na?
   "Amen!" Bogu na slavu!

   ^21A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrðuje za Krista; on nas i
   pomaza,

   ^22on nas i zapeèati i u srca na?a dade zalog - Duha.

   ^23A ja prizivljem Boga za svjedoka: du?e mi, da vas po?tedim, nisam
   vi?e dolazio u Korint.

   ^24Ta mi nismo gospodari va?e vjere, nego suradnici va?e radosti. Ta u
   vjeri ste postojani.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Odluèih dakle u sebi da neæu k vama opet sa ?alo?æu.

   ^2Jer ako ja vas ra?alostim, a tko æe mene obradovati ako ne onaj koga
   ja ?alostim?

   ^3Zato vam to i napisah da me, kada doðem, ne ra?aloste oni koji bi mi
   imali biti na radost. Uzdam se doista u sve vas, da je moja radost -
   radost svih vas.

   ^4Pisah vam uistinu uz mnoge suze, iz velike nevolje i tjeskobe srca,
   ne da se ra?alostite, nego da upoznate moju preveliku ljubav prema
   vama.

   ^5Ako me tko ra?alostio, nije ra?alostio mene, nego u neku ruku - da ne
   pretjeram - sve vas.

   ^6Dosta je takvu ona kazna od veæine

   ^7pa ga vi radije pomilujte i utje?ite da ga pretjerana ?alost ne
   shrva.

   ^8Zato vas molim, iska?ite mu ljubav.

   ^9Ta zato vam i pisah da vidim jeste li proku?ani, jeste li u svemu
   poslu?ni.

   ^10Komu dakle vi ?to oprostite, tomu i ja; jer i ja, ako kome ?to
   oprostih, oprostih poradi vas - pred Kristom,

   ^11da nas ne nadmudri Sotona. Ta znamo njegove namjere!

   ^12Kada doðoh u Troadu poradi evanðelja Kristova, premda mi se otvori?e
   vrata u Gospodinu,

   ^13ne bija?e mi du?i spokoja ?to ne naðoh Tita, brata svoga; oprostih
   se stoga s njima i poðoh u Makedoniju.

   ^14Ali hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek proslavlja te ?iri po nama
   na svakome mjestu miris svoga spoznanja.

   ^15Da, Kristov smo miomiris Bogu i meðu onima koji se spasavaju i meðu
   onima koji propadaju:

   ^16ovima miris iz smrti za smrt, onima miris iz ?ivota za ?ivot. A tko
   je za to podoban?

   ^17Uistinu, mi nismo kao mnogi koji trguju rijeèju Bo?jom, nego iskreno
   - kao od Boga pred Bogom - u Kristu govorimo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Poèinjemo li opet sami sebe preporuèivati? Ili trebamo li, kao neki,
   preporuèna pisma na vas ili od vas?

   ^2Vi ste pismo na?e, upisano u srcima va?im; znaju ga i èitaju svi
   ljudi.

   ^3Vi ste, oèito, pismo Kristovo kojemu mi poslu?ismo, napisano ne
   crnilom, nego Duhom Boga ?ivoga; ne na ploèama kamenim, nego na ploèama
   od mesa, u srcima.

   ^4Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga.

   ^5Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni ?to pomisliti, nego
   na?a je sposobnost od Boga.

   ^6On nas osposobi za poslu?itelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha;
   jer slovo ubija, a Duh o?ivljuje.

   ^7Pa ako je smrtonosna slu?ba, slovima uklesana u kamenju, bila tako
   slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog
   prolazne slave lica njegova,

   ^8koliko li æe slavnija biti slu?ba Duha.

   ^9Jer ako je slu?ba osude bila slavna, mnogo je slavnija slu?ba
   pravednosti.

   ^10I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono ?to je u toj mjeri
   proslavljeno, ako se usporedi s uzvi?enijom slavom.

   ^11Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo ?to
   ostaje.

   ^12Imajuæi dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom otvoreno?æu,

   ^13a ne kao Mojsije koji je stavljao prijevjes na lice da sinovi
   Izraelovi ne vide svr?etak prolaznoga.

   ^14Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana dana?njega zastire taj
   prijevjes èitanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu
   prestao.

   ^15Naprotiv, kad god se èita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce
   njihovo.

   ^16Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut æe se prijevjes.

   ^17Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda.

   ^18A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu
   se Gospodnjem preobra?avamo u istu sliku - iz slave u slavu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Zato, buduæi da po milosrðu imamo ovu slu?bu, ne malak?emo.

   ^2Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti
   izopaèujemo rijeè Bo?ju, nego se objavljivanjem istine preporuèujemo
   svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom.

   ^3Ako je i zastrto evanðelje na?e, u onima je zastrto koji propadaju:

   ^4u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjernièke da ne
   zasvijetli svjetlost evanðelja slave Krista koji je slika Bo?ja.

   ^5Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe
   slugama va?im poradi Isusa.

   ^6Ta Bog koji reèe: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u
   srcima na?im da nam spoznanje slave Bo?je zasvijetli na licu Kristovu.

   ^7To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude
   oèito Bo?ja, a ne od nas.

   ^8U svemu pritisnuti, ali ne pritije?njeni; dvoumeæi, ali ne
   zdvajajuæi;

   ^9progonjeni, ali ne napu?teni; obarani, ali ne oboreni -

   ^10uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i ?ivot Isusov u
   tijelu na?em oèituje.

   ^11Doista, mi se ?ivi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i
   ?ivot Isusov oèituje u na?em smrtnom tijelu.

   ^12Tako smrt djeluje u nama, ?ivot u vama.

   ^13A buduæi da imamo isti duh vjere kao ?to je pisano: Uzvjerovah, zato
   besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo.

   ^14Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas æe s Isusom
   uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti.

   ^15A sve je to za vas: da milost - umno?ena - zahvaljivanjem mnogih
   izobiluje Bogu na slavu.

   ^16Zato ne malak?emo. Naprotiv, ako se na? izvanji èovjek i raspada,
   nutarnji se iz dana u dan obnavlja.

   ^17Ta ova malenkost na?e èasovite nevolje donosi nam obilato, sve
   obilatije, breme vjeène slave

   ^18jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je
   privremeno, a nevidljivo - vjeèno.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Znamo doista: ako se razru?i na? zemaljski dom, ?ator, imamo zdanje
   od Boga, dom nerukotvoren, vjeèan na nebesima.

   ^2U ovome doista stenjemo i èeznemo da se povrh njega zaodjenemo svojim
   nebeskim obitavali?tem;

   ^3dakako, ako se naðemo obuèeni, ne goli.

   ^4Da, i mi koji smo u ovom ?atoru, stenjemo optereæeni jer neæemo da
   budemo svuèeni, nego da se jo? obuèemo da ?ivot iskapi ?to je smrtno.

   ^5A zato nas je sazdao Bog - on koji nam dade zalog Duha.

   ^6Uvijek smo stoga puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu,
   iseljeni smo od Gospodina.

   ^7Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju.

   ^8Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i
   naselili kod Gospodina.

   ^9Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni.

   ^10Jer svima nam se pojaviti pred sudi?tem Kristovim da svaki dobije
   ?to je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.

   ^11Pro?eti dakle strahom Gospodnjim uvjeravamo ljude; razotkriveni smo
   Bogu, a nadam se - i va?im savjestima.

   ^12Ne preporuèujemo vam opet sami sebe, nego vam dajemo prigodu
   ponositi se nama, da imate odgovor za one koji se dièe licem, a ne
   srcem.

   ^13Doista, ako bijasmo "izvan sebe" - Bogu bijasmo; ako li "pri sebi" -
   vama bijasmo.

   ^14Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve
   umrije, svi dakle umrije?e;

   ^15i za sve umrije da oni koji ?ive ne ?ive vi?e sebi, nego onomu koji
   za njih umrije i uskrsnu.

   ^16Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali
   po tijelu Krista, sada ga tako vi?e ne poznajemo.

   ^17Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle,
   nasta!

   ^18A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam
   slu?bu pomirenja.

   ^19Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajuæi im opaèina
   njihovih i pola?uæi u nas rijeè pomirenja.

   ^20Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto
   Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!

   ^21Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom uèini da mi budemo
   pravednost Bo?ja u njemu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Bo?je.

   ^2Jer on veli: U vrijeme milosti usli?ih te i u dan spasa pomogoh ti.
   Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa.

   ^3Ni u èemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova slu?ba,

   ^4nego se u svemu iskazujemo kao poslu?itelji Bo?ji: velikom
   postojano?æu u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama,

   ^5pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u
   postovima,

   ^6u èistoæi, u spoznanju, u velikodu?nosti, u dobroti, u Duhu Svetomu,
   u ljubavi nehinjenoj,

   ^7u rijeèi istinitoj, u snazi Bo?joj; oru?jem pravde zdesna i slijeva;

   ^8slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti;

   ^9kao nepoznati, a poznati; kao umiruæi, a evo ?ivimo; kao ka?njeni, a
   ne ubijeni;

   ^10kao ?alosni, a uvijek radosni; kao siroma?ni, a mnoge obogaæujemo;
   kao oni koji ni?ta nemaju, a sve posjeduju.

   ^11Usta su na?a otvorena vama, Korinæani, srce na?e ra?ireno.

   ^12Nije vam tijesno u nama, ali je tijesno u va?im grudima.

   ^13Za uzdarje - kao djeci govorim - ra?irite se i vi.

   ^14Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta ?to ima pravednost s
   bezakonjem? Ili kakvo zajedni?tvo svjetlo s tamom?

   ^15Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom?

   ^16Kakav sporazum hram Bo?ji s idolima? Jer mi smo hram Boga ?ivoga,
   kao ?to reèe Bog: Prebivat æu u njima i hoditi meðu njima; i bit æu Bog
   njihov, a oni narod moj.

   ^17Zato iziðite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i
   ni?ta neèisto ne dotièite i ja æu vas primiti.

   ^18I bit æu vam otac i vi æete mi biti sinovi i kæeri, veli Gospodin
   Svemoguæi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Dakle, buduæi da imamo ta obeæanja, oèistimo se, ljubljeni, od svake
   ljage tijela i duha te dovr?imo posveæenje u strahu Bo?jemu.

   ^2Shvatite nas! Nikomu nismo nanijeli nepravde, nikoga nismo
   upropastili, nikoga zakinuli.

   ^3Ne govorim da osudim. Ta rekoh veæ: u srcima ste na?im te umiremo i
   ?ivimo zajedno.

   ^4Veliko je moje pouzdanje u vas, uvelike se vama ponosim. Pun sam
   utjehe, obilujem rado?æu uza svu nevolju na?u.

   ^5Doista, i kada doðosmo u Makedoniju, nikakva spokoja nije imalo
   tijelo na?e, nego nevolje odasvud: izvana borbe, iznutra strepnje.

   ^6Ali Bog, tje?itelj poniznih, utje?i nas dolaskom Titovim.

   ^7Ne samo dolaskom njegovim, nego i utjehom kojom se utje?i zbog vas:
   obavijesti nas o va?oj èe?nji, va?em jadikovanju, va?oj ?arkoj ljubavi
   prema meni tako da se jo? veæma obradovah.

   ^8Doista, ako sam vas i o?alostio onom poslanicom, nije mi ?ao; ako mi
   i bija?e ?ao - vidim uistinu da vas je ta poslanica makar i naèas
   o?alostila -

   ^9sad se radujem, ne ?to ste se o?alostili, nego ?to ste se o?alostili
   na obraæenje. Jer o?alostili ste se po Bo?ju te zbog nas ni u èemu
   niste ?tetovali.

   ^10Jer ?alost po Bo?ju raða neopozivo spasonosnim obraæenjem, a ?alost
   svjetovna raða smræu.

   ^11Gle, doista ba? to ?to ste se po Bo?ju o?alostili, kolikom
   gorljivo?æu urodi meðu vama, pa opravdavanjem, pa ogorèenjem, pa
   strahom, pa èe?njom, pa revno?æu, pa ka?njavanjem. Svime ste time
   pokazali da ste u onome nedu?ni.

   ^12Ako sam vam dakle pisao, nisam to zbog uvreditelja ni zbog
   uvrijeðenoga, nego zbog toga da vam se oèituje va?a gorljivost za nas
   pred Bogom.

   ^13To nas je utje?ilo. A povrh te na?e utjehe jo? se mnogo vi?e
   obradovasmo zbog radosti Titove jer svi vi okrijepiste duh njegov.

   ^14Doista, ako sam mu se ?to vama pohvalio, ne postidjeh se, nego kao
   ?to smo po istini vama govorili, tako je istina bila i pohvala na?a
   pred Titom.

   ^15I njegovo je srce prema vama jo? nje?nije kad se sjeti poslu?nosti
   svih vas, kako ga sa strahom i trepetom primiste.

   ^16Radujem se ?to se u svemu mogu pouzdati u vas. ZA CRKVU U JERUZALEMU
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Priopæujemo vam, braæo, milost Bo?ju koja je dana crkvama
   makedonskim:

   ^2unatoè mnogim ku?njama i nevoljama izobilna njihova radost i skrajnje
   siroma?tvo preli se u bogatstvo dare?ljivosti.

   ^3Svjedoèim uistinu: oni su nas dragovoljno - po svojim moguænostima i
   preko moguænosti -

   ^4veoma usrdno molili za milost zajedni?tva u ovom poslu?ivanju svetih.

   ^5I to ne samo kako se nadasmo, nego same sebe predado?e najprvo
   Gospodinu, a onda nama, po volji Bo?joj.

   ^6Zato zamolismo Tita da kao ?to je zapoèeo, tako i dovr?i meðu vama i
   to djelo dare?ljivosti.

   ^7Stoga kao ?to se u svemu odlikujete - u vjeri, i rijeèi, i spoznanju,
   i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama - odlikujte se i u
   ovoj dare?ljivosti.

   ^8Ne zapovijedam, nego gorljivo?æu drugih proku?avam istinitost va?e
   ljubavi.

   ^9Ta poznate dare?ljivost Gospodina na?ega Isusa Krista! Premda bogat,
   radi vas posta siroma?an, da se vi njegovim siroma?tvom obogatite.

   ^10Time dajem samo savjet: to doista dolikuje vama koji veæ pro?le
   godine prvi to zapoèeste, ne samo èinom nego i odlukom.

   ^11Sada dovr?ite to djelo da kao ?to spremno odluèiste, tako prema
   moguænostima i dovr?ite.

   ^12Jer ima li spremnosti, mila je po onom ?to ima, a ne po onom èega
   nema.

   ^13Ne dakako: drugima olak?ica, vama oskudica, nego - jednakost!

   ^14U sada?njem trenutku va? suvi?ak za njihovu oskudicu da jednom
   njihov suvi?ak bude za va?u oskudicu - te bude jednakost,

   ^15kao ?to je pisano: Nije ni?ta preteklo onome koji bija?e nakupio
   mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bija?e nakupio manje.

   ^16A hvala Bogu koji je stavio jednaku gorljivost za vas u srce Titovo.

   ^17On je prihvatio i molbu, ali buduæi da je veoma revan, otiðe k vama
   i dragovoljno.

   ^18S njime pak ?aljemo brata kojega s evanðelja slave sve crkve.

   ^19?tovi?e, crkve ga izabra?e za na?eg suputnika u ovom djelu
   dare?ljivosti kojemu slu?imo - na slavu samoga Gospodina i na na?u
   ?elju

   ^20kako bismo izbjegli da nas tko ne prekori zbog ovog obilja kojim
   raspola?emo.

   ^21Doista, revno nastojimo oko dobra ne samo pred Gospodinom nego i
   pred ljudima.

   ^22?aljemo s njima i na?ega brata koji je, kako smo u mnogome èesto
   iskusili, gorljiv, a sada je jo? mnogo gorljiviji zbog velikoga
   pouzdanja u vas.

   ^23A Tito? Moj je drug i suradnik za vas. A braæa na?a? Poslanici su
   crkava, slava Kristova.

   ^24Pru?ite im dakle pred crkvama dokaz svoje ljubavi i toga da se s
   pravom vama ponosimo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 A o poslu?ivanju svetih suvi?no je da vam pi?em.

   ^2Ta poznajem va?u spremnost s koje se vama ponosim pred Makedoncima:
   "Ahaja je spremna od pro?le godine." I va?a gorljivost potaknu mnoge.

   ^3Ipak ?aljem braæu da se u tome pogledu ne opovrgne ?to se vama
   ponosimo; da budete spremni kao ?to sam tvrdio te se -

   ^4ako sa mnom doðu Makedonci i naðu vas nespremne - ne osramotimo s
   preuzetnosti mi, da ne ka?emo vi.

   ^5Smatrao sam dakle potrebnim zamoliti braæu da unaprijed poðu k vama i
   da pripreme va? jo? prije obeæani dar te bude pripravan - kao dar
   dare?ljivosti, a ne ?krtosti.

   ^6Ta eno: tko sije oskudno, oskudno æe i ?eti; a tko sije obilato,
   obilato æe i ?eti.

   ^7Svatko neka dade kako je srcem odluèio; ne sa ?alo?æu ili na silu jer
   Bog ljubi vesela darivatelja.

   ^8A Bog vas mo?e obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda
   imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo -

   ^9kao ?to je pisano: Rasipno dijeli, daje sirotinji, pravednost njegova
   ostaje dovijeka.

   ^10A onaj koji pribavlja sjeme sijaèu i kruh za jelo, pribavit æe i
   umno?iti sjeme va?e i poveæati plodove pravednosti va?e.

   ^11Tako æete se u svemu obogatiti za svakovrsnu dare?ljivost koja se,
   na?im posredovanjem, izvija u zahvalnicu Bogu.

   ^12Jer ovo bogoslu?no poslu?ivanje ne samo da podmiruje oskudicu svetih
   nego se i obilno prelijeva u mnoge zahvalnice Bogu.

   ^13Osvjedoèeni ovim poslu?ivanjem, slave Boga zbog va?ega pokornog
   ispovijedanja evanðelja Kristova i zbog velikodu?nog zajedni?tva prema
   njima i prema svima.

   ^14A moleæi se za vas, èeznu za vama zbog preobilne milosti Bo?je na
   vama.

   ^15Hvala Bogu na njegovu neizrecivom daru!
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Ja, Pavao, osobno vas zaklinjem blago?æu i obazrivo?æu Kristovom -
   ja koji sam licem u lice meðu vama "skroman", a nenazoèan prema vama
   "odva?an" -

   ^2molim da, jednom nazoèan, ne moram biti odva?an smiono?æu kojom se
   kanim osmjeliti protiv nekih ?to smatraju da mi po tijelu ?ivimo.

   ^3Jer iako ?ivimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu.

   ^4Ta oru?je na?ega vojevanja nije tjelesno, nego bo?anski sna?no za
   ru?enje utvrda. Obaramo mudrovanja

   ^5i svaku oholost koja se podi?e protiv spoznanja Boga i zarobljujemo
   svaki um na pokornost Kristu;

   ^6i spremni smo kazniti svaku nepokornost èim bude savr?ena va?a
   pokornost.

   ^7Gledajte ?to je oèito! Ako je tko uvjeren da je "Kristov", neka sam
   ponovno promisli ovo: kako je on Kristov, tako smo i mi.

   ^8Kad bih se doista i malo vi?e pohvalio na?om vla?æu - koju nam
   Gospodin dade za va?e izgraðivanje, a ne ru?enje - ne bih se morao
   stidjeti.

   ^9Samo da se ne bi èinilo kao da vas zastra?ujem poslanicama!

   ^10Jer "poslanice su, ka?e, stroge i sna?ne, ali tjelesna nazoènost
   nemoæna i rijeè bezvrijedna".

   ^11Takav neka promisli ovo: kakvi smo nenazoèni rijeèju u poslanicama,
   takvi smo i nazoèni djelom.

   ^12Ne usuðujemo se, doista, izjednaèiti ili usporediti s nekima koji
   sami sebe preporuèuju, ali nisu razumni jer sami sebe sobom mjere i
   sami sebe sa sobom usporeðuju.

   ^13Mi se pak neæemo hvaliti u bezmjerje, nego po mjeri, mjerilu ?to nam
   ga odmjeri Bog kao mjeru: doprijeti sve do vas.

   ^14Jer mi ne pose?emo preko svoga, kao da jo? nismo stigli do vas. Ta
   prvi doista doprijesmo do vas s evanðeljem Kristovim.

   ^15Ne hvalimo se u bezmjerje, tuðim naporima. A nadamo se da æemo s
   uzrastom va?e vjere meðu vama i mi - po na?em mjerilu - prerasti u
   izobilje:

   ^16i preko va?ih granica navijestiti evanðelje, a ne hvastati se onim
   ?to je veæ uèinjeno na tuðem podruèju.

   ^17Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali.

   ^18Ta nije proku?an tko sam sebe preporuèuje, nego koga preporuèuje
   Gospodin.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 O kad biste podnijeli ne?to malo bezumlja mojega! Da, podnesite me!

   ^2Ljubomoran sam doista na vas Bo?jim ljubomorom: ta zaruèih vas s
   jednim mu?em, kao èistu djevicu privedoh vas Kristu.

   ^3Ali se bojim da se - kao ?to zmija zavede Evu svojom lukav?tinom -
   misli va?e ne pokvare i odmetnu od iskrenosti prema Kristu.

   ^4Uistinu, ako tko doðe i propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo
   propovijedali - ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili; ili
   drugo evanðelje, koje niste prigrlili - takva lijepo podnosÄite.

   ^5Smatram, eto, da ni u èemu nisam manji od "nadapostola".

   ^6Jer ako sam i nevje?t u govoru, nisam u znanju; naprotiv, u svemu vam
   ga i pred svima oèitovasmo.

   ^7Ili sam grijeh poèinio ?to sam vam - ponizujuæi sebe da se vi
   uzvisite - besplatno navje?æivao Bo?je evanðelje?

   ^8Druge sam crkve plijenio, od njih primao potporu da bih mogao vama
   slu?iti. I dok bijah u vas, premda u oskudici, nikomu nisam bio na
   teret.

   ^9U oskudici su mi pomogla braæa koja doðo?e iz Makedonije. U svemu sam
   se èuvao da vam ne budem te?ak, a i èuvat æu se.

   ^10Istine mi Kristove u meni, ove mi hvale nitko neæe oduzeti u
   ahajskim krajevima.

   ^11Za?to? Jer vas ne ljubim? Bog znade!

   ^12A ?to èinim, i dalje æu èiniti da izbijem izliku onima koji izliku
   tra?e ne bi li se s nama izjednaèili u onom èime se hvastaju.

   ^13Jer takvi su ljudi la?ni apostoli, himbeni radnici, preru?uju se u
   apostole Kristove.

   ^14I nikakvo èudo! Ta sam se Sotona preru?uje u anðela svjetla.

   ^15Ni?ta osobito dakle ako se i slu?benici njegovi preru?uju u
   slu?benike pravednosti. Svr?etak æe im biti po djelima njihovim.

   ^16Opet velim: da me tko ne bi smatrao bezumnim! Uostalom, primite me
   makar i kao bezumna da se i ja ne?to malo pohvalim.

   ^17?to govorim, ne govorim po Gospodnju, nego kao u bezumlju, u ovoj
   hvalisavoj smionosti.

   ^18Buduæi da se mnogi hvale po ljudsku, i ja æu se hvaliti.

   ^19Ta rado podnosÄite bezumne, vi umni!

   ^20Da, podnosÄite ako vas tko zarobljava, ako vas tko pro?dire, ako tko
   otima, ako se tko uznosi, ako vas tko po obrazu bije.

   ^21Na sramotu govorim: bili smo, biva, slabi! Ipak, èime se god tko
   osmjeljuje - u bezumlju govorim - osmjeljujem se i ja!

   ^22Hebreji su? I ja sam! Izraelci su? I ja sam! Potomstvo su
   Abrahamovo? I ja sam!

   ^23Poslu?itelji su Kristovi? Kao mahnit govorim: ja jo? vi?e! U
   naporima - preobilno; u tamnicama - preobilno; u batinama -
   prekomjerno; u smrtnim pogiblima - èesto.

   ^24Od ?idova primio sam pet puta po èetrdeset manje jednu.

   ^25Triput sam bio ?iban, jednom kamenovan, triput do?ivio brodolom,
   jednu noæ i dan proveo sam u bezdanu.

   ^26Èesta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli
   od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u
   pustinji, pogibli na moru, pogibli od la?ne braæe;

   ^27u trudu i naporu, èesto u nespavanju, u gladu i ?eði, èesto u
   postovima, u studeni i golotinji!

   ^28Osim toga, uz drugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve.

   ^29Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sabla?njuje, a ja da ne
   izgaram?

   ^30Treba li se hvaliti, svojom æu se slabo?æu hvaliti.

   ^31Bog i Otac Gospodina Isusa, blagoslovljen u vijeke, zna da ne la?em.

   ^32U Damasku namjesnik kralja Arete èuva?e grad dama?èanski hoteæi me
   uhvatiti.

   ^33Ali kroz prozor spusti?e me u ko?ari preko zida te umakoh njegovim
   rukama.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Hvaliti se treba? Ne koristi dodu?e ali - dolazim na viðenje i
   objave Gospodnje.

   ^2Znam èovjeka u Kristu: prije èetrnaest godina - da li u tijelu, ne
   znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen do
   treæeg neba.

   ^3I znam da je taj èovjek - da li u tijelu, da li izvan tijela, ne
   znam, Bog zna -

   ^4bio ponesen u raj i èuo neizrecive rijeèi, kojih èovjek ne smije
   govoriti.

   ^5Time æu se hvaliti, a samim se sobom neæu hvaliti osim slabostima
   svojim.

   ^6Uistinu, kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman; istinu bih
   govorio. Ali se uzdr?avam da ne bi tko mislio o meni vi?e nego ?to vidi
   na meni ili ?to èuje od mene.

   ^7I da se zbog uzvi?enosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u
   tijelu, anðeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim.

   ^8Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi reèe:

   ^9"Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavr?uje."
   Najradije æu se dakle jo? vi?e hvaliti svojim slabostima da se nastani
   u meni snaga Kristova.

   ^10Zato u?ivam u slabostima, uvredama, pote?koæama, progonstvima,
   tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.

   ^11Postao sam bezuman! Vi me natjeraste. Ta trebalo je da me vi
   preporuèite jer ni u èemu nisam manji od "nadapostola", premda nisam
   ni?ta.

   ^12Znamenja apostolstva moga ostvarena su meðu vama u posvema?njoj
   postojanosti: znakovima i èudesima i silnim djelima.

   ^13Ta u èemu ste to manji od drugih crkava, osim ?to vam ja nisam bio
   na teret? Oprostite mi ovu "nepravdu".

   ^14Evo, spremam se treæi put doæi k vama i neæu vam biti na teret jer
   ne i?tem va?e, nego vas. Djeca doista nisu du?na stjecati roditeljima,
   nego roditelji djeci.

   ^15A ja æu najradije tro?iti i istro?iti se za du?e va?e. Ako vas vi?e
   ljubim, zar da budem manje ljubljen?

   ^16Ali neka! Ja vas nisam optereæivao, nego, "lukav" kako jesam, "na
   prijevaru vas uhvatih".

   ^17Da vas mo?da nisam zakinuo po kome od onih koje poslah k vama?

   ^18Zamolio sam Tita i poslao s njime brata. Da vas mo?da Tit nije u
   èemu zakinuo? Zar nismo hodili u istom duhu? I istim stopama?

   ^19Odavna smatrate da se pred vama branimo. Pred Bogom u Kristu
   govorimo: sve je to, ljubljeni, za va?e izgraðivanje.

   ^20Bojim se doista da vas kada doðem, mo?da neæu naæi kakve bih htio i
   da æete vi mene naæi kakva ne biste htjeli: da ne bi mo?da bilo svaða,
   zavisti, ?estina, spletkarenja, klevetanja, do?aptavanja, nadimanja,
   buna;

   ^21da me opet kada doðem, ne bi ponizio Bog moj kod vas kako ne bih
   morao oplakivati mnoge koji su prije sagrije?ili, a nisu se pokajali za
   neèistoæu i bludnost i razvratnost koju poèini?e.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Evo treæi put idem k vama. Svaka presuda neka poèiva na iskazu
   dvojice ili trojice svjedoka.

   ^2Onima koji su prije sagrije?ili i svima drugima rekoh veæ i opet -
   kao onda drugi put nazoèan, tako i sada nenazoèan - unaprijed velim:
   ako opet doðem, neæu ?tedjeti.

   ^3Jer vi tra?ite dokaz da u meni govori Krist koji prema vama nije
   nemoæan, nego je sna?an meðu vama.

   ^4I raspet bi, istina, po slabosti, ali ?ivi po snazi Bo?joj. I mi smo,
   istina, slabi u njemu, ali æemo po snazi Bo?joj ?ivjeti s njime za vas.

   ^5Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte! Zar
   ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? Inaèe niste pravi.

   ^6A spoznat æete, nadam se, da smo mi pravi.

   ^7Molimo se Bogu da ne èinite nikakva zla; ne da se mi poka?emo pravi,
   nego da vi dobro èinite, pa iza?li mi i kao nepravi.

   ^8Ta ni?ta ne mo?emo protiv istine, nego samo za istinu.

   ^9Da, radujemo se kad smo mi slabi, a vi jaki. Za to se i molimo, za
   va?e usavr?avanje.

   ^10To vam nenazoèan pi?em zato da nazoèan ne bih morao o?tro nastupiti
   vla?æu koju mi Gospodin dade za izgraðivanje, a ne za ru?enje.

   ^11Uostalom, braæo, radujte se, usavr?ujte se, tje?ite se, slo?ni
   budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit æe s vama.

   ^12Pozdravite jedni druge svetim cjelovom. Pozdravljaju vas svi sveti.

   ^13Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedni?tvo Duha
   Svetoga sa svima vama!
     __________________________________________________________________

Galatians
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Pavao, apostol - ne od ljudi ni po kojem èovjeku, nego po Isusu
   Kristu i Bogu Ocu koji ga uskrisi od mrtvih -

   ^2i sva braæa koja su sa mnom: Crkvama u Galaciji.

   ^3Milost vam i mir od Boga, Oca na?ega, i Gospodina Isusa Krista,

   ^4koji sam sebe dade za grijehe na?e da nas istrgne iz sada?njega
   svijeta opakoga kao ?to je volja Boga i Oca na?ega,

   ^5komu slava u vijeke vjekova! Amen.

   ^6Èudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo
   prelazite na neko drugo evanðelje,

   ^7koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i
   hoæe prevratiti evanðelje Kristovo.

   ^8Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anðeo s neba navje?æivao neko
   evanðelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet!

   ^9?to smo veæ rekli, to sad i ponavljam: navje?æuje li vam tko neko
   evanðelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet.

   ^10Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim
   da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugaðati, ne bih
   bio Kristov sluga.

   ^11Obznanjujem vam, braæo: evanðelje koje sam navje?æivao nije od
   ljudi,

   ^12niti ga ja od kojeg èovjeka primih ili nauèih, nego objavom Isusa
   Krista.

   ^13Ta èuli ste za moje negda?nje pona?anje u ?idovstvu: preko svake sam
   mjere progonio i pusto?io Crkvu Bo?ju

   ^14te sam u ?idovstvu, prerevno odan otaèkim predajama, nadma?io mnoge
   vr?njake u svojem narodu.

   ^15Ali kad se Onomu koji me odvoji veæ od majèine utrobe i pozva
   milo?æu svojom, svidjelo

   ^16otkriti mi Sina svoga da ga navje?æujem meðu poganima, odmah, ne
   posavjetovah se s tijelom i krvlju

   ^17i ne uziðoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene,
   nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask.

   ^18Onda nakon tri godine uziðoh u Jeruzalem potra?iti Kefu i ostadoh
   kod njega petnaest dana.

   ^19Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova.

   ^20?to vam pi?em, Bog mi je svjedok, ne la?em.

   ^21Zatim doðoh u krajeve sirijske i cilicijske.

   ^22Osobno pak bijah nepoznat Kristovim crkvama u Judeji.

   ^23One su samo èule: "Negda?nji na? progonitelj sada navje?æuje vjeru
   koju je nekoæ pusto?io"

   ^24i slavile su Boga zbog mene.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Zatim nakon èetrnaest godina opet uziðoh u Jeruzalem s Barnabom, a
   povedoh sa sobom i Tita.

   ^2Uziðoh po objavi i izlo?ih im - napose uglednijima - evanðelje koje
   propovijedam meðu poganima da ne bih mo?da, ili da nisam, trèao uzalud.

   ^3Èak ni Tit, pratilac moj, premda Grk, nije bio prisiljen obrezati se,

   ^4i to radi uljeza, la?ne braæe, koja se u?ulja?e da vrebaju slobodu
   koju imamo u Kristu Isusu, ne bi li nas uèinili robovima.

   ^5Ne, ni naèas im nismo popustili, nismo se podlo?ili: da istina
   evanðelja ostane kod vas!

   ^6A oni koji ?togod znaèe - bili oni ?to bili, nije mi do toga, Bog ne
   gleda tko je tko - ti uglednici, uistinu, ni?ta nisu pridometnuli.

   ^7Nego naprotiv, vidjev?i da mi je povjereno evanðelje za neobrezane,
   kao Petru za obrezane -

   ^8jer Onaj koji je bio na djelu po Petrovu apostolstvu meðu obrezanima,
   bio je na djelu i po meni meðu poganima -

   ^9i spoznav?i milost koja mi je dana, Jakov, Kefa i Ivan, smatrani
   stupovima, pru?i?e meni i Barnabi desnice zajedni?tva: mi æemo meðu
   pogane, a oni meðu obrezane!

   ^10Samo neka se sjeæamo siromaha, ?to sam revno i èinio.

   ^11A kad Kefa sti?e u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je
   zavrijedio osudu:

   ^12doista, prije nego stigo?e neki od Jakova, blagovao je zajedno s
   poganima; a kad oni doðo?e, poèeo se povlaèiti i odvajati bojeæi se
   onih iz obrezanja.

   ^13Za njim se povedo?e i ostali ?idovi te je i Barnaba zaveden tom
   prijetvorno?æu.

   ^14Ali kad vidjeh da ne hode ravno, po istini evanðelja, rekoh Kefi
   pred svima: "Ako ti, ?idov, poganski ?ivi?, a ne ?idovski, kako mo?e?
   siliti pogane da se po?idove?"

   ^15Mi smo podrijetlom ?idovi, a ne "gre?nici iz poganstva".

   ^16Ali znamo: èovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u
   Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po
   vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko
   neæe opravdati.

   ^17Ako se pak po tome ?to zaiskasmo opravdati se u Kristu oèitovalo da
   smo i mi gre?nici, nije li onda Krist u slu?bi grijeha? Nipo?to!

   ^18Doista, ako ponovno gradim ?to sam bio sru?io, pokazujem da sam
   prijestupnik.

   ^19Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu ?ivim. S Kristom sam razapet.

   ^20?ivim, ali ne vi?e ja, nego ?ivi u meni Krist. A ?to sada ?ivim u
   tijelu, u vjeri ?ivim u Sina Bo?jega koji me ljubio i predao samoga
   sebe za mene.

   ^21Ne dokidam milosti Bo?je! Doista, ako je opravdanje po Zakonu, onda
   je Krist uzalud umro.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 O bezumni Galaæani, tko li vas opèara? A pred oèima vam je Isus
   Krist bio ocrtan kao Raspeti.

   ^2Ovo bih samo htio doznati od vas: jeste li primili Duha po djelima
   Zakona ili po vjeri u Poruku?

   ^3Tako li ste bezumni? Zapoèeli ste u Duhu pa da sada u tijelu
   dovr?ite?

   ^4Zar ste toliko toga uzalud do?ivjeli? A kad bi doista bilo uzalud!

   ^5Onaj dakle koji vam daje Duha i èini meðu vama silna djela, èini li
   to zbog djela Zakona ili zbog vjere u Poruku?

   ^6Tako Abraham povjerova Bogu i uraèuna mu se u pravednost.

   ^7Shvatite dakle: oni od vjere, to su sinovi Abrahamovi.

   ^8A Pismo, predvidjev?i da Bog po vjeri opravdava pogane, unaprijed
   navijesti Abrahamu: U tebi æe blagoslovljeni biti svi narodi.

   ^9Tako: oni od vjere blagoslivlju se s vjernikom Abrahamom.

   ^10Doista, koji su god od djela Zakona, pod prokletstvom su. Ta pisano
   je: Proklet tko se god ne dr?i i tko ne vr?i svega ?to je napisano u
   Knjizi Zakona.

   ^11A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, oèito je jer:
   Pravednik æe od vjere ?ivjeti.

   ^12Zakon pak nije od vjere, nego veli: Tko ga vr?i, u njemu æe naæi
   ?ivot.

   ^13Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postav?i za nas prokletstvom
   - jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu -

   ^14da u Kristu Isusu na pogane doðe blagoslov Abrahamov: da Obeæanje,
   Duha, primimo po vjeri.

   ^15Braæo, po ljudsku govorim: veæ i ljudski valjan savez nitko ne
   poni?tava niti mu ?to dodaje.

   ^16A ova su obeæanja dana Abrahamu i potomstvu njegovu. Ne veli se: "i
   potomcima" kao o mnogima, nego kao o jednomu: I potomstvu tvojem, to
   jest Kristu.

   ^17Ovo hoæu kazati: Saveza koji je Bog valjano sklopio ne obeskrepljuje
   Zakon, koji je nastao èetiri stotine i trideset godina poslije, i ne
   dokida obeæanja.

   ^18Doista, ako se ba?tina zadobiva po Zakonu, ne zadobiva se po
   obeæanju. A Abrahama je Bog po obeæanju obdario.

   ^19Èemu onda Zakon? Dometnut je poradi prekr?aja dok ne doðe potomstvo
   komu je namijenjeno obeæanje; sastavljen je po anðelima preko
   posrednika.

   ^20Posrednika pak nema gdje je samo jedan. A Bog je jedan.

   ^21Zar je dakle Zakon protiv obeæanja Bo?jih? Nipo?to! Jer da je dan
   Zakon koji bi mogao o?ivljavati, pravednost bi doista proizlazila iz
   Zakona.

   ^22Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh da se, po vjeri u Isusa
   Krista, obeæano dade onima koji vjeruju.

   ^23Prije dolaska vjere, pod Zakonom zatvoreni, bili smo èuvani za vjeru
   koja se imala objaviti.

   ^24Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri
   opravdamo.

   ^25A otkako je nado?la vjera, nismo vi?e pod nadzirateljem.

   ^26Uistinu, svi ste sinovi Bo?ji, po vjeri u Kristu Isusu.

   ^27Doista, koji ste god u Krista kr?teni, Kristom se zaodjenuste.

   ^28Nema vi?e: ?idov - Grk! Nema vi?e: rob - slobodnjak! Nema vi?e:
   mu?ko - ?ensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!

   ^29Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, ba?tinici po
   obeæanju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Hoæu reæi: sve dok je ba?tinik maloljetan, ni?ta se ne razlikuje od
   roba premda je gospodar svega:

   ^2pod skrbnicima je i upraviteljima sve do dana koji je odredio otac.

   ^3Tako i mi: dok bijasmo maloljetni, robovasmo poèelima svijeta.

   ^4A kada doðe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od ?ene bi roðen,
   Zakonu podlo?an

   ^5da podlo?nike Zakona otkupi te primimo posinstvo.

   ^6A buduæi da ste sinovi, odasla Bog u srca va?a Duha Sina svoga koji
   klièe: "Abba! Oèe!"

   ^7Tako vi?e nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i ba?tinik po Bogu.

   ^8Onda dok jo? niste poznavali Boga, slu?ili ste bogovima koji po
   naravi to nisu.

   ^9Ali sada kad ste spoznali Boga - zapravo, kad je Bog spoznao vas -
   kako se sad opet vraæate k nemoænim i bijednim poèelima i opet im,
   ponovno, hoæete robovati?

   ^10Dane pomno opslu?ujete, i mjesece, i vremena, i godine!

   ^11Sve se bojim za vas! Da se mo?da nisam uzalud trudio oko vas!

   ^12Postanite, braæo, molim vas, kao ja jer i ja postadoh kao vi. Nièim
   me niste povrijedili.

   ^13Znate: prvi sam vam put za bolesti navje?æivao evanðelje.

   ^14Svoju ku?nju, moje tijelo, niste ni prezreli ni odbacili, nego ste
   me primili kao anðela Bo?jega, kao Krista Isusa.

   ^15Gdje je sada ono va?e bla?enstvo? Svjedoèim vam doista: kad bi bilo
   moguæe, oèi biste svoje bili iskopali i dali mi ih.

   ^16Tako? Postadoh li vam neprijateljem propovijedajuæi vam istinu?

   ^17Oni revnuju za vas, ne èasno, nego - odvojiti vas hoæe da onda vi za
   njih revnujete.

   ^18Dobro je da se za vas revnuje u dobru uvijek, a ne samo kad sam
   nazoèan kod vas,

   ^19djeèice moja, koju ponovno u trudovima raðam dok se Krist ne
   oblikuje u vama.

   ^20Htio bih sada biti kod vas, pa i jezik promijeniti, jer ne znam ?to
   bih s vama.

   ^21Recite mi vi, koji ?elite biti pod Zakonom, zar ne èujete Zakona?

   ^22Ta pisano je da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje i
   jednoga od slobodne.

   ^23Ali onaj od ropkinje roðen je po tijelu, a onaj od slobodne snagom
   obeæanja.

   ^24To je slika. Doista, te ?ene dva su Saveza: jedan s brda Sinaja,
   koji raða za ropstvo - to je Hagara.

   ^25Jer Hagara znaèi brdo Sinaj u Arabiji i odgovara sada?njem
   Jeruzalemu jer robuje zajedno sa svojom djecom.

   ^26Onaj pak Jeruzalem gore slobodan je; on je majka na?a.

   ^27Pisano je doista: Klièi, nerotkinjo, koja ne raða?, podvikuj od
   radosti, ti ?to ne zna? za trudove! Jer osamljena vi?e djece ima negoli
   udana.

   ^28Vi ste, braæo, kao Izak, djeca obeæanja.

   ^29I kao ?to je onda onaj po tijelu roðeni progonio onoga po duhu
   roðenoga, tako je i sada.

   ^30Nego, ?to veli Pismo? Otjeraj slu?kinju i sina njezina jer sin
   slu?kinje ne smije biti ba?tinik sa sinom slobodne.

   ^31Zato, braæo, nismo djeca ropkinje nego slobodne.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Za slobodu nas Krist oslobodi! Dr?ite se dakle i ne dajte se ponovno
   u jaram ropstva!

   ^2Evo ja, Pavao, velim vam: ako se obre?ete, Krist vam ni?ta neæe
   koristiti.

   ^3I ponovno jamèim svakom èovjeku koji se obre?e: du?an je opslu?ivati
   sav Zakon.

   ^4Prekinuli ste s Kristom vi koji se u Zakonu mislite opravdati; iz
   milosti ste ispali.

   ^5Jer mi po Duhu iz vjere oèekujemo pravednost, nadu svoju.

   ^6Uistinu, u Kristu Isusu ni?ta ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje,
   nego - vjera ljubavlju djelotvorna.

   ^7Dobro ste trèali; tko li vas je samo sprijeèio da se vi?e ne
   pokoravate istini?

   ^8Ta pobuda nije od Onoga koji vas zove!

   ^9Malo kvasca cijelo tijesto ukvasa.

   ^10Ja se uzdam u vas u Gospodinu: vi neæete drukèije misliti. A tko vas
   zbunjuje, snosit æe osudu, tko god bio.

   ^11A ja, braæo, ako sveudilj propovijedam obrezanje, za?to me sveudilj
   progone? Onda je obeskrijepljena sablazan kri?a!

   ^12U?kopili se oni koji vas podbunjuju!

   ^13Doista vi ste, braæo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne
   bude izlikom tijelu, nego - ljubavlju slu?ite jedni drugima.

   ^14Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj rijeèi, u ovoj: Ljubi
   bli?njega svoga kao sebe samoga!

   ^15Ako li pak jedni druge grizete i gloðete, pazite da jedni druge ne
   pro?drete.

   ^16Hoæu reæi: po Duhu ?ivite pa neæete ugaðati po?udi tijela!

   ^17Jer tijelo ?udi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se
   jedno drugomu protivi da ne èinite ?to hoæete.

   ^18Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom.

   ^19A oèita su djela tijela. To su: bludnost, neèistoæa, razvratnost,

   ^20idolopoklonstvo, vraèanje, neprijateljstva, svaða, ljubomor, srd?be,
   spletkarenja, razdori, stranèarenja,

   ^21zavisti, pijanèevanja, pijanke i tome slièno. Unaprijed vam ka?em,
   kao ?to vam veæ rekoh: koji takvo ?to èine, kraljevstva Bo?jega neæe
   ba?tiniti.

   ^22Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodu?nost, uslu?nost,
   dobrota, vjernost,

   ^23blagost, uzdr?ljivost. Protiv tih nema zakona.

   ^24Koji su Kristovi, razape?e tijelo sa strastima i po?udama.

   ^25Ako ?ivimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo!

   ^26Ne hlepimo za ta?tom slavom! Ne izazivajmo jedni druge, ne zaviðajmo
   jedni drugima!
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Braæo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva
   ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne
   podlegne? napasti.

   ^2Nosite jedni bremena drugih i tako æete ispuniti zakon Kristov!

   ^3Jer misli li tko da jest ?togod, a nije ni?ta, sam sebe vara.

   ^4Svatko neka ispita sam svoje djelo pa æe onda u samom sebi imati èime
   se dièiti, a ne u usporedbi s drugim.

   ^5Ta svatko æe nositi svoj teret.

   ^6Koji se uèi Rijeèi, neka sva dobra dijeli sa svojim uèiteljem.

   ^7Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! ?to tko sije, to æe i ?eti!

   ^8Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela æe ?eti raspadljivost, a
   tko sije u duh, iz duha æe ?eti ?ivot vjeèni.

   ^9Neka nam ne dozlogrdi èiniti dobro: ako ne sustanemo, u svoje æemo
   vrijeme ?eti!

   ^10Dakle, dok imamo vremena, èinimo dobro svima, ponajpaèe domaæima u
   vjeri.

   ^11Gledajte kolikim vam slovima pi?em svojom rukom.

   ^12Svi koji se hoæe praviti va?ni tijelom, sile vas na obrezanje, samo
   da zbog kri?a Kristova ne bi trpjeli progonstvo.

   ^13Ta ni sami obrezani ne opslu?uju Zakona, ali hoæe da se vi obre?ete
   da bi se mogli ponositi va?im tijelom.

   ^14A ja, Bo?e saèuvaj da bih se ièim ponosio osim kri?em Gospodina
   na?ega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu.

   ^15Uistinu, niti je ?to obrezanje niti neobrezanje, nego - novo
   stvorenje.

   ^16A na sve koji se ovoga pravila budu dr?ali, i na sveg Izraela
   Bo?jega - mir i milosrðe!

   ^17Ubuduæe neka mi nitko ne dodijava jer ja na svom tijelu nosim
   biljege Isusove!

   ^18Milost Gospodina na?ega Isusa Krista s duhom va?im, braæo! Amen
     __________________________________________________________________

Ephesians
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Pavao, po volji Bo?joj apostol Krista Isusa: svetima koji su u Efezu
   i vjernima u Isusu Kristu.

   ^2Milost vam i mir od Boga, Oca na?ega, i Gospodina Isusa Krista!

   ^3Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina na?ega Isusa Krista, on koji nas
   blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu.

   ^4Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti
   i bez mane pred njim;

   ^5u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu,
   dobrohotno?æu svoje volje,

   ^6na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome

   ^7u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpu?tenje prijestupa po
   bogatstvu njegove milosti.

   ^8Nju preobilno u nas uli zajedno sa svom mudro?æu i razumijevanjem

   ^9obznaniv?i nam otajstvo svoje volje po dobrohotnom naumu svojem ?to
   ga prije u njemu zasnova

   ^10da se provede punina vremena: uglaviti u Kristu sve - na nebesima i
   na zemlji.

   ^11U njemu, u kome i nama - predodreðenima po naumu Onoga koji sve
   izvodi po odluci svoje volje - u dio pade

   ^12da budemo na hvalu Slave njegove - mi koji smo se veæ prije nadali u
   Kristu.

   ^13U njemu ste i vi, po?to ste èuli Rijeè istine - evanðelje spasenja
   svoga - u njemu ste, prigrliv?i vjeru, opeèaæeni Duhom obeæanim,
   Svetim,

   ^14koji je zalog na?e ba?tine: otkupljenja, posvojenja - na hvalu Slave
   njegove.

   ^15Zato i ja, otkad sam èuo za va?u vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav
   prema svima svetima,

   ^16ne prestajem zahvaljivati za vas i sjeæati vas se u svojim
   molitvama:

   ^17Bog Gospodina na?ega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti
   i objave kojom æete ga spoznati;

   ^18prosvijetlio vam oèi srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu,
   koje li bogate slave u ba?tini njegovoj meðu svetima

   ^19i koje li prekomjerne velièine u moæi njegovoj prema nama koji
   vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove

   ^20koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede
   sebi zdesna na nebesima

   ^21iznad svakog Vrhovni?tva i Vlasti i Moæi i Gospodstva i svakog imena
   imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u buduæemu.

   ^22Sve mu podlo?i pod noge, a njega postavi - nad svime - Glavom Crkvi,

   ^23koja je Tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha

   ^2u kojima ste nekoæ ?ivjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti
   zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlu?nima.

   ^3Meðu njima smo i mi nekoæ ?ivjeli u po?udama tijela svoga,
   udovoljavajuæi prohtjevima tijela i æudi, te po naravi bijasmo djeca
   gnjeva kao i drugi.

   ^4Ali Bog, bogat milosrðem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi,

   ^5nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, o?ivi zajedno s Kristom -
   milo?æu ste spa?eni! -

   ^6te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu:

   ^7da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu poka?e buduæim vjekovima
   preobilno bogatstvo milosti svoje.

   ^8Ta milo?æu ste spa?eni po vjeri! I to ne po sebi! Bo?ji je to dar!

   ^9Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao.

   ^10Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog
   unaprijed pripravi da u njima ?ivimo.

   ^11Spominjite se stoga da nekoæ bijaste neznabo?ci u tijelu -
   neobrezanicima su vas zvali oni koji se zovu obrezani, rukom, na tijelu
   -

   ^12i da u ono vrijeme bijaste izvan Krista, udaljeni od graðanstva
   izraelskoga, tuði Savezima obeæanja, bez nade bijaste i neznabo?ci na
   svijetu.

   ^13Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji nekoæ bijaste daleko, doðoste
   blizu - po Krvi Kristovoj.

   ^14Doista, on je mir na?, on koji od dvoga uèini jedno: pregradu
   razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu.

   ^15Zakon zapovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajuæi
   mir, od dvojice sazda jednoga novog èovjeka

   ^16te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po kri?u, ubiv?i u sebi
   neprijateljstvo.

   ^17I doðe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu,

   ^18jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu.

   ^19Tako dakle vi?e niste tuðinci ni prido?lice, nego sugraðani ste
   svetih i ukuæani Bo?ji

   ^20nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam
   Krist Isus.

   ^21U njemu je sva graðevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu.

   ^22U njemu ste i vi ugraðeni u prebivali?te Bo?je u Duhu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Radi toga ja, Pavao, su?anj Krista Isusa za vas pogane...

   ^2Zacijelo ste èuli za rasporedbu milosti Bo?je koja mi je dana za vas:

   ^3objavom mi je obznanjeno otajstvo, kako netom ukratko opisah.

   ^4Èitajuæi to, mo?ete dokuèiti kako ja shvaæam Kristovo otajstvo,

   ^5koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih nara?taja. Ono je
   sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima:

   ^6da su pogani suba?tinici i "sutijelo" i sudionici obeæanja u Kristu
   Isusu - po evanðelju,

   ^7kojega postadoh poslu?iteljem darom milosti Bo?je koja mi je dana
   djelotvorno?æu snage njegove.

   ^8Meni, najmanjemu od svih svetih, dana je ova milost: poganima biti
   blagovjesnikom neistra?ivog bogatstva Kristova

   ^9i osvijetliti rasporedbu otajstva, pred vjekovima skrivena u Bogu,
   koji sve stvori,

   ^10da sada - po Crkvi - Vrhovni?tvima i Vlastima na nebesima bude
   obznanjena mnogolika mudrost Bo?ja

   ^11zasnovana - po naumu o vjekovima - u Kristu Isusu Gospodinu na?emu.

   ^12U njemu, s pouzdanjem po vjeri u njega, imamo slobodan pristup.

   ^13Zato ne klonite, molim, s nevolja mojih za vas! One su slava va?a!

   ^14Zato prigibam koljena pred Ocem,

   ^15od koga ime svakom oèinstvu na nebu i na zemlji:

   ^16neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojaèati se po Duhu njegovu u
   snazi za unutarnjeg èovjeka

   ^17da po vjeri Krist prebiva u srcima va?im te u ljubavi ukorijenjeni i
   utemeljeni

   ^18mognete shvatiti sa svima svetima ?to je Du?ina i ?irina i Visina i
   Dubina

   ^19te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve
   Punine Bo?je.

   ^20Onomu pak koji snagom u nama djelatnom mo?e uèiniti mnogo izobilnije
   nego li mi moliti ili zamisliti -

   ^21Njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu za sva pokoljenja vijeka
   vjekovjeènoga! Amen.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Zaklinjem vas dakle ja, su?anj u Gospodinu: sa svom ponizno?æu i
   blago?æu, sa strpljivo?æu ?ivite dostojno poziva kojim ste pozvani!

   ^2Podnosite jedni druge u ljubavi;

   ^3trudite se saèuvati jedinstvo Duha svezom mira!

   ^4Jedno tijelo i jedan Duh - kao ?to ste i pozvani na jednu nadu svog
   poziva!

   ^5Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst!

   ^6Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!

   ^7A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova.

   ^8Zato veli: Na visinu uzaðe vodeæi su?nje, dade dare ljudima.

   ^9Ono "uzaðe" - ?to drugo znaèi doli to da i siðe u donje krajeve, na
   zemlju?

   ^10Koji siðe, isti je onaj koji i uzaðe ponad svih nebesa da sve
   ispuni.

   ^11On i "dade" jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za
   evanðeliste, a druge za pastire i uèitelje

   ^12da opremi svete za djelo slu?enja, za izgraðivanje Tijela Kristova

   ^13dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Bo?jega, do
   èovjeka savr?ena, do mjere uzrasta punine Kristove:

   ^14da vi?e ne budemo nejaèad kojom se valovi poigravaju i koje goni
   svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti ?to put krèi
   zabludi.

   ^15Nego, istinujuæi u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji
   je Glava, Krist,

   ^16od kojega sve Tijelo, usklaðeno i povezano svakovrsnim zglobom
   zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu,
   promièe svoj rast na saziðivanje u ljubavi.

   ^17Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne ?ivite vi?e kao ?to pogani
   ?ive - u ispraznosti pameti njihove:

   ^18zamraèena uma, udaljeni od ?ivota Bo?jega, sve zbog neznanja koje je
   u njima, zbog okorjelosti srca njihova.

   ^19Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi
   poèinjali svaku neèistoæu.

   ^20Vi pak ne nauèiste tako Krista,

   ^21ako ste ga doista èuli i u njemu bili pouèeni kako je istina u
   Isusu:

   ^22da vam je odlo?iti prija?nje pona?anje, starog èovjeka, koga varave
   po?ude vode u propast,

   ^23a obnavljati se duhom svoje pameti

   ^24i obuæi novog èovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti
   istine.

   ^25Zato odlo?ite la? i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo
   jedni drugima.

   ^26Srdite se, ali ne grije?ite! Sunce nek ne zaðe nad va?om srd?bom

   ^27i ne dajite mjesta ðavlu.

   ^28Tko je krao, neka vi?e ne krade, nego neka se radije trudi svojim
   rukama priskrbljivati da ima ?to podijeliti s potrebnim.

   ^29Nikakva nevaljala rijeè neka ne izlazi iz va?ih usta, nego samo
   dobra, da prema potrebi saziðuje i milost iska?e slu?ateljima.

   ^30I ne ?alostite Duha Svetoga, Bo?jega, kojim ste opeèaæeni za Dan
   otkupljenja!

   ^31Daleko od vas svaka gorèina, i srd?ba, i gnjev, i vika, i hula sa
   svom opako?æu!

   ^32Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; pra?tajte
   jedni drugima kao ?to i Bog u Kristu nama oprosti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Budite dakle nasljedovatelji Bo?ji kao djeca ljubljena

   ^2i hodite u ljubavi kao ?to je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas
   kao prinos i ?rtvu Bogu na ugodan miris.

   ^3A bludnost i svaka neèistoæa ili pohlepa neka se i ne spominje meðu
   vama, kako dolikuje svetima!

   ^4Ni prostota, ni ludorija, ni dvosmislica, ?to se ne prilièi, nego
   radije zahvaljivanje!

   ^5Jer dobro znajte ovo: nijedan bludnik, ili bestidnik, ili pohlepnik -
   taj idolopoklonik - nema ba?tine u kraljevstvu Kristovu i Bo?jemu.

   ^6Nitko neka vas ispraznim rijeèima ne zavarava: zbog toga dolazi gnjev
   Bo?ji na sinove neposlu?ne.

   ^7Nemajte dakle ni?ta s njima!

   ^8Da, nekoæ bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca
   svjetlosti hodite -

   ^9plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina -

   ^10i odluèite se za ono ?to je milo Gospodinu.

   ^11A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapaèe
   raskrinkavajte,

   ^12jer ?to potajno èine, sramota je i govoriti.

   ^13A sve ?to se raskrinka, pod svjetlo?æu postaje sjajno; ?to je pak
   sjajno, svjetlost je.

   ^14Zato veli: "Probudi se, ti ?to spava?, ustani od mrtvih i
   zasvijetljet æe ti Krist."

   ^15Razmotrite dakle pomno kako ?ivite! Ne kao ludi, nego kao mudri!

   ^16Iskupljujte vrijeme jer dani su zli!

   ^17Zato ne budite nerazumni, nego shvatite ?to je volja Gospodnja!

   ^18I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego - punite se
   Duhom!

   ^19Razgovarajte meðu sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama!
   Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu!

   ^20Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina na?ega
   Isusa Krista!

   ^21Podlo?ni budite jedni drugima u strahu Kristovu!

   ^22?ene svojim mu?evima kao Gospodinu!

   ^23Jer mu? je glava ?ene kao i Krist Glava Crkve - On, Spasitelj
   Tijela.

   ^24Pa kao ?to se Crkva podla?e Kristu, tako i ?ene mu?evima u svemu!

   ^25Mu?evi, ljubite svoje ?ene kao ?to je Krist ljubio Crkvu te sebe
   predao za nju

   ^26da je posveti, oèistiv?i je kupelji vode uz rijeè

   ^27te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili èega takva,
   nego da bude sveta i bez mane.

   ^28Tako treba da i mu?evi ljube svoje ?ene kao svoja tijela. Tko ljubi
   svoju ?enu, sebe ljubi.

   ^29Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i
   Krist Crkvu.

   ^30Doista, mi smo udovi njegova Tijela!

   ^31Stoga æe èovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ?enu; dvoje
   njih bit æe jedno tijelo.

   ^32Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu.

   ^33Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ?enu kao samog sebe, a ?ena
   neka po?tuje svog mu?a.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Djeco, slu?ajte svoje roditelje u Gospodinu jer to je pravedno.

   ^2Po?tuj oca svoga i majku - to je prva zapovijed s obeæanjem:

   ^3da ti dobro bude i da dugo ?ivi? na zemlji.

   ^4A vi, oèevi, ne srdite djece svoje, nego ih odgajajte stegom i
   urazumljivanjem Gospodnjim!

   ^5Robovi, slu?ajte svoje zemaljske gospodare kao Krista - sa strahom i
   trepetom, u jednostavnosti srca.

   ^6Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego kao sluge Kristove
   koje zdu?no vr?e volju Bo?ju;

   ^7dragovoljno slu?e - kao Gospodinu, a ne ljudima,

   ^8znajuæi da æe svatko, bio on rob ili slobodnjak, uèini li ?to dobro,
   za to dobiti plaæu od Gospodina.

   ^9I vi, gospodari, isto se tako vladajte prema njima: kanite se
   prijetnje, znajuæi da je i njihov i va? Gospodar na nebesima i da u
   njega nema pristranosti.

   ^10Ubuduæe jaèajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj.

   ^11Obucite svu opremu Bo?ju da se mognete oduprijeti lukavstvima
   ðavlovim.

   ^12Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovni?tava,
   protiv Vlasti, protiv upravljaèa ovoga mraènoga svijeta, protiv zlih
   duhova po nebesima.

   ^13Zbog toga posegnite za svom opremom Bo?jom da uzmognete odoljeti u
   dan zli i odr?ati se kada sve nadvladate.

   ^14Dr?ite se dakle! Opa?ite bedra istinom, obucite oklop pravednosti,

   ^15potpa?ite noge spremno?æu za evanðelje mira!

   ^16U svemu imajte uza se ?tit vjere: njime æete moæi ugasiti ognjene
   strijele Zloga.

   ^17Uzmite i kacigu spasenja i maè Duha, to jest Rijeè Bo?ju.

   ^18Svakovrsnom se molitvom i pro?njom u svakoj prigodi u Duhu molite.
   Poradi toga i bdijte sa svom ustrajno?æu i molitvom za sve svete,

   ^19i za me, da mi se otvore usta i dade rijeè hrabro obznaniti otajstvo
   evanðelja

   ^20kojeg sam poslanik u okovima, da se ohrabrim o njemu kako treba
   govoriti.

   ^21A da i vi znate ?to je sa mnom, kako mi je, o svemu æe vas
   obavijestiti Tihik, ljubljeni brat i vjerni poslu?itelj u Gospodinu.

   ^22Njega ?aljem k vama ba? zato da znate kako smo i da ohrabri srca
   va?a.

   ^23Mir braæi i ljubav, s vjerom, od Boga Oca i Gospodina Isusa Krista!

   ^24Milost sa svima koji ljube Gospodina na?ega Isusa Krista - u
   neraspadljivosti.
     __________________________________________________________________

Philippians
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Pavao i Timotej, sluge Krista Isusa, svima svetima u Kristu Isusu
   koji su u Filipima, s nadglednicima i poslu?iteljima.

   ^2Milost vam i mir od Boga, Oca na?ega, i Gospodina Isusa Krista!

   ^3Zahvaljujem Bogu svomu kad vas se god sjetim.

   ^4Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s rado?æu molim

   ^5zbog va?eg udjela u evanðelju od onoga prvog dana sve do sada -

   ^6uvjeren u ovo: Onaj koji otpoèe u vama dobro djelo, dovr?it æe ga do
   Dana Krista Isusa.

   ^7I pravo je da tako osjeæam o svima vama! Ta ja vas nosim u srcu jer u
   okovima mojim i u obrani i utvrðivanju evanðelja svi ste vi
   suzajednièari moje milosti.

   ^8Bog mi je doista svjedok koliko ?udim za svima vama srcem Isusa
   Krista!

   ^9I molim za ovo: da ljubav va?a sve vi?e i vi?e raste u spoznanju i
   potpunu pronicanju

   ^10te mognete prosuditi ?to je najbolje da budete èisti i besprijekorni
   za Dan Kristov,

   ^11puni ploda pravednosti po Isusu Kristu - na slavu i hvalu Bo?ju.

   ^12A hoæu da znate, braæo: ovaj se moj udes paèe okrenuo u napredovanje
   evanðelja

   ^13tako da se moji okovi u Kristu razglasi?e u svem pretoriju i meðu
   svima drugima,

   ^14a veæina braæe u Gospodinu, ohrabrena mojim okovima, jo? se vi?e
   usuðuje neustra?ivo zboriti Rijeè.

   ^15Neki, istina, propovijedaju Krista iz zavisti i nadmetanja, a neki
   iz dobre volje:

   ^16ovi iz ljubavi jer znaju da sam ovdje za obranu evanðelja;

   ^17oni pak Krista navje?æuju iz suparni?tva, neiskreno - misleæi da æe
   tako ote?ati nevolju mojih okova.

   ^18Pa ?to onda? Samo se na svaki naèin, bilo himbeno, bilo istinito,
   Krist navje?æuje. I tome se radujem, a i radovat æu se.

   ^19Jer znadem: po va?oj molitvi i pomoæi Duha Isusa Krista to æe mi
   biti na spasenje,

   ^20kako ?eljno i oèekujem i nadam se da se ni zbog èega neæu smesti,
   nego da æe se mojom posvema?njom odva?no?æu - kako uvijek tako i sada -
   Krist uzvelièati u mome tijelu, bilo ?ivotom, bilo smræu.

   ^21Ta meni je ?ivjeti Krist, a umrijeti dobitak!

   ^22A ako mi ?ivjeti u tijelu omoguæuje plodno djelovanje, ?to da
   odaberem? Ne znam!

   ^23Pritije?njen sam od ovoga dvoga: ?elja mi je otiæi i s Kristom biti
   jer to je mnogo, mnogo bolje;

   ^24ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas.

   ^25U to uvjeren, znam da æu ostati i biti uz vas sve, za va? napredak i
   na radost vjere,

   ^26da ponos va? mnome poraste u Kristu Isusu kad opet doðem k vama.

   ^27Samo se pona?ajte dostojno evanðelja Kristova, pa - do?ao ja i vidio
   vas ili nenazoèan slu?ao ?to je s vama - da mogu utvrditi kako ste
   postojani u jednome duhu i jednodu?no se zajednièki borite za
   evanðeosku vjeru

   ^28ne pla?eæi se ni u èemu protivnika. To je njima najava njihove
   propasti, a va?ega spasenja, i to od Boga.

   ^29Jer vama je dana milost: "za Krista", ne samo u njega vjerovati nego
   za njega i trpjeti,

   ^30isti boj bijuæi koji na meni vidjeste i sada o meni èujete.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja,
   ima li kakva zajedni?tva Duha, ima li kakva srca i samilosti,

   ^2ispunite me rado?æu: slo?ni budite, istu ljubav njegujte, jednodu?ni,
   jedne misli budite;

   ^3nikakvo suparni?tvo ni umi?ljenost, nego - u poniznosti jedni druge
   smatrajte vi?ima od sebe;

   ^4ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono ?to se tièe drugih!

   ^5Neka u vama bude isto mi?ljenje kao i u Kristu Isusu:

   ^6On, trajni lik Bo?ji, nije se kao plijena dr?ao svoje jednakosti s
   Bogom,

   ^7nego sam sebe "oplijeni" uzev?i lik sluge, postav?i ljudima slièan;
   oblièjem èovjeku nalik,

   ^8ponizi sam sebe, poslu?an do smrti, smrti na kri?u.

   ^9Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom,

   ^10da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i
   podzemnika.

   ^11I svaki æe jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu
   Boga Oca.

   ^12Tako, ljubljeni moji, poslu?ni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono
   za moje nazoènosti nego mnogo vi?e sada, za moje nenazoènosti, sa
   strahom i trepetom radite oko svoga spasenja!

   ^13Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.

   ^14Sve èinite bez mrmljanja i oklijevanja

   ^15da budete besprijekorni i èisti, djeca Bo?ja neporoèna posred poroda
   izopaèena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu

   ^16dr?eæi rijeè ?ivota meni na ponos za Dan Kristov, ?to nisam zaludu
   trèao niti se zaludu trudio.

   ^17Naprotiv, ako se ja i izlijevam za ?rtvu i bogoslu?je, za vjeru
   va?u, radostan sam i radujem se sa svima vama.

   ^18A tako i vi budite radosni i radujte se sa mnom.

   ^19Nadam se u Gospodinu Isusu da æu vam uskoro poslati Timoteja da mi
   odlane kad saznam ?to je s vama.

   ^20Nikoga doista nemam tako srodne du?e tko bi se kao on svojski za vas
   pobrinuo

   ^21jer svi tra?e svoje, a ne ono ?to je Isusa Krista.

   ^22A proku?anost vam je njegova poznata: kao dijete s ocem slu?io je sa
   mnom evanðelju.

   ^23Njega se dakle nadam poslati tek ?to razvidim ?to je sa mnom.

   ^24A uvjeren sam u Gospodinu da æu i sam uskoro doæi.

   ^25Smatrao sam potrebnim poslati k vama Epafrodita, brata, suradnika i
   suborca moga kojega ste poslali da mi poslu?uje u potrebi.

   ^26Jer je èeznuo za svima vama i bio zabrinut ?to ste saznali da je
   obolio.

   ^27I doista je gotovo na smrt bio obolio, ali Bog mu se smilovao, ne
   samo njemu nego i meni, da me ne zadesi ?alost na ?alost.

   ^28Br?e ga dakle poslah da se, po?to ga vidite, opet obradujete, i ja
   da budem manje ?alostan.

   ^29Primite ga dakle u Gospodinu sa svom radosti i po?tujte takve

   ^30jer se za djelo Kristovo smrti sasvim pribli?io, ?ivotnoj se pogibli
   izlo?io da nadopuni ono u èemu me vi ne mogoste poslu?iti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Uostalom, braæo moja, radujte se u Gospodinu! Pisati vam jedno te
   isto meni nije dosadno, a za vas je sigurnije.

   ^2Èuvajte se tih pasa, èuvajte se tih opakih radnika, èuvajte se te
   osakaæenosti!

   ^3Jer mi smo obrezanje, mi koji u Duhu Bo?jemu obavljamo bogoslu?je i
   dièimo se Kristom Isusom, a ne pouzdajemo se u tijelo,

   ^4iako bih se ja mogao pouzdati i u tijelo. Smatra li tko drugi da se
   mo?e uzdati u tijelo, ja jo? vi?e:

   ^5obrezan osmog dana, od roda sam Izraelova, plemena Benjaminova,
   Hebrej od Hebreja; po Zakonu farizej,

   ^6po revnosti progonitelj Crkve, po pravednosti zakonskoj
   besprijekoran.

   ^7Ali ?to mi god bija?e dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom.

   ^8?tovi?e, èak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog
   spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i
   otpadom smatram: da Krista steknem

   ^9i u njemu se naðem - ne svojom pravedno?æu, onom od Zakona, nego
   pravedno?æu po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj -

   ^10da upoznam njega i snagu uskrsnuæa njegova i zajedni?tvo u patnjama
   njegovim,

   ^11ne bih li kako, suoblièen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuæu od
   mrtvih.

   ^12Ne kao da sam veæ postigao ili dopro do savr?enstva, nego - hitim ne
   bih li kako dohvatio jer sam i zahvaæen od Krista.

   ^13Braæo, ja nipo?to ne smatram da sam veæ dohvatio. Jedno samo: ?to je
   za mnom, zaboravljam, za onim ?to je preda mnom, pre?em,

   ^14k cilju hitim, k nagradi vi?njeg poziva Bo?jeg u Kristu Isusu.

   ^15Koji smo god zreli, ovako mislimo! I ako ?to drukèije mislite, Bog
   æe vam ovako objaviti.

   ^16Samo, dr?imo se onoga do èega smo stigli!

   ^17Braæo! Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji ?ive po
   uzoru koji imate u nama.

   ^18Jer èesto sam vam govorio, a sada i plaèuæi govorim: mnogi ?ive kao
   neprijatelji kri?a Kristova.

   ^19Svr?etak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti - jer misle
   na zemaljsko.

   ^20Na?a je pak domovina na nebesima, odakle i?èekujemo Spasitelja,
   Gospodina na?ega Isusa Krista:

   ^21snagom kojom ima moæ sve sebi podlo?iti on æe preobraziti ovo na?e
   bijedno tijelo i suoblièiti ga tijelu svomu slavnomu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Stoga, braæo moja ljubljena i ?eljkovana, radosti moja i vijenèe
   moj, tako - èvrsto stojte u Gospodinu.

   ^2Evodiju zaklinjem, i Sintihu zaklinjem da budu slo?ne u Gospodinu.

   ^3Da, molim i tebe, èestiti dru?e, poma?i im jer su se one u evanðelju
   borile zajedno sa mnom, i s Klementom i ostalim mojim suradnicima,
   kojih su imena u knjizi ?ivota.

   ^4Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!

   ^5Blagost va?a neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu!

   ^6Ne budite zabrinuti ni za ?to, nego u svemu - molitvom i pro?njom, sa
   zahvaljivanjem - oèitujte svoje molbe Bogu.

   ^7I mir Bo?ji koji je iznad svakog razuma èuvat æe srca va?a i va?e
   misli u Kristu Isusu.

   ^8Uostalom, braæo, ?to je god istinito, ?to god èasno, ?to god
   pravedno, ?to god èisto, ?to god ljubazno, ?to god hvalevrijedno; je li
   ?to krepost, je li ?to pohvala - to nek vam je na srcu!

   ^9?to ste nauèili, i primili, i èuli, i vidjeli na meni - to èinite i
   Bog mira bit æe s vama!

   ^10Uvelike se obradovah u Gospodinu ?to ste napokon procvali te mislite
   na me; mislili ste i prije, ali niste imali prigode.

   ^11Govorim to ne zbog oskudice, ta nauèen sam u svakoj prigodi biti
   zadovoljan.

   ^12Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na sva?ta
   navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati.

   ^13Sve mogu u Onome koji me jaèa!

   ^14Ipak, lijepo je od vas ?to sa mnom podijeliste moju nevolju.

   ^15A i vi, Filipljani, znate: u poèetku evanðelja, kad otputovah iz
   Makedonije, nijedna mi se Crkva nije pridru?ila u pogledu izdataka i
   primitaka, doli vi jedini.

   ^16Èak ste mi i u Solun i jednom, i dvaput, za potrebe poslali.

   ^17Ne, ne tra?im dara; tra?im samo plod izobilan u va?u korist.

   ^18Imam svega i u izobilju; namiren sam otkad po Epafroditu primih ono
   od vas, miris ugodan, ?rtvu milu, ugodnu Bogu.

   ^19A Bog moj ispunit æe svaku va?u potrebu po bogatstvu svome,
   velièanstveno, u Kristu Isusu.

   ^20Bogu pak, Ocu na?emu, slava u vijeke vjekova! Amen.

   ^21Pozdravite svakoga svetog u Kristu Isusu. Pozdravljaju vas braæa
   koja su sa mnom.

   ^22Pozdravljaju vas svi sveti, ponajpaèe oni iz careva dvora.

   ^23Milost Gospodina Isusa Krista s duhom va?im!
     __________________________________________________________________

Colossians
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Pavao, po volji Bo?joj apostol Krista Isusa, i brat Timotej:

   ^2Kolo?anima, svetoj i vjernoj braæi u Kristu. Milost vam i mir od
   Boga, Oca na?ega!

   ^3Zahvaljujemo Bogu, Ocu Gospodina na?ega Isusa Krista, svagda za vas
   moleæi.

   ^4Jer èuli smo za va?u vjeru u Kristu Isusu i za ljubav koju gajite
   prema svima svetima

   ^5poradi nade koja vam je pohranjena u nebesima. Za nju ste veæ èuli u
   Rijeèi istine -

   ^6evanðelju koje je do vas doprlo te plodove nosi i raste, kao ?to po
   svem svijetu, tako i meðu vama od dana kad ste èuli i spoznali milost
   Bo?ju po istini,

   ^7kako ste nauèili od ljubljenog Epafre, sluge zajedno s nama; on je
   umjesto nas, vjeran poslu?itelj Kristov,

   ^8on nas je i obavijestio o va?oj ljubavi u Duhu.

   ^9Zato i mi, od dana kada to èusmo, neprestano za vas molimo i i?temo
   da se ispunite spoznajom volje Njegove u svoj mudrosti i shvaæanju
   duhovnome:

   ^10da ?ivite dostojno Gospodina i posve mu ugodite, plodni svakim
   dobrim djelom i rastuæi u spoznaji Bo?joj;

   ^11osna?eni svakom snagom, po sili Slave njegove, za svaku postojanost
   i strpljivost;

   ^12s rado?æu zahvaljujuæi Ocu koji vas osposobi za dioni?tvo u ba?tini
   svetih u svjetlosti.

   ^13On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi
   svoje,

   ^14u kome imamo otkupljenje, otpu?tenje grijeha.

   ^15On je slika Boga nevidljivoga, Prvoroðenac svakog stvorenja.

   ^16Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i
   nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovni?tva, bilo
   Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno:

   ^17on je prije svega i sve stoji u njemu.

   ^18On je Glava Tijela, Crkve; on je Poèetak, Prvoroðenac od mrtvih, da
   u svemu bude Prvak.

   ^19Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu

   ^20i po njemu - uspostaviv?i mir krvlju kri?a njegova - izmiriti sa
   sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.

   ^21I vas, nekoæ po zlim djelima udaljene i neprijateljski raspolo?ene,

   ^22sada u ljudskom tijelu Kristovu, po smrti, sa sobom izmiri da vas k
   sebi privede svete, bez mane i besprigovorne.

   ^23Samo ako ostanete u vjeri utemeljeni, stalni i nepoljuljani u nadi
   evanðelja koje èuste, koje se propovijeda svakom stvorenju pod nebom, a
   ja mu, Pavao, postadoh poslu?iteljem.

   ^24Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam ?to
   nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu.

   ^25Njoj ja postadoh poslu?iteljem po rasporedbi Bo?joj koja mi je dana
   za vas da potpuno pronesem Rijeè Bo?ju -

   ^26otajstvo pred vjekovima i pred nara?tajima skriveno, a sada
   oèitovano svetima njegovim.

   ^27Njima Bog htjede obznaniti kako li je slavom bogato to otajstvo meðu
   poganima: to jest Krist u vama, nada slave!

   ^28Njega mi navje?æujemo, opominjuæi svakoga èovjeka, pouèavajuæi
   svakoga èovjeka u svoj mudrosti da bismo svakoga èovjeka doveli do
   savr?enstva u Kristu.

   ^29Za to se i trudim i borim njegovom djelotvorno?æu koja u meni sna?no
   djeluje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Htio bih uistinu da znate koliko mi se boriti za vas, za one u
   Laodiceji i za sve koji me nisu vidjeli licem u lice:

   ^2da se ohrabre srca njihova, povezana u ljubavi, te se vinu do svega
   bogatstva, punine shvaæanja, do spoznanja otajstva Bo?jega - Krista,

   ^3u kojem su sva bogatstva mudrosti i spoznaje skrivena.

   ^4To govorim zato da vas tko ne prevari zavodljivim rijeèima.

   ^5Jer ako sam tijelom nenazoèan, duhom sam ipak s vama: s rado?æu
   promatram va? red i èvrstoæu va?e vjere u Krista.

   ^6Kao ?to primiste Krista Isusa, Gospodina, tako u njemu ?ivite:

   ^7ukorijenjeni i nazidani na njemu i uèvr?æeni vjerom kako ste pouèeni,
   obilujte zahvaljivanjem.

   ^8Pazite da vas tko ne odvuèe mudrovanjem i ispraznim zavaravanjem ?to
   se oslanja na predaju ljudsku, na "poèela svijeta", a ne na Krista.

   ^9Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina bo?anstva; te ste i vi

   ^10ispunjeni u njemu, koji je glava svakoga Vrhovni?tva i Vlasti.

   ^11U njemu ste i obrezani obrezanjem nerukotvorenim - svukoste tijelo
   puteno - obrezanjem Kristovim:

   ^12s njime suukopani u kr?tenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u
   snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih.

   ^13On i vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupa i neobrezanosti svoga
   tijela, i vas on o?ivi zajedno s njime. Milostivo nam je oprostio sve
   prijestupe,

   ^14izbrisao zadu?nicu koja propisima bija?e protiv nas, protivila nam
   se. Nju on ukloni pribiv?i je na kri?.

   ^15Skinu Vrhovni?tva i Vlasti, javno to pokaza: u pobjednièkoj ih
   povorci s njime vodi.

   ^16Neka vas dakle nitko ne sudi po jelu ili po piæu, po blagdanima,
   mlaðacima ili subotama.

   ^17To je tek sjena onoga ?to dolazi, a zbiljnost jest - tijelo
   Kristovo.

   ^18Nitko neka vas ne podcjenjuje zato ?to on sam u?iva u "poniznosti i
   ?tovanju anðela", zadubljuje se u svoja viðenja, bezrazlo?no se nadima
   tjelesnom pameæu svojom,

   ^19a ne dr?i se Glave, Njega od kojeg sve Tijelo, zglobovima i svezama
   zbrinuto i povezano, raste rastom Bo?jim.

   ^20Ako ste s Kristom umrli za poèela svijeta, za?to se, kao da jo? u
   ovom svijetu ?ivite, dajete pod propise:

   ^21"Ne diraj, ne ku?aj, ne dotièi"?

   ^22Sve æe to uporabom propasti. Uredbe i nauci ljudski!

   ^23Po samozvanu bogo?tovlju, poniznosti i trapljenju tijela sve to
   dodu?e slovi kao mudrost, ali nema nikakve vrijednosti, samo zasiæuje
   tijelo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Ako ste suuskrsli s Kristom, tra?ite ?to je gore, gdje Krist sjedi
   zdesna Bogu!

   ^2Za onim gore te?ite, ne za zemaljskim!

   ^3Ta umrijeste i ?ivot je va? skriven s Kristom u Bogu!

   ^4Kad se pojavi Krist, ?ivot va?, tada æete se i vi s njime pojaviti u
   slavi.

   ^5Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, neèistoæu, strasti,
   zlu po?udu i pohlepu - to idolopoklonstvo!

   ^6Zbog toga dolazi gnjev Bo?ji na sinove neposlu?ne.

   ^7Tim ste putom i vi nekoæ hodili, kad ste u tome ?ivjeli.

   ^8Ali sada i vi odlo?ite sve! Gnjev, srd?ba, opakost, hula, prostota
   van iz va?ih usta!

   ^9Ne varajte jedni druge! Jer svukoste staroga èovjeka s njegovim
   djelima

   ^10i obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga
   Stvoritelja!

   ^11Tu vi?e nema: Grk - ?idov, obrezanje - neobrezanje, barbar - skit,
   rob - slobodnjak, nego sve i u svima - Krist.

   ^12Zaodjenite se dakle - kao izabranici Bo?ji, sveti i ljubljeni - u
   milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost

   ^13te podnosite jedni druge pra?tajuæi ako tko ima protiv koga kakvu
   pritu?bu! Kao ?to je Gospodin vama oprostio, tako i vi!

   ^14A povrh svega - ljubav! To je sveza savr?enstva.

   ^15I mir Kristov neka upravlja srcima va?im - mir na koji ste pozvani u
   jednom tijelu! I zahvalni budite!

   ^16Rijeè Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se
   mudrosti pouèavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama
   duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu!

   ^17I sve ?to god rijeèju ili djelom èinite, sve èinite u imenu
   Gospodina Isusa, zahvaljujuæi Bogu Ocu po njemu!

   ^18?ene, pokoravajte se svojim mu?evima kao ?to dolikuje u Gospodinu!

   ^19Mu?evi, ljubite svoje ?ene i ne budite osorni prema njima.

   ^20Djeco, slu?ajte roditelje u svemu, ta to je milo u Gospodinu!

   ^21Oèevi, ne ogorèujte svoje djece da ne klonu duhom.

   ^22Robovi, slu?ajte u svemu svoje zemaljske gospodare! Ne naoko, kao
   oni koji se ulaguju ljudima, nego u jednostavnosti srca, bojeæi se
   Gospodina.

   ^23?to god radite, zdu?no èinite, kao Gospodinu, a ne ljudima,

   ^24znajuæi da æete od Gospodina primiti nagradu, ba?tinu. Gospodinu
   Kristu slu?ite.

   ^25Doista, nepravedniku æe se uzvratiti ?to je nepravedno uèinio. Ne,
   nema pristranosti!
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Gospodari, pru?ajte svojim robovima ?to je pravo i pravièno, znajuæi
   da i vi imate Gospodina na nebu!

   ^2U molitvi ustrajte, bdijte u njoj u zahvaljivanju!

   ^3Molite ujedno i za nas: da nam Bog otvori vrata rijeèi te
   propovijedamo otajstvo Kristovo, za koje sam i okovan;

   ^4da ga oèitujem propovijedajuæi kako treba.

   ^5Mudro se pona?ajte prema onima vani: iskupljujte vrijeme!

   ^6Rijeè neka vam je uvijek ljubazna, solju zaèinjena: znajte svakomu
   odgovoriti kako treba.

   ^7?to je sa mnom - o svemu æe vas obavijestiti Tihik, ljubljeni brat,
   vjerni poslu?itelj i sa mnom sluga u Gospodinu.

   ^8Njega ?aljem k vama ba? zato da znate kako smo i da ohrabri srca
   va?a.

   ^9?aljem ga s Onezimom, vjernim i ljubljenim bratom, koji je va?
   zemljak: oni æe vam priopæiti kako je ovdje.

   ^10Pozdravlja vas Aristarh, suuznik moj. I Marko, neæak Barnabin, o
   kome primiste naredbe: doðe li k vama, lijepo ga primite.

   ^11Pozdravlja vas i Isus, zvani Just. Od onih koji su iz obrezanja samo
   su mi ovi suradnici na kraljevstvu Bo?jemu, oni mi bijahu utjehom.

   ^12Pozdravlja vas Epafra, va? zemljak, sluga Krista Isusa; on se uvijek
   bori za vas u molitvama: da se odr?ite, savr?eni i ispunjeni, u
   posvema?njoj volji Bo?joj.

   ^13Svjedoèim doista za nj: mnogo se trudi za vas i za one u Laodiceji i
   one u Hierapolu.

   ^14Pozdravlja vas Luka, ljubljeni lijeènik, i Dema.

   ^15Pozdravite braæu u Laodiceji, i Nimfu i Crkvu u njezinoj kuæi.

   ^16A kad se ova poslanica proèita kod vas, pobrinite se da se proèita i
   u Laodicejskoj crkvi, i vi da proèitate onu iz Laodiceje.

   ^17I recite Arhipu: "Pazi na slu?bu koju si primio u Gospodinu: ispuni
   je!"

   ^18Pozdrav mojom rukom, Pavlovom! Spominjite se mojih okova! Milost s
   vama!
     __________________________________________________________________

1 Thessalonians
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Pavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjana u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu
   Kristu. Milost vam i mir!

   ^2Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjeæamo u
   svojim molitvama

   ^3spominjuæi se va?e djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane
   nade u Gospodinu na?em Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem na?im.

   ^4Svjesni smo, braæo od Boga ljubljena, va?eg izabranja

   ^5jer evanðelje na?e nije k vama do?lo samo u rijeèi nego i u snazi, u
   Duhu Svetome i mnogostrukoj punini. Takvi smo, kao ?to znate, poradi
   vas meðu vama bili.

   ^6I vi postadoste nasljedovatelji na?i i Gospodinovi: sve u nevolji
   mnogoj prigrliste Rijeè s rado?æu Duha Svetoga

   ^7tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji.

   ^8Od vas je doista ne samo rijeè Gospodnja odjeknula po Makedoniji i
   Ahaji, nego se i va?a vjera u Boga posvuda tako pro?irila te nije
   potrebno da o tome govorimo.

   ^9Oni sami o nama pripovijedaju: kako doðosmo k vama, kako se od idola
   obratiste k Bogu da biste slu?ili Bogu ?ivomu i istinskomu

   ^10i i?èekivali s nebesa Sina njegova koga uskrisi od mrtvih, Isusa
   koji nas izbavlja od gnjeva ?to dolazi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Sami doista znate, braæo: na? dolazak k vama nije bio uzaludan.

   ^2Naprotiv, i po?to smo, kako znate, u Filipima trpjeli i bili
   pogrðeni, odva?ismo se u Bogu na?emu iznijeti vam, uz te?ku borbu,
   evanðelje Bo?je.

   ^3Uistinu, na?e poticanje ne proistjeèe iz zablude, ni neèistoæe, ni
   prijevare,

   ^4nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanðelje, tako ga i
   navje?æujemo - ne kao da ?elimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji
   prosuðuje srca na?a.

   ^5Nikada se zaista kako znate, ne poslu?ismo ni laskavom rijeèju ni -
   Bog nam je svjedok - prikrivenom pohlepom.

   ^6Niti smo od ljudi iskali slavu - ni od vas, ni od drugih -

   ^7premda smo se mogli nametnuti kao Kristovi apostoli. Ali bili smo
   meðu vama nje?ni kao majka ?to hrani i njeguje svoju djecu.

   ^8Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo
   evanðelje Bo?je nego i na?e du?e jer ste nam omiljeli.

   ^9Sjeæate se doista, braæo, na?ega truda i napora. Propovijedali smo
   vam evanðelje Bo?je i radili noæu i danju da ne bismo opteretili koga
   od vas.

   ^10Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno
   vladali prema vama, vjernicima.

   ^11Kao ?to znate, svakoga smo od vas kao otac svoju djecu,

   ^12poticali, sokolili i zaklinjali da ?ivite dostojno Boga koji vas
   pozva u svoje kraljevstvo i slavu.

   ^13Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu ?to ste, kad od nas
   primiste rijeè poruke Bo?je, primili ne rijeè ljudsku, nego kakva
   uistinu jest, rijeè Bo?ju koja i djeluje u vama, vjernicima.

   ^14Doista, vi ste, braæo, postali nasljedovatelji crkava Bo?jih koje su
   u Judeji u Kristu Isusu: i vi isto trpite od svojih suplemenika ?to i
   oni od ?idova,

   ^15koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te Bogu
   ne ugaðaju i svim se ljudima protive

   ^16kad nam prijeèe propovijedati poganima da se spase, da bi tako u
   svako vrijeme navr?ili mjeru zlodjela svojih. Ali sruèio se na njih
   konaèni gnjev.

   ^17A mi, braæo, po?to smo za kratko vrijeme ostali bez vas - licem, ne
   srcem - br?e se bolje, u silnoj èe?nji, po?urismo ugledati va?e lice.

   ^18Zaista, htjedosmo k vama - ja, Pavao, i jednom i dvaput - ali nas je
   sprijeèio Sotona.

   ^19Ta tko li æe biti na?a nada, radost ili vijenac dièni - zar mo?da ne
   i vi? - pred Gospodinom na?im Isusom o njegovu Dolasku?

   ^20Vi ste doista slava na?a i radost!
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Zato kad vi?e ne mogosmo izdr?ati, pristadosmo ostati u Ateni sami

   ^2te poslasmo Timoteja, brata na?ega i suradnika Bo?jega u Kristovu
   evanðelju, da vas uèvrsti i ohrabri u vjeri

   ^3da se nitko ne pokoleba u tim nevoljama. Ta i sami znate da smo za to
   odreðeni:

   ^4doista, kad smo bili kod vas, pretkazivali smo kako nas imaju
   zadesiti nevolje, ?to se, kako znate, i dogodilo.

   ^5Zbog toga i ja, ne mogav?i vi?e izdr?ati, poslah da saznam o va?oj
   vjeri, da vas mo?da Zavodnik nije zaveo te je na? trud postao uzaludan.

   ^6A sada kad se Timotej od vas k nama vratio i donio nam radosnu vijest
   o va?oj vjeri i ljubavi, i da nas se sveudilj ugodno sjeæate i èeznete
   vidjeti nas, kao i mi vas -

   ^7zbog toga smo, braæo, nad vama, va?om vjerom, bili utje?eni uza svu
   svoju tjeskobu i nevolju.

   ^8Da, sada ?ivimo kada ste vi postojani u Gospodinu!

   ^9I kojom bismo zahvalom mogli Bogu uzvratiti za vas, za svu radost
   kojom se zbog vas radujemo pred Bogom svojim,

   ^10dok noæu i danju najusrdnije molimo da vidimo va?e lice i
   nadoknadimo manjkavosti va?e vjere?

   ^11A sam Bog i Otac na? i Gospodin na? Isus upravio na? put prema vama!

   ^12Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima rasli i
   obilovali ljubavlju kakva je i na?a prema vama.

   ^13Uèvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem
   na?im o Dolasku Gospodina na?ega Isusa i svih svetih njegovih s njime.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Uostalom, braæo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu: primili
   ste od nas kako treba da ?ivite da biste ugodili Bogu. Vi tako i ?ivite
   pa sve vi?e napredujete!

   ^2Ta znate koje smo vam zapovijedi dali u Gospodinu Isusu.

   ^3Doista, ovo je volja Bo?ja: va?e posveæenje - da se uzdr?avate od
   bludnosti,

   ^4da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i
   po?tovanju,

   ^5a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga,

   ^6pa time ne prikraæivati i varati svoga brata. Jer Gospodin je
   osvetnik za sve to, kao ?to vam veæ rekosmo i posvjedoèismo.

   ^7Bog nas, doista, nije pozvao na neèistoæu, nego na svetost.

   ^8Prema tome, tko to odbacuje, ne odbacuje èovjeka nego Boga koji svoga
   Duha Svetoga udahnjuje u vas.

   ^9A o bratoljublju vam nije potrebno pisati. Ta i sami ste od Boga
   nauèili ljubiti jedni druge,

   ^10a to doista i èinite prema svoj braæi u cijeloj Makedoniji. Samo
   vas, braæo, potièemo da u tom jo? vi?e uznapredujete

   ^11pa da se trsite mirno ?ivjeti, svoje èiniti i raditi svojim rukama,
   kako smo vam zapovijedili,

   ^12te tako èasno ?ivite prema onima vani i nikoga ne trebate.

   ^13Neæemo da budete u neznanju, braæo, o onima koji su usnuli, da ne
   tugujete kao drugi koji nemaju nade.

   ^14Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda æe Bog i one
   koji usnu?e u Isusu, privesti zajedno s njime.

   ^15Ovo vam uistinu velimo po rijeèi Gospodnjoj: mi ?ivi, preostali za
   Dolazak Gospodnji, neæemo preteæi onih koji su usnuli.

   ^16Jer sam æe Gospodin - na zapovijed, na glas arkanðelov, na zov
   trublje Bo?je - siæi s neba. I najprije æe uskrsnuti mrtvi u Kristu,

   ^17a zatim æemo mi ?ivi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na
   oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako æemo uvijek biti s
   Gospodinom.

   ^18Tje?ite se dakle uzajamno ovim rijeèima!
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 A o vremenima i trenucima nije, braæo, potrebno pisati vam.

   ^2Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi ba? kao kradljivac u
   noæi.

   ^3Dok jo? budu govorili: "Mir i sigurnost", zadesit æe ih iznenadna
   propast kao trudovi trudnicu i neæe umaæi.

   ^4Ali vi, braæo, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskoèiti kao
   kradljivac:

   ^5ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noæi
   ni od tame.

   ^6Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo.

   ^7Jer koji spavaju, noæu spavaju; i koji se opijaju, noæu se opijaju.

   ^8A mi koji smo od dana, budimo trijezni, obucimo oklop vjere i ljubavi
   i stavimo kacigu, nadu spasenja!

   ^9Ta Bog nas nije odredio za gnjev, nego da imamo spasenje po Gospodinu
   na?em Isusu Kristu,

   ^10koji je za nas umro da - bdjeli ili spavali - zajedno s njime
   ?ivimo.

   ^11Zato, tje?ite se uzajamno i izgraðujte jedan drugoga, kako i èinite.

   ^12Molimo vas, braæo: priznajte one koji se trude meðu vama, koji su
   vam predstojnici u Gospodinu i opominju vas;

   ^13s ljubavlju ih nadasve cijenite poradi njihova djela! Gajite mir
   meðu sobom!

   ^14Potièemo vas, braæo: opominjite neuredne, sokolite malodu?ne,
   podr?avajte slabe, budite velikodu?ni prema svima!

   ^15Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promièite dobro
   jedni prema drugima i prema svima.

   ^16Uvijek se radujte!

   ^17Bez prestanka se molite!

   ^18U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Bo?ja u Kristu Isusu.

   ^19Duha ne trnite,

   ^20proro?tava ne prezirite!

   ^21Sve provjeravajte: dobro zadr?ite,

   ^22svake se sjene zla klonite!

   ^23A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo va?e biæe - duh va?
   i du?a i tijelo - neka se besprijekornim, savr?enim saèuva za Dolazak
   Gospodina na?ega Isusa Krista.

   ^24Vjeran je Onaj tko vas poziva: on æe to i uèiniti.

   ^25Braæo, molite i za nas!

   ^26Pozdravite svu braæu cjelovom svetim.

   ^27Zaklinjem vas u Gospodinu: neka se ova poslanica proèita svoj braæi.

   ^28Milost Gospodina na?ega Isusa Krista s vama!
     __________________________________________________________________

2 Thessalonians
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Pavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjana u Bogu Ocu na?emu i
   Gospodinu Isusu Kristu.

   ^2Milost vam i mir od Boga Oca i Gospodina Isusa Krista!

   ^3Zahvaljivati moramo Bogu uvijek za vas, braæo, kao ?to dolikuje jer
   izvanredno raste va?a vjera i mno?i se ljubav svakoga od vas prema
   drugima,

   ^4tako da se mi sami po crkvama Bo?jim vama ponosimo zbog va?e
   postojanosti i vjere u svim progonstvima i nevoljama koje podnosite.

   ^5One su najava pravednog Suda Bo?jega: da æete se naæi dostojni
   kraljevstva Bo?jega za koje i trpite.

   ^6Jer pravo je da Bog va?im muèiteljima mukom,

   ^7a vama, muèenima, zajedno s nama spokojem uzvrati kad se Gospodin
   Isus objavi s nama, zajedno s anðelima svoje moæi,

   ^8u ognju ?arkome i osveti se onima koji ne poznaju Boga i ne
   pokoravaju se evanðelju Gospodina na?ega Isusa.

   ^9Oni æe biti ka?njeni vjeènom propa?æu, daleko od lica Gospodnjega i
   od slave njegova velièanstva,

   ^10kada - u onaj Dan - doðe da se proslavi u svojim svetima i da se
   prodièi u svima koji povjerova?e. Jer povjerovalo se svjedoèanstvu
   na?emu meðu vama.

   ^11Zato i molimo uvijek za vas da vas Bog uèini dostojnima poziva i
   sna?no dovede do punine svako va?e nastojanje oko dobra i djelo va?e
   vjere

   ^12te da se proslavi ime Gospodina na?ega Isusa u vama i vi u njemu -
   po milosti Boga na?ega i Gospodina Isusa Krista.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 A ?to se tièe Dolaska Gospodina na?ega Isusa Krista i na?eg
   okupljanja oko njega, molimo vas, braæo:

   ^2ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaæanju niti uznemiriti ni nekim
   duhom, ni nekom rijeèju, ni nekim tobo?e na?im pismom, kao da æe sad-na
   Dan Gospodnji.

   ^3Neka vas nitko ne zavede ni na koji naèin. Jer ako prije ne doðe onaj
   otpad i ne otkrije se Èovjek bezakonja, Sin propasti,

   ^4Protivnik, onaj koji uzdi?e sebe protiv svega ?to se zove Bog ili
   svetinja, dotle da i u Bo?ji hram zasjedne gradeæi se Bogom...

   ^5Ne sjeæate li se, to sam vam govorio dok sam jo? bio meðu vama?

   ^6I sada znate ?to ga zadr?ava da bi se pojavio tek u svoje vrijeme.

   ^7Doista, otajstvo bezakonja veæ je na djelu, samo ima tko da ga sada
   zadr?ava dok ne bude uklonjen.

   ^8Tada æe se otkriti Bezakonik. Njega æe Gospodin Isus pogubiti dahom
   usta i uni?titi pojavkom Dolaska svoga -

   ^9njega koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa svom silom, la?nim
   znamenjima i èudesima

   ^10i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga
   ?to ne prihvati?e ljubavi prema istini da bi se spasili.

   ^11I zato im Bog ?alje djelovanje zavodnièko da povjeruju la?i

   ^12te budu osuðeni svi koji nisu povjerovali istini, nego su se
   odluèili za nepravednost.

   ^13Mi pak moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braæo od Gospodina
   ljubljena, ?to vas je od poèetka odabrao za spasenje, posveæenjem u
   Duhu i vjerom u istinu.

   ^14Da, na to vas pozva po na?em evanðelju - na posjedovanje slave
   Gospodina na?ega Isusa Krista.

   ^15Stoga braæo, èvrsto stojte i dr?ite se predaja u kojima ste pouèeni
   bilo na?om rijeèju, bilo pismom.

   ^16A sam Gospodin na? Isus Krist i Bog, Otac na?, koji nas uzljubi i
   koji nam po milosti dade trajno ohrabrenje i dobru nadu,

   ^17neka ohrabri va?a srca i neka ih uèvrsti u svakom dobru djelu i
   rijeèi!
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Uostalom, molite, braæo, za nas da rijeè Gospodnja trèi i proslavlja
   se kao i u vas

   ^2i da se oslobodimo nezgodnih i opakih ljudi. Jer nemaju svi vjere!

   ^3Ali, vjeran je Gospodin koji æe nas uèvrstiti i saèuvati od Zloga.

   ^4A uzdamo se, u Gospodinu, u vas: da vr?ite i da æete vr?iti ono ?to
   vam zapovijedamo.

   ^5A Gospodin neka upravi srca va?a k ljubavi Bo?joj i postojanosti
   Kristovoj.

   ^6Zapovijedamo vam, braæo, u ime Gospodina Isusa Krista da se klonite
   svakoga brata ?to ?ivi neuredno i ne po predaji koju primiste od nas.

   ^7Ta sami znate kako nas treba nasljedovati. Jer dok bijasmo meðu vama,
   nismo ?ivjeli neuredno:

   ^8nièiji kruh nismo badava jeli, nego smo u trudu i naporu noæu i danju
   radili da ne bismo opteretili koga od vas.

   ^9Ne ?to ne bismo imali prava, nego da vam sebe damo za uzor koji æete
   nasljedovati.

   ^10Doista, dok bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo: Tko neæe da radi,
   neka i ne jede!

   ^11A èujemo da neki od vas ?ive neuredno: ni?ta ne rade, nego dangube.

   ^12Takvima zapovijedamo i zaklinjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu: neka
   s mirom rade i svoj kruh jedu.

   ^13Vama pak, braæo, neka ne dodija èiniti dobro.

   ^14Ako li se tko ne pokorava na?oj rijeèi u ovoj poslanici, zabilje?ite
   ga, ne drugujte s njime, da se postidi,

   ^15ali ga ne smatrajte neprijateljem, nego ga urazumljujte kao brata.

   ^16A sam Gospodin mira dao vam mir zauvijek i na svaki naèin! Gospodin
   sa svima vama!

   ^17Pozdrav mojom rukom, Pavlovom. Ovo je znak u svakoj poslanici: ovako
   pi?em.

   ^18Milost Gospodina na?ega Isusa Krista sa svima vama!
     __________________________________________________________________

1 Timothy
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Pavao, apostol Krista Isusa po nalogu Boga, Spasitelja na?ega, i
   Krista Isusa, nade na?e,

   ^2Timoteju, pravomu sinu u vjeri: milost, milosrðe i mir od Boga Oca i
   Krista Isusa, Gospodina na?ega!

   ^3Kao ?to sam te zamolio kad sam odlazio u Makedoniju, ostani u Efezu
   da zapovijedi? nekima neka ne nauèavaju drugih nauka

   ^4i neka se ne zanose beskrajnim bajkama i rodoslovljima, koja vi?e
   pogoduju rasprama negoli rasporedbi Bo?joj po vjeri.

   ^5Svrha je te zapovijedi ljubav iz èista srca, dobre savjesti i vjere
   neprijetvorne.

   ^6To su neki proma?ili i zastranili u praznorjeèje;

   ^7htjeli bi biti uèitelji Zakona, a ne razumiju ni ?to govore ni ?to
   tvrde.

   ^8A mi znamo da je Zakon dobar ako se tko njime slu?i zakonito,

   ^9svjestan toga da je Zakon tu ne za pravednika nego za bezakonike i
   nepokornike, nepobo?nike i gre?nike, bezbo?nike i svetogrdnike,
   ocoubojice i materoubojice, koljaèe,

   ^10bludnike, mu?kolo?nike, trgovce ljudima, varalice, krivokletnike, i
   ima li jo? ?to protivno zdravom nauku -

   ^11po evanðelju Slave bla?enoga Boga koje je meni povjereno.

   ^12Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu - Kristu Isusu, Gospodinu
   na?emu - jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u slu?bu postavi mene

   ^13koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali pomilovan sam
   jer sam to u neznanju uèinio, jo? u nevjeri.

   ^14I milost Gospodina na?ega preobilovala je zajedno s vjerom i
   ljubavlju, u Kristu Isusu.

   ^15Vjerodostojna je rijeè i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist
   doðe na svijet spasiti gre?nike, od kojih sam prvi ja.

   ^16A pomilovan sam zato da na meni prvome Isus Krist poka?e svu
   strpljivost i pru?i primjer svima koji æe povjerovati u njega za ?ivot
   vjeèni.

   ^17A Kralju vjekova, besmrtnome, nevidljivome, jedinome Bogu èast i
   slava u vijeke vjekova. Amen.

   ^18Taj ti zadatak predajem, sine Timoteju, u skladu s proro?tvima nekoæ
   nad tobom izreèenima: na njih oslonjen, bij boj plemeniti

   ^19imajuæi vjeru i dobru savjest, koju su neki odbacili i do?ivjeli
   brodolom vjere.

   ^20Meðu njima je Himenej i Aleksandar, koje sam predao Sotoni da nauèe
   ne huliti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Dakle, preporuèujem prije svega da se obavljaju pro?nje, molitve,
   molbenice i zahvalnice za sve ljude,

   ^2za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan
   ?ivot u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti.

   ^3To je dobro i ugodno pred Spasiteljem na?im Bogom,

   ^4koji hoæe da se svi ljudi spase i doðu do spoznanja istine.

   ^5Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik izmeðu Boga i ljudi, èovjek -
   Krist Isus,

   ^6koji sebe samoga dade kao otkup za sve. To je u svoje vrijeme dano
   svjedoèanstvo,

   ^7za koje sam ja postavljen propovjednikom i apostolom - istinu
   govorim, ne la?em - uèiteljem naroda u vjeri i istini.

   ^8Hoæu dakle da mu?karci mole na svakome mjestu, podi?uæi èiste ruke
   bez srd?be i raspre;

   ^9isto tako ?ene - u doliènu dr?anju: neka se rese stidljivo?æu i
   razborom, ne pletenicama i zlatom ili biserjem ili skupocjenim
   odijelom,

   ^10nego - dobrim djelima, kako dolikuje ?enama koje ispovijedaju
   bogoljubnost.

   ^11?ena neka u miru prima pouku sa svom podlo?no?æu.

   ^12Pouèavati pak ?eni ne dopu?tam, ni vladati nad mu?em, nego - neka
   bude na miru.

   ^13Jer prvi je oblikovan Adam, onda Eva;

   ^14i Adam nije zaveden, a ?ena je, zavedena, uèinila prekr?aj.

   ^15A spasit æe se raðanjem djece ako ustraje u vjeri, ljubavi i
   posveæivanju, s razborom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Vjerodostojna je rijeè: te?i li tko za nadgledni?tvom, èasnu slu?bu
   ?eli.

   ^2Treba stoga da nadglednik bude besprijekoran, jedne ?ene mu?,
   trijezan, razuman, sreðen, gostoljubiv, sposoban pouèavati,

   ^3ne vinu sklon, ne nasilan nego popustljiv, ne ratoboran, ne
   srebroljubac;

   ^4da svojom kuæom dobro upravlja i sinove dr?i u pokornosti sa svom
   ozbiljno?æu -

   ^5a ne zna li netko svojom kuæom upravljati, kako æe se brinuti za
   Crkvu Bo?ju? -

   ^6ne novoobraæenik da se ne bi uzoholio i pao pod osudu ðavlovu.

   ^7A treba da ima i lijepo svjedoèanstvo od onih vani, da ne bi u rug
   upao i zamku ðavlovu.

   ^8Ðakoni isto tako treba da budu ozbiljni, ne dvolièni, ne odani mnogom
   vinu ni prljavu dobitku -

   ^9imajuæi otajstvo vjere u èistoj savjesti.

   ^10I neka se najprije isku?avaju, pa onda, budu li besprigovorni, neka
   obavljaju slu?bu.

   ^11?ene isto tako neka budu ozbiljne, ne klevetnice nego trijezne,
   vjerne u svemu.

   ^12ðakoni neka budu jedne ?ene mu?evi, neka dobro upravljaju djecom i
   svojim kuæama.

   ^13Jer oni koji dobro obavljaju slu?bu, stjeèu èastan polo?aj i veliku
   smjelost u vjeri, vjeri u Isusu Kristu.

   ^14Ovo ti pi?em u nadi da æu ubrzo doæi k tebi,

   ^15a okasnim li, da zna? kako se treba vladati u kuæi Bo?joj, koja je
   Crkva Boga ?ivoga, stup i upori?te istine.

   ^16Da, po sveopæem uvjerenju, veliko je Otajstvo pobo?nosti: On,
   oèitovan u tijelu, opravdan u Duhu, viðen od anðela, propovijedan meðu
   narodima, vjerovan u svijetu, uznesen u slavu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Duh izrièito govori da æe u posljednja vremena neki otpasti od vjere
   i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima.

   ^2A sve to pod utjecajem himbe la?ljivaca otupjele savjesti

   ^3koji zabranjuju ?eniti se i nameæu uzdr?avati se od jela ?to ih je
   Bog stvorio da ih sa zahvalno?æu uzimaju oni koji vjeruju i znaju
   istinu.

   ^4Doista, svako je Bo?je stvorenje dobro i ne valja odbaciti ni?ta ?to
   se uzima sa zahvalno?æu

   ^5jer se posveæuje rijeèju Bo?jom i molitvom.

   ^6To izla?i braæi i bit æe? dobar poslu?itelj Krista Isusa, hranjen
   rijeèima vjere i dobroga nauka za kojim postojano ide?.

   ^7Svjetovne pak i bablje prièe odbijaj! Vje?baj se u pobo?nosti!

   ^8Uistinu, tjelesno vje?banje malo èemu koristi, a pobo?nost je svemu
   korisna jer joj je obeæan ?ivot - sada?nji i buduæi.

   ^9Vjerodostojna je to rijeè i vrijedna da se posve prihvati.

   ^10Ta za to se trudimo i borimo jer se pouzdajemo u Boga ?ivoga koji je
   Spasitelj svih ljudi, ponajpaèe vjernika.

   ^11Zapovijedaj to i nauèavaj!

   ^12Nitko neka ne prezire tvoje mladosti, nego budi uzor vjernicima u
   rijeèi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u èistoæi.

   ^13Dok ne doðem, posveti se èitanju, poticanju, pouèavanju.

   ^14Ne zanemari milosnog dara koji je u tebi, koji ti je dan po
   proro?tvu zajedno s polaganjem ruku starje?instva.

   ^15Oko toga nastoj, sav u tom budi da tvoj napredak bude svima oèit.

   ^16Pripazi na samog sebe i na pouèavanje! Ustraj u tome! Jer to vr?eæi,
   spasit æe? i sebe i one koji te slu?aju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Na starca se ne otresaj, nego ga nagovaraj kao oca, mladiæe kao
   braæu,

   ^2starice kao majke, djevojke kao sestre - u svoj èistoæi.

   ^3Udovice po?tuj - one koje su zaista udovice.

   ^4Ako li ipak koja udovica ima djecu ili unuke, neka najprije oni znaju
   oèitovati svoju pobo?nost prema vlastitom domu i uzdarjem uzvraæati
   roditeljima jer to je ugodno Bogu.

   ^5A ona koja je zaista udovica, posve sama, pouzdaje se u Boga, odana
   pro?njama i molitvama noæ i dan;

   ^6ona, naprotiv, koja provodi lagodan ?ivot, ?iva je veæ umrla.

   ^7I to nagla?uj da budu besprijekorne.

   ^8Ako li se tkogod za svoje, navlastito za ukuæane, ne stara, zanijekao
   je vjeru i gori je od nevjernika.

   ^9U popis neka se unosi udovica ne mlaða od ?ezdeset godina, jednog
   mu?a ?ena,

   ^10koja ima svjedoèanstvo dobrih djela: da je djecu odgojila, da je
   bila gostoljubiva, da je svetima noge prala, da je nevoljnima pomagala,
   da se svakom dobru djelu posveæivala.

   ^11Mlaðe pak udovice odbijaj jer kad ih po?uda odvrati od Krista, hoæe
   se udati,

   ^12pa zaslu?e osudu ?to su pogazile prvotnu vjernost.

   ^13A uz to se, obilazeæi po kuæama, nauèe biti besposlene, i ne samo
   besposlene, nego i brbljave i nametljive, govoreæi ?to ne bi smjele.

   ^14Hoæu dakle da se mlaðe udaju, djecu raðaju, da budu kuæevne te ne
   daju protivniku nikakva povoda za pogrðivanje.

   ^15Jer veæ su neke zastranile za Sotonom.

   ^16Ako koja vjernica ima udovica, neka im poma?e, a neka se ne
   optereæuje Crkva, da uzmogne pomoæi onima koje su zaista udovice.

   ^17Starje?ine koji su dobri predstojnici dostojni su dvostruke èasti,
   ponajpaèe oni koji se trude oko Rijeèi i pouèavanja.

   ^18Pismo doista veli: Volu koji vr?i ne zavezuj usta! I: Vrijedan je
   radnik plaæe svoje.

   ^19Protiv starje?ine ne primaj tu?be, osim na osnovi dvaju ili triju
   svjedoka.

   ^20One koji grije?e, pred svima ukori da i drugi imaju straha!

   ^21Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom i izabranim anðelima da se
   toga dr?i? bez predrasude i ni?ta ne èini? po naklonosti.

   ^22Ruku prebrzo ni na koga ne pola?i i ne budi dionikom tuðih grijeha!
   Sebe èistim èuvaj!

   ^23Ne pij vi?e samo vode, nego uzimaj malo vina poradi ?eluca i èestih
   svojih slabosti.

   ^24Grijesi nekih ljudi oèiti su i prije suda, nekih pak samo nakon
   njega.

   ^25Tako su i dobra djela oèita, a bila i drukèija, ne mogu se sakriti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Koji su pod jarmom, robovi, neka svoje gospodare smatraju svake
   èasti dostojnima da se ne bi pogrðivalo ime Bo?je i nauk.

   ^2A oni kojima su gospodari vjernici, neka ih ne cijene manje zato ?to
   su braæa, nego neka im jo? vi?e slu?e jer ti koji primaju njihovo
   dobroèinstvo vjernici su i ljubljena braæa. To nauèavaj i preporuèuj!

   ^3A tko drukèije nauèava i ne prianja uza zdrave rijeèi, rijeèi
   Gospodina na?ega Isusa Krista, i nauk u skladu s pobo?no?æu,

   ^4nadut je, puka neznalica, samo boluje od raspra i rjeèoborstava, od
   kojih nastaje zavist, svaða, pogrde, zla sumnjièenja,

   ^5razraèunavanja ljudi pokvarene pameti i li?enih istine, ?to pobo?nost
   smatraju dobitkom.

   ^6Pa i jest dobitak velik pobo?nost, zadovoljna onim ?to ima!

   ^7Ta ni?ta nismo donijeli na svijet te iz njega ni?ta ni iznijeti ne
   mo?emo!

   ^8Imamo li dakle hranu i odjeæu, zadovoljimo se time.

   ^9Jer oni koji se hoæe bogatiti, upadaju u napast, zamku i mnoge
   nerazumne i ?tetne po?ude ?to ljude strovaljuju u zator i propast.

   ^10Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi
   odluta?e od vjere i sami sebe isprobada?e mukama mnogima.

   ^11A ti se, Bo?ji èovjeèe, toga kloni! Te?i za pravedno?æu, pobo?no?æu,
   vjerom, ljubavlju, postojano?æu, krotko?æu!

   ^12Bij dobar boj vjere, osvoji vjeèni ?ivot na koji si pozvan i radi
   kojega si dao ono lijepo svjedoèanstvo pred mnogim svjedocima!

   ^13Zapovijedam pred Bogom koji svemu ?ivot daje i pred Kristom Isusom
   koji pred Poncijem Pilatom posvjedoèi lijepo svjedoèanstvo:

   ^14èuvaj Zapovijed, neokaljano i besprijekorno, do Pojavka Gospodina
   na?ega Isusa Krista.

   ^15Njega æe u svoje vrijeme pokazati On, Bla?eni i jedini Vladar, Kralj
   kraljeva i Gospodar gospodara,

   ^16koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu, koga nitko
   od ljudi ne vidje niti ga vidjeti mo?e. Njemu èast i vlast vjekovjeèna!
   Amen.

   ^17Onima koji su u sada?njem svijetu bogati zapovijedaj neka ne budu
   bahati i neka se ne uzdaju u nesigurno bogatstvo, nego u Boga koji nam
   sve bogato daje na u?ivanje;

   ^18neka dobro èine, neka se bogate dobrim djelima, neka budu
   dare?ljivi, zajednièari -

   ^19prikupljajuæi sebi lijepu glavnicu za buduænost da osvoje onaj pravi
   ?ivot.

   ^20Timoteju, poklad èuvaj kloneæi se svjetovnoga praznoglasja i
   proturjeèja nekog nazovispoznanja,

   ^21koje su neki ispovijedali pa od vjere zastranili. Milost s vama
     __________________________________________________________________

2 Timothy
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Pavao, apostol Krista Isusa voljom Bo?jom, po obeæanju ?ivota,
   ?ivota u Kristu Isusu,

   ^2Timoteju, ljubljenom sinu: milost, milosrðe i mir od Boga Oca i
   Krista Isusa, Gospodina na?ega.

   ^3Zahvalan sam Bogu, kojemu onamo od predaka èiste savjesti slu?im, dok
   te se neprestano spominjem u svojim molitvama noæ i dan.

   ^4Sjetim se tvojih suza i za?elim vidjeti te da se napunim radosti

   ^5imajuæi na pameti neprijetvornu vjeru koja je u tebi - onu vjeru koja
   je najprije prebivala u tvojoj baki Loidi i tvojoj majci Euniki, a
   uvjeren sam, i u tebi.

   ^6Poradi toga podsjeæam te: raspiruj milosni dar Bo?ji koji je u tebi
   po polaganju mojih ruku.

   ^7Jer nije nam Bog dao duha boja?ljivosti, nego snage, ljubavi i
   razbora.

   ^8Ne stidi se stoga svjedoèanstva za Gospodina na?ega, ni mene, su?nja
   njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanðelje, po snazi Boga

   ^9koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim - ne po na?im djelima,
   nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije
   vremena vjekovjeènih,

   ^10a oèitovana je sada pojavkom Spasitelja na?ega Krista Isusa, koji
   obeskrijepi smrt i uèini da zasja ?ivot i neraspadljivost - po
   evanðelju

   ^11za koje sam ja postavljen propovjednikom, apostolom i uèiteljem.

   ^12Poradi toga i ovo trpim, ali se ne stidim jer znam komu sam
   povjerovao i uvjeren sam da je on moæan poklad moj saèuvati za onaj
   Dan.

   ^13Uzorom neka ti budu zdrave rijeèi koje si od mene èuo u vjeri i
   ljubavi u Kristu Isusu.

   ^14Lijepi poklad èuvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama.

   ^15Napusti?e me, to zna?, svi u Aziji, meðu njima i Figel i Hermogen.

   ^16Neka Gospodin milosrðem podari Oneziforov dom jer me èesto
   osvje?ivao i nije se stidio mojih okova,

   ^17nego kad je bio u Rimu, bri?ljivo me potra?io i na?ao.

   ^18Dao mu Gospodin naæi milosrðe u Gospodina u onaj Dan! A koliko je
   usluga u Efezu iskazao, to ti najbolje zna?.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Ti se dakle, dijete moje, jaèaj milo?æu u Kristu Isusu

   ^2i ?to si od mene po mnogim svjedocima èuo, to predaj vjernim ljudima
   koji æe biti podobni i druge pouèiti.

   ^3S njima se zlopati kao dobar vojnik Krista Isusa.

   ^4Tko vojuje, ne zapleæe se u svagdanje poslove kako bi se vojskovoði
   svidio.

   ^5I natjeèe li se tko, ne ovjenèava se ako se zakonito ne natjeèe.

   ^6Ratar koji se trudi treba da prvi primi od uroda.

   ^7Shvati ?to govorim! Ta dat æe ti Gospodin razum u svemu.

   ^8Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrtvih, od potomstva Davidova -
   po mojem evanðelju.

   ^9Za nj se ja zlopatim sve do okova, kao zloèinac. Ali rijeè Bo?ja nije
   okovana!

   ^10Stoga sve podnosim radi izabranih, da i oni postignu spasenje,
   spasenje u Kristu Isusu, zajedno s vjeènom slavom.

   ^11Vjerodostojna je rijeè: Ako s njime umrijesmo, s njime æemo i
   ?ivjeti.

   ^12Ako ustrajemo, s njime æemo i kraljevati. Ako ga zanijeèemo, i on æe
   zanijekati nas.

   ^13Ako ne budemo vjerni, on vjeran ostaje. Ta ne mo?e sebe zanijekati!

   ^14Na to podsjeæaj zaklinjuæi pred Bogom neka ne bude rjeèoborstva:
   nièemu ne koristi, a na propast je onima koji slu?aju.

   ^15Uznastoj da kao proku?an stane? pred Boga kao radnik koji se nema
   èega stidjeti, koji ispravno re?e rijeè istine.

   ^16Svjetovnih se pak praznorjeèja kloni: sve æe vi?e provaljivati prema
   bezbo?nosti

   ^17i rijeè æe njihova kao rak-rana izgrizati. Od njih su Himenej i
   Filet,

   ^18koji zastrani?e od istine tvrdeæi da je uskrsnuæe veæ bilo te nekima
   prevraæaju vjeru.

   ^19Ipak èvrsti temelj Bo?ji stoji - pod ovim je peèatom: Poznaje
   Gospodin one koji su njegovi i neka se kloni zloæe tko god imenuje ime
   Gospodnje.

   ^20Pa u velikoj kuæi ima posuda ne samo zlatnih i srebrnih, nego i
   drvenih i glinenih; i jedne su èasne, druge pak neèasne.

   ^21Oèisti li se dakle tko od toga, bit æe posuda èasna, posveæena,
   korisna Gospodaru, za svako dobro djelo prikladna.

   ^22A mladenaèkih se strastvenosti kloni! Te?i za pravedno?æu, vjerom,
   ljubavlju, mirom sa svima koji iz èista srca prizivlju Gospodina.

   ^23Lude pak i neobuzdane raspre odbijaj znajuæi da raðaju svaðama.

   ^24A sluga Gospodnji treba da se ne svaða, nego da bude nje?an prema
   svima, sposoban pouèavati, zlo podnositi,

   ^25da s blago?æu preodgaja protivnike, ne bi li ih Bog podario
   obraæenjem te spoznaju istinu

   ^26i ponovno budu trijezni izvan zamke ðavla koji ih dr?i robljem svoje
   volje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 A ovo znaj: u posljednjim danima nastat æe te?ka vremena.

   ^2Ljudi æe doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice,
   hulitelji, roditeljima neposlu?ni, nezahvalnici, bezbo?nici,

   ^3be?æutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici,
   neljubitelji dobra,

   ^4izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji u?itka vi?e nego
   ljubitelji Boga.

   ^5Imaju oblièje pobo?nosti, ali snage su se njezine odrekli. I njih se
   kloni!

   ^6Od njih su doista oni ?to se uvlaèe u kuæe i zarobljuju ?enice,
   natovarene grijesima, vodane najrazlièitijim strastima:

   ^7one uvijek uèe, a nikako ne mogu doæi do spoznaje istine.

   ^8Kao ?to se Janes i Jambres suprotstavi?e Mojsiju, tako se i ovi,
   ljudi pokvarena uma, u vjeri neproku?ani, suprotstavljaju istini.

   ^9Ali neæe vi?e napredovati jer bezumlje æe ovih postati oèito, kako se
   to i onima dogodilo.

   ^10A ti si po?ao za nmom u pouèavanju, u pona?anju, u naumu, u vjeri, u
   strpljivosti, u ljubavi, u postojanosti;

   ^11u progonstvima, u patnjama koje su me zadesile u Antiohiji, u
   Ikoniju, u Listri. Kakva li sam progonstva podnio! I iz svih me izbavio
   Gospodin!

   ^12A i svi koji hoæe ?ivjeti pobo?no u Kristu Isusu, bit æe progonjeni.

   ^13Zli pak ljudi i vraèari napredovat æe sve vi?e u zlu - kao zavodnici
   i zavedeni.

   ^14Ti, naprotiv, ostani u onome u èemu si pouèen i èemu si vjeru dao,
   svjestan od koga si sve pouèen

   ^15i da od malena poznaje? Sveta pisma koja su vrsna uèiniti te mudrim
   tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu.

   ^16Sve Pismo, bogoduho, korisno je za pouèavanje, uvjeravanje,
   popravljanje, odgajanje u pravednosti,

   ^17da èovjek Bo?ji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji æe suditi ?ive i
   mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim:

   ^2propovijedaj Rijeè, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno -
   uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivo?æu i poukom.

   ^3Jer doæi æe vrijeme kad ljudi neæe podnositi zdrava nauka nego æe
   sebi po vlastitim po?udama nagomilavati uèitelje kako im godi u?ima;

   ^4od istine æe uho odvraæati, a bajkama se priklanjati.

   ^5Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvr?i
   blagovjesnièko, slu?enje svoje posve ispuni!

   ^6Jer ja se veæ prinosim za ?rtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga
   odlaska.

   ^7Dobar sam boj bio, trku zavr?io, vjeru saèuvao.

   ^8Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim æe mi u onaj Dan
   uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s
   ljubavlju èekaju njegov pojavak.

   ^9Nastoj ?to prije doæi k meni!

   ^10Jer Dema me, zaljubljen u sada?nji svijet, napustio i oti?ao u
   Solun; Krescencije u Galaciju, Tit u Dalmaciju.

   ^11Luka je jedini sa mnom. Marka uzmi i dovedi sa sobom jer mi je
   koristan za slu?enje.

   ^12Tihika sam poslao u Efez.

   ^13Kabanicu koju ostavih u Troadi kod Karpa, kada doðe?, donesi. I
   knjige, osobito pergamene.

   ^14Aleksandar kovaè nanio mi je mnogo zla. Uzvratio mu Gospodin po
   njegovim djelima!

   ^15Njega se i ti èuvaj jer se veoma usprotivio na?im rijeèima.

   ^16Za prve moje obrane nitko ne bija?e uza me, svi me napusti?e. Ne
   uraèunalo im se!

   ^17Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno
   razglasi Poruka te je èuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih.

   ^18Izbavit æe me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje
   nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen!

   ^19Pozdravi Prisku i Akvilu i Oneziforov dom!

   ^20Erast osta u Korintu, a Trofima ostavih u Miletu bolesna.

   ^21Nastoj doæi prije zime. Pozdravlja te Eubul, Pudencije, Lino,
   Klaudija i sva braæa.

   ^22Gospodin s duhom tvojim. Milost s vama!
     __________________________________________________________________

Titus
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Pavao, sluga Bo?ji i apostol Isusa Krista poradi vjere izabranika
   Bo?jih i spoznanja istine usmjerene k pobo?nosti

   ^2u nadi ?ivota vjeènoga ?to ga, prije vremena vjekovjeènih, obeæa Bog,
   On koji ne la?e,

   ^3a u svoje doba oèitova rijeè svoju u propovijedanju koje je meni
   povjereno po odredbi Spasitelja na?ega, Boga:

   ^4Titu, pravomu sinu po zajednièkoj vjeri, milost i mir od Boga i
   Krista Isusa, Spasitelja na?ega!

   ^5Poradi toga ostavih te na Kreti da uredi? preostalo te po gradovima
   postavi? starje?ine kako sam ti ja odredio:

   ^6je li tko besprigovoran, jedne ?ene mu?, jesu li mu djeca vjernici i
   ne pod optu?bom raskala?enosti ili nepokorna...

   ^7Jer nadstojnik kao Bo?ji upravitelj treba da bude besprigovoran: ne
   samo?iv, ne jedljiv, ne vinu sklon, ni nasilju, ni prljavu dobitku,

   ^8nego gostoljubiv, ljubitelj dobra, razuman, pravedan, svet,
   uzdr?ljiv,

   ^9priljubljen uz vjerodostojnu rijeè nauka da mo?e i hrabriti u zdravom
   nauku i uvjeravati protivnike.

   ^10Jer mnogi su nepokorni, praznorjeèni i zavodnici, ponajpaèe oni iz
   obrezanja.

   ^11Njima treba zaèepiti usta jer cijele domove prevraæaju nauèavajuæi
   ?to ne bi smjeli, i to poradi prljava dobitka.

   ^12Reèe netko od njih, njihov vlastiti prorok: "Kreæani uvijek la?ci,
   opake zvijeri, trbusi dangubni."

   ^13Svjedoèanstvo je to istinito. Zato ih karaj o?tro da budu zdravi u
   vjeri,

   ^14da ne prianjaju uza ?idovske bajke i propise ljudi koji se odvraæaju
   od istine.

   ^15Sve je èisto èistima; okaljanima pak i nevjernima ni?ta èisto, nego
   su im okaljani i razum i savjest.

   ^16Ispovijedaju da Boga poznaju, ali djelima ga nijeèu - odvratni,
   neposlu?ni i za koje god dobro djelo nepodesni.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Ti, naprotiv, govori ?to se prilièi zdravu nauku:

   ^2starci da budu trijezni, ozbiljni, razumni, zdrave vjere, ljubavi,
   postojanosti;

   ^3starice isto tako - vladanja kakvo dolikuje svetima: ne klevetnice,
   ne ropkinje mnogog vina, nego uèiteljice dobra

   ^4da urazumljuju mlaðe neka ljube svoje mu?eve, djecu,

   ^5neka budu razumne, èiste, kuæevne, dobre, podlo?ne svojim mu?evima da
   se rijeè Bo?ja ne bi pogrðivala.

   ^6Mladiæe isto tako potièi da budu razumni.

   ^7U svemu se poka?i uzorom dobrih djela: u pouèavanju -
   nepokvarljivost, ozbiljnost,

   ^8rijeè zdrava, besprigovorna da se onaj nasuprot postidi nemajuæi o
   nama reæi ni?ta zlo.

   ^9Robovi neka se svojim gospodarima u svemu podla?u, ugaðaju im, ne
   proturjeèe,

   ^10ne pronevjeruju, nego neka im iskazuju svaku dobru vjernost da u
   svemu budu ures nauku Spasitelja na?ega, Boga.

   ^11Pojavila se doista milost Bo?ja, spasiteljica svih ljudi;

   ^12odgojila nas da se odreknemo bezbo?nosti i svjetovnih po?uda te
   razumno, pravedno i pobo?no ?ivimo u sada?njem svijetu,

   ^13i?èekujuæi bla?enu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja
   na?ega Isusa Krista.

   ^14On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i oèisti sebi
   Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela.

   ^15To govori, zapovijedaj, karaj sa svom vla?æu. Nitko neka te ne
   prezire.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Podsjeæaj ih da se podla?u poglavarstvima, vlastima, da slu?aju, da
   budu spremni na svako dobro djelo,

   ^2nikoga da ne pogrðuju, da budu neratoborni, popustljivi, da oèituju
   svaku blagost prema svim ljudima.

   ^3Jer i mi nekoæ bijasmo nerazumni, nepokorni, lutalice, robovi raznih
   po?uda i naslada, ?ivjeli smo u zlu i zavisti, odvratni bili, mrzili
   jedni druge.

   ^4Ali kad se pojavila dobrostivost i èovjekoljublje Spasitelja na?ega,
   Boga,

   ^5on nas spasi ne po djelima ?to ih u pravednosti mi uèinismo, nego po
   svojem milosrðu: kupelji novoga roðenja i obnavljanja po Duhu Svetom

   ^6koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju na?emu,

   ^7da opravdani njegovom milo?æu budemo, po nadi, ba?tinici ?ivota
   vjeènoga.

   ^8Vjerodostojna je ovo rijeè i hoæu da to uporno tvrdi? te da oni koji
   su povjerovali Bogu uznastoje prednjaèiti dobrim djelima. To je dobro i
   korisno ljudima.

   ^9A ludih se raspra, i rodoslovlja, i svaða, i sukoba zakonskih kloni:
   beskorisni su i isprazni.

   ^10S krivovjercem nakon prvoga i drugog upozorenja prekini

   ^11znajuæi da je izopaèen i da grije?i: on sam sebe osuðuje.

   ^12Kad po?aljem k tebi Artemu ili Tihika, po?uri se k meni u Nikopol
   jer sam odluèio ondje prezimiti.

   ^13Zenu, pravnika, i Apolona bri?ljivo opremi da im ni?ta ne ponestane.

   ^14A i na?i neka se uèe prednjaèiti dobrim djelima u ?ivotnim potrebama
   da ne budu neplodni.

   ^15Pozdravljaju te svi koji su sa mnom. Pozdravi one koji nas ljube u
   vjeri. Milost sa svima vama!
     __________________________________________________________________

Philemon
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Pavao, su?anj Isusa Krista, i brat Timotej: ljubljenom Filemonu,
   suradniku na?emu,

   ^2i sestri Apiji, i Arhipu, suborcu na?em, i Crkvi u tvojoj kuæi.

   ^3Milost vam i mir od Boga, Oca na?ega, i Gospodina Isusa Krista!

   ^4Zahvaljujem svagda Bogu svojemu spominjuæi te se u svojim molitvama

   ^5jer èujem za tvoju ljubav i vjeru koju ima? prema Gospodinu Isusu
   Kristu i prema svima svetima.

   ^6Nek zajedni?tvo tvoje vjere bude djelotvorno u spoznanju svakoga
   moguæeg dobra meðu vama poradi Krista!

   ^7Uvelike si me doista obradovao i utje?io svojom ljubavlju jer si,
   brate, okrijepio srca svetih.

   ^8Stoga, premda imam punu slobodu u Kristu da ti zapovjedim ?to ti je
   èiniti,

   ^9poradi ljubavi radije molim, kakav veæ jesam, Pavao, starac, a sada i
   su?anj Krista Isusa.

   ^10Molim te za svoje dijete koje rodih u okovima, za Onezima,

   ^11negda tebi nekorisna, a sada i tebi i meni veoma korisna.

   ^12?aljem ti ga - njega, srce svoje.

   ^13Htjedoh ga zadr?ati kod sebe da mi mjesto tebe poslu?i u okovima
   evanðelja.

   ^14Ali ne htjedoh preko tvoje volje da ne bi tvoja dobrota bila od
   nevolje, nego od dobre volje.

   ^15Mo?da ba? zato bi za èas odijeljen da ga dobije? zauvijek -

   ^16ne kao roba, nego vi?e od roba, kao brata ljubljenoga, osobito meni,
   a koliko vi?e tebi, i po tijelu i po Gospodinu.

   ^17Smatra? li me dakle drugom, primi ga kao mene.

   ^18Ako ti je u èemu skrivio ili ti je ?to du?an, to meni upi?i.

   ^19Ja, Pavao, potpisujem svojom rukom: ja æu platiti. Da ti ne reknem
   da mi i samoga sebe duguje?!

   ^20Hajde, brate, da se tobom okoristim u Gospodinu: okrijepi srce moje
   u Kristu!

   ^21Uzdajuæi se u tvoju poslu?nost, napisah ti uvjeren da æe? jo? vi?e
   uèiniti, nego te molim.

   ^22K tome, pripravi mi obitavali?te jer se nadam da æu vam po va?im
   molitvama biti darovan.

   ^23Pozdravlja te Epafra, moj suuznik u Kristu Isusu, Marko, Aristarh,
   Dema i Luka, moji suradnici.

   ^24Milost Gospodina na?ega Isusa Krista s duhom va?im!
     __________________________________________________________________

Hebrews
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Vi?e puta i na vi?e naèina Bog nekoæ govora?e ocima po prorocima;

   ^2konaèno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi ba?tinikom
   svega; Njega po kome sazda svjetove.

   ^3On, koji je odsjaj Slave i otisak Biæa njegova te sve nosi snagom
   rijeèi svoje, po?to oèisti grijehe, sjede zdesna Velièanstvu u
   visinama;

   ^4postade toliko moæniji od anðela koliko je uzvi?enije nego oni
   ba?tinio ime.

   ^5Ta kome od anðela ikad reèe: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak:
   Ja æu njemu biti otac, a on æe meni biti sin.

   ^6A opet, kad uvodi Prvoroðenca u svijet, govori: Nek pred njim nice
   padnu svi anðeli Bo?ji.

   ^7Za anðele veli: Anðele èini vjetrovima, sluge svoje plamenom
   ognjenim,

   ^8ali za Sina: Prijestolje je tvoje, Bo?e, u vijeke vjekova, i pravedno
   ?ezlo - ?ezlo je tvog kraljevstva.

   ^9Ti ljubi? pravednost, a mrzi? bezakonje, stoga Bog, Bog tvoj, tebe
   pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.

   ^10I: Ti u poèetku, Gospodine, utemelji zemlju i nebo je djelo ruku
   tvojih.

   ^11Propast æe, ti æe? ostati, sve æe ostarjeti kao odjeæa.

   ^12Mijenja? ih poput haljine, kao odjeæu, i nestaju. A ti si uvijek
   isti - godinama tvojim nema kraja.

   ^13Za koga pak od anðela ikad reèe: Sjedi mi zdesna dok ne polo?im
   neprijatelje tvoje za podno?je nogama tvojim!

   ^14Svi ti zar nisu slu?nièki duhovi ?to se ?alju slu?iti za one koji
   imaju ba?tiniti spasenje?
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Zato treba da mi svesrdnije prianjamo uz ono ?to èusmo da ne bismo
   proma?ili.

   ^2Jer ako je rijeè po anðelima izreèena bila èvrsta te je svaki
   prijestup i neposluh primio pravednu plaæu,

   ^3kako li æemo mi umaæi ako zanemarimo toliko spasenje? Spasenje koje
   je poèeo propovijedati Gospodin, koje su nam potvrdili slu?atelji,

   ^4a suposvjedoèio Bog znamenjima i èudesima, najrazlièitijim silnim
   djelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji.

   ^5Nije doista anðelima podlo?io buduæi svijet o kojem govorimo.

   ^6Netko negdje posvjedoèi: ?to je èovjek da ga se spominje?, sin
   èovjeèji te ga pohaða?.

   ^7Ti ga tek za malo uèini manjim od anðela, slavom i èasti njega
   ovjenèa,

   ^8njemu pod noge sve podlo?i. Kad mu, doista, sve podlo?i, ni?ta ne
   ostavi ?to mu ne bi bilo podlo?eno. Sad jo? ne vidimo da mu je sve
   podlo?eno,

   ^9ali Njega, za malo manjeg od anðela, Isusa, vidimo zbog pretrpljene
   smrti slavom i èasti ovjenèana da milo?æu Bo?jom bude svakome na korist
   ?to je on smrt okusio.

   ^10Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve -
   kako bi mnoge sinove priveo k slavi - po patnjama do savr?enstva dovede
   Poèetnika njihova spasenja.

   ^11Ta i Posvetitelj i posveæeni - svi su od jednoga! Zato se on i ne
   stidi zvati ih braæom,

   ^12kad veli: Braæi æu svojoj navije?tat ime tvoje, hvalit æu te usred
   zbora.

   ^13I jo?: Ja æu se u njega uzdati, i jo?: Evo, ja i djeca koju mi Bog
   dade.

   ^14Pa buduæi da djeca imaju zajednièku krv i meso, i sam on tako
   postade u tome sudionikom da smræu obeskrijepi onoga koji ima?e moæ
   smrti, to jest ðavla,

   ^15pa oslobodi one koji - od straha pred smræu - kroza sav ?ivot bijahu
   podlo?ni ropstvu.

   ^16Ta ne zauzima se da?to za anðele, nego se zauzima za potomstvo
   Abrahamovo.

   ^17Stoga je trebalo da u svemu postane braæi slièan, da milosrdan bude
   i ovjerovljen Veliki sveæenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao
   grijehe naroda.

   ^18Doista, u èemu je isku?an trpio, mo?e isku?avanima pomoæi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Stoga, braæo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola
   i Velikoga sveæenika na?e vjere - Isusa:

   ^2on je ovjerovljen kod Onoga koji ga postavi kao ono i Mojsije u svoj
   kuæi njegovoj.

   ^3Dostojan je doista toliko veæe slave od Mojsija koliko veæu èast od
   kuæe ima onaj tko ju je sagradio.

   ^4Jer svaku kuæu tkogod gradi, a sve je sagradio Bog.

   ^5Da, i Mojsije bija?e ovjerovljen u svoj kuæi njegovoj kao slu?nik da
   posvjedoèi za ono ?to je imalo biti reèeno,

   ^6ali Krist - kao Sin, nad kuæom njegovom. Njegova smo kuæa mi ako
   saèuvamo smjelost i ponos nade.

   ^7Zato, kao ?to veli Duh Sveti: Danas ako glas mu èujete,

   ^8ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan isku?enja u pustinji

   ^9gdje me ku?njom isku?avahu oèevi va?i premda gledahu djela moja

   ^10èetrdeset godina. Zato mi dodija nara?taj onaj pa rekoh: Uvijek su
   nestalna srca i ne pronièu moje putove.

   ^11Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neæe uæi u moj poèinak!

   ^12Pazite, braæo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno,
   odmetnulo se od Boga ?ivoga.

   ^13Paèe hrabrite jedni druge dan za danom dok jo? odjekuje ono Danas da
   ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom.

   ^14Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo imanje
   stalnim saèuvamo

   ^15kad je reèeno: Danas ako glas mu èujete, ne budite srca tvrda kao u
   Pobuni!

   ^16Jer, koji su to èuli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem
   iza?li iz Egipta?

   ^17Koji li mu dodijavahu èetrdeset godina? Zar ne oni koji sagrije?i?e,
   kojih mrtva tijela popada?e u pustinji?

   ^18Kojima se zakle da neæe uæi u njegov poèinak, ako li ne nepokornima?

   ^19I vidimo da ne mogo?e uæi zbog nevjere.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Bojmo se dakle da se, dok ostaje obeæanje o ulasku u njegov Poèinak,
   za koga od vas ne bi utvrdilo kako je zakasnio.

   ^2Jer nama je navije?tena blagovijest kao i njima, ali njima Rijeè
   poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridru?ili onima koji su
   poslu?ali.

   ^3U Poèinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo, prema onom ?to je
   rekao: Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neæe uæi u moj poèinak,
   premda su djela od postanka svijeta dovr?ena.

   ^4Rekao je doista negdje o sedmom danu ovako: I poèinu Bog sedmoga dana
   od svih djela svojih.

   ^5A ovdje opet: Nikad neæe uæi u moj poèinak.

   ^6Preostaje dakle da neki imaju u nj uæi, a oni koji su prvi primili
   blagovijest ne uðo?e zbog nepokornosti.

   ^7Zato Bog ponovno odreðuje jedan dan, Danas, u Davidu nakon toliko
   vremena govoreæi, kako je veæ reèeno: Danas ako glas mu èujete, ne
   budite srca tvrda.

   ^8Zbilja, da je Jo?ua njih u Poèinak uveo, ne bi Bog nakon toga govorio
   o drugome danu.

   ^9Dakle: preostaje neki subotni poèinak narodu Bo?jemu!

   ^10Zaista, tko uðe u njegov poèinak, poèinuo je od djela svojih kao ono
   i Bog od svojih.

   ^11Pohitimo dakle uæi u taj Poèinak da nitko ne padne po uzoru na takvu
   nepokornost.

   ^12?iva je, uistinu, Rijeè Bo?ja i djelotvorna; o?trija je od svakoga
   dvosjekla maèa; prodire dotle da dijeli du?u i duh, zglobove i mo?dinu
   te prosuðuje nakane i misli srca.

   ^13Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno
   oèima Onoga komu nam je dati raèun.

   ^14Imajuæi dakle velikoga Velikog sveæenika koji prodrije kroz nebesa -
   Isusa, Sina Bo?jega - èvrsto se dr?imo vjere.

   ^15Ta nemamo takva Velikog sveæenika koji ne bi mogao biti supatnik u
   na?im slabostima, nego poput nas isku?avana svime, osim grijehom.

   ^16Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrðe i
   milost naðemo za pomoæ u pravi èas!
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Svaki veliki sveæenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja
   u odnosu prema Bogu da prinosi darove i ?rtve za grijehe.

   ^2On mo?e primjereno suosjeæati s onima koji su u neznanju i zabludi
   jer je i sam zaogrnut slabo?æu.

   ^3Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice.

   ^4I nitko sam sebi ne prisvaja tu èast, nego je prima od Boga, pozvan
   kao Aron.

   ^5Tako i Krist ne proslavi sam sebe postav?i sveæenik, nego ga proslavi
   Onaj koji mu reèe: Ti si sin moj, danas te rodih,

   ^6po onome ?to pak drugdje veli: Zauvijek ti si sveæenik po redu
   Melkisedekovu.

   ^7On je u dane svoga zemaljskog ?ivota sa silnim vapajem i suzama
   prikazivao molitve i pro?nje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I
   bi usli?an zbog svoje predanosti:

   ^8premda je Sin, iz onoga ?to prepati, naviknu slu?ati

   ^9i, postigav?i savr?enstvo, posta svima koji ga slu?aju zaèetnik
   vjeènoga spasenja -

   ^10progla?en od Boga Velikim sveæenikom po redu Melkisedekovu.

   ^11O tome nas èeka besjeda velika, ali te?ko ju je rijeèima izlo?iti
   jer ste tvrdih u?iju.

   ^12Pa trebalo bi doista da nakon toliko vremena veæ budete uèitelji, a
   ono treba da tkogod vas ponovno pouèava poèetnièka poèela kazivanja
   Bo?jih. Takvi ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde hrane.

   ^13Doista, tko je god jo? pri mlijeku, ne zna ni?ta o nauku pravednosti
   jer - nejaèe je.

   ^14A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvje?bana
   èula za rasuðivanje dobra i zla.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Stoga mimoiðimo poèetnièki nauk o Kristu i uzdignimo se k savr?enome
   ne postavljajuæi iznovice temelja: obraæenje od mrtvih djela i vjera u
   Boga,

   ^2nauèavanje o kr?tenjima i polaganje ruku, uskrsnuæe mrtvih i vjeèni
   sud.

   ^3To æemo pak uèiniti, dakako, ako Bog da.

   ^4Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i
   postali dionici Duha Svetoga,

   ^5i okusili Lijepu rijeè Bo?ju i snage buduæega svijeta,

   ^6pa otpali, nemoguæe je opet se obnoviti na obraæenje kad oni sami
   ponovno razapinju Sina Bo?jega i ruglu ga izvrgavaju.

   ^7Jer zemlja koja se napije ki?e ?to na nju èesto pada i raða raslinjem
   korisnim onima za koje se i obraðuje, prima blagoslov od Boga;

   ^8ona pak koja donosi trnje i draè, odbaèena je, blizu prokletstvu a
   svr?etak joj je: "U oganj!"

   ^9A uvjereni smo, ljubljeni, sve ako tako i govorimo, da je s vama
   dobro i da ste na putu spasenja.

   ^10Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio va?e djelo i ljubav ?to je
   iskazaste njegovu imenu poslu?iv?i i poslu?ujuæi svetima.

   ^11?elimo ipak da svatko od vas sve do svr?etka pokazuje tu istu
   gorljivost za ispunjenje nade

   ^12te ne omlitavite, nego budete nasljedovatelji onih koji po vjeri i
   strpljivosti ba?tine obeæano.

   ^13Doista, kad je Bog Abrahamu davao obeæanje, jer se nije imao kime
   veæim zakleti, zakle se samim sobom:

   ^14Uistinu, blagosloviti, blagoslovit æu te i umno?iti, umno?it æu te.

   ^15I tako Abraham, strpljiv, posti?e obeæano.

   ^16Ljudi se doista kunu onim tko je veæi i zakletva im je, kao
   potkrepa, kraj svake raspre.

   ^17Tako i Bog: htio je ba?tinicima obeæanja obilatije pokazati
   nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajamèi zakletvom

   ^18da bismo po dva nepromjenljiva èina - u kojima je nemoguæe da bi Bog
   prevario - mi pribjeglice imali sna?no ohrabrenje da se dr?imo ponuðene
   nade.

   ^19Ona nam je kao pouzdano i èvrsto sidro du?e ?to ulazi u unutra?njost
   iza zavjese,

   ^20kamo je kao preteèa za nas u?ao Isus postav?i zauvijek Veliki
   sveæenik po redu Melkisedekovu. ÷MELKISEDEKOVU
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Doista, taj Melkisedek, kralj ?alemski, sveæenik Boga Svevi?njega
   ?to je iza?ao u susret Abrahamu koji se vraæao s poraza kraljeva i
   blagoslovio ga,

   ^2i komu Abraham odijeli desetinu od svega; on koji u prijevodu znaèi
   najprije "kralj pravednosti", a zatim i kralj ?alemski, to jest "kralj
   mira";

   ^3on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju
   poèetka ni ?ivot kraja - slièan Sinu Bo?jemu, ostaje sveæenik zasvagda.

   ^4Pa promotrite koliki li je taj komu Abraham, rodozaèetnik, dade
   desetinu od najboljega.

   ^5Istina, i oni sinovi Levijevi, koji primaju sveæeni?tvo imaju
   zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braæe
   premda su i ona iza?la iz boka Abrahamova.

   ^6Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, ubra desetinu od Abrahama i
   blagoslovi njega, nosioca obeæanja!

   ^7A posve je neprijeporno: veæi blagoslivlja manjega.

   ^8K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj, za kojega
   se svjedoèi da ?ivi.

   ^9I u Abrahamu se, tako reæi, ubire desetina i od Levija koji inaèe
   desetinu prima

   ^10jer jo? bija?e u boku oèevu kad mu u susret iziðe Melkisedek.

   ^11Da se dakle savr?enstvo postiglo po levitskom sveæeni?tvu - jer na
   temelju njega narod je dobio Zakon - koja bi onda bila potreba da se po
   redu Melkisedekovu postavi drugi sveæenik i da se ne imenuje po redu
   Aronovu?

   ^12Doista kad se mijenja sveæeni?tvo, nu?no se mijenja i Zakon.

   ^13Jer onaj o kojemu se to veli pripadao je drugom plemenu, od kojega
   se nitko nije posvetio ?rtveniku.

   ^14Poznato je da je Gospodin na? potekao od Jude, plemena za koje
   Mojsije ni?ta ne reèe s obzirom na sveæenike.

   ^15To je jo? oèitije ako se drugi sveæenik postavlja po sliènosti s
   Melkisedekom:

   ^16postao je sveæenikom ne po Zakonu tjelesne uredbe, nego snagom
   neuni?tiva ?ivota.

   ^17Ta svjedoèi se: Zauvijek ti si sveæenik po redu Melkisedekovu.

   ^18Dokida se dakle prija?nja uredba zbog njezine nemoæi i beskorisnosti
   -

   ^19jer Zakon nije ni?ta priveo k savr?enstvu - a uvodi se bolja nada,
   po kojoj se pribli?ujemo Bogu.

   ^20I to se nije zbilo bez zakletve. Jer oni su bez zakletve postali
   sveæenicima,

   ^21a on sa zakletvom Onoga koji mu reèe: Zakleo se Gospodin i neæe se
   pokajati: "Zauvijek ti si sveæenik".

   ^22Utoliko je Isus i postao jamac boljega Saveza.

   ^23K tomu, mnogo je bilo sveæenika jer ih je smrt prijeèila trajno
   ostati.

   ^24A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno sveæeni?tvo.

   ^25Zato i mo?e do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu -
   uvijek ?iv da se za njih zauzima.

   ^26Takav nam Veliki sveæenik i bija?e potreban - svet, nedu?an,
   neokaljan, odijeljen od gre?nika i uzvi?eniji od nebesa -

   ^27koji ne treba da kao oni veliki sveæenici danomice prinosi ?rtve
   najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on uèini jednom
   prinijev?i samoga sebe.

   ^28Zakon doista postavi za velike sveæenike ljude podlo?ne slabosti, a
   rijeè zakletve - nakon Zakona - Sina zauvijek usavr?ena. ÷ISUSA
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 A glavno u ovom izlaganju jest: takva imamo Velikog sveæenika koji
   sjede zdesna prijestolja Velièanstva na nebesima

   ^2kao bogoslu?nik Svetinje i ?atora istinskoga ?to ga podi?e Gospodin,
   a ne èovjek.

   ^3Doista, svaki se veliki sveæenik postavlja da prinosi darove i ?rtve.
   Odatle je potrebno da i on ima ?to bi prinio.

   ^4Svakako, da je na zemlji, ne bi bio sveæenik jer postoje oni koji po
   Zakonu prinose darove.

   ^5Oni slu?e slici i sjeni onoga nebeskoga, kako je upuæen Mojsije kad
   se spremao praviti ?ator: Pazi, veli doista, naèini sve po praliku koji
   ti je pokazan na brdu.

   ^6Ovako mu pak dopalo uzvi?enije bogoslu?enje koliko je Posrednik
   boljega Saveza, koji je uzakonjen na boljim obeæanjima.

   ^7Da je, zbilja, onaj prvi bio besprijekoran, ne bi se drugome tra?ilo
   mjesto.

   ^8Doista, kudeæi ih veli: Evo dolaze dani - govori Gospodin - kad æu s
   domom Izraelovim i s domom Judinim dovr?iti novi Savez.

   ^9Ne Savez kakav uèinih s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da
   ih izvedem iz zemlje egipatske jer oni ne ustraja?e u mom Savezu pa i
   ja zanemarih njih - govori Gospodin.

   ^10Nego, ovo je Savez kojim æu se svezati s domom Izraelovim nakon ovih
   dana - govori Gospodin: Zakone æu svoje staviti u du?u njihovu i
   upisati ih u njihova srca. I bit æu Bog njihov, a oni narod moj.

   ^11I neæe vi?e nitko uèiti sugraðanina i nitko brata svoga govoreæi:
   "Spoznaj Gospodina", ta svi æe me poznavati, malo i veliko,

   ^12jer æu se smilovati bezakonjima njihovim i grijeha se njihovih neæu
   vi?e spominjati.

   ^13Kad veli novi, ostari onaj prvi. ?to pak stÓari i dotrajava, blizu
   je nestanku.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 I onaj prvi je, svakako, imao bogo?tovne uredbe i Svetinju, ali
   ovosvjetsku.

   ^2?ator je uistinu bio ureðen: prvi, u kojem bija?e svijeænjak, stol i
   prinos kruhova, a zove se Svetinja;

   ^3iza druge pak zavjese bio je ?ator zvan Svetinja nad svetinjama -

   ^4u njoj zlatni kadionik i Kovèeg saveza, sav optoèen zlatom, a u njemu
   zlatna posuda s manom i ?tap Aronov, koji je ono procvao, i ploèe
   Saveza;

   ^5povrh njega pak kerubi Slave ?to osjenjuju Pomirili?te. O tom ne
   treba sada potanko govoriti.

   ^6Po?to je to tako ureðeno, u prvi ?ator stalno ulaze sveæenici
   obavljati bogoslu?je,

   ^7a u drugi jednom godi?nje samo veliki sveæenik, i to ne bez krvi koju
   prinosi za sebe i za nepa?nje naroda.

   ^8Time Duh Sveti oèituje da jo? nije otkriven put u Svetinju dok jo?
   postoji prvi ?ator.

   ^9To je slika za sada?nje vrijeme: prinose se darovi i ?rtve koje ne
   mogu u savjesti usavr?iti bogoslu?nika -

   ^10sve same na iæima i piæima i raznim pranjima utemeljene tjelesne
   uredbe, nametnute do èasa ispravka.

   ^11Krist se pak pojavi kao Veliki sveæenik buduæih dobara pa po veæem i
   savr?enijem ?atoru - nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja -

   ^12i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj uðe jednom zauvijek u
   Svetinju i naðe vjeèno otkupljenje.

   ^13Doista, ako veæ po?kropljena krv jaraca i bikova i pepeo junièin
   posveæuje oneèi?æene, daje tjelesnu èistoæu,

   ^14koliko æe vi?e krv Krista - koji po Duhu vjeènom samoga sebe bez
   mane prinese Bogu - oèistiti savjest na?u od mrtvih djela, na slu?bu
   Bogu ?ivomu!

   ^15A radi ovoga je Posrednik novoga Saveza: da po smrti za otkupljenje
   prekr?aja iz starog Saveza pozvani zadobiju obeæanu vjeènu ba?tinu.

   ^16Jer gdje je posrijedi savez-oporuka, potrebno je dokazati smrt
   oporuèitelja.

   ^17Oporuka je doista valjana tek nakon smrti: nikad ne vrijedi dok
   oporuèitelj ?ivi.

   ^18Stoga ni onaj prvi Savez nije bez krvi ustanovljen.

   ^19Po?to je svemu narodu priopæio svaku zapovijed zakonsku, uze Mojsije
   krv junaca i jaraca s vodom i grimiznom vunom i izopom te samu Knjigu i
   sav narod po?kropi

   ^20govoreæi: Ovo je krv Saveza koji vam odredi Bog;

   ^21a onda krvlju slièno po?kropi i ?ator i sve bogoslu?no posuðe.

   ^22I gotovo se sve po zakonu èisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema
   opro?tenja.

   ^23Ako se dakle time èiste slike onoga ?to je na nebu, potrebno je da
   se samo to nebesko èisti ?rtvama od tih uspje?nijima.

   ^24Krist doista ne uðe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske,
   nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Bo?jim za nas.

   ^25Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao ?to veliki sveæenik svake
   godine ulazi u Svetinju s tuðom krvlju;

   ^26inaèe bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No
   sada se pojavio, jednom na svr?etku vjekova, da grijeh dokine ?rtvom
   svojom.

   ^27I kao ?to je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud,

   ^28tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi æe
   se put - bez obzira na grijeh - ukazati onima koji ga i?èekuju sebi na
   spasenje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Buduæi da Zakon ima tek sjenu buduæih dobara, a ne sam lik
   zbiljnosti, on uistinu ?rtvama koje se - iz godine u godinu iste -
   neprestano prinose ne mo?e nikada usavr?iti one ?to pristupaju.

   ^2Ta ne bi li se prestale prinositi kad bogoslu?nici, jednom oèi?æeni,
   ne bi vi?e imali nikakve svijesti grijeha?

   ^3Ali po njima se iz godine u godinu podsjeæa na grijehe.

   ^4Jer krv bikova i jaraca nikako ne mo?e odnijeti grijeha.

   ^5Zato On ulazeæi u svijet veli: ?rtva i prinos ne mile ti se, nego si
   mi tijelo pripravio;

   ^6paljenice i okajnice ne sviðaju ti se.

   ^7Tada rekoh: "Evo dolazim!" U svitku knjige pi?e za mene: "Vr?iti,
   Bo?e, volju tvoju!"

   ^8Po?to gore reèe: ?rtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po
   Zakonu prinose - ne mile ti se i ne sviðaju,

   ^9veli zatim: Evo dolazim vr?iti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi
   drugo.

   ^10U toj smo volji posveæeni prinosom tijela Isusa Krista jednom
   zauvijek.

   ^11I svaki je sveæenik dan za danom u bogoslu?ju te uèestalo prinosi
   iste ?rtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha.

   ^12A ovaj, po?to je prinio jednu jedincatu ?rtvu za grijehe, zauvijek
   sjede zdesna Bogu

   ^13èekajuæi otad dok se neprijatelji ne podlo?e za podno?je nogama
   njegovim.

   ^14Jednim uistinu prinosom zasvagda usavr?i posveæene.

   ^15A to nam svjedoèi i Duh Sveti. Po?to je doista rekao:

   ^16"Ovo je Savez kojim æu se svezati s njima nakon ovih dana", Gospodin
   govori: "Zakone æu svoje staviti u njihova srca i upisati ih u du?u
   njihovu.

   ^17I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neæu vi?e spominjati."

   ^18A gdje su grijesi opro?teni, nema vi?e prinosa za njih.

   ^19Imamo dakle, braæo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj -

   ^20put nov i ?iv ?to nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje
   tijelo;

   ^21imamo i Velikog sveæenika nad kuæom Bo?jom.

   ^22Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca
   ?kropljenjem oèi?æenih od zle savjesti i tijela oprana èistom vodom.

   ^23Èuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade
   obeæanje.

   ^24I pazimo jedni na druge da se potièemo na ljubav i dobra djela

   ^25te ne propu?tamo svojih sastanaka, kako je u nekih obièaj, nego se
   hrabrimo, to vi?e ?to vi?e vidite da se bli?i Dan.

   ^26Jer ako svojevoljno grije?imo po?to primismo spoznanje istine, nema
   vi?e ?rtve za grijehe,

   ^27nego stra?no isèekivanje suda i bijesa ognja ?to æe pro?drijeti
   protivnike.

   ^28Je li tko prekr?io Zakon Mojsijev, bez milosrða biva pogubljen na
   osnovi dvojice ili trojice svjedoka.

   ^29Zamislite koliko li æe goru kaznu zavrijediti tko Sina Bo?jega
   pogazi, i neèistom smatra krv Saveza kojom je posveæen, i Duha milosti
   pogrdi?

   ^30Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja æu je vratiti;
   i jo?: Sudit æe Gospodin svome puku.

   ^31Stra?no je upasti u ruke Boga ?ivoga.

   ^32A spomenite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni,
   izdr?ali veliku patnièku borbu:

   ^33ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama, onamo postav?i
   zajednièari onih s kojima se tako postupalo.

   ^34I doista, sa su?njevima ste suosjeæali i s rado?æu prihvatili
   otimanje dobara znajuæi da imate bolji, trajan posjed.

   ^35Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaæa!

   ^36Postojanosti vam uistinu treba da biste vr?eæi volju Bo?ju zadobili
   obeæano.

   ^37Jer jo? malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doæi æe i neæe
   zakasniti

   ^38A pravednik æe moj od vjere ?ivjeti, ako li pak otpadne, ne mili se
   on du?i mojoj.

   ^39A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji
   vjeruju na spas du?e.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 A vjera je veæ neko imanje onoga èemu se nadamo, uvjerenost u
   zbiljnosti kojih ne vidimo.

   ^2Zbog nje stari primi?e svjedoèanstvo.

   ^3Vjerom spoznajemo da su svjetovi ureðeni rijeèju Bo?jom tako te ovo
   vidljivo ne posta od neèega pojavnoga.

   ^4Vjerom Abel prinese Bogu bolju ?rtvu nego Kain. Po njoj primi
   svjedoèanstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedoèi -
   po njoj i mrtav jo? govori.

   ^5Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te i?èeznu jer ga je prenio
   Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedoèanstvo da omilje Bogu.

   ^6A bez vjere nemoguæe je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati
   mora da postoji i da je platac onima koji ga tra?e.

   ^7Vjerom Noa, upuæen u ono ?to jo? ne bija?e vidljivo, predano sagradi
   korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade ba?tinikom
   vjernièke pravednosti.

   ^8Vjerom pozvan, Abraham poslu?a i zaputi se u kraj koji je imao
   primiti u ba?tinu, zaputi se ne znajuæi kamo ide.

   ^9Vjerom se kao prido?lica naseli u obeæanoj zemlji kao u tuðini,
   prebivajuæi pod ?atorima s Izakom i Jakovom, suba?tinicima istog
   obeæanja,

   ^10jer i?èekiva?e onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac
   Bog.

   ^11Vjerom i Sara unatoè svojoj dobi zadobi moæ da zaène jer vjernim
   smatra?e Onoga koji joj dade obeæanje.

   ^12Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mno?tvo poput zvijezda na nebu
   i pijeska nebrojena na obali morskoj.

   ^13U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obeæanja, veæ su ih
   samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznav?i da su stranci i prido?lice
   na zemlji.

   ^14Doista, koji tako govore, jasno oèituju da domovinu tra?e.

   ^15Dakako, da su mislili na onu iz koje su izi?li, imali bi jo? prilike
   vratiti se u nju.

   ^16Ali sada oni èeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne
   stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.

   ^17Vjerom Abraham, ku?an, prikaza Izaka. Jedinca prikaziva?e on koji je
   primio obeæanje,

   ^18kome bi reèeno: Po Izaku æe ti se nazivati potomstvo! -

   ^19uvjeren da Bog mo?e i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i
   ponovno zadobi.

   ^20Vjerom ba? u pogledu buduænosti Izak blagoslovi Jakova i Ezava.

   ^21Vjerom Jakov, umiruæi, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se
   prignu oslonjen na vrh svojega ?tapa.

   ^22Vjerom Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i
   dade zapovijed o svojim kostima.

   ^23Vjerom su Mojsija netom roðena tri mjeseca krili njegovi roditelji
   jer vidje?e da je djete?ce lijepo i nisu se bojali kraljeve naredbe.

   ^24Vjerom Mojsije, veæ odrastao, odbi zvati se sinom kæeri faraonove.

   ^25Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Bo?jim narodom, nego se
   èasovito okoristiti grijehom.

   ^26Veæim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je
   gledao na plaæu.

   ^27Vjerom napusti Egipat, ne bojeæi se bijesa kraljeva, postojan kao da
   Nevidljivoga vidi.

   ^28Vjerom je obavio pashu i ?kropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne
   prvenaca Izraelovih.

   ^29Vjerom proðo?e Crvenim morem kao po suhu, ?to i Egipæani poku?a?e,
   ali se potopi?e.

   ^30Vjerom zidine jerihonske pado?e nakon sedmodnevnoga ophoda.

   ^31Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s
   mirom primi uhode.

   ^32I ?to jo? da ka?em? Ta ponestat æe mi vremena, poènem li raspredati
   o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima,

   ^33koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost,
   zadobili obeæano, zaèepili ralje lavovima,

   ^34pogasili ?estinu ognja, umakli o?trici maèa, oporavili se od
   slabosti, ojaèali u boju, odbili navale tuðinaca.

   ^35?ene su po uskrsnuæu ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak,
   stavljeni na muke, ne prihvati?e osloboðenja da bi ih zapalo bolje
   uskrsnuæe.

   ^36Drugi su opet iskusili izrugivanja i bièeve, pa i okove i tamnicu.

   ^37Kamenovani su, piljeni, poubijani o?tricom maèa, potucali se u
   runima, u kozjim ko?usima, u oskudici, potlaèeni, zlostavljani -

   ^38svijet ih ne bija?e dostojan - vrludali po pustinjama, gorama,
   peæinama i pukotinama zemaljskim.

   ^39I svi oni po vjeri, istina, primi?e svjedoèanstvo, ali ne zadobi?e
   obeæano

   ^40jer Bog je za nas predvidio ne?to bolje da oni bez nas ne doðu do
   savr?enstva.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Zato i mi, okru?eni tolikim oblakom svjedoka, odlo?imo svaki teret i
   grijeh koji nas sapinje te postojano trèimo u borbu koja je pred nama!

   ^2Uprimo pogled u Poèetnika i Dovr?itelja vjere, Isusa, koji umjesto
   radosti ?to je stajala pred njim podnese kri?, prezrev?i sramotu te
   sjedi zdesna prijestolja Bo?jega.

   ^3Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje
   gre?nika protiv sebe, da - premoreni - ne klonete duhom.

   ^4Ta jo? se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha.

   ^5Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena:
   Sine moj, ne omalova?avaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori.

   ^6Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, ?iba sina koga voli.

   ^7Poradi va?ega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a
   ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja?

   ^8Pa ako niste pod stegom, na kojoj su svi imali udjela, onda ste
   kopilad, a ne djeca.

   ^9Zatim, tjelesne smo oce imali odgojiteljima i po?tovali ih. Pa neæemo
   li se kudikamo vi?e podlagati Ocu duhova te ?ivjeti?

   ^10Oni su nas doista ne?to malo dana stegom odgajali kako se njima
   èinilo, a On - nama na korist, da postanemo sudionici njegove svetosti.

   ^11Isprva se dodu?e èini da nijedno odgajanje nije radost, nego ?alost,
   ali onima koji su njime uvje?bani poslije donosi mironosni plod
   pravednosti.

   ^12Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava,

   ^13poravnite staze za noge svoje da se hromo ne i?èa?i, nego, ?tovi?e,
   da ozdravi.

   ^14Nastojte oko mira sa svima! I oko posveæenja bez kojega nitko neæe
   vidjeti Gospodina!

   ^15Pripazite da se tko ne sustegne od milosti Bo?je, da kakav gorki
   korijen ne proklija pa ne unese zabunu i ne zarazi mnoge,

   ^16da tko ne postane bludnik ili svetogrdnik kao Ezav, koji za jedan
   jedini obrok proda svoje prvorodstvo.

   ^17Ta znate da je i poslije, kad je htio ba?tiniti blagoslov, odbaèen
   jer nije na?ao moguænosti promjene premda ju je sa suzama tra?io.

   ^18Jer niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku,
   tami i vihoru,

   ^19ni jeèanju trublje i tutnjavi rijeèi. - Koji su je slu?ali, zamoli?e
   da im se vi?e ne govori

   ^20jer nisu podnosili naredbe: Ako se ma i ?ivinèe dotakne brda, neka
   se kamenuje!

   ^21I prizor bija?e tako stra?an da Mojsije reèe: "Strah me je i
   dr?æem!" -

   ^22Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga ?ivoga, Jeruzalemu
   nebeskom, nebrojenim tisuæama anðela, sveèanom skupu,

   ^23Crkvi prvoroðenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima
   savr?enih pravednika

   ^24i Posredniku novog Saveza - Isusu - i krvi ?kropljenièkoj ?to
   sna?nije govori od Abelove.

   ^25Pazite da ne odbijete Onoga koji vam govori! Jer ako ne umako?e oni
   ?to su odbili onoga koji je na zemlji davao upute, kudikamo æemo manje
   mi ako se okrenemo od Onoga koji ih daje s nebesa.

   ^26Njegov glas tada zemlju uzdrma, sada pak obeæava: Jo? jednom ja æu
   potresti ne samo zemlju nego i nebo.

   ^27Ono "jo? jednom" pokazuje da æe, kao stvoreno, uminuti ono uzdrmano
   da ostane ono neuzdrmljivo.

   ^28Zato jer smo primili kraljevstvo neuzdrmljivo, iskazujmo zahvalnost
   iz koje slu?imo Bogu kako je njemu milo, s predanjem i
   strahopo?tovanjem.

   ^29Jer Bog je na? oganj ?to pro?dire.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Bratoljublje neka je trajno!

   ^2Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajuæi, ugosti?e
   anðele!

   ^3Sjeæajte se uznika kao suuznici; zlostavljanih - ta i sami ste u
   tijelu!

   ^4?enidba neka bude u èasti u sviju i postelja neokaljana! Jer
   bludnicima æe i preljubnicima suditi Bog.

   ^5U ?ivljenju ne budite srebroljupci, zadovoljni onim ?to imate! Ta on
   je rekao: Ne, neæu te zapustiti i neæu te ostaviti.

   ^6Zato mo?emo pouzdano reæi: Gospodin mi je pomoænik, ja ne strahujem:
   ?to mi tko mo?e?

   ^7Spominjite se svojih glavara koji su vam nevje?æivali rijeè Bo?ju:
   promatrajuæi kraj njihova ?ivota, nasljedujte njihovu vjeru.

   ^8Isus Krist juèer i danas isti je - i uvijeke.

   ^9Ne dajte se zanijeti razlièitim tuðim naucima! Jer bolje je srce
   utvrðivati milo?æu nego jelima, koja nisu koristila onima ?to su ih
   obdr?avali.

   ^10Imamo ?rtvenik s kojega nemaju pravo jesti slu?itelji ?atora.

   ^11Jer tijela ?ivotinja, kojih krv veliki sveæenik unosi za grijeh u
   Svetinju, spaljuju se izvan tabora.

   ^12Zato i Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan
   vrata.

   ^13Stoga iziðimo k njemu izvan tabora noseæi njegovu muku

   ^14jer nemamo ovdje trajna grada, nego onaj buduæi tra?imo.

   ^15Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu ?rtvu hvalbenu, to jest
   plod usana ?to ispovijedaju ime njegovo.

   ^16Dobrotvornosti i zajedni?tva ne zaboravljajte jer takve su ?rtve
   mile Bogu!

   ^17Poslu?ni budite svojim glavarima i podlo?ni jer oni bdiju nad va?im
   du?ama kao oni koji æe polagati raèun; neka to èine s rado?æu, a ne
   uzdi?uæi jer vam to ne bi bilo korisno.

   ^18Molite za nas! Uvjereni smo doista da imamo dobru savjest i u svemu
   se ?elimo dobro pona?ati.

   ^19Usrdnije vas pak molim: uèinite to kako bih vam se ?to br?e vratio.

   ^20A Bog mira, koji po krvi vjeènoga Saveza od mrtvih izvede velikoga
   Pastira ovaca, Gospodina na?ega Isusa,

   ^21osposobio vas za svako dobro djelo da vr?ite volju njegovu, èinio u
   nama ?to je njemu milo, po Isusu Kristu, komu slava u vijeke vjekova.
   Amen.

   ^22Molim vas, braæo, podnesite ovu rijeè ohrabrenja: ta samo vam
   ukratko napisah!

   ^23Znajte: na? je brat Timotej osloboðen. Ako uskoro stigne, s njime æu
   vas pohoditi.

   ^24Pozdravite sve svoje glavare i sve svete! Pozdravljaju vas ovi iz
   Italije.

   ^25Milost sa svima vama!
     __________________________________________________________________

James
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista: dvanaestorma plemena
   Raseljeni?tva pozdrav.

   ^2Pravom rado?æu smatrajte, braæo moja, kad upadnete u razne ku?nje

   ^3znajuæi da proku?anost va?e vjere raða postojano?æu.

   ^4Ali neka postojanost bude na djelu savr?ena da budete savr?eni i
   potpuni, bez ikakva nedostataka.

   ^5Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka i?te od Boga, koji svima daje
   rado i bez negodovanja, i dat æe mu se.

   ^6Ali neka i?te s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je
   slièan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu.

   ^7Neka takav ne misli da æe primiti ?to od Gospodina -

   ^8èovjek du?e dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim.

   ^9Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvi?enjem,

   ^10a bogata? svojim poni?enjem. Ta proæi æe kao cvijet trave:

   ^11sunce ogranu ?arko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dra?est mu
   lica propade. Tako æe i bogata? na stazama svojim usahnuti.

   ^12Blago èovjeku koji trpi ku?nju: proku?an, primit æe vijenac ?ivota
   koji je Gospodin obeæao onima ?to ga ljube.

   ^13Neka nitko u napasti ne rekne: "Bog me napastuje." Ta Bog ne mo?e
   biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga.

   ^14Nego svakoga napastuje njegova po?uda koja ga privlaèi i mami.

   ^15Po?uda zatim, zatrudnjev?i, raða grijehom, a grijeh izvr?en raða
   smræu.

   ^16Ne varajte se, braæo moja ljubljena!

   ^17Svaki dobar dar, svaki savr?en poklon odozgor je, silazi od Oca
   svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene.

   ^18Po svom naumu on nas porodi rijeèju Istine da budemo prvina neka
   njegovih stvorova.

   ^19Znajte, braæo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da slu?a, spor da
   govori, spor na srd?bu.

   ^20Jer srd?ba èovjekova ne èini pravde Bo?je.

   ^21Zato odlo?ite svaku prljav?tinu i preostalu zloæu i sa svom
   krotko?æu primite usaðenu rijeè koja ima moæ spasiti du?e va?e.

   ^22Budite vr?itelji rijeèi, a ne samo slu?atelji, zavaravajuæi sami
   sebe.

   ^23Jer ako je tko slu?atelj rijeèi, a ne i izvr?itelj, slièan je
   èovjeku koji motri svoje roðeno lice u zrcalu:

   ^24promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bija?e.

   ^25A koji se oglÄedÄa u savr?enom zakonu slobode i uza nj prione, ne
   kao zaboravan slu?atelj nego djelotvoran izvr?itelj, bla?en æe biti u
   svem djelovanju svome.

   ^26Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego
   zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost.

   ^27Bogoljubnost èista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i
   udovice u njihovoj nevolji, èuvati se neokaljanim od ovoga svijeta.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Braæo moja, vjeru Gospodina na?ega Isusa Krista slavnoga ne
   mije?ajte s pristrano?æu!

   ^2Doðe li na va? sastanak èovjek sa zlatnim prstenjem, u sjajnoj
   odjeæi, a doðe i siromah u bijednoj odjeæi

   ^3i vi se zagledate u onoga ?to nosi sjajnu odjeæu te reknete: "Ti
   lijepo ovdje sjedni!", a siromahu reknete: "Ti stani - ili sjedni -
   ondje, podno podno?ja moga!",

   ^4niste li u sebi pristrano sudili te postali suci ?to naopako sude?

   ^5Èujte, braæo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu
   siroma?ni izabrao da budu bogata?i u vjeri i ba?tinici Kraljevstva ?to
   ga je obeæao onima koji ga ljube?

   ^6A vi prezreste siromaha! Ne tlaèe li vas upravo bogata?i? Ne vuku li
   vas ba? oni na sudove?

   ^7Ne psuju li oni lijepo Ime na vas zazvano?

   ^8Ako doista izvr?ujete kraljevski zakon po Pismu: Ljubi bli?njega
   svoga kao sebe samoga, dobro èinite;

   ^9ako li ste pristrani, grijeh èinite i Zakon vas osuðuje kao
   prijestupnike.

   ^10Ta tko sav Zakon u?èuva, a u jednome samo posrne, postao je krivac
   svega.

   ^11Jer tko reèe: Ne èini preljuba, reèe i: Ne ubij. Ako dakle i ne
   èini? preljuba, a ubije?, postao si prijestupnik Zakona.

   ^12Tako govorite i tako èinite kao oni koji imaju biti suðeni po zakonu
   slobode.

   ^13Jer nemilosrdan je sud onomu tko ne èini milosrða; a milosrðe likuje
   nad sudom.

   ^14?to koristi, braæo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema?
   Mo?e li ga vjera spasiti?

   ^15Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje

   ^16pa im tkogod od vas rekne: "Hajdete u miru, grijte se i sitite", a
   ne dadnete im ?to je potrebno za tijelo, koja korist?

   ^17Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi.

   ^18Inaèe, mogao bi tko reæi: "Ti ima? vjeru, a ja imam djela. Poka?i mi
   svoju vjeru bez djela, a ja æu tebi djelima pokazati svoju vjeru.

   ^19Ti vjeruje? da je jedan Bog? Dobro èini?! I ðavli vjeruju, i dr?æu."

   ^20Hoæe? li spoznati, ?uplja glavo, da je vjera bez djela jalova?

   ^21Zar se Abraham, otac na?, ne opravda djelima, kad na ?rtvenik
   prinese Izaka, sina svoga?

   ^22Vidi?: vjera je suraðivala s djelima njegovim i djelima se vjera
   usavr?ila

   ^23te se ispunilo Pismo koje veli: Povjerova Abraham Bogu i uraèuna mu
   se u pravednost pa prijatelj Bo?ji posta.

   ^24Gledajte: èovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom.

   ^25Ne opravda li se slièno, djelima, i Rahaba bludnica kad primi
   glasnike i drugim ih putom izvede?

   ^26Jer kao ?to je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela
   mrtva.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Neka vas, braæo moja, ne bude mnogo uèitelja! Ta znate: bit æemo
   stro?e suðeni.

   ^2Doista, svi mnogo grije?imo. Ako tko u govoru ne grije?i, savr?en je
   èovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo.

   ^3Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo i
   cijelim tijelom njihovim.

   ^4Evo i laða: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo
   upravlja kamo kormilarova volja hoæe.

   ^5Tako i jezik: malen je ud, a velikim se mo?e ponositi. Evo: kolicna
   vatra koliku ?umu zapali!

   ^6I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je meðu na?im udovima, kalja
   cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotaè ?ivota.

   ^7Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih ?ivotinja dade se
   ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio,

   ^8a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne
   mo?e ukrotiti.

   ^9Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na
   sliku Bo?ju stvorene:

   ^10iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braæo
   moja, tako dogaðati!

   ^11Zar vrelo na isti otvor ?iklja slatko i gorko?

   ^12Mo?e li, braæo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni
   slan izvor ne mo?e dati slatke vode.

   ^13Je li tko mudar i razborit meðu vama? Neka dobrim ?ivljenjem poka?e
   svoja djela u mudroj blagosti.

   ^14Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne
   la?ite protiv istine!

   ^15Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska,
   ðavolska.

   ^16Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo.

   ^17A mudrost odozgor ponajprije èista je, zatim mirotvorna, milostiva,
   pouèljiva, puna milosrða i dobrih plodova, postojana, nehinjena.

   ^18Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Odakle ratovi, odakle borbe meðu vama? Zar ne odavde: od pohota ?to
   vojuju u udovima va?im?

   ^2?udite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne mo?ete postiæi; borite se i
   ratujete. Nemate jer ne i?tete.

   ^3I?tete, a ne primate jer rðavo i?tete: da u pohotama svojim
   potratite.

   ^4Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom
   neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoæe da bude prijatelj
   svijeta, promeæe se u neprijatelja Bo?jega.

   ^5Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno èezne za duhom ?to ga
   nastani u nama?

   ^6A daje on i veæu milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a
   poniznima daje milost.

   ^7Podlo?ite se dakle Bogu! Oduprite se ðavlu i pobjeæi æe od vas!

   ^8Pribli?ite se Bogu i on æe se pribli?iti vama! Oèistite ruke,
   gre?nici! Oèistite srca, dvoliènjaci!

   ^9Zakukajte, protu?ite, proplaèite! Smijeh va? nek se u plaè obrati i
   radost u ?alost!

   ^10Ponizite se pred Gospodinom i on æe vas uzvisiti!

   ^11Ne ogovarajte, braæo, jedni druge! Tko ogovara ili sudi brata svoga,
   ogovara i sudi Zakon. A sudi? li Zakon, nisi vr?itelj nego sudac
   Zakona.

   ^12Jedan je Zakonodavac i Sudac: Onaj koji mo?e spasiti i pogubiti. A
   tko si ti da sudi? bli?njega?

   ^13De sada, vi ?to govorite: "Danas ili sutra otiæi æemo u taj i taj
   grad, provesti ondje godinu, trgovati i zaraditi",

   ^14a ne znate ?to æe sutra biti. Ta ?to je va? ?ivot? Da?ak ste ?to se
   naèas pojavi i zatim nestane!

   ^15Umjesto da govorite: "Htjedne li Gospodin, ?ivjet æemo i uèiniti ovo
   ili ono",

   ^16vi se razmeæete svojim hvastanjima! Svako je takvo hvastanje opako.

   ^17Znati dakle dobro èiniti, a ne èiniti - grijeh je.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 De sada, bogata?i, proplaèite i zakukajte zbog nevolja koje æe vas
   zadesiti!

   ^2Bogatstvo vam istrunu, haljine va?e postado?e hrana moljcima,

   ^3zlato vam i srebro zarða i rða æe njihova biti svjedoèanstvo protiv
   vas te æe kao vatra izjesti tijela va?a! Zgrnuste blago u posljednje
   dane!

   ^4Evo: plaæa kosaca va?ih njiva - koju im uskratiste - vièe i vapaji
   ?etelaca doprije?e do u?iju Gospoda nad Vojskama.

   ^5Rasko?no ste na zemlji i razvratno ?ivjeli, utoviste srca svoja za
   dan klanja!

   ^6Osudiste i ubiste pravednika: on vam se ne suprotstavlja!

   ^7Strpite se dakle, braæo, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratar i?èekuje
   dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije ki?u ranu i
   kasnu.

   ^8Strpite se i vi, oèvrsnite srca jer se Dolazak Gospodnji pribli?io!

   ^9Ne tu?ite se jedni na druge da ne budete osuðeni! Evo: sudac stoji
   pred vratima!

   ^10Za uzor strpljivosti i podno?enja zala uzmite, braæo, proroke koji
   su govorili u ime Gospodnje.

   ^11Eto: bla?enima nazivamo one koji ustraja?e. Za postojanost Jobovu
   èuste i nakanu Gospodnju vidjeste jer milostiv je Gospodin i milosrdan!

   ^12Prije svega, braæo moja, ne zaklinjite se ni nebom ni zemljom, ni
   ikojom drugom zakletvom. Va?e "da" neka bude "da", i "ne" - "ne", da ne
   padnete pod sud.

   ^13Pati li tko meðu vama? Neka moli! Je li tko radostan? Neka pjeva
   hvalospjeve!

   ^14Boluje li tko meðu vama? Neka dozove starje?ine Crkve! Oni neka mole
   nad njim ma?uæi ga uljem u ime Gospodnje

   ^15pa æe molitva vjere spasiti nemoænika; Gospodin æe ga podiæi, i ako
   je sagrije?io, oprostit æe mu se.

   ^16Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da
   ozdravite! Mnogo mo?e ?arka molitva pravednikova.

   ^17Ilija bija?e èovjek ba? kao i mi; usrdno se pomoli da ne bude ki?e i
   ki?e nije bilo na zemlji tri godine i ?est mjeseci.

   ^18Zatim se ponovno pomoli te nebo dade ki?u i zemlja iznese urod svoj.

   ^19Braæo moja, odluta li tko od vas od istine pa ga tkogod vrati,

   ^20znajte: tko vrati gre?nika s lutalaèkog puta njegova, spasit æe du?u
   njegovu od smrti i pokriti mno?tvo grijeha.
     __________________________________________________________________

1 Peter
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Petar, apostol Isusa Krista: putnicima Raseljeni?tva u Pontu,
   Galaciji, Kapadociji, Aziji i Bitiniji,

   ^2po predznanju Boga Oca, posveæenjem Duha izabranima da budu poslu?ni
   te po?kropljeni krvlju Isusa Krista. Punina vam milosti i mira!

   ^3Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina na?ega Isusa Krista koji nas po
   velikom milosrðu svojemu uskrsnuæem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi
   za ?ivotnu nadu,

   ^4za ba?tinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na
   nebesima za vas,

   ^5vas koje snaga Bo?ja po vjeri èuva za spasenje, spremno da se objavi
   u posljednje vrijeme.

   ^6Zbog toga se radujte, makar se sada mo?da trebalo malo i ?alostiti
   zbog razlièitih ku?nja:

   ^7da proku?anost va?e vjere - dragocjenija od propadljivog zlata, koje
   se ipak u vatri ku?a - stekne hvalu, slavu i èast o Objavljenju Isusa
   Krista.

   ^8Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga jo? ne
   gledate, vjerujete te klikæete od radosti neizrecive i proslavljene

   ^9?to postigoste svrhu svoje vjere: spasenje du?a.

   ^10To su spasenje istra?ivali i pronicali proroci koji prorokovahu o
   milosti vama namijenjenoj.

   ^11Pronicali su na koje ili kakvo je vrijeme smjerao Duh Kristov u
   njima koji je unaprijed svjedoèio o Kristovim patnjama te slavama ?to
   su nakon njih imale doæi:

   ^12bi im objavljeno da ne sebi nego vama poslu?uju ono ?to vam sada u
   Duhu Svetom s neba poslanom navijesti?e va?i blagovjesnici, a nada ?to
   se i anðeli ?ude nadviti.

   ^13Zato opa?ite bokove pameti svoje, trijezni budite i savr?eno se
   pouzdajte u milost koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista.

   ^14Kao poslu?na djeca ne suprilièujte se prija?njim po?udama iz doba
   neznanja.

   ^15Naprotiv, kao ?to je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u
   svemu ?ivljenju.

   ^16Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet.

   ^17Ako dakle Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu
   sudi, vrijeme svoga proputovanja pro?ivite u bogobojaznosti.

   ^18Ta znate da od svog ispraznog naèina ?ivota, ?to vam ga oci
   namrije?e, niste otkupljeni neèim raspadljivim, srebrom ili zlatom,

   ^19nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane.

   ^20On bija?e dodu?e predviðen prije postanka svijeta, ali se oèitova na
   kraju vremena radi vas

   ^21koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade
   slavu da vjera va?a i nada bude u Bogu.

   ^22Po?to ste posluhom istini oèistili du?e svoje za nehinjeno
   bratoljublje, od srca ?arko ljubite jedni druge.

   ^23Ta nanovo ste roðeni, ne iz sjemena raspadljiva nego neraspadljiva:
   rijeèju Boga koji ?ivi i ostaje.

   ^24Doista, svako je tijelo kao trava, sva mu slava ko cvijet poljski:
   sahne trava, vene cvijet,

   ^25ali Rijeè Gospodnja ostaje dovijeka. Ta pak rijeè jest evanðelje
   koje vam je navije?teno.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Odlo?ite dakle svaku zloæu i svaku prijevaru, himbe i zavisti i sva
   klevetanja.

   ^2Kao novoroðenèad ?udite za duhovnim, nepatvorenim mlijekom da po
   njemu uzrastete za spasenje,

   ^3ako ste doista okusili kako je dobar Gospodin.

   ^4Pristupite k njemu, Kamenu ?ivomu ?to ga, istina, ljudi odbaci?e, ali
   je u oèima Bo?jim izabran, dragocjen,

   ^5pa se kao ?ivo kamenje ugraðujte u duhovni Dom za sveto sveæenstvo da
   prinosite ?rtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu.

   ^6Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani,
   dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neæe se postidjeti.

   ^7Vama dakle koji vjerujete - èast! A onima koji ne vjeruju - kamen
   koji odbaci?e graditelji postade kamen zaglavni

   ^8i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotièu,
   neposlu?ni Rijeèi, za ?to su i odreðeni.

   ^9A vi ste rod izabrani, kraljevsko sveæenstvo, sveti puk, narod
   steèeni da navije?tate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k
   divnom svjetlu svojemu;

   ^10vi, nekoæ Ne-narod, a sada Narod Bo?ji; vi Ne-mili, a sada Mili.

   ^11Ljubljeni! Zaklinjem vas da se kao prido?lice i putnici klonite
   putenih po?uda koje vojuju protiv du?e;

   ^12?ivljenje va?e meðu poganima neka bude uzorno da upravo onim za ?to
   vas sada potvaraju kao zloèince, po?to promotre va?a dobra djela,
   proslave Boga u dan pohoda.

   ^13Pokoravajte se svakoj ljudskoj ustanovi radi Gospodina: bilo kralju
   kao vrhovniku,

   ^14bilo upraviteljima jer ih on ?alje da kazne zloèince, a pohvale one
   koji dobro èine.

   ^15Doista, ovo je Bo?ja volja: da èineæi dobro u?utkate neznanje
   bezumnika.

   ^16Kao slobodni ljudi - ali ne kao oni kojima je sloboda tek pokrivalom
   zloæe, veæ kao Bo?je sluge -

   ^17sve po?tujte, bratstvo ljubite, Boga se bojte, kralja èastite!

   ^18Sluge, budite sa svim po?tovanjem pokorni gospodarima, ne samo
   dobrima i blagima nego i naopakima.

   ^19To je uistinu milost ako tko radi savjesti, radi Boga podnosi
   nevolje trpeæi nepravedno.

   ^20Kakve li slave doista ako za grijehe udarani strpljivo podnosite? No
   ako dobro èineæi trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo.

   ^21Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam
   primjer da idete stopama njegovim.

   ^22On koji grijeha ne uèini nit mu usta prijevaru izusti?e;

   ^23on koji na uvredu nije uvredom uzvraæao i muèen nije prijetio,
   prepu?tajuæi to Sucu pravednom;

   ^24on koji u tijelu svom grijehe na?e ponese na drvo da umrijev?i
   grijesima pravednosti ?ivimo; on èijom se modricom izlijeèiste.

   ^25Doista, poput ovaca lutaste, ali se sada obratiste k pastiru i
   èuvaru du?a svojih.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Tako i vi, ?ene, pokoravajte se svojim mu?evima: ako su neki od njih
   mo?da neposlu?ni Rijeèi, da i bez rijeèi budu pridobiveni ?ivljenjem
   vas ?ena,

   ^2po?to promotre va?e bogoljubno i èisto ?ivljenje.

   ^3Va? nakit neka ne bude izvanjski - pletenje kose, kiæenje zlatom ili
   oblaèenje haljina.

   ^4Nego: èovjek skrovita srca, neprolazne ljepote, blaga i smirena duha.
   To je pred Bogom dragocjeno.

   ^5Tako su se doista i nekoæ svete ?ene, zaufane u Boga, resile:
   pokoravale su se mu?evima.

   ^6Sara se tako pokori Abrahamu te ga nazva gospodarom. Njezina ste
   djeca ako èinite dobro ne bojeæi se nikakva zastra?ivanja.

   ^7Tako i vi, mu?evi, obazrivo ?ivite sa svojim ?enama, kao sa slabijim
   spolom, te im iskazujte èast kao suba?tinicima milosti ?ivota da ne
   sprijeèite svojih molitava.

   ^8Napokon, budite svi jednodu?ni, puni suosjeæanja i bratske ljubavi,
   milosrdni, ponizni!

   ^9Ne vraæajte zlo za zlo ni uvredu za uvredu! Naprotiv, blagoslivljajte
   jer ste na to i pozvani da ba?tinite blagoslov!

   ^10Doista, tko ?eli ljubiti ?ivot i nau?it se dana sretnih, nek
   suspregne jezik oda zla i usne od rijeèi prijevarnih;

   ^11zla nek se kloni, a èini dobro, mir neka tra?i i za njim ide:

   ^12jer oèi Gospodnje gledaju pravedne, u?i mu slu?aju vapaje njihove, a
   lice se Gospodnje okreæe protiv zloèinaca.

   ^13Pa tko da vam naudi ako revnujete za dobro?

   ^14Nego, morali i trpjeti zbog svoje pravednosti, blago vama! No ne
   bojte se njihova zastra?ivanja i ne pla?ite se!

   ^15Naprotiv, Gospodin - Krist neka vam bude svet, u srcima va?im, te
   budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatra?i
   obrazlo?enje nade koja je u vama,

   ^16ali blago i s po?tovanjem, dobre savjesti da oni koji ozlogla?uju
   va? dobar ?ivot u Kristu, upravo onim budu postiðeni za ?to vas
   potvaraju.

   ^17Ta uspje?nije je trpjeti, ako je to Bo?ja volja, èineæi dobro, nego
   èineæi zlo.

   ^18Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da
   vas privede k Bogu - ubijen dodu?e u tijelu, ali o?ivljen u duhu.

   ^19U njemu otiðe i propovijedati duhovima u tamnici

   ^20koji bijahu nekoæ nepokorni, kad ih ono Bo?ja strpljivost
   i?èekiva?e, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj
   nekolicina, to jest osam du?a, bi spa?ena vodom.

   ^21Njezin protulik, kr?tenje - ne odlaganje tjelesne neèistoæe, nego
   molitva za dobru savjest upravljena Bogu - i vas sada spasava po
   uskrsnuæu Isusa Krista

   ^22koji, uza?av?i na nebo, jest zdesna Bogu, po?to mu bijahu pokoreni
   anðeli, vlasti i sile.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Dakle, buduæi da je Krist trpio u tijelu, i vi se oboru?ajte istim
   mi?ljenjem - jer tko trpi u tijelu okanio se grijeha -

   ^2da vrijeme ?to vam u tijelu jo? preostaje pro?ivite ne vi?e po
   ljudskim po?udama nego po Bo?joj volji.

   ^3Dosta je uistinu ?to ste u pro?lom vremenu vr?ili volju pogana,
   hodeæi u razvratnostima, po?udama, pijanèevanjima, pijankama,
   opijanjima i bezakonièkim idolopoklonstvima.

   ^4Stoga se èude ?to se ne slijevate u tu istu rijeku raskala?enosti te
   proklinju.

   ^5Polagat æe oni raèun Onomu tko je veæ spreman suditi ?ive i mrtve.

   ^6Zato je i mrtvima navije?teno evanðelje da osuðeni dodu?e po ljudsku,
   u tijelu, ?ive po Bo?ju - u duhu.

   ^7Pribli?io se svr?etak svega! Osvijestite se i otrijeznite za molitvu!

   ^8Prije svega imajte ?arku ljubav jedni prema drugima jer ljubav
   pokriva mno?tvo grijeha!

   ^9Gostoljubivo primajte jedni druge bez mrmljanja!

   ^10Jedni druge poslu?ujte - svatko po primljenom daru - kao dobri
   upravitelji razlièitih Bo?jih milosti!

   ^11Govori li tko? Neka govori kao rijeèi Bo?je! Poslu?uje li tko? Neka
   poslu?uje kao snagom koju daje Bog da se u svemu slavi Bog po Isusu
   Kristu, komu slava i vlast u vijeke vijekova! Amen.

   ^12Ljubljeni! Ne èudite se po?aru ?to bukti meðu vama da vas isku?a,
   kao da vam se dogaða ?togod neobièno!

   ^13Naprotiv, radujte se kao zajednièari Kristovih patnja da i o
   Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati.

   ^14Pogrðuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh Slave, Duh
   Bo?ji u vama poèiva.

   ^15Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili
   zloèinac, ili makar i kao nametljivac;

   ^16ako li kao kr?æanin, neka se ne stidi, nego slavi Boga zbog tog
   imena.

   ^17Ta vrijeme je da zapoène Sud - od doma Bo?jega. No ako veæ od vas
   zapoèinje, kakav je onda svr?etak onih ?to nisu poslu?ni Bo?jem
   evanðelju?

   ^18I ako se pravednik jedva spasava, opak i gre?nik gdje da se pojavi?

   ^19Stoga oni koji po volji Bo?joj trpe, neka dobrim djelima povjere
   du?e svoje vjernom Stvoritelju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Starje?ine dakle meðu vama opominjem, ja sustarje?ina i svjedok
   Kristovih patnja, a zato i zajednièar slave koja se ima oèitovati:

   ^2pasite povjereno vam stado Bo?je, nadgledajte ga - ne prisilno, nego
   dragovoljno, po Bo?ju; ne radi prljava dobitka, nego odu?evljeno;

   ^3i ne kao gospodari Ba?tine nego kao uzori stada.

   ^4Pa kad se pojavi Natpastir, primit æete neuveli vijenac slave.

   ^5Tako i vi, mladiæi, podlo?ite se starje?inama; svi se jedni prema
   drugima pripa?ite ponizno?æu jer Bog se oholima protivi, a poniznima
   daruje milost.

   ^6Ponizite se dakle pod sna?nom rukom Bo?jom da vas uzvisi u pravo
   vrijeme.

   ^7Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas.

   ^8Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik va?, ðavao, kao rièuæi lav obilazi
   tra?eæi koga da pro?dre.

   ^9Oprite mu se stameni u vjeri znajuæi da takve iste patnje podnose
   va?a braæa po svijetu.

   ^10A Bog svake milosti, koji vas pozva na vjeènu slavu u Kristu, on æe
   vas, po?to malo potrpite, usavr?iti, uèvrstiti, ojaèati, utvrditi.

   ^11Njemu vlast u vijeke vjekova! Amen.

   ^12Pi?em vam ukratko, po Silvanu, koga smatram bratom vjernim, da vas
   ohrabrim i posvjedoèim kako je ovo istinska milost Bo?ja. Nje se
   dr?ite!

   ^13Pozdravlja vas suizabranica u Babilonu i Marko, sin moj.

   ^14Pozdravite jedni druge cjelovom ljubavi! Mir svima vama koji ste u
   Kristu!
     __________________________________________________________________

2 Peter
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 ?imun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koje pravedno?æu
   Boga na?ega i Spasitelja Isusa Krista zapade ista dragocjena vjera kao
   i nas.

   ^2Punina vam milosti i mira po spoznaji Boga i Isusa, Gospodina na?ega!

   ^3Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i krepo?æu,
   bo?anska nas je snaga njegova obdarila svime za ?ivot i pobo?nost.

   ^4Time smo obdareni dragocjenim, najveæim obeæanjima da po njima
   postanete zajednièari bo?anske naravi umakav?i pokvarenosti koja je u
   svijetu zbog po?ude.

   ^5Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepo?æu
   spoznaje,

   ^6spoznanjem uzdr?ljivost, uzdr?ljivo?æu postojanost, postojano?æu
   pobo?nost,

   ^7pobo?no?æu bratoljublje, bratoljubljem ljubav.

   ^8Jer ako to imate i u tom napredujete, neæete biti besposleni i
   neplodni za spoznanje Isusa Krista.

   ^9A tko toga nema, slijep je, kratkovidan; zaboravio je da je oèi?æen
   od svojih prija?njih grijeha.

   ^10Zato, braæo, to revnije uznastojte uèvrstiti svoj poziv i izabranje:
   to èineæi - ne, neæete posrnuti nikada!

   ^11Tako æe vam se bogato osigurati ulazak u vjeèno kraljevstvo
   Gospodina na?ega i Spasitelja Isusa Krista.

   ^12Zato æu vas uvijek na to podsjeæati premda to znate i utvrðeni ste u
   primljenoj istini.

   ^13Pravo je, mislim, da vas dok sam u ovom ?atoru, budim opomenom,

   ^14svjestan da æu brzo napustiti svoj ?ator, kako mi i Gospodin na?
   Isus Krist oèitova.

   ^15A pobrinut æu se da se i nakon mojeg izlaska uvijek toga sjeæate.

   ^16Ta nismo vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina na?ega Isusa
   Krista slijedeæi izmudrene prièe, nego kao oèevici njegova velièanstva.

   ^17Od Oca je doista primio èast i slavu kad mu ono od uzvi?ene Slave
   doprije ovaj glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva
   milina!

   ^18Taj glas, koji s neba dopira?e, èusmo mi koji bijasmo s njime na
   Svetoj gori.

   ^19Tako nam je potvrðena proroèka rijeè te dobro èinite ?to uza nju
   prianjate kao uza svjetiljku ?to svijetli na mrklu mjestu - dok Dan ne
   osvane i Danica se ne pomoli u srcima va?im.

   ^20Ponajprije znajte ovo: nijedno se proro?tvo Pisma ne mo?e tumaèiti
   samovoljno

   ^21jer nikada proro?tvo ne bi ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom
   Svetim poneseni ljudi od Boga govorili.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Bilo je u narodu i la?nih proroka, kao ?to æe i meðu vama biti
   la?nih uèitelja, onih koji æe prokrijumèariti pogubna krivovjerja,
   zanijekati Gospodina koji ih otkupi, i navuæi na se brzu propast.

   ^2I mnogi æe se povesti za njihovim razvratnostima. Zbog njih æe se
   kuditi put istine.

   ^3U svojoj æe vas lakomosti kupovati izmi?ljotinama. Njihova osuda veæ
   odavna nije dokona i propast im ne drijema.

   ^4Doista, ako Bog anðela koji sagrije?i?e nije po?tedio nego ih je
   sunovratio u Tartar i predao mraènom bezdanu da budu èuvani za sud;

   ^5ako staroga svijeta ne po?tedje, nego saèuva - osmoga - Nou, glasnika
   pravednosti, sruèiv?i potop na svijet bezbo?ni;

   ^6ako gradove Sodomu i Gomoru u pepeo pretvori, osudi i za primjer
   buduæim bezbo?nicima postavi;

   ^7ako pravednog Lota, premorena razvratnim ?ivljenjem onih
   razularenika, oslobodi -

   ^8pravedniku se doista dan za danom du?a razdirala dok je gledao i
   slu?ao bezakonièka djela onih meðu kojima je boravio -

   ^9umije Gospod i pobo?nike iz napasti izbaviti, a nepravednike za kaznu
   na Dan sudnji saèuvati,

   ^10ponajpaèe one koji u prljavoj po?udi idu za puti i preziru
   Velièanstvo. Preuzetnici, drznici i ne trepnu pogrðujuæi Slave,

   ^11dok anðeli, iako jako?æu i snagom od njih veæi, ne izrièu protiv
   njih pred Gospodinom pogrdna suda.

   ^12Oni pak kao nerazumne ?ivotinje, po naravi roðene za lov i
   istrebljenje, pogrðuju ?to ne poznaju. Istim æe istrebljenjem i oni
   biti istrebljeni;

   ^13zadesit æe ih nepravda, plaæa nepravednosti. U?itkom smatraju
   razvratnost u pol bijela dana. Ljage i sramote! Naslaðuju se
   prijevarama svojim dok se s vama goste.

   ^14Oèi su im pune preljubnice, nikako da se nasite grijeha; mame du?e
   nepostojane, srce im je uvje?bano u lakomstvu, prokleti sinovi!

   ^15Zabludi?e, napustiv?i ravan put, te poðo?e putom Bosorova sina
   Bileama, koji prigrli plaæu nepravednosti,

   ^16ali primi i ukor za svoje nedjelo: nijemo ?ivinèe ljudskim glasom
   prozbori i sprijeèi prorokovo bezumlje.

   ^17Oni su izvori bezvodni, oblaci vjetrom gonjeni; za njih se èuva
   mrkla tmina.

   ^18Naklapajuæi naduvene ispraznosti, po?udama putenim, razvratnostima
   mame one ?to netom odbjego?e od onih koji ?ive u zabludi.

   ^19Obeæavaju im slobodu, a sami su robovi pokvarenosti. Jer svatko
   robuje onomu tko ga svlada.

   ^20Doista, po?to su po spoznaji Gospodina na?ega i Spasitelja Isusa
   Krista odbjegli od prljav?tina svijeta, ako se opet u njih upleæu i
   daju se svladati, ovo im je potonje gore od onoga prvoga.

   ^21Bilo bi im doista bolje da nisu spoznali puta pravednosti, negoli,
   po?to ga spozna?e, okrenuti leða svetoj zapovijedi koja im je predana.

   ^22Dogodilo im se ?to veli istinita izreka: "Pas se vraæa svojoj
   bljuvotini i okupana svinja valjanju u blatu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Ljubljeni, pi?em evo veæ drugu poslanicu. U objema opomenom budim
   va? zdrav razbor

   ^2da se sjetite rijeèi ?to ih proreko?e sveti proroci i zapovijedi
   apostola va?ih, zapovijedi Gospodinove i Spasiteljeve.

   ^3Znajte ponajprije ovo: u posljednje æe se dane pojaviti podrugljivi
   izrugivaèi; povoditi æe se za svojim po?udama

   ^4i pitati: "?to je s obeæanjem njegova Dolaska? Jer i otkad Oci
   pomrije?e, sve ostaje kao ?to bija?e od poèetka stvorenja."

   ^5Ta oni naumice zaboravljaju da nebesa bijahu odavna i da zemlja na
   Bo?ju rijeè posta iz vode i po vodi.

   ^6Na isti naèin onda?nji svijet propade vodom potopljen.

   ^7A sada?nja nebesa i zemlja istom su rijeèju pohranjena za oganj i
   èuvaju se za Dan suda i propasti bezbo?nih ljudi.

   ^8Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao
   tisuæu godina, a tisuæu godina kao jedan dan.

   ^9Ne kasni Gospodin ispuniti obeæanje, kako ga neki sporim smatraju,
   nego je strpljiv prema vama jer neæe da tko propadne, nego hoæe da svi
   prispiju k obraæenju.

   ^10Kao tat æe doæi Dan Gospodnji u koji æe nebesa trijeskom uminuti,
   poèela se, u?arena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti.

   ^11Kad se sve tako ima raspasti, kako li treba da se svi vi istièete u
   svetu ?ivljenju i pobo?nosti

   ^12i?èekujuæi i pospje?ujuæi dolazak Dana Bo?jega u koji æe se nebesa,
   zapaljena, raspasti i poèela, u?arena, rastaliti.

   ^13Ta po obeæanju njegovu i?èekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje
   pravednost prebiva.

   ^14Zato, ljubljeni, dok to i?èekujete, uznastojte da mu budete
   neokaljani i besprijekorni, u miru.

   ^15A strpljivost Gospodina na?ega spasenjem smatrajte, kako vam i
   ljubljeni brat na? Pavao napisa po mudrosti koja mu je dana.

   ^16Tako u svim poslanicama gdje o tome govori. U njima ima pone?to
   nerazumljivo, ?to neupuæeni i nepostojani iskrivljuju, kao i ostala
   Pisma - sebi na propast.

   ^17Vi dakle, ljubljeni po?to ste upozoreni, èuvajte se da ne biste,
   zavedeni bludnjom razularenika, otpali od svoje postojanosti.

   ^18A rastite u milosti i spoznanju Gospodina na?ega i Spasitelja Isusa
   Krista! Njemu slava i sada i do u dan vjeènosti! Amen!
     __________________________________________________________________

1 John
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 ?to bija?e od poèetka, ?to smo èuli, ?to smo vidjeli oèima svojim,
   ?to razmotrismo i ruke na?e opipa?e o Rijeèi, ?ivotu -

   ^2da, ?ivot se oèitova, i vidjeli smo i svjedoèimo, i navje?æujemo vam
   ?ivot vjeèni, koji bija?e kod Oca i oèitova se nama -

   ^3?to smo vidjeli i èuli, navje?æujemo i vama da i vi imate zajedni?tvo
   s nama. A na?e je zajedni?tvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom
   Kristom.

   ^4I to vam pi?emo da radost na?a bude potpuna.

   ^5A ovo je navje?taj koji smo èuli od njega i navje?æujemo vama: Bog je
   svjetlost i tame u njemu nema nikakve!

   ^6Reknemo li da imamo zajedni?tvo s njim, a u tami hodimo, la?emo i ne
   èinimo istine.

   ^7Ako u svjetlosti hodimo, kao ?to je on u svjetlosti, imamo
   zajedni?tvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, èisti nas od
   svakoga grijeha.

   ^8Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama.

   ^9Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit æe nam
   grijehe i oèistiti nas od svake nepravde.

   ^10Reknemo li da nismo zgrije?ili, pravimo ga la?cem i rijeèi njegove
   nema u nama.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Djeèice moja, ovo vam pi?em da ne grije?ite. Ako tko i sagrije?i,
   zagovornika imamo kod Oca - Isusa Krista, Pravednika.

   ^2On je pomirnica za grijeha na?e, i ne samo na?e, nego i svega
   svijeta.

   ^3I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove èuvamo.

   ^4Tko veli: "Poznajem ga", a zapovijedi njegovih ne èuva, la?ac je, u
   njemu nema istine.

   ^5A tko èuva rijeè njegovu, u njemu je zaista savr?ena ljubav Bo?ja. Po
   tom znamo da smo u njemu.

   ^6Tko veli da u njemu ostaje, valja mu iæi putom kojim je on hodio.

   ^7Ljubljeni, pi?em vam ne novu zapovijed, nego staru zapovijed, koju
   ste imali od poèetka. Ta stara zapovijed jest rijeè koju ste èuli.

   ^8A opet, novu vam zapovijed pi?em - obistinjuje se u njemu i vama -
   jer tama prolazi, svjetlost istinita veæ svijetli.

   ^9Tko veli da je u svjetlosti, a mrzi brata svojega, u tami je sve do
   sada.

   ^10Tko ljubi brata svojega, u svjetlosti ostaje i sablazni u njemu
   nema.

   ^11A tko mrzi brata svojega, u tami je, u tami hodi i ne zna kamo ide
   jer mu tama zaslijepi oèi.

   ^12Pi?em vama, djeèice, jer su vam grijesi opro?teni po njegovu imenu.

   ^13Pi?em vama, oci, jer upoznaste onoga koji je od poèetka. Pi?em vama,
   mladiæi, jer ste pobijedili Zloga.

   ^14Napisah vama, djeco, jer upoznaste Oca. Napisah vama, oci, jer
   upoznaste onoga koji je od poèetka. Napisah vama, mladiæi, jer ste jaki
   i rijeè Bo?ja u vama ostaje i pobijedili ste Zloga.

   ^15Ne ljubite svijeta ni ?to je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u
   njemu ljubavi Oèeve.

   ^16Jer ?to je god svjetovno - po?uda tijela, i po?uda oèiju, i oholost
   ?ivota - nije od Oca, nego od svijeta.

   ^17Svijet prolazi i po?uda njegova, a tko èini volju Bo?ju, ostaje
   dovijeka.

   ^18Djeco, posljednji je èas! I, kako ste èuli, dolazi Antikrist. I sad
   su se veæ mnogi antikristi pojavili. Odatle znamo da je posljednji èas.

   ^19Od nas iziðo?e, ali ne bijahu od nas. Jer kad bi bili od nas, ostali
   bi s nama; ali neka se oèituje da nisu od nas.

   ^20A vi imate Pomazanje od Svetoga, i znanje svi imate.

   ^21Ne pisah vam zato ?to ne biste znali istine, nego jer je znate i jer
   znate da nikakva la? nije od istine.

   ^22Tko je la?ac, ako ne onaj koji tvrdi da Isus nije Krist? Antikrist
   je onaj

   ^23tko nijeèe Oca i Sina. Svaki koji nijeèe Sina, nema ni Oca, a tko
   priznaje Sina, ima i Oca.

   ^24A vi - ?to èuste od poèetka, u vama nek ostane. Ako u vama ostane
   ?to èuste od poèetka, i vi æete ostati u Sinu i Ocu.

   ^25A ovo je obeæanje koje nam on obeæa: ?ivot vjeèni.

   ^26Ovo vam napisah o onima koji vas zavode.

   ^27A vi - Pomazanje koje primiste od njega u vama ostaje i ne treba da
   vas itko pouèava. Nego njegovo vas Pomazanje uèi o svemu, a istinito je
   i nije la?, pa kao ?to vas je ono nauèilo, ostanite u Njemu.

   ^28I sada, djeèice, ostanite u njemu da budemo puni pouzdanja kad se
   pojavi te se ne postidimo pred njim o njegovu dolasku.

   ^29Ako znate da je on Pravednik, znate i da je svaki koji èini pravdu
   od njega roðen.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Bo?ja zovemo, i
   jesmo. A svijet nas ne poznaje zato ?to ne poznaje njega.

   ^2Ljubljeni, sad smo djeca Bo?ja i jo? se ne oèitova ?to æemo biti.
   Znamo: kad se oèituje, bit æemo njemu slièni, jer vidjet æemo ga kao
   ?to jest.

   ^3I tko god ima tu nadu u njemu, èisti se kao ?to je on èist.

   ^4Tko god èini grijeh, èini i bezakonje; ta grijeh je bezakonje.

   ^5I znate: on se pojavi da odnese grijehe i grijeha nema u njemu.

   ^6Tko god u njemu ostaje, ne grije?i. Tko god grije?i, nije ga vidio
   nit upoznao.

   ^7Djeèice, nitko neka vas ne zavede! Tko èini pravdu, pravedan je kao
   ?to je On pravedan.

   ^8Tko èini grijeh, od ðavla je jer ðavao grije?i od poèetka. Zato se
   pojavi Sin Bo?ji: da razori djela ðavolska.

   ^9Tko god je roðen od Boga, ne èini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u
   njemu; ne mo?e grije?iti jer je roðen od Boga.

   ^10Po ovom se raspoznaju djeca Bo?ja i djeca ðavolska: tko god ne èini
   pravde i tko ne ljubi brata, nije od Boga.

   ^11Jer ovo je navje?taj koji èuste od poèetka: da ljubimo jedni druge.

   ^12Ne kao Kajin, koji bija?e od Zloga i ubi brata svog. A za?to ga ubi?
   Jer mu djela bijahu zla, a bratova pravedna.

   ^13Ne èudite se, braæo ako vas svijet mrzi.

   ^14Mi znamo da smo iz smrti pre?li u ?ivot jer ljubimo braæu; tko ne
   ljubi, ostaje u smrti.

   ^15Tko god mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica
   nema u sebi trajnoga, vjeènoga ?ivota.

   ^16Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas polo?io ?ivot svoj. I mi
   smo du?ni ?ivote polo?iti za braæu.

   ^17Tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svoga u potrebi pa zatvori
   pred njim srce - kako ljubav Bo?ja ostaje u njemu?

   ^18Djeèice, ne ljubimo rijeèju i jezikom, veæ djelom i istinom.

   ^19Po tom æemo znati da smo od istine. I umirit æemo pred njim srce
   svoje

   ^20ako nas ono bilo u èem osuðuje. Jer Bog je veæi od na?ega srca i
   znade sve.

   ^21Ljubljeni, ako nas srce ne osuðuje, mo?emo zaufano k Bogu.

   ^22I ?to god i?temo, primamo od njega jer zapovijedi njegove èuvamo i
   èinimo ?to je njemu drago.

   ^23I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa
   Krista i da ljubimo jedni druge kao ?to nam je dao zapovijed.

   ^24I tko èuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po
   ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu
   li od Boga, jer su mnogi la?ni proroci izi?li u svijet.

   ^2Po ovom prepoznajete Duha Bo?jega: svaki duh koji ispovijeda da je
   Isus Krist do?ao u tijelu, od Boga je.

   ^3A nijedan duh koji ne ispovijeda takva Isusa, nije od Boga: on je
   Antikristov, a za nj ste èuli da dolazi i sad je veæ na svijetu.

   ^4Vi ste, djeèice, od Boga i pobijedili ste ih jer je moæniji Onaj koji
   je u vama nego onaj koji je u svijetu.

   ^5Oni su od svijeta, zato iz svijeta govore i svijet ih slu?a.

   ^6Mi smo od Boga. Tko poznaje Boga, nas slu?a, a tko nije od Boga, ne
   slu?a nas. Po tom prepoznajemo Duha istine i duha zablude.

   ^7Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji
   ljubi, od Boga je roðen i poznaje Boga.

   ^8Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav.

   ^9U ovom se oèitova ljubav Bo?ja u nama: Bog Sina svoga jedinoroðenoga
   posla u svijet da ?ivimo po njemu.

   ^10U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas
   i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe na?e.

   ^11Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo du?ni ljubiti jedni
   druge.

   ^12Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u
   nama, i ljubav je njegova u nama savr?ena.

   ^13Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga
   dao.

   ^14I mi smo vidjeli i svjedoèimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja
   svijeta.

   ^15Tko ispovijeda da je Isus Sin Bo?ji, Bog ostaje u njemu, i on u
   Bogu.

   ^16I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj.
   Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.

   ^17U ovom je savr?enstvo na?e uzajamne ljubavi: imamo pouzdanje na
   Sudnji dan jer kakav je on, takvi smo i mi u ovom svijetu.

   ^18Straha u ljubavi nema, nego savr?ena ljubav izgoni strah; jer strah
   je muka i tko se boji, nije savr?en u ljubavi.

   ^19Mi ljubimo jer on nas prije uzljubi.

   ^20Rekne li tko: "Ljubim Boga", a mrzi brata svog, la?ac je. Jer tko ne
   ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne mo?e ljubiti.

   ^21I ovu zapovijed imamo od njega: Tko ljubi Boga, da ljubi i brata
   svoga.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Tko god vjeruje: "Isus je Krist", od Boga je roðen. I tko god ljubi
   roditelja, ljubi i roðenoga.

   ^2Po ovom znamo da ljubimo djecu Bo?ju: kad Boga ljubimo i zapovijedi
   njegove vr?imo.

   ^3Jer ljubav je Bo?ja ovo: zapovijedi njegove èuvati. A zapovijedi
   njegove nisu te?ke.

   ^4Jer sve ?to je od Boga roðeno, pobjeðuje svijet. I ovo je pobjeda ?to
   pobijedi svijet: vjera na?a.

   ^5Ta tko to pobjeðuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin
   Bo?ji?

   ^6On, Isus Krist, doðe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego - u vodi i
   krvi. I Duh je koji svjedoèi jer Duh je istina.

   ^7Jer troje je ?to svjedoèi:

   ^8Duh, voda i krv; i to je troje jedno.

   ^9Ako primamo svjedoèanstvo ljudi, svjedoèanstvo je Bo?je veæe. Jer ovo
   je svjedoèanstvo Bo?je, kojim je svjedoèio za Sina svoga:

   ^10Tko vjeruje u Sina Bo?jega, ima to svjedoèanstvo Bo?je u sebi. Tko
   ne vjeruje Bogu, uèinio ga je la?cem jer nije vjerovao u svjedoèanstvo
   kojim je svjedoèio Bog za Sina svoga.

   ^11I ovo je svjedoèanstvo: Bog nam je dao ?ivot vjeèni; i taj je ?ivot
   u Sinu njegovu.

   ^12Tko ima Sina, ima ?ivot; tko nema Sina Bo?jega, nema ?ivota.

   ^13To napisah vama koji vjerujete u ime Sina Bo?jega da znate da imate
   ?ivot vjeèni.

   ^14I ovo je pouzdanje koje imamo u njega: ako ?to i?temo po volji
   njegovoj, usli?ava nas.

   ^15I znamo li da nas usli?ava u svemu ?to i?temo, znamo da veæ imamo
   ?to smo od njega iskali.

   ^16Vidi li tko brata svojega gdje èini grijeh koji nije na smrt, neka
   i?te i dat æe mu ?ivot - onima koji èine grijeh ?to nije na smrt. Ima
   grijeh ?to je na smrt; za nj ne velim da moli.

   ^17Svaka je nepravda grijeh. A postoji grijeh koji nije na smrt.

   ^18Znamo: tko god je roðen od Boga, ne grije?i; nego Roðeni od Boga
   èuva ga i Zli ga se ne dotièe.

   ^19Znamo: od Boga smo, a sav je svijet pod Zlim.

   ^20Znamo: Sin je Bo?ji do?ao i dao nam razum da poznamo Istinitoga. I
   mi smo u Istinitom, u Sinu njegovu, Isusu Kristu. On je Bog istiniti i
   ?ivot vjeèni.

   ^21Djeèice, klonite se idola!
     __________________________________________________________________

2 John
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Starje?ina izabranoj Gospoði i djeci njezinoj koju ja ljubim u
   Istini - a ne samo ja nego i svi koji upozna?e Istinu -

   ^2radi Istine koja ostaje u nama i bit æe s nama dovijeka.

   ^3Bila s nama milost, milosrðe i mir od Boga Oca i od Sina Oèeva Isusa
   Krista u istini i ljubavi!

   ^4Obradovah se veoma ?to sam meðu tvojom djecom na?ao takve koji hode u
   istini, kao ?to primismo zapovijed od Oca.

   ^5I sada te molim, Gospoðo, ne kao da ti novu zapovijed pi?em, nego onu
   koju smo imali od poèetka: da ljubimo jedni druge.

   ^6A ovo je ta ljubav: da ?ivimo po zapovijedima njegovim. To je
   zapovijed, kao ?to èuste od poèetka, da u njoj ?ivite.

   ^7Jer iziðo?e na svijet mnogi zavodnici koji ne ispovijedaju Isusa
   Krista koji dolazi u tijelu. To je zavodnik i Antikrist.

   ^8Èuvajte se da ne izgubite ?to ste stekli, nego da primite potpunu
   plaæu.

   ^9Tko god pretjera i ne ostane u nauku Kristovu, nema Boga. Tko ostaje
   u nauku, ima i Oca i Sina.

   ^10Ako tko dolazi k vama i ne donosi tog nauka, ne primajte ga u kuæu i
   ne pozdravljajte ga.

   ^11Jer tko ga pozdravlja, sudjeluje u njegovim zlim djelima.

   ^12Mnogo bih vam imao pisati, ali ne htjedoh na papiru i crnilom, nego
   se nadam da æu doæi k vama i iz usta u usta govoriti da radost va?a
   bude potpuna.

   ^13Pozdravljaju te djeca tvoje izabrane sestre.
     __________________________________________________________________

3 John
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Starje?ina ljubljenom Gaju koga ljubim u Istini.

   ^2Ljubljeni! ?elim ti u svemu dobro i da bude? zdrav, kao ?to je dobro
   tvojoj du?i.

   ^3Veoma se obradovah kada doðo?e braæa i posvjedoèi?e za tvoju istinu:
   kako ti ?ivi? po Istini.

   ^4Èuti da moja djeca po Istini ?ive! - nema mi veæe radosti od toga.

   ^5Ljubljeni, pravi si vjernik u svemu ?to èini? za braæu, i to za
   do?ljake.

   ^6Oni posvjedoèi?e tvoju ljubav pred Crkvom i dobro æe? uèiniti ako ih
   isprati? Boga dostojno.

   ^7Jer poradi Imena iziðo?e i ne primaju ni?ta od pogana.

   ^8Mi smo dakle du?ni takve primati da budemo suradnici Istine.

   ^9Pisao sam ne?to Crkvi: ali Diotref, koji hoæe da bude prvi meðu
   njima, ne prima nas.

   ^10Zato ako doðem, spoèitnut æu mu djela koja èini naklapajuæi zlobne
   rijeèi o nama. Ni to mu nije dosta, nego ne prima braæe, a onima koji
   bi to htjeli, brani i izgoni ih iz Crkve.

   ^11Ljubljeni! Ne nasljeduj zlo, nego dobro. Tko dobro èini, od Boga je;
   tko zlo èini, nije vidio Boga.

   ^12Za Demetrija svjedoèe svi, i sama Istina, a i mi svjedoèimo. A zna?
   da je na?e svjedoèanstvo istinito.

   ^13Mnogo bih ti imao pisati, ali neæu da ti pi?em crnilom i perom.

   ^14Nadam se da æu te uskoro vidjeti pa æemo iz usta u usta govoriti.

   ^15Mir tebi! Pozdravljaju te prijatelji. Pozdravi prijatelje poimence.
     __________________________________________________________________

Jude
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Juda, sluga Isusa Krista, brat Jakovljev: ljubljenima u Bogu, Ocu,
   èuvanima za Isusa Krista - pozvanima.

   ^2Obilovali milo?æu, mirom i ljubavlju!

   ^3Ljubljeni! Dok sam u svojoj bri?ljivosti kanio pisati vam o na?em
   zajednièkom spasenju, osjetio sam potrebu da vas pismom potaknem da
   vojujete za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima.

   ^4Jer u?uljali se neki, odavna veæ zapisani za ovaj sud, bezbo?nici
   koji milost Boga na?ega promeæu u razuzdanost i nijeèu jedinoga
   gospodara i Gospodina na?ega Isusa Krista.

   ^5?elim vas podsjetiti, premda jednom zauvijek sve znate, kako je
   Gospodin izbavio narod iz Egipta, a zatim uni?tio nevjerne.

   ^6I anðele, koji nisu èuvali svojeg dostojanstva nego su ostavili svoje
   prebivali?te, saèuvao je za sud velikoga Dana, okovane u mraku vjeènim
   okovima;

   ^7kao Sodoma i Gomora i okolni gradovi, koji su se poput njih podali
   bludu i oti?li za drugom pÓuti, stoje za primjer, ispa?tajuæi kaznu u
   vjeènom ognju.

   ^8Uza sve to i ovi sanjari jednako skvrne tijelo, zabacuju Velièanstvo,
   pogrðuju Slave.

   ^9Kad se Mihael arkanðeo s ðavlom prepirao za tijelo Mojsijevo, nije se
   usudio izreæi pogrdan sud protiv njega, nego reèe: "Sprijeèio te
   Gospodin!"

   ^10A ovi pogrðuju ono ?to ne poznaju; a ?to po naravi kao nerazumne
   ?ivotinje poznaju, u tom trunu.

   ^11Jao njima! Putom Kajinovim poðo?e, i zabludi se Bileamovoj za plaæu
   poda?e, i propado?e od pobune Korahove.

   ^12Oni su ljage na va?im agapama, bezobzirno se s vama gosteæi i
   napasajuæi se; oblaci bezvodni ?to ih vjetrovi raznose, stabla
   besplodna u kasnoj jeseni, dvaput usahla, iskorijenjena,

   ^13bijesno morsko valovlje ?to ispjenjuje svoje sramote, zvijezde
   lutalice kojima je spremljena crna tmina dovijeka.

   ^14O njima prorokova sedmi od Adama, Henok: "Gle, doðe Gospodin sa
   Desttisuæama svojim

   ^15suditi svima i pokarati sve bezbo?nike za sva njihova bezbo?na djela
   kojima bezbo?no sagrije?i?e i za sve drzovite rijeèi koje gre?ni
   bezbo?nici izreko?e protiv njega."

   ^16To su rogoborni nezadovoljnici koji hode putom svojih po?uda, usta
   im zbore naduto, ulaguju se u lice radi dobitka.

   ^17A vi, ljubljeni, sjetite se rijeèi ?to ih proreko?e apostoli
   Gospodina na?ega Isusa Krista.

   ^18Oni vam govorahu: "U posljednje æe vrijeme biti podrugljivaca koji
   æe se povoditi za bezbo?nim po?udama svojim."

   ^19To su sijaèi razdora, sjetilnici koji nemaju Duha.

   ^20A vi, ljubljeni, naziðujte se na presvetoj vjeri svojoj moleæi se u
   Duhu Svetom,

   ^21u?èuvajte se u ljubavi Bo?joj, i?èekujuæi milosrðe Gospodina na?ega
   Isusa Krista za vjeèni ?ivot.

   ^22I jedne, svadljivce, karajte,

   ^23druge spasavajte otimajuæi ih ognju, treæima se pak smilujte sa
   strahom, mrzeæi i haljinu puti okaljanu.

   ^24Onomu koji vas mo?e oèuvati od pada i besprijekorne postaviti pred
   svoju Slavu u klicanju -

   ^25jedinomu Bogu, Spasitelju na?emu, po Isusu Kristu, Gospodinu na?emu:
   slava, velièanstvo, vlast i moæ i prije svakoga vijeka, i sada, i u sve
   vijeke. Amen.
     __________________________________________________________________

Revelation
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Otkrivenje Isusa Krista: njemu ga dade Bog da on poka?e slugama
   svojim ono ?to se ima dogoditi ubrzo. I on to oznaèi poslav?i svog
   anðela sluzi svomu Ivanu

   ^2koji posvjedoèi za rijeè Bo?ju i za svjedoèanstvo Isusa Krista - za
   sve ?to vidje.

   ^3Blago onomu koji èita i onima ?to slu?aju rijeèi ovog proro?tva te
   èuvaju ?to je u njem napisano. Jer vrijeme je blizu!

   ^4Ivan sedmerim crkvama u Aziji. Milost vam i mir od Onoga koji jest i
   koji bija?e i koji dolazi i od sedam duhova ?to su pred Prijestoljem
   njegovim

   ^5i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvoroðenca od mrtvih, Vladara
   nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom
   otkupi od na?ih grijeha

   ^6te nas uèini kraljevstvom, sveæenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu
   slava i vlast u vijeke vjekova! Amen!

   ^7Gle, dolazi s oblacima i gledat æe ga svako oko, svi koji su ga
   proboli, i naricat æe nad njim sva plemena zemaljska. Da! Amen.

   ^8Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog - Onaj koji jest i koji
   bija?e i koji dolazi, Svevladar.

   ^9Ja, Ivan, brat va? i suzajednièar u nevolji, kraljevstvu i
   postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi rijeèi Bo?je i
   svjedoèanstva Isusova.

   ^10Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i zaèuh iza sebe jak glas, kao
   glas trublje.

   ^11Govora?e: "?to vidi?, napi?i u knjigu i po?alji sedmerim crkvama: U
   Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard, Filadelfiju, Laodiceju."

   ^12Okrenuh se da vidim glas koji govora?e sa mnom. I okrenuv?i se,
   vidjeh sedam zlatnih svijeænjaka,

   ^13a posred svijeænjaka netko kao Sin Èovjeèji, odjeven u dugu haljinu,
   oko prsiju opasan zlatnim pojasom;

   ^14glava mu i vlasi bijele poput bijele vune, poput snijega, a oèi mu
   kao plamen ognjeni;

   ^15noge mu nalik mjedi uglaðenoj, kao u peæi u?arenoj, a glas mu kao
   ?um voda mnogih;

   ^16u desnici mu sedam zvijezda, iz usta mu izlazi maè dvosjeèan, o?tar,
   a lice mu kao kad sunce sjaji u svoj svojoj snazi.

   ^17Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu
   govoreæi: "Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji,

   ^18i ?ivi! Mrtav bijah, a evo ?ivim u vijeke vjekova te imam kljuèe
   Smrti, i Podzemlja.

   ^19Napi?i dakle ?to si vidio: ono ?to jest i ?to se ima dogoditi
   poslije.

   ^20Glede tajne onih sedam zvijezda koje vidje u mojoj desnici i sedam
   zlatnih svijeænjaka: sedam zvijezda anðeli su sedam crkava, sedam
   svijeænjaka sedam je crkava."
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Anðelu Crkve u Efezu napi?i: "Ovo govori Onaj koji dr?i sedam
   zvijezda u desnici, Onaj koji stupa posred sedam zlatnih svijeænjaka:

   ^2Znam tvoja djela, tvoj trud i postojanost tvoju i da ne mo?e?
   podnijeti opakih. Isku?ao si one koji se prave apostolima, a nisu, i
   otkrio si da su la?ljivci.

   ^3Postojan si, podnio si za ime moje i nisi smalaksao.

   ^4Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio.

   ^5Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i èini prva djela. Inaèe
   dolazim k tebi i - uklonit æu tvoj svijeænjak s mjesta njegova ako se
   ne obrati?.

   ^6Ali ovo ima?: mrzi? nikolaitska djela koja i ja mrzim."

   ^7"Tko ima uho, nek poslu?a ?to Duh govori crkvama! Pobjedniku æu dati
   jesti od stabla ?ivota koje je u raju Bo?jem."

   ^8I anðelu Crkve u Smirni napi?i: "Ovo govori Prvi i Posljednji, Onaj
   koji bija?e mrtav i o?ivje:

   ^9Znam tvoju nevolju i siroma?tvo - ali ti si bogat! - i pogrde od onih
   koji se nazivaju ?idovima, a nisu, nego su sinagoga Sotonina.

   ^10Ne boj se onoga ?to ti je trpjeti! Evo, Sotona, æe neke od vas
   baciti u tamnicu da budete isku?ani. Bit æete u nevolji deset dana.
   Budi vjeran do smrti i dat æu ti vijenac ?ivota."

   ^11"Tko ima uho, nek poslu?a ?to Duh govori crkvama! Pobjedniku neæe
   nauditi druga smrt."

   ^12I anðelu Crkve u Pergamu napi?i: "Ovo govori Onaj u koga je maè
   dvosjek, o?tar:

   ^13Znam gdje prebiva? - ondje gdje je Sotonino prijestolje - a èvrsto
   se dr?i? moga imena te nisi zanijekao moje vjere ni u one dane kad je
   Antipa, moj svjedok, vjerni moj, ubijen kod vas - gdje Sotona prebiva.

   ^14Ali imam ne?to malo protiv tebe: ima? ondje nekih ?to dr?e nauk
   Bileama ?to pouèi Balaka da stupicu stavi sinovima Izraelovim te
   blaguju od mesa ?rtvovana idolima i bludu se podadu.

   ^15Tako i ti ima? takvih koji dr?e nauk nikolaitski.

   ^16Obrati se dakle! Inaèe dolazim ubrzo k tebi da ratujem s njima maèem
   usta svojih."

   ^17"Tko ima uho, nek poslu?a ?to Duh govori crkvama! Pobjedniku æu dati
   mane sakrivene i bijel æu mu kamen dati, a na kamenu napisano ime novo
   koje nitko ne zna doli onaj koji ga prima."

   ^18I anðelu Crkve u Tijatiri napi?i: "Ovo govori Sin Bo?ji, Onaj u koga
   su oèi kao plamen ognjeni, a noge mu nalik na mjed uglaðenu:

   ^19Znam tvoja djela: tvoju ljubav, i vjeru, i slu?enje, i postojanost -
   i tvoja posljednja djela obilatija od prva?njih.

   ^20Ali imam protiv tebe: pu?ta? ?enu Jezabelu, koja se pravi
   proroèicom, da uèi i zavodi moje sluge te se bludu podaju i blaguju od
   mesa ?rtvovana idolima.

   ^21Dadoh joj vremena za obraæenje, ali ona neæe da se obrati od
   bludnosti svoje.

   ^22Evo, bacam je na postelju, a bludne drugare njene u veliku nevolju
   ako se ne odvrate od njezinih djela;

   ^23i djecu æu joj smræu pobiti. I znat æe sve crkve: Ja sam Onaj koji
   istra?uje bubrege i srca - i dat æu vam svakomu po djelima.

   ^24Vama pak velim - vama drugim u Tijatiri koji ne dr?e ovog nauka te
   ne upozna?e takozvanih dubina sotonskih: Ne stavljam na vas drugoga
   bremena

   ^25nego - ?to imate, èvrsto dr?ite dok ne doðem."

   ^26"Pobjedniku, onomu ?to do kraja bude vr?io moja djela, dat æu vlast
   nad narodima

   ^27i vladat æe njima palicom gvozdenom, kao posuðe glineno satirati ih
   -

   ^28kao ?to i ja to primih od Oca svoga. I dat æu mu zvijezdu Danicu.

   ^29Tko ima uho, nek poslu?a ?to Duh govori crkvama!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 I anðelu Crkve u Sardu napi?i: "Ovo govori Onaj koji ima sedam
   duhova Bo?jih i sedam zvijezda: Znam tvoja djela: ima? ime da ?ivi?, a
   mrtav si.

   ^2Budan budi i utvrdi ostatak koji tek ?to ne umre. Doista, ne naðoh da
   su ti djela pred Bogom mojim savr?ena.

   ^3Spomeni se dakle: kako si primio Rijeè i poslu?ao, tako je i èuvaj -
   i obrati se. Ne bude? li dakle budan, doæi æu kao tat, a neæe? znati u
   koji æu èas doæi na te.

   ^4Ali ima? u Sardu nekolicinu imena ?to ne okalja?e svojih haljina; oni
   æe hoditi sa mnom u bjelini jer su dostojni."

   ^5"Tako æe pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neæu izbrisati
   imena njegova iz knjige ?ivota i priznat æu ime njegovo pred Ocem
   svojim i anðelima njegovim."

   ^6"Tko ima uho, nek poslu?a ?to Duh govori crkvama!"

   ^7I anðelu Crkve u Filadelfiji napi?i: "Ovo govori Sveti, Istiniti,
   Onaj koji ima kljuè Davidov i kad otvori, nitko neæe zatvoriti; kad
   zatvori, nitko neæe otvoriti:

   ^8Znam tvoja djela. Evo, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko
   zatvoriti ne mo?e. Doista, malena je tvoja snaga, a oèuvao si moju
   rijeè i nisi zatajio mog imena.

   ^9Evo, dovest æu neke iz sinagoge Sotonine - koji sebe zovu ?idovi, a
   nisu, nego la?u - evo, prisilit æu ih da doðu da ti se do nogu poklone
   te upoznaju da te ja ljubim.

   ^10Buduæi da si oèuvao moju rijeè o postojanosti, i ja æu oèuvati tebe
   od èasa ku?nje koji ima doæi na sav svijet da se isku?aju svi
   pozemljari.

   ^11Dolazim ubrzo. Èvrsto dr?i ?to ima? da ti nitko ne ugrabi vijenca."

   ^12"Pobjednika æu postaviti stupom u hramu Boga moga i odande on vi?e
   neæe iziæi i napisat æu na njemu ime Boga svoga i ime grada Boga svoga,
   novog Jeruzalema koji siðe s neba od Boga mojega, i ime moje novo."

   ^13"Tko ima uho, nek poslu?a ?to Duh govori crkvama!"

   ^14I anðelu Crkve u Laodiceji napi?i: "Ovo govori Amen, Svjedok vjerni
   i istiniti, Poèetak Bo?jeg stvorenja:

   ^15Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruæ. O da si studen ili vruæ!

   ^16Ali jer si mlak, ni vruæ ni studen, povratit æu te iz usta.

   ^17Govori?: 'Bogat sam, obogatih se, ni?ta mi ne treba!' A ne zna? da
   si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol.

   ^18Savjetujem ti: kupi od mene zlata u vatri ?e?ena da se obogati? i
   bijele haljine da se odjene? da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i
   pomasti da oèi poma?e? i vidi?.

   ^19Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se!

   ^20Evo, na vratima stojim i kucam; poslu?a li tko glas moj i otvori mi
   vrata, uniæi æu k njemu i veèerati s njim i on sa mnom."

   ^21"Pobjednika æu posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao ?to i ja,
   pobijediv?i, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo."

   ^22"Tko ima uho, nek poslu?a ?to Duh govori crkvama!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu! A onaj prija?nji
   glas, ?to ga ono zaèuh kao glas trublje ?to govora?e sa mnom, reèe:
   "Uziði ovamo i pokazat æu ti ?to se ima dogoditi nakon ovoga!"

   ^2I odmah se u duhu zanijeh kad gle: prijestolje staja?e na nebu i na
   prijestolje Netko sjede.

   ^3Taj ?to sjede bija?e nalik na jaspis i sard. A uokolo prijestolja
   duga slièna smaragdu.

   ^4Uokolo prijestolja dvadeset i èetiri prijestolja, a na prijestolja
   sjedo?e dvadeset i èetiri starje?ine, obuèene u bijele haljine, sa
   zlatnim vijencima na glavi.

   ^5Od prijestolja izlaze munje, i glasovi, i gromovi; pred prijestoljem
   gori sedam ognjenih zubalja, to jest sedam duhova Bo?jih,

   ^6a pred prijestoljem kao neko stakleno more, nalik na prozirac. U
   sredini prijestolja, oko prijestolja, èetiri biæa, sprijeda i straga
   puna oèiju:

   ^7prvo biæe slièno lavu, drugo biæe slièno juncu, treæe biæe s licem
   kao èovjeèjim, èetvrto biæe slièno leteæem orlu.

   ^8Ta su èetiri biæa - u svakoga po ?est krila - sve naokolo i iznutra
   puna oèiju. Bez predaha dan i noæ govore: "Svet! Svet! Svet Gospodin,
   Bog Svevladar, Onaj koji bija?e i koji jest i koji dolazi!"

   ^9I kad god biæa dadu slavu i èast pohvalnicu Onomu koji sjedi na
   prijestolju, ?ivomu u vijeke vjekova,

   ^10dvadeset i èetiri starje?ine padnu nièice pred Onim koji sjedi na
   prijestolju i poklone se njemu - ?ivomu u vijeke vjekova. I stavljaju
   svoje vijence pred prijestolje govoreæi:

   ^11"Dostojan si, Gospodine, Bo?e na?, primiti slavu i èast i moæ! Jer
   ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 I vidjeh: na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju - knjiga,
   iznutra i izvana ispisana, zapeèaæena sa sedam peèata!

   ^2I vidjeh sna?na anðela gdje iza glasa progla?uje: "Tko je dostojan
   otvoriti knjigu i otpeèatiti peèate njezine?"

   ^3I nitko - ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom - nije mogao
   otvoriti knjige i pogledati u nju.

   ^4Briznem u plaè jer se nitko ne naðe dostojan otvoriti knjigu i
   pogledati u nju.

   ^5A jedan od starje?ina reèe: "Ne plaèi! Evo, pobijedi Lav iz plemena
   Judina, Korijen Davidov, on æe otvoriti knjigu i sedam peèata njezinih.

   ^6I vidjeh: posred prijestolja i èetiriju biæa i posred starje?ina
   stoji, kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam oèiju, to jest
   sedam duhova Bo?jih, po svoj zemlji poslanih.

   ^7On pristupi te iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju uzme
   knjigu.

   ^8A kad on uze knjigu, èetiri biæa i dvadeset i èetiri starje?ine
   pado?e nièice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice
   pune kada, to jest molitava svetaèkih.

   ^9Pjevaju oni pjesmu novu: "Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti peèate
   njezine jer si bio zaklan i otkupio, krvlju svojom, za Boga ljude iz
   svakoga plemena i jezika, puka i naroda;

   ^10uèinio si ih Bogu na?emu kraljevstvom i sveæenicima i kraljevat æe
   na zemlji."

   ^11I vidjeh, i zaèuh glas anðela mnogih uokolo prijestolja, i biæa i
   starje?ina. Bija?e ih na mirijade mirijada i tisuæe tisuæa.

   ^12Klicahu iza glasa: "Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moæ, i
   bogatstvo, i mudrost, i snagu, i èast, i slavu, i blagoslov!"

   ^13I zaèujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u
   moru - sve na njima i u njima govori: "Onomu koji sjedi na prijestolju
   i Jaganjcu blagoslov i èast, i slava i vlast u vijeke vjekova!"

   ^14I èetiri biæa ponavljahu: "Amen!" A starje?ine padnu nièice i
   poklone se.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 I vidjeh: kad Jaganjac otvori prvi od sedam peèata, zaèujem gdje
   prvo od èetiri biæa govori glasom kao gromovnim: "Doði!"

   ^2Pogledam, a ono konj bijelac i u njegova konjanika luk. I dan mu je
   vijenac te kao pobjednik poðe da pobijedi.

   ^3Kad Jaganjac otvori drugi peèat, zaèujem drugo biæe gdje govori:
   "Doði!"

   ^4I iziðe drugi konj, riðan. I njegovu je konjaniku dano dignuti mir sa
   zemlje da se ljudi meðu sobom pokolju. I dan mu je maè velik.

   ^5Kad Jaganjac otvori treæi peèat, zaèujem treæe biæe gdje govori:
   "Doði!" Pogledam, a ono konj vranac i njegovu konjaniku u ruci tezulja.

   ^6Tada zaèujem kao neki glas isred èetiriju biæa gdje govori: "Mjera
   p?enice za denar! Tri mjere jeèma za denar! A ulju i vinu ne udi!"

   ^7Kad Jaganjac otvori èetvrti peèat, zaèujem glas èetvrtoga biæa gdje
   govori: "Doði!"

   ^8Pogledam, a ono konj sivac; konjaniku njegovu ime je "Smrt" i prati
   ga Podzemlje. Dana im je vlast nad èetvrtinom zemlje: ubijati maèem i
   glaðu i smræu i zvijerima zemaljskim.

   ^9Kad Jaganjac otvori peti peèat, vidjeh pod ?rtvenikom du?e zaklanih
   zbog rijeèi Bo?je i zbog svjedoèanstva ?to ga imahu.

   ^10Vikahu iza glasa: "Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar neæe?
   suditi i osvetiti krv na?u na pozemljarima?"

   ^11I svakome je od njih dana bijela haljina i reèeno im je neka se
   strpe jo? malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u
   slu?bi i braæe njihove koja imaju biti pobijena kao i oni.

   ^12I vidjeh: kad Jaganjac otvori ?esti peèat, potres velik nasta. I
   sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv.

   ^13I zvijezde pado?e s neba na zemlju kao ?to smokva smokvice stresa
   kad je potrese ?estok vjetar.

   ^14Nebo i?èeznu kao savijena knjiga, a sve se planine i otoci pokrenu?e
   s mjesta.

   ^15Kraljevi zemaljski, i velika?i, i vojvode, i bogata?i, i moguænici,
   rob i slobodnjak - svi se sakri?e u spilje i peæine gorske

   ^16govoreæi gorama i peæinama: "Padnite na nas i sakrijte nas od lica
   Onoga koji sjedi na prijestolju i od srd?be Jaganjèeve.

   ^17Jer doðe Dan onaj veliki srd?be njihove i tko æe opstati!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Nakon toga vidjeh: èetiri anðela stoje na èetiri kraja zemlje
   zadr?avajuæi èetiri vjetra zemaljska da nikakav vjetar ne pu?e ni
   zemljom ni morem nit ikojim drveæem.

   ^2I vidjeh drugoga jednog anðela gdje uzlazi od istoka sunèeva s
   peèatom Boga ?ivoga. On povika iza glasa onoj èetvorici anðela kojima
   bi dano nauditi zemlji i moru:

   ^3"Ne udite ni zemlji ni moru ni drveæu dok ne opeèatimo sluge Boga
   na?ega na èelima!"

   ^4I zaèujem broj opeèaæenih - sto èetrdeset i èetiri tisuæe opeèaæenih
   iz svih plemena sinova Izraelovih:

   ^5iz plemena Judina dvanaest tisuæa opeèaæenih, iz plemena Rubenova
   dvanaest tisuæa, iz plemena Gadova dvanaest tisuæa,

   ^6iz plemena A?erova dvanaest tisuæa, iz plemena Naftalijeva dvanest
   tisuæa, iz plemena Mana?eova dvanaest tisuæa,

   ^7iz plemena ?imunova dvanaest tisuæa, iz plemena Levijeva dvanaest
   tisuæa, iz plemena Jisakarova dvanaest tisuæa,

   ^8iz plemena Zebulunova dvanaest tisuæa, iz plemena Josipova dvanaest
   tisuæa, iz plemena Benjaminova dvanaest tisuæa opeèaæenih.

   ^9Nakon toga vidjeh: eno velikoga mno?tva, ?to ga nitko ne moga?e
   izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred
   prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u
   rukama.

   ^10Vièu iz glasa: "Spasenje Bogu na?emu koji sjedi na prijestolju i
   Jaganjcu!"

   ^11I svi anðeli, ?to stajahu uokolo prijestolja i starje?ina i èetiriju
   biæa, pado?e pred prijestoljem nièice, na svoja lica,

   ^12i pokloni?e se Bogu govoreæi: "Amen! Blagoslov i slava, i mudrost, i
   zahvalnica, i èast, i moæ i snaga Bogu na?emu u vijeke vjekova. Amen."

   ^13I jedan me od starje?ina upita: "Ovi odjeveni u bijele haljine, tko
   su i odakle doðo?e?"

   ^14Odgovorih mu: "Gospodine moj, ti to zna?." A on æe mi: "Oni doðo?e
   iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi
   Jaganjèevoj.

   ^15Zato su pred prijestoljem Bo?jim i slu?e mu dan i noæ u hramu
   njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet æe ?ator svoj nad
   njima.

   ^16Neæe vi?e gladovati ni ?eðati, neæe ih vi?e paliti sunce nit ikakva
   ?ega

   ^17jer - Jaganjac koji je posred prijestolja bit æe pastir njihov i
   vodit æe ih na izvore voda ?ivota. I otrt æe Bog svaku suzu s oèiju
   njihovih."
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Kad Jaganjac otvori sedmi peèat, nasta muk na nebu oko pola sata.

   ^2I vidjeh: sedmorici anðela ?to stoje pred Bogom dano je sedam
   trubalja.

   ^3I drugi jedan anðeo pristupi i sa zlatnom kadionicom stane na
   ?rtvenik. I dano mu je mnogo kada da ga s molitvama svih svetih prinese
   na zlatni ?rtvenik pred prijestoljem.

   ^4I vinu se dim kadni s molitvama svetih iz ruke anðelove pred lice
   Bo?je.

   ^5Anðeo uze kadionicu, napuni je vatrom sa ?rtvenika i prosu na zemlju.
   I udari?e gromovi, i glasovi, i munje, i potres.

   ^6A sedam anðela sa sedam trubalja pripremi?e se da zatrube.

   ^7Prvi zatrubi. I nastado?e tuèa i oganj, pomije?ani s krvlju, i budu
   baèeni na zemlju. I treæina zemlje izgorje, i treæina stabala izgorje,
   i sva zelena trava izgorje.

   ^8Drugi anðeo zatrubi. I ne?to kao gora velika, ognjem zapaljena,
   baèeno bi u more. I treæina se mora pretvori u krv

   ^9te izginu treæina stvorenja ?to u moru ?ive i treæina laða propade.

   ^10Treæi anðeo zatrubi. I pade s neba zvijezda velika - gorjela je kao
   zublja - pade na treæinu rijeka i na izvore voda.

   ^11Zvijezdi je ime Pelin. I treæina se voda pretvori u pelin te mno?tvo
   ljudi poginu od zagorèenih voda.

   ^12Èetvrti anðeo zatrubi. I bi udarena treæina sunca i treæina mjeseca
   i treæina zvijezda te pomrèa?e za treæinu. I dan izgubi treæinu svoga
   sjaja, a tako i noæ.

   ^13I vidjeh i zaèuh orla: letio posred neba i vikao iza glasa: "Jao!
   Jao! Jao pozemljarima od novih glasova trubalja preostale trojice
   anðela koji æe sad-na zatrubiti!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Peti anðeo zatrubi. I vidjeh: zvijezda je s neba na zemlju pala i
   dani su joj kljuèi zjala Bezdanova.

   ^2Ona otvori zjalo Bezdanovo i vinu se iz zjala dim kao dim iz peæi
   goleme te pomrèa sunce i zrak od dima iz zjala.

   ^3Iz dima pak iziðo?e na zemlju skakavci i dana im je moæ kakvu imaju
   ?tipavci zemaljski.

   ^4I zapovjeðeno im je da ne ude travi zemaljskoj nit ikojem zelenilu
   nit ikojem stablu, nego samo ljudima koji nemaju peèata Bo?jega na
   èelu.

   ^5I dano im je ne da ih ubijaju, nego samo da ih muèe pet mjeseci, a
   muka njihova da bude kao muka od uboda ?tipavaca.

   ^6U one æe dane ljudi iskati smrt, ali je neæe naæi; po?eljet æe
   umrijeti, ali smrt æe bje?ati od njih.

   ^7Skakavci bijahu izgledom nalik na konje za boj spremne. Na glavama im
   kao neki zlatni vijenci, lica im kao u ljudi,

   ^8kose kao u ?ena, a zubi kao u lavova.

   ^9Imahu oklope kao od ?eljeza, a ?um krila njihovih kao ?tropot bojnih
   kola s mnogo konja ?to u boj jure.

   ^10Repovi im kao u ?tipavaca, sa ?alcima, a u repovima im moæ da ude
   ljudima pet mjeseci.

   ^11Nad njima je kralj, anðeo Bezdana, hebrejski mu ime Abadon, grèki
   Apolion - Upropastitelj.

   ^12Prvi Jao proðe. Evo, za njim dolaze jo? dva druga Jao.

   ^13?esti anðeo zatrubi. I zaèujem neki glas iz rogova zlatnoga
   ?rtvenika pred Bogom.

   ^14Govora?e ?estom anðelu koji je dr?ao trublju: "Odrije?i ona èetiri
   anðela svezana na Rijeci velikoj, Eufratu."

   ^15I odrije?ena bijahu èetiri anðela, spremna za taj èas i dan i mjesec
   i godinu, da pobiju treæinu ljudi.

   ^16A broj èeta konjanièkih, kako sam èuo, bija?e dvije mirijade
   mirijada.

   ^17Ovako u viðenju vidjeh konje i njihove jahaèe: imahu oklope ognjene,
   plavetne i sumporne boje; glave im kao u lavova, iz usta im sukljao
   oganj, dim i sumpor.

   ^18Od ovih triju zala poginu treæina ljudi - od ognja, dima i sumpora
   ?to sukljahu konjima iz usta.

   ^19Doista, snaga je ovim konjima u ustima i repovima: repovi im kao u
   zmija, s glavama kojima ude.

   ^20Ipak, preostali ljudi, ?to ne poginu?e od tih zala, ne obrati?e se
   od djela ruku svojih, da se vi?e ne klanjaju zlodusima i kumirima - ni
   zlatnima, ni srebrnima, ni mjedenima, ni kamenima ni drvenima koji niti
   vide niti èuju nit hodaju -

   ^21i ne obrati?e se od svojih ubojstava ni od svojih èaranja ni od
   svoga bluda niti od svojih kraða.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 I vidjeh drugoga jednog, sna?nog anðela: silazio s neba ogrnut
   oblakom, na glavi mu duga, lice mu kao sunce, a noge kao ognjeno
   stupovlje;

   ^2u ruci dr?i otvorenu knji?icu. I zakoraèi desnom nogom na more,
   lijevom na zemlju pa povika iza glasa kao kad lav rièe.

   ^3I kad povika, oglasi se sedam gromova tutnjavom.

   ^4A kad se oglasi sedam gromova, htjedoh pisati, ali zaèujem glas s
   neba: "Zapeèati to ?to prozbori sedam gromova! Toga ne pi?i!"

   ^5I onaj anðeo ?to ga vidjeh gdje stoji na moru i zemlji, podi?e k nebu
   desnicu

   ^6i zakle se ?ivim u vijeke vjekova, koji stvori nebo i sve ?to je na
   njemu, zemlju i sve ?to je na njoj, more i sve ?to je u njemu: "Neæe
   vi?e biti vremena!

   ^7Nego - u dane kad se oglasi sedmi anðeo, èim zatrubi, dovr?it æe se
   otajstvo Bo?je kao ?to on to navijesti slugama svojim prorocima."

   ^8I glas ?to ga zaèuh s neba opet prozbori sa mnom: "Idi, uzmi otvorenu
   knjigu iz ruke anðela ?to stoji na moru i na zemlji!"

   ^9Pristupim k anðelu i zamolim ga da mi dade knji?icu. A on æe mi:
   "Uzmi je i progutaj! Zagorèit æe ti utrobu, ali æe ti u ustima biti
   slatka kao med."

   ^10Uzeh knji?icu iz ruke anðelove i progutah je. I bija?e mi u ustima
   kao med slatka, ali kad je progutah, zagorèi mi utrobu.

   ^11I reèeno mi je: "Treba da ponovno prorokuje? proti pucima i narodima
   i kraljevima mnogim!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 I dana mi je trska slièna palici i reèeno mi je: "Ustani i izmjeri
   hram Bo?ji i ?rtvenik i poklonike u njemu!

   ^2Vanjsko dvori?te hrama mimoiði, ne mjeri ga jer je dano poganima:
   gazit æe svetim gradom èetrdeset i dva mjeseca.

   ^3I ja æu poslati dva svoja svjedoka da, obuèeni u kostrijet, prorokuju
   tisuæu dvjesta i ?ezdeset dana.

   ^4Oni su dvije masline i dva svijeænjaka ?to stoje pred Gospodarom
   zemlje.

   ^5Ako im tko hoæe nauditi, oganj suèe iz usta njihovih i pro?dire
   njihove neprijatelje. Doista, htjedne li im tko nauditi, tako treba da
   pogine.

   ^6Oni imaju vlast zakljuèati nebo da ne pada ki?a dok prorokuju; imaju
   vlast pretvoriti vode u krv i udariti zemlju kojim god zlom kad god
   htjednu.

   ^7A kada dovr?e svoje svjedoèanstvo, Zvijer koja izlazi iz Bezdana
   zaratit æe s njima, pobijediti ih i ubiti.

   ^8I njihova æe trupla le?ati na trgu grada velikoga koji se duhovno
   zove Sodoma i Egipat, gdje je i Gospodin njihov raspet.

   ^9Ljudi iz svih puka i plemena i jezika i naroda gledat æe njihova
   trupla tri i pol dana i neæe dopustiti da im se trupla u grob polo?e.

   ^10Pozemljari æe se radovati i veseliti zbog njihove nesreæe i darivati
   jedan drugoga jer su ta dva proroka zadavala muku pozemljarima.

   ^11Ali nakon tri i pol dana duh ?ivotni od Boga uðe u njih i stado?e na
   noge te strah velik obuze one koji ih promatrahu.

   ^12I zaèu?e glas s neba silan: "Uziðite ovamo!" I uziðo?e na oblaku u
   nebo na oèigled svojih neprijatelja.

   ^13U taj èas nasta velik potres: pade desetina grada, a u potresu
   poginu sedam tisuæa ljudi. Pre?ivjele spopade strah te proslavi?e Boga
   nebeskoga.

   ^14Drugi Jao proðe. Evo, treæi Jao dolazi ubrzo!

   ^15I sedmi anðeo zatrubi. I na nebu odjeknu?e silni glasovi:
   "Uspostavljeno je nad svijetom kraljevstvo Gospodara na?ega i
   Pomazanika njegova i kraljevat æe u vijeke vjekova!"

   ^16Tada dvadeset i èetiri starje?ine, ?to pred Bogom sjedo?e na
   prijestolja,

   ^17pado?e nièice i pokloni?e se Bogu govoreæi. "Zahvaljujemo ti,
   Gospodaru, Bo?e, Svevladaru, koji jesi i koji bija?e, zato ?to uze u
   ruke moæ svoju veliku i zakralji se!

   ^18Gnjevili se narodi, ali doðe srd?ba tvoja i èas da se sudi mrtvima i
   naplata dade slugama tvojim prorocima i svetima i svima koji se boje
   imena tvojega, malima i velikima; i da se uni?te oni koji kvare
   zemlju."

   ^19I otvori se hram Bo?ji na nebu i pokaza se Kovèeg saveza njegova u
   hramu njegovu te udare munje i glasovi i gromovi i potres i tuèa
   velika.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 I znamenje veliko pokaza se na nebu: ?ena odjevena suncem, mjesec
   joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.

   ^2Trudna vièe u poroðajnim bolima i mukama raðanja.

   ^3I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam
   glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna,

   ^4a rep mu povlaèi treæinu zvijezda nebeskih - i obori ih na zemlju.
   Zmaj stade pred ?enu koja ima?e roditi da joj, èim rodi, pro?dre
   Dijete.

   ^5I ona porodi sina, mu?kiæa, koji æe vladati svim narodima palicom
   gvozdenom. I Dijete njeno bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu.

   ^6A ?ena pobje?e u pustinju gdje joj Bog pripravi skloni?te da se ondje
   hrani tisuæu dvjesta i ?ezdeset dana.

   ^7I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anðeli zarate se sa Zmajem.
   Zmaj uðe u rat i anðeli njegovi,

   ^8ali ne nadvlada. I ne bija?e im vi?e mjesta na nebu.

   ^9Zbaèen je Zmaj veliki, Stara zmija - imenom Ðavao, Sotona, zavodnik
   svega svijeta. Baèen je na zemlju, a s njime su baèeni i anðeli
   njegovi.

   ^10I zaèujem glas na nebu silan: "Sada nasta spasenje i snaga i
   kraljevstvo Boga na?ega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbaèen je
   tu?itelj braæe na?e koji ih je dan i noæ optu?ivao pred Bogom na?im.

   ^11Ali oni ga pobijedi?e krvlju Jaganjèevom i rijeèju svojega
   svjedoèanstva: nisu ljubili ?ivota svoga - sve do smrti.

   ^12Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more,
   jer Ðavao siðe k vama, gnjevan veoma, znajuæi da ima malo vremena!"

   ^13Kad Zmaj vidje da je zbaèen na zemlju, stade progoniti ?enu koja
   rodi mu?kiæa.

   ^14No ?eni bijahu dana dva velika krila orlujska da odleti u pustinju,
   u svoje skloni?te gdje se, sklonjena od Zmije, hrani jedno vrijeme i
   dva vremena i polovicu vremena.

   ^15I Zmija iz usta pusti za ?enom vodu poput rijeke da je rijeka
   odnese.

   ^16Ali zemlja priteèe u pomoæ ?eni: otvori usta i popi rijeku ?to je
   Zmaj pusti iz usta.

   ^17I razgnjevi se Zmaj na ?enu pa ode i zarati se s ostatkom njezina
   potomstva, s onima ?to èuvaju Bo?je zapovijedi i dr?e svjedoèanstvo
   Isusovo.

   ^18I stade na morski ?al.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 I vidjeh: iz mora Zvijer izlazi sa deset rogova i sedam glava; na
   rogovima joj deset kruna, na glavama bogohulna imena.

   ^2Ta Zvijer ?to je vidjeh bija?e nalik na leoparda, noge joj kao
   medvjeðe, usta kao usta lavlja. Zmaj joj dade svoju silu i prijestolje
   i vlast veliku.

   ^3Jedna joj glava bija?e kao na smrt zaklana, ali joj se smrtna rana
   zalijeèila. Sva se zemlja, zaèuðena, zanijela za Zvijeri

   ^4i svi se pokloni?e Zmaju koji dade takvu vlast Zvijeri. Pokloni?e se
   i Zvijeri govoreæi: "Tko je kao Zvijer! Tko bi smio ratovati s njom?"

   ^5I dana su joj usta da govori drskosti i hule i dana joj je vlast da
   to èini èetrdeset i dva mjeseca.

   ^6I ona otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov ?ator i
   nebesnike.

   ^7I dano joj je da se zarati sa svecima i da ih pobijedi. Dana joj je
   vlast nad svakim plemenom i pukom i jezikom i narodom:

   ^8da joj se poklone svi pozemljari, oni kojima ime nije zapisano u
   knjizi ?ivota zaklanog Jaganjca, od postanka svijeta.

   ^9Tko ima uho, nek poslu?a!

   ^10Je li tko za progonstvo, u progonstvo æe iæi! Je li tko za maè, da
   bude pogubljen, maèem æe biti pogubljen! U tom je postojanost i vjera
   svetih.

   ^11I vidjeh: druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga poput
   jaganjca, a govori kao Zmaj.

   ^12Vr?i svu vlast one prve Zvijeri, u njenoj nazoènosti. Prisiljava
   zemlju i sve pozemljare da se poklone prvoj Zvijeri kojoj ono zacijeli
   smrtna rana.

   ^13Èini znamenja velika: i oganj spu?ta s neba na zemlju naoèigled
   ljudi.

   ^14Tako zavodi pozemljare znamenjima koja joj je dano èiniti u
   nazoènosti Zvijeri: svjetuje pozemljarima da naèine kip Zvijeri koja
   bija?e udarena maèem, ali pre?ivje.

   ^15I dano joj je udahnuti ?ivot kipu Zvijeri te kip Zvijeri progovori i
   poubija sve koji se god ne klanjaju kipu Zvijeri.

   ^16Ona posti?e da se svima - malima i velikima, bogatima i ubogima,
   slobodnjacima i robovima - udari ?ig na desnicu ili na èelo,

   ^17i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi ?ig s
   imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina.

   ^18U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj
   je to jednog èovjeka, a broj mu je ?est stotina ?ezdeset i ?est.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto èetrdeset
   i èetiri tisuæe - na èelima im napisano ime njegovo i ime Oca njegova!

   ^2I zaèujem s neba glas, kao ?um voda mnogih i tutnjavu silna groma;
   glas taj koji zaèuh bija?e kao glas citra?a ?to sviraju na citrama.

   ^3Pjevali su pjesmu novu pred prijestoljem i pred èetiri biæa i pred
   starje?inama. Nitko ne moga?e nauèiti te pjesme doli one sto èetrdeset
   i èetiri tisuæe - otkupljeni sa zemlje.

   ^4Ti se ne okalja?e sa ?enama, djevci su! Oni prate Jaganjca kamo god
   poðe. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jaganjcu;

   ^5na ustima se njihovim la? ne naðe, neporoèni su.

   ^6I vidjeh: drugi jedan anðeo leti posred neba s evanðeljem vjeènim da
   ga proglasi svim pozemljarima, svakom narodu i plemenu i jeziku i puku.

   ^7Vièe iza glasa: "Bojte se Boga i dajte mu slavu jer doðe èas suda
   njegova! I poklonite se njemu koji stvori nebo i zemlju i more i izvore
   voda!"

   ^8Za njim eto drugog anðela koji govori: "Pade, pade Babilon, veliki
   koji vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode!"

   ^9Za njima eto i treæeg anðela koji vika?e iza glasa: "Tko god se
   klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi ?ig na èelo ili ruku,

   ^10pit æe vino gnjeva Bo?jega, nerazvodnjeno, natoèeno veæ u èa?i
   srd?be njegove! I bit æe udaren na muke u ognju i sumporu svetim
   anðelima naoèigled i naoèigled Jaganjcu.

   ^11Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noæu nemaju
   poèinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi ?ig
   s imenom njezinim."

   ^12U tom je postojanost svetih - onih ?to èuvaju zapovijedi Bo?je i
   vjeru Isusovu.

   ^13I zaèujem glas s neba: "Pi?i! Od sada bla?eni mrtvi koji umiru u
   Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpoèinu od svojih trudova! Jer prate
   ih djela njihova!"

   ^14I vidjeh: gle, bijel oblak, a na oblak sjede Netko kao Sin Èovjeèji;
   na glavi mu zlatan vijenac, u ruci o?tar srp.

   ^15I drugi jedan anðeo iziðe iz hrama vièuæi iza glasa onomu ?to sjedi
   na oblaku: "Mahni srpom i ?anji jer doðe èas ?etvi, zrela je ?etva
   zemaljska!"

   ^16I onaj ?to sjedi na oblaku baci srp na zemlju i zemlja bi
   po?njevena.

   ^17I drugi jedan anðeo iziðe iz hrama nebeskoga. I on ima?e o?tar srp.

   ^18I od ?rtvenika iziðe drugi anðeo - onaj koji ima vlast nad ognjem -
   pa povika iza glasa onomu, s o?trim srpom: "Mahni o?trim srpom i poberi
   grozdove u vinogradu zemaljskom jer sazri gro?ðe!"

   ^19I anðeo baci srp na zemlju i obra vinograd zemaljski, a obrano baci
   u veliku kacu gnjeva Bo?jega.

   ^20Gazila se kaca izvan grada te poteèe krv iz kace konjima do uzda,
   tisuæu i ?est stotina stadija uokolo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 I vidjeh drugo znamenje na nebu, veliko i èudesno: sedam anðela sa
   sedam zala posljednjih - s njima se navr?uje gnjev Bo?ji.

   ^2I vidjeh kao neko more od prozirca pomije?ano s ognjem. Oni koji
   pobijedi?e Zvijer i kip njezin i broj imena njezina stoje u moru od
   prozirca s citrama Bo?jim u ruci.

   ^3Pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Bo?jega, i pjesmu Jaganjèevu: "Velika
   su i èudesna djela tvoja, Gospodine, Bo?e, Svevladaru! Pravedni su i
   istiniti putovi tvoji, Kralju naroda!

   ^4Tko da te se ne boji, Gospodine, tko da ne slavi ime tvoje! Ti si
   jedini svet! I zato svi æe narodi doæi i klanjati se pred tobom jer se
   oèitovahu pravedna djela tvoja!"

   ^5Nakon toga vidjeh: otvori se hram ?atora svjedoèanstva na nebu!

   ^6Iziðe sedam anðela sa sedam zala iz hrama; odjeveni bijahu u blistav
   bijeli lan, oko prsiju opasani zlatnim pojasom.

   ^7Jedno od èetiri biæa dade sedmorici anðela sedam zlatnih èa?a, punih
   gnjeva Boga koji ?ivi u vijeke vjekova.

   ^8I hram se napuni dimom od Slave Bo?je i od njegove snage te nitko ne
   moga?e uæi u hram dok se ne navr?i sedam zala sedmorice anðela.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 I zaèujem iz hrama jak glas koji viknu sedmorici anðela: "Hajdete,
   izlijte sedam èa?a gnjeva Bo?jega na zemlju!"

   ^2Ode prvi i izli svoju èa?u na zemlju. I pojavi se èir, koban i bolan,
   na ljudima ?to nose ?ig Zvijerin i klanjaju se kipu njezinu.

   ^3Drugi izli svoju èa?u na more. I ono posta krv kao krv mrtvaèeva te
   izginu sve ?ivo u moru.

   ^4Treæi izli svoju èa?u na rijeke i izvore voda. I postado?e krv.

   ^5I zaèujem anðela voda gdje govori: "Pravedan si, Ti koji jesi i koji
   bija?e, Sveti, ?to si tako dosudio!

   ^6Oni su prolili krv svetih i proroka i stoga ih krvlju napaja?!
   Zavrijedili su!"

   ^7I zaèujem ?rtvenik kako govori: "Da, Gospode, Bo?e, Svevladaru!
   Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!"

   ^8Èetvrti izli svoju èa?u na sunce. I suncu je dano da pali ljude
   ognjem.

   ^9I silna je ?ega palila ljude te su hulili ime Boga koji ima vlast nad
   tim zlima, ali se ne obrati?e da mu slavu dadu.

   ^10Peti izli svoju èa?u na prijestolje Zvijeri. I kraljevstvo joj
   prekri?e tmine. Ljudi su grizli jezike od muke

   ^11i hulili Boga nebeskoga zbog muka i èireva, ali se ne obrati?e od
   djela svojih.

   ^12?esti izli svoju èa?u na Eufrat, rijeku veliku. I presahnu voda te
   naèini prolaz kraljima s istoka sunèeva.

   ^13I vidjeh: iz usta Zmajevih i iz usta Zvijerinih i iz usta La?noga
   proroka izlaze tri duha neèista, kao ?abe.

   ^14To su dusi zloduha ?to èine znamenja, a poðo?e sabrati kraljeve
   svega svijeta na rat za Dan veliki Boga Svevladara.

   ^15Evo dolazim kao tat! Bla?en onaj koji bdije i èuva haljine svoje da
   ne ide gol te mu se ne vidi sramota!

   ^16I skupi?e ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon.

   ^17I sedmi izli svoju èa?u na zrak. Uto iz hrama, s prijestolja, iziðe
   jak glas i viknu: "Svr?eno je!"

   ^18I udari?e munje i glasovi i gromovi i nasta potres velik, kakva ne
   bija?e otkako je ljudi - tako bija?e silan potres taj.

   ^19I prasnu natroje grad veliki i gradovi naroda pado?e. Spomenu se Bog
   Babilona velikoga da mu dade piti iz èa?e vina gnjevne srd?be Bo?je.

   ^20I pobjego?e svi otoci, i?èezo?e gore,

   ^21a iz neba se spusti na ljude tuèa velika, poput talenta. Ljudi su
   hulili Boga zbog zla tuèe jer zlo njezino bija?e silno veliko.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 I doðe jedan od sedam anðela ?to nose sedam èa?a i prozbori mi:
   "Doði pokazat æu ti sud nad Bludnicom velikom ?to sjedi nad vodama
   velikim,

   ^2s kojom su bludnièili kraljevi zemlje i pozemljari se opi?e vinom
   bluda njezina."

   ^3I odnese me u duhu u pustinju. Tu vidjeh ?enu koja sjede na skrletnu
   Zvijer, punu bogohulnih imena, sa sedam glava i deset rogova.

   ^4?ena bija?e odjevena u grimiz i skrlet, sva u zlatu, dragom kamenju i
   biserju. U ruci joj zlatna èa?a puna gnusobe i neèisti bluda njezina.

   ^5Na èelo joj napisano ime - tajna: "Babilon veliki, mati bludnica i
   gnusoba zemljinih."

   ^6I vidjeh: ?ena je pijana od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih.
   Kad je vidjeh, èudom se silnim zaèudih.

   ^7Nato æe mi anðeo: "?to se èudi?? Ja æu ti kazati tajnu te ?ene i
   Zvijeri koja je nosi, Zvijeri sa sedam glava i deset rogova."

   ^8"Zvijer koju vidje bija?e i vi?e nije; zamalo izlazi iz Bezdana i ide
   u propast. I zapanjit æe se pozemljari - oni kojima ime, od postanka
   svijeta, nije zapisano u knjigu ?ivota - kad vide da Zvijer bija?e i
   vi?e nije, a opet je tu.

   ^9Tu se hoæe mudre pameti! Sedam glava sedam je bregova na kojima ?ena
   sjedi. A i sedam kraljeva:

   ^10pet ih veæ pade, jedan jest, a jedan jo? ne doðe: kada doðe, ostati
   mu je zamalo.

   ^11I Zvijer koja bija?e i vi?e nije, osma je, a iz broja je njih
   sedmero, i ide u propast.

   ^12Deset rogova ?to ih vidje deset je kraljeva; oni jo? ne primi?e
   kraljevstva, ali æe - samo za jedan sat - primiti vlast kao kraljevi
   zajedno sa Zvijeri.

   ^13Jedne su misli: svu svoju silu i vlast predati Zvijeri.

   ^14Ratovat æe protiv Jaganjca, ali æe ih pobijediti Jaganjac - i
   njegovi pozvanici, izabranici, vjernici - jer on je Gospodar gospodara
   i Kralj kraljeva."

   ^15I reèe mi anðeo: "Vode ?to ih vidje, na kojima Bludnica sjedi, to su
   puci i mno?tva i narodi i jezici.

   ^16I onih deset rogova ?to ih vidje i Zvijer - oni æe zamrziti
   Bludnicu, opusto?iti je i ogoliti, najesti se mesa njezina i ognjem je
   spaliti.

   ^17Jer Bog im u srce stavi izvr?iti naum njegov: da jednodu?no predadu
   kraljevstvo svoje Zvijeri dok se ne ispune rijeèi Bo?je.

   ^18?ena koju vidje grad je veliki ?to kraljuje nad kraljevima
   zemaljskim."
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Nakon toga vidjeh: jedan drugi anðeo silazi s neba s moæi velikom!
   Sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja.

   ^2On povika iza glasa: "Pade, pade Babilon veliki - Bludnica - i
   postade prebivali?tem zloduha, nastambom svih duhova neèistih,
   nastambom svih ptica neèistih mrskih

   ^3jer se gnjevnim vinom bluda njezina opi?e narodi; s njom su
   bludnièili svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogati?e od
   silna rasko?ja njezina."

   ^4Zaèujem i drugi glas s neba: "Iziðite iz nje, narode moj, da vas ne
   zadese zla njezina te ne budete suzajednièari grijeha njezinih!

   ^5Jer njezini grijesi do neba doprije?e i spomenu se Bog zloèina
   njezinih.

   ^6Vratite joj milo za drago, naplatite joj dvostruko po djelima! U èa?u
   u koju je ona natakala natoèite dvostruko!

   ^7Koliko se razmetala sjajem i rasko?i, toliko joj zadajte muka i jada!
   Jer u srcu je svome govorila: 'Na prijestolju sjedim kao kraljica i
   nikad neæu obudovjeti, jad me nikada zadesiti neæe!'

   ^8Stoga u isti æe je dan zla zadesiti: smrt i jad i glad te æe sva u
   ognju biti spaljena. Jer silan je Gospod, Bog, Sudac njezin!"

   ^9I plakat æe i naricati za njom kraljevi zemlje ?to su s njome
   bludnièili i rasko?no ?ivjeli kad gledali budu dim po?ara njezina.

   ^10Prestra?eni mukama njezinim, izadaleka æe stajati i naricati: "Jao,
   jao, grade veliki, Babilone, grade silni! Kako li te u tren oka sti?e
   osuda!"

   ^11I trgovci zemaljski plaèu nad njom i tuguju jer im trga nitko vi?e
   ne kupuje:

   ^12ni zlata, ni srebra, ni dragoga kamenja, ni biserja, ni tanana lana,
   ni grimiza, ni svile, ni skrleta: nit ikakva mirisava drveta, nit
   ikakva predmeta od slonove kosti, nit ikakva predmeta od skupocjena
   drveta, nit od mjedi, nit od ?eljeza, nit od mramora;

   ^13ni cimeta, ni balzama, ni miomirisa, ni pomasti, ni tamjana, ni
   vina, ni ulja, ni bijeloga bra?na, ni p?enice; ni goveda, ni ovaca, ni
   konja, ni koèija, ni roblja nit ikoje ?ive du?e.

   ^14"Voæe za kojim ti du?a ?udjela pobje?e od tebe, sav rasko? i sjaj
   propade ti - ne, nema ga vi?e!"

   ^15Trgovci ?to svim tim trgovahu, ?to ih ona obogati, izdaleka æe
   stajati, prestra?eni mukama njezinim, plakat æe i tugovati:

   ^16"Jao, jao, grade veliki, odjeveni nekoæ u lan tanan i grimiz i
   skrlet, nakiæeni zlatom i dragim kamenjem i biserjem!

   ^17U tren oka opustje toliko bogatstvo!" I svi kormilari i putnici, svi
   mornari i moreplovci izdaleka stoje

   ^18i, gledajuæi dim njezina po?ara, zapoma?u: "Koji li je grad slièan
   gradu ovom velikom?"

   ^19I posu?e glavu pepelom te plaèuæi i tugujuæi viknu?e: "Jao, jao,
   grada li velikoga! Dragocjenostima se njegovim obogati?e svi posjednici
   morskih brodova, a evo - u tren oka opustje!"

   ^20Veseli se nad njom, nebo, i svi sveti i apostoli i proroci jer Bog
   osudiv?i nju, vama pravo dosudi!

   ^21I jedan sna?an anðeo uze kamen, velik poput mlinskoga kamena, i baci
   ga u more govoreæi: "Tako æe silovito biti strovaljen Babilon, grad
   veliki, i nikada ga vi?e biti neæe!"

   ^22"Glas citra?a i pjevaèa i sviraèa i trubljaèa u tebi se vi?e neæe
   èuti! Obrtnik vje?t kojem god umijeæu u tebi se vi?e neæe naæi! Klopot
   ?rvnja u tebi se vi?e neæe èuti!

   ^23Svjetlost svjetiljke u tebi vi?e neæe sjati! Glas zaruènika i
   zaruènice u tebi se vi?e neæe èuti! Jer trgovci tvoji bijahu velika?i
   zemlje i èaranja tvoja zavedo?e sve narode;

   ^24i u tebi se na?la krv proroka i svetaca i svih zaklanih na zemlji."
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Nakon toga zaèujem kao jak glas silnoga mno?tva na nebu: "Aleluja!
   Spasenje i slava i moæ Bogu na?emu!

   ^2Doista, istiniti su i pravedni sudovi njegovi jer osudi veliku
   Bludnicu, ?to pokvari zemlju bludom svojim, i osveti na njoj krv slugu
   svojih!"

   ^3I ponove: "Aleluja! Dim njezin suklja u vijeke vjekova!"

   ^4Nato starje?ine, njih dvadesetèetvorica, i ona èetiri biæa pado?e
   nièice i p okloni?e se Bogu, koji sjedi na prijestolju, govoreæi:
   "Amen! Aleluja!"

   ^5I s prijestolja iziðe glas: "Hvalite Boga na?ega, sve sluge njegove,
   svi koji se njega bojite, i mali i veliki!"

   ^6I zaèuh kao glas silna mno?tva i kao ?um voda mnogih i kao prasak
   gromova silnih: "Aleluja! Zakraljeva Gospod, Bog na? Svevladar!

   ^7Radujmo se i klièimo i slavu mu dajmo jer doðe svadba Jaganjèeva,
   opremila se Zaruènica njegova!

   ^8Dano joj je odjenuti se u lan tanan, blistav i èist!" A lan -
   pravedna su djela svetih.

   ^9I reèe mi: "Pi?i! Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu
   Jaganjèevu!" I reèe mi: "Ove su rijeèi istinite, Bo?je."

   ^10Padoh mu pred noge da mu se poklonim. A on æe mi: "Nipo?to! Sluga
   sam kao i ti i braæa tvoja koja imaju svjedoèanstvo Isusovo. Bogu se
   pokloni!" Jer svjedoèanstvo Isusovo duh je proroèki.

   ^11I vidjeh: nebo otvoreno - i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On,
   zvani Vjerni i Istiniti, a sudi i vojuje po pravdi;

   ^12oèi mu plamen ognjeni, na glavi mu mnoge krune; nosi napisano ime
   kojeg nitko ne zna doli on sam;

   ^13ogrnut je ogrtaèem krvlju natopljenim; ime mu: Rijeè Bo?ja.

   ^14Prate ga na bijelcima Vojske nebeske, odjevene u lan tanan, bijel i
   èist.

   ^15Iz usta mu izlazi o?tar maè kojim æe posjeæi narode. Vladat æe njima
   palicom gvozdenom. On gazi u kaci gnjevne srd?be Boga Svevladara.

   ^16Na ogrtaè, o boku, napisano mu ime: "Kralj kraljeva i Gospodar
   gospodara."

   ^17I vidjeh jednog anðela: staja?e na suncu vièuæi iza glasa svim
   pticama ?to nebom lete: "Ovamo! Skupite se na veliku gozbu Bo?ju

   ^18da se najedete mesa kraljeva, i mesa vojvoda, i mesa moguænika, i
   mesa konja i konjanika njihovih, i mesa svih moguæih ljudi, slobodnjaka
   i robova, malih i velikih!"

   ^19I vidjeh: Zvijer i kraljevi zemlje i vojske njihove skupi?e se u boj
   da se zarate s Onim ?to sjedi na konju i s vojskom njegovom.

   ^20I Zvijer bi uhvaæena, a s njom i La?ni prorok koji je u njenoj
   nazoènosti èinio znamenja i njima zavodio one ?to su primili ?ig
   Zvijeri i klanjali se njezinu kipu. ?ivi su oboje baèeni u ognjeno
   jezero ?to gori sumporom.

   ^21A drugi su posjeèeni maèem ?to iziðe iz usta Onoga koji sjedi na
   konju i sve se ptice nasiti?e mesa njihova.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 I vidjeh anðela: siðe s neba s kljuèima Bezdana i s velikim okovima
   u ruci.

   ^2Zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest Ðavla, Sotonu, i okova ga za
   tisuæu godina.

   ^3Baci ga u Bezdan koji nad njim zatvori i zapeèati da vi?e ne zavodi
   narode dok se ne navr?i tisuæu godina. Nakon toga ima biti odrije?en za
   malo vremena.

   ^4I vidjeh prijestolja - onima ?to sjedo?e na njih dano je suditi - i
   du?e pogubljenih zbog svjedoèanstva Isusova i zbog Rijeèi Bo?je i sve
   koji se ne pokloni?e Zvijeri ni kipu njezinu te ne primi?e ?iga na èela
   svoja ni na ruke. Oni o?ivje?e i zakraljeva?e s Kristom tisuæu godina.

   ^5Drugi mrtvi ne o?ivje?e dok se ne navr?i tisuæu godina. To je ono
   prvo uskrsnuæe.

   ^6Bla?en i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuæa! Nad njim druga
   smrt nema vlasti: oni æe biti sveæenici Bo?ji i Kristovi i s njime æe
   kraljevati tisuæu godina.

   ^7A kad se navr?i tisuæu godina, Sotona æe iz svoga zatvora biti
   pu?ten:

   ^8iziæi æe zavesti narode sa èetiri kraja zemlje, Goga i Magoga, i
   skupiti ih u boj. Bit æe ih kao pijeska morskoga.

   ^9Skupi?e se na prostrano polje zemlje i opkoli?e tabor svetih i
   ljubljeni grad. Ali oganj siðe s neba te ih proguta.

   ^10A njihov zavodnik, Ðavao, baèen bi u jezero ognjeno i sumporno, gdje
   se nalaze i Zvijer i La?ni prorok: ondje æe se muèiti danju i noæu u
   vijeke vjekova.

   ^11I vidjeh veliko bijelo prijestolje i Onoga ?to sjede na nj: pred
   licem njegovim pobje?e zemlja i nebo; ni mjesta im se vi?e ne naðe.

   ^12I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige se
   otvori?e. I otvori se jedna druga knjiga, knjiga ?ivota. I mrtvi bijahu
   suðeni po onome ?to stoji napisano u knjigama, po djelima svojim.

   ^13More predade svoje mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i svaki bi
   suðen po djelima svojim.

   ^14A Smrt i Podzemlje bili su baèeni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno -
   to je druga smrt:

   ^15tko se god ne naðe zapisan u knjizi ?ivota, bio je baèen u jezero
   ognjeno.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer - prvo nebo i prva zemlja
   uminu; ni mora vi?e nema.

   ^2I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga,
   opremljen kao zaruènica nakiæena za svoga mu?a.

   ^3I zaèujem jak glas s prijestolja: "Evo ?atora Bo?jeg s ljudima! On æe
   prebivati s njima: oni æe biti narod njegov, a on æe biti Bog s njima.

   ^4I otrt æe im svaku suzu s oèiju te smrti vi?e neæe biti, ni tuge, ni
   jauka, ni boli vi?e neæe biti jer - prija?nje uminu."

   ^5Tada Onaj ?to sjedi na prijestolju reèe: "Evo, sve èinim novo!" I
   doda: "Napi?i: Ove su rijeèi vjerne i istinite."

   ^6I jo? mi reèe: "Svr?eno je! Ja sam Alfa i Omega, Poèetak i Svr?etak!
   Ja æu ?ednomu dati s izvora vode ?ivota zabadava.

   ^7To æe biti ba?tina pobjednikova. I ja æu njemu biti Bog, a on meni
   sin.

   ^8Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima,
   vraèarima i idolopoklonicima i svim la?ljivcima udio je u jezeru ?to
   gori ognjem i sumporom. To je druga smrt."

   ^9I doðe jedan od sedam anðela ?to imaju sedam èa?a punih zala konaènih
   te progovori sa mnom: "Doði, pokazat æu ti Zaruènicu, ?enu Jaganjèevu!"

   ^10I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad
   Jeruzalem: silazi s neba od Boga,

   ^11sav u slavi Bo?joj, blistav poput dragoga kamena, kamena slièna
   kristalnom jaspisu;

   ^12okru?en zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima
   dvanaest anðela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih.

   ^13Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja,
   od zapada vrata troja.

   ^14Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena
   dvanaestorice apostola Jaganjèevih.

   ^15Moj subesjednik ima?e mjeru, zlatnu trsku, da izmjeri grad, vrata
   njegova i zidine.

   ^16Grad se stere u èetvorini: du?ina mu jednaka ?irini. On izmjeri
   trskom grad: dvanaest tisuæa stadija - du?ina mu i ?irina i visina
   jednaka.

   ^17Izmjeri i njegove zidine: sto èetrdeset i èetiri lakta po èovjekovoj
   mjeri kojom je mjerio anðeo.

   ^18Zidine su gradske sagraðene od jaspisa, a sam grad od èistoga zlata,
   slièna èistu staklu.

   ^19Temelji su gradskih zidina ure?eni svakovrsnim dragim kamenjem: prvi
   je temelj od jaspisa, drugi od safira, treæi od kalcedona, èetvrti od
   smaragda,

   ^20peti od sardoniksa, ?esti od sarda, sedmi od krizolita, osmi od
   berila, deveti od topaza, deseti od krizopraza, jedanaesti od
   hijacinta, dvanaesti od ametista.

   ^21Dvanaest vrata - dvanaest bisera: svaka od svoga bisera. A gradski
   trg - èisto zlato, kao prozirno staklo.

   ^22Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov -
   i Jaganjac!

   ^23I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga
   Bo?ja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac!

   ^24Narodi æe hoditi u svjetlosti njegovoj, a kraljevi zemaljski u nj
   donositi slavu svoju.

   ^25Vrata mu se ne zatvaraju obdan, a noæi ondje i nema.

   ^26U nj æe se donijeti slava i èast naroda.

   ^27Ali u nj neæe uniæi ni?ta neèisto i nijedan tko èini gadost i la?,
   nego samo oni koji su zapisani u Jaganjèevoj knjizi ?ivota.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 I pokaza mi rijeku vode ?ivota, bistru kao prozirac: izvire iz
   prijestolja Bo?jeg i Jaganjèeva.

   ^2Posred gradskoga trga, s obje strane rijeke, stablo ?ivota ?to rodi
   dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A li?æe stabla za zdravlje je
   narodima.

   ^3I neæe vi?e biti nikakva prokletstva. I prijestolje æe Bo?je i
   Jaganjèevo biti u gradu i sluge æe mu se njegove klanjati

   ^4i gledati lice njegovo, a ime æe im njegovo biti na èelima.

   ^5Noæi vi?e biti neæe i neæe trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla
   sunèeva: obasjavat æe ih Gospod Bog i oni æe kraljevati u vijeke
   vjekova.

   ^6I reèe mi: "Ove su rijeèi vjerne i istinite jer Gospod Bog,
   nadahnitelj proroka, posla svoga anðela da on poka?e slugama njegovim
   ?to se ima dogoditi ubrzo.

   ^7I evo, dolazim ubrzo! Blago onomu koji èuva rijeèi proro?tva ove
   knjige!"

   ^8Ja, Ivan, èuo sam i vidio sve ovo. I kad sam to vidio i èuo, padoh
   pred noge anðelu koji mi to pokaza da mu se poklonim.

   ^9A on æe mi: "Nipo?to! Sluga sam kao i ti i braæa tvoja proroci i svi
   koji èuvaju rijeèi ove knjige. Bogu se pokloni!"

   ^10A zatim æe mi: "Ne zapeèati rijeèi proro?tva ove knjige jer -
   vrijeme je blizu!

   ^11Nepravednik neka samo i dalje èini nepravdu! Okaljan neka se i dalje
   kalja! Pravednik neka i dalje ?ivi pravedno! Svet neka se i dalje
   posveæuje!"

   ^12"Evo, dolazim ubrzo i plaæa moja sa mnom: naplatit æu svakom po
   njegovu djelu!"

   ^13"Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Poèetak i Svr?etak!

   ^14Blago onima koji peru svoje haljine: imat æe pravo na stablo ?ivota
   i na vrata æe smjeti u grad!

   ^15Vani pak ostaju psi i vraèari, bludnice, ubojice i idolopoklonici i
   tko god ljubi i èini la?."

   ^16"Ja, Isus, poslah anðela svoga posvjedoèiti ovo po crkvama. Ja sam
   korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica."

   ^17I Duh i Zaruènica govore: "Doði!" I tko ovo èuje, neka rekne:
   "Doði!" Tko je ?edan, neka doðe; tko hoæe, neka zahvati vode ?ivota
   zabadava!

   ^18Ja svjedoèim svakomu tko slu?a rijeèi proro?tva u ovoj knjizi: Tko
   ovomu ?to doda, Bog æe njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi.

   ^19I tko oduzme od rijeèi proro?tva u ovoj knjizi, Bog æe mu oduzeti
   udio na stablu ?ivota i na svetom gradu - na svemu ?to je napisano u
   ovoj knjizi.

   ^20Svjedok za sve ovo govori: "Da, dolazim ubrzo!" Amen! Doði,
   Gospodine Isuse!

   ^21Milost Gospodina Isusa sa svima!
     __________________________________________________________________

Baruch
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Ovo su rijeèi knjige koju u Babilonu napisa Baruh, sin Nerije, sina
   Maaseje, sina Sidkije, sina Hasadije, sina Hilkije,

   ^2pete godine, sedmoga dana u mjesecu, u vrijeme kada su Kaldejci
   osvojili Jeruzalem i spalili ga.

   ^3Baruh proèita rijeèi ove knjige pred Jekonijom, sinom Jojakimovim,
   kraljem Judinim, i pred èitavim narodom koji bija?e do?ao na èitanje
   knjige;

   ^4pred moguænicima i kraljevim sinovima, pred starje?inama, ukratko,
   pred svim narodom, malim i velikim, pred svima koji su ?ivjeli u
   Babilonu, na obalama rijeke Suda.

   ^5Èuv?i, plakali su, postili i molili se pred Gospodom.

   ^6Sabra?e i novca, koliko tko moga?e,

   ^7i posla?e ga u Jeruzalem sveæeniku Jojakimu, sinu Hilkije, ?alumova
   sina, i ostalim sveæenicima i svemu narodu koji se s njim nalazio u
   Jeruzalemu.

   ^8Desetoga dana mjeseca Sivana Baruh je spasio posuðe kuæe Gospodnje
   ?to bija?e ugrabljeno iz Hrama da bi ga odnio natrag u zemlju Judinu -
   srebrno posuðe ?to ga je naèinio Sidkija, sin Jo?ijin, kralj Judin,

   ^9kad je Nabukodonozor, kralj babilonski, odveo iz Jeruzalema i u
   Babilon doveo Jekoniju s knezovima, kljuèarima, moguænicima i svim
   narodom.

   ^10I napisa?e: Evo, ?aljemo vam novac da njime kupite ?rtve paljenice i
   tamjan; pripravite ?rtve i prinesite ih za grijehe na ?rtveniku
   Gospoda, Boga na?ega.

   ^11I molite se za ?ivot Nabukodonozora, kralja babilonskog, i za ?ivot
   sina njegova Baltazara da im dani na zemlji budu kao dani neba;

   ^12neka nam Gospod dade snage i prosvijetli oèi na?e da bismo ?ivjeli u
   sjeni Nabukodonozora, kralja babilonskog, i u sjeni njegova sina
   Baltazara, da bismo ih dugo slu?ili te na?li milost pred njima.

   ^13Molite se i za nas Gospodu, Bogu na?em, jer smo ga uvrijedili i do
   danas se gnjev i srd?ba Gospodnja nije odvratila od nas.

   ^14Èitajte, dakle, knjigu koju vam ?aljemo i obznanite je u kuæi
   Gospodnjoj, na blagdan i u dane Zborovanja.

   ^15Recite tada: Pravedan je Gospod, Bog na?! Ali nama treba da se danas
   zacrvene od stida obrazi - nama Judejcima i ?iteljima jeruzalemskim,

   ^16na?im kraljevima i knezovima, na?im sveæenicima i prorocima i na?im
   ocima,

   ^17jer smo grije?ili pred Gospodom, bili mu nepokorni

   ^18i nismo slu?ali glasa Gospoda, Boga svojega, da hodimo po
   zapovjedima koje Gospod bija?e stavio pred nas.

   ^19Od dana kada je oce na?e izveo iz Egipta pa do dana dana?njega
   nepokorni smo bili Gospodu, Bogu svojem, i nismo marili da èujemo
   njegov glas.

   ^20Tada navali?e na nas nevolje i prokletstva kojima se Gospod
   zaprijetio sluzi svome Mojsiju u dan kada je izveo oce na?e iz Egipta
   da bi nam dao zemlju kojom teèe med i mlijeko. I tako je to do danas.

   ^21Nismo bili poslu?ali glas Gospoda, Boga svojega, ni rijeèi njegovih
   preko proroka koje nam je on slao;

   ^22svaki je od nas hodio po nagnuæu svoga opakog srca, slu?eæi drugim
   bogovima i èineæi ?to nije po volji Gospodu, Bogu na?em.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Zato je Gospod izvr?io prijetnju koju je navije?tao protiv nas,
   protiv na?ih sudaca koji su sudili Izraelu, protiv na?ih kraljeva i
   knezova, protiv naroda Izraelova i Judina:

   ^2pod èitavim nebom nije se jo? dogodilo ni?ta slièno onome ?to se
   dogodilo u Jeruzalemu, prema onome ?to bija?e zapisano u Mojsijevu
   Zakonu -

   ^3da se jelo meso sina i kæeri.

   ^4Predao ih je vlasti svih kraljevstava oko nas, na porugu i
   prokletstvo meðu svim okolnim narodima kamo ih je raspr?io Gospod.

   ^5Bijahu podjarmljeni umjesto da budu gospodari, jer - sagrije?ismo
   Gospodu, Bogu svojemu, ne poslu?av?i glasa njegova.

   ^6Da, pravedan je Gospod, Bog na?! Ali nama - nama treba da se danas
   zacrvene od stida obrazi, nama i ocima na?im.

   ^7Oborila se na nas sva zla kojima nam Gospod bija?e zaprijetio.

   ^8Mi pak nismo umolili lice Gospodnje odvrativ?i se od misli svojih
   opakih srdaca.

   ^9Gospod tada uze bdjeti nad nevoljama koje je navalio na nas; jer
   pravedan je Gospod u svim djelima koja nam je nalo?io,

   ^10ali mi nismo slu?ali njegova glasa niti smo hodili po zapovijedima
   koje je Gospod pred nas stavio.

   ^11A sada, Gospode, Bo?e Izraelov, koji si sna?nom rukom izveo narod
   svoj iz Egipta znamenjima i èudesima, velikom snagom i ispru?enom
   desnicom, proslaviv?i tako ime svoje do dana dana?njega:

   ^12mi smo sagrije?ili, bezbo?ni smo bili i nepravedni pred svim tvojim
   zapovijedima, Gospode, Bo?e na?!

   ^13Neka se odvrati gnjev tvoj od nas, jer smo samo malen ostatak meðu
   narodima kamo si nas raspr?io.

   ^14Usli?i, Gospode, molitvu na?u i vapaj: izbavi nas poradi sebe i
   udijeli nam milost svoju, pred licem onih koji su nas u su?anjstvo
   odveli,

   ^15da sva zemlja zna da si ti Gospod, Bog na?, jer Izrael i njegov rod
   nosi tvoje ime.

   ^16Obazri se, Gospode, iz svetoga svoga prebivali?ta i svrni misao na
   nas, prikloni uho i poslu?aj,

   ^17otvori oèi i pogledaj: tÓa mrtvi u podzemnom svijetu - kojima je iz
   utrobe oduzet dah - ne, oni vi?e ne kazuju slave i pravednosti
   Gospodnje;

   ^18samo du?a ojaðena, koja hodi pognuto i iznemoglo, ugaslih oèiju,
   du?a pregladnjela, Gospode, iskazuje tvoju slavu i pravednost!

   ^19O Gospode, Bo?e na?! Ne upravljamo svoje pro?nje tvome licu zbog
   zasluga svojih otaca i svojih kraljeva;

   ^20nego jer si ti poslao na nas gnjev svoj i srd?bu svoju, kako si bio
   navijestio po prorocima, slugama svojim, ovim rijeèima:

   ^21"Ovako govori Gospod: Prignite ?iju i slu?ite kralju babilonskom, da
   ostanete u zemlji koju sam dao ocima va?im.

   ^22Ne poslu?ate li nalog Gospodnji da slu?ite kralju babilonskom,

   ^23uèinit æu da iz gradova judejskih i s trgova jeruzalemskih nestane
   pjesme radosti i pjesme veselja, pjesme zaruènika i pjesme zaruènice, i
   sva æe zemlja postati pusto? bez stanovnika."

   ^24Ali mi nismo poslu?ali glasa tvog da slu?imo kralju babilonskom, i
   ti si tada izvr?io prijetnje koje si navijestio po prorocima, slugama
   svojim, da æe kosti kraljeva na?ih i kosti na?ih otaca biti izbaèene iz
   svog poèivali?ta.

   ^25I doista, one bjehu izbaèene na ?egu dana i studen noæi. I umiralo
   se u stra?nim mukama od kuge, gladi i maèa.

   ^26A od kuæe koja nosi Ime tvoje uèinio si ono ?to je ona danas, zbog
   zloæe kuæe Izraelove i kuæe Judine.

   ^27Pa ipak, Gospode, Bo?e na?, postupio si s nama po svoj svojoj
   dobroti i prevelikoj blagosti,

   ^28kako si obeæao po sluzi svome Mojsiju onoga dana kada si mu
   zapovjedio da napi?e Zakon tvoj za sinove Izraela ovim rijeèima:

   ^29"Ako ne poslu?ate glasa mog, ovo veliko i bezbrojno mno?tvo zacijelo
   æe se smanjiti meðu narodima kamo æu ih raspr?iti;

   ^30a znam, taj narod tvrde ?ije neæe poslu?ati. Ali u zemlji svog
   su?anjstva oni æe se opametiti

   ^31i spoznati da sam ja Gospod, Bog njihov. I dat æu im srce i u?i da
   èuju.

   ^32Oni æe me hvaliti u zemlji svog izgnanstva i spominjat æe se moga
   imena; obratit æe se, i smek?at æe im se tvrda ?ija,

   ^33i odvratit æe se od opakih svojih djela, jer sjetit æe se sudbine
   otaca svojih kad su grije?ili Gospodu.

   ^34Tada æu ih dovesti natrag u zemlju koju sam obeæao zaklev?i se
   njihovim ocima Abrahamu, Izaku i Jakovu, da gospodare njome. I umno?it
   æu ih, i oni se vi?e neæe smanjivati.

   ^35I uspostavit æu s njima vjeèni Savez: ja æu biti njihov Bog, a oni
   æe biti moj narod. I neæu vi?e izgoniti svog naroda Izraela iz zemlje
   koju sam im dao."
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Svevladaru Gospode, Bo?e Izraelov, tebi vièe du?a tjeskobna, duh
   uznemiren:

   ^2Èuj, Gospode, i smiluj se jer smo sagrije?ili pred tobom.

   ^3Ti vlada? vjeèito, a mi propadamo bez prestanka.

   ^4Gospode svemoguæi, Bo?e Izraelov, èuj dakle molitvu samrtnika
   Izraelovih, sinova onih koji su protiv tebe sagrije?ili, koji nisu
   slu?ali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navali?e na nas nevolje.

   ^5Ne spominji se opaèina na?ih otaca, veæ se spomeni u ovo vrijeme ruke
   svoje i Imena svoga.

   ^6Da, ti si Gospod, Bog na?, i mi te hoæemo slaviti, Gospode.

   ^7TÓa zato si nam u srce usadio strah svoj da bismo zazvali Ime tvoje i
   da bismo te proslavili u izgnanstvu ukloniv?i iz srca svu zloæu na?ih
   otaca, koji su sagrije?ili pred tobom.

   ^8Evo nas jo? danas u ovom izgnanstvu kamo si nas raspr?io na u?as,
   prokletstvo i pokaranje zbog svih opaèina na?ih.

   ^9Èuj, Izraele, ?ivotne propise, prisluhni da nauèi? mudrost.

   ^10Za?to, o Izraele, za?to si u zemlji neprijatelja i za?to stari? u
   tuðini,

   ^11oneèi?æujuæ' se mrtvacima, ubrojen meðu one koji su u Podzemlju?

   ^12Zato ?to si Vrelo Mudrosti ostavio!

   ^13Da si Bo?jim hodio putem, zauvijek bi prebivao u miru.

   ^14Nauèi stoga gdje je mudrost, gdje snaga, gdje li razboritost, pa da
   ujedno spozna? u èemu je dugovjeènost i ?ivot i gdje je svjetlost
   oèinja i mir.

   ^15Ali tko je otkrio prebivali?te Mudrosti, tko li prodro u njene
   riznice?

   ^16Gdje su vladari narodÄa, gdje gospodari zvijeri zemaljskih,

   ^17gdje oni koji se igrahu pticÄa nebeskih i oni koji zgrtahu srebro i
   zlato - u ?to se ljudi uzdaju - te ne bija?e kraja zgrtanju njihovu?

   ^18I gdje su oni koji s tolikim trudom srebro kovahu da im djela nitko
   natkriliti ne mo?e?

   ^19I?èezli su, oti?li u Podzemlje! Na njihovo mjesto doðo?e drugi.

   ^20Mlaði ugleda?e svjetlo dana, nastani?e zemlju, no puta Mudrosti ni
   oni ne otkri?e;

   ^21staza njenih ni oni ne razumje?e, ne doumi?e joj se - sinovi njeni
   daleko ostado?e od puta njezina.

   ^22Nije se èulo o njoj u Kanaanu niti se vidjela u Temanu;

   ^23ni sinovi Hagarini ?to zemsku umnost i?tu, ni trgovci iz Midjana i
   Teme, ni pjesnici prièa, ni istra?ivaèi umnosti ne spozna?e puta
   Mudrosti, ne dovinu?e se staza njezinih.

   ^24Kako je veliko, o Izraele, kako je veliko Bo?je prebivali?te i kako
   je prostrano mjesto posjeda njegova?

   ^25Veliko i bezgranièno, visoko - neizmjerno!

   ^26Ondje se rodi?e divovi, èuveni od davnine, rastom golemi, vje?ti u
   boju;

   ^27ali njih ne izabra Bog niti im povjeri put spoznanja;

   ^28izginu?e jer ne ima?e mudrosti, izginu?e sa svoje ludosti.

   ^29Tko se na nebo pope, pa da je dohvati - na oblake, pa da je skine?

   ^30Tko prebrodi more da bi je otkrio pa da je kupi za najèistije zlato?

   ^31Nitko ne zna njezina puta i nitko njezine staze ne shvaæa.

   ^32Sveznajuæi - samo je on poznaje, svojim je umom pronièe: on koji je
   za sva vremena sazdao zemlju i svu je ?ivotinjama naselio;

   ^33on koji po?alje svjetlost, i ona, gle, poðe; natrag je zovne, i
   dr?æuæ' ona ga poslu?a.

   ^34Zvijezde mu veselo sjaju na svojim postajama;

   ^35zovne li ih, one mu odgovore: "Evo nas!" - i radosno sjaju svom
   Stvoritelju.

   ^36On je na? Bog: nitko se drugi s njim usporedit' ne mo?e.

   ^37On je pronikao sav put spoznaje i predao je sluzi svom Jakovu -
   Izraelu, svome ljubimcu.

   ^38Potom se ona na zemlji pojavila, meðu ljudima udomila.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Ona je knjiga Bo?jih zapovijedi, Zakon koji æe trajati dovijeka: tko
   ga se dr?ao bude, taj æe ?ivjeti; tko ga napusti, taj æe umrijeti.

   ^2Vrati se, Jakove, i prihvati je, hodi k sjaju, k njenoj svjetlosti:

   ^3ne ustupaj slavu svoju drugomu, ni dostojanstvo svoje narodu tuðemu.

   ^4Blago nama, Izraele, jer nam je otkriveno ?to je Bogu po volji!

   ^5Ohrabri se, narode moj, spomene Izraelov!

   ^6Bili ste prodani narodima, ali ne na uni?tenje. Boga ste razgnjevili,
   stoga biste izruèeni neprijateljima;

   ^7Stvoritelja svog ste izazvali ?rtvujuæi zlodusima, a ne Bogu.

   ^8Zaboravili ste Boga vjeènog, svoga hranioca! O?alostili ste i
   Jeruzalem - majku koja vas je othranila.

   ^9Kada je vidjela gdje se na vas obara gnjev od Boga, stade naricati:
   "Slu?ajte, susjede sionske: u tugu veliku zavi me Gospod.

   ^10Vidjeh gdje mi u su?anjstvo izruèi Vjeèni sinove i kæeri.

   ^11S rado?æu sam ih hranila, s tugom i plaèem gledam gdje odlaze.

   ^12Nitko nek' se nada mnom ne raduje ?to obudovjeh i ostadoh sama. Zbog
   grijeha djece svoje opustjeh, jer se okrenu?e od Bo?jeg Zakona.

   ^13Nisu marili za njegove zapovijedi niti i?li putovima njegovih
   propisa, niti stupali stazom stege u njegovoj pravednosti.

   ^14Doðite, susjede sionske! Gledajte gdje mi u su?anjstvo predaje
   Vjeèni sinove i kæeri!

   ^15Doveo je na njih narod iz daljine, narod drzak, tuðega jezika, bez
   po?tovanja prema starcu, bez smilovanja prema djetetu;

   ^16odvedo?e udovi ljubimce, ostavi?e je samu, bez kæeri.

   ^17Kako bih vam mogla ja pomoæi?

   ^18Samo onaj koji dovede na vas ove nevolje izbavit' vas mo?e iz ruku
   neprijatelja.

   ^19Idite, djeco, otiðite svojim putem! Ja ostajem napu?tena, samotna;

   ^20skinuh haljinu mira, odjenuh se u kostrijet svojih vapaja: sve dane
   svoje zazivat æu Vjeènoga.

   ^21Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: on æe vas izbaviti iz nasilja,
   iz ruku neprijatelja.

   ^22Jer u Vjeènog se uzdam, on æe vas spasiti; od Svetoga oèekujem
   radost: uskoro na vas æe se smilovati, Vjeèni, Spasitelj va?.

   ^23S tugom i plaèem vidjeh vas gdje odlazite, ali Bog æe vas meni
   vratiti s rado?æu i klicanjem za sva vremena.

   ^24Kao ?to susjede sionske vidje?e gdje vas zasu?njuju, tako æe naskoro
   vidjeti gdje æe vas izbaviti Bog, koji æe doæi u velikoj slavi i sjaju
   Vjeènoga.

   ^25Djeco moja, podnesite pokaranje ?to se obori na vas od Boga.
   Neprijatelj te progonio, al' uskoro vidjet æe? njegovu propast, na
   njegovu æe? ?iju staviti nogu.

   ^26Moja su nje?na djeca hodila grubim putovima, otjerana kao stado ?to
   ga ote neprijatelj.

   ^27Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: Onaj koji vas stavi na ku?nju,
   on æe vas se spomenuti.

   ^28Ako vam je misao, zastraniv?i, bila daleko od Boga, vratite se i
   tra?ite ga revno?æu deseterostrukom.

   ^29Jer onaj koji je na vas nesreæu doveo, va?im æe spasenjem vratiti
   vam vjeènu radost.

   ^30Ohrabri se, Jeruzaleme, utje?it æe te onaj koji ti dade ime.

   ^31Jao onima koji te zlostavljaju, koji se vesele tvojoj propasti!

   ^32Jao gradovima kojima su tvoja djeca robovala, te?ko onom koji ti
   odvede sinove!

   ^33Jer kao ?to je u?ivao u tvojemu padu i tvojoj se propasti radovao,
   tako æe tugovati nad svojim opusto?enjem.

   ^34Neæe se veseliti mnogome puèanstvu, obijest æe mu se preobratit' u
   tugovanje,

   ^35od Vjeènoga na nj æe doæi oganj za mnogo dana, i za dugo vrijeme bit
   æe stan zlodusima.

   ^36Obazri se na istok, Jeruzaleme, vidi radost ?to ti dolazi od Boga.

   ^37Evo, vraæaju ti se sinovi koje si vidio gdje odlaze, sabiru se u
   tebi od istoka do zapada na zapovijed Svetoga i klièu u slavu Bo?ju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Skini, Jeruzaleme, haljinu tugovanja i nesreæe, odjeni se zauvijek
   ljepotom slave Bo?je,

   ^2ogrni se pla?tem Bo?je pravednosti, stavi na glavu vijenac slave
   Vjeènoga;

   ^3jer Bog hoæe pokazati sjaj tvoj svemu pod nebom

   ^4i zasvagda ti hoæe dati ime: 'Mir pravednosti' i 'Slava
   bogoljubnosti'.

   ^5Ustani, Jeruzaleme, stani na visoko i obazri se na istok: Pogledaj!
   Djeca se tvoja sabiru, od istoka do zapada, na zapovijed Svetoga,
   radujuæ' se ?to ih se spomenuo Bog.

   ^6Oti?li su od tebe pje?ice, vodio ih neprijatelj, a gle, Bog ih tebi
   vraæa no?ene u slavlju, kao djecu kraljevsku.

   ^7I naredi Bog: neka se snize sve visoke gore i vjeène klisure; nek' se
   doline ispune i poravna zemlja da Izrael èvrsto kroèi u sjaju slave
   Bo?je.

   ^8A ?ume i sva stabla mirisna èinit æe sjenu Izraelu po Bo?joj
   zapovijedi;

   ^9jer Bog æe voditi Izraela u radosti, u svjetlu njegove slave, prateæ'
   ga milosrðem svojim i pravedno?æu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Prijepis poslanice koju je poslao Jeremija su?njima koje je kralj
   Babilonaca uskoro imao odvesti u Babilon da im saopæi preporuke ?to mu
   ih je povjerio Bog. Zbog grijeha ?to ste ih pred Bogom poèinili,
   Nabukodonozor, kralj Babilonaca, odvest æe vas kao su?nje u Babilon.
   ^1Mnoge su nam i velike darove darovali Zakon, Proroci i ostali Pisci
   koji su slijedili iza njih. Zato valja pohvaliti Izraela zbog naobrazbe
   i mudrosti. Ali nije dovoljno da se ljudi sami nauèe knjizi,

   ^2Kada stignete u Babilon, ostat æete ondje mnogo godina i za dugo
   vrijeme, do sedmog nara?taja, a potom æu vas odande u miru izvesti.
   ^2Tko æe izbrojiti pijesak morski i kaplje ki?ne i dane vjeènosti?

   ^3A u Babilonu vidjet æete bogove - srebrne, zlatne i drvene - koji se
   nose na leðima i koji neznabo?cima strah zadaju. ^3Tko æe istra?iti
   nebesku visinu, zemaljsku ?irinu i dubinu bezdana?

   ^4Èuvajte se! Ne povodite se za tuðim narodima i nemojte da vas pred
   tim bogovima strah obuzme ^4Mudrost je stvorena prije svega ostalog, i
   misaon razbor vjeèan je.

   ^5kad opazite pred njima i za njima mno?tvo koje im se klanja. Recite u
   srcu: "Tebi se, Gospode, jedinomu treba klanjati." ^5veæ treba da
   rijeèju i perom koriste i drugim ljudima, te se moj djed Isus,
   posvetiv?i se ustrajnom èitanju Zakona, Proroka ^5#

   ^6Jer s vama je moj anðeo - njemu ste ?ivotom svojim odgovorni. ^6Komu
   se otkrio korijen mudrosti i tko znade njezine namisli?

   ^7Jezik im je izgladio umjetnik, drugi su ih oblo?ili zlatom i srebrom:
   obmana su i govoriti ne mogu. ^7#

   ^8Kao za gizdavu djevojku, uzimaju zlato i prave krune za glave svojih
   bogova. ^8Samo je jedan mudar i uistinu stra?an kad sjedi na
   prijestolju svojem - Gospod.

   ^9A dogodi se te sveæenici potkradaju sa svojih bogova zlato i srebro i
   tro?e ga za sebe; daruju ga èak i bludnicama u bludili?tima. Ukra?uju
   ih haljinama kao ljude - ^9On ju je stvorio, gledao i izbrojio, izlio
   je na sva svoja djela,

   ^10te bogove, srebrne, zlatne i drvene, no oni se od hrðe i crvotoèi
   obraniti ne mogu ^10i ostalih predaèkih Knjiga i stekav?i golemo
   iskustvo - najposlije i sam na?ao ponukanim da napi?e ?togod pouèno i
   mudro, kako bi oni koji su ?eljni pouke prouèili to, pa tako jo? vi?e
   uznapredovali u ?ivotu prema Zakonu. ^10na svako tijelo prema velièini
   njegovoj i obdario njome one koji ga ljube.

   ^11usprkos grimizu kojim ih odijevaju. Potrebno im je èistiti lica od
   hramske pra?ine koja napada na njih. ^11Strah je Gospodnji slava i
   hvala, veselje i vijenac radosti.

   ^12Jedan dr?i ?ezlo kao poglavar pokrajine, ali nikog tko bi ga
   uvrijedio ne mo?e pogubiti; ^12Strah Gospodnji sladi srce, daje radost,
   veselje i dug ?ivot.

   ^13drugi u desnici dr?i maè i sjekiru, ali se ne mo?e obraniti ni od
   rata ni od razbojnika. ^13Tko se boji Gospoda, sretan je na svr?etku i
   blagoslovljen u dan svoje smrti.

   ^14Po tom jasno slijedi: to bogovi nisu - njih se, dakle, ne bojte!
   ^14Strah Gospodnji poèetak je mudrosti, s vjernima je ona stvorena u
   utrobi majèinoj.

   ^15Kao ?to posuda kojom se èovjek slu?i postaje beskorisnom kada se
   razbije, tako je i s njihovim bogovima koji su postavljeni u hramovima.
   ^15Zato, molim, èitajte blagohotno i pozorno ovo moje djelo i oprostite
   ^15Svila je gnijezdo s temeljem vjeènim meðu ljudima i bit æe vjerna
   porodu njihovu.

   ^16Oèi su im pune pra?ine ?to je di?u noge onih koji ulaze. ^16Strah je
   Gospodnji punina mudrosti, ona ih opija svojim plodovima.

   ^17I kao ?to su na sve strane zatvorena vrata onome koji se ogrije?io o
   kralja te ima biti pogubljen, tako sveæenici utvrðuju hramove ovih
   bogova vratima, bravama i zasunima, bojeæi se da ih razbojnici ne
   opljaèkaju. ^17Dom im napunja milinama i klijeti svojim urodom.

   ^18U?i?u im svjetiljke u mnogo veæem broju negoli sebi samima, ali
   nijedne od njih bogovi ne mogu vidjeti. ^18Strah Gospodnji vijenac je
   mudrosti koji cvate mirom i zdravljem.

   ^19Nalik su na grede hrama: srce im iznutra, ka?u, crvi rastaèu - crvi
   koji gmi?u iz zemlje te rastaèu njih i njihove haljine. ^19Gospod je
   nju gledao i izbrojio i izlio spoznaju i razbor, uzvisio slavu onih
   koji je posjeduju.

   ^20Oni i ne osjeæaju da im je lice pocrnjelo od dima ?to se di?e u
   hramu. ^20ako nismo uspjeli naæi primjeren oblik ovom ili onom izrazu,
   jer valja znati da hebrejski izrièaji, prevedeni na drugi jezik, gube
   od svoje snage. ?tovi?e, prouèi li se sam Zakon, Proroci ^20Strah
   Gospodnji korijen je mudrosti, a izdanci su dug ?ivot.

   ^21Na njihova tijela i glave dolijeæu ?i?mi?i, lastavice i druge ptice;
   a ima i maèaka. ^21#

   ^22Po tim æete znacima prepoznati da to bogovi nisu - njih se, dakle,
   ne bojte! ^22Strast opakoga ne mo?e opravdati, jer mu teret strasti
   donosi pad.

   ^23Ne oèiste li im naslagu sa zlata kojim su oblo?eni za ukras, sami ga
   neæe osvjetlati. Nisu ni osjeæali dok su ih salijevali. ^23Strpljiv
   èovjek podnosi do u pravi èas, a na kraju u?iva radost.

   ^24Kupovali su ih za najvi?u cijenu, a nema u njima ?ivotnoga daha.
   ^24On krije svoje rijeèi do pravog trena, i usta mnogih govore o
   njegovu razboru.

   ^25Bez nogu su, pa ih na ramenima nose i tad pokazuju svoje ruglo
   ljudima; stide ih se i oni koji im slu?e, ^25i ostale Knjige, opazit æe
   se povelika razlika izmeðu prijevoda i izvornika. Kad sam u trideset i
   osmoj godini vladavine kralja Euergeta do?ao u Egipat i boravio ondje
   neko vrijeme, na?ao sam djelo veoma pouèno. ^25U riznicama mudrosti
   zagonetke su spoznaje, ali je gre?niku mrska pobo?nost.

   ^26jer padne li koji bog na zemlju, oni ga moraju podiæi; usprave li
   ih, oni se sami od sebe neæe pomaæi; ako se nagnu, ne mogu se
   uspraviti. ^26?eli? li mudrost, vr?i zapovijedi, i Gospod æe ti je
   dati.

   ^27Kao mrtvacima darove im prinose. Sveæenici im njihovi tada odnose
   ?rtve da izvuku korist prodajuæi ih. Isto tako i njihove ?ene prigrabe
   po dio, ne dijeleæi ni?ta siromasima i nemoænima. Njihovih se ?rtava
   dotièu ?ene u èi?æenju, a i porodilje. ^27Jer strah je Gospodnji
   mudrost i pouka, i Gospodu je draga vjernost i krotkost.

   ^28Po tom dobro znate: to bogovi nisu - ni?ta ih se ne bojte! ^28Ne
   opiri se strahu Gospodnjem i ne pristupaj Gospodu dvolièna srca.

   ^29TÓa kako biste ih mogli zvati bogovima? Tima srebrnim, zlatnim i
   drvenim bogovima ?rtve prinose ?ene. ^29Ne budi licemjer pred ljudima i
   pazi na usne svoje.

   ^30U njihovim hramovima sveæenici sjede poderanih haljina, obrijane
   glave i brade, ne pokrivajuæi glave; ^30Odluèih stoga ulo?iti sav trud
   i mar da prevedem ovu knjigu. Ulo?ih mnogo bdjenja i znanja, tijekom
   tog vremena, da bih posao obavio i objavio knjigu, osobito na korist
   onima koji se u tuðini ?ele baviti naukom ^30Ne uznosi se, da ne padne?
   i da se ne osramoti?, jer Gospod æe otkriti tvoje tajne i poniziti te
   pred svim zborom, jer nisi dosegao straha Gospodnjeg i jer ti je srce
   puno prijevare.

   ^31tule i vièu pred svojim bogovima, kao na mrtvaèkim gozbama.

   ^32Sveæenici im skidaju haljine te njima odijevaju svoje ?ene i djecu.

   ^33Uèine li im kakvo dobro ili zlo, oni to ne mogu uzvratiti;

   ^34niti mogu koga uèiniti kraljem ili ga svrgnuti; niti mogu dati
   bogatstvo ili novac. Uèini li im tko zavjet pa ga ne odr?i, oni ga ne
   mogu prisiliti da za to odgovara.

   ^35Oni ne mogu èovjeka spasiti od smrti niti slabijeg osloboditi od
   jaèeg; ^35i pripravni su prilagoditi svoje obièaje kako bi ?ivjeli
   prema Zakonu. Svaka je mudrost od Gospoda i s njime je dovijeka.

   ^36ne mogu slijepcu vratiti vid niti izbaviti èovjeka iz nevolje;

   ^37ne mogu se smilovati udovici niti uèiniti dobro siroti.

   ^38Nalik su na kamenje iz planine, ti bogovi oblo?eni zlatom i srebrom.
   Oni koji ih ?tuju stidjet æe se!

   ^39Kako se, dakle, mogu smatrati ili nazivati bogovima!

   ^40I sami ih Kaldejci obe?èa?æuju; jer videæi nijema èovjeka koji ne
   mo?e govoriti, oni ga dovode Belu i tra?e da èovjek progovori, kao da
   bi ga bog mogao èuti;

   ^41i nesposobni su promisliti o tome i ostaviti te bogove, toliko su
   li?eni razbora!

   ^42?ene opasane u?etom sjede na putovima i pale kad od maslinovih
   ljusaka;

   ^43kada koju od njih snubi prolaznik da mu se poda, ona se ruga svojoj
   susjedi ?to je nisu zapazili kao nju i ?to joj u?e nije prekinuto.

   ^44Sve ?to se dogaða u blizini tih bogova prijevara je; kako ih, dakle,
   mogu smatrati ili nazivati bogovima!

   ^45Naèini?e ih drvodjelje i zlatari, i nisu drugo doli tvorevina
   njihova.

   ^46Njihovi izraðivaèi ne ?ive dugo; kako bi njihove rukotvorine bile
   bogovi?

   ^47Jer svojim æe potomcima ostaviti samo obmanu i sramotu.

   ^48Ako ljude pogodi rat ili nevolja, sveæenici se meðu sobom savjetuju
   gdje da se s njima sakriju;

   ^49kako ne uvidjeti da to nisu bogovi kad ni sami sebe ne mogu izbaviti
   od rata i od nevolja?

   ^50Po svemu tomu znat æe se: ti drveni idoli, oblo?eni zlatom ili
   srebrom, samo su prijevara! Svima, narodima i kraljevima, bit æe jasno:
   nisu to bogovi, nego su djela ruku ljudskih: nikakva Bo?jeg udjela u
   njima nema!

   ^51Kome, dakle, neæe biti jasno: to bogovi nisu?

   ^52TÓa ne mogu oni postaviti kralja u nekoj zemlji niti dati ki?u
   ljudima;

   ^53ne mogu presuditi u svojim poslovima niti izbaviti potlaèenog;
   nemoæni su oni poput vrana izmeðu neba i zemlje.

   ^54Neka padne vatra na hram tih drvenih bogova oblo?enih zlatom ili
   srebrom, njihovi æe sveæenici pobjeæi i spasiti se, dok æe oni ondje
   izgorjeti kao grede.

   ^55Oni se ne mogu opirati ni kralju ni neprijatelju.

   ^56Kako onda pomisliti ili povjerovati da su to bogovi?

   ^57Ti drveni bogovi oblo?eni srebrom i zlatom ne mogu se obraniti ni od
   kradljivaca ni od razbojnika: kako su ovi jaèi od njih, opljaèkat æe im
   zlato i srebro i otiæi s haljinama u koje su odjeveni; oni su
   nesposobni sebi samima pomoæi.

   ^58Zato je bolje biti kralj koji dokazuje svoju hrabrost, ili u kuæi
   korisna posuda kojom se vlasnik slu?i nego la?ni bogovi; bolja su i
   vrata u kuæi koja èuvaju ono ?to je u njoj nego la?ni bogovi; i drveni
   stup u kakvoj palaèi bolji je nego la?ni bogovi.

   ^59Sunce, mjesec i zvijezde, dok sjaju da izvr?e slu?bu, poslu?ni su.

   ^60Milina je vidjeti i munju kada sijevne. A vjetar donosi dah svoj
   zemlji,

   ^61i oblaci, kada im Gospod zapovjedi da oblete svu zemlju, odmah
   izvr?e nalog Bo?ji. Vatra, poslana odozgo da sa?e?e gore i ?ume,
   izvr?ava ?to joj je nalo?eno.

   ^62Sa svim ovim ti se bogovi ni ljepotom ni snagom usporediti ne mogu.

   ^63Zato se ne mo?e misliti ni reæi da su to bogovi, jer nisu sposobni
   kazniti niti uèiniti dobra ljudima.

   ^64Kada, dakle, znate da to bogovi nisu, njih se ne bojte!

   ^65Oni ne mogu ni prokleti ni blagosloviti kraljeva;

   ^66niti mogu narodima pokazati znamenja na nebu; oni ne sjaju kao sunce
   niti svijetle kao mjesec.

   ^67Zvijeri su od njih bolje; pobjeæi one mogu u skrovi?te i sebi
   pomoæi.

   ^68Nikako nam, dakle, nije jasno da su to bogovi; stoga ih se ne bojte!

   ^69Kao ptièje stra?ilo u neèuvanu polju lubenica, takvi su njihovi
   drveni bogovi oblo?eni zlatom i srebrom.

   ^70Jednako su slièni glogovu grmu u vrtu na koji sjeda svaka ptica ili
   mrtvacu baèenu u mrak - ti drveni bogovi oblo?eni zlatom i srebrom.

   ^71Po grimizu i crvenilu ?to na njima trune prepoznat æete da to nisu
   bogovi. Napokon i sami budu izjedeni te postanu na sramotu zemlji.

   ^72Koliko je bolji pravednik koji nema kumirÄa; sramota je daleko od
   njega!
     __________________________________________________________________

Sirach
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Sine moj, ako ?eli? slu?iti Gospodu, pripravi du?u svoju na ku?nju.

   ^2Uèvrsti svoje srce i budi jak i ne nagli kad napast doðe.

   ^3Prioni uz Boga i ne odmeæi se, da bi bio slavljen na svoj posljednji
   dan.

   ^4Primi sve ?to te stigne i budi strpljiv u nestalnosti svoje bijede.

   ^5Jer kao ?to se u vatri ku?a zlato, tako i odabranici u peæi
   poni?enja.

   ^6Vjeruj u Gospoda, i on æe ti pomoæi, kroèi pravom stazom i uzdaj se u
   njega.

   ^7Vi ?to se bojite Gospoda, oèekujte njegovu milost i ne skreæite s
   pravoga puta, da ne propadnete.

   ^8Vi ?to se bojite Gospoda, uzdajte se u nj i plaæa vam neæe propasti.

   ^9Vi ?to se bojite Gospoda, nadajte se dobru, vjeènoj radosti i
   milosti.

   ^10Pogledajte pro?la pokoljenja i vidite: je li se ikad postidio tko se
   uzdao u Gospoda? Je li ikad ostavljen tko ga se ustrajno bojao? Je li
   ikad prezren koji ga je u pomoæ zvao?

   ^11TÓa Gospod je suæutan i milostiv, on opra?ta grijehe i izbavlja u
   danima nevolje.

   ^12Jao stra?ljivim srcima i lijenim rukama i gre?niku koji hodi dvjema
   stazama.

   ^13Jao mlaku srcu koje ne vjeruje, jer takvo neæe naæi za?tite.

   ^14Jao vama koji ste izgubili izdr?ljivost: ?to æete raditi kad vas
   Gospod pohodi?

   ^15Koji se boje Gospoda slu?aju njegove rijeèi, i koji ga ljube dr?e se
   putova njegovih.

   ^16Koji se boje Gospoda èine ?to je njemu po volji, i koji ga ljube
   u?ivaju u njegovu Zakonu.

   ^17Koji se boje Gospoda pripravljaju se srcem svojim i pred njim se
   ponizuju.

   ^18Predajmo se u ruke Gospodnje, a ne u ruke ljudske: jer kakvo je u
   Gospoda velièanstvo, takva je i njegova milost.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Djeco, slu?ajte mene, oca svoga, i radite tako da se spasite.

   ^2Jer Gospod slavi oca u djeci njegovoj i uèvr?æuje pravo majke nad
   sinovima njezinim.

   ^3Tko ?tuje oca okajava grijehe svoje,

   ^4i tko èasti majku svoju sabire blago.

   ^5Tko ?tuje oca radovat æe se sa svoje djece i bit æe usli?en u dan
   molitve svoje.

   ^6Tko èasti oca svojeg, dugo ?ivi; tko èini radost majci svojoj slu?a
   Gospoda.

   ^7On slu?i roditeljima svojim kao svojim gospodarima.

   ^8Sine moj, rijeèju i djelom ?tuj oca svoga da te od njega stigne
   blagoslov.

   ^9Jer blagoslov oèev uèvr?æuje kuæu djeci, a majèina kletva temelje im
   ru?i.

   ^10Ne tra?i èasti u sramoti oca svojeg, jer ti oèeva sramota nije na
   èast.

   ^11Jer èovjeku dolazi èast od poèasti oca njegova, a prezrena majka
   sramota je djeci.

   ^12Sine moj, pomozi oca svoga u starosti i ne ?alosti ga za ?ivota
   njegova.

   ^13Ako mu i razum klone, budi blag s njime i ne grdi ga ti, koji si u
   punoj snazi.

   ^14Jer, ne zaboravlja se milost prema ocu, veæ se uraèunava u oprost
   grijeha.

   ^15U danima tvoje nevolje Gospod æe te se sjetiti: kao ?to se led topi
   na suncu, tako æe se iskopnjeti tvoji grijesi.

   ^16Od hulitelja nije bolji tko prezire oca, i Gospod proklinje onoga
   tko vrijeða majku.

   ^17Sine moj, budi krotak u poslu svojem, i bit æe? voljeniji nego onaj
   koji darove dijeli.

   ^18?to si veæi to se veæma ponizi da naðe? milost u Gospoda.

   ^19Jer veliko je milosrðe Bo?je i poniznima otkriva tajnu svoju.

   ^20Iako je velika moæ Gospoda, on prima poèast poniznih.

   ^21Ne idi za onim ?to ti je previsoko i ne istra?uj ono ?to je iznad
   tvojih snaga.

   ^22Trsi se duhom svojim oko onoga ?to ti je dano i ne bavi se pojavama
   otajstvenim.

   ^23Ne trudi se oko onog ?to je iznad tvoje snage, jer i ono èemu su te
   uèili veæ je pregolemo za um ljudski.

   ^24Mnoge veæ zavede njihova umi?ljenost, i opaka uobra?enost iskrivi im
   misli.

   ^25#

   ^26Tvrdokorno srce u zlu zavr?ava, i tko pogibelj ljubi, u njoj i
   propada.

   ^27Tvrdokorno srce ote?èalo je od nevolja, i gre?nik gomila grijeh na
   grijeh.

   ^28Nema lijeka bolesti oholnika, jer se opaèina u njem ukorijenila.

   ^29Srce razborita èovjeka razmi?lja o izrekama, i pa?ljivo uho san je
   mudracu.

   ^30Kao ?to voda gasi uzbuktali oganj, tako i milosrðe èisti od grijeha.

   ^31Tko dobroèinstva uzvraæa misli na buduænost, i u èasu svojeg pada
   naæi æe potporu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Sine moj, ne uskraæuj milodara siromahu i ne daj da dugo i?èekuju
   oèi ubogoga.

   ^2Ne ?alosti du?u gladnu i ne dra?i èovjeka u oskudici njegovoj.

   ^3Ne razdra?uj srca ogorèena i ne pusti uboga da èeka na dan tvoj.

   ^4Ne odbij molbe nevoljnika i ne odvraæaj lice svoje od siromaha.

   ^5Ne odvrati pogleda svoga od potrebita i ne daj nikomu prilike da te
   kune.

   ^6Jer prokune li te tko u tjeskobi du?e svoje, Tvorac æe njegov
   usli?iti mu vapaj.

   ^7Nastoj omiljeti dru?tvu i prigni glavu pred vladarem.

   ^8Saslu?aj siromaha i uljudno mu odzdravi;

   ^9izbavi potlaèena od njegova tlaèitelja i ne budi podao u svojoj
   presudi.

   ^10Budi kao otac sirotama i kao mu? budi na pomoæ udovicama. I bit æe?
   kao sin Svevi?njemu, koji æe te ljubiti vi?e nego tvoja majka.

   ^11Mudrost odgaja sinove svoje i brine se za one koji je tra?e.

   ^12Tko ljubi nju, ljubi ?ivot, i koji je rano tra?e ispunit æe se
   sreæom.

   ^13Tko je posjeduje ba?tinit æe èast, i kamo god krene, Gospod ga
   blagoslivlja.

   ^14Slu?e Svetomu koji njoj slu?e, i Gospod ljubi one koji ljube nju.

   ^15Tko nju poslu?a sudi pravedno, i tko se nje dr?i on je na pouzdanu.

   ^16Ako se u nju ufa, onda je i ba?tini, i ona ostaje u posjedu njegovih
   potomaka.

   ^17Jer iako u poèetku vodi putem krivudavim, nagoni ga na tjeskobu i
   drhtavicu, muèi ga stegom svojom dok se ne mogne u nj pouzdati,
   isku?ava ga zapovijedima svojim,

   ^18a na kraju æe ga privesti pravom putu i otkriti mu svoje tajne.

   ^19Ako odluta, ona ga ostavlja i predaje njegovoj propasti.

   ^20Sine moj, pazi na prilike i èuvaj se zla, i ne stidi se samoga sebe.

   ^21Jer ima stid ?to vodi grijehu, kao i stid koji je èast i milost.

   ^22Ne budi pristran protiv sebe samoga i ne stidi se na svoju propast.

   ^23Ne suste?i svoje rijeèi u pravo vrijeme i ne skrivaj svoje mudrosti.

   ^24Jer se u govoru oèituje mudrost i po rijeèima otkriva naobrazba.

   ^25Ne protivi se istini, radije se crveni zbog svojeg neznanja.

   ^26Ne stidi se priznati svoje grijehe i ne opiri se struji rijeke.

   ^27Ne ponizuj se pred budalom i ne budi pristran pred moguænicima.

   ^28Do smrti se bori za istinu, i Gospod æe se boriti za te.

   ^29Ne budi silovit na jeziku a lijen i mlitav na djelu.

   ^30Ne budi kao lav u svojoj kuæi, a stra?ljivac prema svojim slugama.

   ^31Nek' ti ne bude ruka ispru?ena za primanje, a stisnuta u vrijeme
   vraæanja.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Ne oslanjaj se na svoje bogatstvo i ne reci: "Ja imam dosta."

   ^2Ne idi za svojom ?eljom i svojom snagom, slijedeæi strasti svoga
   srca.

   ^3Ne reci: "Tko mi ?to mo?e?" jer æe te Gospod kazniti.

   ^4Ne reci: "Grije?io sam, pa ?to!" jer Gospod umije èekati.

   ^5Ne uzdaj se toliko u opro?tenje da gomila? grijeh na grijeh.

   ^6Ne reci: "Veliko je milosrðe njegovo, oprostit æe mi moje mnoge
   grijehe!" jer je s njime milosrðe i gnjev te na gre?nike pada srd?ba
   njegova.

   ^7Ne oklijevaj vratiti se njemu, i ne odgaðaj iz dana u dan; jer æe
   iznenada njegov gnjev planuti, i u èas osvetni ti æe? propasti.

   ^8Ne uzdaj se u blago krivo steèeno, ono ti ni?ta neæe koristiti u dan
   nesreæe.

   ^9Ne povijaj se sa svakim vjetrom i ne idi po svakoj stazi (tako èini
   gre?nik licemjerni).

   ^10Budi postojan u nazorima svojim i neka je jedna tvoja rijeè.

   ^11Budi brz i pripravan saslu?ati, a spor odgovarati.

   ^12Ako zna?, odgovori svojem bli?njemu; ako ne zna?, stavi ruku na
   usta.

   ^13I slava i sramota dolaze od rijeèi, i jezik je èovjekov propast
   njegova.

   ^14Ne budi klevetnik i jezikom svojim ne postavljaj zamke, jer kao ?to
   lupe?a èeka sramota, tako podlaca oèekuje te?ka osuda.

   ^15Ne budi opak ni u malu ni u veliku i ne budi neprijatelj umjesto
   prijatelj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Jer zao glas donosi zazor i sramotu, kako to biva gre?niku
   licemjernom.

   ^2Ne predaj se u ruke svojoj strasti, da ti ona du?u ne rastrga kao
   razbje?njeli bik;

   ^3da ti ne obrsti li?æe i da ti ne propadnu plodovi i ne ostane? poput
   sasu?ena drveta.

   ^4Jer strastvena du?a propast je onome èija je i èini od njega ruglo
   pred njegovim neprijateljima.

   ^5Umilna rijeè umno?ava prijatelje, i jezik uljudan izaziva prijazne
   odgovore.

   ^6Neka su ti mnogi poznanici, ali pouzdanik samo jedan od tisuæu.

   ^7Ako ?eli? imati prijatelja, steci ga ku?anjem i nemoj se prebrzo u nj
   pouzdati.

   ^8Jer netko je prijatelj samo kad to njemu odgovara i taj ne ostaje
   vjeran u dan nevolje.

   ^9A neki æe se prijatelj prometnuti u neprijatelja i tvoju sramotu
   iznijeti na vidjelo.

   ^10Gdjekoji je opet prijatelj za stolom, ali ga nema u èasu nevolje.

   ^11Dok si sretan, on æe ti biti kao ti sam sebi: s ukuæanima tvojim
   povjerljiv æe biti;

   ^12a stigne li te zlo, okrenut æe se protiv tebe i bje?at æe od tvog
   pogleda.

   ^13Odvoji se od svojih neprijatelja i èuvaj se svojih prijatelja.

   ^14Vjeran prijatelj pouzdana je za?tita; i tko ga je stekao na?ao je
   blago.

   ^15Pravom prijatelju nema cijene niti se mo?e izmjeriti njegova
   vrijednost.

   ^16Pravi je prijatelj balzam ?ivota, nalazi ga onaj tko se Gospoda
   boji.

   ^17Tko se Gospoda boji, nalazi prave prijatelje, jer kakav èovjek,
   takav mu i prijatelj.

   ^18Sine, uèi od mladosti svoje, prigrli pouku, pa æe? do svojih sjedina
   nalaziti mudrost.

   ^19Prilazi joj kao oraè i sijaè i oèekuj obilnu ljetinu, jer malo æe?
   se oko nje truditi i brzo æe? jesti od ploda njezina.

   ^20Veoma je opora nepokornima, i nerazborit ne ustraje u njoj.

   ^21Ona ga ti?ti kao te?ak kamen i on ne oklijeva da je odbaci.

   ^22Jer stega je vjerna svojem imenu, ona mnogima nije dostupna.

   ^23Poslu?aj, sine, primi moj naputak i ne odbaci savjeta mog.

   ^24Stavi svoje noge u njezine okove i vrat svoj u njezin jaram.

   ^25Podmetni svoja leða pod njezin teret, i neka ti ne smetaju njezine
   uzde.

   ^26Svom du?om svojom pristupi k njoj i svom snagom svojom slijedi
   putove njezine.

   ^27Ispituj i istra?uj je, i ona æe ti se objaviti; i kad je jednom
   uhvati?, ne pu?taj je.

   ^28Jer æe? naposljetku u njoj naæi mir, i ona æe ti se pretvoriti u
   radost.

   ^29Njezini okovi bit æe moæna za?tita i njezin jaram halja èasti.

   ^30Njezin jaram bit æe zlatni ures, njezine uzde grimizne vrpce.

   ^31Nosit æe? je kao sveèanu odoru i vezat æe? je kao krasni vijenac.

   ^32Ako si voljan, sine, mo?e? postati mudar; i ako se potrudi?, steæi
   æe? razboritost.

   ^33Ako si pripravan slu?ati, nauèit æe?; ako poslu?a?, bit æe? mudar.

   ^34Nek' ti je mjesto u staraèkom zboru; i vidi? li mudraca, dr?i se uz
   njega.

   ^35Rado slu?aj svaku rijeè koja dolazi od Boga i neka ti ne promaknu
   o?troumne izreke.

   ^36Vidi? li razborita èovjeka, rano ga posjeti i neka tvoja stopala
   istaru njegov prag.

   ^37Razmi?ljaj o zapovijedima Gospodnjim i neprestano se dr?i njegovih
   naredaba, i Gospod æe osna?iti tvoje srce i steæi æe? mudrost koju
   ?eli?.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Ne èini zla, pa te zlo neæe stiæi.

   ^2Kloni se nepravde, i ona æe biti daleko od tebe.

   ^3Ne sij, sine moj, u brazde nepravde, da ih ne po?anje? sedmerostruko.

   ^4Ne tra?i od Gospoda najvi?e mjesto, niti od kralja poèasno sjedalo.

   ^5Ne razmeæi se vrlinom pred Gospodom niti mudro?æu pred kraljem.

   ^6Ne tra?i da bude? sudac ako nema? snage iskorijeniti nepravdu, da ne
   bi popustio pred moguænikom i postavio stupicu pravednosti svojoj.

   ^7Ne grije?i prema javnom zboru, da ne izgubi? ugled u zajednici.

   ^8Nemoj dvaput grije?iti, jer veæ zbog prvog grijeha neæe? umaæi kazni.

   ^9Ne reci: "Pogledat æe Bog na mnoge moje darove i primit æe Svevi?nji
   Bog kad mu ih prinesem."

   ^10Ne budi malodu?an u molitvi svojoj i ne zanemari dati milodar.

   ^11Ne preziri èovjeka turobna srca, jer onaj tko ponizuje mo?e i
   uzvisiti.

   ^12Ne pleti prijevare bratu svojem, niti prijatelju takvo ?to èini.

   ^13Kloni se svake la?i, jer od nje dobra nikakva.

   ^14Ne govori predugo na zboru staraca i ne ponavljaj rijeèi u molitvi
   svojoj.

   ^15Ne prezri tegobna rada ni ratarskog posla ?to ga je Svevi?nji dao.

   ^16Ne ubrajaj se meðu gre?nike, sjeti se da srd?ba ne kasni!

   ^17Ponizi duboko du?u svoju, jer su vatra i crvi kazna bezbo?niku.

   ^18Ne mijenjaj prijatelja za novac ni brata za ofirsko zlato.

   ^19Ne odbacuj razumne i dobre ?ene, jer njezina je ljupkost
   dragocjenija od zlata.

   ^20Ne zlostavljaj roba koji po?teno radi ni sluge koji ti vjerno slu?i.

   ^21Ljubi razumna roba kao sebe samog i ne uskrati mu slobode.

   ^22Ima? li ?ivinèe, pazi ga; ako ti je od koristi, saèuvaj ga.

   ^23Ima? li djece, pouèi ih i povij im vrat za mladosti.

   ^24Ima? li kæeri, èuvaj im tijelo i ne pokazuj im odveæ prijazno lice.

   ^25Udaj kæer, i obavio si krupan posao, ali je daj èovjeku razumnu.

   ^26Ima? li ?enu po srcu svojem, ne otpu?taj je; ako li je ne voli?, ne
   uzdaj se u nju.

   ^27Svim srcem po?tuj oca svoga i ne zaboravi majèinih bolova.

   ^28Sjeti se da im svoj ?ivot duguje?: kako da im uzvrati? sve ?to
   uèini?e za te?

   ^29Svom du?om svojom boj se Gospoda i ?tuj njegove sveæenike.

   ^30Svom snagom svojom ljubi Stvoritelja svoga i ne ostavljaj slugu
   njegovih.

   ^31Boj se Boga i ?tuj sveæenika, daj mu dio kako ti je nalo?eno:
   prvine, naknadnice i prinos pleæaka, posvetnice i prvence svetinja.

   ^32I siromahu pru?i ruku, da bude savr?en tvoj blagoslov.

   ^33Budi dare?ljiv svakomu ?ivom stvoru, pa ni mrtvomu ne uskrati
   milosti.

   ^34Ne uklanjaj se od onih koji plaèu, veæ s tu?nim tuguj.

   ^35Ne zaboravi posjetiti bolesnika, jer æe te za to ljubiti.

   ^36U svim svojim djelima misli na svoj konac, pa neæe? nikada
   grije?iti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Ne bori se s velika?em, da mu ne padne? u ?ake.

   ^2Ne pravdaj se s bogata?em, da se ne poka?e te?im od tebe. Jer zlato
   je veæ mnoge uni?tilo i zavelo srce kraljevima.

   ^3Ne prepiri se s èovjekom hitra jezika i ne meæi mu drva na vatru.

   ^4Ne ?ali se s neodgojenim èovjekom, da ti ne bi uvrijedio predaka.

   ^5Ne sramoti èovjeka koji se obratio od grijeha; sjeti se da smo svi
   krivci.

   ^6Ne prezri starca èovjeka, jer æe i od nas neki ostarjeti.

   ^7Ne likuj nad preminulim; sjeti se da svi umiremo.

   ^8Ne odbacuj razgovora mudrih, nego razmi?ljaj o njihovim izrekama, jer
   æe? tako steæi nauk i umijeæe za slu?bu velika?ima.

   ^9Ne podcjenjuj govora staraca, jer oni su uèili od svojih roditelja, a
   od njih æe? se ti nauèiti razboru i u pravo vrijeme odgovarati.

   ^10Ne raspiruj ugljevlja gre?nikova, da se ne o?e?e? njegovim plamenom.

   ^11Ne dopusti da te rugaè razgnjevi i postavi ti zamku tvojim vlastitim
   rijeèima.

   ^12Ne uzajmljuj èovjeku moænijem od sebe; ako si uzajmio, kao da si
   izgubio.

   ^13Ne jamèi preko svojih moguænosti; ako si jamèio, misli kako æe?
   platiti.

   ^14Ne parbi se sa sucem, jer æe mu dosuditi po volji.

   ^15Ne idi na put s pustolovom, da ti se on ne natovari: jer on æe
   èiniti po svojoj volji, i njegova æe ludost obojicu upropastiti.

   ^16S èovjekom gnjevnim ne zameæi svaðe i ne putuj s njim po pustinji,
   jer njemu nije ni?ta proliti krv, i na mjestu gdje nema pomoæi ubit æe
   te.

   ^17Luðaka ne pitaj za savjet, jer ne mo?e saèuvati tajne.

   ^18Ne pokazuj tajne pred tuðinom, jer ne zna? ?to æe se izleæi.

   ^19Ne otkrivaj svoga srca svakom èovjeku i ne oèekuj dobra od svakoga.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Ne budi ljubomoran na svoju ljubljenu ?enu i ne uèi je pakosti na
   svoju ?tetu.

   ^2Ne prepu?taj se posve ?eni, da ona potpuno ne zavlada tobom.

   ^3Ne pribli?uj se bludnici, da ne padne? u zamke njezine.

   ^4Ne dru?i se s pjevaèicom, da te ne smete umijeæem svojim.

   ^5Ne upiri pogled u djevicu, da ne bi bio ka?njen zajedno s njom.

   ^6Ne daj bludnici svoje du?e, da ne izgubi? imetak svoj.

   ^7Ne obziri se po gradskim ulicama i ne skitaj se pustim zakucima.

   ^8Odvrati pogled svoj od ljupke ?ene i ne gledaj tuðu ljepotu. Mnoge
   veæ zavede ?enina ljepota, koja ?elju raspaljuje kao vatru.

   ^9Ne sjedaj nikad s udatom ?enom i zajedno s njom ne pij vina, da ti
   srce ne podlegne njezinim dra?ima i da u strasti svojoj ne srne? u
   propast.

   ^10Ne odbacuj starog prijatelja, jer mu novi neæe biti jednak. Nov
   prijatelj, vino novo; kad ostari, pije? ga s u?itkom.

   ^11Ne zavidi gre?niku na uspjehu, jer ne zna? kakav æe mu kraj biti.

   ^12Ne naslaðuj se onim èime i bezbo?nici; sjeti se da im sreæa neæe
   trajati do Podzemlja.

   ^13Dr?i se daleko od èovjeka koji je kadar ubiti, i neæe te progoniti
   strah od smrti. Ako mu se pribli?i?, dobro se pazi da te ne li?i
   ?ivota. Znaj da meðu zamkama hodi? i kroèi? po kruni?tu zidina
   gradskih.

   ^14Koliko mo?e?, dru?i se sa svojim bli?njim i savjetuj se s mudracima.

   ^15Za razgovor tra?i razborite ljude, i tvoje rijeèi nek' su po Zakonu
   Svevi?njeg.

   ^16Jedi kruh svoj s pravednicima i u strahu Gospodnjem neka je tvoj
   ponos.

   ^17Djelo vje?tih ruku zaslu?uje hvalu, a knez naroda mora biti vièan
   govoru.

   ^18U?as je gradu èovjek jezièav, a brbljavac je omra?en.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Mudar vladar odgaja svoj narod u stezi, i uredna je vlada razborita
   èovjeka.

   ^2Kakav je vladar, takvi su i èinovnici; i kakav je gradski upravitelj,
   takvi mu i graðani.

   ^3Neobuzdan kralj upropa?æuje svoj narod, a svoj napredak duguje grad
   razboritosti vladara.

   ^4Vlast nad zemljom u rukama je Gospodnjim: Gospod joj u pravo vrijeme
   postavlja pravog èovjeka.

   ^5Uspjeh je èovjekov u Bo?joj ruci, i zakonodavcu Bog daruje èast.

   ^6Ne budi kivan na svoga bli?njeg ni zbog kakve nepravde i ne èini
   ni?ta nepravedno.

   ^7Mrska je oholost i Gospodu i èovjeku, a nepravda je odvratna obojici.

   ^8Vlast prelazi od jednog naroda drugomu zbog nepravde, nasilja i
   novca.

   ^9?to se toliko oholi prah i pepeo - kad veæ za ?ivota ima crvljiva
   crijeva?

   ^10Duga bolest srdi lijeènika; tko je danas kralj, sutra umire.

   ^11Kad èovjek umre, ba?tini gnjile?, grabe?ljive zvijeri i crve.

   ^12Oholost poèinje kad èovjek otpadne od Gospoda i srcem se odmetne od
   svoga Stvoritelja.

   ^13I jer je poèetak oholosti grijeh, tko se njoj oda, ?iri gnusobu.
   Gospod ih zbog toga ka?njava èudesnim kaznama i potpuno uni?tava.

   ^14Gospod je sru?io prijestolja silnika i potlaèene posadio na mjesto
   njihovo.

   ^15Gospod je iskorijenio oholice i posadio ponizne na mjesto njihovo.

   ^16Gospod je porazio zemlje poganske i razorio ih do samog temelja.

   ^17Neke je od njih odveo i uni?tio i zbrisao njihov spomen s lica
   zemlje.

   ^18Oholost nije stvorena za èovjeka, ni srd?ba bijesna za rod ?enin.

   ^19Koji je rod dostojan èasti? Ljudski rod. Koji je rod dostojan èasti?
   Onaj koji se boji Gospoda. Koji rod prezir zaslu?uje? Ljudski rod. Koji
   rod prezir zaslu?uje? Onaj koji kr?i Zakon.

   ^20Meðu braæom je glavar dostojan èasti; koji se Gospoda boje, u èasti
   su pred njim.

   ^21#

   ^22Nek' se bogat, plemenit i siromah ponose strahom Gospodnjim.

   ^23Ne valja prezirati razborita siromaha niti èastiti gre?nika.

   ^24Poglavar, vladar i moænik dostojni su èasti, ali nema veæeg od onog
   koji se boji Gospoda.

   ^25Mudru robu slu?e slobodnjaci, i razborit se èovjek ne tu?i.

   ^26Odvi?e ne mudruj radeæi svoj posao i ne hvastaj se kad si u stisci.

   ^27Bolji je koji radi i ?ivi u izobilju nego tko se hvasta a nema od
   èega ?ivjeti.

   ^28Sine, ponizno?æu èasti samog sebe i cijeni sebe svojom pravom
   cijenom.

   ^29Tko æe opravdati onoga tko sam sebi nepravdu nanosi i èastiti onoga
   koji samog sebe prezire?

   ^30Siromaha èaste zbog njegova razuma i bogata?a zbog njegova
   bogatstva.

   ^31Koga èaste u siroma?tvu njegovu, koliko vi?e u bogatstvu! Koga
   preziru u bogatstvu, koliko jo? vi?e u siroma?tvu!
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Mudrost uzvisuje glavu siromahu i posaðuje ga meðu knezove.

   ^2Ne hvali èovjeka po oblièju njegovu i ne preziri nikoga zbog njegova
   izgleda.

   ^3Malena je pèela meðu stvorovima krilatim, ali ona daje slast
   najslaðu.

   ^4Ne uznosi se zbog odjeæe koju nosi? niti se uznosi zbog svojih
   poèasti; jer èudesna su djela Gospodnja, iako su skrivena ljudima.

   ^5Èesto su kraljevi sjedili na tlima, a neznanac je stekao krunu.

   ^6I èesto su moænici bili jako poni?eni i odliènici potpali pod tuðu
   vlast.

   ^7Ne optu?uj prije nego ?to istra?i?, prvo promisli, pa onda ukori.

   ^8Ne odgovaraj prije nego si èuo i ne mije?aj se usred govora.

   ^9Ne prepiri se o onome ?to te se ne tièe i ne mije?aj se u svaðu
   gre?nika.

   ^10Sine moj, ne preuzimaj previ?e poslova; ako ih umno?i?, neæe? proæi
   bez kazne; ma koliko se ?urio, neæe? stiæi, niti æe? trkom uteæi.

   ^11Èovjek se trudi, muèi i hiti, da bi jo? vi?e zaostao.

   ^12Postoji slab èovjek koji moli pomoæ, bez snage i pun nevolje, ali ga
   Gospod milostivo gleda i podi?e iz njegove bijede.

   ^13Uzdi?e glavu njegovu i mnogi mu se dive.

   ^14Dobro i zlo, ?ivot i smrt, siroma?tvo i bogatstvo - sve dolazi od
   Gospoda.

   ^15#

   ^16#

   ^17Dar Gospodnji ostaje u pobo?nika, i naklonost æe ih Gospodnja
   dovijeka pratiti.

   ^18Ima ih koji se obogate pomnjom i ?krto?æu, i evo ?to im je plaæa:

   ^19doðe dan kad ka?u: "Naðoh mir, i sad æu u?ivati svoja dobra", ali ne
   znaju koliko æe trajati: morat æe dobra svoja ostaviti drugom i
   umrijeti.

   ^20Ustraj u du?nosti svojoj, i neka ti je mila, i u svojem radu ostari.

   ^21Ne èudi se djelima gre?nikovim; uzdaj se u Gospoda i ustraj u svom
   poslu, jer tako je lako Gospodu iznenada i zaèas obogatiti siromaha.

   ^22Blagoslov je Gospodnji plaæa pobo?niku: brzo se rastvara cvijet
   blagoslova.

   ^23Ne reci: "?to mi jo? treba? I kakav me probitak èeka?"

   ^24Ne reci: "Imam svega dosta, kakvo me odsad zlo mo?e zadesiti?"

   ^25U vrijeme dobra zlo se zaboravlja, i u vrijeme nesreæe ne pamti se
   sreæa.

   ^26Jer Gospodu je lako u dan smrtni platiti èovjeku prema èinima
   njegovim.

   ^27U vrijeme nevolje naslade se zaboravljaju, u posljednjem èasu
   otkrivaju se djela èovjekova.

   ^28Prije smrti ne zovi nikoga sretnim, jer se tek na svom koncu
   spoznaje èovjek.

   ^29Ne uvodi svakoga èovjeka u kuæu svoju, jer mnogovrsne su u spletkara
   zamke.

   ^30Srce je oholièino jarebica-mamljivica u krletki, i kao uhoda vreba
   on tvoju propast.

   ^31Klevetnik izvræe dobro u zlo i baca ljagu na samu krepost.

   ^32Od jedne iskre nastaje ognji?te puno ?ara, a gre?nik vreba da
   prolije krv.

   ^33Èuvaj se opakoga, jer on zlo snuje, da ti ne nanese vjeènu sramotu.

   ^34Uvedi tuðinca u kuæu, i on æe donijeti nevolju i otuðiti te od
   tvojih.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Kad èini? dobro, pazi komu èini?, i tvoja dobroèinstva neæe biti
   uzalud.

   ^2Èini dobro pobo?nu, i on æe ti uzvratiti, a ako ne on, onda
   Svevi?nji.

   ^3Nikakvo dobro ne dolazi èovjeku u zlu ustrajnu, i koji odbija da
   dijeli milodare.

   ^4Podaj pobo?niku i ne poma?i gre?niku.

   ^5Uèini dobro poniznu i ne daj ni?ta bezbo?nu. Uskrati mu kruh, ne daj
   mu ga, da ga to ne uèini jaèim od tebe; jer æe ti platiti dvostrukom
   opaèinom za sve dobro ?to si mu uèinio.

   ^6Jer Svevi?nji prezire gre?nike i osvetit æe se bezbo?nicima.

   ^7Daruj dobromu, a uskrati pomoæ gre?niku.

   ^8Prijatelj se ne poznaje u sreæi, a neprijatelj se ne mo?e sakriti u
   nesreæi.

   ^9Kad je èovjek sretan, i neprijatelj mu je prijatelj, a kad je
   nesretan, i prijatelj ga se kloni.

   ^10Nikad ne vjeruj neprijatelju, jer zloæa je njegova kao kovina ?to
   rða.

   ^11Pa i ako ide ponizno i pogureno, jako se pazi i ne vjeruj mu. Budi
   prema njemu kao onaj koji uglaèava zrcalo, i vidjet æe? da rða njegova
   nije posve i?èezla.

   ^12Ne meæi ga kraj sebe, da te ne istisne i zauzme tvoje mjesto. Ne
   posaðuj ga zdesna sebi: on æe nastojati da ti preotme sjedi?te, i na
   kraju æe? shvatiti moje rijeèi i pokajat' se zbog moje opomene.

   ^13Tko æe ?aliti zmijara koga je zmija ujela i one koji se pribli?uju
   divljim zvijerima?

   ^14Tako i onoga tko se dru?i s gre?nikom i sudionik je u njegovim
   grijesima.

   ^15Dok ti èvrsto stoji?, on se ne otkriva, ali kad jednom posrne?, on
   æe navaliti.

   ^16Usnama je svojim sladak neprijatelj, ali u srcu smi?lja da te u jamu
   baci. U oèima neprijatelju mogu biti suze, a kad mu se pru?i prilika,
   ni krv ga neæe zadovoljiti.

   ^17Ako li te gdje stigne zlo, on je tu veæ prije tebe, i kao da poma?e,
   podmeæe ti nogu.

   ^18On æe mahati glavom i pljeskati rukama, mnogo æe mrmljati i
   razvlaèiti lice.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Tko smolu dira, ulijepi se, i tko se dru?i s oholicom, postaje kao i
   on.

   ^2Ne di?i ono ?to ti je prete?ko i ne dru?i se s jaèim i bogatijim od
   sebe. Za?to staviti zajedno zemljani lonac s bakrenim? Kad ga ovaj
   udari, onaj se razbije.

   ^3Bogata? poèini zlo i jo? se razmeæe; siromahu se èini zlo, a on jo?
   za milost moli.

   ^4Ako si mu na korist, on æe te iskoristiti; a kad iznemogne?, ostavlja
   te.

   ^5Dok ima? ?togod, ?ivjet æe s tobom i oplijeniti te bez ikakve gri?nje
   savjesti.

   ^6Ako mu treba?, on ti laska; smije?i ti se i daje ti nadu. Govori ti
   lijepo i pita: "?to ti treba?" I postidjet æe te svojim sveèanim
   objedima,

   ^7dok te ne oplijeni dva i tri puta i na kraju te ismije. Kad te
   poslije vidi, prezire te i ma?e glavom nad tobom.

   ^8Èuvaj se da te ne zavedu, da te ne ponizi ludost tvoja.

   ^9Pozove li te velika?, suzdr?i se, i on æe te jo? upornije pozivati.

   ^10Ne nameæi se, da ne bude? odbaèen, a ne udaljuj se, da ne bude?
   zaboravljen.

   ^11Ne postupaj s njim kao s jednakim i ne vjeruj njegovoj rjeèitosti,
   jer te ku?a rijeèima svojim i, kao u ?ali, on te procjenjuje.

   ^12Nemilosrdan je èovjek preslobodan u rijeèima, taj te neæe po?tedjeti
   ni udaraca ni okova.

   ^13Èuvaj se i budi pozoran, jer hodi? sa svojom propa?æu.

   ^14#

   ^15Svako ?ivo biæe ljubi svoju vrstu i svaki èovjek svojega bli?njeg.

   ^16Svaki stvor dr?i se svoga roda, i èovjek se dr?i sebi sliènih.

   ^17Zar se dru?iti mogu vuk i janje? Tako i gre?nik s pobo?nikom.

   ^18Mo?e li biti mira izmeðu hijene i psa? I mira izmeðu bogata?a i
   siromaha?

   ^19Divlji su magarci plijen lavovima pustinjskim, a siromasi
   bogata?ima.

   ^20Odvratna je poniznost oholici i ogavan je bogata?u siromah.

   ^21Kad bogata? posrne, podupru ga prijatelji, a kad siromah posrne,
   prijatelji ga odbacuju.

   ^22Kad se bogata? spotakne, mnoge ga ruke doèekuju; ako i gluposti
   govori, èestitaju mu. Spotakne li se siromah, odmah ga ukore, pa ako
   govori i razborito, ipak mu nema mjesta.

   ^23Kad govori bogata?, svi ?ute, i uzdi?u zatim njegov govor do oblaka;
   govori li siromah, tad se pitaju: "Tko je ovaj?" i ako posrne, jo? ga
   gurnu.

   ^24Dobro je bogatstvo, ako je bez grijeha, a zlo je siroma?tvo, ka?u
   bezbo?nici.

   ^25Srce mijenja lik èovjeku, bilo na dobro bilo na zlo.

   ^26Vedro je lice znak vesela srca; a muèan je posao smi?ljati izreke.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Blago èovjeku koji nije zgrije?io rijeèima i koga ne muèi gri?nja
   zbog grijeha.

   ^2Blago èovjeku koga ne optu?uje vlastita savjest i koji se nije
   odrekao nade.

   ^3Tvrdici ne prilièi bogatstvo, i èemu veliko blago pohlepniku?

   ^4Tko uskraæuje sebi sabire drugomu, i tuðinci æe se naslaðivati
   dobrima njegovim.

   ^5Tko je tvrd prema sebi, komu æe biti dobar? Takav ne u?iva ni u
   vlastitom dobru.

   ^6Nema okrutnijeg od onoga tko muèi samog sebe: to mu je plaæa za
   vlastitu zloæu.

   ^7Pa ako i èini dobro, èini nenamjerno i na koncu otkriva svoju zloæu.

   ^8Zavidljivac je opak: on odvraæa pogled i prezire tuði ?ivot.

   ^9Premalen je oku lakomu vlastiti dio, pohlepa isu?uje du?u.

   ^10Tvrdièino oko hlepi za kruhom i glad je za njegovim stolom.

   ^11Sine moj, ima? li ?togod, priu?ti sebi i prinesi Gospodu dostojne
   ?rtve.

   ^12Ne zaboravi da smrt neæe oklijevati i da ti nije objavljen ugovor
   Podzemlja.

   ^13Prije nego umre?, èini dobro prijatelju, i pru?i, daj mu koliko
   mo?e?.

   ^14Ne uskraæuj sebi sada?nje sreæe i ne daj da ti izmakne dio dopu?tena
   u?itka.

   ^15Neæe? li ostaviti blago svoje drugomu i neæe li zaslu?ba tvoja biti
   ?drijebom razdijeljena?

   ^16Podari i primi i okusi u?itka, jer se u Podzemlju radost ne tra?i.

   ^17Sve se ?ivo tro?i kao i odjeæa, i vjeèna je uredba: valja umrijeti.

   ^18Kao li?æe ?to raste na bujnu drvetu te jedno opada a drugo nièe,
   tako i nara?taji od krvi i mesa: jedni umiru, a drugi se raðaju.

   ^19I svako prolazno djelo propada, a zajedno s njim i njegov tvorac.

   ^20Blago èovjeku koji razmi?lja o mudrosti i umuje razborito,

   ^21koji u srcu svojem prouèava njezine putove i posveæuje se u njezine
   tajne.

   ^22On je progoni kao lovac i vreba je kraj staze njezine;

   ^23on viri kroz prozor njezin i prislu?kuje na vratima njezinim;

   ^24postavlja se blizu kuæe njezine i udara klin svoj u njezin zid;

   ^25podi?e svoj ?ator kraj nje i nastanjuje se u sretnu poèivali?tu;

   ^26on stavlja djecu svoju pod njezinu za?titu i boravi pod granjem
   njezinim;

   ^27on nalazi okrilje od ?ege pod sjenom njezinom i prebiva u divoti
   njezinoj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Tako èini tko se boji Gospoda; i tko se dr?i zakona steæi æe
   mudrost.

   ^2Ona mu dolazi u susret kao majka i doèekuje ga kao nevjesta djevica.

   ^3Ona ga hrani kruhom razboritosti i poji ga vodom mudrosti.

   ^4On se oslanja na nju i ne posræe; uzda se u nju i ne sramoti se.

   ^5Ona ga uzvisuje nad bli?njega njegova i sred zbora usta mu otvara.

   ^6On nalazi veselje i vijenac radosti i ba?tini ime vjeèno.

   ^7Nerazumnici je nikad ne dobivaju niti je gre?nici oèima gledaju.

   ^8Ona je daleko od oholice i la?ljivcima ne dolazi na um.

   ^9Ne prilièi hvalospjev ustima gre?nikovim jer mu ga Gospod nije dao.

   ^10Iz usta mudraèevih nek' odjekuje hvalospjev, i tada sam Gospod njime
   upravlja.

   ^11Ne reci: "Od Boga je grijeh moj", jer ?to on mrzi, nikad ne èini.

   ^12I ne reci: "On me zavede", jer njemu gre?nici ne trebaju.

   ^13Gospod mrzi svaku gnusobu, a mrzi je i svaki onaj tko se njega boji.

   ^14On je sam u poèetku stvorio èovjeka i prepustio ga slobodnoj volji
   njegovoj.

   ^15Ako hoæe?, mo?e? dr?ati zapovijedi, u tvojoj je moæi da bude?
   vjeran.

   ^16On je preda te stavio vatru i vodu: za èim hoæe? pru?i ruku svoju.

   ^17Pred èovjekom je i ?ivot i smrt: ?to on vi?e voli to æe mu se dati.

   ^18Jer velika je mudrost u Gospoda, on je svemoæan i vidi sve.

   ^19Oèi Gospodnje poèivaju na onima koji ga se boje, Gospod zna svako
   djelo èovjeèje.

   ^20Nije nikad zapovjedio nikomu da bude bezbo?nik niti dao dopu?tenje
   za grijeh.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Ne ?eli mno?tva nevrijedne djece i ne raduj se bezbo?nim sinovima.

   ^2Ma koliko ih bilo, ne veseli se njima ako nema u njih straha
   Gospodnjeg.

   ^3Ne raèunaj na njihov dug ?ivot i ne pouzdaj se u njihovu sudbinu, jer
   vi?e vrijedi jedan nego tisuæu i umrijeti bez djece bolje je nego imati
   potomke bezbo?nike.

   ^4Jer jedan razborit èovjek napuèi grad, a rod zlikovaca razori ga.

   ^5Mnogo je sliènoga vidjelo oko moje, a jo? vi?e slu?alo uho moje.

   ^6U zboru gre?nièkom zapalio se oganj i u puku buntovnom raspalio se
   gnjev.

   ^7Bog nije oprostio divovima u staro doba kad se pobuni?e pouzdav?i se
   u svoju moæ.

   ^8Nije po?tedio sugraðana Lotovih: njih se gnu?ao zbog oholosti
   njihove.

   ^9Nije po?tedio ni puka prokletoga: oni bijahu iskorijenjeni zbog
   grijeha svojih.

   ^10Ni ?est stotina tisuæa pje?aka, koji propado?e zbog tvrdoæe srca
   svojeg.

   ^11Pa kad bi postojao i samo jedan tvrdoglavac, bilo bi èudo ako bi
   ostao bez kazne, jer i milosrðe i gnjev pripadaju Gospodu, koji mo?e u
   svojoj moæi oprostiti i srd?bu iskaliti.

   ^12Kao ?to mu je milosrðe veliko, tako mu je velika i strogost; on
   ljudima sudi po djelima njihovim.

   ^13Bez kazne mu ne mo?e uteæi gre?nik s plijenom, niti je uzalud
   strpljivost pobo?nika.

   ^14?irok je put njegove milosti, ali svatko dobiva prema djelima
   svojim.

   ^15#

   ^16#

   ^17Ne reci: "Sakrit æu se od Boga; tko æe misliti na mene gore u
   visini? Meðu tolikim mno?tvom neæe me prepoznati; ?to sam ja u
   neizmjernom stvaranju?"

   ^18Gle: nebo i nebesa nad nebesima, bezdan i zemlja, zadrhte kad ih
   Gospod pohodi.

   ^19Gorski vrhunci i temelji zemaljski istodobno se tresu kad na njih
   pogleda.

   ^20Ali na sve to tko æe misliti? I tko da shvati putove njegove?

   ^21Ima i oluja koje nitko ne vidi, skrivena je veæina njegovih djela.

   ^22"Pravedna djela tko æe objaviti? I tko ih oèekuje? Jer ugovor je
   daleko."

   ^23Tako misli èovjek kratke pameti, bez razbora, omamljen svojim
   tlapnjama.

   ^24Slu?aj, sine moj, i steæi æe? spoznaju; upravi svoje srce rijeèima
   mojim.

   ^25Odmjereno æu ti objasniti stegu i pomno izlo?iti znanje.

   ^26Bog u poèetku stvori djela svoja i dodijeli nakon stvaranja svakomu
   mjesto.

   ^27Uredio je djela svoja za sva vremena, od njihovih poèetaka do
   njihove daleke buduænosti: niti gladuju, niti se trude, niti ikad
   napu?taju svoje du?nosti.

   ^28Nijedno od njih svoga bli?njega ne tlaèi i nikad ne kr?i njegove
   zapovijedi.

   ^29A poslije Gospod pogleda na zemlju i napuni je svojim dobrima.

   ^30Pokri joj povr?je svakojakim ?ivotinjama i sve se opet vraæa njoj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Gospod stvori èovjeka od zemlje i opet ga u nju vraæa.

   ^2Dao je ljudima toèan broj dana i odreðeno vrijeme, dade im i vlast
   nad svime ?to je na zemlji.

   ^3Odjenu ih snagom kakva je njegova i stvori ih na sliku svoju.

   ^4Svakom je stvoru udahnuo strah od èovjeka, da bi on gospodario
   zvijerima i pticama.

   ^5#

   ^6Oblikovao im jezik, oèi, u?i, i srce im dade da razmi?ljaju.

   ^7Napuni ih znanjem i razumijevanjem i otkri im dobro i zlo.

   ^8Oèi je svoje stavio u srca njihova da im poka?e velièanstvo djela
   svojih.

   ^9#

   ^10Oni æe slaviti njegovo sveto ime, prièajuæi o velièanstvu djela
   njegovih.

   ^11Jo? im umno?i znanje i obdari ih zakonom ?ivota.

   ^12Uèini s njima Savez vjeèni i pouèi ih sudovima svojim.

   ^13Oèi su njihove gledale slavu velièanstvenu i uho slu?alo slavni
   njegov glas.

   ^14"Èuvajte se svakoga zla", reèe im i odredi im du?nosti prema
   bli?njemu.

   ^15Njihovi su putovi uvijek pred njim, ne mogu se sakriti pred oèima
   njegovim.

   ^16#

   ^17Svakomu narodu postavi vladara, ali je Izrael ba?tina Gospodnja.

   ^18#

   ^19Sva su djela njihova pred njim kao sunce, i oèi njegove svagda paze
   na putove njihove.

   ^20Ne mogu se pred njim sakriti nepravde njihove, pred Gospodom su svi
   grijesi njihovi.

   ^21#

   ^22Milostinja èovjekova njemu je kao peèat, i na dobroèinstvo pazi kao
   na zjenicu oka.

   ^23Jednoga æe se dana diæi i platiti im, svakomu æe plaæa pasti na
   vlastitu glavu.

   ^24Samo pokajnicima dopu?ta povratak i tje?i one koji su izgubili nadu.

   ^25Obrati se Gospodu i okani se grijeha, moli se pred licem njegovim i
   prestani ga vrijeðati.

   ^26Vrati se Vi?njem i okani se nepravde i jako zamrzi na gnusan èin.

   ^27Jer tko æe hvaliti Svevi?njeg u Podzemlju mjesto ?ivih koji ga mogu
   slaviti?

   ^28Hvala mrtvih mrtva je - kao da ih nema, samo ?iv i zdrav hvali
   Gospodina.

   ^29O kako je veliko milosrðe u Gospoda, pra?tanje onima koji mu se
   obraæaju!

   ^30Ljudi ne mogu sve, jer sin èovjekov nije besmrtan.

   ^31?to je svjetlije od sunca? Pa i ono pomrkne. Tijelo i krv mogu
   hraniti samo zloæu.

   ^32Gospod nadzire sile na visokim nebesima, a svi su ljudi samo prah i
   pepeo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Onaj koji ?ivi uvijek stvorio je svemir.

   ^2Jedini je Gospod pravedan!

   ^3#

   ^4Komu on dade moæ da iska?e djela njegova i tko æe iscrpsti èudesa
   njegova?

   ^5Tko mo?e izmjeriti moæ velièanstva njegova i tko isprièati dokaze
   milosti njegovih?

   ^6Niti im se mo?e ?togod oduzeti niti dodati, niti se mogu iscrpsti
   èudesa Gospodnja.

   ^7Kad èovjek zavr?i, tek je zapoèeo, i kad prestane, zbunjen je kao i
   uvijek.

   ^8?to je èovjek? Ili èemu slu?i? ?to je njegovo dobro, a ?to njegovo
   zlo?

   ^9Trajnost ?ivota njegova? Sto godina vrlo je dugo.

   ^10A prema vjeènosti te su godine kao kap morske vode ili zrno pijeska.

   ^11Zbog toga je Gospod strpljiv s ljudima i obasipa ih svojim
   milosrðem.

   ^12On vidi i zna kako je bijedan njihov kraj i zato je umno?io
   pra?tanje svoje.

   ^13Suæut je èovjekova za bli?njega njegova, a suæut je Gospodnja za sve
   ?ivo: Gospod ih kori, odgaja i pouèava te vraæa kao pastir stado svoje.

   ^14On je milostiv onima koji se stege dr?e i koji su revni u naredbama
   njegovim.

   ^15Sine, dobroèinstva ne popraæuj ukorom niti darove ujedljivim
   rijeèima.

   ^16Ne ubla?ava li rosa ?egu? Tako je i rijeè dragocjenija od milodara.

   ^17I mislim, nije li rijeè bolja od dara? A oboje se nalazi u èovjeka
   puna milosti.

   ^18Luðak ne daje ni?ta i grdi, a zavidnikov dar peèe oèi.

   ^19Promisli prije nego prozbori?, tra?i lijeka prije bolesti.

   ^20Prosudi samog sebe prije nego sudi?, pa æe? naæi oprosta u èas
   Bo?jeg pohoda.

   ^21Ponizi se prije nego se razboli?, i kad si pogrije?io, pokaj se.

   ^22Ne oklijevaj ispuniti zavjet na vrijeme i ne èekaj smrt da bi
   postupio pravedno.

   ^23Pripravi se prije svoga zavjeta i ne budi kao èovjek koji isku?ava
   Gospodina.

   ^24Misli na srd?bu posljednjih dana i na èas osvetni kad Bog odvrati
   lice svoje.

   ^25Misli na glad u vrijeme obilja i na siroma?tvo i oskudnost u dane
   bogatstva.

   ^26Vrijeme se mijenja od jutra do veèeri i sve brzo prolazi pred
   Gospodinom.

   ^27Mudrac je oprezan u svemu i u gre?nim se danima èuva prijestupa.

   ^28Svaki koji je razuman prepoznaje mudrost i po?tovat æe onoga tko je
   steèe.

   ^29Koji shvaæaju mudre besjede sami postaju mudri i obasipaju ki?om
   prikladnih izreka.

   ^30Ne idi za svojim strastima, kroti svoje po?ude.

   ^31Ako zadovolji? svoju du?u po?udom, naèinit æe? od sebe ruglo
   neprijateljima.

   ^32Ne upu?taj se u rasko?an ?ivot, ne mije?aj se u takvo dru?tvo.

   ^33Nemoj da osiroma?i? gosteæi se pozajmljenim novcem kad ni?ta nema? u
   tobolcu svojem.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Radnik pijanica nikad se neæe obogatiti, i tko prezire male stvari,
   brzo osiroma?i.

   ^2Vino i ?ene izopaèe razborite ljude, i tko se dru?i s bludnicama
   izgubi svaki stid.

   ^3Bit æe plijenom lièinkama i crvima i drznik æe izgubiti ?ivot svoj.

   ^4Tko se brzo povjerava lakomislen je, a tko grije?i sam sebi naudi.

   ^5Tko u?iva u zlu bit æe ka?njen.

   ^6A tko mrzi brbljanje uklanja od sebe zloæu.

   ^7Ne raznosi ono ?to ti je povjereno i nitko ti neæe nauditi.

   ^8Ne povjeravaj ni neprijatelju ni prijatelju; ako ti nije grijeh, ne
   otkrivaj!

   ^9Jer èuje li tko, èuvat æe se tebe i u svoje vrijeme osjetit æe?
   njegov prezir.

   ^10Ako si èuo ?togod, budi kao grob. Ne boj se! Neæe te raskinuti.

   ^11Kad ne?to èuje, luðaka spopadaju trudovi kao porodilju u porodu.

   ^12Kao strijela zabodena u bedro, takva je rijeè u nutrini luðakovoj.

   ^13Ispitaj svoga prijatelja: mo?da nije ni?ta uèinio, pa ako je ?togod
   uèinio, da ne uèini vi?e.

   ^14Ispitaj svojega susjeda: mo?da nije ni?ta rekao, ili ako je rekao,
   neæe ponovo reæi.

   ^15Ispitaj svojega prijatelja, jer èesta je kleveta i ne vjeruj svemu
   ?to èuje?.

   ^16Èovjeku se ?togod omakne, ali bez zle namjere, i tko nije sagrije?io
   jezikom svojim?

   ^17Ispitaj susjeda svojeg prije nego ?to zaprijeti? i poslu?aj zakon
   Svevi?njeg.

   ^18#

   ^19#

   ^20Sva je mudrost u strahu Gospodnjem, i u svoj je mudrosti po?tivanje
   Zakona.

   ^21#

   ^22Ali mudrost nije u spoznaji zloæe, i razbora nema u savjetu
   gre?nika.

   ^23Postoji umje?nost koja je gnusna, i luðak je komu mudrosti
   nedostaje.

   ^24Bolje je biti razborom siroma?an ali bogobojazan nego biti bogat
   razborom a kr?iti Zakon.

   ^25Postoji lukava umje?nost u slu?bi nepravde: poslu?it æe se i
   prijevarom u svoju korist.

   ^26Postoji èovjek koji hodi pognut i tu?an, ali je iznutra pun
   podmuklosti.

   ^27Takav obara lice i prièinja se gluh, ali æe te podmuklo napasti.

   ^28Ako i propusti grijeh zbog nemoæi, èim se pru?i prilika, uèinit æe
   zlo.

   ^29Èovjek se poznaje po liku svojem, umnik se prepoznaje po licu.

   ^30Odijelo èovjekovo govori ?to on èini, a korak njegov otkriva kakav
   je.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Ima prijekor koji nije zgodan, i ima tko pre?uti, i taj je razuman.

   ^2Ali bolje je koriti nego se gnjeviti,

   ^3i tko priznaje uklanja se poni?enju.

   ^4Kao u?kopljenik koji hoæe razdjevièiti djevicu, takav je onaj tko
   hoæe pravdu provesti nasiljem.

   ^5Ima tko ?uti, pa se smatra mudrim, a drugoga mrze zbog brbljanja.

   ^6Ima tko ?uti jer ne zna odgovoriti; drugi ?uti jer èeka pravi èas.

   ^7Mudar èovjek ?uti do zgodnog èasa, a luðak i brbljavac propu?taju
   zgodu.

   ^8Tko odvi?e govori postaje odvratan, a tko je odvi?e slobodan postaje
   mrzak.

   ^9Netko u nesreæi nalazi sreæu, a gdjekoji dobitak postaje gubitak.

   ^10Ima dar koji ti ni?ta ne koristi i dar koji se dvostruko isplaæuje.

   ^11Ima slave koja vodi poni?enju, a ima ljudi koji iz poni?enja podignu
   glavu.

   ^12Netko kupi mnogo za malo novaca, a ipak plati sedmerostruko.

   ^13Mudrac stekne naklonost svojim rijeèima, dok luðaci prosipaju laske
   uzalud.

   ^14Bezumnikov dar ni?ta ti ne koristi, jer njegove oèi tra?e
   sedmerostruk uzvrat;

   ^15on malo daje, a mnogo predbacuje, i kazuje na sva usta kao
   razglasitelj; danas daje u zajam, a sutra tra?i natrag: mrzak je takav
   èovjek.

   ^16Luðak veli: "Nemam prijatelja i ne primam zahvalnosti za svoja
   dobroèinstva.

   ^17Zlobna su jezika svi koji jedu moj kruh." Koliko puta i koliki
   izruguju takvoga!

   ^18Bolje je pokliznuti se na cesti nego na jeziku: tako opakima propast
   iznenada dolazi.

   ^19Èovjek neugodan - neumjesna je prièa razvuèena na ustima
   neodgojenih.

   ^20Mudra izreka ne vrijedi u ustima luda èovjeka, jer je ne kazuje u
   pravo vrijeme.

   ^21Gdjekoga siroma?tvo èuva od grijeha: njegova spokoja ne remeti
   gri?nja savjesti.

   ^22Mnogi sebi uni?ti ?ivot zbog la?na stida i upropasti se zbog
   luðakova mnijenja.

   ^23Netko zbog stida obeæa ?togod prijatelju i uèini ga bez potrebe
   neprijateljem.

   ^24Gnusna je ljaga na èovjeku la? i uvijek je u ustima ljudi neukih.

   ^25Bolji je i tat nego onaj tko uvijek la?e, a oba æe ba?tiniti
   propast.

   ^26Laganje je sramotan obièaj, i sramota la?ljivèeva ostaje vjeèno s
   njim.

   ^27Mudar èovjek stjeèe ugled, i umnik je mio velika?ima.

   ^28Tko obraðuje zemlju ?anje obilnu ?etvu, i tko znade ugoditi
   velika?ima pra?ta mu se nepravda.

   ^29Darovi i pokloni zasljepljuju oèi mudracima i kao brnjica na ustima
   zaustavljaju ukore.

   ^30Skrivena mudrost i neotkriveno blago, kakva korist od toga oboga?

   ^31Bolji je èovjek koji krije ludost svoju nego èovjek koji krije svoju
   mudrost.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Sine moj, ako si grije?io, nemoj vi?e; a za prija?nje grijehe moli
   opro?tenje.

   ^2Bje?i od grijeha kao od zmije, jer ako se primakne?, ujest æe te. Kao
   u lava zubi su njegovi: ljudima ?ivot oduzimaju.

   ^3Svako je bezakonje kao dvosjekli maè koji nanosi rane neizljeèive.

   ^4Okrutnost i nasilje pusto?e dvorce, a tako se ru?e i kuæe oholica.

   ^5Molitva iz usta siromaha ide pravo u u?i Bo?je i presuda æe brzo
   stiæi.

   ^6Tko mrzi ukor ide stopama gre?nièkim, a tko se boji Gospoda obratit
   æe se u srcu svojem.

   ^7Jezièavac se poznaje nadaleko, ali uman èovjek predviða njegov pad.

   ^8Tko sebi gradi kuæu tuðim blagom, kao da skuplja kamenje za vlastiti
   grob.

   ^9Zbor je bezakonièki kao hrpa kuèina: zavr?it æe u ognju plamenom.

   ^10Put je gre?nièki dobro poploèen, ali se zav?ava u ponoru Podzemlja.

   ^11Tko èuva Zakon, gospodar je svojim strastima, i savr?enstvo straha
   Gospodnjeg mudrost je.

   ^12Ne stjeèe pouku tko nije nadaren, ali gdjekad nadarenost umna?a
   gorèinu èovjekovu.

   ^13Spoznaja mudraèeva prelijeva se kao poplava, a savjet mu je kao
   vrelo ?ivo.

   ^14Srce je bezumnikovo kao vrè razbijen koji ne dr?i nikakve spoznaje.

   ^15Kad uman èovjek èuje mudru rijeè, pohvali je i drugu doda; a èuje li
   je bezumnik, ruga joj se i baca je iza svojih leða.

   ^16Pripovijedanje je bezumnikovo kao teret na putu, a milina je slu?ati
   razborita èovjeka.

   ^17Rijeè se razumna èovjeka tra?i u zboru i o rijeèima se njegovim
   razmi?lja u srcu.

   ^18Kao kuæa u ru?evinama, takva je mudrost luðaka, i znanje je
   nerazumnog kao besmislica.

   ^19Stega je bezumniku kao negve na nogama i kao okovi na njegovoj
   desnici.

   ^20Luðak se smije punim grlom, a uman se èovjek tiho osmjehne.

   ^21Stega je razumnu èovjeku kao ures zlatni i kao narukvica njegovoj
   desnici.

   ^22Bezumnikova noga ?uri se u kuæu, a iskusan èovjek stidljivo prilazi.

   ^23Bezumnik kroz vrata viri u kuæu, a odgojen èovjek èeka vani.

   ^24Znak je lo?eg odgoja prislu?kivati na vratima, i razborit se èovjek
   toga srami.

   ^25Usne brbljavaca ponavljaju tuðe rijeèi, a rijeèi mudrih pomno su
   odmjerene.

   ^26Luðacima je srce u ustima, a mudracima su usta u srcu.

   ^27Kad bezbo?nik proklinje neprijatelja, onda proklinje samog sebe.

   ^28Klevetnik kalja samog sebe i mrzak je u susjedstvu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Lijenèina je slièan uprljanu kamenu: svatko zvi?di zbog gnusobe
   njegove.

   ^2Lijenèina je slièan hrpi balege: tko ga dirne otresa ruku.

   ^3Sramota je ocu lo?e odgojen sin, a ako je kæi, na ?tetu mu je.

   ^4Razumna kæi blago je mu?u svojem, a besramnica je na tugu svojem
   roditelju.

   ^5Bestidna kæi sramoti i oca i mu?a, pa je obojica preziru.

   ^6Neprikladan je prigovor kao gozba na dan ?alosti, ali ?iba i ukor
   uvijek su mudrost.

   ^7#

   ^8#

   ^9Tko pouèava luðaka poku?ava zalijepiti krhotine i budi spavaèa iz sna
   dubokog.

   ^10Obja?njavati luðaku isto je kao i bunovnu èovjeku, jer æe na koncu
   zapitati: "?to je?"

   ^11Za mrtvim plaèi, jer mu se ugasila svjetlost; i za luðakom plaèi,
   jer mu se ugasio razum. Manje za mrtvim plaèi, jer je poèinuo, a
   luðakov je ?ivot gori od smrti.

   ^12?alost za mrtvim traje sedam dana, a za luðakom i bezbo?nikom sve
   dane ?ivota njihova.

   ^13Ne govori mnogo s bezumnikom i ne dru?i se s nerazumnikom: èuvaj ga
   se, da ti ne dosadi i da se ne ukalja? dodirom njegovim. Kloni ga se,
   da naðe? mir i da ti ne dojadi ludost njegova.

   ^14?to je te?e od olova? I kako se zove ako ne: luðak?

   ^15Lak?e je nositi i pijesak i sol i komad ?eljeza nego snositi èovjeka
   nerazumna.

   ^16Kao ?to se greda uglavljena u zdanje ne remeti potresom, tako se ni
   srce utvrðeno zrelim promi?ljanjem ne pla?i u èasu pogibelji.

   ^17Srce uèvr?æeno umnim razmi?ljanjem jest kao ures od ?buke na
   uglaèanu zidu.

   ^18Kao ?to kamenèiæi na visoku zidu ne mogu odoljeti vjetru, tako ni
   srce zapla?eno luðaèkim tlapnjama ne odolijeva nikakvu strahu.

   ^19Tko oko udari suze izazove, a tko srce dirne izaziva osjeæaje.

   ^20Tko se baca kamenom na ptice rastjera ih, a tko prijatelja grdi
   raskida prijateljstvo.

   ^21Ako trgne? i maè na prijatelja, ne gubi nade jer on se mo?e vratiti.

   ^22I ako otvori? usta protiv prijatelja, ne boj se jer moguæa je
   pomirba. Samo u sluèaju pogrde, oholosti, otkrivanja tajne i udaraca iz
   potaje odbjegne svaki prijatelj.

   ^23Budi vjeran bli?njemu svojem kad je siroma?an, tako da mu bude? i u
   kasnijoj sreæi dionik; ostaj mu vjeran u vrijeme nevolje, da s njime
   zajedno dijeli? ba?tinu.

   ^24Prije vatre di?e se iz peæi vatra i dim, tako i prije krvoproliæa
   izbija svaða.

   ^25Ne stidim se uzeti u za?titu prijatelja i pred njim se ne krijem.

   ^26Ako li me od njega zadesi zlo, svatko koji èuje èuvat æe se od
   njega.

   ^27Oj, tko æe postaviti stra?u ustima mojim i na usne moje peèat
   razboritosti, da nikad zbog njih u zlo ne zapadnem, da me jezik moj ne
   uni?ti?
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Gospodine, Oèe i vladaru ?ivota moga, ne prepusti me æudi njihovoj,
   ne dopusti da propadnem zbog njih.

   ^2Tko æe biti biè mislima mojim i stega mudrosti srcu mojem,
   nemilosrdan prestupcima mojim i nepopustljiv grijesima mojim,

   ^3da ne uzobiluju pogre?ke moje i ne namno?e se moji grijesi; da ne
   padnem naoèigled protivnika svojih i da neprijatelj moj ne likuje nada
   mnom?

   ^4Gospode, Oèe i Bo?e ?ivota moga, ne daj mi oèi ohole,

   ^5odvrati po?udu od mene,

   ^6ne daj da podlegnem nasladi i pohoti, ne prepusti me besramnim
   ?eljama.

   ^7Èujte, djeco, pouku za usta: tko se nje dr?i neæe zalutati.

   ^8Gre?nik pada u zamku zbog vlastitih usana, o njih se spotièe i
   svadljivac i oholica.

   ^9Ne privikavaj usta svoja na prisege i ne navikavaj se izgovarati ime
   Svetoga.

   ^10Jer kao ?to rob pod neprestanim nadzorom ne ostaje bez modrica, tako
   i tko uvijek prise?e i zaziva ime Bo?je neæe izmaæi grijehu.

   ^11Èovjek koji mnogo prise?e pun je zloæe i biè ne odstupa od kuæe
   njegove. Ako pogrije?i, grijeh mu njegov ostaje; a ako se na to ne
   obazire, grije?i dvostruko. Ako se prisegne krivo, neæe mu se oprostiti
   i kuæa æe mu biti puna nevolje.

   ^12Postoji govor koji zaslu?uje smrt, i ne bilo ga u ba?tini
   Jakovljevoj! Sve to nek' je daleko od ljudi pobo?nih, da se ne valjaju
   u grijesima.

   ^13Ne privikavaj usta gnusnoj neuljudnosti jer se u njoj nalazi rijeè
   grijeha.

   ^14Kad si meðu velika?ima, sjeti se oca i majke svoje, da se ne
   zaboravi? pred njima, i da se ne pona?a? kao luðak i ne za?ali? ?to si
   se rodio i ne prokune? i dan svojeg roðenja.

   ^15Tko se naviknuo na sramotne rijeèi neæe se popraviti svega vijeka
   svoga.

   ^16Dvije vrste ljudi umna?aju grijehe, a treæa navlaèi na se srd?bu:

   ^17?arka strast ?to kao oganj ?e?e ne sti?ava se dok se ne ugasi;
   èovjek pohotan na vlastito tijelo: on ne prestaje dok ga vatra ne
   sa?e?e. Bludniku je svaka hrana slatka i on se ne smiruje sve do smrti.

   ^18Èovjek koji èini preljub na postelji svojoj i govori u sebi: "Tko me
   vidi? Tama je oko mene i zidovi me kriju, nitko me ne vidi, èemu se
   bojati? Grijeha se mojih neæe sjetiti Svevi?nji!" -

   ^19takav se boji samo ljudskih oèiju, a ne shvaæa kako su oèi Gospodnje
   deset tisuæa puta od sunca svjetlije i paze na sve putove ljudske i
   motre i najskrivenije zakutke.

   ^20Njemu je sve to poznato bilo prije nego je stvoreno, a tako i sada
   kada je sve dovr?eno.

   ^21Takva æe èovjeka na ulicama grada stiæi kazna, uhvatit æe ga gdje i
   ne sluti.

   ^22Tako je i ?eni koja je nevjerna mu?u svojemu i raða mu ba?tinika s
   tuðincem.

   ^23Jer je, prvo, prezrela Zakon Svevi?njega, i drugo: ogrije?ila se o
   mu?a svog, i treæe: preljubom se ukaljala i zaèela djecu s tuðim mu?em.

   ^24Takva æe biti izvedena pred zbor narodni i djecu æe joj pregledati.

   ^25Djeca joj ne æe pustiti korijenja niti æe joj grane ploda donijeti.

   ^26Ostavit æe proklet spomen o sebi, i njezina se sramota neæe nikad
   izbrisati.

   ^27I priznat æe svi oni koji ostanu iza nje da nema ni?ta bolje od
   straha Gospodnjeg, nema ni?ta slaðe no vr?iti zapovijedi Gospodnje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Mudrost se sama slavi i sred puka svog se hvali.

   ^2Usta svoja otvara u zboru Svevi?njeg i pred njegovom se moæi
   proslavlja:

   ^3"Izaðoh iz usta Svevi?njeg i pokrih zemlju kao magla.

   ^4Na visinama nebeskim razapeh ?ator svoj i prijestol moj bi stup od
   oblaka.

   ^5Obiðoh sama krug nebeski i pro?etah se dubinama bezdana.

   ^6U vlasti su mojoj valovi morski, i sva zemlja, i svi narodi i puci.

   ^7Meðu svima njima tra?ila sam poèinka i na èijoj ba?tini da se
   nastanim.

   ^8Tada mi zapovjedi Stvoritelj sviju stvari i koji me stvori, odredi
   mjesto za ?ator moj i reèe: 'Nastani se u Jakovu i uði u ba?tinu
   Izraelu.'

   ^9Prije vjekova, odiskona, on me stvorio i neæu prestati dovijeka.

   ^10Pred njim sam slu?ila u Svetom ?atoru i potom se nastanila na Sionu.

   ^11Dao mi je tako spokoj u milome gradu i vlast mi je u Jeruzalemu.

   ^12Tako se ukorijenih u slavnom narodu, na dijelu Gospodnjem, u ba?tini
   njegovoj.

   ^13Uzrastoh kao cedar na Libanu i kao èempres na gori Hermonu.

   ^14Uzrastoh kao palma u Engadu i kao ru?iènjaci u Jerihonu. Kao divna
   maslina u dolini, uzrastoh kao makljen nad vodama.

   ^15Rasuh miomiris svoj kao cimet i drvo bagremovo i zamirisah mirisom
   kao smirna izabrana, kao galban, oniks i stakte i kao vonj tamjanov u
   ?atoru.

   ^16Ra?irih grane svoje kao terebinta, i grane su moje divne i ljupke.

   ^17Propupah kao trs mladicama ljupkim, i cvjetovi su moji porod slave i
   bogatstva.

   ^18#

   ^19Doðite k meni svi koji me ?udite i nasitite se plodovima mojim.

   ^20Jer je spomen na mene slaði od meda i ba?tina moja od mednoga saæa.

   ^21Koji me jedu jo? vi?e su me gladni, i koji me piju jo? vi?e za mnom
   ?eðaju.

   ^22Tko mene slu?a taj se ne stidi, i tko sa mnom radi taj ne grije?i."

   ^23Sve je ovo Knjiga saveza Boga Svevi?njeg, Zakon koji nam je Mojsije
   odredio kao ba?tinu zajednicama Jakovljevim.

   ^24#

   ^25On je mudrosti pun kao vode Fi?ona i kao Tigris u dane proljetne;

   ^26on buja razborom kao Eufrat i kao Jordan u vrijeme ?etveno:

   ^27obiluje stegom kao Nil vodom i kao Gihon u vrijeme berbe.

   ^28Prvi ga èovjek nije do dna spoznao niti æe ga posljednji istra?iti.

   ^29Jer su misli njegove ?ire od mora i namisli dublje od bezdana.

   ^30A ja sam kao jarak prekopan od rijeke i kao vodotok doveden u
   perivoj.

   ^31I rekoh: "Natopit æu vrt svoj i navodnit æu cvijetnjake svoje". I
   gle, od jarka mojeg rijeka postade, a od rijeke more mi nasta.

   ^32Uèinit æu da kao zora zasja nauk moj, i svjetlost æu njegovu
   razaslati nadaleko.

   ^33Izlit æu nauku poput proro?tva, ostaviti je pokoljenjima buduæim.

   ^34Vidite: ne trudih se samo za sebe nego za sve koji je tra?e.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Troje mi je drago, a milo je i Gospodu i ljudima: sloga meðu braæom,
   prijateljstvo meðu susjedima, mu? i ?ena koji se vole.

   ^2A tri vrste ljudi mrzi du?a moja i veoma mi je oduran ?ivot njihov:
   ohol siromah i la?ljiv bogata? i razbludan starac koji nema razbora.

   ^3Ako za mladosti nisi ni?ta sabirao, kako æe? i?ta naæi u starosti?

   ^4Kako lijepo pristaje sijedoj kosi zdrava rasudba i starcima savjet
   znalaèki!

   ^5O, kako je lijepa mudrost u staraca i promi?ljen savjet odliènika!

   ^6Veliko je iskustvo kruna starcima, i strah je Gospodnji istinska
   slava njihova.

   ^7Devetero smatra srce moje bla?enim, a deseto mi je sad na jeziku:
   èovjek koji se djeci svojoj raduje i koji do?ivi pad neprijatelja
   svojih.

   ^8Blago mu?u koji ?ivi sa ?enom razumnom i koji ne ore s volom i
   magarcem, i koji nije pogrije?io jezikom svojim, i koji ne slu?i od
   sebe nevrednijemu.

   ^9Blago onomu koji je stekao razboritost i koji pripovijeda u?ima
   pozornim.

   ^10A kako je velik onaj koji je na?ao mudrost, ali nitko ne nadma?uje
   onoga koji se boji Gospoda.

   ^11Strah je Gospodnji iznad svega; i tko ga ima, s kime se mo?e
   usporediti?

   ^12#

   ^13Svaka rana, samo ne rana srca! I svaka opaèina, samo ne opaèina
   ?enina!

   ^14Svaka nesreæa, samo ne nesreæa od mrzitelja! I svaka osveta, samo ne
   osveta neprijateljska!

   ^15Nema otrova nad otrovom zmijskim niti mr?nje od mr?nje
   neprijateljske.

   ^16Volim vi?e ?ivjeti s lavom i sa zmajem nego ?ivjeti sa ?enom opakom.

   ^17Pakost ?eni nagrðuje lik i mraèi joj lice kao u medvjeda.

   ^18Kad meðu susjedima sjedi joj mu?, on i nehotice gorko uzdi?e.

   ^19Malena je svaka zloæa prema zloæi ?enskoj: neka je snaðe kob
   gre?nièka!

   ^20Kakav je pje?èani brijeg nogama staraèkim, takva je jezièava ?ena
   mirnu mu?u.

   ^21Ne daj se zavesti ljepotom ?enskom i ne ?udi za ?enom.

   ^22Velik je jad, sramota i ruglo kad ?ena uzdr?ava mu?a svog.

   ^23Srce poni?eno, lice pomraèeno i rana u srcu - to je ?ena opaka. Ruke
   lomne i klecava koljena, takva je ?ena koja ne usreæuje mu?a svoga.

   ^24Od ?ene je grijeh poèeo i zbog nje svi umiremo.

   ^25Ne daj vodi pukotine niti zloj ?eni slobode jezika.

   ^26Ako ne èini kao ?to joj poka?e?, otpusti je od sebe.
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 Blago mu?u ?ene èestite jer je dvostruk broj dana njegovih.

   ^2Èestita ?ena radost je mu?u svojem, on æe godine svojeg ?ivota
   pro?ivjeti u miru.

   ^3Izvrsna ?ena odabran je dio, dar onomu koji se boji Gospodina.

   ^4Bio bogat ili siromah, srce mu je veselo i lice vedro u svako doba.

   ^5Troga se pla?i srce moje a od èetvrtog u?asava: od klevete u gradu,
   od zbora svjetine i od la?ne optu?be, jer je sve to gore od smrti;

   ^6ali je tuga i jad ?ena ljubomorna na ?enu i biè jezika koji sve
   jednako udara.

   ^7Nepodesan je jaram ?ena opaka, i svladati nju isto je kao uhvatiti
   ?tipavca.

   ^8?ena pijana zaziva srd?bu golemu, jer sramota je njezina neizbrisiva.

   ^9?enina je bludnost u njezinu drsku pogledu i poznaje se po njezinim
   trepavicama.

   ^10Pod o?trim nadzorom dr?i kæer drzovitu, da ne zlorabi prvu priliku.

   ^11Budno pazi na oko bestidno, da se ne zaèudi? kad se o tebe ogrije?i.

   ^12Kao ?edan putnik, ona otvara usta i pije svaku vodu na koju naiðe i
   spu?ta se pred svakim kolcem i svakoj strijeli otvara tulac.

   ^13Mila je ?ena radost mu?u svom, i znanje mu njezino kosti ojaèava.

   ^14Dar je Gospodnji ?ena ?utljiva, i nema cijene du?i dobro odgojenoj.

   ^15A milina je na milinu ?ena stidljiva, i nema cijene dostojne du?e
   uzdr?ljive.

   ^16Kao ?to sunce blista na planinama Gospodnjim, tako i ljepota vrsne
   ?ene u urednosti kuæe njezine.

   ^17Kao svijeæa ?to svijetli na svetom svijeænjaku, tako je krasno lice
   na skladnu tijelu.

   ^18Kao stupovi zlatni na podno?ju srebrnu, tako su lijepe noge na
   èvrstim petama.

   ^19#

   ^20#

   ^21#

   ^22#

   ^23#

   ^24#

   ^25#

   ^26#

   ^27#

   ^28Dvoje rastu?uje srce moje, a zbog treæeg gnjev me hvata: kad ratnik
   stÓarÄi u bijedi, kad se preziru ljudi umni, kad se netko od
   pravednosti vraæa grijehu - za takvog je Gospod maè spremio.

   ^29Trgovac te?ko odolijeva napasti, i prodavaè nije bez grijeha.
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 Radi probitka mnogi grije?e, i tko tra?i bogatstvo biva nemilosrdan.

   ^2Kolac se zabija izmeðu dva kamena, a grijeh se utiskuje izmeðu kupnje
   i prodaje.

   ^3Tko se èvrsto ne dr?i straha Gospodnjeg kuæa æe mu brzo propasti.

   ^4Kad se sito trese, mekinje ostaju: tako i nedostaci èovjekovi
   izbijaju u govoru njegovu.

   ^5Lonèareve posude peæ isku?ava, a èovjeka njegov govor.

   ^6Obradu voæke oèituje njezin plod: tako i rijeèi èovjekove otkrivaju
   njegove osjeæaje.

   ^7Nikoga ne hvali prije no ?to progovori, jer govor je ku?nja ljudi.

   ^8Ako te?i? pravdi, naæi æe? je i obuæi æe? je kao sveèanu odoru.

   ^9Ptice se jate sa sebi sliènima, i pravica se svraæa onima koji je
   vr?e.

   ^10Lav vreba svoju lovinu, tako i grijeh one koji èine nepravdu.

   ^11Govor je pobo?na èovjeka uvijek pun mudrosti, a luðak se mijenja
   poput mjeseca.

   ^12Kad si meðu bezumnicima, pazi na vrijeme, a s ljudima mudrim boravi
   bez straha.

   ^13Sabla?njiv je govor luðaèki i smijeh je njihov gre?na razuzdanost.

   ^14Govor s mnogim zakletvama podi?e èovjeku vlasi, i kad se takvi
   svaðaju, zaèepiti je u?i.

   ^15Svaða oholih ljudi zavr?ava se krvlju, i muèno se slu?aju grdnje
   njihove.

   ^16Tko otkriva tajne gubi povjerenje i neæe vi?e naæi prijatelja po
   srcu svojem.

   ^17Ljubi prijatelja i budi mu vjeran, ali ako si izdao njegove tajne,
   ne idi vi?e za njim.

   ^18Jer kao ?to èovjek uni?tava svojeg neprijatelja, tako si ti uni?tio
   prijateljstvo svojega bli?njeg.

   ^19Ili kao ?to si ispustio pticu iz ?ake, tako si ispustio prijatelja
   svoga i neæe? ga uhvatiti vi?e.

   ^20Ne trèi za njim jer je daleko odmakao i utekao poput gazele iz
   zamke.

   ^21Jer se rana mo?e povezati i pogrda oprostiti, ali za onoga tko je
   izdao tajnu nema nade.

   ^22Tko ?mirka oèima kuje zlo, i nitko ga od toga ne mo?e odvratiti.

   ^23Pred tobom je medenih usta i divi se tvojim rijeèima, ali iza tvojih
   leða mijenja svoj jezik i u sablazan izvræe tvoje rijeèi.

   ^24Mnogo ?to mrzim, ali ni?ta kao takva èovjeka, a i Gospod ga mrzi.

   ^25Tko baca kamen uvis, na glavu mu pada; podmukao udarac protuudarcem
   raða.

   ^26Tko jamu kopa, u nju pada, i tko zamku namje?ta, u nju se hvata.

   ^27Tko èini zlo, zlo mu se vraæa, iako on ne zna odakle dolazi.

   ^28Ruglo i sramota oholici, i osveta na nj vreba kao lav.

   ^29U zamku se hvataju koji se raduju padu pobo?nika, i bol æe ih
   izjesti prije smrti njihove.

   ^30Mr?nja i srd?ba jednako su gnusne, i gre?an ih èovjek obje u sebi
   nosi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 Tko se osveæuje, njemu se Gospod osveæuje i dobro pazi na grijehe
   njegove.

   ^2Oprosti nepravdu svojemu bli?njemu, pa kad bude? molio, grijesi æe se
   tvoji oprostiti.

   ^3Ako èovjek goji mr?nju na drugoga, kako mo?e od Gospoda tra?iti
   ozdravljenje?

   ^4Kad s èovjekom sliènim sebi nema milosrða, kako mo?e moliti se za
   svoje grijehe?

   ^5On, koji je samo od mesa, goji osvetljivost, pa tko æe mu oprostiti
   grijehe?

   ^6Misli na konac svoj i prestani s mr?njom; sjeti se raspadanja i
   smrti, i vr?i zapovijedi.

   ^7Misli na zapovijedi i ne mrzi na bli?njega i na Zavjet Svevi?njega,
   pa oprosti krivicu.

   ^8Kloni se svaðe, pa æe? manje grije?iti; strastven èovjek raspaljuje
   svaðu.

   ^9Gre?nik sije razdor meðu prijateljima i meðu mirne ljude baca
   klevetu.

   ^10Oganj se raspaljuje prema gorivu kojim se hrani, a svaða se ?iri
   prema silini svojoj; gnjev èovjekov ovisi o snazi njegovoj i jarost mu
   raste prema bogatstvu njegovu.

   ^11Nagla svaða raspaljuje vatru, nagla prepirka vodi u krvoproliæe.

   ^12Pu?e? li u iskru, ona se rasplamsa, pljune? li na nju, ona se ugasi:
   oboje izlazi iz usta tvojih.

   ^13Proklet bio do?aptavaè i klevetnik, jer uni?ti?e mnoge koji su
   ?ivjeli u miru.

   ^14Treæi je jezik potresao mnoge i prognao ih od naroda do naroda;
   razorio je tvrde gradove i poru?io kuæe kne?evske.

   ^15Treæi je jezik izagnao ?ene èestite i li?io ih plodova trudbe
   njihove.

   ^16Tko ga slu?a taj nema poèinka niti æe imati boravi?ta mirna.

   ^17Udarac bièem ostavlja masnicu, udarac jezikom lomi kosti.

   ^18Mnogi su pali od maèa, ali ne toliki kao od jezika.

   ^19Blago èovjeku koji se od njega za?titio i nije iskusio srd?bu
   njegovu, koji nije nosio jarma njegova niti je bio svezan lancima
   njegovim.

   ^20Jer jaram je njegov jaram gvozdeni i lanci su njegovi lanci mjedeni.

   ^21Stra?na je smrt koju donosi, i bolje je Podzemlje od nje.

   ^22Ali nema vlasti nad pobo?nicima, njih ne pr?i plamen njegov.

   ^23Njegove su ?rtve oni koji ostavljaju Gospoda, u njima on plamti i ne
   gasi se, on æe nasrnuti na njih kao lav i raznijeti ih kao pantera.

   ^24Gle, trnjem ogradi svoj posjed, zakljuèaj dobro svoje srebro i
   zlato:

   ^25tako i rijeèima svojim naèini mjerila i utege i ustima svojim vrata
   s prijevornicom.

   ^26Pazi da ne posrne? zbog jezika svojeg i ne postane? plijenom onomu
   koji te vreba.
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 Milosrðe èini tko uzajmljuje svojem bli?njemu; i tko mu poma?e vr?i
   zapovijedi.

   ^2Uzajmljuj bli?njemu kad je u potrebi i opet vraæaj bli?njemu u pravo
   vrijeme.

   ^3Èvrsto dr?i svoju rijeè i budi mu vjeran, pa æe? u svako vrijeme
   dobiti ?to ti treba.

   ^4Mnogi smatraju zajam dobitkom i zadaju jad onima koji su im pomogli.

   ^5Dok ne dobije, ruku mu ljubi i ponizno zbori o bogatstvu bli?njega,
   ali na dan naplate on odgaða rok, udara u jadikovke i krivnju baca na
   zla vremena.

   ^6Mogne li, vrati jedva polovicu, a i to valja smatrati dobitkom. Ne
   plati li, valja oteti od njegova - i eto neprijatelja bez potrebe:
   vraæa on kletvama i svaðama, umjesto èa?æu uzvraæa prezirom.

   ^7Mnogi se stoga, ne zbog zloæe, uste?u davati zajam: boje se da ne
   budu nezaslu?eno opljaèkani.

   ^8Ali sa siromahom budi velikodu?an i ne pusti ga da èeka na tvoj
   milodar.

   ^9Zbog Bo?je zapovijedi pomozi siromahu; ako je potrebit, ne pusti ga
   praznih ruku.

   ^10Radije izgubi novce na brata ili prijatelja nego da ti propadaju
   hrðajuæi pod kamenom.

   ^11Ulo?i blago svoje po zapovijedima Svevi?njega, i bit æe ti
   probitaènije nego samo zlato.

   ^12Ulo?i milostinju u svoje riznice, i ona æe te izbaviti od svake
   nevolje:

   ^13bolje æe se boriti za te pred neprijateljem negoli èvrsti ?tit i
   te?ko koplje.

   ^14Dobar èovjek jamèi za bli?njega svoga, a tko je izgubio osjeæaj
   stida, ostavlja ga na cjedilu.

   ^15Ne zaboravljaj jamcu uslugu njegovu, jer je du?u svoju dao za tebe.

   ^16Gre?nik se ne brine za dobra jamèeva, i nezahvalnik zaboravlja
   svojeg izbavitelja.

   ^17Jamèenje je upropastilo mnoge sretne ljude i razbacalo ih kao morske
   valove.

   ^18Istjeralo je iz doma ljude bogate, koji onda lutaju meðu tuðim
   pucima.

   ^19Gre?nik koji se upu?ta u jamèenje radi laka dobitka - potpada pod
   sud.

   ^20Pomozi bli?njemu koliko god mo?e?, ali pazi da se i sam ne
   upropasti?.

   ^21Prve su ?ivotne potrebe voda, kruh, odijelo i kuæa, da se sram
   pokrije.

   ^22Bolje je ?ivjeti siroma?ki pod krovom od dasaka nego se gostiti
   gospodski u tuðoj kuæi.

   ^23Budi zadovoljan imao malo ili mnogo, pa neæe? slu?ati ukore ukuæana.

   ^24Te?ak je ?ivot iæi od kuæe do kuæe, i gdje god se zaustavi?, ne
   smije? usta otvoriti;

   ^25tuðinac si i poznaj okus poni?enja, a osobito zvuk gorkih rijeèi:

   ^26"Hajde, tuðinèe, postavi stol, i ako ima? ?to, daj mi jesti."

   ^27"Odlazi, tuðinèe, ustupi mjesto èasnijemu, dolazi mi brat i treba mi
   kuæa."

   ^28Te?ko je umnu èovjeku kad mu predbace gostoprimstvo i pogrde ga kao
   vjerovnika.
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 Tko ljubi sina svog, èesto ga bije ?ibom, da se na koncu u njemu
   obraduje.

   ^2Tko valjano odgaja svog sina, imat æe od njega koristi i ponosit æe
   se njime meðu znancima svojim.

   ^3Tko pouèi sina svoga, èini zavidnim neprijatelja svoga i raduje se
   pred prijateljima svojim.

   ^4Pa i umre li otac, kao da i nije umro, jer ostavlja sina sebi slièna.

   ^5Za svojeg se ?ivota radovao gledajuæi ga i na samrti se svojoj ne
   ?alosti.

   ^6Jer za neprijatelje ostavlja osvetnika, a prijateljima sina koji æe
   im znati milost uzvraæati.

   ^7Tko miluje sina svoga, zavijat æe mu rane i na svaki æe mu se njegov
   jauk potresati srce.

   ^8Neukroæen konj postaje æudljiv, a zapu?ten sin postaje tvrdoglav.

   ^9Razmazi dijete svoje, pa æe te zaprepastiti; igraj se s njim, pa æe
   te u tugu zaviti.

   ^10Ne smij se njim ako ne ?eli? plakati s njim i na koncu ?krgutati
   zubima.

   ^11Ne daj mu slobode u mladosti i ne pra?taj mu pogre?aka njegovih.

   ^12Savij mu ?iju dok je mlad i nagnjeèi mu rebra dok je malen, da ti ne
   bude buntovan i neposlu?an i ne o?alosti te duboko.

   ^13Odgoji sina svojega i dotjeruj ga, da ti ne bi trpio zbog njegove
   drskosti.

   ^14Bolji je siromah tijelom zdrav i èio nego bogata? bolesna tijela.

   ^15Vi?e valja zdravlje i snaga nego sve zlato svijeta i krepko tijelo
   vi?e od golema posjeda.

   ^16Nema blaga nad zdravljem tjelesnim niti sreæe nad sretnim srcem.

   ^17Bolja je smrt nego gorak ?ivot i poèinak vjeèni nego trajna bolest.

   ^18Dobre su jestvine pred ustima zatvorenim kao jelo ?rtveno na grob
   polo?eno.

   ^19Èemu ?rtve idolu, kad ne mo?e ni jesti niti pomirisati? Tako i onaj
   koga Gospod progoni:

   ^20samo gleda i uzdi?e, kao u?kopljenik koji grli djevicu i uzdi?e.

   ^21Ne prepu?taj se ?alosti i ne kinji se mraènim mislima.

   ^22Veselje srca ?ivot je èovjeku, i radost mu produljuje dane ?ivotne.

   ^23Prevari svoje brige i utje?i srce svoje, otjeraj od sebe ?alost: jer
   je ?alost pogubila mnoge, od nje nema koristi nikomu.

   ^24Zavist i srd?ba skraæuju dane, i briga donosi starost prije vremena.

   ^25Izda?nu srcu jelo je u slast: i koristi mu ono ?to pojede.
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 Briga za bogatstvo izjeda tijelo, i skrb za njim odgoni san.

   ^2Dnevne se brige u san uvlaèe, i te?ka bolest ne da spavati.

   ^3Bogata? se muèi da skupi imetak, a kad se odmara, u?iva u rasko?i;

   ^4siromah se muèi, jer nema od èega ?ivjeti, a kad se odmara, zapada u
   bijedu.

   ^5Tko ljubi zlato - ne ostaje bez grijeha, i tko za novcem trèi - zbog
   njega æe zalutati.

   ^6Mnogi postado?e ?rtve zlata, propast im bija?e neminovna.

   ^7Jer ono je zamka onima koji mu ?rtvuju, i svaki se nerazumni lako u
   nju hvata.

   ^8Blago bogata?u koji se na?ao bez krivnje i koji nije trèao za zlatom!

   ^9Tko je taj, da mu èestitamo, jer je izvr?io èudesna djela u svom
   narodu?

   ^10Tko je tu ku?nju pro?ao i savr?en ostao, neka mu je na èast! Tko je
   mogao zgrije?iti, a nije zgrije?io, i zlo uèiniti, a nije uèinio?

   ^11Njegova æe dobra biti trajna, i zajednica æe slaviti dobrotu
   njegovu.

   ^12Ako si sjeo za obilan stol, ne otvaraj nad njim ?drijela svoga i ne
   reci: "Ima dosta na njemu!"

   ^13Sjeti se: oko pohlepno veliko je zlo. Je li stvoreno i?ta gore od
   takva oka? Zato ono suze roni za sve ?to vidi.

   ^14Kamo drugi gleda, ti ne pru?aj ruke, da se s njim ne sukobi? u
   zdjeli.

   ^15Prosudi potrebe susjedove po svojima i budi obazriv u svemu.

   ^16Pristojno jedi ?to ti je ponuðeno i ne budi pohlepan da te ne
   omrznu.

   ^17Zbog pristojnosti prestani prvi i ne budi nezasitan, da ne
   sablazni?.

   ^18Ako i u veliku dru?tvu sjedi?, ne pru?aj ruke prije ostalih.

   ^19Malo je dosta èovjeku dobro odgojenu i on se ne muèi na postelji
   svojoj.

   ^20Umjeren obrok - dobar san, i èovjek rano ustaje, pun svje?ine. A
   besanicu, bljuvanje i srdobolju mora pretrpjeti pro?drljivac.

   ^21Ako si morao previ?e pojesti, ustani i izbljuj, i bit æe ti lak?e.

   ^22Slu?aj, sine moj, i ne preziri me, na kraju æe? shvatiti moje
   rijeèi. U svim djelima svojim budi umjeren i neæe te snaæi nikakva
   bolest.

   ^23Dobra ugosnika hvale usne i trajno je svjedoèanstvo dare?ljivosti
   njegove.

   ^24Na lo?a se ugosnika javno mrmlja i uporan je glas o ?krtosti
   njegovoj.

   ^25U vinu se nemoj junaèiti, jer je mnoge oborilo vino.

   ^26Kao ?to se u peæi ku?a ocjel, tako i u vinu srca svadljivih
   hvalisavaca.

   ^27Vino je ?ivot èovjeku ako ga pije umjereno. Kakav je ?ivot bez vina,
   kad je stvoreno za veselje ljudima!

   ^28Radost srcu i veselje du?i, takvo je vino koje se pije u pravo
   vrijeme i u pravoj kolièini.

   ^29Gorèina du?e spopada èovjeka koji je vina previ?e popio, u strasti i
   u gnjevu.

   ^30Pijanstvo u bezumnika izaziva srd?bu na vlastitu propast, umanjuje
   mu snagu i umno?ava rane.

   ^31Na gozbi ne izazivaj susjeda i ne rugaj mu se ako je veseo: ne reci
   mu ru?ne rijeèi i ne kinji ga tra?eæi da vrati dug.
     __________________________________________________________________

  Chapter 32

   ^1 Ako su te postavili ravnateljem stola, nemoj se uznositi. Budi meðu
   njima kao jedan od njih, pobrini se za njih i tada sjedni.

   ^2Kad obavi? sve svoje du?nosti, sjedni da se proveseli? zajedno s
   njima i primi? vijenac za svoju uglaðenost.

   ^3Govori, starèe, jer ti dolikuje, ali odmjereno, i ne prekidaj glazbu.

   ^4Gdje se slu?a pjesma, ne dr?i besjede i ne budi mudar u nevrijeme.

   ^5Kao peèatnik od dragog kamena na zlatnu uresu, takva je skladna
   glazba na gozbi.

   ^6Kao zlatom okovan peèatnik sa smaragdom, takav je zvuk pjesme uz
   odabrano vino.

   ^7Govori, mladiæu, ako ti je potrebno, ali tek po?to te dvaput zamole.

   ^8Govori sa?eto i mnogo reci u malo rijeèi: ostavi dojam èovjeka koji
   zna, ali ne ?eli govoriti.

   ^9Kad si s odliènicima, ne izjednaèuj se s njima i ne æeretaj mnogo dok
   drugi zbori.

   ^10Munja prethodi gromu, a ljupkost ide ispred skromna èovjeka.

   ^11Na vrijeme ustani, ne budi posljednji; po?uri se kuæi, ne oklijevaj.

   ^12Ondje se zabavljaj i èini ?to ti na um padne, ali ne grije?i govorom
   bestidnim.

   ^13A za sve Stvoritelja svoga slavi, koji te obasu svojim dobrima.

   ^14Tko se Boga boji prima pouku; oni koji ga tra?e - naklonost njegovu
   stjeèu.

   ^15Tko tra?i Zakon - njime se ispunja, a licemjer se o nj spotièe.

   ^16Koji se boje Gospoda dolaze do pravice, i njihova dobra djela sjaju
   kao svjetlost.

   ^17Gre?nik odbija opomenu i po volji svojoj nalazi ispriku.

   ^18Razborit èovjek ne prezire savjet, a oholi bezbo?nik ne poznaje
   straha.

   ^19Bez promi?ljanja ne èini ni?ta, pa se poslije neæe? kajati.

   ^20Ne idi po opasnim putovima, da se ne spotakne? o kamenje.

   ^21Ne vjeruj suvi?e ravnu putu i èuvaj se svoje vlastite djece.

   ^22U svim djelima svojim èuvaj sebe, jer tko to èini dr?i se
   zapovijedi.

   ^23Tko se pouzdava u Zakon pokorava se zapovijedima; i tko se uzda u
   Gospoda neæe pretrpjeti ?tete.
     __________________________________________________________________

  Chapter 33

   ^1 Tko se boji Gospoda zlo ga ne snalazi i uvijek se iz ku?nje
   izbavlja.

   ^2Nije mudar tko mrzi Zakon, a tko je u njemu licemjer, ljulja se kao
   laða u oluji.

   ^3Razborit se èovjek pouzdava u Zakon, on u Zakon vjeruje kao u
   proro?tvo.

   ^4Pripravi svoj govor, i tad æe te slu?ati; priberi znanje svoje i tad
   odgovori.

   ^5Osjeæaji su luðakovi kao kolski toèak, a misao mu je kao osovina ?to
   se okreæe.

   ^6Ujedljiv je prijatelj kao uspaljen konj: tko god ga zaja?e on zar?e.

   ^7Za?to je dan od dana uzvi?eniji, kad im svima kroz godinu svjetlost
   od sunca dolazi?

   ^8Zato ?to su u misli Gospodnjoj razdijeljeni, Gospod je razluèio doba
   i blagdane.

   ^9Neke je uzvisio i posvetio, a druge uvrstio u dane obiène.

   ^10I svi su ljudi od blata, i Adam je od zemlje stvoren.

   ^11Ali ih Gospod u svojoj velikoj mudrosti razdijeli i dade im
   razlièite sudbine.

   ^12Neke je blagoslovio i uzvisio, druge posvetio i sebi pribli?io; neke
   je opet prokleo i ponizio i oborio ih s mjesta njihova.

   ^13Kao ?to je glina u rukama lonèara koji je oblikuje po svojoj volji,
   tako su i ljudi u rukama Tvorca svoga koji im daje prema svom sudu.

   ^14Nasuprot zlu stoji dobro, nasuprot smrti stoji ?ivot: tako nasuprot
   pobo?niku stoji gre?nik.

   ^15I gledaj tako sva djela Svevi?njega, sva su po dvoje, jedno prema
   drugome.

   ^16Ja se posljednji prenuh kao onaj koji pabirèi iza beraèa;

   ^17ali stigoh s Bo?jim blagoslovom i napunih tijesak svoj kao pravi
   beraè.

   ^18Gledajte kako se nisam trudio samo za se nego za sve one koji tra?e
   pouku.

   ^19Oj, èujte me, glavari naroda, upravitelji opæine, poslu?ajte!

   ^20Ni sinu ni ?eni, ni bratu ni prijatelju ne daj vlasti nad sobom za
   ?ivota svoga. Ne daj svoga blaga drugomu, da se ne pokaje? i ne
   zatra?i? natrag.

   ^21Dok si ?iv i dok je daha u tebi, ne daj nikomu vlasti nad sobom:

   ^22jer je bolje da se djeca tebi mole nego da ti moli? u sinova svojih.

   ^23U svim djelima svojim budi gospodar i ne daj da ti se okalja èast.

   ^24Kad ti se zavr?e dani ?ivota, u èasu smrti, razdijeli svoju ba?tinu.

   ^25Magarcu krma, batina i teret, a robu kruh, stega i rad.

   ^26Daj sluzi raditi, pa æe? naæi poèinka; pusti? li mu slobodne ruke,
   tra?it æe slobodu.

   ^27Jaram i uzde savijaju ?iju, a zla slugu klade i muèila.

   ^28?alji ga na rad, da se ne ulijeni, jer lijenost pouèava zloæama
   mnogim.

   ^29Zaposli ga kako mu pripada, i ako ne slu?a, stavi ga u okove.

   ^30Ali ne prelazi mjere ni prema kome i ne èini ni?ta nepravedno.

   ^31Ima? li roba, neka ti bude kao ti sam, jer si ga krvlju stekao!

   ^32Ima? li roba, postupaj s njim kao s bratom, jer ti je potreban kao
   ti sam sebi.

   ^33Ako ga zlostavlja? pa ti odbjegne, na kojem æe? ga putu tra?iti?
     __________________________________________________________________

  Chapter 34

   ^1 Za bezumnika su prazne nade i tlapnje, i od snova luðaci okrilate.

   ^2Kao hvataè sjene ili goniè vjetra, takav je onaj koji vjeruje
   snovima.

   ^3Slièni su san i zrcalo: u jednome i drugome samo je prividnost.

   ^4?to se mo?e neèistoæom oèistiti? Kako æe biti istina od la?i?

   ^5Gatanje, proricanje i sni - sve ispraznosti, sve kao tlapnje
   porodilje.

   ^6Ako ih Svevi?nji ne ?alje kao glasnike svoje, ne posveæuj im ni jedne
   misli.

   ^7Jer mnoge su sni zaludili i propali su uzdajuæi se u njih.

   ^8Zakon treba ispunjavati bez prijevara, i mudrost je savr?ena tek u
   iskrenosti.

   ^9Tko je mnogo putovao - mnogo zna, i tko je mnogo iskusio - umno
   zbori.

   ^10Tko nije ni?ta iskusio - malo znade; a tko je putovao, u svemu se
   snalazi.

   ^11Mnogo vidjeh na putovanjima svojim i vi?e shvatih nego ?to mogu
   iskazati.

   ^12Èesto bijah i u smrtnoj pogibelji, ali sam se spasio,

   ^13jer ?ivjet æe duh bogobojaznih: oni se uzdaju u onoga koji ih mo?e
   izbaviti.

   ^14Tko se boji Gospoda, ne boji se nièega i ne stra?i se, jer je Gospod
   nada njegova.

   ^15Blago du?i onoga koji se boji Gospoda! U koga li se uzdao? I tko mu
   je potpora?

   ^16Gospod ne odvraæa oèiju s onih koji ga ljube, on im je moæna za?tita
   i sna?na potpora, ?titnik od vjetra pustinjskog i sjena u jari
   podnevnoj, obrana od posrtaja i oslon protiv pada.

   ^17On je radost srcu i svjetlost oèima, on je zdravlje, ?ivot i
   blagoslov.

   ^18?rtva od blaga krivo steèena porugljiv je dar i ne primaju se
   pokloni opakih.

   ^19Svevi?njemu se ne mile darovi bezbo?nièki: gomilom ?rtava oni neæe
   iskupiti svoje grijehe.

   ^20Pred oèima oèevim kolje sina tko prinosi ?rtvu od imetka siromaha.

   ^21Oskudna hrana ?ivot je siromaha, i tko je otima - pravi je krvnik;

   ^22ubija bli?njega tko mu otima hranu i prolijeva krv tko radniku
   uskraæuje plaæu.

   ^23Ako jedan gradi, a drugi razgraðuje, ?to im ostaje, osim trudbe?

   ^24Ako jedan moli, a drugi kune, èiji æe glas usli?ati Gospodar?

   ^25Tko se taknuo mrtvaca, pa se oprao i opet ga dirnuo, ?to mu koristi
   pranje njegovo?

   ^26Tako je i s èovjekom koji posti za grijehe svoje pa ih opet èini:
   tko æe mu usli?ati molitvu i zar mu koristi ?to se ponizio?
     __________________________________________________________________

  Chapter 35

   ^1 Tko se dr?i Zakona umno?ava svoje ?rtve. Tko vr?i zapovijedi prinosi
   ?rtve prièesnice.

   ^2Tko pokazuje razboritost prinosi bra?neni cvijet. Tko daje milostinju
   prinosi ?rtvu zahvalnicu.

   ^3Milo je Gospodu kad tko odstupa oda zla i okajnicu prinosi tko
   odstupa od nepravde.

   ^4Ne pokazuj se pred Gospodom praznih ruku, jer to sve biva prema
   zapovijedi.

   ^5?rtva pravednikova ukra?ava ?rtvenik i miomiris njezin dolazi pred
   Svevi?njeg.

   ^6Ugodna je ?rtva pobo?na èovjeka i njezin se spomen ne zaboravlja.

   ^7Dare?ljivim srcem èasti Gospoda i ne ?krtari prvinama ?to ih
   prinosi?.

   ^8Za svakoga prinosa neka ti lice sja od veselja i s rado?æu posveæuj
   desetinu.

   ^9Daj Svevi?njemu kao ?to i on tebi dade, dare?ljivo i koliko mo?e?.

   ^10Jer sve Gospod plaæa i vratit æe sedmerostruko.

   ^11Ne podmiæuj ga, jer on ne prima mita. I ne uzdaj se u ?rtvu
   nepravednu,

   ^12jer je Gospod sudac i ne gleda tko je tko.

   ^13Nije pristran na ?tetu siromahovu i slu?a molitvu potlaèenoga.

   ^14Ne prezire jauk siroèeta ni udovice kad izlijeva svoj bol.

   ^15Ne teku li udovici suze niz lice i ne optu?uje li jaukom onoga koji
   ih uzrokuje?

   ^16Tko Boga slu?i svim srcem svojim bit æe usli?an, jer njegove se
   molbe di?u do oblaka.

   ^17Molitva poniznog prodire kroz oblake i on nema mira dok ona ne doðe
   do Boga

   ^18i ne popu?ta dok ga Svevi?nji ne pogleda, pravedno ne presudi i
   pravdu ne uspostavi.

   ^19I Gospod neæe oklijevati niti æe odgaðati

   ^20dok ne satre bedra nasilnicima i ne osveti se narodima,

   ^21ne iskorijeni mno?tvo oholica i ne slomi ?ezlo opakima;

   ^22dok ne plati svakome po djelu njegovu i ne prosudi èine ljudske
   prema namisli njihovoj;

   ^23dok ne svr?i parbu puka svojega i ne obraduje ga milo?æu svojom.

   ^24Dobra je milost u doba nevolje kao oblak ki?onosan u vrijeme su?no!
     __________________________________________________________________

  Chapter 36

   ^1 Smiluj nam se, Gospodaru, Bo?e svega svijeta, i pogledaj na nas i
   pro?mi strahom svojim sve narode!

   ^2Podigni ruku protiv naroda tuðinskih da spoznaju tvoju moæ.

   ^3Kako si se u oèima njihovim pokazao nama svetim, tako se sada u oèima
   na?im poka?i velik prema njima.

   ^4Da poznaju kao ?to znamo i mi da nema Boga osim tebe, Gospode.

   ^5Obnovi znake i ponovi èudesa, proslavi ruku i desnicu svoju.

   ^6Probudi gnjev i srd?bu izlij, obori protivnika, uni?ti neprijatelja.

   ^7Po?uri vrijeme, sjeti se prisege, i neka se slave tvoja silna djela.

   ^8Neka ?estok oganj pro?dre pre?ivjele i neka propadnu tlaèitelji puka
   tvojeg.

   ^9Satri glavu poglavarima tuðinskim koji se hvale: "Nikoga nema osim
   nas."

   ^10Okupi sva plemena Jakovljeva, vrati im ba?tinu kao na poèetku.

   ^11Smiluj se, Gospode, narodu koji se zove imenom tvojim, Izraelu,
   kojega si uèinio prvencem svojim.

   ^12Smiluj se svetom gradu svojem, Jeruzalemu, prebivali?tu svome.

   ^13Ispuni Sion pjesmom u svoju hvalu i Sveti?te svoje slavom svojom.

   ^14Podari svjedoèanstvo svojim prvim stvorovima, ispuni proroèanstva
   objavljena u tvoje ime.

   ^15Nagradi one koji se u te uzdaju, da se proroci tvoji poka?u
   istiniti.

   ^16Usli?aj, Gospode, molitvu slugu svojih prema blagoslovu Aronovu nad
   pukom tvojim.

   ^17I da spoznaju svi na zemlji da si ti Gospod, vjeèni Bog.

   ^18Svako jelo ?eludac prima, ali je jedno slaðe od drugoga.

   ^19Nepce raspoznaje okus divljaèi, tako i razborito srce la?ljive
   rijeèi.

   ^20Prijevarno srce boli zadaje, ali iskusan èovjek zna kako se uzvraæa.

   ^21?ena prima svakog mu?a, premda je jedna djevojka od druge bolja.

   ^22?enska ljepota raduje oèi, i to je najjaèa od svih ljudskih ?elja.

   ^23Ako su dobrota i nje?nost na njezinim usnama, mu? joj nije kao
   ostali ljudi.

   ^24Tko ima ?enu posjeduje blago: ona mu je pomoæ i stup potporni.

   ^25Gdje nema ograde, pokradu imanje. Tko nema ?ene tu?an je lutalac.

   ^26Tko æe vjerovati razbojniku koji leti od grada do grada?

   ^27Tako i èovjeku koji nema gnijezda, veæ poèiva gdje ga zatekne noæ.
     __________________________________________________________________

  Chapter 37

   ^1 Svaki prijatelj veli: "I ja sam ti prijatelj." Ali su mnogi samo po
   imenu prijatelji.

   ^2Nije li sama smrtna ?alost kad se drug ili prijatelj pretvori u
   neprijatelja?

   ^3O, sklonosti opaka, za?to si stvorena? Da prekrije? zemlju
   prijevarom?

   ^4U sreæi se la?ni drug raduje s prijateljem, a u èasu nesreæe okreæe
   se protiv njega.

   ^5A pravi drug dijeli nevolju s prijateljem i kad do boja doðe, ?tita
   se laæa.

   ^6Ne zaboravljaj prijatelja vjerna u boju i ne zaboravi ga kad se
   obogati?.

   ^7Svaki savjetnik dijeli savjete, ali mnogi svjetuju sebi u prilog.

   ^8Èuvaj se od onoga koji nudi savjet: ispitaj prije ?to on sam ?eli -
   jer on daje savjet na svoju korist - da on ne baci oko na tebe

   ^9pa ti veli: "Dobar je tvoj put", a potom iz prikrajka promatra
   nesreæu tvoju.

   ^10Ne svjetuj se s èovjekom koji te krivo gleda i ne otkrivaj zavidniku
   namjere svoje.

   ^11Ne svjetuj se sa ?enom o njezinoj suparnici, niti s kukavicom o
   ratu, niti s trgovcem o trgovini, niti s kupcem o prodaji, niti sa
   zavidnikom o zahvalnosti, niti sa samo?ivcem o milosrðu, niti s
   lijenèinom o bilo kakvu poslu, niti s prolaznim najamnikom o svr?etku
   posla, niti s lijenim slugom o veliku radu: ne oslanjaj se na njih ni
   za kakav savjet.

   ^12Nego se uvijek obrati na pobo?nika o kome znade? da vr?i zapovijedi,
   koji je s tobom jedne du?e i koji æe nad tobom plakati kada posrne?.

   ^13I na savjet srca svoga pazi, jer nema? nikog vjernijeg od njega.

   ^14Jer srce èesto pretkazuje èovjeku pouzdanije nego sedam stra?ara s
   vidikovca visokog.

   ^15Ali se kraj svega toga moli Svevi?njem da te vodi stazom istine.

   ^16Razbor je poèetak svakog posla, promi?ljanje prethodi poduzimanju.

   ^17Korijen misli u srcu je, iz njega izrastaju èetiri grane:

   ^18dobro i zlo, ?ivot i smrt, a jezik im je uvijek gospodar.

   ^19Postoji èovjek kadar pouèiti druge, a sebi je samom beskoristan.

   ^20Drugi je opet spretan govornik, ali omra?en, i takav æe umrijeti od
   gladi:

   ^21jer nije stekao naklonosti Gospodnje i li?en je svake mudrosti.

   ^22Postoji i mudrac sam sebi mudar, i plodovi su mu razbora na ustima
   pouzdani.

   ^23Mudrac pouèava svoj vlastiti puk, i plodovi su njegova razbora
   pouzdani.

   ^24Mudar je èovjek pun blagoslova, i svi koji ga vide zovu ga sretnim.

   ^25Malen je broj dana ?ivota èovjeèjeg, i nebrojeni su dani naroda
   izraelskog.

   ^26Mudrac stjeèe povjerenje naroda svog i ime mu ?ivi ?ivotom vjeènim.

   ^27Sine moj, dok si ?iv, ku?aj narav svoju, vidi ?to joj ?teti i to joj
   uskrati.

   ^28Jer nije svima sve probitaèno niti je svakomu sve po volji.

   ^29Ne budi nezasitan u slasticama i ne budi lakom za jestvinom.

   ^30Jer prekomjerno jelo donosi bolest i pro?drljivost izaziva proljev.

   ^31Mnogi pomrije?e od neumjerenosti, a tko se èuva produ?uje svoj
   ?ivot.
     __________________________________________________________________

  Chapter 38

   ^1 Èasti lijeènika èa?æu koja mu pripada zbog njegove slu?be, jer je i
   njega Gospod stvorio.

   ^2Lijeèenje od Svevi?njeg dolazi, kao ?to se dar od kralja dobiva.

   ^3Znanje uzdi?e glavu lijeèniku i moænici ga po?tuju.

   ^4Gospod od zemlje pravi lijekove i razborit ih èovjek ne odbacuje.

   ^5Nije li po drvetu voda postala slatka, pokazujuæ' tako svoju moæ?

   ^6Ljudima je dao znanost da uzmognu slaviti snagu djela njegovih.

   ^7Njima se lijeèi i bol ubla?uje, od njih ljekarnik lijekove priprema.

   ^8Tako nema kraja djelima njegovim i po njemu se blagostanje ?iri
   svijetom.

   ^9Sine moj, u bolesti ne budi poti?ten, veæ se Bogu moli jer on
   zdravlje daje.

   ^10Bje?i od nepravde i ne budi pristran, i od svih grijeha oèisti srce.

   ^11Prinesi ?rtvu blagomirisnu i spomen-?rtvu i pretio dar prema imanju
   svojem.

   ^12Ali i lijeèniku mjesta daj, i njega je Gospod stvorio: nek' nije
   daleko od tebe, jer i on je potreban.

   ^13Katkad je spas u ruci njihovoj,

   ^14jer se i oni Bogu utjeèu da im poda milost izljeèenja i lijek za
   spas ?ivota.

   ^15Tko grije?i pred Stvoriteljem svojim nek padne u ruke lijeènièke.

   ^16Sine moj, roni suze nad mrtvim, tu?aljkom prokukaj kao patnik
   skrhan: ukopaj mu tijelo prema obièaju i ne uskrati poèasti grobu
   njegovu.

   ^17Gorko plaèi i ?arko ridaj i poka?i ?alost koju zaslu?uje: jedan ili
   dva dana, da izbjegne? govorkanje, a potom se utje?i od ?alosti svoje.

   ^18Jer od tuge dolazi prijeka smrt, i ?alost slabi snagu ?ivotnu.

   ^19Neka ?alost proðe s pogrebom, jer je ?ivot u ?alosti nepodno?ljiv.

   ^20Ne prepu?taj srce svoje ?alosti: odagnaj je i misli na svoj
   svr?etak.

   ^21I ne zaboravi: povratka nema; njemu ne koristi?, a sebi udi?.

   ^22Misli na njegovu kob koja je i tvoja: juèer meni, danas tebi.

   ^23Kad mrtvac poèine, nek' poèine i spomen njegov i utje?i se kad izaðe
   njegov duh.

   ^24U dokolici je mudrost zakonoznanca, i tko je od poslova slobodan
   postaje mudar.

   ^25Kako æe omudriti onaj tko upravlja plugom i komu je sva slava u
   ?iljku ostana, tko tjera volove i bavi se radom oko njih i koji govori
   samo o teladi:

   ^26um je njegov obuzet brazdama koje slijedi, a bdijenja mu prolaze u
   tovu junadi.

   ^27Tako i svi radnici i rukotvorci koji rade i dan i noæ: oni koji
   rezbare peèatnjake i trude se neprestano oko novih ?ara svesrdno te?e
   za ?to veæom slièno?æu uzoru i bde noæu da usavr?e svoje djelo.

   ^28Tako i kovaè koji sjedi pokraj nakovnja i promatra sirovo ?eljezo:
   dah ognja peèe mu ko?u, a on se oko vrela ognji?ta napre?e; zvuk èekiæa
   zaglu?uje uho njegovo, oèi upire u uzorak pred sobom; srcem misli na
   svr?etak posla svog i noæu bdi da ga usavr?i.

   ^29Tako i lonèar koji sjedi kod posla svog i okreæe toèak nogama:
   uvijek je u brizi za djelo svoje i sve su mu kretnje odbrojane.

   ^30Rukom daje oblik glini, a nogama je gnjeèi; srcem misli na la?tenja
   i bdi noæu da peæ oèisti.

   ^31Svi se oni u ruke uzdaju, i svaki je vièan svome poslu.

   ^32Bez njih se nijedan grad ne mo?e sagraditi, a nema ni naselja ni
   putovanja.

   ^33Ali njih ne pitaju u vijeæu narodnom i ne istièu se u opæini. Ne
   sjede na stolici sudaèkoj i ne shvaæaju Zakona zavjetnoga.

   ^34Ne istièu se naobrazbom ni zdravom rasudbom i nema ih meðu tvorcima
   mudrih izreka. Ali oni odr?avaju stvoreni svijet i molitva im je na
   djelo usmjerena.
     __________________________________________________________________

  Chapter 39

   ^1 Ali je drukèije s onim koji posveæuje du?u svoju i razmi?ljanje
   svoje Zakonu Svevi?njega, istra?uje mudrost drevnu i bavi se
   proro?tvima.

   ^2On pamti govore glasovitih mu?eva i prodire u tanèine mudrih izreka;

   ^3istra?uje skriveni smisao poslovica i bavi se tajnama prispodoba.

   ^4On slu?i meðu velika?ima i viða se u prisutnosti vladara, putuje po
   zemljama drugih naroda, isku?ava dobro i zlo meðu ljudima.

   ^5U zoru srce svoje uzdi?e Gospodu, Stvoritelju svome, moli se pred
   Svevi?njim: na molitvu otvara usta i moli milost za grijehe svoje.

   ^6Ako to veliki Gospod hoæe, napunja ga duhom razbora i on da?di
   rijeèima mudrosti i molitvom slavi Gospoda.

   ^7Gospod upravlja savjetom i spoznajom njegovom, a on razmi?lja o
   otajstvima Gospodnjim.

   ^8On izla?e pouku koju je primio i hvali se Zakonom Saveza Gospodnjeg.

   ^9Mnogi hvale umnost njegovu, nikad neæe u zaborav pasti niti æe mu
   spomen ikad propasti, nego æe mu ime ?ivjeti od pokoljenja do
   pokoljenja.

   ^10Narodi æe proglasiti mudrost njegovu i hvalom æe ga slaviti
   zajednica.

   ^11Ako dugo ?ivi, ime mu nadvisuje tisuæe ostalih, a ako umre, i to æe
   dostajati.

   ^12Jo? jednom ?elim iznijeti misli svoje jer sam njima ispunjen kao
   mjesec pun.

   ^13Slu?ajte me, djeco pobo?na, i cvjetajte kao ru?a ?to nièe na obali
   toka vodenog.

   ^14Miri?ite kao miris tamjanov, cvatite kao ljiljanov cvijet, ?irite
   miris i pjesmu pjevajte, slavite Gospoda za sva djela njegova.

   ^15Dajte slavu imenu njegovu, hvalite ga i slavite pjesmama i harfom i
   ovako mu u pohvalu recite:

   ^16Kako su velièanstvena sva djela Gospodnja! I sve se naredbe njegove
   pravovremeno izvr?uju. Ne smije se pitati: "?to je ovo? Za?to to?" jer
   sve æe dobro doæi u svoje vrijeme.

   ^17Na rijeè njegovu voda se kao nasip zaustavlja, i na besjedu usta
   njegovih nastaje spremi?te voda.

   ^18Kad on zapovjedi ?togod, volja mu se ispunja i nitko ne mo?e
   umanjiti njegovo spasenje.

   ^19Pred njim su djela svakog stvora i ni?ta nije skriveno oèima
   njegovim.

   ^20Njegov se pogled pru?a od vjeènosti do vjeènosti i ni?ta nema
   èudesno pred oèima njegovim.

   ^21Ne smije se reæi: "?to je ovo? I za?to to?" jer sve ?to je stvoreno
   svrhu ima.

   ^22Kao ?to se blagoslov njegov prelijeva poput rijeke i natapa zemlju
   kao poplava,

   ^23tako je srd?ba njegova ba?tina narodima, kao kad je vode pretvorio u
   sol.

   ^24Kao ?to su njegovi putovi ravni pobo?nicima, tako su neprohodni
   opakima.

   ^25Kao ?to je od poèetka stvoreno dobro za dobre, tako i zlo za opake.

   ^26Najva?nije su potrebe ljudima za ?ivot voda i vatra, ?eljezo i sol,
   bra?no p?enièno, mlijeko i med, sok gro?ða, ulje i odijelo:

   ^27sve je to dobro dobrima, a pretvara se u zlo zlima.

   ^28Ima vjetrova za kaznu stvorenih, sazda ih kao bièeve bijesa svoga;
   oni æe u vrijeme svr?etka snagu razviti i umiriti gnjev svoga
   Stvoritelja.

   ^29Vatra i tuèa, glad i kuga - sve je to za kaznu stvoreno.

   ^30Oènjaci u zvijeri, ?tipavci i guje, i osvetni maè na propast
   bezbo?nicima

   ^31vesele se zapovijedi njegovoj i pripravno èekaju na zemlji: i kad
   vrijeme doðe, ne opiru se rijeèi njegovoj.

   ^32Stoga bijah od poèetka osvjedoèen pa razmislih i zapisan u knjigu:

   ^33"Sva su djela Gospodnja dobra, svakoj potrebi Gospod u pravo vrijeme
   udovoljava."

   ^34Ne smije se reæi: "Ovo je gore nego ono", jer sve je dobro u pravi
   èas.

   ^35A sad iz puna srca i usta zapjevajte i blagoslovite ime Gospodnje!
     __________________________________________________________________

  Chapter 40

   ^1 Nevoljna je sudbina dodijeljena svima ljudima, te?ak jaram sinovima
   ljudskim od dana kad izaðu iz utrobe majèine do dana kad se vrate majci
   svega ?ivog.

   ^2Predmet misli njihove, strah srca njihova - tjeskobno je i?èekivanje
   dana smrtnoga.

   ^3Od onoga koji sjedi na prijestolju slavnom do onoga koji sjedi u
   prahu i pepelu;

   ^4od onoga koji nosi krunu i grimiz do onoga koji nosi prtenu odjeæu -

   ^5sve je gnjev, zavist, nevolja i nemir, strah od smrti, svaðe i borba.
   I kad poèiva na svojoj postelji, san mu noæni samo izmjenjuje brige:

   ^6tek ?to je legao, a ono u snu kao na svjetlosti danjoj opsjedaju ga
   strahotni prizori, kao bjegunca ?to je iz boja utekao.

   ^7I kad se probudi u èasu izbavljenja, èudi se svojem ispraznomu
   strahu.

   ^8Jer stvorovima svima, od ljudi do ?ivotinja, a sedmerostruko
   gre?nicima - prijeti

   ^9smrt i krv, i boj i maè, nesreæe, glad, patnja, kuga.

   ^10Sve je to stvoreno za gre?nike, i zbog njih je do potopa do?lo.

   ^11Sve ?to je iz zemlje u zemlju se vraæa i ?to je iz vode do?lo u more
   odlazi.

   ^12Svako mito i nepravda propadaju, a po?tenje traje dovijeka.

   ^13Blago nepravednièko nestaje kao bujica i kao trijesak groma za
   nevremena.

   ^14Kad otvori svoje ruke, on se raduje, tako i gre?nici srljaju u svoju
   propast.

   ^15Izdanak bezbo?nièki ne tjera mladice, jer neèisto korijenje nalazi
   samo tvrdo stijenje.

   ^16Trska ?to raste na svakoj vodi i obali kosi se prije svake druge
   trave.

   ^17A milost je kao perivoj blagoslova i milosrðe traje dovijeka.

   ^18Nezavisan èovjek i radnik imaju ugodan ?ivot, ali od obojice bolji
   ima onaj tko pronaðe blago.

   ^19Djeca i sazidan grad proslavljuju ime, ali je nad obojim otkriæe
   mudrosti. Stoka i vinogradi donose glasovitost, ali vi?e od oboga
   uzorna ?ena.

   ^20Vino i glazba vesele srce, ali jo? vi?e ljubav prema mudrosti.

   ^21Frula i harfa zaslaðuju pjesmu, ali je nad obojim skladan glas.

   ^22Ljepota i ljupkost vesele oèi, ali jo? vi?e zelenilo polja.

   ^23Prijatelj ili drug - sretnu se u pravi èas, ali su nad obojicom ?ena
   i mu?.

   ^24Braæa i pomoænici u nevolji dobro doðu, ali od obojih bolje izbavlja
   milostinja.

   ^25Zlato i srebro uèvr?æuju korak, ali je od obadvoga bolji dobar
   savjet.

   ^26Bogatstvo i moæ osna?uju srce, ali od obadvoga bolje strah
   Gospodnji. Sa strahom Gospodnjim èovjek sve ima i s njime mu ne treba
   nikakva pomoænika.

   ^27Strah je Gospodnji kao perivoj blagoslova: on èovjeka ?titi vi?e od
   svake slave.

   ^28Sine moj, ne ?ivi od prosjaèenja; bolje je umrijeti nego prosjaèiti.

   ^29Èovjek koji neprestano gleda na tuði stol ne ?ivi ?ivotom ?ivota
   dostojnim. On kalja svoje grlo jelima tuðinskim, a obrazovan i odgojen
   èovjek toga se kloni.

   ^30Slatko je prosjaèenje usnama bestidnika, ali ga u utrobi pali kao
   vatra.
     __________________________________________________________________

  Chapter 41

   ^1 O smrti, kako je gorka pomisao na te èovjeku koji ?ivi sretno i
   usred dobara svojih, èovjeku koji ?ivi spokojno i u svemu napreduje i
   jo? ima snage u?ivati rasko?!

   ^2O smrti, odluka je tvoja dobrodo?la èovjeku ubogu i bez snage,
   istro?enu starcu, izmorenu brigama, nevjeriènu i na kraju strpljivosti.

   ^3Ne boj se zakona smrti, sjeti se onih prije tebe i onih ?to æe
   poslije doæi.

   ^4To je presuda Gospodnja svemu ?ivom - i èemu se opirati volji
   Svevi?njega? ?ivio ti deset, stotinu ili tisuæu godina, u Podzemlju ti
   neæe predbacivati du?inu ?ivota.

   ^5Opake su hulje sinovi gre?nika i oni koji zalaze u nastambe
   bezbo?nièke.

   ^6Ba?tina djece gre?nièke na propast je osuðena, potomstvo njihovo
   predmet je vjeèna ukora.

   ^7Bezbo?na oca proklinju vlastita djeca, jer su zbog njega u sramoti.

   ^8Te?ko vama, bezbo?nici, koji zapostavljate Zakon Boga Svevi?njega.

   ^9Ako ste se rodili, za prokletstvo se rodiste, a kad umrete,
   prokletstvo æete ba?tiniti.

   ^10Sve ?to je od zemlje u zemlju se vraæa, tako i bezbo?nici iz
   prokletstva u propast.

   ^11Ljudi ?ale za svojim mrtvima, ali æe opako ime gre?nika nestati.

   ^12Brini se za ime, jer ti ono ostaje dulje nego tisuæe velikih zlatnih
   zaloga.

   ^13Sretan ?ivot traje stanovit broj dana, ali èasno ime ostaje
   zauvijek.

   ^14Dr?ite, djeco, pouke moje u miru. Skrivena mudrost i blago
   nevidljivo, kakva je korist od oboga?

   ^15Bolji je èovjek koji krije ludost svoju negoli koji krije mudrost
   svoju.

   ^16Stidite se prema onome ?to vam govorim, jer nije dobro svakom stidu
   podlijegati niti svi jednako cijene sve.

   ^17Pred ocem i majkom stidi se bludnosti i lÓa?i pred poglavarom i
   moænikom,

   ^18zloèina pred sucem i knezom, bezakonja pred opæinom i narodom,

   ^19nepravde pred drugom i prijateljem, kraðe pred susjedstvom u kojem
   ?ivi?.

   ^20Pred istinom Bo?jom i zavjetom stidi se naslanjati lakte na stol,

   ^21prezirno primati i darivati i ne odgovarati onima koji te
   pozdravljaju;

   ^22stidi se piljiti u tuðu ?enu i okrenuti leða roðaku,

   ^23prisvojiti tuði dio ili dar, udvarati se udatoj ?eni,

   ^24biti prisan sa slu?kinjom njezinom: ne prilazi njezinoj postelji!

   ^25Stidi se rijeèi pogrde pred prijateljima svojim i nemoj kuditi nakon
   darivanja,

   ^26ponavljati i ?iriti glasine i izdavati tajne.

   ^27Tad æe? biti istinski stidljiv i naæi æe? milost u oèima sviju
   ljudi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 42

   ^1 Ali se ovoga nemoj stidjeti, ovoga ne kr?i zbog ljudskog obzira:

   ^2Zakona i Saveza Svevi?njega, presude koja daje pravdu i bezbo?niku,

   ^3èista raèuna s drugom i suputnikom, diobe svoje ba?tine prijateljima,

   ^4toènosti u mjerilima i utezima, malena ili velika probitka,

   ^5dobitka u trgovaèkim poslovima, stroge stege prema svojoj djeci i da
   do krvi i?iba? opakoga slugu.

   ^6Kad je ?ena radoznala, dobar je peèat; a gdje je mnogo ruku,
   zakljuèavaj.

   ^7Kad ?to daje?, pazi na broj i te?inu, i svaki izdatak i primitak
   zabilje?i.

   ^8Ne stidi se ukoriti glupana ili luðaka ili ishlapjela starca koji
   raspravlja s mladiæima. Tako æe? pokazati kako si uistinu obrazovan, i
   svi æe ti odobravati.

   ^9Kæi je ocu potajna mora, briga za nju spavati mu ne da: u mladosti,
   strah da se neæe udati, a kad se uda, da je mu? ne zamrzi;

   ^10dok je djevica, da je tko ne zavede i da ne zatrudni u kuæi oèevoj,
   a u kuæi mu?evljoj da se ne razbludi, i kad je veæ ?ena, da ne bude
   nerotkinja.

   ^11Ako ti je kæi neposlu?na, dobro je pazi da ne naèini od tebe ruglo
   neprijateljima tvojim, prièu gradsku i predmet svaèijeg klevetanja i da
   te ne obe?èasti u oèima sviju.

   ^12Ne zaustavljaj pogleda ni pred èijom ljepotom i ne sjedaj sa ?enama.

   ^13Jer iz odijela izlazi moljac, a od ?ena ?enska zloæa.

   ^14Bolja je zloæa mu?ka nego dobrota ?enska; od ?ene potjeèe sramota i
   ruglo.

   ^15Sad æu podsjetiti na djela Bo?ja, i ?to sam vidio, to æu isprièati.
   Rijeèima Gospod stvori djela svoja, i sve se stvoreno pokorava volji
   njegovoj.

   ^16Sunce sjajno sve obasjava, i slave je Gospodnje puno djelo njegovo.

   ^17Gospod nije dao anðelima moæ da govore o svim èudesima koja je
   Gospod, gospodar svega, èvrsto sazdao kako bi svemir opstao u slavi
   njegovoj.

   ^18Izmjerio je dubinu bezdana i srca ljudskog i prozreo sve tajne
   njihove. Jer Svevi?nji ima svoju spoznaju koja postoji i promotrio je
   znake vremena.

   ^19On objavljuje pro?lost i buduænost i otkriva stvari skrivene.

   ^20Ni jedna mu misao promaæi ne mo?e, ni jedna se rijeè ne mo?e njemu
   skriti.

   ^21On je uredio èudesna djela svoje mudrosti, jer je jedini od
   vjeènosti do vjeènosti. Niti mu se ?to mo?e dodati niti oduzeti i njemu
   savjet nièiji ne treba.

   ^22Kako li su divna sva djela njegova, kao sjajna iskra njihov je
   prizor.

   ^23Sve to ?ivi i traje dovijeka, i u svakoj prilici sve je poslu?no.

   ^24Sve je dvostruko, jedno prema drugome, i ni?ta nije stvorio
   nepotpuno.

   ^25Jedno drugo izvrsno?æu nadma?uje, i tko se mo?e nasititi njegove
   krasote?
     __________________________________________________________________

  Chapter 43

   ^1 Ponos visina, blistavi svod, takva su nebesa u slavnom prizoru.

   ^2Kad se sunce pomalja, izlazeæi objavljuje: "Divno je i èudesno djelo
   Svevi?njeg!"

   ^3Kad je o podne, ?ari krug zemaljski, i tko bi izdr?ao ?egu njegovu?

   ^4U peæ treba puhati da se dobije toplina, a sunce sa?i?e planine tri
   puta sna?nije; riga pare plamene i zrakama svojim zasljepljuje oèi.

   ^5Velik je Gospod koji ga naèini i èije rijeèi po?uruju njegov hod.

   ^6I mjesec tako, uvijek toèan, oznaèuje vrijeme i vjeèni je znak.

   ^7Mjesec oznaèuje blagdane, to svjetlilo koje se smanjuje kad postane
   puno.

   ^8Od njega mjesec dobiva svoje ime. On èudesno raste u mijenama svojim,
   stijeg vojske nebeske ?to blista na svodu nebesa.

   ^9Sjaj je zvijezda ljepota neba, blistav ures visinama Gospodnjim.

   ^10Po zapovijedi Svetoga, kako on odredi, one miruju i ne zamaraju se
   nikad od stra?e svoje.

   ^11Pogledaj dugu i slavi Stvoritelja njezina, jer je tako velièanstvena
   u sjaju svojem.

   ^12Preko nebesa prebacuje dièni luk ?to ga razape ruka Svevi?njeg.

   ^13Po zapovijedi njegovoj pada snijeg i munje po?uruje svojom naredbom.

   ^14Tako se otvaraju i riznice njegove iz kojih izlijeæu oblaci kao
   ptice.

   ^15Silom svojom dr?i oblake i mrvi ih u tuèu.

   ^16[16a] Kad se on pojavi, gore se tresu,

   ^17[17a] i kad grom njegov zagrmi, zemlja se uvija od bola. [16b]Po
   zapovijedi njegovoj pu?e ju?njak, [17b] vijavica sjeverna i vihor
   olujni.

   ^18Kao ptice pr?i njegov snijeg i pada kao jato skakavaca. Oko se divi
   ljepoti njegove bjeline i duh se zanosi praminjanjem njegovim.

   ^19Inje pada kao sol na zemlju, i kad se dobro smrzne, kostrije?i se
   kao bodlje.

   ^20Kad zapu?e hladni sjever, tad se led uhvati na vodi, spusti se na
   svaku mirnu vodu, koja se onda njime kao oklopom odjene.

   ^21On guta gore i sa?i?e pustinju i kao oganj pro?dire bilje.

   ^22Ali oblaci ubrzo sve lijeèe i poslije ?ege osvje?ava rosa.

   ^23Nami?lju je svojom ukrotio bezdan i po njemu razastro otoke.

   ^24Pomorci prièaju o pogibeljima morskim i divimo se onomu ?to od njih
   èujemo:

   ^25jer i tu su neobièna i preèudesna djela njegova, zvijeri svakojake i
   nemani morske.

   ^26Njegovom pomoæu sve se svr?ava dobro i sve se ureðuje prema rijeèi
   njegovoj.

   ^27Ma koliko da dodamo, ne bismo zavr?ili; jednom rijeèju: "On je sve!"

   ^28Odakle smoæi dovoljno snage da ga slavimo, jer on je velik, iznad
   svih je djela svojih.

   ^29Stra?an je Gospod i veoma velik, i èudesna je moæ njegova.

   ^30Velièajte Gospoda u hvalama svojim koliko god mo?ete, a on æe vas
   uvijek nadma?ivati; napregnite svu svoju snagu kad ga velièate, ne
   popu?tajte, pa ipak nikad do kraja neæete doæi.

   ^31Jer tko ga je ikad vidio pa da oprièa? I tko ga mo?e proslaviti
   onako kako on zaslu?uje?

   ^32Mnogo je otajstava veæih nego su ova, jer smo vidjeli samo neka od
   djela njegovih!

   ^33Sve je stvorio Gospod, koji je mudrost dao pobo?nima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 44

   ^1 Opjevajmo slavne mu?eve, pretke na?e po njihovim pokoljenjima.

   ^2Mnogo je slave podijelio Vi?nji i pokazao svoje velièanstvo od
   iskonskih dana.

   ^3Jedni vladahu kraljevstvima svojim i bijahu poznati po svojoj snazi;
   drugi bijahu mudri savjetnici i izricahu rijeèi proroèanske.

   ^4Savjetom svojim upravljahu ljudima, razumijevanjem narodne mudrosti,
   i mudrim napucima svojeg nauka.

   ^5Neki skladahu napjeve i pisahu pjesme;

   ^6drugi bijahu bogati i moæni ?iveæi mirno u domovima svojim.

   ^7Svi se oni proslavi?e u svom vremenu i bijahu slava svojeg doba.

   ^8Neki od njih ostavi?e ime za sobom te se o njima jo? hvale pjevaju.

   ^9A drugima opet nema spomena, i?èezo?e kao da nikad nisu niti
   postojali; sada su kao da ih nikad nije bilo, tako i djeca njihova za
   njima.

   ^10Ali ovi bijahu ljudi pobo?ni èija se dobra djela ne zaboravljaju;

   ^11u potomcima njihovim ostade bogata ba?tina ?to je oni namrije?e.

   ^12Djeca im se vjerno dr?e zavjeta, i potomstvo njihovo, zbog njih;

   ^13dovijeka njihova loza ostaje i ne bri?e se dika njihova;

   ^14u miru poèivaju tijela njihova i ime ?ivi za sva pokoljenja;

   ^15mudrost njihovu objavljuju puci i slavu njihovu navije?ta opæina.

   ^16Henok se svidio Gospodu i bi prenesen, uzor obraæenja za sva
   pokoljenja.

   ^17Noa bija?e savr?en pravednik i u vrijeme gnjeva postade obnovitelj;
   po njemu je spa?en ostatak na zemlji u doba Potopa.

   ^18Vjeèni je Savez utemeljen s njim da vi?e neæe od potopa izginuti sve
   ?ivo.

   ^19Abraham, otac slavni mno?tva naroda, nitko mu u slavi nikad nije bio
   ravan;

   ^20on je èuvao zapovijed Svevi?njega i sklopio Savez s njim; on je taj
   Savez uèvrstio svojim tijelom i u dan ku?nje vjeran ostao.

   ^21Zato mu je Gospod zakletvom obeæao da æe blagosloviti narode u
   potomstvu njegovu, da æe ga umno?iti kao prah zemaljski i potomstvo mu
   uzvisiti kao zvijezde. I dati im zemlju u ba?tinu, od mora do mora, od
   Rijeke do krajeva zemaljskih.

   ^22I Izaku je tako, zbog oca njegova Abrahama, zajamèio

   ^23blagoslov svih ljudi i utemeljio je Savez na glavi Jakovljevoj. I
   utvrdio ga u svojim blagoslovima i dao mu zemlju u ba?tinu: podijelio
   je na dijelove i razdijelio meðu dvanaest plemena.
     __________________________________________________________________

  Chapter 45

   ^1 Od njega je potekao èovjek èestit koji je na?ao milost pred svima,
   drag Bogu i ljudima, Mojsije, blagoslovljena spomena!

   ^2Podijelio mu slavu kao i svetima i uèinio ga moænim, na u?as
   neprijateljima.

   ^3Na njegovu je rijeè znamenja zaustavio i ukrijepio ga pred licem
   kraljeva; dao mu zapovijedi za narod njegov i otkrio mu ne?to od svoje
   slave.

   ^4Zbog njegove vjernosti i poniznosti posveti ga, izabra ga jedinog
   izmeðu sviju ljudi;

   ^5dopusti mu da èuje glas njegov i uvede ga u tamu; dade mu zapovijedi
   licem u lice, Zakon ?ivota i spoznaje, da Jakova uèi Savezu i Izraela
   naredbama njegovim.

   ^6Potom uzvisi Arona, sveca poput Mojsija, brata njegova, iz plemena
   Levijeva.

   ^7Vjeèni Savez sklopi s njim i dade mu sveæeni?tvo naroda. Usreæi ga
   odjeæom ukrasnom, obuèe ga u odoru slave.

   ^8Odjenu ga diènim savr?enstvom i opremi bogatom odjeæom: gaæama,
   haljom i opleækom.

   ^9Oblo?i ga mogranjem i brojnim zvonèiæima zlatnim uokolo, da zveckaju
   pri koraèanju njegovu, da im se u Sveti?tu èuje zvon na opomenu
   sinovima naroda njegova.

   ^10I svetu odjeæu od zlata, grimiznu, svu izvezenu; opleæak sudaèki,
   Urim i Tumim, od upletena purpura, djelo vje?ta rukotvorca;

   ^11drago kamenje, urezano kao peèatnjaci u zlatnu okovu, djelo
   draguljara, kao opomenu s natpisom urezanim, prema broju plemena
   Izraelovih.

   ^12I krunu zlatnu na kapi, ukra?enu peèatom posvete, ures vrhunski,
   djelo velièanstveno, ukrase, oèima u nasladu.

   ^13Nitko nikad sliènih nije vidio, i nikada ih nije tuðinac oblaèio,
   nego samo sinovi njegovi i odvjeci njegovi zauvijek.

   ^14Njegove ?rtve potpuno se spaljuju, trajno, dvaput svakog dana.

   ^15Njemu Mojsije dade sveæenièku vlast i svetim ga uljem pomaza, i to
   mu bija?e vjeèni Savez i potomstvu njegovu sve dok nebesa traju, da mu
   slu?i i bude sveæenikom i da blagoslivlja narod u ime Gospodnje.

   ^16Izabra ga izmeðu svih ?ivih da mu prinosi ?rtvu i tamjan, da mu pali
   miris ugodni za spomen i da oèi?æa sinove Izraelove.

   ^17Jo? mu svoje zapovijedi dade i povjeri mu odredbe Zakona da pouèi
   Jakova naredbama njegovim, da prosvijetli Izraela njegovim Zakonom.

   ^18Ali se na njega razgnjevi?e neprijatelji i pozavidje?e mu u
   pustinji, ljudi Datanovi i Abiramovi, Korah i njegovi u mr?nji i
   gnjevu.

   ^19I vidje Gospod i rasrdi se i uni?ti ih ?arom svoje srd?be. Posla na
   njih èudesa i sa?e?e ih plamenim ognjem.

   ^20I umno?i tako slavu Aronu i dade mu ba?tinu njegovu, odredi mu
   pretilinu prvina, prije svega kruha u izobilju.

   ^21Tako se oni hrane ?rtvama Gospodnjim, koje Gospod pokloni njemu i
   potomstvu njegovu.

   ^22Samo u zemlji on ba?tine nema, nema svog dijela meðu narodom, jer
   Gospod je njegov dio i ba?tina.

   ^23I Pinhas, sin Eleazarov, treæi je po slavi zbog revnosti svoje u
   strahu Gospodnjem. Jer kad se narod pobunio, postojan je bio i
   plemenito smiona srca, i tako je stekao opro?tenje Izraelu.

   ^24Zato bi Savez mira zapeèaæen s njim, da bude poglavar Sveti?ta i
   naroda svoga te njemu i potomstvu njegovu pripadne dostojanstvo velikog
   sveæeni?tva za sva vremena.

   ^25Uèinio je Savez i s Davidom, sinom Ji?aja, iz plemena Judina, ali
   ba?tina kraljevska od oca samo jednom sinu ostaje, dok ba?tina Aronova
   ostaje svemu potomstvu njegovu.

   ^26Zato neka vam sada Gospod mudrost u srce posadi da narodu njegovu
   pravedno sudite, da vrline predaèke nikad ne nestanu i da slava njihova
   prijeðe na potomke njihove.
     __________________________________________________________________

  Chapter 46

   ^1 Junak u boju bija?e Jo?ua, sin Nunov, nasljednik Mojsijev u slu?bi
   proroèkoj, koji valjano zaslu?i svoje ime i bi veliki izbavitelj
   izabranog naroda, osvetiv?i se drskim neprijateljima i uspostaviv?i
   Izraela na ba?tini njegovoj.

   ^2Kako li krasan bija?e kad bi digao ruku i maèem zamahnuo protiv
   gradova!

   ^3Tko je ikad imao njegovu odluènost? On je vodio bojeve Gospodnje.

   ^4Nije li po njemu sunce zastalo i od jednog dana postala dva?

   ^5Jer je prizvao Boga Svevi?njega u nevolji kada ga odasvud
   pritijesni?e neprijatelji, i usli?a ga veliki Gospod i pusti krupnu i
   sna?nu tuèu.

   ^6Bacio se na narod du?manski i protivnike pobio na Strmini: da bi
   poznali puci snagu njegova oru?ja i spoznali da je Gospod protivnik
   njihov.

   ^7I jer je vjerno i?ao za Svemoguæim i u dane Mojsijeve ljubav dokazao
   - on i Kaleb, sin Jefuneov, koji se oprije?e kad se zbor pobunio,
   odvrativ?i narod od grijeha i uti?av?i glasove pobune.

   ^8Zato je i saèuvao samo ovu dvojicu, od ?est stotina tisuæa pje?aka,
   da ih uvede u ba?tinu njihovu, u zemlju kojom teèe med i mlijeko.

   ^9Jo? je Kalebu dao snagu, koja s njime do starosti ostade, te se mogao
   verati po visinama zemaljskim, koje su ba?tina potomcima njegovim,

   ^10neka bi spoznao sav Izrael da je dobro iæi vjerno za Gospodom.

   ^11I suci, svaki po svom imenu, koji uvijek bijahu srca vjerna i koji
   se ne odmetnu?e od Boga - da je blagoslovljen spomen njihov.

   ^12Neka im kosti procvatu u grobu i neka se imena tih slavnih ljudi
   pomlade u sinovima njihovim.

   ^13Samuel bija?e miljenik svojemu Gospodu, prorok Gospodnji, on
   utemelji kraljevstvo i pomaza vladare nad svojim narodom.

   ^14Po Zakonu Gospodnjem upravlja?e opæinom, i Gospod je pohodio Jakova.

   ^15Zbog vjernosti njegove priznavahu ga prorokom, u govorima se
   pokaziva?e pouzdan vidjelac.

   ^16I on prizva Boga u nevolji kada ga odasvud pritisnu?e du?mani
   prinoseæi mlijeèno janje?ce.

   ^17Tada zagrmje Gospod s neba i u stra?noj lomljavi zaèu glas njegov;

   ^18porazio je voðe du?manske i satro knezove filistejske.

   ^19I kad je polazio na poèinak vjeèni, posvjedoèio je pred Gospodom i
   pomazanikom njegovim: "Ni od koga nikad ne uzeh ni?ta, èak ni potplate
   obiène." I nitko ga nije optu?io.

   ^20A kad je usnuo, proreèe jo? jednom i objavi kralju njegov kraj. I
   ispod zemlje podignu svoj glas proroèki da izbri?e opaèinu s naroda.
     __________________________________________________________________

  Chapter 47

   ^1 Poslije njega ustade Natan da prorokuje u vrijeme Davidovo.

   ^2Kao ?to se pretilina odluèuje od prièesnice, tako bi David odabran od
   sinova Izraelovih.

   ^3Igra?e se s lavom kao s jariæima i s medvjedima kao s janjcima;

   ^4zar nije jo? kao djeèak ubio diva i skinuo sramotu s naroda kad je iz
   praæke bacio kamen i slomio oholost Golijata?

   ^5Jer i on prizva Boga Svevi?njega, koji mu je dao snagu desnici, da
   obori junaka vje?ta bojevima i podigne jakost narodu svome.

   ^6Zato mu je dana slava od deset tisuæa, i slavljahu ga dok
   blagoslivlja?e Gospoda, i ponudi?e mu krunu slavnu,

   ^7jer on svuda porazi neprijatelje i uni?ti protivnike Filistejce i
   slomi silu njihovu do dana?njega dana.

   ^8U svakome svom djelu slavio je Svetog Svevi?njeg rijeèima hvale;
   pjevao je svim srcem svojim i ljubio Tvorca svoga.

   ^9Pred ?rtvenik je postavio glazbala da zvucima njihovim zasladi
   pjesmu.

   ^10Blagdanima je sjajnost dodao i savr?eno uresio svetkovine,
   proslavljao sveto ime Gospodnje, i Sveti?te je odzvanjalo veæ od zore.

   ^11Zato mu Gospod grijehe oprosti i podi?e dovijeka silu njegovu i dade
   mu Savez kraljevski, slavni prijestol u Izraelu.

   ^12Mudar ga je sin naslijedio, koji se, zbog njega, nadaleko pro?irio.

   ^13Salomon kraljeva?e u vrijeme mirno, i Bog mu dade mir odasvuda, da
   je uzmogao sazdati Dom imenu njegovu i podiæi vjeèno Sveti?te.

   ^14Kako li si mudar bio za svoje mladosti i prepun spoznaje poput
   rijeke!

   ^15Prekrio si zemlju umom svojim i ispunio je tajanstvenim izrekama.

   ^16Ime ti se proèulo do dalekih otoka i stekao si ljubav svojim mirom.

   ^17Zaèudio si svijet pjesmama svojim, prièama, poslovicama i
   odgovorima.

   ^18U ime Gospodina Boga, koji se Bogom Izraela zove, nakupio si zlata
   kao kositra i namno?io srebra kao olova.

   ^19A slabine si svoje potom priklonio ?enama i postao rob svoga tijela.

   ^20Ljagom si okaljao slavu svoju i oskvrnuo svoj rod, navukao si gnjev
   na porod svoj, i nevolju svojim potomcima.

   ^21Kraljevstvo se nadvoje rascijepilo: i od Efrajima izaðe pobunjena
   vlast.

   ^22Ipak Bog nije odbacio milosti svoje, niti je pogazio rijeèi svoje:
   izabranika svoga nije li?io potomstva te nije istrijebio roda onom koji
   ga je ljubio, veæ je dao Ostatak Jakovu i domu Davidovu korijen od
   njega.

   ^23I poèinuo je Salomon kraj otaca svojih, ostaviv?i jednog od svojih
   kao nasljednika, najglupljeg od èitava naroda, èovjeka bez razbora:
   Roboama, koji je savjetom svojim narod pobunio.

   ^24A zatim doðe Jeroboam, sin Nabatov, koji navede na grijeh Izraela i
   uputi Efrajima na put zloæe. Od tada se njihovi grijesi toliko
   namno?i?e te ih otjera?e iz zemlje njihove.

   ^25Jer oku?avahu svaku vrstu opaèine, sve dok ih osveta ne snaðe.
     __________________________________________________________________

  Chapter 48

   ^1 I usta prorok Ilije kao oganj, rijeè mu plamtjela kao buktinja.

   ^2On je na njih donio glad i revno?æu je svojom umanjio njihov broj.

   ^3Po rijeèi je Bo?joj nebo zatvorio i tri puta oganj s neba sveo.

   ^4Kako li si stra?an bio, Ilija, u èudesima svojim! I mo?e li se itko
   dièiti koliko ti?

   ^5Podigao si mrtva od smrti iz Podzemlja po rijeèi Svevi?njeg.

   ^6Bacio si u propast kraljeve i vukao odliènike s odra njihova.

   ^7Na Sinaju si èuo ukore i sud osvetni na Horebu.

   ^8Pomazao si kraljeve osvetnièke i proroka sebi za nasljednika.

   ^9Podignut si bio u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima.

   ^10Odreðen si u prijetnjama buduæim da umiri? srd?bu Bo?ju prije no ?to
   ona provali, da obrati? srca otaèka sinovima i da obnovi? plemena
   Jakovljeva.

   ^11Blago onomu koji æe te vidjeti i onima koji su usnuli u ljubavi, jer
   i mi æemo posjedovati ?ivot.

   ^12Kad je vihor zastro Iliju, napuni se duhom njegovim Elizej: za
   ?ivota ga nijedan vladar ne moga?e pobijediti i nitko ga ne moga?e
   podjarmiti.

   ^13Ni?ta mu ne bija?e te?ko, i iz groba mu je tijelo prorokovalo.

   ^14Za ?ivota je èudesa èinio, a u smrti svojoj djela divotna.

   ^15Ali se kraj svega toga narod nije pokajao niti se ostavio grijeha
   svojih, dok ne bi izagnan iz domaje i rasijan po svim zemljama svijeta;

   ^16samo je ne?to ljudi ostalo, s vladarom iz kuæe Davidove. Neki su od
   njih pravo èinili pred Gospodom, a drugi opet gomilahu grijeh na
   grijeh.

   ^17Ezekija utvrdi grad svoj i dovede vodu sred njega, ?eljezom prokopa
   peæine i sagradi spremi?ta vodena.

   ^18Za vijeka se njegova di?e Sanherib i posla Rabsaka, koji di?e ruku
   na Sion i u oholosti svojoj hulja?e.

   ^19Tada su im drhtala srca i ruke i podnosili su muke kao ?ene u
   trudovima;

   ^20ali prizva?e milostivog Boga i podigo?e ruke svoje prema njemu. I
   Sveti je s neba brzo usli?io njihov glas i spasio ih rukom Izaijinom,

   ^21razbio je logor asirski, i njegov ih anðeo sve pobi.

   ^22Jer je Ezekija èinio ?to je Gospodu milo i dr?ao se putova Davida,
   oca svojeg, kako mu je zapovjedio prorok Izaija, velik i pouzdan u
   viðenju svojem.

   ^23U dane se njegove sunce povratilo, on je kralju produ?io ?ivot.

   ^24U silini duha vidio je stvari posljednje i tje?io je ?alobne na
   Sionu.

   ^25Objavio je buduænost sve do kraja vremena i najavio tajne stvari
   prije nego se dogodi?e.
     __________________________________________________________________

  Chapter 49

   ^1 Spomen na Jo?iju je kao smjesa mirisa, pripravljena umijeæem
   mirisarskim; svaèijim je ustima kao med sladak i kao glazba na vinskoj
   gozbi.

   ^2Pravim je putem kroèio da obrati narod i zatro je gnusnu bezbo?nost.

   ^3Srce je svoje upravio prema Gospodu i u bezbo?no je vrijeme osna?io
   pobo?nost.

   ^4Osim Davida, Ezekije i Jo?ije, svi ostali gomilahu opaèinu na
   opaèinu. Jer napusti?e Zakon Svevi?njega, nestalo je kraljeva
   judejskih.

   ^5Snagu svoju dado?e drugima i slavu svoju tuðinskom narodu.

   ^6Spali?e sveti izabrani Grad i opusto?i?e ceste njegove,

   ^7po rijeèi Jeremijinoj, jer ga zlostavljahu, iako bija?e prorok
   posveæen u utrobi materinoj, da istrijebi i obara, zatire, ali i da
   sagradi i utvrðuje.

   ^8Ezekiel je vidio prizor slave koji mu je Bog pokazao na kolima
   kerubinskim.

   ^9Jer se sjetio neprijatelja pred likom nevremena, na korist onih koji
   se dr?e putova pravednih.

   ^10A ?to se tièe dvanaest proroka, procvale im kosti iz rake njihove,
   jer su utje?ili Jakova i izbavili ga vjerom i nadom.

   ^11Kako proslaviti Zerubabela? On bija?e kao peèatnjak na desnici.

   ^12A takav bi i Jo?ua, sin Josedekov: oni u svoje vrijeme sagradi?e Dom
   i podigo?e Gospodu sveti Hram, odreðen za vjeènu slavu.

   ^13Velik je i spomen na Nehemiju, koji je podigao na?e zidove
   razvaljene, postavio vrata i prijevornice i obnovio na?e domove.

   ^14Malo ih je bilo stvorenih na zemlji kao Henok, on je bio uznesen sa
   zemlje.

   ^15A je li se ipak rodio èovjek kao Josip? Voða braæi svojoj, potpora
   narodu svojem. Kosti su mu posjeæene.

   ^16Jo? i ?em i ?et bijahu slavljeni meðu ljudima, ali je Adam iznad
   svih ?ivih stvorova.
     __________________________________________________________________

  Chapter 50

   ^1 ?imun, Sin Onijin, veliki sveæenik, za svoga je ?ivota popravio Dom,
   u svoje je vrijeme uèvrstio Hram.

   ^2Polo?io temelje dvostruke visine i visoka kruni?ta oko Sveti?ta.

   ^3U njegovo je vrijeme vodeno spremi?te iskopano, jezero poput mora
   golemo.

   ^4U brizi da narod izbavi od propasti, utvrdio je grad protiv opsade.

   ^5Kako li krasan bje?e, okru?en gomilom ljudi, kad bi iza?ao iza
   zastora Doma?

   ^6Kao zvijezda Danica meðu oblacima i kao mjesec pun;

   ^7kao sunce koje obasjava Hram Svevi?njega i kao sjajna duga na
   blistavim oblacima;

   ^8kao ru?a u proljetne dane i kao ljiljan kraj izvora; kao grana
   tamjanova za ?ara ljetnoga

   ^9i kao plamen i kad u kadionici; kao vrè od kovana zlata, optoèen
   mnogovrsnim dragim kamenjem;

   ^10kao maslina puna plodova i kao èempres ?to se di?e u oblake.

   ^11Kad bi na se metnuo krasnu odjeæu i obukao se u divne haljine, i kad
   bi se uspinjao na sveti ?rtvenik i ispunio trijem Sveti?ta svojim
   velièanstvom;

   ^12kad je primao ?rtvene dijelove iz ruku sveæenika, a sam stajao kod
   ognji?ta oltarskog okru?en vijencem braæe svoje kao mladi cedar
   libanonski: okru?ivahu ga kao grane palmove

   ^13svi sinovi Aronovi u slavi svojoj, sa prinosima Gospodnjim na
   rukama, pred svim zborom Izraelovim.

   ^14Dok je on vr?io slu?bu kod oltara, prinosili su po redu prinose
   Svevi?njem, Svevladaru;

   ^15pru?io bi ruku svoju za posudom i prolio soka od gro?ða, izliv?i ga
   na podno?je oltarsko za ugodni miris Svevi?njem Kralju svega.

   ^16Klicali bi tad sinovi Aronovi i trubili u trublje od tuèene kovine i
   jeèali jekom silnom u spomen pred Svevi?njim.

   ^17I tada bi sav narod odjednom pao na zemlju nièice da se pokloni
   Gospodu, Svevladaru, Bogu Svevi?njem.

   ^18A pjevaèi bi zapjevali pjesme hvalbenice: sladak bija?e zvuk mno?tva
   tih glasova,

   ^19dok se narod utjecao Bogu Svevi?njem moleæi se pred Milosrdnim dok
   se ne bi svr?ila slu?ba Gospodnja i obred priveo kraju.

   ^20Potom bi si?ao i podigao ruke svoje nad svim zborom sinova
   Izraelovih da blagoslov Gospodnji svojim usnama izusti i prodièi se
   njegovim imenom.

   ^21I jo? jednom svi bi pali nièice da prime blagoslov Svevi?njeg.

   ^22A sada blagoslovite Boga svemira, koji èini èudesa svagdje, koji
   uzdi?e na?e dane od utrobe majèine i èini s nama po milosti svojoj.

   ^23On neka nam dadne radosno srce i podari mir na?em vremenu, u
   Izraelu, na vijeke vijekova.

   ^24Neka milost njegova bude trajno s nama i neka nas u na?e vrijeme
   izbavi.

   ^25Na dva se naroda gnu?a moja du?a, a treæi i nije narod:

   ^26na ?itelje Seirske gore i na Filistejce i na ludi puk koji ?ivi u
   ?ekemu.

   ^27Pouku u mudrosti i znanosti zapisao je u knjigu ovu Isus, sin
   Sirahov, Eleazar, iz Jeruzalema, koji je kao ki?u izlio mudrost svojeg
   srca.

   ^28Blago èovjeku koji o ovome razmi?lja i primajuæi to k srcu postaje
   mudar.

   ^29Bude li postupao prema tome, u svemu æe biti moæan, jer je svjetlost
   Gospodnja njegov put.
     __________________________________________________________________

  Chapter 51

   ^1 Slavit æu te, Gospodaru, Kralju, i hvalit æu te, Bo?e, Spasitelju
   moj. Zahvaljujem imenu tvojem,

   ^2jer ti si bio za?titnik i pomoænik moj i spasio si tijelo moje od
   propasti, od zamke prijevarna jezika, od usana ?to la?i kuju i pred
   onima ?to su okolo mene bio si za?titnik i pomoænik moj.

   ^3Po velikom milosrðu i imenu svom izbavio si me od ujeda onih koji bi
   me pro?drli, iz ruku onih koji mi o glavi rade, od mnogih ku?nja koje
   pretrpjeh,

   ^4od gu?enja u vatri koja me okru?ila, iz sredi?ta ognja koji nisam
   potpalio,

   ^5iz duboke utrobe Podzemlja, od neèista jezika i la?ljive rijeèi,

   ^6od potvore nepravedna jezika pred kraljem. Du?a moja bija?e blizu
   smrti i ?ivot moj na pragu Podzemlja.

   ^7Okru?ivahu me sa svih strana i nije bilo nikoga da mi pomogne;
   pogledom sam pomoæ ljudi tra?io, ali uzalud.

   ^8Tad se sjetih milosrða tvojeg, o Gospode, i djela tvojih jo?
   odiskona, kako izbavlja? one koji te strpljivo èekaju i spasava? ih iz
   ruku neprijateljskih.

   ^9Tad podigoh sa zemlje glas svoj i zamolih spas od smrti,

   ^10zazvah Gospodina, oca mojega Gospodina: "Ne ostavi me u dan
   nevoljni, u vrijeme moje nemoæi protiv oholih. - Slavit æu ime tvoje
   bez prestanka i zahvalnu ti hvalu pjevati."

   ^11I bi molba moja usli?ana, izbavio si me od propasti, spasio me od
   vremena zloæe.

   ^12I stoga æu te hvaliti i slaviti i blagoslivljati ime Gospodnje.

   ^13Kad jo? bijah mladiæ, prije svojih putovanja molio sam otvoreno za
   mudrost u molitvama.

   ^14Pred vratima Sveti?ta za nju sam molio i do posljednjeg æu dana
   tragati za njom.

   ^15Od njena cvata pa do sazrela grozda radovalo joj se srce moje. Noga
   je moja kroèila pravim putem i tra?io sam mudrost od svoje mladosti.

   ^16Prignuv?i malo uho, nauèih je i stekoh mnogu pouku.

   ^17Po njoj uznapredovah i slavu æu dati onomu koji me podari mudro?æu.

   ^18Jer odluèih u djelo je provesti, ?arko za dobrom tragah i neæu se
   stidjeti.

   ^19Du?a se moja za nju borila, pomno sam se dr?ao Zakona. Pru?ao sam
   ruke prema nebu i oplakivao ?to je ne poznam.

   ^20Usmjerih svoju du?u prema njoj i naðoh je u èistoæi. Od poèetka joj
   posvetih svoje srce, i neæu nikad biti napu?ten.

   ^21I utroba mi uzdrhta od èe?nje za njom, i stoga stekoh valjano blago.

   ^22Za plaæu mi je Gospod jezik podario: njime æu ga slaviti.

   ^23Priðite k meni, vi nepouèeni, u mojoj ?koli sjedite.

   ^24Za?to da u tom oskudijevate, i da vam du?e toliko ?eðaju?

   ^25Otvorih svoja usta i rekoh: "Kupujte je bez novaca,

   ^26podmetnite vrat svoj pod njen jaram i neka vam du?e prihvate pouku.
   Tko je tra?i - blizu mu je, i èovjek odan nalazi je.

   ^27Pogledajte oèima svojim: kako sam se malo trudio, a mnogo spokoja
   stekao.

   ^28Kupujte pouku velikom svotom novca, njome æete steæi mnogo zlata.

   ^29Nek' se du?a va?a raduje u milosrðu Gospodnjem, i nikad se ne
   stidite hvaliti ga.

   ^30Uèinite djelo svoje prije odreðena vremena: u svoje vrijeme dat æe
   vam on va?u plaæu." Mudrost Isusa, sina Sirahova.
     __________________________________________________________________

Judith
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Bilo je to dvanaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja
   Asiraca, koji vlada?e u velikom gradu Ninivi. U to je vrijeme Arfaksad
   vladao nad Medijcima u Ekbatani.

   ^2On sagradi naokolo Ekbatane zidove od tesana i èetverouglasta kamena,
   ?iroka tri lakta i dugaèka ?est lakata; podigao je bedeme sedamdeset
   lakata u visinu i pedeset lakata u ?irinu.

   ^3Do vrata gradskih podi?e kule stotinu lakata visoke, s temeljima koji
   su bili ?ezdeset lakata ?iroki.

   ^4Vrata koja bija?e napravio uzdizahu se sedamdeset lakata u visinu, a
   ?iroka bijahu èetrdeset lakata, kako bi mogla kroz njih izaæi golema
   vojska s povorkom pje?aka.

   ^5U to vrijeme kralj Nabukodonozor vojeva?e s kraljem Arfaksadom u
   velikoj ravnici koja se prote?e na podruèju Ragaua.

   ^6Uza nj se svrsta?e svi oni koji su obitavali u planinskim predjelima,
   svi oni koji su prebivali do obala Eufrata, Tigrisa i Hidaspa, a tako i
   stanovnici ravnice Arioha, kralja elimskoga: mnogo je dakle bilo
   ljudstva koje se poredalo u redove naroda keleudskog.

   ^7Nabukodonozor, kralj Asiraca, uputi poruku svim stanovnicima Perzije,
   svima onima koji ?ivljahu na zapadu, stanovnicima Cilicije, Damaska,
   Libanona i Antilibanona i svim stanovnicima morske obale,

   ^8narodima Karmela, Gileada, Gornje Galileje i prostrane ravnice
   Ezdrelona,

   ^9svima onima koji prebivahu u Samariji i njezinim gradovima, u
   Transjordaniji sve do Jeruzalema, Batane, Kelusa, Kade?a, Egipatske
   rijeke, Tafnesa, Ramsesa i po svemu podruèju Ge?ema,

   ^10sve do onkraj Tanisa i Memfisa, najposlije svima stanovnicima Egipta
   sve do granice Etiopije.

   ^11Ali stanovnici svake od tih pokrajina naruga?e se poruci
   Nabukodonozora, kralja Asiraca, i ne okupi?e se oko njega da bi uza nj
   vojevali. Nisu ga se bojali, jer on za njih bija?e obièan èovjek.
   Otposla?e praznih ruku glasnike njegove, ne iskazav?i im poèasti.

   ^12Tada se Nabukodonozor u?asno razbjesni protiv svih tih podruèja i
   zakle se svojim prijestoljem i svojim kraljevstvom da æe im se osvetiti
   i maèem opusto?iti sve pokrajine Cilicije, Damaska, Sirije, uni?titi
   sve stanovnike koji ?ivljahu na podruèju Moaba, plemena Amona, èitave
   Judeje i sve ?itelje Egipta sve do obaju mora.

   ^13Godine sedamnaeste stade sa svojom vojskom protiv kralja Arfaksada,
   potuèe ga u borbi, raspr?i mu svu vojsku, konjani?tvo i kola,

   ^14zagospodari njegovim gradovima, doprije do Ekbatane, zauze kule,
   opljaèka trgovi?ta, svede sjaj njegov na sprdnju.

   ^15Arfaksada uhvati u planinama Ragaua, dade ga izbosti sulicama i tako
   ga se rije?i zauvijek.

   ^16Vrati se tada u Ninivu sa svom svojom vojskom i s golemim mno?tvom
   ratnika ?to im se bijahu pridru?ili. Tu se u miru i spokojstvu on i
   njegova vojska predado?e besposlici i u?ivanju stotinu i dvadeset dana.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Godine osamnaeste, prvoga mjeseca, dana dvadeset i drugoga, u
   kraljevskoj palaèi Nabukodonozora, kralja asirskoga, smisli?e tajnu
   osnovu o izvr?enju osvete nad svakom pokrajinom, kako on veæ bija?e
   kazao.

   ^2Sazva sve svoje pomoænike i sve svoje dostojanstvenike i saopæi im
   svoju tajnu osnovu i svojim usnama odluèi potpuno uni?tenje onih
   pokrajina.

   ^3I bi odluèeno da se uni?te posvema svi oni koji se ne bijahu pokorili
   naredbi njegovih usta.

   ^4Zatim, kako zavr?i vijeæanje, Nabukodonozor, kralj Asiraca, dozva k
   sebi Holoferna, vrhovnog zapovjednika sve vojske, drugoga po redu iza
   sebe, i kaza mu:

   ^5"Ovako govori veliki kralj, gospodar sve zemlje: otiæi æe? od mene i
   povest æe? sa sobom ljude svjesne svoje snage, otprilike stotinu i
   dvadeset tisuæa pje?aka i mno?tvo od dvanaest tisuæa konja i konjanika.

   ^6Poæi æe? protiv sve zemlje na zapadu, jer se ne odazva nalogu mojih
   usta.

   ^7Naredit æe? im da pripreme zemlju i vodu, jer æu u svome bijesu
   nasrnuti na njih. Prekrit æu svu zemlju nogama svojih vojnika i pustit
   æu da je temeljito opljaèkaju.

   ^8Njihovi æe ranjenici ispuniti doline; svaki potok i rijeka razlit æe
   se nabujav?i od njihovih mrtvih tijela.

   ^9Otjerat æu ih kao prognanike do nakraj svijeta.

   ^10Ti dakle kreni pa mi zauzmi sve njihovo podruèje. Ako ti se predaju,
   ti æe? mi ih saèuvati za dan njihove kazne.

   ^11Neka tvoje oko ne zna milosti prema odmetnicima, nego kamo god
   doðe?, podvrgni ih smrti i pljaèki u svoj zemlji koja ti je povjerena.

   ^12Kazah i svojom æu rukom izvesti, kunem se ?ivotom i snagom svoga
   kraljevstva.

   ^13Ti nemoj prekr?iti ni jedne od zapovijedi svoga gospodara, nego
   izvr?i doslovce sve ono ?to sam ti naredio i nemoj oklijevati da to
   provede?."

   ^14Holoferno ode od svoga gospodara i sakupi sve vrhovne zapovjednike,
   vojskovoðe i èasnike vojske asirske,

   ^15prebroja ljude koje izabra za bojni raspored kao ?to je naredio
   gospodar njegov: stotinu dvadeset tisuæa ljudi i dvanaest tisuæa
   strijelaca na konjima

   ^16i svrsta ih kako se svrstavaju bojni redovi velika mno?tva.

   ^17Uze silan broj deva, magaraca i mazgi za prijenos njihove opreme, a
   tako i velik broj ovaca, volova i koza njima za opskrbu

   ^18i za hranu svakog pojedinog vojnika te napokon golemu kolièinu zlata
   i srebra iz kraljeva dvora.

   ^19Krenu sa svom vojskom da bi kao prethodnica Nabukodonozorova prekrio
   sve lice zemlje na zapadu kolima, konjanicima i izabranim pje?acima.

   ^20Silno, izmije?ano mno?tvo, kao skakavci ili kopneni pijesak
   nebrojeni, iða?e za njim.

   ^21Krenu?e iz Ninive i nakon tri dana hoda stigo?e do ravnice
   Bektileta, pa se utabori?e za Bektiletom, blizu planine koja se nalazi
   nalijevo od Gornje Cilicije.

   ^22Holoferno pokrenu svu vojsku, pje?ake, konjanike i kola, pa se
   odande uputi prema planinskim predjelima.

   ^23Razori Fud i Lud, orobi sve Rasisove sinove i sinove Izmaelove koji
   borave suèelice pustinji, ju?no od zemlje heleonske.

   ^24Prijeðe Eufrat, proðe kroz Mezopotamiju, razori sve gradove koji se
   nalaze na uzvisinama uzdu? potoka Abrona, da bi izbio na more.

   ^25Zauze podruèje Cilicije, isjeèe na komade sve one koji mu se opirahu
   i sti?e do meða Jafata na jug, nasuprot Arabiji.

   ^26Opkoli sve sinove Madijanove, zapali im ?atore, ugrabi stada.

   ^27Za ?etve ?ita siðe u nizinu Damaska, zapali im sve njive, uni?ti im
   stada i stoku, opljaèka im gradove, opusto?i polja i o?tricom maèa pobi
   sve mlado.

   ^28Tada spopade strah i u?as sve stanovnike obala Sidona i Tira,
   ?itelje Sura i Okine i sve ?itelje Jamnije. I graðane koji su ?ivjeli u
   Azotu i Askalonu zahvati silan strah pred njim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Posla?e mu zbog toga glasnike s miroljubivim prijedlozima i
   poruèi?e:

   ^2"Evo, mi podanici velikoga kralja Nabukodonozora padamo nièice preda
   te: uèini s nama ?to ti se prohtije.

   ^3Evo ti na?ih kuæa, na?ega kraja, ?itnih polja, stada, stoke: svi
   torovi na?ih ?atora ovise samo o jednom tvome migu; slu?i se svime kako
   ti se ushtije i kako ti se svidi.

   ^4Evo, i na?i su gradovi sa svojim stanovnicima robovi tvoji, samo doði
   i uèini s njima ?to je dobro u oèima tvojim."

   ^5Ljudi doðo?e do Holoferna i saopæi?e mu te poruke.

   ^6On siðe s vojskom prema obali, postavi upravitelje po utvrðenim
   gradovima te iz tih gradova unovaèi posebno izabrane ljude kao pomoænu
   vojnicu.

   ^7Graðani i sav okoli? doèeka?e ga s vijencima, plesovima i bubnjevima.

   ^8Poru?i on sve njihove uzvi?ice, sravni sa zemljom svete gajeve
   njihove: bilo mu je najvelikodu?nije dopu?teno da razru?i sva domaæa
   bo?anstva kako bi svi narodi èastili samo Nabukodonozora i svi ga
   jezici i plemena zazivali kao Boga.

   ^9Sti?e tako nasuprot Ezdrelonu u blizini Dotaina, a to je suèelice
   velikoj judejskoj ravni. Utabori se izmeðu Gebe i Skitopolisa i tu se
   zadr?a cio mjesec dana da sakupi opskrbu za svoju vojsku.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Sinovi Izraelovi koji ?ivljahu u Judeji doèu?e ?to je Holoferno,
   vrhovni zapovjednik Nabukodonozora, kralja Asiraca, uèinio drugim
   narodima i kako je opljaèkao i razorio hramove njihove;

   ^2obuze ih neiskaziv strah od toga èovjeka i poèe?e strepiti zbog
   Jeruzalema i zbog Hrama Gospoda, Boga svoga.

   ^3Bjehu se tek vratili iz su?anjstva, sav narod Judeje bio se sabrao
   tek nedavno, i predmeti, ?rtvenik i Hram bili su posveæeni poslije
   obe?èa?æenja.

   ^4Odasla?e zbog toga glasnike na podruèje Samarije, u Konu, Betoron,
   Belmajin, Jerihon, u Hobu, u Esoru i u Salemsku dolinu.

   ^5Prije svega zaposjedo?e sve vrhove najvi?ih brda, opasa?e zidovima
   sela koja su se nalazila ondje i nagomila?e hranu i opremu za voðenje
   rata, jer polja njihova bijahu istom po?eta.

   ^6Tada Joakim, veliki sveæenik, koji se tih dana nalazio u Jeruzalemu,
   napisa stanovnicima Betulije i Betomestaima, koji je smje?ten nasuprot
   Ezdrelonu na ulazu u ravan blizu Dotaina,

   ^7i naredi da se zaposjednu brdski prijelazi, jer je preko njih vodio
   put u Judeju. A bilo je lako sprijeèiti neprijateljski upad, jer je
   klanac bio tako uzak da su samo dva èovjeka mogla odjednom proæi.

   ^8Sinovi Izraelovi uèini?e kako im je nalo?io Joakim, veliki sveæenik,
   i starje?ine narodne koje ?ivljahu u Jeruzalemu.

   ^9Svaki Izraelac ?arko podi?e glas k Bogu i svi se ponizi?e pred Bogom:

   ^10oni i ?ene njihove, i djeca, i ?ivotinje, i prido?lice, i plaæenici
   i robovi no?ahu kostrijet oko bokova.

   ^11Svi Izraelci i ?ene i djeca ?to ?ivljahu u Jeruzalemu pado?e nièice
   pred Hramom, posu?e glavu pepelom i prostrije?e kostrijet pred Gospoda:

   ^12opasa?e vreæama i ?rtvenik i zazivahu ?arko Boga Izraelova u jedan
   glas, da ne preda njihovu djecu pokolju, njihove ?ene u ropstvo,
   njihove gradove i ba?tinu njihovu ru?enju a sveti?ta njihova
   obe?èa?æenju, pogrdi i ruglu pogana.

   ^13Bog usli?a glas njihov i smilova se nad nevoljom njihovom: sav je
   narod postio mnogo dana u svoj Judeji i u Jeruzalemu pred Sveti?tem
   Boga Svevladara.

   ^14Veliki sveæenik Joakim, sveæenici koji su stajali pred Gospodom i
   svi oni koji su mu slu?ili, vezav?i kostrijet oko bokova, prinosili su
   svakida?nje ?rtve paljenice, zavjetnice i dragovoljne prinose puka;

   ^15posuv?i pepelom mitre, podizahu iz sve snage glas Gospodu da bi
   milostivo pogledao dom Izraelov.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Izvijesti?e Holoferna, vrhovnog zapovjednika vojske asirske, da su
   se sinovi Izraelovi spremili za rat, da su zatvorili brdske prijelaze,
   utvrdili sve vrhove najvi?ih planina te postavili prepreke u predjelima
   ?to se nalaze u ravnici.

   ^2On se rasrdi strahovito, sazva sve glavare moapske, vojskovoðe
   amonske, sve primorske namjesnike

   ^3pa im kaza: "Recite mi, sinovi kanaanski: kakav je to narod koji
   nastava brdovite predjele? Kakvi su mu gradovi u kojima ?ivi? Kolika je
   vojska njegova? U èemu je snaga njegova i moæ njegova? Tko je kralj
   koji nad njima vlada i zapovijeda im vojskom?

   ^4Za?to je meðu svima koji ?ive na zapadu on jedini gnjevno odbio da mi
   miroljubivo doðe u susret?"

   ^5Odgovori mu Ahior, voða svih sinova Amonovih: "Poslu?aj, moj
   gospodaru, rijeèi iz usta sluge svoga: ja æu te obavijestiti istinito o
   tome narodu koji, smje?ten blizu tebe, nastava taj brdovit kraj; neæe
   izaæi la? iz usta sluge tvoga.

   ^6Narod taj potjeèe od Kaldejaca.

   ^7Najprije su boravili u Mezopotamiji, jer su otklonili da se dr?e
   bogova otaca svojih koji su ?ivjeli u zemlji kaldejskoj.

   ^8Skrenu?e dakle s puta otaca svojih pa poèe?e ?tovati Boga nebeskoga,
   onoga Boga koga bijahu spoznali. I zato, udaljeni od lica svojih
   bogova, skloni?e se u Mezopotamiju i tu se dugo zadr?a?e.

   ^9Pa im Bog njihov zapovjedi da ostave to prebivali?te i odu u zemlju
   Kanaan; naseli?e se ondje te imaðahu u obilju zlata i srebra i mnogo
   stoke.

   ^10Spusti?e se poslije u Egipat, jer glad bija?e pritisla zemlju
   kanaansku; ondje su ostali dok se imahu èime hraniti. Porasto?e u
   sna?no mno?tvo; rodu njihovu ne bija?e broja.

   ^11Ali se kralj Egipta di?e na njih, naruga im se u pravljenju opeke;
   ponizi ih i uèini robovima.

   ^12Onda oni zavapi?e Bogu svome, a on svu zemlju egipatsku udari ranama
   bez prebola. Zbog toga ih Egipæani otjera?e od sebe.

   ^13Bog pred njima isu?i Crveno more

   ^14i prevede ih preko Sinaja i Kade? Barne. Oni odbi?e od sebe sve
   nasrtaje stanovnika pustinje,

   ^15smjesti?e se na podruèju Amorejaca i vlastitom snagom istrijebi?e
   sve He?bonce. Prijeðo?e preko Jordana i dobi?e u nasljedstvo sav
   planinski kraj;

   ^16istjera?e Kanaanca, Peri?anina, Jebusejca, Sihemca i sve Girga?ane i
   tu obitavahu mnogo vremena.

   ^17Dok ne sagrije?i?e protiv Boga svoga, pratilo ih je blagostanje, jer
   je bio s njima Bog komu je mrska nepravda;

   ^18ali kad se udalji?e od puta ?to im ga on bija?e naznaèio, u mnogim
   ratovima pretrpje?e u?asna razaranja, zatoèi?e ih u zemlju koja nije
   bila njihova. Hram Boga njihova bi razoren do temelja, a gradove im
   ote?e neprijatelji njihovi.

   ^19Ali sada, kako su se vratili Bogu svome, uspe?e se iz raznih krajeva
   kamo bijahu raspr?eni i ponovo zauze?e Jeruzalem, gdje se nalazi
   Sveti?te njihovo, i smjesti?e se po brdovitim krajevima koji bijahu
   opustjeli.

   ^20Zato, gospodaru, pomno izvidimo je li taj narod u èemu zastranio, je
   li sagrije?io Bogu svome, pa ako utvrdimo da jest, onda mo?emo krenuti
   na nj i pokoriti ga;

   ^21ali ako narod onaj nije kriv ni zbog kakva prijestupa, onda neka
   gospodar moj odustane od nauma: jer æe ih Bog njihov ?tititi, a mi æemo
   biti na ruglo svoj zemlji."

   ^22Kada Ahior zavr?i tu besjedu, stado?e rogoboriti oni koji su
   okru?ivali ?ator i nalazili se unaokolo, dostojanstvenici Holofernovi,
   svi stanovnici obalnih krajeva i Moaba: tra?ili su da ga raskomadaju:

   ^23"Ne bojmo se sinova Izraelovih! To je zaista narod koji nema ni moæi
   ni snage za ?e?æu bitku.

   ^24Krenimo, dakle! Oni æe biti samo zalogaj za vojsku tvoju, gospodaru
   Holoferno!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Po?to je utihnula buka onih koji su se skupili na vijeæanje,
   Holoferno, vrhovni zapovjednik asirske vojske, u nazoènosti svega
   naroda razlièita podrijetla i sviju sinova moapskih, obrati se Ahioru:

   ^2"Tko si ti, Ahiore, ti i plaæenici Efrajimovi, da danas ovako
   prorokuje? meðu nama i savjetuje? da odustanemo od borbe protiv roda
   Izraelova? Bog njihov da bi im bio ?tit? Ali tko je Bog, osim
   Nabukodonozora? On æe poslati svoju snagu i zbrisati ih s lica zemlje;
   ni Bog ih njihov neæe spasiti.

   ^3Mi, sluge kraljeve, mi æemo ih smrviti kao jednog èovjeka. Neæe
   izdr?ati ?estine na?ega konjani?tva.

   ^4Njime æemo ih zdrobiti. Brda æe se natopiti njihovom krvlju, a
   ravnice se ispuniti njihovim mrtvim tijelima. Neæe se ni odr?ati pred
   nama, svi æe izginuti. Tako govori kralj Nabukodonozor, gospodar sve
   zemlje. Tako je rekao, a rijeèi njegove neæe ostati neispunjene.

   ^5A ti, Ahiore, plaæenièe amonski, koji si tako govorio u dan
   izopaèenosti svoje, neæe? vi?e gledati moga lica od dana?njeg dana pa
   sve dok se ne osvetim rodu tih bjegunaca iz Egipta.

   ^6Tada æe gvo?ðe mojih vojnika i sulica mojih slugu probosti slabine
   tvoje i ti æe? pasti meðu ranjenike Izraela kad se ja okrenem protiv
   njega.

   ^7Za sada neka te sluge moje odvedu u brdoviti kraj i ostave u jednome
   od prilaznih gradova:

   ^8neæe? poginuti dok ne bude? zatrt s njima.

   ^9Ako u srcu svome gaji? nadu da neæe biti osvojeni, za?to onda tvoje
   lice pokazuje toliku utuèenost? Rekoh: nijedna od rijeèi mojih neæe
   ostati neispunjena."

   ^10Holoferno potom naredi slugama koji bijahu u ?atoru njegovu da
   zgrabe Ahiora, odvedu u Betuliju i predaju u ruke sinova Izraelovih.

   ^11Njegove ga sluge uhvati?e, odvedo?e izvan tabora prema ravnici, iz
   ravnice provedo?e ga prema brdima i dovedo?e na izvore koji se nalaze
   pod Betulijom.

   ^12Kad su ih ljudi iz grada opazili, dohvati?e oru?je, iziðo?e iz grada
   prema vrhu brda, a praæari zauze?e put ?to se tuda uspinje i poèe?e
   bacati kamenice na njih da im sprijeèe penjanje.

   ^13Oni se onda skloni?e pod brdo, sveza?e Ahiora i ostavi?e ga na
   podno?ju brda, pa se vrati?e svome gospodaru.

   ^14Si?av?i iz svoga grada, sinovi Izraelovi priðo?e mu, odveza?e ga i
   odvedo?e u Betuliju i dovedo?e pred gradske glavare.

   ^15Tih dana vr?ili su tu du?nost Ozija, sin Mihin od plemena ?imunova,
   pak Kabris, sin Gotonielov, i Harmis, sin Melkielov.

   ^16Dozva?e gradske starje?ine, ali doðo?e na zbor i svi mladiæi i ?ene.
   Postavi?e Ahiora usred svega naroda, a Ozija ga uzme ispitivati ?to to
   bija?e s njim.

   ^17Ahior ih izvijesti o svemu ?to je reèeno na Holofernovu vijeæanju:
   ?to je sam kazao voðama Asurovim i ?to je u nadutosti svojoj Holoferno
   govorio protiv doma Izraelova.

   ^18Tada narod pade nièice, iskaza ?tovanje Bogu svome i zavapi:

   ^19"Gospode, Bo?e nebeski, pogledaj oholost njihovu, budi milostiv
   poniznosti roda na?ega i obazri se danas na lica sebi posveæenih!"

   ^20Potom utje?i?e Ahiora i pohvali?e ga.

   ^21Ozija ga sa zbora odvede u dom svoj i priredi starje?inama gozbu.
   Svu noæ dozivahu u pomoæ Boga Izraelova.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Sutradan zapovjedi Holoferno svoj vojsci svojoj i svim narodima koji
   mu se bijahu pridru?ili u savezni?tvo da krenu na Betuliju, da
   zaposjednu putove ?to vode u brda i da zametnu rat protiv sinova
   Izraelovih.

   ^2Toga istog dana krenu?e svi njihovi ratnici. Vojska se tih bojovnika
   sastojala od stotinu i sedamdeset tisuæa pje?aka i dvanaest tisuæa
   konjanika, ne brojeæi opremu i golemo mno?tvo ljudi koji su i?li pje?ke
   meðu njima.

   ^3Utabori?e se u dolini nadomak Betuliji, uz izvor; zauze?e prostor u
   ?irinu od Dotaina do Belbaima, a u du?inu od Betulije do Kimona, koji
   se nalazi suèelice Ezdrelonu.

   ^4Kada sinovi Izraelovi vidje?e sve to mno?tvo, u strahu poèe?e
   govoriti meðu sobom: "Ovi æe potamaniti sve na zemlji! Ni najvi?e
   planine, ni klanci, ni bregovi neæe izdr?ati pod njihovom te?inom."

   ^5Svaki pograbi oru?je; upaliv?i luèi na svojim kulama, ostado?e na
   stra?i svu onu noæ.

   ^6Ujutro izvede Holoferno sve konjani?tvo pred oèi sinova Izraelovih
   koji su se nalazili u Betuliji;

   ^7podvr?e budnu nadzoru sve uspone koji su vodili do grada njihova,
   pretra?i sve izvore vode i zauze ih i tu postavi vojnièke stra?e pa se
   onda vrati k vojsci svojoj.

   ^8Doðo?e k njemu svi poglavari sinova Ezavovih, sve voðe naroda
   moapskoga i vojskovoðe obalnih krajeva te reko?e:

   ^9"Neka poslu?a na? gospodar nekoliko na?ih rijeèi da ne bi pretrpio
   poraz vojske svoje.

   ^10Taj se narod sinova Izraelovih nije nikada uzdavao u svoja koplja
   nego u planinske uzvisine po kojima ?ivi, jer nije se lako popeti na
   vrhove njihovih brda.

   ^11Zato se nemoj, gospodaru, boriti s njima kako se bori u otvorenoj
   bitki, pa neæe poginuti ni jedan èovjek koji pripada tvome narodu.

   ^12Ostani u svome taboru èuvajuæi bri?no svakoga svog vojnika. A dotle
   neka se tvoje sluge domognu vrela koje izvire na obronku.

   ^13Iz njega doista uzimaju vodu svi stanovnici Betulije. ?eða æe ih
   skonèati i oni æe predati grad. Mi æemo se onda sa svojim èetama popeti
   na obli?nje gorske uzvisine pa na njima postaviti stra?u da ni jedan
   èovjek ne izaðe iz grada.

   ^14Glad æe umoriti njih i njihove ?ene i njihovu djecu, pa jo? prije
   nego ih sasijeèemo maèem, le?at æe onemoæali po trgovima boravi?ta
   svoga.

   ^15Tada æe? im groznom odmazdom platiti ?to se pobuni?e i ne iziðo?e ti
   s mirom u susret."

   ^16Razlaganje njihovo svidje se Holofernu i svim njegovim vojvodama.
   Izda on zapovijed da uèine kako su ga svjetovali.

   ^17Krenu dakle odjel sinova Amonovih sa pet tisuæa Asiraca pa se
   utabori u podolju, zauzev?i nakapnice i izvore voda sinova Izraelovih.

   ^18Prema uzvisinama krenu?e sinovi Ezavovi i sinovi Amonovi pa stado?e
   u brdovitu kraju nasuprot Dotainu, odakle posla?e jedan dio prema
   jugoistoku, suèelice Egrebelu, koji se nalazi blizu Kusa na obali
   potoka Mohmura. Ostali dio asirske vojske utabori se na ravnici pa
   prekri sve lice zemlje; ?atori i silna oprema protezali im se u gustim
   nizovima tvoreæi golemo mno?tvo.

   ^19Sinovi Izraelovi podigo?e glas Gospodu Bogu svome, jer se
   obeshrabrio duh njihov zbog toga ?to bijahu opkoljeni od sviju
   neprijatelja svojih tako da im ne mogahu izmaæi.

   ^20Trideset se i èetiri dana nalazila oko njih asirska sila: pje?aci,
   vojnièka kola, konjanici. A onda stanovnicima Betulije nestade vode u
   sudovima,

   ^21a nakapnice im bijahu prazne; ni jedan dan nisu imali dovoljno pitke
   vode jer im se voda za piæe davala na mjeru.

   ^22Djeca im bijahu iznemogla, ?ene im i mladiæi padali u nesvijest od
   ?eðe: le?ali su po gradskim trgovima ili u kuæama, nisu vi?e imali
   snage.

   ^23Tada sav narod, mladiæi, ?ene i djeca odo?e k Oziji i gradskim
   upravljaèima i povika?e i reko?e pred svim starje?inama:

   ^24"Neka Bog sudi izmeðu vas i nas zbog velike nepravde koju ste
   poèinili na ?tetu na?u jer niste htjeli mirno pregovarati s Asircima.

   ^25Sad nam nema vi?e pomoæi niodakle: Bog nas je predao u njihove ruke
   da iznemognemo od ?eðe i posvema?nje iscrpljenosti.

   ^26A sada ih pozovite i predajte sav grad pljaèki Holofernovih ljudi i
   sve vojske njegove.

   ^27Jer nam je bolje da postanemo njihov plijen. Bit æemo, dodu?e,
   njihovi robovi, ali æemo saèuvati ?ivote i neæemo roðenim oèima gledati
   smrt djece svoje niti kako nam ?ene i djeca ispu?taju du?u.

   ^28U ime neba i zemlje, u ime Boga i Gospoda otaca na?ih, koji nas je
   kaznio zbog grijeha na?ih i poradi prijestupa otaca na?ih, zaklinjemo
   vas da jo? danas izvr?ite ?to smo vam kazali."

   ^29Usred zbora nasta sveopæi plaè i svi glasno zavapi?e Gospodu Bogu.

   ^30Ozija im upravi rijeè: "Budite hrabri, braæo, ustrajmo jo? pet dana,
   za kojih æe Gospod Bog na? izliti na nas milost svoju: zacijelo nas
   neæe napustiti zauvijek.

   ^31Proðe li tih pet dana bez ikakve pomoæi, izvr?it æu ?to tra?ite."

   ^32Potom otpusti narod, svakoga u njegovu èetvrt. Ljudi odo?e na zidove
   i kule svoga grada, a ?ene i djecu posla?e njihovim kuæama. Ali u gradu
   bijahu krajnje poti?teni.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Tih dana sve je to èula Judita, kæi Merarija, sina Oksa, sina
   Oziela, sina Elkija, sina Ananije, sina Gedeona, sina Rafaina, sina
   Ahitoba, sina Elije, sina Helkije, sina Eliaba, sina Natanaela, sina
   Salamiela, sina Sarasadaja, sina Izraelova.

   ^2Njezin mu? Mana?e, iz istoga plemena i obitelji, bje?e umro za ?etve
   jeèma.

   ^3Nadgledavao je one koji su povezivali snopove na njivi kad ga pogodi
   sunèanica: pade na postelju i umrije u Betuliji, gradu svome; pokopa?e
   ga do njegovih otaca u polju ?to se nalazi na pola puta izmeðu Dotaina
   i Balamona.

   ^4Judita odonda ?ivlja?e kao udovica veæ tri godine i èetiri mjeseca.

   ^5Naèinila je sebi sobu na ravnome kuænom krovu, navukla preko bokova
   kostrijet i nosila haljine udovièke.

   ^6Postila je sve dane udovi?tva svoga, osim uoèi subote i za samih
   subota, uoèi mlaðaka i za samih mlaðaka te za svetkovina i blagdana
   doma Izraelova.

   ^7Bila je lijepa i naoèita. Njezin mu? Mana?e bija?e joj ostavio zlata
   i srebra, slugu i slu?kinja, stoke i zemlji?ta, i tako je ?ivjela.

   ^8Ne bija?e nikoga koji bi kazao ?to ru?no o njoj, jer je bila jako
   bogobojazna.

   ^9Doèula je dakle krute rijeèi koje puk, zapav?i u malodu?je zato ?to
   je nestalo vode, bija?e upravio gradskom starje?ini, a doznala je i sve
   ?to je Ozija rekao narodu i kako im se zakleo da æe do pet dana predati
   grad Asircima.

   ^10Posla tada slu?kinju koja je vodila njezine poslove da dozove
   gradske starje?ine Habrisa i Harmisa.

   ^11Doðo?e oni k njoj, a ona im kaza: "Poslu?ajte me, glavari Betulije!
   Nije ba? valjan govor ?to ste ga odr?ali puku. A umetnuli ste u taj
   govor i zakletvu izmeðu Boga i vas i rekli da æete predati grad
   neprijatelju ako vam Gospod u odreðenom roku ne pomogne.

   ^12A tko ste vi da danas isku?avate Boga i postavljate se iznad Boga
   meðu ljudima?

   ^13Ispitujte namisli Boga Svevladara koliko vam drago, pa svejednako
   neæete razumjeti ni?ta dovijeka.

   ^14Ako ne uspijevate istra?iti dubine ljudskoga srce niti doznati ono
   ?to prolazi ljudskom mi?lju, kako æete dokuèiti Boga koji je stvorio
   sve to? Kako æete istra?iti misao njegovu i shvatiti nakane njegove?
   Ne, braæo, nemojte ljutiti Gospoda Boga na?ega!

   ^15Jer ako nam i ne htjedne priskoèiti u pomoæ u ovih pet dana, ipak
   nas mo?e za?tititi ali i zatrti, i to naoèigled neprijatelja na?ih, u
   one dane kad mu se svidi.

   ^16Prema tome, ne tra?ite odluke Gospoda Boga na?ega, jer Bog nije
   èovjek da biste mu mogli prijetiti niti sin èovjeèji komu biste mogli
   nareðivati.

   ^17Zbog toga, oèekujuæi spas koji mo?e doæi od njega, dozivajmo ga u
   pomoæ, i on æe poslu?ati glas na?, bude li mu to drago.

   ^18Jer u na?im pokoljenjima nije bilo, a nema ni dan-danas u na?emu
   plemenu, obitelji, selu ili gradu onih koji bi ?tovali bo?tva naèinjena
   rukama, kao ?to je bivalo u prija?nja vremena.

   ^19Zato su oèevi na?i bili predani maèu, bili su pljaèkani i do?ivjeli
   velike poraze od neprijatelja.

   ^20Ali mi ne znamo drugoga Boga do njega, pa se stoga nadamo da neæe
   napustiti ni nas ni ikoga od na?eg plemena.

   ^21Jer budemo li osvojeni mi, bit æe osvojena i sva Judeja i opljaèkano
   na?e Sveti?te, a on æe to obe?èa?æenje osvetiti na?om krvlju.

   ^22Pokolj braæe na?e, tjeranje svega naroda u progonstvo i opusto?enje
   ba?tine na?e oborit æe na glavu na?u meðu poganima meðu kojima æemo se
   nalaziti kao robovi i biti predmet pogrde i ismjehivanja za na?e
   gospodare,

   ^23jer se na?e ropstvo neæe pretvoriti u naklonost nego æe ga Gospod
   Bog na? pretvoriti u porugu.

   ^24Stoga, braæo, poka?imo svojoj braæi da od nas zavisi ?ivot njihov te
   da Sveti?te, Hram i ?rtvenik poèivaju na nama.

   ^25Zbog svega toga zahvalimo radije Gospodu Bogu na?emu ?to nas
   isku?ava kao ?to je isku?avao i oèeve na?e.

   ^26Sjetite se kako je èinio s Abrahamom, kako je isku?avao Izaka, ?to
   se dogodilo Jakovu u Mezopotamiji sirijskoj kad je pasao ovce Labana,
   svoga ujaka.

   ^27Jer kako je isku?avao njih da bi isku?ao njihova srca, tako postupa
   s nama da se popravimo, a ne da nam se osveti, jer Bog isku?ava one
   koji su mu blizu."

   ^28Ozija joj odgovori: "Sve ?to si izrekla iznosila si iz plemenitog
   srca i nitko se neæe usprotiviti tvojim rijeèima.

   ^29Jer tvoja se mudrost ne oèitova tek danas: jo? od poèetka tvojih
   dana sav je narod znao za tvoju umnost, za plemenitost srca tvoga!

   ^30Ali puk trpi u?asno od ?eðe, pa nas je prisilio da izvr?imo ono ?to
   smo obeæali i da se zakunemo zakletvom koje neæemo prekr?iti.

   ^31Sada, buduæi da si ti pobo?na ?ena, moli se za nas, a Gospod æe
   poslati ki?u i napuniti na?e èatrnje da ne izginemo."

   ^32Odgovori im Judita: "Poslu?ajte me! Izvest æu djelo o kojemu æe
   spomen prelaziti od pokoljenja na pokoljenje meðu sinovima na?eg
   naroda.

   ^33Budite noæas na gradskim vratima da mognem iziæi sa svojom
   slu?kinjom. Prije onog dana u koji ste namislili predati grad
   neprijateljima Gospod æe rukom mojom donijeti spas Izraelu.

   ^34Ne tra?ite da vam ka?em ?to sam namjerila. Neæu vam odati ni?ta dok
   ne bude izvr?eno ono ?to sam odluèila uèiniti."

   ^35Ozija i prvaci reko?e joj: "Idi u miru! Neka Gospod Bog bude uza te
   da se uzmogne? osvetiti neprijateljima na?im!"

   ^36Izi?av?i odande, vrati?e se na svoja mjesta.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Tada Judita pade nièice, posu glavu pepelom i razotkri kostrijet
   koju je nosila na sebi. I upravo kad su u Jeruzalemu, u Domu Bo?jem,
   prinosili veèernji tamjan, ona glasno zavapi Gospodu i reèe:

   ^2"O Gospode, Bo?e oca moga ?imuna, komu si ruku naoru?ao maèem da se
   osveti tuðincima koji bijahu radi sramote odrije?ili pas jedne djevice,
   obna?ili njezin bok da je okaljaju i obe?èastili njezinu utrobu za
   sramotu. Iako si kazao: 'Ne smije tako biti', oni su svejedno uèinili.

   ^3I zato si predao pokolju voðe njihove i krvi postelju njihovu,
   prevarenu i postiðenu njihovom prijevarom. Udario si po robovima i
   gospodarima; po vladarima na prijestoljima njihovim.

   ^4Predao si ?ene njihove plijenu, a kæeri njihove, svu imovinu njihovu
   odredio da bude razdijeljena meðu tvoje ljubljene sinove koji su
   gorjeli od revnosti prema tebi, u?asavali se nad obe?èa?æenjem svoje
   krvi i zvali te u pomoæ. O Bo?e, moj Bo?e, poslu?aj i mene udovicu.

   ^5Ti si sazdao i ono ?to je bilo prije i ?to æe biti poslije. Ti si
   zamislio i sada?njost i buduænost i sve se dogodilo ?to si umom
   zasnovao.

   ^6?to si nakanio, do?lo je preda te i reklo: 'Evo me!' Jer svi su tvoji
   putovi pripremljeni, a tvoje odluke predviðene.

   ^7Eto, Asirci se uznose svojom vojskom, ponositi su na konje i
   konjanike svoje, oholi su zbog vrsnoæe pje?aka svojih, uzdaju se u
   ?tit, koplje, luk, praæku i neæe da u tebi spoznaju Gospoda koji mrvi
   ratove.

   ^8Gospod je tvoje ime. Ti im skr?i snagu moæi svojom, savij silu
   gnjevom svojim. Jer su naumili da obe?èaste tvoje Sveti?te, da okaljaju
   ?ator gdje boravi preslavno Ime tvoje, da ?eljezom raznesu uglove
   ?rtvenika tvoga.

   ^9Vidi njihovu nadutost i upravi gnjev svoj na glave njihove, a moju
   udovièku ruku ojaèaj za naumljeno djelo.

   ^10Pogodi zamamno?æu mojih usana roba s voðom, a voðu s njegovim
   slugom. Razori drzovitost njihovu rukom jedne ?ene.

   ^11Tvoja snaga nije u mno?tvu niti moæ tvoja u silnicima, nego si ti
   Bog poniznih, pomoænik si malenih, potporanj slabih, utoèi?te
   napu?tenih, spasitelj oèajnih.

   ^12Doista, Bo?e oca moga, Bo?e ba?tine Izraelove, gospodaru neba i
   zemlje, tvorèe voda, kralju svega stvorenja, usli?aj molitvu moju!

   ^13Daj mi zamamnu rijeè koja ranjava i obara u krvi one koji su
   strahote smislili protiv tvoga Saveza, svetog Doma, brda Siona i kuæe
   sinova tvojih.

   ^14Uèini da spozna sav narod tvoj i svako pleme da si ti Bog, Bog svake
   moæi i snage, i da osim tebe nema drugoga za?titnika rodu Izraelovu!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Kad je prestala vapiti Bogu Izraelovu i kad je zavr?ila svoju
   molitvu,

   ^2ustade gdje bija?e pala nièice, dozva svoju slu?kinju i siðe u odaje
   u kojima je provodila subote i svetkovine svoje.

   ^3Svuèe sa sebe kostrijet, skide udovièke haljine, opra vodom tijelo,
   namaza se mirisavom ma?æu, poèe?lja kosu i stavi prevjes na glavu,
   odjenu se u sveèane haljine u koje se odijevala dok je jo? ?ivio mu?
   njezin Mana?e.

   ^4Obu sandale, metnu narukvice, ogrlice, prstenje, nau?nice i sav
   nakit: uresi se ?to je mogla ljep?e da bi oèarala oèi ljudi koji je
   budu gledali.

   ^5Slu?kinji preda mijeh vina i vrè ulja, napuni dvojaèe jeèmenom ka?om,
   pogaèama suhoga voæa i èistim hljebovima; sve to slo?i i stavi na nju.

   ^6Uputi?e se njih dvije prema vratima grada Betulije i tu naðo?e Oziju
   s gradskim starje?inama Habrisom i Harmisom.

   ^7Kad ovi ugleda?e Juditu preobra?ena lica i u onome ruhu, zadivi?e se
   ljepoti njezinoj pa æe joj:

   ^8"Bog otaca na?ih udijelio ti milost i dao ti da uspje?no izvede? ?to
   si naumila na slavu sinova Izraelovih i uzvi?enje Jeruzalema."

   ^9Judita se pokloni Bogu, a njima reèe: "Zapovjedite da mi otvore
   gradska vrata. Iziæi æu i izvesti ?to ste kazali." Oni naredi?e stra?i
   da otvori vrata kako je zatra?ila.

   ^10Otvori?e joj, pa Judita iziðe sa slu?kinjom. Ljudi su je iz grada
   pratili pogledom dok se spu?tala brdom i dok je poprijeko prelazila
   podoljem. Onda je vi?e nisu vidjeli.

   ^11Dok su i?le ravno podoljem, sreto?e je asirske predstra?e.

   ^12Zaustavi?e je i upita?e: "Kojemu narodu pripada?? Odakle dolazi? i
   kamo ide??" Ona odgovori: "Kæi sam Hebrejaca i bje?im od njih, jer æe
   vam se uskoro predati da vam budu hrana.

   ^13Zaputila sam se Holofernu, vrhovnom zapovjedniku va?e vojske, da se
   s njim iskreno porazgovorim. Pokazat æu mu put kojim æe morati poæi da
   bi zagospodario svim brdovitim krajem a da ne izgubi ni jednog èovjeka,
   ni jedne ?ive du?e."

   ^14Dok su ti ljudi slu?ali rijeèi njezine i promatrali je, bijahu
   zadivljeni njezinom ljepotom. Reko?e joj:

   ^15"Spasila si svoj ?ivot po?uriv?i se da siðe? k na?em gospodaru. Sada
   idi njegovu ?atoru: nas nekolicina pratit æemo te dok te ne predamo u
   ruke njegove.

   ^16Kada se bude? na?la pred njim, ne drhti u srcu svome nego mu reci
   ono ?to si kazala i on æe s tobom postupati dobro."

   ^17Izabra?e izmeðu sebe stotinu ljudi. Oni su bili pratnja njoj i
   slu?kinji njezinoj, pa ih dovedo?e do Holofernova ?atora.

   ^18U taboru se sve uskome?alo: vijest o Juditinu dolasku poðe od usta
   do usta po svim ?atorima. Doðo?e ljudi i poreda?e se do nje dok je ona
   stajala pred Holofernovim ?atorom i dok mu se njezin dolazak
   najavljivao.

   ^19Divljahu se ljepoti njezinoj i sinovima Izraelovim zbog nje. I
   govorahu jedan drugome: "Tko mo?e prezreti narod koji ima takve ?ene?
   Zacijelo ne bi valjalo ostaviti u ?ivotu i jednog èovjeka toga naroda.
   Kad bi ga ostavili na miru, bili bi kadri opèiniti sav svijet."

   ^20Holofernove stra?e i dvorjanici njegovi iziðo?e i uvedo?e Juditu u
   ?ator.

   ^21Holoferno je poèivao na le?aljci za zastorom od grimiza, zlata,
   smaragda i dragoga kamenja.

   ^22Izvijesti?e ga o dolasku njezinu i on iziðe na ?atorski ulaz: pred
   njim su nosili srebrne svjetiljke uljanice.

   ^23Kad se Judita naðe pred njim i njegovim dvorjanicima, svi se
   zadivi?e ljupkosti lica njezina. Ona se pokloni padnuv?i nièice. Sluge
   je Holofernove podigo?e.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Kaza joj tada Holoferno: "Budi hrabra, ?eno! Ne pla?i se u srcu
   svome! Jer nisam nanio zla nikome od onih koji odluèi?e slu?iti
   Nabukodonozora, kralja sve zemlje.

   ^2Pa da me i tvoj narod koji ?ivi u brdovitu kraju nije prezreo, ja ne
   bih digao koplja na nj. Ali su sami to skrivili.

   ^3Nego, sada mi reci za?to si pobjegla od njih a do?la k nama. Do?la si
   da se spasi?! Hrabro, ?ivot æe ti biti po?teðen noæas a i poslije.

   ^4Nitko ti neæe nanijeti zla, nego æe se postupati s tobom kako se
   postupa sa slugama moga gospodara i kralja Nabukodonozora."

   ^5Judita mu odgovori: "Poslu?aj rijeèi robinje svoje. Neka slu?kinji
   tvojoj bude dopu?teno govoriti s tobom: neæu noæas govoriti la?i svome
   gospodaru.

   ^6Bude? li slijedio savjete slu?kinje svoje, Bog æe ti pomoæi sretno
   izvesti djelo tvoje, a gospodar moj neæe biti razoèaran sa svojih
   pothvata.

   ^7Neka ?ivi Nabukodonozor, kralj sve zemlje, neka ?ivi moæ onoga koji
   te uputio kako bi uzmogao na pravi put izvesti svako ?ivo biæe! Pomoæu
   tebe nisu mu doista podvrgnuti samo ljudi nego, zahvaljujuæi
   vrijednosti tvojoj, i divlje i domaæe ?ivotinje i ptice nebeske: sve
   ?ivi samo za Nabukodonozora i svu kuæu njegovu.

   ^8Doèuli smo veæ i za razboritost i za o?troumnost tvoju. Svoj je
   zemlji znano da si u svem kraljevstvu samo ti sposoban, vrstan i
   pronicav u ratnom umijeæu.

   ^9Doznali smo i za govor ?to ga je Ahior izgovorio na tvome vijeæanju;
   buduæi da su ga stanovnici Betulije spasili, on im je kazao sve ?to je
   rekao pred tobom.

   ^10A sada, moæni gospodaru, nemoj potcjenjivati njegovo razlaganje nego
   ga pohrani u srcu svome jer je istinito: ne mo?e se rod na? progoniti
   niti ga mo?e dohvatiti maè, osim ako sagrije?i Bogu svome.

   ^11Ali da moj gospodar ne bi ostao razoèaran i proma?io u svome
   pothvatu, past æe na glavu njihovu smrt: tereti ih grijeh kojim su
   razgnjevili Boga svoga poèiniv?i bezakonje.

   ^12Kako im je ponestalo hrane, a i vode imaju sve manje, prohtjelo im
   se da navale na stoku svoju i odluèi?e da jedu ?to im je Bog zakonima
   zabranio.

   ^13Èak su naumili potro?iti prvine ?ita i desetine vina i ulja, èuvane
   i namijenjene sveæenicima koji u Jeruzalemu slu?e Boga na?ega; a ipak
   su to stvari kojih se nitko od naroda nije smio ni rukom dodirnuti.

   ^14Otpravili su u Jeruzalem, buduæi da i tamo?nji stanovnici isto rade,
   glasnike da im donesu potrebno dopu?tenje od Vijeæa starje?ina.

   ^15Èim im stigne dopu?tenje te izvr?e svoj naum, toga istog dana bit æe
   ti predani na uni?tenje.

   ^16Kada sam ja, slu?kinja tvoja, doznala sve to, pobjegoh od njih. Bog
   me poslao da sudjelujem s tobom u pothvatu kojemu æe se zaèuditi sva
   zemlja kada za nj èuje.

   ^17Jer slu?kinja je tvoja pobo?na i ?tuje Boga nebeskoga i dan i noæ,
   pa sada, kad ostanem uza te, gospodaru, tvoja æe slu?kinja samo
   zatra?iti da mo?e noæu otiæi prema dolini. Ondje æu moliti Boga, pa æe
   mi kazati kada oni poèine grijeh.

   ^18Zatim æu se vratiti i tebe obavijestiti, i ti æe? tada izaæi sa svom
   vojskom. Meðu njima neæe biti nikoga da ti se odupre.

   ^19Odvest æu te kroz Judeju sve do samog Jeruzalema, postavit æu usred
   njega prijestolje tvoje. Ti æe? ih tjerati pred sobom kao ?to se tjera
   stado koje nema pastira. Ni pas pred tobom neæe zalajati. Sve sam to
   predosjetila, to mi je objavljeno, pa sam poslana da ti odam."

   ^20Te se rijeèi svidje?e Holofernu i svima njegovim slugama. Zadivi?e
   se mudrosti njezinoj te uzviknu?e:

   ^21"Od jednoga do drugog kraja svijeta nema ravne njoj ljepotom lika i
   mudro?æu razlaganja."

   ^22A Holoferno joj reèe: "Dobro je uèinio Bog ?to te poslao pred tvojim
   narodom da nama pripadne moæ, a propast onima koji su prezreli moga
   gospodara.

   ^23A ti si plemenita izgledom i lijepo zbori?. Bude? li sve uèinila kao
   ?to si kazala, tvoj Bog postat æe i moj Bog, a ti æe? provoditi svoje
   dane u palaèi kralja Nabukodonozora i bit æe? slavna na svoj zemlji."
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Zapovjedi da je odvedu na mjesto gdje je bilo pohranjeno srebrno
   posuðe i naredi da joj daju od jela njegovih i od vina njegova.

   ^2Ali Judita odgovori: "Neæu toga jesti da ne bude sablazni, nego neka
   mi se jelo prireðuje od onoga ?to sam donijela sa sobom."

   ^3Holoferno je zapita: "Kad ti ponestane ?to ima? uza se, odakle æemo
   ti davati takva jela kad meðu nama nema nikoga od tvoga roda?"

   ^4Judita odgovori: "?ivota mi tvoga, gospodaru, ropkinja tvoja neæe ni
   utro?iti ?to je sa sobom donijela, a Gospod æe veæ rukom njezinom
   izvesti ?to je odluèio."

   ^5Onda je sluge Holofernove odvedo?e u ?ator. Spavala je do ponoæi.
   Ustade o jutarnjoj stra?i.

   ^6Poruèi Holofernu: "Neka gospodar moj dopusti da slu?kinja njegova
   iziðe radi molitve."

   ^7Holoferno naredi svojim stra?arima da je u tome ne ometaju. Ostala je
   tako tri dana u taboru. Noæu je i?la u dolinu Betulije i umivala se na
   studencu u taboru.

   ^8Kad bi tako izi?la, molila bi Gospoda, Boga Izraelova, da joj korake
   upravi na slavu sinova naroda njezina.

   ^9Vrativ?i se èista, zadr?ala bi se u ?atoru dok joj ne bi naveèer
   priredili jelo.

   ^10Èetvrtoga dana Holoferno priredi gozbu samo za svoje èasnike. Ne
   pozva nikoga od posluge.

   ^11Reèe dvoraninu Bagoi, upravitelju svih svojih dobara: "Idi i
   nagovori onu Hebrejku koja je kod tebe da doðe jesti i piti s nama.

   ^12Bila bi nam prava sramota imati uza se takvu ?enu a ne biti s njom;
   jer ako je ne predobijemo, rugat æe nam se."

   ^13Bagoa izaðe od Holoferna, uðe k njoj i reèe joj: "Neka ljepojka ne
   oklijeva doæi k mome gospodaru da bude èa?æena u njegovoj nazoènosti,
   da veselo pije vino s nama i postane ovoga dana kao jedna od asirskih
   kæeri koje ?ive u dvoru Nabukodonozorovu."

   ^14Judita mu odgovori: "Tko sam ja da se usprotivim svome gospodaru?
   Uèinit æu smjesta sve ?to je drago oku njegovu. Bit æe mi to radost sve
   do smrti."

   ^15Ustade, ukrasi se haljinama i svakakvim ?enskim uresima. Slu?kinja
   ode prije nje te prostrije po zemlji pred Holoferna ovnujske ko?e koje
   je dobila od Bagoe za svakida?nju upotrebu da na njima svakoga dana
   udobno blaguje.

   ^16Judita uðe i smjesti se. Holofernu se srce uzbudi, du?a mu se
   uznemiri i spopade ga ognjena ?udnja da bude s njom. Od onoga dana kad
   ju je prvi put vidio, samo je vrebao priliku da je zavede.

   ^17Kaza joj Holoferno: "DÓe pij i veseli se s nama!"

   ^18Judita odgovori: "Hoæu, pit æu, gospodaru, jer osjeæam da je danas
   moj ?ivot tako velik kako nije bio nikada od moga roðenja."

   ^19Uzela je, jela je i pila pred njim ?to joj njezina slu?kinja bija?e
   priredila.

   ^20Holoferno je u?ivao u njoj i pio je toliko vina koliko ga nije pio
   nikad u ?ivotu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 A uveèer se èasnici brzo povuko?e. Bagoa zatvori ?ator izvana, po?to
   je otpravio od svoga gospodara one koji su se jo? ondje nalazili. Svi
   odo?e na poèinak: bijahu umorni jer se gozba jako oduljila.

   ^2Juditu ostavi?e samu u ?atoru. Holoferno pao na postelju jer ga vino
   bija?e potpuno svladalo.

   ^3Judita je naredila svojoj slu?kinji da je èeka pred lo?nicom kao i
   svakog dana. Rekla je da æe izaæi na molitvu. Tako je kazala i Bagoi.

   ^4Svi bijahu oti?li od Holoferna, nitko, ni malen ni velik, nije ostao
   u lo?nici. Judita, stojeæi kraj Holofernove postelje, reèe u srcu svom:
   "Gospode, Bo?e svake sile, svrni u ovome èasu pogled svoj na djelo ruku
   mojih da se prodièi Jeruzalem!

   ^5Ovo je pravi èas da se pobrine? za svoju ba?tinu i ostvari? moju
   zamisao o propasti neprijatelja koji su nasrnuli na nas."

   ^6Priðe stupu postelje, do Holofernove glave, i skide odande Holofernov
   maè.

   ^7Zatim, primaknuv?i se postelji, zgrabi kosu Holofernovu i kaza:
   "Gospodine Bo?e Izraelov, ojaèaj me danas!"

   ^8I iz sve snage udari dvaput Holoferna po vratu i odrubi mu glavu.

   ^9Njegov trup potom otkotrlja s le?aja i str?e zastor sa stupova. Malo
   kasnije iziðe i glavu Holofernovu predade slu?kinji.

   ^10Ona je metnu u svoju torbu. Obadvije zatim, po obièaju, iziðo?e na
   molitvu. Pre?av?i tabor, zaokru?i?e ono podolje, pope?e se na uzvisinu
   Betulije i doðo?e pod njezina vrata.

   ^11Judita se javi jo? izdaleka stra?i na vratima: "Otvorite, otvorite
   vrata! S nama je Bog na? da izvede juna?tvo u Izraelu i jakost protiv
   neprijatelja kao ?to je uèinio i danas."

   ^12Kako graðani zaèu?e njezin glas, po?uri?e se do vrata svoga grada i
   pozva?e starje?ine gradske.

   ^13Strèa?e se svi, malo i veliko, jer ih je njezin dolazak iznenadio.
   Otvori?e vrata, primi?e ih, zapali?e vatru da se vide i okru?i?e ih.

   ^14Judita im jakim glasom kaza: "Hvalite Boga! Hvalite ga! Hvalite Boga
   koji nije uskratio milosti svoje kuæi Izraelovoj nego je mojom rukom
   noæas potukao neprijatelje na?e."

   ^15Izvadiv?i glavu iz torbe, pokaza im je i reèe: "Evo glave Holoferna,
   vrhovnog zapovjednika vojske asirske, i evo zastora pod kojim je le?ao
   pijan. Bog ga je pogodio rukom jedne ?ene!

   ^16Neka ?ivi Gospodin koji me za?titio na putu kojim sam hodila! Jer je
   moje lice zatravilo Holoferna na propast njegovu, nije zgrije?io sa
   mnom te me tako nije osramotio ni okaljao."

   ^17Puk, sav izvan sebe, pade nièice da se pokloni Bogu i povika u jedan
   glas: "Blagoslovljen da si, Bo?e na?, koji si danas satro neprijatelje
   naroda svoga!"

   ^18Ozija joj kaza: "Blagoslovljena bila, kæeri, od Boga Svevi?njega
   vi?e od svih drugih ?ena na zemlji! Blagoslovljen Gospod Bog,
   stvoritelj neba i zemlje, koji te vodio da odsijeèe? glavu voði
   neprijatelja na?ih!

   ^19Jer tvoje pouzdanje neæe biti izbrisano iz srdaca ljudi nego æe se
   oni dovijeka sjeæati Bo?je moæi.

   ^20Neka Bog uèini da to bude na tvoju vjeènu diku i neka te nagradi
   svakim dobrom, jer kad bi poni?en na? rod, nisi ?tedjela ?ivota svoga,
   nego si sprijeèila na?u propast ?iveæi pravedno pred na?im Bogom!" A
   sav narod nadoda: "Amen! Amen!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Judita im reèe: "Poslu?ajte me, braæo! Uzmite ovu glavu i objesite
   je na kruni?te na?ih zidina.

   ^2Èim zora zarudi te sunce obasja zemlju, neka se svatko ma?i svog
   oru?ja i svi hrabri mu?evi neka izaðu iz grada. Izabrat æete im voðu
   kao da tobo?e hoæete siæi u ravnicu, na asirske predstra?e. Ali neæete
   siæi.

   ^3Oni æe pograbiti svoje oru?je, otiæi æe u tabor i probudit æe
   zapovjednike asirske vojske. Zajedno æe otrèati k Holofernovu ?atoru, i
   kad Holoferna ne naðu, spopast æe ih u?as i pobjeæi æe ispred vas.

   ^4Vi i svi koji ?ive u granicama Izraela, progonite ih i uni?tite na
   putu njihova uzmaka.

   ^5Ali prije nego sve to izvedete, pozovite mi Ahiora Amonca da svojim
   oèima prepozna onoga koji je prezreo kuæu Izraelovu a njega poslao k
   nama u smrt."

   ^6Pozva?e Ahiora iz Ozijine kuæe. Kako doðe i vidje Holofernovu glavu u
   rukama jednog od èlanova narodnoga zbora, sru?i se na zemlju i
   onesvijesti.

   ^7Kada se osvijestio, baci se do nogu Juditi, pokloni joj se i
   uskliknu: "Blagoslovljena da si u svakome ?atoru Judinu i u svakom
   narodu! Svatko æe drhtati od straha kad èuje tvoje ime!

   ^8A sada mi pripovjedi ?to si sve izvela ovih dana." Judita mu usred
   mno?tva pripovjedi sve ?to je uèinila od onoga dana kad je oti?la pa do
   tada, do toga razgovora s njima.

   ^9Kad je zavr?ila kazivanje, narod poène klicati od radosti: svim
   gradom odjeknu?e radosni povici.

   ^10Tada Ahior, vidjev?i ?to je sve uèinio Bog Izraelov, povjerova
   èvrsto u Boga te se dade obrezati i tako bi pribrojen narodu Izraelovu.

   ^11A kad zarudje zora, objesi?e Holofernovu glavu na zidine. Svaki
   pograbi svoje oru?je te jurnu?e u odredima niz padine.

   ^12Kada ih Asirci ugleda?e, obavijesti?e svoje zapovjednike. Ovi poðo?e
   zapovjednicima, tisuænicima i ostalim èasnicima svojim.

   ^13Doðo?e do Holofernova ?atora pa kaza?e upravitelju njegovih dobara:
   "DÓe probudi na?ega gospodara. Oni su se robovi usudili siæi i napasti
   nas da zauvijek budu uni?teni."

   ^14Bagoa uðe i pljesnu rukama pred ?atorskim zastorom: mi?lja?e da
   Holoferno spava s Juditom.

   ^15Ali kako se nitko ne odazva, razmaknu zastore, uðe u lo?nicu i naðe
   truplo baèeno na prag: glave nigdje, bija?e odnesena.

   ^16Kriknu iza glasa te plaèuæi, jecajuæi i sna?no zapoma?uæi rastrga na
   sebi haljine.

   ^17Uðe zatim u ?ator u kojem je boravila Judita i ne naðe je. Onda
   otrèa k narodu i povika:

   ^18"Ovi su robovi podmukli: jedna sama Hebrejka osramotila je dom
   kralja Nabukodonozora. Evo Holoferna na zemlji, ali glave na njemu
   nema."

   ^19Kad zapovjednici vojske asirske èu?e te rijeèi, razdera?e na sebi
   haljine, du?u im spopade silan strah, a taborom im se prolomi?e o?tri
   krikovi i silna kuknjava.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 I oni koji su se jo? nalazili u ?atorima, kad su èuli ?to se
   dogodilo, skameni?e se.

   ^2Uhvati ih strava i strah te ne bija?e èovjeka koji bi ostao uza svoga
   bli?njega, nego se svi bezglavo razbje?a?e po svim brdima i ravnicama.

   ^3I oni koji se bijahu utaborili u brdovitom kraju oko Betulije nago?e
   u bijeg. Tada se Izraelci sa svim svojim ratnicima baci?e na njih.

   ^4Ozija posla u Betomastaim, Bebe, Kobe, Kolu i na sve podruèje Izraela
   skoroteèe s porukom o onome ?to se dogodilo: neka svi nasrnu na
   neprijatelje te ih uni?te.

   ^5Èim to dozna?e, svi sinovi Izraelovi jednodu?no udari?e na njih te su
   ih tukli sve do Hobe. Tako uèini?e i oni koji su pristigli iz
   Jeruzalema i sa svih brda, jer je i njima javljeno ?to se dogodilo u
   neprijateljskom taboru. ?itelji Gileada i Galileje udari?e zatim s boka
   te su ih ?estoko tukli sve dok ne umako?e u Damask i njegove krajeve.

   ^6Ostali stanovnici Betulije nasrnu?e na tabor Asiraca, obori?e ga te
   nagrabi?e bogat plijen.

   ^7Vrativ?i se s pokolja, sinovi Izraelovi zagospodari?e preostalim. I
   sela i gradiæi po brdima i ravnicama domogo?e se silna plijena; bija?e
   ga doista mnogo.

   ^8Veliki sveæenik Joakim i starje?ine sinova Izraelovih koji su ?ivjeli
   u Jeruzalemu doðo?e da se dive dobroèinstvu ?to ga Gospod uèini
   Izraelu, da vide Juditu i da je pozdrave.

   ^9Kad uðo?e u kuæu njezinu, svi je jednodu?no blagoslovi?e govoreæi:
   "Ti si slava Jeruzalema! Ti si najvi?i ponos Izraela! Ti si uzvi?ena
   dika roda na?ega!

   ^10Rukom svojom sve si to uèinila, Izraelu dobra pribavila, Bogu samom
   time omiljela! Blagoslovljena da si na vjeèna vremena od Gospoda
   Svevladara." A sav narod reèe: "Amen!"

   ^11Trideset je dana narod pljaèkao tabor. Juditi dado?e ?ator
   Holofernov, svu srebrninu, naslonjaèe, posuðe i sav njegov namje?taj.
   Ona uze sve to, natovari svoju mazgu, zatim dade upregnuti svoja kola
   te ih napuni.

   ^12Sve su ?ene Izraelove trèale da je vide, hvalile je i plesove
   izvodile u èast njezinu. Onda ona uze br?ljane u ruke i pokloni ih
   ?enama koje su je pratile.

   ^13Zatim se ona i njezine pratilice ovjenèa?e maslinovim granèicama.
   Ona je stupala na èelu naroda i predvodila ?ene u plesu; slijedili su
   je Izraelci naoru?ani, okiæeni vijencima i s hvalospjevom na usnama.

   ^14Usred sveg Izraela Judita zapjeva ovu zahvalnicu, a sav je narod
   glasno prihvatio taj hvalospjev.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Judita zapjeva: "Slavite Boga moga s bubnjevima, Gospodinu pjevajte
   s cimbalima, psalam i pohvalu izvijajte mu u èast, velièajte i
   zazivajte Ime njegovo!

   ^2Jer Gospod Bog ?to dokonèava ratove, da bi udario tabor svoj usred
   naroda, izbavi me iz ruke progonitelja mojih.

   ^3Asur siðe s planina sjevernih, doðe sa silnom vojskom svojom. Mno?tvo
   njihovo potoke zakrèi, konji njihovi bregove prekri?e.

   ^4Kaza da æe kraj moj zapaliti, moje mladiæe maèem isjeæi, o tlo
   razmrskati moju dojenèad, kao plijen moju djecu uzeti, ugrabiti moje
   djevice.

   ^5Gospod Svevladar svlada ih rukom ?ene jedne!

   ^6Nisu im mladiæi silnika slomili, Titanovi sinovi nisu ga oborili,
   divovi silni nisu ga napali, nego Judita, kæi Merarijeva, ljepotom
   svoga lica njega uni?ti!

   ^7Ona svuèe udovièke haljine, da bi Izraelce ugnjetene podigla, namaza
   lice ma?æu mirisnom,

   ^8na kose prevjes stavi, lanene halje uze da ga opèini.

   ^9Sandala njemu oko zatravi, ljepota njena du?u mu zarobi, maè mu kroza
   ?iju proðe.

   ^10Perzijce njena hrabrost osupnu, a Medijce smionost zaprepasti.

   ^11Tad viknu?e ponizni moji, a oni se prepado?e, nemoæni moji, a oni se
   prestravi?e; podigo?e glas, a oni u bijeg nago?e!

   ^12Djevojèica sasjeko?e ih sinovi, pobi?e ih kao sinove odmetnika, u
   boju Boga moga pogibo?e.

   ^13Bogu svom pjevat æu pjesmu novu. Velik si i slavan, Gospode! U sili
   divan i nepobjediv!

   ^14Sva stvorenja tvoja tebi neka slu?e, jer ti samo reèe, i postado?e;
   posla duh svoj, i on ih oblikova. I glasu tvome nitko ne odolje.

   ^15Planine æe se iz temelja s vodama potresti, hridi æe se pred tobom
   kao od voska istopiti, ali prema onima koji te se boje ti æe? i tada
   milostiv biti.

   ^16Neznatna ti je svaka ?rtva na ugodan miris, jo? neznatnija pretilina
   paljenice, ali tko se boji Gospoda - velik je zauvijek.

   ^17Jao narodima koji ustanu na narod moj! Bog Svevladar kaznit æe ih na
   dan Suda: poslat æe oganj i crve u meso njihovo, a oni æe u boli
   jaukati zauvijek."

   ^18Kada doðo?e u Jeruzalem, pokloni?e se Bogu, a po?to se narod oèisti,
   prineso?e paljenice, dragovoljne prinose i darove.

   ^19Judita posveti kao "herem" sve Holofernove predmete koje joj puk
   bija?e predao i svilene tkanine koje bija?e uzela s postelje njegove.

   ^20Narod se veselio tri mjeseca u Jeruzalemu pred Sveti?tem i Judita je
   ostala s njima.

   ^21A nakon tih dana svaki se vrati na svoju ba?tinu. Judita se povuèe u
   Betuliju i osta na svom posjedu. I svega vijeka svojega bila je slavna
   na svoj zemlji.

   ^22Mnogi su je prosili, ali ona ne upozna ni jednoga èovjeka u sve dane
   ?ivota svojega otkad joj umrije mu? Mana?e i bi pridru?en narodu svome.

   ^23Starjela je i u domu mu?a svojega postigla dob od sto i pet godina.
   Slu?kinji svojoj dala je slobodu. Umrije u Betuliji. Pokopa?e je u
   peæini Mana?ea, mu?a njezina.

   ^24Dom Izraelov oplakiva?e je sedam dana. Prije smrti razdijelila je
   svoja dobra roðacima svojim i roðacima mu?a svojega Mana?ea.

   ^25U Juditino vrijeme, a i mnogo poslije smrti njezine, ne bija?e
   nikoga tko bi zadavao strah sinovima Izraelovim.
     __________________________________________________________________

1 Maccabees
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Aleksandar Makedonac, sin Filipov - tada veæ gospodar Grèke -
   provali iz zemlje Kitima i potuèe Darija, kralja perzijskog i
   medijskog, i zakralji se namjesto njega.

   ^2Povede mnoge ratove, zauze tvrðave i poubija kraljeve zemlje.

   ^3Dopro je do nakraj svijeta i poplijenio mnoge narode. Sva zemlja pred
   njim umuknu, a srce se njegovo uznese i uzoholi.

   ^4Sakupi silnu vojsku, podlo?i svojoj vlasti krajeve, narode i vladare
   da mu plaæaju danak.

   ^5Konaèno pade u postelju i uvidje da mu je umrijeti.

   ^6Sazva svoje slu?benike, odliènike koji su s njim rasli od mladosti, i
   jo? za ?ivota razdijeli im svoje kraljevstvo.

   ^7Tako, po?to je kraljevao dvanaest godina, Aleksandar umrije.

   ^8A njegovi èasnici preuze?e vlast, svaki na svome podruèju.

   ^9Svi se oni poslije njegove smrti okruni?e, a tako nakon njih i
   njihovi sinovi. Tako se godine i godine mno?ilo zlo na zemlji.

   ^10Od njih doðe gre?ni izdanak Antioh Epifan, sin kralja Antioha, koji
   bija?e talac u Rimu. On se zakralji godine sto trideset i sedme
   kraljevstva grèkoga.

   ^11U one dane naðo?e se u Izraelu ljudi opaki koji stado?e uvjeravati
   mnoge: "Hajde da sklopimo savez s narodima svojim susjedima, jer otkako
   se od njih odijelismo, snaðo?e nas mnoga zla."

   ^12I mnogima se to svidjelo.

   ^13?tovi?e, po?uri?e se neki od naroda i odo?e kralju, koji im dopusti
   da se povedu za poganskim obièajima.

   ^14I sagradi?e u Jeruzalemu borili?te, kako to obièavaju pogani,

   ^15prepravi?e svoje obrezanje i otpado?e od svetog Saveza. Ujarmi?e se
   s poganima i proda?e se da èine zlo.

   ^16Kad je Antioh uèvrstio svoju vlast, poduze da svom kraljevstvu
   podvrgne Egipat pa da kraljuje dvama kraljevstvima.

   ^17Provali u Egipat sa silnom vojskom, s bojnim kolima i slonovima, s
   konjicom i velikim brodovljem.

   ^18I zametne rat protiv Ptolemeja, kralja egipatskog, koji pred njim
   uzmaèe i pobje?e. Pado?e mnogi nasmrt ranjeni.

   ^19I tako oni zagospodari?e egipatskim utvrðenim gradovima i
   poplijeni?e Egipat.

   ^20A po?to je potukao Egipat, Antioh se godine sto èetrdeset i treæe
   vrati i krene protiv Izraela. Uziðe na Jeruzalem sa silnom vojskom.

   ^21Drsko prodre u Sveti?te i zaplijeni zlatni kadioni ?rtvenik,
   svijeænjak sa svim, priborom,

   ^22stol za prino?enje hljebova, sudove za ?rtve ljevanice, kale?e,
   zlatne kadionice, zavjese, vijence i sav zlatni ures na proèelju Hrama,
   koje ogoli.

   ^23Zaplijenio je sve srebro i zlato, oteo dragocjeno posuðe i opljaèkao
   tajne riznice koje je mogao pronaæi.

   ^24Oplijeniv?i sve to, vratio se u svoju zemlju, po?to je izvr?io
   pokolj i izgovorio silno bogohulstvo.

   ^25U Izraelu nasta opæa tuga po svim mjestima.

   ^26Zastenja?e poglavari i starje?ine, obnemogo?e mladiæi i djevojke -
   ljepota ?enska sva uvenu.

   ^27Mlado?enje udari?e u tu?aljke; a nevjeste po lo?nicama prokuka?e.

   ^28Sva se zemlja tresla od ?alosti nad svojim stanovnicima, sav se dom
   Jakovljev obukao u sramotu.

   ^29Nakon dvije godine posla kralj u gradove judejske nadglednika
   poreza, koji doðe u Jeruzalem s jakom vojskom.

   ^30Najprije im je lukavo govorio o miru, i oni mu povjerova?e. Zatim
   iznenada navali na grad, potuèe ga te?kim udarcima i pogubi mno?tvo
   Izraelaca.

   ^31Opljaèka grad, zapali ga vatrom i sru?i mu kuæe i zid unaokolo.

   ^32?ene i djecu uèini?e sebi robljem i porazdijeli?e meðu sobom stoku.

   ^33Zatim su obzidali Davidov grad velikim i jakim zidom, s gordim
   kulama, i tako im postade utvrdom.

   ^34Ondje smjesti?e opaki olo?, ljude protivne Zakonu, koji se tu
   osili?e.

   ^35Nagomila?e tu oru?ja i hrane i pohrani?e plijen koji poplijeni?e u
   Jeruzalemu. I tako se tu stvorilo neprijateljsko gnijezdo.

   ^36Postade to zasjeda Sveti?tu, za sve vrijeme opak protivnik Izraelu.

   ^37Proli?e krv nevinu naokolo Sveti?ta i oskvrnu?e sveto mjesto.

   ^38Zbog njih pobjego?e ?itelji jeruzalemski i grad postade naselje
   stranaca. Jeruzalem postade tuðina porodu svome, i djeca ga njegova
   napusti?e.

   ^39Sveti?te njegovo opustje k'o pustinja, blagdani mu se okrenu?e u
   ?alovanje, subote u porugu, a slava njegova u ni?tavilo.

   ^40K'o nekoæ slava njegova, namno?ila mu se sramota, i sav se ponos
   njegov okrenu u tugovanje.

   ^41I napisa kralj proglas svemu svom kraljevstvu da svi moraju postati
   jedan narod i svaki mora ostaviti svoje obièaje.

   ^42I svi se narodi pokori?e kraljevoj naredbi.

   ^43I mnogi Izraelci prihvati?e njegovo bogo?tovlje i poèe?e ?rtvovati
   idolima i ne svetkovati subotu.

   ^44A kralj posla u Jeruzalem, i u ostale judejske gradove, poslanice po
   glasnicima da se svi imaju povesti za obièajima tuðinaca koji su u
   zemlji,

   ^45pa da se u Hramu dokinu paljenice, klanice i ljevanice; da se vi?e
   ne svetkuju subote i blagdani;

   ^46da se oneèisti Sveti?te i sveti narod;

   ^47da se podignu oltari, sveti gajevi i idoli pa da im se ?rtvuju
   svinje i neèiste ?ivotinje;

   ^48da se vi?e ne obrezuju djeca, da se oneèiste svakom neèistoæom i
   gnusobom

   ^49i tako zaborave Zakon i izmijene sve obièaje.

   ^50Tko se ne pokori kraljevoj naredbi, osuðen je na smrt.

   ^51Kralj je svem kraljevstvu napisao proglase takva sadr?aja i postavio
   je nadglednike nad svim narodom da se to provede. Svim je judejskim
   gradovima, svakomu napose, zapovjedio da prinose ?rtve.

   ^52I pridru?i?e im se mnogi od naroda, svi oni koji su otpali od
   Zakona, i zla velika uèini?e u zemlji.

   ^53Takvi primora?e Izraela da se skriva u svakojakim zbje?i?tima.

   ^54Petnaestoga dana mjeseca Kisleva, godine sto èetrdeset i pete,
   sagradio je kralj na oltaru za ?rtve paljenice Grozotu pusto?i. I u
   susjednim judejskim gradovima podigo?e ?rtvenike.

   ^55I palili su tamjan na vratima kuæa i po trgovima.

   ^56A u koga naðo?e knjige Zakona, razdera?e ih i baci?e u vatru.

   ^57Ako bi otkrili da tko èuva svitak knjige Saveza ili da pristaje uza
   Zakon, po kraljevoj je odluci bio ubijen.

   ^58Takvo nasilje provodili su mjesec za mjesecom nad Izraelom, nad
   svakim koga bi po gradovima otkrili.

   ^59Dvadeset i petoga u mjesecu prinosili su ?rtve na ?rtveniku
   podignutu na oltaru za paljenice.

   ^60Po toj zapovijedi pogubljivali su ?ene koje su dale obrezati svoju
   djecu;

   ^61objesili bi im o vrat dojenèad i smaknuli ih zajedno sa svim
   njihovim domom i s onima koji su izvr?ili obrezanje.

   ^62Uza sve to, mnogi od Izraela ostado?e postojani i pokaza?e se hrabri
   te nisu jeli od neèistih jela.

   ^63Radije su i?li u smrt nego da se oneèiste hranom ili da oskvrnu
   sveti Savez. I tako su umirali.

   ^64Uistinu, stra?an gnjev bija?e nad Izraelom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 U one dane Matatija, sin Ivana ?imunova, sveæenik iz koljena
   Joaribova, ode iz Jeruzalema i udari sjedi?te u Modinu.

   ^2A imao je pet sinova: Ivana prozvana Gadi,

   ^3?imuna prozvana Tasi,

   ^4Judu prozvana Makabej,

   ^5Eleazara prozvana Avaran, Jonatu prozvana Afus.

   ^6Videæi kakva se bogohulstva zbivaju u Judeji i u Jeruzalemu, Matatija

   ^7zavapi: "Jao, zar se zato rodih da gledam zator svog naroda i zator
   Svetoga grada pa da besposlen sjedim dok nam ga predaju u ruke
   neprijatelja - Sveti?te na?e u ruke tuðinaca?

   ^8Sveti?te njegovo postade k'o èovjek bez èasti,

   ^9posuðe, slava njegova, za plijen opljaèkano; nejaèad njegova po
   trgovima poklana, mladiæi njegovi hrana o?trim maèevima!

   ^10Ima li naroda kojemu ne pripade dio na?ega kraljevstva, koji ne
   prigrabi sebi plijena na?ega?!

   ^11Sav mu je nakit otet, slobodu zamijeni s ropstvom.

   ^12Gle, Sveti?te na?e - ljepota i slava na?a - opustje, oskvrnu?e ga
   pogani!

   ^13Èemu nam ?ivot?"

   ^14I razdrije Matatija i njegovi sinovi svoju odjeæu, navuko?e
   kostrijet i proplaka?e gorko.

   ^15Uto kraljevi ljudi, poslani da sile na otpad, doðo?e u Modin da
   prinude na ?rtvovanje.

   ^16Mnogi su od Izraela pri?li k njima. Ali Matatija i njegovi sinovi
   ostado?e postojani.

   ^17Kraljevi ljudi priðu Matatiji i stanu ga nagovarati: "Ti si èovjek
   ugledan u ovom gradu, èastan i utjecajan; uz tebe su tvoji sinovi i
   braæa.

   ^18Priði dakle prvi i izvr?i zapovijed kraljevu, kao ?to to uèini?e
   drugi narodi, ostali Judejci i preostalo stanovni?tvo Jeruzalema, pa
   æe? i ti i tvoji sinovi uæi u krug kraljevih prijatelja i bit æete
   èa?æeni srebrom i zlatom i mnogim darovima."

   ^19Matatija im jakim glasom odgovori: "Neka se i svi narodi pod
   kraljevom vla?æu njemu pokore tako te svaki od njih odstupi od
   bogo?tovlja svojih predaka i privoli njegovim naredbama,

   ^20ja i moji sinovi i sva braæa moja slijedit æemo Savez otaca svojih.

   ^21Ne dalo Nebo da ostavimo Zakon i zapovijedi.

   ^22I zato ne mo?emo poslu?ati kraljevih naloga da prestupimo svoje
   bogo?tovlje ni udesno ni ulijevo."

   ^23Tek ?to je on to kazao, a ?idov neki priðe pred oèima sviju da prema
   kraljevoj zapovijedi ?rtvuje na ?rtveniku u Modinu.

   ^24Vidje to Matatija, razgnjevi se i srce mu zadrhta, obuzet pravednim
   gnjevom, potrèi i zakla ga na ?rtveniku.

   ^25U isti èas ubi i kraljeva èovjeka koji je silio na ?rtvovanje i
   obori ?rtvenik.

   ^26Tako provali njegova gorljivost za Zakon kao nekoæ Pinhasova protiv
   Zimrija, sina ?alumova.

   ^27Matatija tada stade vikati gradom iza glasa: "Svaki koji gori
   ljubavlju za Zakon i stoji uza Savez, neka ide za mnom."

   ^28I pobjego?e u gore on i njegovi sinovi, ostaviv?i u gradu sve svoje.

   ^29Mnogi tada kojima je bilo stalo do pravednosti i do pravde pobjego?e
   u pustinju

   ^30sa svojom djecom i ?enama i sa svom stokom, jer se zlo oborilo na
   njih.

   ^31I bi javljeno kraljevim ljudima i posadi koja bija?e u Jeruzalemu, u
   Davidovu gradu, da su ljudi koji su prekr?ili kraljevu zapovijed
   odbjegli u pustinjska skrovi?ta.

   ^32Jaka vojska dade se za njima u potjeru i sti?e ih. Svrsta?e se
   protiv njih, spremni da zametnu s njima bitku u dan subotnji.

   ^33I poruèi?e im: "Dosta je! Iziðite, pokorite se kraljevu nalogu da
   spasite ?ivot!"

   ^34Ali im oni odgovori?e: "Ne izlazimo i neæemo se pokoriti kraljevu
   nalogu da skvrnemo dan subotnji."

   ^35Napado?e ih bez oklijevanja.

   ^36A oni im nisu uzvraæali: ni da bi se kamenom na njih nabacili, a
   kamoli da se utvrde u svojim skrovi?tima.

   ^37"Umrimo svi," govorahu, "u svojoj nedu?nosti. Svjedoèe nam nebo i
   zemlja da nas ubijate nepravedno."

   ^38I zagna se vojska na njih u samu subotu te izginu?e svi oni sa
   svojom djecom i ?enama i stokom - oko tisuæu du?a.

   ^39Dozna?e za to Matatija i njegove pristalice i proplaka?e gorko:

   ^40"Ako uèinimo svi mi tako", reko?e jedan drugomu, "kao ova na?a
   braæa, i ne poðemo u boj protiv pogana za svoj ?ivot i za svoje
   svetinje, ubrzo æe nas istrijebiti sa zemlje."

   ^41I tako toga dana doneso?e odluku: "Tko god nas napadne u dan
   subotnji, vojevat æemo protiv njega da svi ne izginemo kao ?to izgibo?e
   braæa na?a u zbjegovima."

   ^42Pridru?ila im se i zajednica Hasidejaca, poizbor junaka u Izraelu,
   sve ljudi odanih Zakonu.

   ^43I svi drugi koji su bje?ali od progonstva pridru?ivali se njima, i
   tako im je raslo pojaèanje.

   ^44Prikupila se tako cijela vojska te su udarali u svom gnjevu na
   krivce i u svojoj srd?bi na bezakonike. Ostali se razbje?a?e - da se
   spase - po poganskim zemljama.

   ^45A Matatija i njegove pristalice stanu obilaziti i razvaljivati
   ?rtvenike.

   ^46Silom su obrezivali neobrezane djeèake koje bi na?li na podruèju
   Izraela.

   ^47Progonili su drske tuðince. I pothvat im je uspijevao.

   ^48Za?titili su tako Zakon od ruku pogana i kraljeva i ne dado?e da
   osili sila gre?nièka.

   ^49A kada se Matatijini dani primicahu kraju, reèe on svojim sinovima:
   "U ovo vrijeme, gle, osilila se drskost i pogrda; nastalo je doba
   razora i ljutog gnjeva.

   ^50Djeco moja! Gorljivo se zauzmite za Zakon i ?ivot svoj izlo?ite za
   Savez na?ih otaca.

   ^51Spominjite se djela ?to ih oci na?i izvr?i?e u svoje vrijeme. Steæi
   æete tako slavu veliku, bit æe vam besmrtno ime.

   ^52Nije li se Abraham vjeran pokazao u ku?nji i nije li mu to uzeto u
   pravednost?

   ^53A Josip je u svojoj nevolji oèuvao zapovijed i postao gospodar
   Egipta.

   ^54Pinhas, otac na?, nosio se gorljivo?æu i primio je obeæanje vjeènog
   sveæeni?tva.

   ^55Jo?ua je ispunio nalog i postao sucem Izraela.

   ^56Kaleb je u zboru bio svjedok istini i zato mu pripade ba?tina u
   zemlji.

   ^57Davidu, jer bija?e pobo?an, kraljevsko je prijestolje zauvijek dano
   u ba?tinu.

   ^58Ilija, jer bija?e gorljiv borac Zakona, bi uznesen na nebo.

   ^59Hananija, Azarja i Mi?ael vjerom se spasi?e iz plamena.

   ^60Daniel zbog svoje nedu?nosti bi izbavljen iz lavljih ralja.

   ^61Razmotrite i vidite iz koljena u koljeno: svi koji se u nj uzda?e ne
   pokleko?e nikada.

   ^62Ne stra?ite se prijetnja gre?nikovih, jer slava bezbo?nikova za
   gnoji?te je i za hranu crvima.

   ^63Danas se visoko di?e, sutra ga veæ naæi ne mo?e?: u prah svoj se
   vratio, propale mu osnove.

   ^64Junaci mi, djeco, budite; Zakona se èvrsto dr?ite da se u njem
   proslavite.

   ^65Evo vam ?imuna, brata va?ega: znam ga, èovjek je razuman; slu?ajte
   ga uvijek, on æe vam biti otac!

   ^66Juda Makabej, poizbor junak od svoje mladosti, bit æe vam vojskovoða
   i zapovijedat æe u ratu protiv pogana.

   ^67Skupite oko sebe sve koji vr?e Zakon i osvetite svoj narod.

   ^68Milo za drago vratite poganima i dr?ite se propisa Zakona."

   ^69Tada ih Matatija blagoslovi i bi pridru?en svojim ocima.

   ^70Umro je u godini sto èetrdeset i ?estoj; sahrani?e ga u grobnici
   otaca njegovih u Modinu. Oplakao ga je sav Izrael. Ê(166.-160. prije
   Krista)
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Matatiju je naslijedio sin njegov Juda Makabej.

   ^2Poduprije?e ga sva njegova braæa i sve pristalice njegova oca i
   odu?evljeno povedo?e rat Izraelov.

   ^3On pro?iri nadaleko slavu svoga naroda. Poput diva on se u oklop
   obukao, bojno oru?je sebi pripasao. Mnoge je bojeve zametnuo, o?trim
   maèem tabor ?titeæi.

   ^4Premac lavu svojim djelima, postade k'o laviæ ?to za plijenom rièe.

   ^5Gonio je otpadnike, trag im nju?eæi; palio je tlaèitelje svoga
   naroda.

   ^6Od straha pred njim dah im prestajao, bezakonici pred njim drhtahu.
   Spasenje se ruci njegovoj posreæilo.

   ^7Mnogog kralja on je ojadio, a Jakova djelima obradovao. Dok je vijeka
   blagoslivljat æe se uspomena njegova.

   ^8Obilazio gradovima Jude da istrijebi iz njih bezbo?nike, od Izraela
   srd?bu da odvrati.

   ^9Do krajeva zemlje ime mu doprlo, oko sebe sabra raspr?ene.

   ^10Apolonije sabra pogane i velika vojska krenu iz Samarije da zavoj?ti
   na Izraela.

   ^11Saznao za to Juda, pa ga presrete, potuèe ga i ubi. Mnogi nasmrt
   ranjeni pogibo?e, a ostali pobjego?e.

   ^12Oplijeni?e ih, a Juda sebi prisvoji maè Apolonijev i nosio ga je u
   boju svega svog ?ivota.

   ^13Kad je Seron, sirski vojvoda, èuo da je Juda skupio oko sebe ljude,
   zbor vjernih, spremnih da svaki èas krenu u rat,

   ^14reèe: "Steæi æu ime i proslavit æu se u kraljevstvu ako se zaratim s
   Judom i sa svima njegovima koji preziru kraljevu rijeè."

   ^15I krenu i uzaðe s njim sna?na vojska bezbo?nika da ga potpomognu i
   da se osvete sinovima Izraelovim.

   ^16Dok je uzlazio uza strmen Bet Horona, isprijeèi mu se Juda sa ?akom
   ljudi.

   ^17Kad ovi ugledaju vojsku koja je izlazila na njih, reko?e Judi: "Kako
   æe se oduprijeti nas ?aèica tome silnom mno?tvu? K tome smo obnemogli,
   cio dan bez hrane."

   ^18A Juda im odgovori: "Lako se mo?e dogoditi da i ?aèica ljudi
   uklije?ti mno?tvo. A Nebu je svejedno izvojevati spasenje s mnogima ili
   sa ?aèicom.

   ^19Pobjeda u ratu ne zavisi od jaèine vojske, jer nam od Neba dolazi
   jakost.

   ^20Ovi izlaze na nas u premoæi drskosti i bezakonja, da istrijebe nas i
   na?e ?ene i djecu na?u i da nas oplijene,

   ^21a mi vojujemo za goli ?ivot i za svoje svete uredbe.

   ^22Zato æe ih Gospod pred na?im oèima satrti, i ni?ta se ne bojte."

   ^23Tako reèe i obori se iznenada na njih i razbi Serona i svu njegovu
   vojsku.

   ^24Na?e za njima niz kosinu Bet Horona sve do ravnice. Pade ih kakvih
   osam stotina ljudi, a ostali pobjego?e u Filisteju.

   ^25I zavlada strah pred Judom i braæom njegovom i obuze prepast sve
   okolne narode.

   ^26Do kralja doprije ime njegovo i po svim se narodima pripovijedalo o
   Judinim djelima.

   ^27Kad je sve to èuo kralj Antioh, planu on gnjevom i posla da se skupe
   sve snage njegova kraljevstva - vojska silna.

   ^28Otvori svoje riznice i isplati vojsku za godinu dana i naredi da
   bude spremna za svaku priliku.

   ^29Uto opazi da presu?uje blago u njegovim riznicama i da su mu dr?avni
   dohoci sve manji zbog razdora i udaraca kojima je izmuèio zemlju
   zatiruæi zakone koji postojahu odiskona.

   ^30Poboja se dakle da neæe, kako je veæ bivalo, imati odakle podmiriti
   tro?kove i smoæi darove ?to ih je prije dijelio poda?nom rukom,
   prema?ujuæi u tom svoje prethodnike.

   ^31U toj je tjeskobi odluèi poæi na Perziju da prigrabi danak od
   zemalja i da tako namakne mnogo novca.

   ^32Ostavi Liziju, èovjeka ugledna, kraljevskog roda, da vodi dr?avne
   poslove od Eufrata pa do egipatske granice.

   ^33I povjeri mu skrbni?tvo nad svojim sinom Antiohom sve dok se on ne
   vrati.

   ^34Preda mu polovicu svoje vojske s bojnim slonovima i dade mu naredbe
   o svemu ?to je naumio, osobito o stanovnicima Judeje i Jeruzalema:

   ^35da se po?alje na njih vojska, da se satre i istrijebi snaga
   Izraelova i preostatak Jeruzalema, pa da se izbri?e i spomen na to
   mjesto,

   ^36a onda da se na svem onom podruèju nasele tuðinci i njima da se
   razdijeli njihova zemlja.

   ^37Tada kralj povede sa sobom ostalu polovicu vojske i krenu iz
   Antiohije, prijestolnice svoga kraljevstva, godine sto èetrdeset i
   sedme. Prijeðe preko Eufrata i poèe se probijati kroz gornje krajeve.

   ^38Lizija je izabrao Ptolemeja, sina Dorimenova, Nikanora i Gorgiju,
   mu?eve junaène, prijatelje kraljeve.

   ^39S njima posla èetrdeset tisuæa pje?aka i sedam tisuæa konjanika da
   navale na Judeju i da je opusto?e po zapovijedi kraljevoj.

   ^40I pokrenu se sva ta vojska, sti?e do Emausa i utabori se ondje u
   nizini.

   ^41Kad se o tome proèulo meðu trgovcima u onomu kraju, uze?e oni mnogo
   srebra i zlata i okova te doðo?e u tabor da Izraelce pokupuju kao
   roblje. A zavojevaèima se pridru?ila vojska iz Sirije i drugih zemalja.

   ^42Juda pak i njegova braæa vidje?e da se mno?e zla i da su se vojske
   utaborile na njihovu podruèju, a saznali su i za kraljeve naredbe da im
   se narod zatre i uni?ti.

   ^43Reko?e tada jedni drugima: "Podignimo narod svoj od propasti i
   poðimo u rat za narod svoj i za svetinje svoje!"

   ^44I sazva?e sav zbor da se svi spreme za boj i da se pomole i vapiju
   za milost i milosrðe.

   ^45Opustje Jeruzalem kao pustinja. Ne bija?e nikog od sve djece njegove
   da uðe ili da iziðe. Po Sveti?tu se gazilo, u Tvrðavi se nastani?e
   stranci, poganima posta svrati?te. Jakovu je radost i?èezla, umuknula
   mu frula i citara.

   ^46Izraelci se sastado?e u Masfi, pred Jeruzalemom, jer je nekoæ Izrael
   u Masfi imao molitveno mjesto.

   ^47Postili su toga dana i obukli se u kostrijet, posuli glavu pepelom i
   razderali svoje haljine.

   ^48Razvili su knjigu Zakona da potra?e u njoj ono ?to inaèe pogani
   tra?e od svojih idola.

   ^49Izneso?e sveæenièku odjeæu i prvine i desetine i pozva?e nazirejce
   koji su ispunili razdoblje svoga zavjeta.

   ^50I zavapi?e tada jakim glasom k Nebu: "?to da sada uèinimo sa svim
   ovim i kamo da ove smjestimo?

   ^51Sveti?te se tvoje gazi i skvrni, sveæenstvo je tvoje tu?no,
   poni?eno.

   ^52Pogani se, evo, udru?i?e protiv nas da nas istrijebe. Ti jedini
   znade? ?to nam spremaju.

   ^53Kako æemo im odoljeti ako nam ti ne priteèe? u pomoæ?"

   ^54I zatrubi?e nato u trublje i povika?e iz sveg glasa.

   ^55Juda tada postavi narodu starje?ine: tisuænike, stotnike,
   pedesetnike i desetnike.

   ^56Onima pak koji su ba? gradili kuæu, ili su se tek o?enili, ili su
   sadili vinograd, ili bijahu stra?ljivice, naredi da se svaki takav,
   kako i Zakon zapovijeda, vrati kuæi.

   ^57I vojska krenu i utabori se ju?no od Emausa.

   ^58Juda izda zapovijed: "Opa?ite se i budite junaci! Spremni stojte
   ranom zorom za boj protiv pogana koji se, eto, udru?i?e da istrijebe
   nas i na?e svetinje.

   ^59Bolje nam je u boju izginuti nego da gledamo zlo svog naroda i
   svojih svetinja.

   ^60Bit æe onako kako Nebo hoæe."
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Gorgija povede sa sobom pet tisuæa pje?aka i tisuæu poizbor
   konjanika; ta je vojska krenula noæu

   ^2da izvr?i prepad na ?idovski tabor i da ga iznenadi: vodièi joj
   bijahu stanovnici Tvrðe.

   ^3Kad je to doèuo Juda, podigao se i on sa svojim junacima da na
   kraljevu vojsku, koja je bila u Emausu, udari

   ^4dok su joj pripadnici jo? izvan tabora.

   ^5Gorgija je pak do?ao noæu u Judin tabor i nije na?ao nikoga, pa je
   zato stao ?idove tra?iti po gorama, jer, kako je rekao, "oni bje?e pred
   nama".

   ^6U cik zore pojavi se Juda u ravnici sa samo tri tisuæe ljudi. Ti nisu
   imali prikladna obrambenog oru?ja ni maèeva.

   ^7Vidjeli su poganski tabor, jak i utvrðen: opkoljavali ga konjanici,
   ljudi vièni boju.

   ^8Juda reèe svojim ljudima: "Ne bojte se toga mno?tva i ne pla?ite se
   njihovih napadaja.

   ^9Sjetite se da su se na?i oci spasili na Crvenom moru kad ih je
   progonio faraon s vojskom.

   ^10Zavapimo sada k Nebu: ono æe nam se mo?da smilovati, sjetit æe se
   svog Saveza s na?im ocima, pa æe danas pred nama tu vojsku satrti.

   ^11Tada æe svi narodi spoznati da postoji Netko tko izbavlja i spasava
   Izraela."

   ^12Stranci podigo?e oèi: opaziv?i kako im ?idovi dolaze s protivne
   strane,

   ^13iziðo?e iz tabora da prihvate bitku. Judini vojnici zatrubi?e u
   trube i zametnu?e boj.

   ^14Razbijeni, pogani nagnu?e u bijeg prema ravnici.

   ^15Ali svi na zalaznici pado?e od maèa. Ostale pogna?e sve do Gezera i
   do nizina Idumeje, do Azota i do Jamnije: palo je oko tri tisuæe ljudi.

   ^16Kad se Juda vratio s potjere kojoj bija?e na èelu,

   ^17reèe narodu: "Ne lakomite se na plijen jer nam prijeti jo? jedan
   rat.

   ^18Gorgija je sa svojom vojskom tu u gori. Sad se oduprite na?im
   neprijateljima, borite se protiv njih; potom æete bez brige pokupiti
   plijen."

   ^19Juda je jo? bio u rijeèi kadli jedan odred proviri s gorskog visa.

   ^20Vidje?e da su njihovi raspr?eni i da je tabor izgorio: o tome je jo?
   svjedoèio dim koji se vidio.

   ^21Od toga se prizora prestravi?e. A kad su jo? na ravnici opazili
   Judinu vojsku spremnu za boj,

   ^22svi pobjego?e u filistejsku zemlju.

   ^23Juda se vratio da im oplijeni tabor. Iznijelo se mnogo zlata,
   srebra, modra i crvena skrletna platna i golemo drugo blago.

   ^24Na povratku su ?idovi hvalili i blagoslivljali Nebo govoreæi: "Ono
   je dobro i njegova je ljubav vjeèna!"

   ^25Bija?e to dan velike izraelske pobjede.

   ^26Oni pak od neprijatelja koji bijahu utekli doðo?e k Liziji i javi?e
   mu sve ?to se dogodilo.

   ^27Ta ga vijest smete, duh mu klonu, jer se Izraelu nije dogodilo onako
   kako je on htio niti je bilo onako kako je zapovjedio kralj.

   ^28Zato je iduæe godine Lizija sabrao ?ezdeset tisuæa poizbor pje?aka i
   pet tisuæa konjanika da svlada ?idove.

   ^29Do?li su u Idumeju i utaborili se u Betsuru. Juda iziðe protiv njih
   sa deset tisuæa ljudi.

   ^30Kad vidje tu silnu vojsku, pomoli se ovako: "Blagoslovljen da si,
   spasitelju Izraela, ti koji si satro juri? diva rukom svoga sluge
   Davida i koji si filistejsku vojsku predao u ruke ?aulova sina Jonate i
   njegova ?titono?e.

   ^31Predaj i ovu vojsku u ?ake Izraela, svog naroda; neka se osramote i
   pje?aci i konjanici.

   ^32Posij strah u njihovim redovima, uni?ti uzdanje koje imaju u svoju
   silu i neka se pokolebaju svojim porazom.

   ^33Obori ih maèem onih koji te ljube, da te hvale pjesmama svi oni koji
   ti poznaju Ime!"

   ^34I poèe?e bitku i u srazu prsa o prsa pade iz Lizijine vojske oko pet
   tisuæa ljudi.

   ^35Videæi kako mu se osula vojska i kako su neustra?ivi Judini junaci,
   koji su bili spremni junaèki ?ivjeti ili umrijeti, Lizija se vrati u
   Antiohiju. Ondje unovaèi najamnike da iznova, s pojaèanom vojskom,
   provali u Judeju.

   ^36Juda pak i njegova braæa reko?e: "Eto, na?i su neprijatelji satrti,
   hajde da oèistimo Sveti?te i posvetimo ga."

   ^37Sabra se sva vojska i pope se na goru Sion.

   ^38Vidjeli su ondje opustjelo sveto mjesto, oskvrnjen oltar, spaljena
   vrata, u predvorjima naraslo ?ikarje kao u ?umi ili u gorama, a æelije
   poru?ene.

   ^39Razdrli su na sebi odjeæu, zakukali i glavu posuli pepelom.

   ^40Potom pado?e nièice pa na znak truba zavapi?e k Nebu.

   ^41Juda nalo?i ljudima da tuku one koji su bili u Tvrði sve dok on
   Sveti?te ne oèisti.

   ^42Zatim je izabrao sveæenike neokaljane, vjerne Zakonu.

   ^43Oèisti?e oni Sveti?te, a oskvrnjeno kamenje ukloni?e na neèisto
   mjesto.

   ^44Potom se vijeæalo ?to da se uèini od ?rtvenika za paljenice, koji je
   bio oskvrnjen.

   ^45Doðo?e na dobru misao da ga uklone, bojeæi se da im ne bude na
   sramotu, jer su ga pogani oskvrnuli. I obori?e ?rtvenik.

   ^46Kamenje stavi?e na prikladno mjesto na hramskoj gori, dok ne doðe
   prorok koji æe o njem odluèiti.

   ^47Nato, prema Zakonu, uze?e neklesano kamenje i podigo?e nov ?rtvenik,
   po uzoru na prija?nji.

   ^48Popravili su Sveti?te i unutra?njost Doma i posvetili predvorje.

   ^49Po?to su naèinili novo sveto posuðe, unijeli su u Hram svijeænjak,
   kadioni ?rtvenik i stol.

   ^50Kadili su tamjan na ?rtveniku i zapalili svjetiljke na svijeænjaku
   koje su rasvijetlile unutra?njost Hrama.

   ^51Postavili su hljebove na stol i objesili zastore. Tako dovr?i?e
   djelo koje su poduzeli.

   ^52Dvadeset i petog dana devetog mjeseca, zvanog Kislev, godine sto
   èetrdeset i osme ustado?e u rano jutro

   ^53i prineso?e po Zakonu ?rtvu na novom ?rtveniku za paljenice koji
   bijahu podigli.

   ^54Obnovili su posvetu ?rtvenika uz pjesme i zvuke citara, harfa i
   cimbala u ono isto doba i u isti dan u koji su ga pogani oskvrnuli.

   ^55Sav je narod pao nièice i poklonio se, a zatim upravio hvalu Nebu,
   onomu koji ih je tako sretno vodio.

   ^56Osam su dana slavili posvetu ?rtvenika i radosno prinosili paljenice
   i ?rtve prièesnice i zahvalnice.

   ^57Uresili su proèelje Hrama zlatnim vijencima i ?titovima, obnovili
   ulaz i æelije i postavili im vrata.

   ^58Nastala je velika radost u narodu i izbrisala se sramota koju su
   nanijeli pogani.

   ^59Juda je sa svojom braæom i sa svom izraelskom zajednicom odredio da
   se, poèev?i od dvadeset i petog dana mjeseca Kisleva, svake godine u
   svoje vrijeme osam dana radosno i veselo slavi dan posvete ?rtvenika.

   ^60U to su vrijeme oko gore Siona sagradili visoke zidove s jakim
   kulama, bojeæi se da pogani ne doðu ta mjesta oskvrnuti kao i prije.

   ^61Juda je ondje smjestio posadu da èuva goru Sion. Utvrdio je Betsur
   da narod ima tvrðu protiv Idumeje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Kad su okolni narodi èuli da je ?rtvenik ponovo sagraðen a Sveti?te
   uspostavljeno kao i prije, vrlo se razgnjevi?e

   ^2i naumi?e istrijebiti Jakovljevo pokoljenje ?to je ?ivjelo meðu
   njima; poèeli su ubijati i progoniti taj narod.

   ^3Juda zavojeva na Ezavove sinove u Idumeji, na zemlju Akrabatenu, jer
   su opsjedali Izraelce. ?estoko ih je porazio, ponizio i doèepao se
   plijena.

   ^4Sjetio se i zloæe Bajanovih sinova, koji su zasjedama na putovima
   narodu postavljali zamke i zapreke.

   ^5Po?to ih je opkolio u kulama, opsjedao ih je i predao ih prokletstvu.
   Zapalio je i sa?gao njihove kule i sve one koji su bili u njima.

   ^6Zatim krenu na Amonce, u kojih je nai?ao na jaku vojsku i mnogi narod
   pod poglavarem Timotejem.

   ^7Zapodjeo je s njima mnoge bojeve, potukao ih i slomio im silu.

   ^8Zauze Jazer sa selima njegova podruèja, a zatim se vrati u Judeju.

   ^9Pogani u Galaadu udru?i?e se protiv Izraelaca koji su ?ivjeli u
   njihovim krajevima da ih istrijebe; a Izraelci pobjego?e u tvrðavu
   Datemu.

   ^10Poslali su Judi i njegovoj braæi pisma ovako sastavljena: "Pogani
   koji nas okru?uju udru?ili se protiv nas da nas uni?te.

   ^11Spremaju se da osvoje tvrðavu u koju smo se sklonili. Timotej
   zapovijeda njihovom vojskom.

   ^12Doði sad i izbavi nas iz njihovih ruku, jer mnogo je na?ih veæ palo.

   ^13Pogubili su svu na?u braæu naseljenu u Tobijinoj zemlji, odveli u
   ropstvo ?ene i djecu, imanje im oduzeli i ondje pogubili oko tisuæu
   ljudi."

   ^14Dok se to pismo jo? èitalo, doðo?e drugi glasnici, iz Galileje,
   razdrte odjeæe, donoseæi iste vijesti:

   ^15"Udru?ili se protiv nas iz Ptolemaide i Tira i Sidona sa svim
   narodima Galileje da nas istrijebe."

   ^16A kad su Juda i narod to èuli, sazva?e veliku skup?tinu da vijeæaju
   ?to da uèine za svoju braæu izvrgnutu nevoljama i napadajima
   neprijatelja.

   ^17Juda tada reèe bratu ?imunu: "Izaberi sebi ljude pa idi, izbavi
   svoju braæu u Galileji! A ja i brat Jonatan poæi æemo u Galaaditidu."

   ^18Za obranu Judeje ostavi Zaharijina sina Josipa i Azarju, poglavara
   naroda, s preostalom vojskom.

   ^19I zapovjedi im: "Upravljajte ovim narodom, ali se ne upu?tajte u rat
   protiv poganskih naroda dok se mi ne vratimo."

   ^20?imunu su dali tri tisuæe ljudi za Galileju, a Judi osam tisuæa
   ljudi za Galaaditidu.

   ^21Po?to je oti?ao u Galileju, ?imun je zametnuo mnoge bojeve protiv
   pogana, porazio ih i natjerao ih u bijeg; gonio ih je do vrata
   Ptolemaide.

   ^22Ostavili su na boji?tu oko tri tisuæe ljudi, od kojih je pokupio
   plijen.

   ^23Poveo je sa sobom ?idove iz Galileje i Arbate sa ?enama i djecom i
   svim njihovim imanjem te ih odveo u Judeju s velikom rado?æu.

   ^24A Juda Makabej i brat mu Jonatan prijeðo?e preko Jordana i tri su
   dana i?li pustinjom.

   ^25Sreto?e Nabatejce, koji su ih primili miroljubivo te im pripovjedili
   sve ?to se dogodilo njihovoj braæi u Galaaditidi:

   ^26kako ih je mnogo zatvoreno u Bosori, u Bosoru, u Alemi, Kasfu,
   Makedu i Karnainu, a to su sve utvrðeni veliki gradovi;

   ^27kako ima zatvorenih i u ostalim gradovima Galaaditide i kako je
   neprijatelj odluèio da sutradan napadne te gradove, osvoji ih i u
   jednom danu istrijebi sve koji se nalaze u njima.

   ^28Juda odmah krenu s vojskom kroz pustinju prema Bosori. Zauze grad i
   spali ga po?to pobi sve mu?ko o?tricom maèa i pokupi plijen.

   ^29Odande je krenuo dalje noæu i pribli?io se tvrðavi.

   ^30Kad je svanula zora a oni podigli oèi, ugleda?e bezbrojno mno?tvo
   kako namje?ta ljestve i sprave da zauzmu tvrðavu; veæ su napadali.

   ^31Videæi da je napadaj poèeo i da se urnebesna vika, pomije?ana sa
   zvukom truba, di?e iz grada prema nebu,

   ^32Juda reèe ljudima svoje vojske: "Borite se danas za svoju braæu!"

   ^33Svrsta ih u tri skupine i tako krenu?e na neprijateljsku zalaznicu.
   Trube odjeknu?e i zazivi se podigo?e.

   ^34Timotejeva vojska, razabrav?i da je to Makabej, pobje?e pred njim.
   On ih porazi do nogu: toga dana ostade ih na boji?tu oko osam tisuæa.

   ^35Po?to je zatim skrenuo na Alemu, napade je, zauze, pobi sve mu?ko,
   oplijeni je i spali.

   ^36Odande se digao da zauzme Kasfo, Maked, Bosor i ostale gradove
   Galaaditide.

   ^37Poslije tih dogaðaja Timotej prikupi drugu vojsku i utabori se pred
   Rafonom s one strane potoka.

   ^38Juda je poslao svoje da izvide tabor i oni mu javi?e: "Oko ovog
   poglavara skupili su se svi pogani koji nas okru?uju i stvorili su
   golemu vojsku;

   ^39najmili su i Arape kao pomoæne odrede; utaborili su se preko potoka,
   pripravni da te napadnu." Juda krenu da ih presretne.

   ^40Timotej reèe zapovjednicima svoje vojske kad su se Juda i njegove
   èete pribli?ili vodi: "Ako prvi prijeðe i udari na nas, neæemo mu moæi
   odoljeti jer æe imati prednost;

   ^41a ako se poboji i utabori s one strane potoka, prijeæi æemo mi,
   udariti i nadvladati ga."

   ^42Kad se pribli?io toku vode, Juda postavi uz potok narodne pisare i
   nalo?i im: "Ne dopustite nikomu da razapinje ?atora, nego neka idu svi
   u boj."

   ^43On prijeðe prvi onamo, a za njim je slijedio sav narod. Potjera pred
   sobom sve pogane. Oni pobaca?e oru?je i pobjego?e da se sklone u
   karnainski hram.

   ^44?idovi su najprije osvojili grad, zatim spalili hram sa svima koji
   su bili u njemu. Tako je oboren Karnain i odonda se Judi nije moglo
   odoljeti.

   ^45Juda sabra sve Izraelce koji su bili u Galaadu, od najmanjeg do
   najveæeg, njihove ?ene i djecu i imanje, i to se golemo mno?tvo uputilo
   prema judejskoj zemlji.

   ^46Stigli su u Efron, va?an i vrlo jak grad ?to se nalazio na putu.
   Kako ga nije bilo moguæe zaobiæi ni desno ni lijevo, nije bilo druge
   nego kroza nj.

   ^47Stanovnici su im uskratili prolaz i vrata zagradili kamenjem.

   ^48Juda im posla poruku sastavljenu ovim miroljubivim rijeèima:
   "Pustite nas da proðemo preko va?e zemlje, da doðemo u svoju; nitko vam
   neæe uèiniti nikakve ?tete, samo æemo proæi." Ali im nisu htjeli
   otvoriti.

   ^49Tada Juda oglasi po vojsci neka svatko ostane na svojem mjestu.

   ^50Junaci vojske zauze?e polo?aje. Juda je cio dan i cijelu noæ
   napadao, i grad mu pade u ruke.

   ^51Posjekao je sve mu?ko o?tricom maèa, poru?io grad do temelja,
   oplijenio ga i pro?ao tim mjestom po tjelesima pobijenih.

   ^52?idovi su pregazili Jordan na velikoj ravnici nasuprot Bet?anu.

   ^53Juda je cijelim putem pribirao zaostale i bodrio narod sve dok nije
   stigao u judejsku zemlju.

   ^54Radosno i veselo uspinjali su se na goru Sion i prinijeli paljenice
   zato ?to su se svi u miru vratili i nitko od njih nije stradao.

   ^55Dok su Juda i Jonatan bili u galaadskoj zemlji a ?imun, njihov brat,
   u Galileji pred Ptolemaidom,

   ^56Josip, Zaharijin sin, i Azarja, zapovjednici vojske, èuli su za
   njihova sjajna djela i bojeve koje su vodili te reko?e:

   ^57"Proslavimo se i mi, poðimo protiv pogana ?to su oko nas!"

   ^58I tako dado?e naloge èetama kojima su zapovijedali i krenu?e na
   Jamniju.

   ^59Gorgija iziðe iz grada sa svojim ljudima da se s njima pobije.

   ^60Josip i Azarja bi?e natjerani u bijeg i gonjeni sve do judejskih
   meða. Palo je u taj dan meðu izraelskim narodom oko dvije tisuæe ljudi.

   ^61Bio je to velik poraz za narod: nisu slu?ali Judu i njegovu braæu,
   nego mi?ljahu da æe se istaknuti hrabro?æu.

   ^62Ali, eto, nisu bili od koljena onih ljudi od kojih je dolazio spas
   Izraelu.

   ^63Plemeniti Juda i njegova braæa u?ivali su veliku èast pred svim
   Izraelom i svim poganima gdje su god èuli za njihova imena.

   ^64Ljudi se natiskivali oko njih i klicali im.

   ^65Juda je sa svojom braæom oti?ao na jug da vojuje protiv Ezavovih
   sinova. Zauzeo je Hebron i njegova sela, sru?io tvrðave, a kule naokolo
   sve popalio.

   ^66Digav?i tabor, ode da osvoji filistejsku zemlju i proðe Marisu.

   ^67Toga su dana u boju pali sveæenici koji su se htjeli istaæi
   hrabro?æu pa se nepromi?ljeno upustili u boj.

   ^68Juda se uputio u Azot u filistejskom podruèju i ondje je razru?io
   ?rtvenike, izrezbarene likove njihovih bogova popalio, opljaèkao
   gradove, a onda se vratio u judejsku zemlju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 U to vrijeme kralj Antioh prolazio gornjim krajevima. Doèuo je da je
   perzijski grad Elimaida na glasu s bogatstva, sa srebra i zlata,

   ^2da je ondje bogat hram u kojem se nalaze zlatni predmeti vojne
   opreme, oklopi i oru?je ?to ih je ostavio Filipov sin Aleksandar
   Makedonski, koji je prvi vladao nad Grcima.

   ^3Zato je krenuo da poku?a zauzeti grad i opljaèkati ga, ali nije uspio
   jer su graðani doznali za njegovu nakanu.

   ^4Oni mu se oprije?e s oru?jem u ruci: natjerali su ga u bijeg te se
   odande morao, jako ojaðen, probijati natrag u Babilon.

   ^5Jo? dok je bio u Perziji, doðo?e i javi?e mu kako su pora?ene èete
   ?to su upale u judejsku zemlju.

   ^6I Lizija je navro sa sna?nom vojskom, ali je pred ?idovima morao
   pobjeæi, jer su oni pobijeðenim vojskama uzeli opremu i obilan plijen i
   tako postali jo? jaèi.

   ^7Sru?ili su i sramotni kip ?to ga bija?e podigao na ?rtveniku u
   Jeruzalemu, a svoje su sveto mjesto okru?ili visokim zidovima, kakvi su
   bili i prije, pa tako i Betsur, jedan od njegovih gradova.

   ^8Kad je kralj èuo te vijesti, prenerazi se i silno uznemiri; pade na
   postelju i razbolje se od jada ?to mu se nije ?elja ispunila.

   ^9Ostade tako vi?e dana, ali ga je tuga neprestano presvajala. A kad mu
   bija?e umrijeti,

   ^10dozva sve svoje prijatelje i reèe im: "Nestalo je sna s mojih oèiju
   i srce mi je klonulo od jada.

   ^11Zato rekoh u svom srcu: 'U koliku li sam tjeskobu zapao i kakav li
   me to val nesreæe zapljusnuo! Mene koji sam u vrijeme svoje moæi bio
   po?tovan i ljubljen.

   ^12Sad mi dolaze na pamet zla koja sam poèinio u Jeruzalemu kad sam
   odande odnio sve zlatno i srebrno posuðe ?to se u njemu nalazilo i kad
   sam bez razloga zapovjedio da se stanovnici Jude istrijebe.

   ^13Sad znam da me zbog toga sna?lo ovo zlo i da od velike tuge umirem u
   tuðoj zemlji!'"

   ^14Nato dozva Filipa, jednog od svojih prijatelja, i postavi ga nad
   svim kraljevstvom.

   ^15I dade mu svoju krunu, pla?t i peèatni prsten, i ostavi mu da odgoji
   njegova sina Antioha, i da ga uputi u voðenje kraljevstva.

   ^16Tu kralj Antioh umrije godine sto èetrdeset i devete.

   ^17Kad je Lizija doznao da je kralj umro, postavio mu je za nasljednika
   njegova sina Antioha, koga je odgajao od njegova djetinjstva. Nadjenuo
   mu je ime Eupator.

   ^18Ali oni koji su bili u Tvrði uznemiravahu Izraelce oko Sveti?ta,
   neprestano smi?ljajuæi kako da im naude i tako pomognu poganima.

   ^19Juda odluèi da ih uni?ti. Zato sazva sav narod na opsadu.

   ^20Sabrali su se i opkolili ih godine sto pedesete. Naèinili su
   streli?ta i bojne naprave.

   ^21Ali su neki od opkoljenih probili obruè, a njima se pridru?ili i
   neki od bezbo?nih Izraelaca.

   ^22Oti?li su kralju i rekli mu: "Dokle æe? oklijevati da nam izvr?i?
   pravdu i osveti? na?u braæu?

   ^23Dobre volje pristali smo da slu?imo tvome ocu i vladamo se prema
   njegovim nalozima i dr?imo se njegovih odredaba.

   ^24Zato sinovi na?eg naroda opsjedaju Tvrðu i zamrzi?e na nas. I
   poubijali su sve koji su im dopali ?aka i razgrabili su nam ba?tinu.

   ^25I nisu samo na nas podigli ruke: podigli su ih i na sve tvoje
   krajeve.

   ^26Evo, sad opsjedaju jeruzalemsku Tvrðu: hoæe da je zauzmu, a utvrdili
   su Sveti?te i Betsur.

   ^27Ako im se ne isprijeèi?, uèinit æe jo? i vi?e, a ti ih vi?e neæe?
   zaustaviti."

   ^28Na te se rijeèi kralj razgnjevi. Sabra sve svoje prijatelje,
   starje?ine svojih pje?aka i zapovjednike konjanika.

   ^29Do?le su mu i najamnièke èete drugih kraljevina i od morskih otoka.

   ^30Broj se njegovih snaga podigao na sto tisuæa pje?aka i dvadeset
   tisuæa konjanika i trideset i dva slona uvje?bana za rat.

   ^31Do?li su preko Idumeje i opsjeli Betsur, dugo ga tukli i èak
   napravili bojne naprave. Ali su oni iz grada provaljivali, palili
   naprave i hrabro se borili.

   ^32Tada se Juda, prekinuv?i opsadu Tvrðe, utabori kod Bet Zaharije,
   nasuprot kraljevskom taboru.

   ^33Kralj ustade u ranu zoru i po?uri se sa svojom vojskom prema Bet
   Zahariji. Njegove su èete zauzele borbene polo?aje, a trube zatrubile.

   ^34Slonovima su davali gro?ðani i dudov sok da ih potaknu za boj.

   ^35?ivotinje su razmjestili meðu bojne redove. Uza svakog slona
   poredali su tisuæu pje?aka opremljenih lanèanim oklopima i bronèanim
   ?ljemovima, a k tomu su svakoj ?ivotinji pridijelili i pet stotina
   odabranih konjanika.

   ^36Ti su upravljali svim pokretima ?ivotinje, pratili je svuda i od nje
   se nisu udaljivali.

   ^37Na svakog slona privezali su potpruzima jaku drvenu obrambenu kulu.
   U svakoj su, uz Indijca, bila èetiri sna?na ratnika.

   ^38Ostale je konjanike kralj razmjestio na oba krila vojske da
   uznemiruju neprijatelje i pokrivaju bojne redove.

   ^39Kad je sunce obasjalo zlatne i mjedene ?titove, zablistale su od
   njih gore i zasvijetlile poput upaljenih zublja.

   ^40Jedan se dio kraljevskih èeta razvi po gorskim visovima, a drugi po
   nizinama i svi se pokrenu?e u èvrstom i ureðenom rasporedu.

   ^41Uzdrhta?e svi koji su èuli graju toga mno?tva, bahat njegovih
   stopala i zveket oru?ja, jer ta je vojska bila vrlo velika i jaka.

   ^42Juda se sa svojom vojskom upusti u boj. U kraljevskoj vojsci pade
   ?est stotina ljudi.

   ^43Uto je Eleazar, zvan Auran, opazio jednu ?ivotinju opremljenu
   kraljevskom ormom, vi?u od ostalih. Pomisli da je u njoj kralj

   ^44i ?rtvova se da izbavi svoj narod i steèe vjeèno ime.

   ^45Hrabro potrèa prema ?ivotinji, posred bojnog reda. Ubijao je desno i
   lijevo, a neprijatelji se pred njim razdvojili.

   ^46Uvuèe se pod slona, probode ga maèem i ubi. ?ivotinja se strovali na
   Eleazara i zgnjeèi ga. Tako on pogibe ondje.

   ^47?idovi su, videæi silnu kraljevsku snagu i ?estoku vojsku, pred njom
   uzmakli.

   ^48Kraljevska vojska krenu protiv ?idova u Jeruzalemu. Kralj je
   opsjedao Judeju i goru Sion,

   ^49a s onima u Betsuru sklopio je mir. Ti su izi?li iz grada jer vi?e
   nisu mogli izdr?ati opsadu: nisu imali hrane. Bila je, naime, subotnja
   godina, zemlja poèivala.

   ^50Kralj je zaposjeo Betsur i ondje smjestio posadu.

   ^51Prilièno je dugo opsjedao Sveti?te. Slu?io se protiv njega
   streli?tima, bojnim napravama, bacaèima plamena, kamenja i strelica, a
   tako i praæarama.

   ^52I opsjednuti uzimahu naprave protiv napadaèa. Borba potraja dugo.

   ^53Ali u skladi?tima nestalo hrane. Bila je sedma godina, a, osim toga,
   Izraelci dovedeni u Judeju iz poganskih krajeva bijahu potro?ili i
   posljednje zalihe.

   ^54Tako su u Sveti?tu ostavili malo ljudi jer je zavladala glad. Ostali
   se raspr?ili svaki na svoju stranu.

   ^55Filip, koga je kralj Antioh jo? za svoga ?ivota odabrao da njegova
   sina Antioha odgaja za prijestolje,

   ^56vratio se iz Perzije i Medije s vojskom koja je pratila kralja. Sad
   je nastojao da zagospoduje dr?avnim poslovima.

   ^57Na tu vijest Lizija je samo gledao da ?to prije ode. Rekao je
   kralju, vojskovoðama i ljudima: "Svaki smo dan slabiji, imamo sve manje
   hrane, a mjesto koje opsjedamo dobro je utvrðeno. Osim toga, èekaju nas
   poslovi kraljevstva.

   ^58Pru?imo, dakle, desnicu tim ljudima, sklopimo mir s njima i sa svim
   njihovim narodom.

   ^59Dopustimo im da ?ive po svojim obièajima kao i prije, jer su se radi
   svojih zakona, kad smo ih dokinuli, na nas razgnjevili i sve ovo
   poèinili."

   ^60Taj je prijedlog kralju i starje?inama bio po volji. Po poslanicima
   ponudio je ?idovima mir, a oni ga prihvati?e.

   ^61Kralj i starje?ine potkrijepi?e sporazum zakletvom, pa su opsjednuti
   izi?li iz Tvrðe.

   ^62Potom kralj uziðe na goru Sion. Tu vidje kako je mjesto utvrðeno,
   pogazi svoju zakletvu i zapovjedi da se ono poru?i.

   ^63Nato hitno podi?e tabor i vrati se u Antiohiju. Tu naðe Filipa
   gospodarem grada. Udari na grad i silom ga osvoji.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Godine sto pedeset i prve uteèe iz Rima Seleukov sin Demetrije,
   iskrca se sa malo ljudi u nekom primorskom gradu i ondje se zakralji.

   ^2Kad je ulazio u kraljevski dvor svojih otaca, vojska je uhvatila
   Antioha i Liziju da ih dovede pred njega.

   ^3Kad je on to doznao, reèe: "Ne pokazujte mi njihovih lica!"

   ^4Vojska ih pogubi, a Demetrije zasjede na prijestolje svoga
   kraljevstva.

   ^5Potom su k njemu do?li svi bezakonici i bezbo?nici iz Izraela, a
   predvodio ih Alkim, koji je htio postati velikim sveæenikom.

   ^6Oni su pred kraljem optu?ivali narod govoreæi: "Juda je sa svojom
   braæom pobio sve tvoje prijatelje, a nas je izagnao iz zemlje.

   ^7Zato po?alji èovjeka u koga ima? povjerenje: neka ode onamo i vidi
   kako je Juda opusto?io nas i kraljevsku zemlju, pa neka kazni te ljude
   i sve njihove pomagaèe!"

   ^8Vladar je izabrao Bakida, jednog od kraljevih prijatelja, upravitelja
   Prekorjeèja, èovjeka ugledna u kraljevstvu i vjerna kralju.

   ^9Njega posla s bezbo?nikom Alkimom, komu je potvrdio sveæeni?tvo, i
   zapovjedi mu da se osveti Izraelcima.

   ^10Oni su oti?li i s velikom vojskom stigli u judejsku zemlju. Poslali
   su glasnike Judi i njegovoj braæi s miroljubivim rijeèima, punim himbe.

   ^11Ali oni nisu vjerovali njihovim rijeèima, jer vidje?e kako su do?li
   s velikom vojskom.

   ^12A oko Alkima i Bakida okupilo se vijeæe zakonoznanaca da pronaðe
   pravedno rje?enje.

   ^13Meðu Izraelcima prvi su Hasidejci zatra?ili da se s njima sklopi
   mir.

   ^14Govorahu oni: "S vojskom je do?ao sveæenik od Aronova plemena. Neæe
   nam uèiniti ni?ta na?ao."

   ^15Govorio je s njima miroljubivo, uvjeravao ih i zaklinjao se: "Neæemo
   vam uèiniti ni?ta na?ao, ni vama ni va?im prijateljima."

   ^16Oni mu povjerova?e. A on zapovjedi te izmeðu njih uhvati?e ?ezdeset
   ljudi i pogubi?e ih onaj isti dan, prema rijeèima Pisma:

   ^17"Razbacali su tjelesa tvojih svetaca i prolili njihovu krv oko
   Jeruzalema i ne bija?e nikoga da ih ukopa."

   ^18Tada strah i trepet obuze sav narod. Reko?e: "Nema u njih ni istine
   ni pravde, pogazili su nagodbu i zakletvu koju su polo?ili."

   ^19Bakid ode iz Jeruzalema i utabori se kod Betzeta. Tu je uhvatio
   mnoge ljude koji su, s nekima od naroda, uskoèili k njemu. Bacio ih je
   u velik bunar.

   ^20Zatim je zemlju predao Alkimu i ostavio s njim vojsku da mu poma?e.
   Bakid se vrati kralju.

   ^21Alkim se stao boriti za velikosveæenièku èast.

   ^22Oko njega sabra?e se svi koji su smuæivali svoj narod. Zavladali su
   judejskom zemljom i poèinili mnogo zla u Izraelu.

   ^23Kad je Juda vidio da zlodjela Alkima i njegovih pristalica protiv
   Izraelaca nadma?uju i sama poganska zlodjela,

   ^24stade obilaziti svim judejskim krajevima osveæujuæi se istaknutim
   prebjezima i braneæi im prolaz zemljom.

   ^25Kad je Alkim spoznao da se Juda sa svojim prista?ama osilio i kad je
   razabrao da im se neæe moæi oprijeti, vratio se kralju te ih optu?io
   jo? gore.

   ^26Tada kralj posla Nikanora, jednog od svojih najistaknutijih
   vojskovoða, koji bija?e neprijatelj Izraelu; nalo?i mu kralj da
   istrijebi taj narod.

   ^27Do?av?i u Jeruzalem s mnogobrojnom vojskom, Nikanor poruèi Judi i
   njegovoj braæi ove himbeno miroljubive rijeèi:

   ^28"Neka izmeðu mene i vas ne bude rata. Posjetit æu vas miroljubivo,
   sa slabom pratnjom."

   ^29Stigao je k Judi. Mirno su jedan drugoga pozdravili, ali
   neprijatelji bijahu spremni da ugrabe Judu.

   ^30Razabrav?i da je k njemu do?ao s podmuklim nakanama, Juda se prepade
   te ga vi?e ne htjede vidjeti.

   ^31Nikanor uvidje da su mu otkrili namjeru te zametnu protiv Jude boj
   kod Kafarsalama.

   ^32Tu je od Nikanorovih ljudi palo oko pet stotina, a ostali pobjego?e
   u Davidov grad.

   ^33Poslije tih dogaðaja Nikanor se pope na goru Sion. Iz svetog mjesta
   izi?li su neki sveæenici i narodni starje?ine da ga mirno pozdrave i
   poka?u mu paljenicu koja se prinosi za kralja.

   ^34Ali im se on naruga, ismija ih, oneèisti i obasu pogrdama.

   ^35U napadu gnjeva progovorio je ovako: "Ako se Juda sa svojom vojskom
   ovaj put ne preda u moje ruke, spalit æu tu graðevinu kad se, nakon
   pobjede, vratim ovamo." Potom je izi?ao sav razjaren.

   ^36Sveæenici su u?li, stali pred ?rtvenik i Sveti?te i progovorili
   suznih oèiju:

   ^37"Ti si izabrao ovaj Dom da se posveti tvom Imenu, da tvome narodu
   bude kuæa molitve i pro?nje.

   ^38Osveti se tom èovjeku i njegovoj vojsci da padnu od maèa! Spomeni se
   njihove hule i ne daj da odahnu!"

   ^39Nikanor je oti?ao iz Jeruzalema i utaborio se kod Bet Horona. Tu mu
   se pridru?ila sirska vojska.

   ^40Juda se pak utaborio kod Adase, sa tri tisuæe ljudi. On se ovako
   pomolio:

   ^41"Kad su te poslanici asirskoga kralja pohulili, izi?ao je tvoj anðeo
   i pobio njegovih sto osamdeset i pet tisuæa.

   ^42Tako danas satri pred nama tu vojsku da svi ostali znaju da je
   bezbo?nièki govorio protiv tvog Sveti?ta i sudi mu po njegovoj zloæi!"

   ^43Vojske su zapodjele boj trinaestog dana mjeseca Adara. Nikanorova
   vojska bija?e razbijena, a i on pade u bici.

   ^44Kad su vojnici vidjeli da im je pao Nikanor, bacili su oru?je i
   razbje?ali se.

   ^45?idovi su ih gonili dan hoda, od Adase do okolice Gezera, trubeæi za
   njima bojnim trubama.

   ^46Iz svih okolnih judejskih sela izlazili su stanovnici i opkoljivali
   bjegunce. Ti su srtali jedni na druge. Svi su pali od maèa, nijedan
   nije izbjegao.

   ^47Uze?e plijen od njih. Zatim odsjeko?e Nikanoru glavu i desnicu, koju
   je tako oholo dizao; odnijeli su ih i podigli na vidiku Jeruzalemu.

   ^48Narod se silno radovao. Taj je dan slavio kao velik blagdan veselja.

   ^49Odredili su da se taj dan slavi svake godine trinaestog Adara.

   ^50Tako se judejska zemlja malo smirila.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Tada je Juda doèuo za Rimljane: kako su moæni i blagonakloni prema
   svojim privr?enicima, kako sklapaju prijateljstvo s onima koji im se
   obraæaju i kako su veoma jaki.

   ^2Pripovijedali su mu o njihovim ratovima i juna?tvima kojima su se
   istaknuli protiv Gala, kako su ih svladali i prisilili na danak,

   ^3o svemu ?to su izveli u Hispaniji da se domognu rudnika srebra i
   zlata,

   ^4kako su razborito?æu i ustrajno?æu zavladali svim onim podruèjem, a
   ono je od njih veoma udaljeno; kako su potukli kraljeve koji su s kraja
   zemlje dolazili da ih napadaju, nanijeli im velike poraze i kako im
   neki donose godi?nji danak.

   ^5Napokon su oru?jem satrli Filipa i kitijskoga kralja Perzeja, a tako
   upokorili i druge koji se bijahu digli na njih.

   ^6Porazili su azijskog kralja Antioha Velikog, koji je na njih po?ao u
   rat sa stotinu dvadeset slonova, s konjanicima, bojnim kolima i
   mnogobrojnim pje?acima.

   ^7Uhvatili su ga ?iva, odredili da on i njegovi nasljednici plaæaju
   te?ak danak, da dadu taoce i prepuste im

   ^8zemlju indijsku, medijsku i lidijsku i neke od svojih najljep?ih
   pokrajina, koje onda dado?e kralju Eumenu.

   ^9Kad su pak neki iz Grèke naumili doæi da ih istrijebe,

   ^10Rimljani su za to doznali i na njih poslali samo jednog vojskovoðu.
   Udarili su na njih te je palo mnogo ?rtava. Odveli su u ropstvo njihove
   ?ene i djecu i oplijenili ih. Zavladali su njihovom zemljom, razorili
   im tvrðave i podjarmili ih sve do danas.

   ^11A i druga kraljevstva i otoke koji su im se opirali Rimljani su
   satrli i podlo?ili.

   ^12Svojim pak prijateljima i onima koji se u njih uzdaju ostali su
   vjerni. Podlo?ili su kako obli?nje tako i udaljene kraljeve, boje ih se
   svi koji èuju za njihovo ime.

   ^13Komu ?ele vlast, njemu je i daju. Svrgavaju pak koga ne ?ele. Vrlo
   su ojaèali.

   ^14Unatoè svemu tome nijedan se od njih nije okrunio niti obukao
   grimizom da bi se tako proslavio.

   ^15Osnovali su vijeæe u kojem svaki dan vijeæa trista i dvadeset
   èlanova, savjetujuæi se bez prestanka o svom puku, radi njegova
   blagostanja.

   ^16Svake godine povjeravaju jednome èovjeku da vlada i upravlja cijelim
   carstvom. Svi toga jednog èovjeka slu?aju: meðu njima nema ni zavisti
   ni ljubomore.

   ^17Tada Juda izabra Ivanova sina Eupolema, iz Akosove kuæe, i
   Eleazarova sina Jasona i posla ih u Rim da s Rimljanima sklope
   prijateljstvo i savez

   ^18da bi se tako oslobodili jarma. Uvidjeli su da grèko kraljevstvo
   porobljuje Izraela.

   ^19Poslije vrlo duga putovanja stigli su u Rim, u?li u senat i ovako
   progovorili:

   ^20"Juda zvan Makabej i njegova braæa sa ?idovskim narodom poslali su
   nas k vama da s vama sklopimo savez i prijateljstvo i da nas ubrojite u
   svoje saveznike i prijatelje."

   ^21Taj se zahtjev senatorima svidio.

   ^22Evo prijepisa ugovora koji su urezali u bronèane ploèe i poslali
   ?idovima u Jeruzalem kao ispravu o miru i savezu:

   ^23"Neka sreæa prati Rimljane i ?idovski narod na moru i na kopnu
   zavazda! A maè i neprijatelj bio od njih daleko!

   ^24Ako, prije svega, Rimu ili kojemu od njegovih saveznika diljem
   njegove vladavine zaprijeti rat,

   ^25?idovski æe se narod na njegovoj strani boriti svim srcem, koliko
   prilike budu zahtijevale.

   ^26Protivnicima neæe davati niti ih opskrbljivati ?itom, oru?jem,
   novcem ni laðama. Tako je zakljuèio Rim. I on æe vjerno vr?iti svoje
   obaveze, a da ne prima jamstvo.

   ^27Isto tako, ako ?idovski narod bude prvi napadnut, Rimljani æe se na
   njegovoj strani boriti svom du?om, koliko to od njih budu zahtijevale
   prilike.

   ^28Napadaèima neæe se davati ni ?ita, ni oru?ja, ni novaca, ni laða.
   Tako je zakljuèio Rim i on æe se ovih obaveza dr?ati bez prijevare.

   ^29Takav su savez Rimljani sklopili sa ?idovskim narodom.

   ^30Ako bi pak poslije toga jedni ili drugi htjeli ?togod dodati ili
   oduzeti, mogu to uèiniti po svojoj volji, i ?to god dodaju ili oduzmu
   to æe ih obvezivati.

   ^31?to se tièe zala koja im je nanio kralj Demetrije, pisali smo mu
   ovako: 'Za?to priti?æe? jarmom ?idove, na?e prijatelje i saveznike?

   ^32Potu?e li se jo? jednom na tebe, ustat æemo na obranu njihovih prava
   i zavoj?tit æemo protiv tebe na moru i na kopnu.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Kad je Demetrije doèuo da je u borbi poginuo Nikanor i njegova
   vojska, ponovo je poslao Bakida i Alkima u Judeju, na èelu desnoga
   krila.

   ^2Oni se uputi?e prema Galileji i opsjednu?e Mesalot na podruèju
   Arbele. Po?to su ga zauzeli, pogubili su mnogo stanovnika.

   ^3Prvoga mjeseca godine sto pedeset i druge utaborili su se pred
   Jeruzalemom,

   ^4a potom su sa dvadeset tisuæa pje?aka i dvije tisuæe konjanika oti?li
   u Beerzet.

   ^5Juda se sa tri tisuæe odabranih ratnika utaborio u Eleasi.

   ^6Videæi velik broj neprijatelja, upla?i?e se. Mnogi pobjego?e iz
   tabora. U njem nije ostalo vi?e od osam stotina ljudi.

   ^7Juda je vidio da mu se vojska raspala prije bitke. Klonulo mu srce
   jer vi?e nije imao vremena da je sakupi.

   ^8Onako zabrinut reèe onima koji su preostali: "Ustanimo! Hajdemo na
   protivnike! Mo?da æemo ih ipak suzbiti."

   ^9Oni su ga odvraæali rijeèima: "Zasad mo?emo samo spasiti ?ivot, tako
   da se sa svojom braæom vratimo i nastavimo borbu. Sad nas je zaista
   premalo."

   ^10Juda odvrati: "Ne, toga neæu nikad uèiniti da od njih bje?im! Ako
   nam je do?lo vrijeme, poginimo junaèki za svoju braæu i ne ostavljajmo
   ljage na svojoj slavi!"

   ^11Vojska je krenula iz tabora i stala prema njima. Konjanici se
   razdijelili na dva odreda, praæari i strijelci stupi?e na èelo vojske,
   a tako i udarne èete, sve sami junaci. Bakid je dr?ao desno krilo,

   ^12bojni se red pribli?avo uza zvuk trube sa dva boka.

   ^13Oni na Judinoj strani i sami zatrubi?e, potresla se zemlja od bojnog
   tutnja. Bitka se zapodjela ujutro i trajala do veèera.

   ^14Juda je opazio da je Bakid s jezgrom svoje vojske nadesno: oko njega
   se okupili svi srèani ljudi

   ^15i razbili su desno krilo i gonili ga do gore Azara.

   ^16Ali kad su Sirci s lijevoga krila opazili da im je desno krilo
   provaljeno, nagnu?e za Judom i njegovim ljudima i napado?e ih s leða.

   ^17Zametnula se ogorèena borba i ranjeni su mnogi s jedne i druge
   strane.

   ^18I Juda je pao, a ostali se razbjegli.

   ^19Jonatan i ?imun podigli su svog brata Judu i pokopali ga u grobu
   svojih otaca u Modinu.

   ^20Oplakivao ga je sav Izrael i ljuto tu?io za njim, narièuæi vi?e dana
   ovako:

   ^21"O, kako pade junak, Izraelov spas!"

   ^22Ostala Judina djela, njegovi ratovi, juna?tva koja je izvr?io i
   dokazi njegove slave nisu zapisani jer ih bija?e u obilju. Ê(160.-143.
   prije Krista)

   ^23Kad je poginuo Juda, podigli su glave svi bezakonici na svem
   izraelskom podruèju i ponovo se pojavili svi zlotvori.

   ^24Kako je u to vrijeme pritisnula veoma velika glad, zemlja je pre?la
   na njihovu stranu.

   ^25Bakid je namjerno izabirao bezbo?ne ljude da upravljaju zemljom.

   ^26Ti su kod Judinih prijatelja vr?ili premetaèine i istrage i dovodili
   ih Bakidu, koji ih je ka?njavao i izvrgavao ruglu.

   ^27Tada se u Izraelu razbjesnilo takvo ugnjetavanje kakva nije bilo u
   sve vrijeme otkad se vi?e nije pojavljivao prorok.

   ^28Onda se okupi?e svi Judini prijatelji i reko?e Jonatanu:

   ^29"Otkako je umro tvoj brat Juda, nema vi?e èovjeka slièna njemu da se
   opre na?im neprijateljima, Bakidu i mrziteljima na?ega naroda.

   ^30Zato te, dakle, danas biramo na njegovo mjesto da nam bude? poglavar
   i voða u borbi koju smo poduzeli."

   ^31Tako je Jonatan prihvatio vodstvo i naslijedio svoga brata Judu.

   ^32Kad je Bakid za to doznao, samo je gledao da ubije Jonatana.

   ^33Èim je za to doèuo, Jonatan je sa svojim bratom ?imunom i sa svima
   onima koji su ih pratili pobjegao u pustinju Tekou i utaborio se kraj
   vode Asfara.

   ^34Bakid je to saznao u subotnji dan, pa je i on sa svim svojim
   vojnicima pre?ao preko Jordana.

   ^35Jonatan je poslao svoga brata, kao voðu pratnje, da zamoli
   prijatelje Nabatejce kako bi kod njih ostavili obilnu opremu.

   ^36Ali Amrajevi sinovi, oni iz Medabe, iziðo?e i uhvati?e Ivana sa svim
   ?to je imao i otiðo?e s tim plijenom.

   ^37Poslije tih dogaðaja javili su Jonatanu i njegovu bratu ?imunu da
   Amrajevi sinovi slave veliku svadbu i da vrlo sveèano iz Nadabata vode
   nevjestu, kæer jednoga od uglednih ljudi u Kanaanu.

   ^38Tada se oni sjeti?e krvavog svr?etka svoga brata Ivana. Pope?e se i
   sakri?e u gori.

   ^39Podigo?e oèi i vidje?e gdje se usred nejasna ?agora pomalja velika
   povorka, kako za njom slijedi ?enik sa svojim prijateljima i braæom, a
   prate ih bubnjevima, glazbalima i bogatom opremom.

   ^40?idovi su nasrnuli na njih iz zasjede i stali ih ubijati. Mnogi su
   stradali, a ostali uteko?e u goru. Odneseno im je sve ?to su imali.

   ^41Tako im se svadba okrenula u ?alost, a zvuk glazbe u plaè.

   ^42Po?to su ljuto osvetili krv svoga brata, vrati?e se na muljevite
   obale Jordana.

   ^43Kad je to èuo Bakid, do?ao je u subotnji dan s mnogom vojskom na
   obalu Jordana.

   ^44Tada Jonatan reèe svojim ljudima: "Na noge! Borimo se za svoje
   ?ivote, jer danas nije kao ?to je bilo juèer i prekjuèer.

   ^45Eto, rat je pred nama i za nama. Posvuda je voda Jordana, mulj i
   ?ikarje: nema uzmaka.

   ^46Zato sad zavapite k Nebu da izbjegnete sili svojih neprijatelja!"

   ^47Boj se zametnuo. Jonatan je pru?io ruku da udari Bakida, ali mu je
   ovaj izmakao: skoèio je unazad.

   ^48Onda se Jonatan sa svojim ljudima baci u Jordan i prepliva na drugu
   stranu, ali protivnici nisu za njima prelazili preko Jordana.

   ^49Taj je dan na Bakidovoj strani palo oko tisuæu ljudi.

   ^50Vrativ?i se u Jeruzalem, Bakid poèe u Judeji graditi tvrde gradove,
   tvrðavu u Jerihonu, Emausu, Bet Horonu, Betelu, Tamnati, Faratonu,
   Tefonu, s visokim zidovima, vratima i prijevornicama.

   ^51U svakoj je ostavio posadu da divlja protiv Izraela.

   ^52Utvrdio je Betsur, Gezer i Tvrðu. Po njima je razmjestio vojnike i
   zalihe hrane.

   ^53Pokupio je za taoce sinove zemaljskih starje?ina i stavio ih pod
   stra?u u jeruzalemskoj Tvrði.

   ^54Godine stotinu pedeset i treæe, drugoga mjeseca, zapovjedio je Alkim
   da sru?e zid unutarnjeg dvori?ta Sveti?ta. Tako je uni?tio djela
   proroka i poèeo razaranje.

   ^55U to je vrijeme Alkima udarila kap i sprijeèila njegove pothvate.
   Usta mu zamuknu?e: onako uzet, nije vi?e mogao istisnuti ni rijeèi niti
   je mogao svojoj kuæi davati naloge.

   ^56I Alkim tako umrije u ?ivim mukama.

   ^57Kad je Bakid vidio da je Alkim umro, vratio se kralju i judejska je
   zemlja poèinula dvije godine.

   ^58Svi su se bezakonici savjetovali ovim rijeèima: "Gle, Jonatan i
   njegovi ?ive mirno i bezbri?no. Hajde da sad dovedemo Bakida neka ih u
   jednoj noæi pohvata sve."

   ^59Potom su oti?li i posavjetovali se s njim.

   ^60Bakid se podigao s velikom vojskom i tajno pisao svim svojim
   pristalicama u Judeji da pohvataju Jonatana i njegove ljude. Ali ne
   mogo?e tako, jer su oni doznali za njihovu namjeru.

   ^61?tovi?e, uhvatili su pedesetak ljudi u zemlji, poèinitelje te
   opaèine, pa su ih pogubili.

   ^62Potom se Jonatan i ?imun sa svojim ljudima skloni?e u Betbasi u
   pustinji. Tu su popravili ono ?to je ondje bilo opusto?eno i mjesto
   utvrdi?e.

   ^63Kad je za to doznao Bakid, skupio je sve svoje ljude i pozvao svoje
   prista?e u Judeji.

   ^64Oti?ao se utaboriti kod Betbasija, opsjedao ga vi?e dana i izradio
   bojne naprave.

   ^65Jonatan je u gradu ostavio svoga brata ?imuna, a sam je sa ?akom
   ljudi izi?ao na obilazak po okolini.

   ^66Tukao je Odomeru i njegovu braæu i Fasironove sinove u njihovu
   tabori?tu. Poèeli su vojevati i uzla?ahu s vojskom.

   ^67?imun je sa svojim ljudima provalio iz grada i spalio bojne naprave.

   ^68Udariv?i na Bakida, razbi?e ga i te?ko ga ojadi?e, pomrsi?e mu
   namjeru i vojni pohod.

   ^69Razgnjevi se on protiv odmetnika koji su mu savjetovali da doðe u tu
   zemlju, pobi mnoge te sa svojim ljudima odluèi da se vrati kuæi.

   ^70Na tu vijest posla Jonatan k njemu poslanike da s njim uglave mir i
   povratak zarobljenika.

   ^71On na to pristade i ostade vjeran svojim obvezama. Zakle mu se da
   vi?e nikad, dok god ?ivi, neæe protiv njega ni?ta poduzimati.

   ^72Po?to mu je predao roblje ?to ga je prije u judejskoj zemlji
   zarobio, Bakid se vratio u svoju zemlju i vi?e nije dolazio na ?idovsko
   podruèje.

   ^73Maè je otpoèinuo u Izraelu. Jonatan se nastani u Mikmasu, gdje je
   poèeo suditi narodu. Iz Izraela je istrijebio bezbo?nike.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Godine sto i ?ezdesete krenu Antiohov sin Aleksandar, nazvan Epifan,
   da zaposjedne Ptolemaidu. Primili su ga i on poèe u njoj vladati.

   ^2Kad je to doprlo do u?iju kralja Demetrija, skupio je vrlo jaku
   vojsku i izi?ao protiv njega u boj.

   ^3Ujedno je Demetrije poslao Jonatanu vrlo miroljubivo pismo u kojemu
   mu obeæava da æe ga uzvisiti u dostojanstvu.

   ^4Zapravo je u sebi govorio: "Treba da s tim ljudima ?urno sklopimo mir
   prije nego ga oni s Aleksandrom sklope protiv nas.

   ^5Jonatan æe se sjetiti svih zala ?to smo ih nanijeli njemu, njegovoj
   braæi i njegovu narodu."

   ^6Èak ga je ovlastio da di?e vojsku, proizvodi oru?je i naziva se
   njegovim saveznikom. Zapovjedio je da mu se iz Tvrðe predaju taoci.

   ^7Jonatan ode u Jeruzalem i poruku proèita pred svim narodom, a tako i
   pred onima u Tvrði.

   ^8Ti su se zaista zaprepastili kad su èuli da mu je kralj dao pravo da
   di?e vojsku.

   ^9Ljudi iz Tvrðe predali su Jonatanu taoce, a on ih je vratio njihovim
   roditeljima.

   ^10Jonatan se nastanio u Jeruzalemu i poèeo ponovo zidati i obnavljati
   grad.

   ^11Napose je poslenicima zapovjedio da se ponovo podigne bedem, a gora
   Sion okru?i i utvrdi klesanim kamenjem; oni tako i uèini?e.

   ^12Pobjegli su stranci koji su se nalazili u tvrðavama ?to ih je
   sagradio Bakid.

   ^13Svaki je od njih ostavio svoj polo?aj i vratio se u svoju zemlju.

   ^14Jedino su u Betsuru ostali neki od onih koji su pogazili Zakon i
   zapovijedi: tu im bija?e utoèi?te.

   ^15Kralj Aleksandar doèuo je za obeæanja ?to ih je Demetrije dao
   Jonatanu. Kazivali su mu i o ratovima i juna?tvima kojima su se istakli
   on i njegova braæa i o mukama koje su morali pretrpjeti.

   ^16Povikao je: "Hoæemo li ikad naæi takva èovjeka? Uèinimo ga, dakle,
   svojim prijateljem i saveznikom!"

   ^17Napisao mu je i poslao pismo ovako sastavljeno:

   ^18"Kralj Aleksandar pozdravlja svog brata Jonatana.

   ^19Èuli smo o tebi da si hrabar i moæan èovjek i da si dostojan da
   bude? na? prijatelj.

   ^20Zato te danas postavljamo vrhovnim sveæenikom tvog naroda i dajemo
   ti naslov kraljeva prijatelja (i ujedno mu posla grimiznu kabanicu i
   zlatnu krunu), da pristaje? uz nas i s nama saèuva? prijateljstvo."

   ^21I Jonatan se odjenu svetom odjeæom sedmoga mjeseca godine sto i
   ?ezdesete o Blagdanu sjenica. Skupio je zatim vojsku i nabavio mnogo
   oru?ja.

   ^22Kad je Demetrije za to èuo, o?alosti se i reèe:

   ^23"Za?to smo dopustili da nas preteèe Aleksandar i ugrabi
   prijateljstvo ?idova i tako uèvrsti svoj polo?aj?

   ^24Pisat æu im i ja uvjerljivo i ponuditi im polo?aj i bogatstvo, ne bi
   li mi bili na pomoæ."

   ^25I posla im pismo ovog sadr?aja: "Kralj Demetrije pozdravlja ?idovski
   narod.

   ^26Èuli smo i radujemo se ?to ste odr?ali svoje ugovore sklopljene s
   nama i ostali nam vjerni prijatelji i ?to niste pre?li k na?im
   neprijateljima.

   ^27Ostanite nam vjerni i dalje, a mi æemo vam dobroèinstvima vraæati
   ono ?to za nas budete èinili.

   ^28Oprostit æemo vas mnogih daæa i podijelit æemo vam darove.

   ^29Veæ sad vas oslobaðam i sve ?idove razrje?avam da?bina, poreza na
   sol i krunskog nameta.

   ^30I treæinu zemaljskih proizvoda i polovicu plodova s drveæa ?to mi
   pripadaju otpu?tam od danas pa ubuduæe judejskoj zemlji i trima
   pokrajinama ?to su joj pridijeljene u Samariji i Galileji - od
   dana?njeg dana pa zauvijek.

   ^31Jeruzalem neka je svet i slobodan sa svojim podruèjem, slobodan od
   svih desetina i daæa.

   ^32Odrièem se posjedovanja jeruzalemske Tvrðe i predajem je vrhovnom
   sveæeniku da u njoj smjesti ljude koje sam izabere da je èuvaju.

   ^33Otpu?tam bez otkupa svaku judejsku osobu odvedenu u zarobljeni?tvo
   izvan judejske zemlje gdje se god u mom kraljevstvu nalazila. Hoæu da
   svi budu slobodni od nameta, oni i njihova stoka.

   ^34Neka svi blagdani, subote, mjeseci mlaðaci i zakonski dani, a tako i
   tri dana prije i tri dana poslije blagdana, neka svi budu za sve ?idove
   u mom kraljevstvu dani oprosta i osloboðenja.

   ^35Nitko neæe imati pravo da i u èemu progoni ili uznemiruje nekoga od
   vas.

   ^36?idovi æe se upisivati u kraljevsku vojsku do trideset tisuæa ljudi,
   primat æe plaæu kakva pripada svim kraljevskim vojnicima.

   ^37Neki æe od njih biti porazmje?teni po velikim kraljevskim tvrðavama,
   a drugi æe biti u povjerljivim slu?bama kraljevstva. Neka njihovi
   zapovjednici i starje?ine proiziðu iz njihovih redova i neka ?ive po
   svojim zakonima, kako je kralj odredio za judejsku zemlju.

   ^38One tri pokrajine ?to su Judeji pridijeljene od Samarije neka se
   pripoje Judeji i budu njezine, tako da se naðu pod istim poglavarom, da
   ne slu?aju druge vlasti osim vlasti vrhovnog sveæenika.

   ^39Ptolemaidu s njezinim okru?jem dajem na dar Sveti?tu u Jeruzalemu da
   se tako podmiruju tro?kovi Sveti?ta.

   ^40Ja osobno davat æu svake godine petnaest tisuæa ?ekela od
   kraljevskih dohodaka u mjestima za to prikladnim.

   ^41I sve ostalo ?to slu?benici nisu predali kao prija?njih godina davat
   æe odsad za potrebe Hrama.

   ^42Osim toga, i onih pet tisuæa srebrnih ?ekela ?to su ih svake godine
   ubirali od dohodaka Sveti?ta neka se otpusti i neka pripadne
   sveæenicima koji vr?e slu?bu.

   ^43Tko god zatra?i utoèi?te u jeruzalemskom Hramu i na njegovu
   podruèju, a kralju duguje poreze ili ?to drugo, bit æe slobodan sa svim
   svojim imanjem ?to ga posjeduje u mom kraljevstvu.

   ^44Za gradnju i obnavljanje Sveti?ta neka se tro?kovi isto tako
   namiruju iz kraljevih dohodaka.

   ^45Jednako æe se iz kraljevskih dohodaka namirivati i tro?kovi za
   gradnju jeruzalemskih zidova i okolnih utvrda te za gradnju zidova po
   judejskim gradovima."

   ^46Kad su Jonatan i narod èuli za ta obeæanja, nisu povjerovali niti ih
   prihvatili, jer su se sjeæali koliko je mnogo zlostavljao Izraela i
   koliko ga je ugnjetavao.

   ^47Zato su pristali uz Aleksandra, jer je u njihovim oèima on imao
   miroljubive namjere. Zato su mu bili stalni saveznici.

   ^48Tada je kralj Aleksandar skupio velike snage i krenuo protiv
   Demetrija.

   ^49Po?to su ta dva kralja zametnula borbu, Demetrijeva vojska na?e u
   bijeg, a Aleksandar ju je progonio i nadvladao.

   ^50Vodio je ?estoku borbu do zalaska sunca. Toga je istog dana
   Demetrije poginuo.

   ^51Tada je Aleksandar poslao egipatskom kralju Ptolemeju poslanike s
   ovom porukom:

   ^52"Buduæi da sam se vratio u svoje kraljevstvo, sjeo na prijestolje
   svojih otaca, preuzeo vlast, razbio Demetrija i zavladao na?om zemljom,

   ^53buduæi da sam zametnuo s njime boj pa smo razbili njega i njegovu
   vojsku i sjeli na njegovo kraljevsko prijestolje,

   ^54hajde da se sprijateljimo: daj mi svoju kæer za ?enu, bit æu ti zet
   i dat æu ti, isto kao i njoj, darove tebe dostojne!"

   ^55Kralj Ptolemej odgovorio je ovako: "Sretna li dana kad si se vratio
   u zemlju svojih otaca i sjeo na njihovo kraljevsko prijestolje!

   ^56Sad æu ti uèiniti ono ?to si pisao, ali mi doði u susret u
   Ptolemaidu da se vidimo, i bit æu ti tast, kako si rekao."

   ^57Ptolemej je oti?ao sa svojom kæeri Kleopatrom iz Egipta i do?ao u
   Ptolemaidu godine sto ?ezdeset i druge.

   ^58Kralj Aleksandar do?ao mu u susret, a on mu dao svoju kæer Kleopatru
   te je u Ptolemaidi velièanstveno proslavio njezinu udaju, kako pristaje
   kraljevima.

   ^59Kralj Aleksandar pisao je Jonatanu da mu doðe u posjete.

   ^60Doðe on sveèano u Ptolemaidu i sastade se sa oba kralja. Obdari
   mnogim srebrom i zlatom njih i njihove prijatelje. Podijelio je mnogo
   darova i ugodio im.

   ^61Tada su se protiv njega urotili pokvarenjaci iz Izraela, izraelski
   olo?, te ga optu?ili. Ali ih kralj nije poslu?ao.

   ^62Nego kralj zapovjedi da Jonatanu skinu njegovu odjeæu i da ga odjenu
   grimizom, pa tako i uèini?e.

   ^63Kralj ga posadi kraj sebe i zapovjedi svojim dostojanstvenicima:
   "Proðite s njim posred grada i objavite da se nitko nièim protiv njega
   ne smije potu?iti i nitko ga ne smije nièim uznemirivati."

   ^64Kad su tu?itelji vidjeli kakva mu se iskazuje èast, kako glasnici
   pred njim izvikuju, kako se zaogrnuo grimizom, svi pobjego?e.

   ^65Kralj ga je poèastio, upisao ga meðu svoje prve prijatelje i
   postavio za vojskovoðu i namjesnika.

   ^66Potom se Jonatan mirno i veselo vratio u Jeruzalem.

   ^67Godine sto ?ezdeset i pete do?ao je s Krete Demetrijev sin Demetrije
   u zemlju svojih otaca.

   ^68Kad je za to doèuo kralj Aleksandar, vrlo se o?alostio i vratio u
   Antiohiju.

   ^69Demetrije potvrdi Apolonija za namjesnika u Celesiriji, a ovaj sabra
   veliku vojsku te se utabori kod Jamnije. Velikom sveæeniku Jonatanu
   poruèi ovo:

   ^70"Ti mi se suprotstavlja? posve sam, tako te sam zbog tebe izvrgnut
   ruglu i sramoti. Za?to ti vlada? u gorama protiv nas?

   ^71Ako li se pouzdaje? u svoju vojsku, siði k nama u dolinu da se tu
   ogledamo, jer sa mnom je snaga gradova.

   ^72Pitaj i doznat æe? tko sam ja i koji su ostali ?to mi poma?u. Ka?u
   da nam neæete odoljeti, jer su ti oci u dva maha bili u vlastitoj
   zemlji natjerani u bijeg.

   ^73Tako se ni sad neæe? oduprijeti konjani?tvu i tolikom pje?a?tvu u
   ravnici, gdje nema kamenja ni stijena ni mjesta kamo da pobjegne?."

   ^74Kad je Jonatan èuo Apolonijevu poruku, sva mu se du?a uzbunila.
   Odabrao je deset tisuæa ljudi te izi?ao iz Jeruzalema. Njegov brat
   ?imun do?ao mu je u pomoæ.

   ^75Utaborili se pred Jopom. Graðani su mu zatvorili vrata, jer je u
   Jopi bila Apolonijeva posada. Zapoèe?e napadati.

   ^76Graðani se upla?i?e i otvori?e vrata, i tako Jonatan zagospodari
   Jopom.

   ^77Kad je za to doèuo Apolonije, svrsta za borbu tri tisuæe konjanika i
   mno?tvo pje?aka i krenu prema Azotu, kao da æe samo proæi, ali je odmah
   zaokrenuo u dolinu jer je imao mno?tvo konjanika u koje se uzdao.

   ^78Jonatan pohita za njim do Azota i tu se dvije vojske sukobi?e.

   ^79Ali je Apolonije iza njih ostavio skrivenih tisuæu konjanika.

   ^80Jonatan je znao da iza njega ima zasjeda. Konjanici su opkolili
   njegovu vojsku i na vojnike odapinjali strelice od jutra do mraka.

   ^81Vojska je dobro izdr?ala, onako kako je odredio Jonatan, dok su se,
   naprotiv, konji izmorili.

   ^82?imun priskoèi sa svojom vojskom i navali na bojni red, jer je
   konjani?tvo veæ obnemoglo. Neprijatelji su bili slomljeni te su
   pobjegli.

   ^83Konjanici se raspr?ili po ravnici, a bjegunci stigli u Azot i u?li u
   hram Dagona, svoga idola, da se spase.

   ^84Ali je Jonatan spalio Azot i gradove oko njega te pokupio plijen i
   spalio Dagonov hram i sve one koji su se u nj sklonili.

   ^85Osam je tisuæa ljudi palo od maèa i bilo spaljeno.

   ^86Jonatan ode odande i utabori se kod Askalona. Tu su mu graðani
   izi?li u susret s velikim slavljem.

   ^87Poslije toga Jonatan se sa svojima vratio u Jeruzalem s obilnim
   plijenom.

   ^88Kad je kralj Aleksandar èuo za te dogaðaje, iskaza jo? veæe poèasti
   Jonatanu.

   ^89Poslao mu je zlatnu kopèu koja se po obièaju daje kraljevskim
   roðacima. Poklonio mu je u posjed Akaron sa svim njegovim podruèjem.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Egipatski je kralj sakupio mnogo vojske kao ?to je pijeska na
   morskoj obali, a tako i mnogo brodova, u namjeri da se lukavo doèepa
   Aleksandrova kraljevstva i pripoji ga svome.

   ^2Poðe u Siriju s prijateljskim rijeèima. Graðani su mu otvarali vrata
   gradova, izlazili mu u susret, jer je kralj Aleksandar nalo?io da ga
   primaju. Bio mu je tast.

   ^3Ali èim bi Ptolemej u?ao u koji grad, ondje bi odmah smjestio posadu.

   ^4Kad se pribli?avao Azotu, pokazali su mu spaljen Dagonov hram,
   opusto?eni Azot s okolinom, razbacana mrtva tijela i izgorjele ostake
   onih koje je Jonatan spalio u ratu. Nagomilali su ih na hrpu na
   kraljevu putu.

   ^5Pripovijedali su kralju ?to je Jonatan uèinio, ?eljeli ga oklevetati.
   Ali je kralj ?utio.

   ^6Jonatan je do?ao u Jopu i sveèano se pridru?io kralju. Pozdravili su
   se i tu prenoæili.

   ^7Jonatan je kralja ispratio do rijeke koja se zove Eleuter, a zatim se
   vratio u Jeruzalem.

   ^8Kralj Ptolemej zavladao je primorskim krajevima do Seleucije na moru.
   Poèeo je snovati pakosne osnove protiv Aleksandra.

   ^9Poslao je poslanike kralju Demetriju s porukom: "Hajde da meðu sobom
   sklopimo savez. Dat æu ti svoju kæer koju ima Aleksandar i kraljevat
   æe? u kraljevstvu svog oca.

   ^10?ao mi je ?to sam njemu dao svoju kæer. On mi radi o glavi."

   ^11Oklevetao ga je jer je po?elio njegovo kraljevstvo.

   ^12Oduzeo mu je svoju kæer i dao je Demetriju. Raskinuo je veze s
   Aleksandrom, i njihovo neprijateljstvo postade oèito.

   ^13Ptolemej je u?ao u Antiohiju i okrunio se krunom Azije; tako se
   okrunio dvjema krunama: egipatskom i azijskom.

   ^14Kralj Aleksandar bio je u to vrijeme u Ciliciji, jer su se
   stanovnici onih krajeva pobunili.

   ^15Kad je Aleksandar za sve to èuo, po?ao je protiv njega u boj.
   Ptolemej krenu na nj s jakom vojskom i natjera ga u bijeg.

   ^16Aleksandar pobje?e u Arabiju da se ondje skloni, a Ptolemej je
   slavio slavlje.

   ^17Arapin Zabdiel odrubi Aleksandru glavu i posla je Ptolemeju.

   ^18Treæi dan potom umro je kralj Ptolemej, a graðani su pobili njegove
   posade po tvrðavama.

   ^19Kraljem je godine sto ?ezdeset i sedme postao Demetrije.

   ^20U to je vrijeme Jonatan sabrao one koji su bili u Judeji da osvoji
   jeruzalemsku Tvrðu. Napao ju je s mnogo bojnih naprava.

   ^21Tada su neki mrzitelji svog naroda, ljudi bezakonici, oti?li kralju
   i javili mu kako Jonatan opsjeda Tvrðu.

   ^22Na tu se vijest kralj razgnjevi. Èim je to èuo, odmah krenu u
   Ptolemaidu. Odande je pisao Jonatanu da prekine opsadu i ?to prije doðe
   u Ptolemaidu na razgovor s njim.

   ^23Kad je Jonatan primio taj poziv, zapovjedio je da se nastavi opsada.
   U pratnji izraelskih starje?ina i sveæenika, koje je izabrao, i sam se
   izvr?e opasnosti.

   ^24Ponijev?i srebra i zlata, odjeæe i mnogo drugih darova, oti?ao je
   kralju u Ptolemaidu. Kralj ga primi milostivo.

   ^25Neki su ga odmetnici optu?ivali,

   ^26ali je kralj uèinio s njime kao ?to i njegovi prethodnici: odlikova
   ga pred svim svojim prijateljima.

   ^27Potvrdio mu je veliko sveæeni?tvo i sve ostale èasti ?to ih je imao
   otprije i uvrstio ga meðu svoje prve prijatelje.

   ^28Jonatan je zamolio kralja da Judeju oslobodi od plaæanja poreza, a
   ujedno i tri pokrajine Samarije, a za to mu obeæa tri stotine talenata.

   ^29Kralj bija?e s time sporazuman te Jonatanu o svemu tome izda pismo
   ovog sadr?aja:

   ^30"Kralj Demetrije pozdravlja brata Jonatana i judejski narod.

   ^31Prijepis pisma ?to smo ga o vama pisali svome roðaku Lastenu
   upuæujemo i vama da znate:

   ^32kralj Demetrije pozdravlja oca Lastena.

   ^33Odluèili smo da uèinimo dobro judejskom narodu, svojim prijateljima
   i vjernim saveznicima, zbog njihove blagonaklonosti prema nama.

   ^34Potvrðujemo im i judejsko podruèje i tri pokrajine - Aferemu, Lidu i
   Ramataim - koje su bile oduzete Samariji i pripojene Judeji, sa svime
   ?to im pripada. Svima koji prinose ?rtve u Jeruzalemu to je u naknadu
   za poreze ?to ih je kralj ondje svake godine ubirao na poljski prirod i
   plodove drveæa.

   ^35?to se tièe na?ih ostalih prava na desetine i namete, na solarinu i
   krunski danak ?to nam pripada, sve im to od danas otpu?tamo.

   ^36Ni?ta od toga neæe biti opozvano odsele pa dovijeka.

   ^37Zato se sad pobrinite i naèinite od ovoga prijepis, pa dajte
   Jonatanu da se na svetoj Gori stavi na vidljivo mjesto."

   ^38Kad je kralj Demetrije vidio da mu se zemlja pod njegovom vladom
   umirila i da mu se vi?e nitko ne opire, otpustio je sve svoje èete,
   svaku u svoje mjesto, osim onih stranih, koje je unovaèio na otocima
   pogana. Zato su ga zamrzile sve èete njegovih otaca.

   ^39Tada je Trifon, koji je prije pristajao uz Aleksandra, videæi da se
   sve èete bune protiv Demetrija, oti?ao k Arapinu Jamlikuu, koji je
   odgajao Aleksandrova sina Antioha.

   ^40Usrdno ga je nagovarao da mu preda djeèaka, da se sin zakralji
   umjesto svog oca. Obavijestio ga je o svemu ?to je uèinio Demetrije i
   kako ga mrze njegove èete. Ondje je ostao mnogo vremena.

   ^41Meðuto je Jonatan zatra?io od kralja Demetrija da iz jeruzalemske
   Tvrðe i ostalih tvrðava povuèe posade koje su neprestano ratovale s
   Izraelcima.

   ^42Demetrije je poruèio Jonatanu: "Ne samo da æu to za tebe i tvoj
   narod uèiniti negu æu tebe i tvoj narod obasuti èastima èim mi se za to
   pru?i prilika.

   ^43Zasad bi dobro uèinio kad bi mi u pomoæ poslao ljude, jer su mi se
   sve moje èete iznevjerile."

   ^44Jonatan mu je u Antiohiju poslao tri tisuæe ljudi viènih ratu. Kad
   su stigli kralju, on se njihovu dolasku silno obradova.

   ^45Gotovo stotinu i dvadeset tisuæa graðana okupilo se usred grada u
   namjeri da ubiju kralja.

   ^46Kralj je utekao u dvor, a graðani zaposjeli ulice i poèeli napadati.

   ^47Tada kralj pozva u pomoæ ?idove. Oni se svi odmah skupi?e oko njega,
   potom se raziðo?e po gradu i toga dana pobi?e do stotinu tisuæa
   stanovnika.

   ^48Zapalili su grad i pokupili toga dana mnogo plijena i tako izbavi?e
   kralja.

   ^49Kad su graðani vidjeli da ?idovi po miloj volji gospodare gradom,
   klonuli su srcem i zavapili kralju:

   ^50"Pru?i nam desnicu, pa neka ?idovi prestanu udarati na nas i na
   grad."

   ^51Odbacili su oru?je te sklopili mir. ?idovi su se proslavili pred
   kraljem i pred svima pripadnicima njegova kraljevstva. Istakli su se u
   njegovim dr?avama i vratili u Jeruzalem s mnogo plijena.

   ^52Kralj je Demetrije opet sjeo na svoje kraljevsko prijestolje, i
   zemlja je pod njegovom upravom bila mirna.

   ^53Ali je prekr?io sva svoja obeæanja, zavadio se s Jonatanom, nije
   vi?e priznavao njegovih usluga nego ga silno ?alostio.

   Okr?aj kod Hasora

   ^54Poslije toga vratio se Trifon i s njim djeèak Antioh, koji se
   zakraljio i ovjenèao krunom.

   ^55Tada su se oko njega skupile sve èete kojih se Demetrije rije?io.
   Zaratile su s Demetrijem, natjerale ga u bijeg i porazile.

   ^56Trifon se doèepao slonova i zavladao Antiohijom.

   ^57Mladi je Antioh pisao Jonatanu ovo: "Potvrðujem te za vrhovnog
   sveæenika i postavljam te nad èetiri pokrajine i odreðujem da bude?
   meðu kraljevim prijateljima."

   ^58Ujedno mu je poslao zlatno posuðe i stolni pribor, ovlastio ga da
   pije iz zlatnih èa?a, da se oblaèi u grimiz i nosi zlatnu kopèu.

   ^59Njegova brata ?imuna postavio je za vojskovoðu od Tirskih stepenica
   do meða egipatskih.

   ^60Jonatan krenu na obilazak Prekorjeèja i gradova. Sva sirska vojska
   pre?la je na njegovu stranu da se s njim zajedno bori. Kad je do?ao u
   Askalon, graðani su ga sveèano doèekali.

   ^61Odande je oti?ao u Gazu. Gaza je zatvorila vrata, pa ju je uzeo
   opsjedati, a okolicu paliti i plijeniti.

   ^62Ga?ani su stali Jonatana zaklinjati, a on im dade mira, ali je
   sinove njihovih starje?ina uzeo za taoce i poslao ih u Jeruzalem. Potom
   je pro?ao zemljom do Damaska.

   ^63Jonatan je èuo da su Demetrijevi zapovjednici do?li u Kede? u
   Galileji s velikom vojskom da ga maknu s du?nosti.

   ^64On krenu prema njima, a svoga brata ?imuna ostavi u zemlji.

   ^65?imun je opsjedao Betsur, napadao ga mnogo dana i opkoljavao
   stanovnike.

   ^66Tada ga zamoli?e za mir, a on prihvati. Ali morado?e isprazniti to
   mjesto, a on zaposjede grad i smjesti u nj posadu.

   ^67Jonatan se sa svojom vojskom utaborio kod Genezaretskoga jezera, a u
   ranu su zoru dosegli ravnicu Hasor.

   ^68Strana vojska poðe ravnicom da ga presretne, po?to mu je u gorama
   postavila zasjedu. Dok je ta vojska nadirala ravno,

   ^69ljudi iz zasjede izbili su iz skrovi?ta i zametnuli bitku.

   ^70Svi se Jonatanovi ljudi razbje?a?e, nijedan od njih nije ostao, osim
   Matatije, Apsalomova sina, i Jude, Halfijeva sina, zapovjednika
   njegovih vojnika.

   ^71Tada Jonatan razdrije odjeæu na sebi, glavu posu pra?inom i pomoli
   se.

   ^72Vrati se u borbu i suzbi neprijatelja i natjera ga u bijeg.

   ^73Kad su to vidjeli oni koji bijahu pobjegli, vrati?e se k njemu te su
   s njim tjerali neprijatelja do Kede?a, do njegova tabora, pa se tu i
   oni utabori?e.

   ^74Taj su dan pale tri tisuæe ljudi tuðinske vojske. Jonatan se tada
   vrati u Jeruzalem.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Videæi da mu je pogodna prilika, Jonatan izabra ljude i posla ih u
   Rim da s Rimljanima potvrde i obnove prijateljstvo.

   ^2Jednaka je pisma poslao i Spartancima i drugima.

   ^3Tako su oni oti?li u Rim, u?li u senat i rekli: "Veliki sveæenik
   Jonatan i narod ?idovski posla?e nas da meðu sobom obnovimo
   prijateljstvo i savezni?tvo kakvo je bilo prije."

   ^4Dali su im pisma za vlasti svake zemlje, s preporukom da ih upute u
   miru u judejsku zemlju.

   ^5Evo prijepisa pisma koje je Jonatan pisao Spartancima:

   ^6"Veliki sveæenik Jonatan, narodno vijeæe, sveæenici i ostali narod
   ?idovski pozdravljaju svoju braæu Spartance.

   ^7Veæ prije poslao je Arije, koji je vladao meðu vama, velikom
   sveæeniku Oniji pismo u kojem potvrðuje da ste na?a braæa, kako to
   pokazuje prilo?eni prijepis.

   ^8Onija je s poèastima doèekao èovjeka koji je bio poslan i primio je
   pismo koje je jasno govorilo o savezni?tvu i prijateljstvu.

   ^9?to se nas tièe, iako nam to ne bi bilo potrebno buduæi da nam za
   utjehu stoje na raspolaganju Svete knjige,

   ^10poku?ali smo nekoga poslati da se obnovi bratstvo i prijateljstvo
   koje nas s vama ve?e, da se ne otuðimo od vas, jer je proteklo mnogo
   vremena od va?eg poslanstva.

   ^11Mi se vas neprestano sjeæamo u svako doba i u svakoj prilici, o
   blagdanima i ostalim sveèanim danima, kad prinosimo ?rtve i molimo,
   kako se pristoji i dolikuje sjeæati se braæe.

   ^12Radujemo se va?oj slavi.

   ^13Oko nas su se umno?ile nevolje i ratovi i na nas su zavoj?tili
   kraljevi na?i susjedi.

   ^14U tim ratovima nismo vam htjeli biti na teret, kao ni ostalim na?im
   saveznicima i prijateljima,

   ^15jer nam s Neba dolazi pomoæ koja nas jaèa. Tako smo izbavljeni od
   svojih neprijatelja, a oni su poni?eni.

   ^16Izabrali smo, dakle, Antiohova sina Numenija i Jasonova sina
   Antipatra i poslali ih k Rimljanima da s njima obnove prijateljstvo i
   savez koji nas je ujedinjavao prije.

   ^17Njima smo nalo?ili da poðu i k vama, da vas pozdrave i uruèe vam
   na?a pisma o obnavljanju bratstva.

   ^18I sad æe nam biti drago ako nam na to odgovorite."

   ^19Ovo je prijepis pisma ?to su ga oni poslali Oniji:

   ^20"Spartanski kralj Arije pozdravlja velikog sveæenika Oniju.

   ^21Na?lo se u spisu o Spartancima i ?idovima da su braæa i da su od
   Abrahamova roda.

   ^22Sad, kad to znamo, bit æe nam drago ako nam pi?ete o va?em
   blagostanju.

   ^23Mi vam pi?emo ovako: va?a stada i va?a dobra na?a su, a na?a su
   va?a. Zato smo odredili da vam se u tom smislu donese poruka."

   ^24Uto je Jonatan doèuo da su se Demetrijevi zapovjednici vratili s
   jaèom vojskom nego prije da udare na nj.

   ^25Izi?ao je iz Jeruzalema i krenuo prema njima u zemlju Hamat, jer im
   nije htio dopustiti da uðu u njegovu zemlju.

   ^26Poslao je uhode u njihov tabor. Ti su se vratili i javili mu kako se
   spremaju da noæu navale na njih.

   ^27Kad je za?lo sunce, Jonatan je zapovjedio svojima da bde i oru?je
   dr?e pod rukom, da svu noæ budu spremni na boj. Oko tabora postavio je
   predstra?e.

   ^28Na vijest da su Jonatan i njegovi spremni na boj, neprijatelji su se
   upla?ili i klonuli srcem te su u svom taboru zapalili vatre.

   ^29Ali Jonatan i njegovi vojnici nisu do jutra znali za njihov odlazak,
   jer su vidjeli da gore vatre.

   ^30Jonatan ih stade goniti, ali ih ne sti?e buduæi da su pre?li rijeku
   Eleuter.

   ^31Jonatan je odatle krenuo protiv Arapa koji se zovu Zabadejci te ih
   razbio i oplijenio.

   ^32Zatim je digao tabor i do?ao u Damask i pro?ao svu tu zemlju.

   ^33A ?imun se zaputio i dopro sve do Askalona i susjednih mjesta.
   Skrenuo je u Jopu i zauzeo je.

   ^34Èuo je, naime, da stanovnici kane to mjesto predati Demetrijevim
   prista?ama. U nj je smjestio posadu da ga èuvaju.

   ^35Kad se Jonatan vratio, sazvao je skup?tinu narodnih starje?ina i s
   njima odluèio da u Judeji sagradi tvrðave,

   ^36da nadogradi jeruzalemske zidove, podigne visoku pregradu izmeðu
   Tvrðe i grada i tako odijeli Tvrðu od grada, osami je da njezini ljudi
   ne mogu ni kupovati ni prodavati.

   ^37Sabrali su se da ponovo ozidaju grad. Sru?io se dio zida na potoku s
   istoène strane. Obnovili su èetvrt zvanu Kafenata.

   ^38A ?imun ponovo sagradi Adidu u ?efeli, utvrdi je i namjesti vrata s
   prijevornicama.

   ^39Trifon je snovao da zavlada Azijom, ovjenèa se krunom i digne ruku
   na kralja Antioha.

   ^40Bojeæi se da ga Jonatan ne sprijeèi i da na nj, ako ustreba, ne
   zavoj?ti, smi?ljao je kako bi ga uhvatio i ubio. Krenuo je u Bet?an.

   ^41Jonatan iziðe preda nj sa èetrdeset tisuæa ljudi izabranih za borbu.
   Do?ao je u Bet?an.

   ^42Trifon je vidio kako je do?ao s velikom vojskom pa se pobojao na nj
   staviti ruku.

   ^43I tako ga primi s poèastima, preporuèi ga svim svojim prijateljima,
   obdari ga i svojim prijateljima i èetama zapovjedi da ga slu?aju kao
   njega samoga.

   ^44Jonatanu je rekao: "Za?to si zamarao sav taj narod kad meðu nama ne
   prijeti rat?

   ^45Po?alji ih, dakle, svojim kuæama, izaberi nekoliko ljudi da te prate
   pa hajde sa mnom u Ptolemaidu. Predat æu ti taj grad kao i ostale
   tvrðave, ostatak èeta i sve slu?benike, zatim æu se vratiti i otiæi,
   jer radi toga sam i do?ao."

   ^46Jonatan mu povjerova i uèini kako je on rekao. Otpustio je èete da
   odu u ?idovsku zemlju.

   ^47Uza se je ostavio tri tisuæe ljudi, od kojih je dvije tisuæe odvojio
   u Galileji, a tisuæu ih je po?lo s njim.

   ^48Kad je Jonatan u?ao u Ptolemaidu, njezini stanovnici zatvori?e
   vrata, uhvati?e ga i posjeko?e sve njegove pratioce.

   ^49Trifon je poslao pje?ake i konjanike u Galileju i u veliku ravnicu
   da pobiju sve Jonatanove pristalice.

   ^50Ti su doznali da je Jonatan uhvaæen i da je poginuo zajedno sa svima
   svojima. Ohrabrili su jedni druge i po?li stisnutih redova, spremni za
   boj.

   ^51Kad su progonitelji vidjeli da im je ?ivot ugro?en, vrati?e se.

   ^52Svi su ?ivi i zdravi do?li u ?idovsku zemlju. Oplakivali su Jonatana
   i njegovu pratnju. Bili su puni straha. Sav je narod tugovao.

   ^53Svi su pogani oko njih nastojali da ih istrijebe. Govorili su:
   "Nemaju ni voðe ni pomoænika. Vrijeme je da udarimo na njih, pa æemo im
   zatrti spomen meðu ljudima!" Ê(143.-134. prije Krista)
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 ?imun je saznao da je Trifon sabrao veliku vojsku da upadne u
   judejsku zemlju i da je opusto?i.

   ^2Kad je vidio gdje narod strepi od straha, do?ao je u Jeruzalem i
   skupio ga.

   ^3Tje?io je narod govoreæi: "Dobro znate ?to smo ja i moja braæa i kuæa
   mog oca uèinili za Zakon i za Sveto mjesto. Poznati su vam i ratovi i
   nevolje koje smo pretrpjeli.

   ^4Sva su moja braæa izginula za Izrael. Ja sam ostao sam.

   ^5U vrijeme ugnjetavanja nikako ne ?elim svog ?ivota ?tedjeti. Nisam
   bolji od svoje braæe.

   ^6Nego radije æu osvetiti svoj narod, Sveto mjesto, va?e ?ene i va?u
   djecu, jer su se svi pogani, gonjeni mr?njom, udru?ili da nas zatru."

   ^7Èim je narod èuo te rijeèi, rasplamtio se duh u njemu.

   ^8Odgovorili su mu jakim glasom: "Ti si na? voða namjesto Jude i svoga
   brata Jonatana!

   ^9Preuzmi vodstvo u na?em ratu. ?to nam god ti zapovjedi?, mi æemo
   izvr?iti."

   ^10Sabrao je sve ljude sposobne za borbu i ?urno dovr?io zidove
   Jeruzalema i unaokolo ga utvrdio.

   ^11Poslao je u Jopu Apsalomova sina Jonatana i s njim znatnu vojsku.
   Taj je odande izagnao stanovnike i ondje se nastanio.

   ^12Trifon se podigao s velikom vojskom iz Ptolemaide da navali na
   ?idovsku zemlju. S njime je bio zasu?njeni Jonatan.

   ^13?imun se utaborio kod Adide naprama ravnici.

   ^14Kad je Trifon doznao da je ?imun zamijenio svoga brata Jonatana i da
   kani s njim zametnuti boj, poslao je poslanike da mu ka?u:

   ^15"Zbog srebra ?to ga tvoj brat Jonatan duguje kraljevskoj blagajni za
   slu?be ?to ih je obna?ao dr?imo ga u su?anjstvu.

   ^16Zato sad po?alji stotinu srebrnih talenata i dva njegova sina kao
   taoce, da se, kad bude pu?ten na slobodu, ne odmetne od nas. Onda æemo
   ga pustiti."

   ^17Premda je ?imun znao da mu glasnici la?u, ipak je poslao po srebro i
   djeèake da na sebe ne navuèe veliko neprijateljstvo naroda.

   ^18Jer bi inaèe rekli da je Jonatan poginuo zato ?to on nije poslao
   novce i djeèake.

   ^19Zato je poslao djeèake i stotinu talenata, ali ga Trifon prevari i
   ne posla Jonatana.

   ^20Poslije toga Trifon je krenuo da osvoji zemlju i opusto?i je.
   Odabrali su zaobilazni put prema Adori. ?imun mu se ispreèavao sa
   svojom vojskom kuda god je on prolazio.

   ^21A oni koji su bili u Tvrði posla?e Trifonu poslanike, tra?eæi da
   brzo doðe k njima kroz pustinju i opskrbi ih hranom.

   ^22Tada Trifon odredi da onamo odu svi njegovi konjanici, ali je te
   noæi pao tako obilan snijeg da nisu mogli krenuti. Digao je tabor i
   oti?ao u Galaaditidu.

   ^23Nadomak Baskame ubio je Jonatana, koga tu i pokopa?e.

   ^24Potom se Trifon vratio u svoju zemlju.

   ^25?imun je poslao po kosti svoga brata Jonatana i ukopao ga u Modinu,
   gradu svojih otaca.

   ^26Za njim je ?alio sav Izrael i oplakivao ga mnogo dana.

   ^27?imun je na grobnici svog oca i svoje braæe podigao nadgrobnik od
   kamena uglaðena straga i sprijeda, a tako visok da se vidio iz daljine.

   ^28Podigao je sedam piramida, jednu prema drugoj, ocu i majci i
   èetvorici braæe.

   ^29Naèinio im je podno?ja, okru?io ih visokim stupovima, na stupove je
   na vjeèni spomen postavio bojnu opremu, a uz bojnu opremu klesane laðe
   da ih vide svi koji plove morem.

   ^30Takva je grobnica koju je podigao u Modinu i koja postoji i
   dan-danas.

   ^31Trifon je mladoga kralja Antioha pogubio na prijevaru.

   ^32Zavladao je namjesto njega, ovjenèao se krunom Azije i time navalio
   mnogo zla na zemlju.

   ^33A ?imun je ponovo sagradio tvrðave po Judeji, obzidao ih visokim
   kulama i velikim zidovima, s vratima i prijevornicama, i tvrðave je
   opskrbio hranom.

   ^34Potom je ?imun izabrao ljude i poslao ih kralju Demetriju da zemlji
   isposluju oprost, jer je Trifon znao samo otimati.

   ^35Kralj Demetrije poslao je odgovor na njihov zahtjev u pismu
   sastavljenu ovako:

   ^36"Kralj Demetrije pozdravlja vrhovnog sveæenika ?imuna, prijatelja
   kraljeva, starje?ine i judejski narod.

   ^37Primili smo zlatnu krunu i palmovu granèicu koju ste nam poslali, pa
   smo pripravni da s vama sklopimo potpuni mir i da pi?emo svojim
   slu?benicima da vas oproste od poreza.

   ^38Sve ono ?to smo s vama uglavili neka ostane na snazi i tvrðave ?to
   ste ih sagradili neka su va?e.

   ^39Opra?tamo vam dosada?nje prijestupe i propuste i krunu koju
   dugujete. A ako se kakav drugi porez ubirao u Jeruzalemu, neka se vi?e
   ne zahtijeva.

   ^40Ako su koji od vas kadri da se uvrste u moju tjelesnu stra?u, neka
   se upi?u. Neka meðu nama vlada mir."

   ^41Godine sto sedamdesete skinut je jaram pogana s Izraela,

   ^42i narod je u svojim poveljama i ugovorima poèeo pisati: "Prve godine
   istaknutog vrhovnog sveæenika, ?idovskog vojskovoðe i glavara ?imuna."

   ^43U te dane opkoli ?imun Gezer da bi ga zaposjeo vojskom. Naèinio je
   kule na kotaèima i njima se poslu?io protiv grada. Prolomio je jedan od
   bedema i osvojio ga.

   ^44Oni s kule uskoèili su u mjesto. U gradu nasta velika strka.

   ^45Graðani se sa ?enama i djecom popeli na bedeme, trgali na sebi
   odjeæu i ?imunu iza glasa dovikivali da s njima sklopi mir:

   ^46"Ne postupaj s nama po na?oj zloæi nego po svojem milosrðu!"

   ^47?imun se s njima sporazumio i prestao je na njih udarati, ali ih je
   istjerao iz grada, oèistio kuæe u kojima su dr?ali idole, a zatim uðe
   uz pjesme i hvalospjeve.

   ^48Uklonio je odande svaku neèistoæu, naselio ljude koji vr?e Zakon,
   utvrdio grad pa onda u njemu sebi uredio boravi?te.

   ^49Onima koji su bili u jeruzalemskoj Tvrði nije se dopu?talo da odlaze
   iz zemlje ili da u nju idu, da kupuju ili prodaju. Ljuto su
   izgladnjeli. Mnogi su od njih svisnuli od gladi.

   ^50Zavapili su k ?imunu da s njima sklopi mir, a on tako i uèini, ali
   ih odande istjera i oèisti Tvrðu od svake pogan?tine.

   ^51?idovi su u nju u?li dvadeset i treæega dana drugoga mjeseca godine
   sto sedamdeset i prve. Klicali su noseæi palmove grane, pjevali himne i
   hvalospjeve uz citare, harfe i cimbale, jer velik neprijatelj bija?e
   slomljen i izbaèen iz Izraela.

   ^52?imun je odredio da se svake godine taj dan svetkuje s veseljem.
   Utvrdio je hramsku goru kraj Tvrðe te se ondje sa svojima nastanio.

   ^53Kad je ?imun vidio da mu je sin Ivan odrastao do mu?evne dobi,
   postavi ga zapovjednikom svih snaga. Ivan se smjestio u Gezeru.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Godine sto sedamdeset i druge skupio je kralj Demetrije svoju vojsku
   i po?ao u Mediju da dobije pomoæ za rat protiv Trifona.

   ^2Kad je perzijski i medijski kralj Arsak èuo da je Demetrije do?ao na
   njegovo podruèje, posla jednog od svojih zapovjednika da ga uhvati
   ?iva.

   ^3Taj je oti?ao i porazio Demetrijevu vojsku, a njega uhvatio i doveo
   Arsaku, koji ga zatvori.

   ^4Zemlja je bila mirna za sve ?imunove vlade. Radio je na dobro svog
   naroda, i njegovu su vlast voljeli i njegovu slavu za sveg mu ?ivota.

   ^5Uz ostala slavna djela zauze Jopu, od nje uèini svoju luku i sebi
   otvori pristup k morskim otocima.

   ^6Razmakao je meðe svog naroda, zadr?ao zemlju u ruci

   ^7i skupio mno?tvo zarobljenika. Zagospodario je Gezerom, Betsurom i
   Tvrðom, odande je uklonio pogan?tinu i nitko se nije na?ao da mu odoli.

   ^8Ljudi su mirno obraðivali zemlju, zemlja je davala svoj prirod, a
   drveæe u ravnici plodove.

   ^9Starci su na trgovima sjedili, svi su razgovarali o blagostanju,
   mladiæi su nosili rasko?nu odoru i oklop.

   ^10Gradove je opskrbio ?ive?em, opremio ih utvrdama, slava mu se
   pronijela do nakraj svijeta.

   ^11Smirio je zemlju te Izrael do?ivje veliku radost.

   ^12Svatko je sjedio pod svojom lozom i smokvom i nitko ga nije
   uznemirivao.

   ^13Nestali su svi ?to su ga u zemlji napadali, i tih su dana kraljevi
   bili pora?eni.

   ^14Pridizao je ponizne u svom narodu i suzbijao sve bezbo?nike i
   zlikovce. Obdr?avao je Zakon,

   ^15vratio slavu Sveti?tu i obogatio ga mnogim posuðem.

   ^16Kad se u Rimu i do same Sparte saznalo da je Jonatan umro, nastade
   velika ?alost.

   ^17Ali su èuli da ga je kao vrhovni sveæenik naslijedio njegov brat
   ?imun, da je zavladao zemljom i gradovima u njoj

   ^18i zato su mu pisali na bronèanim ploèicama da s njim obnove
   prijateljstvo i savezni?tvo koje su veæ uglavili s njegovim bratom
   Judom i Jonatanom.

   ^19To se proèitalo pred skup?tinom u Jeruzalemu.

   ^20Evo prijepisa pisma ?to su ga poslali Spartanci: "Glavari i grad
   Spartanaca pozdravljaju velikog sveæenika ?imuna, starje?ine, sveæenike
   i sav ostali ?idovski narod, svoju braæu.

   ^21Poslanici koje ste poslali na?em narodu kazivali su nam o va?oj
   slavi i èasti i obradovali smo se njihovu dolasku.

   ^22Mi smo njihov izvje?taj zapisali u narodnom vijeæu ovako: ?idovski
   poslanici, Antiohov sin Numenije i Jasonov sin Antipater, do?li su da s
   nama obnove prijateljstvo.

   ^23I narod je odluèio da ljude primi s poèastima i da se prijepis
   njihova izvje?æa stavi meðu javne spise, da spartanski narod na to
   saèuva uspomenu. Osim toga, jedan je prijepis naèinjen za vrhovnog
   sveæenika ?imuna."

   ^24Poslije toga ?imun je poslao Numenija u Rim s velikim zlatnim
   ?titom, te?kim tisuæu mina, da s Rimljanima utvrdi savez.

   ^25Kad je narod saznao za te dogaðaje, reèe: "Kako da zahvalimo ?imunu
   i njegovim sinovima?

   ^26Jer on se pokazao èvrst, kao i njegova braæa i kuæa njegova oca. U
   bojevima je junaèki odbio izraelske neprijatelje i izvoj?tio slobodu."
   I ispisa?e bronèane ploèice, koje su postavili na stupove na gori
   Sionu.

   ^27A evo, u prijepisu, ?to su napisali: "Osamnaestog dana mjeseca Elula
   godine sto sedamdeset i druge, a to je treæa godina velikog sveæenika
   ?imuna, u Asaramelu,

   ^28na velikoj skup?tini sveæenika, naroda, narodnih knezova i
   zemaljskih starje?ina objavilo se slijedeæe:

   ^29Dok su se èesti ratovi vodili u zemlji, Matatijin sin ?imun, potomak
   Joaribovih sinova, i njegova braæa izlagali su se opasnosti i opirali
   se protivnicima svog naroda da odr?e svoje Sveti?te i Zakon i uvelike
   su proslavili narod.

   ^30Jonatan je okupio narod i postao veliki sveæenik, a zatim se
   pridru?io svom narodu.

   ^31Neprijatelji ?idova naumili su osvojiti njihovu zemlju da opusto?e
   njihovo podruèje i dignu ruke na Sveti?te.

   ^32Tada je ustao ?imun i poèeo vojevati za narod. Dao je mnogo svoga
   blaga, opremao oru?jem hrabre ljude svog naroda i davao im plaæu.

   ^33Utvrdio je ?idovske gradove i Betsur na ?idovskoj meði, gdje se
   prije nalazilo neprijateljsko oru?je, i ondje je smjestio posadu
   ?idovskih ratnika.

   ^34Utvrdio je i Jopu na moru i Gezer u azotskom kraju, gdje su prije
   bili neprijatelji. Ondje je naselio ?idove i ostavio im sve ?to im je
   trebalo za uzdr?avanje.

   ^35Narod je upoznao ?imunovu vjernost i slavu kojom je on nakanio
   ovjenèati svoj narod. Zbog svih njegovih zasluga, zbog pravde i
   vjernosti narodu i jer je svime nastojao da podigne narod, postavi?e ga
   za svoga voðu i velikog sveæenika.

   ^36Onih dana on je uspio odstraniti pogane iz zemlje koju su zaposjeli
   i one iz Davidova grada u Jeruzalemu, gdje su se utvrdili i odakle su
   provaljivali i oneèi?æivali okolicu Sveti?ta i tako te?ko obe?èa?æivali
   njegovu svetost.

   ^37Smjestio je ondje ?idovske ratnike i utvrdio Tvrðu da zemlja i grad
   budu sigurni. Podigao je i jeruzalemske zidove.

   ^38Zato mu je kralj Demetrije potvrdio vrhovno sveæeni?tvo,

   ^39podigao ga u red svojih prijatelja i okru?io ga velikim sjajem.

   ^40Jer je kralj èuo kako Rimljani ?idove nazivaju svojim prijateljima,
   saveznicima i braæom i kako su ?imunove poslanike poèastili,

   ^41a ?idovi i sveæenici zakljuèili neka im ?imun bude voða i veliki
   sveæenik dovijeka, dok ne ustane vjerodostojan prorok.

   ^42Neka im bude upravitelj te odreðuje one koji æe se brinuti za dobro
   Sveti?ta, za upravu zemljom, za oru?je i utvrde.

   ^43Neka se brine za Sveti?te. Njega neka svi slu?aju, sve isprave u
   zemlji neka se pi?u u njegovo ime, a on da se oblaèi u grimiz i nosi
   zlatan nakit.

   ^44Da se ne usudi nitko, ni od naroda ni od sveæenika, da ?togod
   osujeæuje ili se protivi onome ?to je on zapovjedio, niti da mimo njega
   u zemlji saziva skup?tine, niti da se oblaèi grimizom ili nosi zlatnu
   kopèu.

   ^45Tko se god o to ogrije?i ili ?togod od toga osujeti bit æe krivac.

   ^46Sav je narod odobrio da se ?imun ovlasti da radi prema svom
   nahoðenju.

   ^47?imun je prihvatio i pristao da bude vrhovni sveæenik, vojskovoða i
   knez ?idova i sveæenika, da bude na èelu svima."

   ^48Odredili su da se ta isprava ure?e u bronèane ploèe i da se one
   izlo?e u predvorju Sveti?ta na vidljivu mjestu,

   ^49a da se njezini prijepisi pohrane u riznici tako da njima raspola?u
   ?imun i njegovi sinovi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Antioh, sin kralja Demetrija, posla s morskih otoka sveæeniku i
   ?idovskom voði ?imunu i svemu narodu

   ^2pismo ovog sadr?aja: "Kralj Antioh pozdravlja velikog sveæenika i
   voðu ?imuna i ?idovski narod.

   ^3Buduæi da su se pokvarenjaci doèepali kraljevstva na?ih otaca,
   odluèio sam da ga opet osvojim i uspostavim kako je bilo i prije, i
   zato sam podigao silne èete i opremio ratno brodovlje

   ^4da se iskrcam u zemlji i osvetim onima koji su je upropastili i
   opusto?ili mnoge gradove moga kraljevstva.

   ^5Potvrðujem ti sva osloboðenja od poreza kojih su te oslobodili
   kraljevi prije mene i svih ostalih prinosa koje su ti otpustili.

   ^6Dopu?tam ti da u svojoj kovnici kuje? novce koji æe zakonito
   optjecati tvojom zemljom.

   ^7Neka Jeruzalem i Sveti?te budu slobodni. Neka ti ostane sve oru?je
   koje si proizveo i sve tvrðave koje si podigao i koje zaprema?.

   ^8Neka ti se oprosti sve ?to duguje? kraljevskoj riznici i ono ?to æe?
   ubuduæe dugovati kralju odsele pa dovijeka.

   ^9Kad ponovo osvojimo svoje kraljevstvo, obasut æemo tebe, tvoj narod i
   Hram takvim èastima da æe vam slava zablistati po svoj zemlji."

   ^10Godine sto sedamdeset i èetvrte krenu kralj Antioh u zemlju svojih
   otaca. Oko njega su se okupile sve èete, tako da ih je malo ostalo uz
   Trifona.

   ^11Antioh je udario za njim u potjeru. Trifon je pobjegao u Doru na
   moru,

   ^12jer je znao da se na njega svalilo zlo i da su ga èete ostavile.

   ^13Antioh se utaborio kod Dore sa sto i dvadeset tisuæa pje?aka i osam
   tisuæa konjanika.

   ^14Opkolio je grad, pritisnuo ga s kopna i mora, jer se brodovlje
   pribli?ilo s morske strane, tako da nitko nije mogao niti ulaziti niti
   izlaziti.

   ^15Uto je Numenije sa svojom pratnjom do?ao iz Rima s pismima za
   kraljeve i zemlje. Evo njihova sadr?aja:

   ^16"Rimski konzul Lucije pozdravlja kralja Ptolemeja.

   ^17Veliki sveæenik ?imun i ?idovski narod uputili su nam ?idovske
   poslanike kao prijatelje i saveznike da obnove nekada?nje prijateljstvo
   i savezni?tvo.

   ^18Donijeli su zlatan ?tit od tisuæu mina.

   ^19Odluèili smo, dakle, pisati kraljevima i zemljama da im ne èine
   nikakva zla niti da udaraju na njih, na njihove gradove, na njihovu
   zemlju i da se ne povezuju s onima koji bi ih napadali.

   ^20Odluèili smo da od njih primimo ?tit.

   ^21Ako su, dakle, kakvi opaki ljudi utekli iz njihove zemlje k vama,
   predajte ih velikom sveæeniku ?imunu da ih kazni po njihovim zakonima!"

   ^22Tako je pisao kralju Demetriju, Atalu, Ariaratu, i Arsaku

   ^23i u sve zemlje: Sampsami, Spartancima, u Delos, u Mindos, u Sikion,
   U Kariju, u Samos, u Pamfiliju, u Likiju, u Halikarnas, u Rodos, u
   Faselidu, u Kos, u Sidu, u Arad, Gortinu, Knidos, Cipar i Kirenu.

   ^24Prijepis tih pisama poslali su velikom sveæeniku ?imunu.

   ^25Antioh je taborio pred Dorom, u njezinu predgraðu, pa je neprestano
   upuæivao nove odrede protiv grada i izraðivao bojne naprave. Stisnuo je
   Trifona tako da se nije moglo niti izlaziti niti ulaziti.

   ^26?imun mu je poslao dvije tisuæe odabranih ljudi da mu poma?u u boju,
   a k tomu srebra i zlata i mnogo opreme.

   ^27On toga ne htjede primiti. ?tovi?e, poni?tio je sve ?to je prije sa
   ?imunom ugovorio. Posve se izmijenio prema njemu.

   ^28Poslao je k njemu Atenobija, jednog od svojih prijatelja, da se s
   njim porazgovori i reèe mu: "Vi dr?ite u svojoj vlasti Jopu, Gezer i
   jeruzalemsku Tvrðu, gradove moga kraljevstva.

   ^29Njihova ste podruèja opusto?ili, poèinili ste mnogo zla u zemlji i
   zavladali mnogim krajevima u mom kraljevstvu.

   ^30Zato sad vratite gradove koje ste osvojili, zajedno s porezima onih
   krajeva kojima ste zavladali izvan ?idovskih granica.

   ^31Ako pak neæete, dajte mjesto toga pet stotina srebrnih talenata, a
   za ?tete ?to ste ih poèinili i za poreze gradova drugih pet stotina
   talenata; ako ni toga neæete, poæi æemo protiv vas u rat."

   ^32Kraljev je prijatelj Atenobije do?ao u Jeruzalem i vidio ?imunov
   sjaj i ormar sa zlatnim i srebrnim posuðem i mnogu poslugu. On se
   zapanjio. Saopæio mu je kraljevu poruku.

   ^33?imun mu odgovori ovako: "Mi nikako nismo oteli tuðu zemlju niti smo
   zavladali tuðim dobrima, nego je to ba?tina na?ih otaca: na?i su je
   neprijatelji nepravedno stanovito vrijeme posjedovali.

   ^34Mi smo pak, koristeæi se povoljnim prilikama, ponovo osvojili
   ba?tinu svojih predaka.

   ^35?to se tièe Jope i Gezera, koje ti tra?i?, ti su gradovi mnogo
   muèili narod i pusto?ili nam zemlju, za njih æemo dati stotinu
   talenata."

   ^36Poslanik mu na to nije odgovorio ni rijeèi. Vratio se gnjevan kralju
   i upoznao ga sa ?imunovim odgovorom i velièanstvom, ukratko, sa svim
   ?to je vidio, a kralj nato usplamtje gnjevom.

   ^37Trifon se ukrcao u laðu i pobjegao u Ortosiju.

   ^38Kralj je Kendebeja postavio za upravitelja primorja i predao mu
   pje?aèke i konjanièke èete.

   ^39Zapovjedio mu je da se utabori pred Judejom i nalo?io mu da izgradi
   Kedron, uèvrsti mu vrata i zavoj?ti na narod. Kralj je po?ao u potjeru
   za Trifonom.

   ^40Kendebej je do?ao u Jamniju i poèeo uznemirivati narod, provaljivati
   u Judeju, odvoditi narod u roblje i ubijati ga.

   ^41Ponovo je izgradio Kedron te u nj smjestio konjanike i pje?ake da
   provaljuju i obilaze judejskim putovima, kako mu bje?e zapovjedio
   kralj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Ivan uzaðe iz Gezera i javi svom ocu ?imunu ?to radi Kendebej.

   ^2?imun tada dozva svoja dva najstarija sina, Judu i Ivana, i reèe im:
   "Moja braæa i ja, i moj oèinski dom, vojevali smo protiv Izraelovih
   neprijatelja od mladosti do dana?njeg dana i uspjeli smo vi?e puta
   izbaviti Izraela.

   ^3Sad sam ja ostario, a vi ste se po Milosti dohvatili snage: stanite,
   dakle, na moje mjesto i na mjesto mog brata! Idite i borite se za na?
   narod, i nebeska pomoæ neka bude s vama!"

   ^4Tada izabra u zemlji dvadeset tisuæa pje?aka i konjanike te odo?e na
   Kendebeja. Prenoæili su u Modinu.

   ^5Uraniv?i ujutro, krenuli su u ravnicu, i gle, ide na njih velika
   vojska, pje?aci i konjanici. Meðu njima bija?e potok.

   ^6Ivan sa svojim ljudima zauze polo?aj nasuprot neprijateljima. A kad
   je vidio da se narod boji prijeæi preko potoka, sam prijeðe prvi.
   Ljudi, videæi ga, prijeðo?e za njim.

   ^7Razdijelio je vojsku i konjanike pomije?ao meðu pje?ake, jer je
   neprijateljskih konjanika bilo vrlo mnogo.

   ^8Odjeknu?e trube. Kendebej sa svojom vojskom pobje?e. Mnogi su
   poginuli, a oni koji su se spasili pobjego?e put tvrðave.

   ^9Tada bi ranjen Ivanov brat Juda. Ivan ih je pak gonio dok Kendebej
   nije stigao do Kedrona, ?to ga je sam utvrdio.

   ^10Pobijeðeni su utekli do kula u poljima Azota, a pobjednik ih zapali.
   Od njih pade oko dvije tisuæe ljudi. Ivan se mirno vratio u Judeju.

   ^11Abubov sin Ptolemej postavljen je upraviteljem u jerihonskoj
   ravnici. Imao je mnogo srebra i zlata,

   ^12jer je bio zet velikog sveæenika.

   ^13Njegovo se srce uzoholilo. Naumio je da zavlada zemljom i stvarao je
   vjerolomne osnove protiv ?imuna i njegovih sinova.

   ^14?imun je obilazio gradove u zemlji nadziruæi ih i brinuæi se za
   upravu. Tako je do?ao u Jerihon sa svojim sinovima Matatijom i Judom
   godine sto sedamdeset i sedme, jedanaestog mjeseca, a to je mjesec
   Sabat.

   ^15Abubov ih sin prijevarom namami u tvrðavicu zvanu Dok, koju je on i
   sagradio. Pripravio im je veliku gozbu, ali je ondje sakrio ljude.

   ^16Kad se ?imun sa svojim sinovima napio, ustao je Ptolemej sa svojim
   ljudima, uzeo oru?je, navalio na ?imuna u blagovali?tu i ubio njega,
   njegove sinove i neke od njihove posluge.

   ^17Tako je poèinio veliku nevjeru, dobro uzvratio zlom.

   ^18Ptolemej je o tom pismeno obavijestio kralja da mu po?alje u pomoæ
   èete i preda mu gradove i zemlju.

   ^19Druge je poslao u Gezer da maknu Ivana te je pismeno nalo?io
   zapovjednicima vojske da doðu k njemu da im dade srebra, zlata i
   darova.

   ^20Ostale je poslao da zauzmu Jeruzalem i hramsku goru.

   ^21Ali je netko potrèao naprijed i Ivanu u Gezeru javio da su mu
   poginuli otac i braæa. Dodao je: "I poslao je nekoga da ubije i tebe."

   ^22Na tu se vijest Ivan razgnjevi. Uhvatio je ljude koji su do?li da ga
   ubiju te ih je pogubio, jer je znao da ga ?ele ubiti.

   ^23Ostala Ivanova djela, njegovi ratovi i juna?tva ?to ih je izvr?io,
   bedemi koje je sagradio i ostali njegovi pothvati,

   ^24sve je to zapisano u Ljetopisima njegova vrhovnog sveæeni?tva, od
   dana kada je poslije svog oca postao velikim sveæenikom.
     __________________________________________________________________

2 Maccabees
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Braæu ?idove u Egiptu pozdravljaju njihova braæa ?idovi iz
   Jeruzalema i iz ?idovske zemlje i ?ele im nepomuæeni mir.

   ^2Obasuo vas Bog dobroèinstvima i spomenuo se svog Saveza s Abrahamom,
   Izakom i Jakovom, svojim vjernim slugama!

   ^3Dao vam svima srce da ga ?tujete i njegovu volju vr?ite velikodu?no i
   radosno!

   ^4Otvorio va?e srce svom Zakonu i svojim zapovijedima i dao vam mir!

   ^5Usli?ao vam molitve, pomirio se s vama i ne ostavio vas u vrijeme
   nevolje!

   ^6U ovaj trenutak mi se ovdje za vas molimo.

   ^7Za kraljevanja Demetrijeva godine sto ?ezdeset i devete mi smo vam
   ?idovi pisali ovo: "U nevoljama i jadima koji su zaredali u ovim
   godinama otkako su Jason i njegove pristalice izdali Svetu zemlju i
   kraljevstvo,

   ^8zapalili Velika vrata i prolili nevinu krv, pomolili smo se Gospodinu
   i on nas je usli?ao. Prinijeli smo ?rtvu i najfinije bra?no, upalili
   svjetiljke i postavili hljebove."

   ^9Sad vam pi?emo da biste u mjesecu Kislevu svetkovali Blagdan sjenica.
   Godine sto osamdeset i osme.

   ^10Stanovnici Jeruzalema i stanovnici Judeje, starje?ine i Juda:
   savjetniku kralja Ptolemeja Aristobulu, od roda pomazanih sveæenika, i
   ?idovima u Egiptu pozdrav i dobro zdravlje!

   ^11Neka je velika hvala Bogu, koji nas je izbavio iz velikih pogibli
   kad smo imali vojevati protiv kralja.

   ^12On je doista odbio one koji su zavojevali na Sveti grad.

   ^13Kad im je zapovjednik oti?ao u Perziju, sasjekli su u Nanejinu hramu
   i njega i njegovu vojsku, koja se smatrala nepobjedivom. Nanejini
   sveæenici poslu?ili su se varkom.

   ^14Antioh je onamo do?ao sa svojim prijateljima pod izlikom da æe se
   o?eniti Nanejom, a zapravo da, u ime miraza, prisvoji veliko tamo?nje
   blago.

   ^15Nanejski su sveæenici izlo?ili blago. Èim je Antioh s nekolicinom
   u?ao u hramsko predvorje, sveæenici zatvori?e sveti?te.

   ^16Otvori?e tajna vrata na stropu, baci?e kamenje i ubi?e zapovjednika.
   Sasjeko?e ga na komade, a glave baci?e onima koji bijahu vani.

   ^17Neka je za sve to hvaljen na? Bog, koji je bezbo?nike predao smrti.

   ^18Dvadeset i petog Kisleva svetkovat æemo oèi?æenje Hrama, pa smo
   smatrali uputnim da vas o tom obavijestimo, kako biste i vi prikladno
   svetkovali Blagdan sjenica i vatre koja se pokazala kad je Nehemija,
   sagradiv?i Sveti?te i ?rtvenik, prinio ?rtve.

   ^19Kad su, naime, na?e oce odvodili u Perziju, tada?nji su pobo?ni
   sveæenici uzeli ?rtvenu vatru i sakrili je u udubinu sliènu presahlu
   bunaru. Spremili su je tako da nitko za to skrovi?te ne sazna.

   ^20Poslije mnogo godina bi Bo?ja volja da perzijski kralj po?alje
   Nehemiju: ovaj je dao da vatru potra?e potomci onih sveæenika koji su
   je sakrili. Ti izvijesti?e da nisu na?li vatre nego nekakvu muljevitu
   vodu, a on im zapovjedi da je zahvate i donesu.

   ^21Po?to je bilo pripravljeno sve za ?rtvu, nalo?i Nehemija sveæenicima
   da tom vodom po?krope drva i ?to je na njima.

   ^22Tek ?to su to uèinili, u trenutku zasja sunce, dotad zastrto
   oblakom, i buknu velika vatra, tako te se svi zadivi?e.

   ^23Dok je ?rtva izgarala, sveæenici su molili - sveæenici i sav narod.
   Zapoèinjao je Jonatan, a drugi su, zajedno s Nehemijom, nastavljali.

   ^24Molitva je glasila ovako: "Gospode, Gospode Bo?e, stvoritelju svega,
   stra?ni, jaki, pravedni, milosrdni, jedini kralju, jedini dobri,

   ^25jedini dare?ljivi, jedini pravedni, svemoguæi i vjeèni, koji
   spasava? Izraela od svakog zla, koji si na?e oce izabrao i posvetio,

   ^26primi ovu ?rtvu za sav svoj izraelski narod. Èuvaj svoju ba?tinu i
   posveti je!

   ^27Sakupi one od nas koji su razasuti, izbavi one ?to robuju meðu
   poganima, pogledaj milostivo prezrene i pogrðene, tako da pogani
   spoznaju da si ti na? Bog!

   ^28Kazni one koji nas ugnjetavaju i drsko vrijeðaju!

   ^29Usadi svoj narod u svoje Sveto mjesto, kao ?to je rekao Mojsije!"

   ^30Sveæenici pak pjevahu hvalospjeve.

   ^31Kad je izgorjela ?rtva, zapovjedi Nehemija da se preostala voda
   izlije na veliko kamenje.

   ^32Kad su to izvr?ili, liznu plamen, ali ga upi jaèi sjaj vatre na
   ?rtveniku.

   ^33Razglasilo se to, i kralju perzijskom bi javljeno da se na mjestu
   gdje sveæenici, odvedeni u su?anjstvo, bijahu sakrili oganj pojavila
   voda kojom su Nehemija i njegovi ljudi posvetili ?rtve.

   ^34Kralj nato provjeri dogaðaj, dade ograditi to mjesto i uspostaviti
   sveti?te.

   ^35Onima kojima ga je prepustio dao je udio u velikim prihodima koje je
   odande izvlaèio.

   ^36Nehemija i njegovi ljudi to su mjesto prozvali Neftar, ?to znaèi
   "oèi?æenje", ali se ono opæenito zove Neftaj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 U spisima se nalazi kako je prorok Jeremija prisilno iseljenima
   zapovjedio da uzmu vatre, kako je veæ spomenuto,

   ^2i kako je tim prisilno iseljenima prorok preporuèio, kad im je davao
   Zakon, da ne zaborave zapovijedi Gospodnjih i ne zastrane vjerom kad
   budu gledali ukra?ene zlatne i srebrne likove.

   ^3Takvim i sliènim rijeèima opominja?e ih da ne odvrgnu Zakon od srca.

   ^4U tom je spisu pisalo kako je prorok po Bo?jem nadahnuæu sa sobom
   ponio ?ator i Kovèeg saveza, pa se uspeo na goru na koju se bio popeo
   Mojsije i odakle je motrio Bo?ju ba?tinu.

   ^5Stigav?i onamo, Jeremija naðe stan u peæini, unese u nj ?ator i
   Kovèeg i kadioni ?rtvenik, a ulaz zagradi.

   ^6Neki od njegovih pratilaca do?li su zatim da oznaèe put, ali ga nisu
   mogli naæi.

   ^7Kad je to saznao Jeremija, prekorio ih je ovako: "Ovo mjesto bit æe
   nepoznato sve dok Bog ponovo ne sabere svoj narod i ne smiluje mu se.

   ^8Tada æe Gospodin ponovo pokazati sve ove predmete i vidjet æe se
   Gospodinova slava i Oblak, kao ?to se pojavio za Mojsija i kad je
   Salomon molio da hram bude velièanstveno posveæen."

   ^9Tu se takoðer pripovijedalo kako je Salomon, nadaren mudro?æu, prinio
   ?rtvu posvete i zavr?etka Hrama.

   ^10Isto onako kako je Mojsije molio Gospodina i s neba siðe oganj i
   sa?ga ?rtvu, tako je i Salomon molio te je oganj si?ao i sagorio ?rtve.

   ^11Mojsije bija?e rekao: "Zato ?to se nije pojela, okajnica je
   spaljena."

   ^12Tako je i Salomon svetkovao osam dana.

   ^13O tome se pripovijeda i u spisima i uspomenama Nehemijinim, i jo?
   kako je on, sastavljajuæi knji?nicu, sakupio knjige o kraljevima, o
   prorocima i o Davidu, a tako i darovnice kraljeva.

   ^14Isto je tako Juda sabrao sve knjige, razasute zbog rata koji se
   vodio protiv nas, i sad su u na?im rukama.

   ^15Ako vam, dakle, trebaju, po?aljite nam glasnike da vam ih donesu.

   ^16Pi?emo vam zato ?to namjeravamo svetkovati oèi?æenje Hrama. Bilo bi,
   dakle, lijepo da i vi te dane svetkujete.

   ^17Bog je spasio sav svoj narod i svima dao ba?tinu, kraljevstvo,
   sveæeni?tvo i Sveti?te - pa æe nam se Bog, kako se nadamo

   ^18jer je Zakonom obeæao, uskoro smilovati i sabrati nas iz krajeva pod
   nebom na Sveto mjesto. On nas je izbavio iz velikih zala i oèistio
   mjesto.

   ^19Povijest Jude Makabeja i njegove braæe, oèi?æenje velikog Hrama,
   obnovu ?rtvenika;

   ^20zatim bojeve protiv Antioha Epifana i njegova sina Eupatora;

   ^21nadalje, nebeska ukazanja u prilog junaka koji su se velikodu?no
   borili za ?idovstvo, tako da su, premda malobrojni, oplijenili svu
   zemlju i barbarske horde natjerali u bijeg;

   ^22zatim kako su ponovo osvojili Sveti?te, slavno u svem svijetu,
   oslobodili Grad, uspostavili zakone kojima je prijetilo ukinuæe, jer im
   se Gospod smilovao sa svom svojom blago?æu;

   ^23sve je to Jason Cirenac ocrtao u pet knjiga, a mi æemo poku?ati da
   zbijemo u jedno djelo.

   ^24S obzirom na obilje brojeva i na te?koæu na koju, zbog opse?nosti
   graðe, nailaze oni koji se upu?taju u povijesna izlaganja,

   ^25nastojali smo pru?iti duhovnu okrepu onima koji ?ele èitati, lako
   ?tivo onima koji bi te èinjenice htjeli upamtiti, a svima bez razlike
   korist.

   ^26Nama koji smo se latili muènog posla skraæivanja ono nije laka
   zadaæa nego rad koji stoji znoja i bdjenja.

   ^27Ali kao ?to nije lako onome koji prireðuje gozbu i nastoji
   zadovoljiti druge, i mi æemo, da zaslu?imo zahvalnost mnogih, radosno
   podnijeti ovaj muèni posao.

   ^28Prepu?tajuæi povjesnièaru brigu da podrobno opisuje svaki dogaðaj,
   mi æemo se truditi da dademo pojednostavnjen prikaz.

   ^29Kao ?to se graditelj nove kuæe mora pobrinuti za èitavu zgradu, a
   onaj koji je ukra?uje i oslikava vo?tanim bojama treba da misli ?to
   dolazi u obzir za ukra?ivanje, tako treba da bude u na?em poslu.

   ^30Udubiti se u stvar, istra?ivati izvore i zalaziti u pojedinosti - to
   je du?nost pisca povijesti.

   ^31A onomu koji sa?ima treba dopustiti da bude kratak u izlaganju,
   kloneæi se iscrpne povijesti.

   ^32Poènimo, dakle, izlaganje, kad smo se toliko zadr?ali na predgovoru;
   bilo bi glupo razvlaèiti predgovor povijesti, a zbijati samu povijest.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Dok se u Svetom gradu ?ivjelo u potpunom miru i dok su se ondje
   najstro?e obdr?avali zakoni, i to zbog pobo?nosti velikog sveæenika
   Onije i njegove mr?nje na zlo,

   ^2dogaðalo se da su i sami kraljevi po?tovali Sveto mjesto i èastili
   Hram najdragocjenijim darovima.

   ^3Tako je azijski kralj Seleuk iz vlastitih dohodaka namirivao sve
   tro?kove koji su bili potrebni za bogoslu?ne ?rtve.

   ^4Ali neki ?imun iz Bilgina plemena, postav?i hramskim predstojnikom,
   zavadi se s velikim sveæenikom zbog gradskoga tr?nog nadzora.

   ^5Kako nije mogao pobijediti Oniju, ode k Apoloniju iz Tarsa, koji je u
   to vrijeme bio upravitelj u Celesiriji i Feniciji.

   ^6Priopæi mu kako je jeruzalemska riznica krcata neizrecivim blagom,
   tako da mu se kolièina ne mo?e ustanoviti, i kako to sve nije potrebno
   za tro?kove ?rtvovanja te bi se moglo prebaciti u kraljevsko
   vlasni?tvo.

   ^7Prigodom jednog sastanka s kraljem Apolonije ga obavijesti o
   prokazanom blagu, a kralj izabra Heliodora, svoga dr?avnog upravitelja,
   i posla ga s nalogom da preuzme spomenuto blago.

   ^8Heliodor odmah krenu na put, pod izlikom da æe izvr?iti nadzor nad
   gradovima Celesirije i Fenicije, a uistinu da izvr?i kraljev nalog.

   ^9Kad je do?ao u Jeruzalem i kad su ga vrhovni sveæenik i grad ljubezno
   primili, priopæi o prijavi i objasni radi èega je do?ao, pa poèe
   ispitivati je li uistinu tako.

   ^10Veliki mu sveæenik objasni da su to pohrane udovica i siroèadi;

   ^11a ne?to od toga da pripada Hirkanu, Tobijinu sinu, veoma uglednu
   èovjeku, te da, suprotno od klevetnièke izjave opakog ?imuna, ima svega
   èetiri stotine talenata srebra i dvije stotine talenata zlata.

   ^12Nikako nije dopu?teno da se o?tete oni koji su se pouzdali u svetost
   mjesta, u dostojanstvo i nepovredivost Hrama koji je po?tovan u svem
   svijetu.

   ^13Ali je Heliodor, zbog kraljevih naloga, rekao da se blago svakako
   mora preuzeti u kraljevsku blagajnu.

   ^14Na dan koji je za to odredio u?ao je da popi?e blago. U gradu je
   nastala povelika uznemirenost.

   ^15Sveæenici su se u sveæenièkoj odjeæi bacili nièice pred ?rtvenik i
   zavapili prema nebu, Tvorcu zakona o pohrani, moleæi ga da saèuva
   netaknuta dobra onima koji su ih pohranili.

   ^16Pogled na lice velikog sveæenika razdirao je srce: njegov izgled i
   bljedilo lica odavalo je du?evnu tjeskobu.

   ^17Obuzeo ga strah te je drhtao cijelim tijelom, a to je onima koji su
   ga gledali kazivalo koliko mu srce pati.

   ^18Ljudi su hrlili hrpimice iz kuæa na skupnu molitvu, jer je Svetom
   mjestu prijetilo oskvrnuæe.

   ^19?ene, potpasav?i kostrijet ispod grudi, grnule na ulice. ?tovi?e, i
   djevojke, zatvorene u kuæama, istrèale jedne na vrata, druge na zidove,
   neke se naginjale kroz prozore,

   ^20a sve pru?ale ruke prema nebu, na molitvu.

   ^21Bilo je ?alosno vidjeti posvuda prostrto mno?tvo i tjeskobu velikog
   sveæenika zbog onoga ?to æe doæi.

   ^22Dok su s jedne strane zazivali svemoguæeg Gospoda da povjerene
   pologe potpuno netaknute saèuva vlasnicima,

   ^23s druge je strane Heliodor izvr?ivao ono ?to se odluèilo.

   ^24Veæ je on stigao sa svojom pratnjom pred riznicu, kad se ukaza
   Gospodar duhova i svih vlasti u takvu velièanstvu da je sve koji se
   usudi?e onamo iæi udarila Bo?ja sila te su zapali u nemoæ i strah.

   ^25Pred oèima im se pojavi konj s prekrasnim sedlom, a na njem stra?an
   jahaè: ?estoko se propinjuæi, konj je udarao Heliodora prednjim
   kopitima. Onaj koji je sjedio na njemu kao da je bio u zlatnu oklopu.

   ^26U isto vrijeme ukazala mu se dva druga mladiæa, vrlo sna?na, sjajne
   ljepote, u velièanstvenoj odjeæi. Pristupi?e Heliodoru, jedan s jedne a
   drugi s druge strane, i stado?e ga bez daha bièevati tuèom udaraca.

   ^27Heliodor pade na zemlju; obavi ga gusta tama, a oni ga pograbi?e i
   stavi?e na nosila.

   ^28I tako su tog èovjeka, koji je èas prije u?ao u spomenutu riznicu s
   mnogobrojnom pratnjom i cijelom tjelesnom stra?om, iznijeli bespomoæna,
   i po tome svi jasno uvidje?e Bo?ju silu.

   ^29Dok je on, udaren Bo?jom moæi, le?ao bez rijeèi i li?en svake nade u
   spasenje,

   ^30?idovi su velièali Gospodina koji je èudesno proslavio svoje Sveto
   mjesto. A Hram, trenutak prije pun straha i nemira, sada, kad se
   oèitovao Svevladar Gospodin, prelijevao se rado?æu i veseljem.

   ^31Neki od Heliodorovih pratilaca brzo su zatra?ili Oniju da moli
   Svevi?njega neka podari ?ivot onomu ?to je le?ao na izdisaju.

   ^32Bojeæi se da kralj mo?da ne bi posumnjao da su ?idovi napakostili
   Heliodoru, veliki sveæenik prinese ?rtvu za spas toga èovjeka.

   ^33Dok je veliki sveæenik prinosio ?rtvu pomirnicu, Heliodoru se opet
   ukaza?e oni isti mladiæi u istoj odjeæi. Stado?e preda nj i reko?e mu:
   "Budi vrlo zahvalan velikom sveæeniku Oniji, jer ti je Gospodin samo po
   njemu podario ?ivot.

   ^34A ti, koga je Nebo izbièevalo, razglasuj svima velièanstvenu Bo?ju
   silu!" To rekav?i, i?èeznu?e.

   ^35Heliodor prinese ?rtvu Gospodinu i uèini velike zavjete Onomu koji
   mu je poklonio ?ivot, pa se ljubezno oprosti s Onijom i vrati se kralju
   sa svojom vojskom.

   ^36Svjedoèio je pred svima o djelima svevi?njeg Boga koja je vidio
   svojim oèima.

   ^37Kad ga je kralj upitao koji mu se èovjek èini prikladan da se jo?
   jednom po?alje u Jeruzalem, Heliodor odgovori:

   ^38"Ako ima? kakva neprijatelja ili kakva zavjerenika protiv dr?ave,
   po?alji ga onamo da ti se izbièevan vrati, ako uopæe iznese ?ivu glavu,
   jer uistinu na onome mjestu vlada Bo?ja sila.

   ^39Onaj koji stoluje na nebu, bdi nad onim mjestom i brani ga, a one
   koji onamo zlonamjerno pristupaju bije i uni?tava."

   ^40To su, eto, dogaðaji s Heliodorom i oèuvanjem svete riznice. POD
   ANTIOHOM EPIFANOM
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Spomenuti ?imun, izdajnik blaga i domovine, okleveta Oniju da je
   rovario protiv Heliodora i uprilièio onu nesreæu.

   ^2Dobroèinitelja grada, za?titnika svojih sunarodnjaka, revnitelja za
   zakone on se usudio nazvati dr?avnim neprijateljem.

   ^3Mr?nja se toliko raspirila da je neki ?imunov prista?a poèinio
   umorstva.

   ^4Onija je bio svjestan da je takvo suparni?tvo muèno i da Menestejev
   sin Apolonije, upravitelj Celesirije i Fenicije, potièe ?imuna na
   zloæu;

   ^5zato se uputi kralju, ne da svoje sugraðane tu?i, nego radi opæe i
   pojedinaène koristi sveg naroda.

   ^6Zapravo je dobro vidio da je bez kraljeva posredovanja veæ nemoguæe
   odr?avati javni mir i da se ?imun neæe okaniti svoje ludosti.

   ^7Kad je Seleuk preminuo a kraljevstvo preuzeo Antioh nazvan Epifan,
   Onijin brat Jason gleda?e da se doèepa velikog sveæeni?tva.

   ^8Sastav?i se s kraljem, obeæa mu tri stotine i ?ezdeset talenata
   srebra i jo? osamdeset talenata na ime drugog dohotka.

   ^9Osim toga, obeæao je da æe platiti jo? stotinu i pedeset talenata ako
   mu se dopusti da na svoju ruku podigne gimnazij i efebij i da
   Jeruzalemcima podijeli antiohijsko graðanstvo.

   ^10Kad je kralj pristao, Jason, èim se doèepao vlasti, prevede svoje
   sunarodnjake grèkome naèinu ?ivota.

   ^11Ukide slobo?tine koje je kralj iz èovjekoljublja bio podijelio
   ?idovima posredstvom Ivana, oca Eupolemova - to je onaj Eupolem koji æe
   kasnije poæi u poslanstvu da s Rimljanima sklopi prijateljstvo i savez.
   Ukratko, ru?io je zakonite graðanske ustanove i uvodio nove
   protuzakonite obièaje.

   ^12Namjerno je dao ispod tvrðave sagraditi borili?te, a sam je najbolje
   efebe vodio pod petazom.

   ^13Zbog pokvarenosti bezbo?nog Jasona, koji nije bio nikakav sveæenik,
   helenizam je tako ojaèao a strana moda uzela toliko maha

   ^14da sveæenici vi?e u slu?bi oko ?rtvenika nisu pokazivali nikakve
   revnosti, nego su se, preziruæi Hram i zanemarujuæi ?rtve, na poziv
   zveèke ?urili na Zakonom nedopu?tene priredbe u kazali?tu.

   ^15Ne dr?eæi ni?ta do èasti svoje zemlje, vrlo su visoko cijenili
   helenske poèasti.

   ^16Zato ih je upravo sna?la te?ka nevolja: postado?e im neprijatelji i
   krvnici ba? oni koje su ?ivo nastojali nasljedovati u naèinu ?ivota i u
   svemu im biti slièni.

   ^17Bo?ji se zakoni ne kr?e neka?njivo, a to æe pokazati iduæe
   razdoblje.

   ^18Kad su se u Tiru, u kraljevoj nazoènosti, odr?avala petogodi?nja
   natjecanja,

   ^19poslao je zloèinaèki Jason kao gledaoce one Jeruzalemce koji su
   imali antiohijsko graðanstvo; sa sobom su nosili trista srebrnih drahma
   za ?rtvu Heraklu. No èak i oni koji su ih nosili smatrali su da ih nije
   zgodno upotrijebiti za ?rtvu nego za ne?to drugo.

   ^20Tako je, dakle, novac koji je po?iljalac odredio za ?rtvu Heraklu,
   odlukom onih koji su ga nosili, potro?en za gradnju brodova sa tri reda
   vesala.

   ^21Menestejev sin Apolonije bi poslan u Egipat da pribiva ustolièenju
   kralja Filometora. Antioh je doznao da kralj ne odobrava njegovih
   pothvata, pa se stao brinuti za svoju sigurnost. Zato je do?ao u Jopu,
   odakle se zaputio u Jeruzalem.

   ^22Velièanstveno su ga primili Jason i grad i uveli ga uza zublje i
   klicanje. Poslije isto tako uðe s vojskom u Feniciju.

   ^23Poslije tri godine Jason posla Menelaja, brata spomenutog ?imuna, da
   kralju odnese novaca i da ga podsjeti na rje?enje nekih hitnih poslova.

   ^24A Menelaj pristupi kralju s preporukama i, dajuæi dojam ugledna
   èovjeka, isposlova sebi velikosveæenièku èast, nudeæi tri stotine
   srebrnih talenata vi?e nego Jason.

   ^25Primiv?i, dakle, kraljevske naloge, vrati se a da na njemu nije bilo
   nièega ?to bi bilo dostojno velikosveæeni?tva: donio je sa sobom samo
   jarost nasilnika i bijes divlje zvijeri.

   ^26I tako je Jasona, koji je potkopao vlastitog brata, potkopao drugi,
   pa je morao pobjeæi u Amanitidu.

   ^27Menelaj se, dodu?e, èvrsto dr?ao vlasti, ali kralju nije nikako
   plaæao obeæanih svota,

   ^28iako je to od njega zahtijevao Sostrat, zapovjednik tvrðave, koji je
   bio ovla?ten da utjeruje dohotke. Zato su obojica pozvana kralju.

   ^29Menelaj je morao prepustiti veliko sveæeni?tvo u nasljedstvo bratu
   Lizimahu, a Sostrata je zamijenio Krates, zapovjednik Ciprana.

   ^30Dok se to zbivalo, pobunili se Tar?ani i Malo?ani zbog toga ?to su
   im gradove darovali u miraz kraljevoj inoèi Antiohidi.

   ^31Kralj je, dakle, br?e oti?ao da ih smiri, a kao zamjenika ostavi
   Andronika, jednog od velikih dostojanstvenika.

   ^32Menelaj, raèunajuæi da mu se pru?ila zgodna prilika, prisvoji ne?to
   zlatnog posuða iz Hrama i darova ga Androniku, a drugo porasproda u
   Tiru i susjednim gradovima.

   ^33Kad je Onija o tom primio toène obavijesti, o?tro ga prekori, po?to
   se prije povukao u grad-utoèi?te Dafnu kod Antiohije.

   ^34Stoga je Menelaj nasamo zamolio Andronika da Oniju ubije. Ovaj doðe
   k Oniji, prijevarom ga namami pru?iv?i mu desnicu na zakletvu, i Onija,
   sumnjajuæi dodu?e, iziðe iz utoèi?ta, a on ga smjesta ubi, ne mareæi za
   pravdu.

   ^35Zbog nepravednog umorstva toga èovjeka silno su se ogorèili i
   o?alostili ne samo ?idovi nego i mnogi pripadnici drugih naroda.

   ^36Kad se kralj vratio iz cilicijskih krajeva, doðe preda nj poslanstvo
   ?idova iz razlièitih gradova te mu se potu?i; njima su se pridru?ili i
   Grci, jer su i oni negodovali zbog okrutnog umorstva Onije.

   ^37Antioh, jako o?alo?æen i ganut, zaplaka sjeæajuæi se pokojnikove
   mudrosti i razboritosti.

   ^38Planu gnjevom i smjesta s Andronika skinu grimizni pla?t, razdera mu
   odijelo i provede ga èitavim gradom sve do onog mjesta gdje je bezbo?no
   ubio Oniju; tu ubojicu smaknu?e. Tako ga je Gospodin kaznio onako kako
   je zaslu?io.

   ^39Lizimah je s Menelajevim znanjem u gradu poèinio mnogo svetogrdnih
   kraða. Kad se o tom nadaleko pro?irio glas, puk se di?e protiv
   Lizimaha, ali se veæ mnogo zlatnine raznijelo.

   ^40Protiv pobunjenog mno?tva, gnjevom raspaljena, Lizimah naoru?a oko
   tri tisuæe ljudi i prvi poèe vr?iti nasilja, u kojima je èetovoða bio
   neki Auran, èovjek poodmakle dobi i nipo?to manje bezumnosti.

   ^41Kad su ljudi vidjeli da æe ih Lizimah napasti, pograbi?e jedni
   kamenje, drugi toljage, a neki zagrabi?e pune ruke pepela koji se ondje
   nalazio, pa svi hrpimice navali?e na Lizimahove ljude.

   ^42Mnoge su ranili, neke ubili, ostale natjerali u bijeg, a samoga
   oskvrnitelja izmrcvarili kraj riznice.

   ^43Zbog toga bi podignuta tu?ba protiv Menelaja.

   ^44Kad je kralj do?ao u Tir, tri su èovjeka ?to ih je poslalo veliko
   vijeæe branila pravednost svoje stvari.

   ^45Menelaj, videæi da æe izgubiti, obeæa Dorimenovu sinu Ptolemeju
   mnogo novaca ako za njegovu stvar predobije kralja.

   ^46Ptolemej odvede kralja pod neki trijem da se tobo?e ondje rashladi i
   skloni ga da promijeni odluku.

   ^47I doista, Menelaja, krivca svega zla, kralj oslobodi od svih
   optu?bi, dok one bijednike koji bi bili progla?eni nevinima da su svoju
   stvar branili i kod Skita - osudi na smrt.

   ^48Tako oni koji su govorili u obranu grada, naroda i svetog posuða
   smjesta podnije?e nepravednu kaznu.

   ^49Èak su im i Tirani, zgra?ajuæi se nad takvom zloæom, priredili
   sveèani ukop.

   ^50Zbog lakomosti vlastodr?aca Menelaj se ipak odr?i na vlasti;
   napredujuæi u pakosti, postade glavni protivnik svojih sugraðana.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 U to je vrijeme Antioh pripremao drugu vojnu na Egipat.

   ^2Gotovo èetrdeset dana po svem gradu pojavljivali se konjanici koji su
   u zlatnim odorama projahivali zrakom; zatim naoru?ane èete rasporeðene
   u kohorte;

   ^3pa konjièki odredi svrstani u borbene redove, koji su srljali i
   napadali jedni na druge; na sve strane zamahivanje ?titovima, ?uma
   sulica, maèevi izvuèeni iz korica, blje?tav sjaj zlatnih oklopa i
   svakojake bojne opreme.

   ^4Svi su molili da ta pojava bude dobar znak.

   ^5Uto se pronese la?an glas da je Antioh preminuo. Jason tada uze ni?ta
   manje nego tisuæu ljudi te iznenada napade grad. Po?to su bili
   istjerani oni koji su branili zidine i grad veæ bio zauzet, Menelaj
   uteèe u tvrðavu.

   ^6Jason je stao nemilice klati svoje sugraðane, ne uviðajuæi da je
   uspjeh protiv sunarodnjaka najveæi neuspjeh, misleæi da stjeèe
   pobjednièku slavu nad neprijateljima, a ne nad braæom.

   ^7Nije se domogao vlasti, nego je sramotno zavr?io svoju izdaju i morao
   opet tra?iti utoèi?te u Amanitidi.

   ^8Tako se zavr?ilo njegovo opako djelo. Optu?ili su ga kod arapskog
   vladara Arete te je morao bje?ati od grada do grada; svi su ga gonili,
   svi mrzili kao otpadnika od Zakona i proklinjali kao krvnika svoje
   domovine i svojih sugraðana, dok konaèno ne zastade u Egiptu.

   ^9Tako je on koji je mnoge izagnao iz domovine poginuo u tuðini,
   oti?av?i Lakedemoncima ne bi li u ime srodni?tva na?ao za?titu.

   ^10On koji je toliko ljudi bez sahrane bacio na zemlju ostade
   neoplakan, bez ukopa i bez mjesta u grobu svojih otaca.

   ^11Kad je kralj doznao ?to se dogodilo, pomisli da se Judeja odmetnula.
   Zato se podi?e iz Egipta, zvjerski razjaren u du?i, i zauze grad
   oru?anom rukom.

   ^12Vojnicima zapovjedi da nesmiljeno pobiju sve one koje sretnu i da
   pokolju one koji uteknu u kuæe.

   ^13Ubijali su mlado i staro, zatirali ?ene i djecu, klali djevojke i
   nejaèad.

   ^14U cigla tri dana bilo je osamdeset tisuæa ?rtava, od èega je
   èetrdeset tisuæa palo od udaraca, a isto ih je toliko prodano u roblje.

   ^15Ni time se nije izdovoljio, nego se drznuo uæi u Hram najsvetiji na
   svem svijetu, a vodio ga Menelaj, izdajica zakona i domovine.

   ^16Tu je svojim neèistim rukama uzimao sveto posuðe, poganim rukama
   grabio darove ?to su ih drugi kraljevi davali za napredak, slavu i
   dostojanstvo tog mjesta.

   ^17Antioh se uznio u srcu, ne misleæi da se Gospod samo na kratko
   vrijeme ljuti na graðane zbog njihovih grijeha i zato ne haje za Sveto
   mjesto.

   ^18I da nije bilo tolikog mno?tva grijeha, i njega bi, èim bi u?ao,
   udarci bièa odvratili od drskosti, kao ?to su odvratili i Heliodora,
   koga bija?e poslao kralj Seleuk da pregleda riznicu.

   ^19Ali Gospodin nije izabrao narod radi Svetog mjesta, nego mjesto radi
   naroda.

   ^20Zato je i samo mjesto, imajuæi udjela u narodnim nevoljama, kasnije
   sudjelovalo i u blagostanju; zapu?teno zbog srd?be Svemoguæega, bit æe
   opet u svoj svojoj slavi obnovljeno nakon izmirenja s velikim
   Gospodinom.

   ^21Antioh, dakle, iz Hrama odnije tisuæu i osam stotina talenata pa se
   po?uri u Antiohiju, misleæi u svojoj oholosti da zemlju mo?e uèiniti
   plovnom a more prohodnim - toliko mu se uznijelo srce!

   ^22Za nadstojnike, pak, koji æe zlostavljati narod ostavi u Jeruzalemu
   Filipa, po narodnosti Frigijca, po æudi surovijega od onoga koji ga je
   postavio;

   ^23a na gori Gerizimu Andronika; osim njih jo? i Menelaja, koji je
   opakije od drugih gospodovao svojim sugraðanima, a bio je osobito
   neprijateljski raspolo?en prema ?idovima.

   ^24Posla i namjesnika Apolonija na èelu vojske od dvadeset i dvije
   tisuæe ljudi, zapovjediv?i mu da sve odrasle pokolje, a ?ene i mlade?
   proda.

   ^25Kad je taj do?ao u Jeruzalem, pretvarajuæi se kao miroljubiv èovjek,
   prièeka do svetoga subotnjeg dana; tada, iskoristiv?i ?idovski poèinak,
   zapovjedi svojim podreðenima da izaðu pod oru?jem.

   ^26Sve one koji su do?li da vide smotru dade poubijati, a potom je,
   krstareæi s naoru?anim vojnicima po gradu, pogubio mno?tvo ljudi.

   ^27Tada se Juda Makabej povuèe sa desetak ljudi u pustinju te su u
   gorama provodili ?ivot kao divlje zvijeri, hraneæi se samo zelenjem da
   se èime ne bi oneèistili.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Nedugo potom posla kralj Atenjanina Geronta da ?idove prisiljava da
   kr?e zakone otaca i da se vi?e u svom ?ivotu ne ravnaju po Bo?jim
   zakonima;

   ^2pa da oskvrne jeruzalemski Hram i pridijeli ga Olimpskom Zeusu, a
   onaj na Gerizimu Zeusu Gostoljubivom, kako su to tra?ili stanovnici tog
   mjesta.

   ^3Narodu je bilo te?ko i nepodnosivo toliko zlo.

   ^4Pogani ispuni?e Hram raspu?teno?æu i pijankama. Zabavljali su se s
   djevojèurama i u svetim se predvorjima upu?tali sa ?enama. ?tovi?e, u
   samu su unutra?njost unosili koje?ta zabranjeno.

   ^5?rtvenik su natovarili nedopu?tenim ?rtvama koje su zakoni branili.

   ^6Èak nije bilo dopu?teno svetkovati subotu, niti slaviti djedovske
   svetkovine otaca, niti se uopæe itko smio priznavati ?idovom.

   ^7Naprotiv, silom su ih tjerali na mjeseène ?rtvene gozbe u spomen
   kraljeva roðendana, a kad se slavio Dionizov blagdan, morali su
   ovjenèani br?ljanom iziæi u Dionizovu povorku.

   ^8Na Ptolemejev poticaj izi?la je naredba da se i u susjednim helenskim
   gradovima jednako postupa sa ?idovima, pa da i oni sudjeluju u obrednim
   gozbama,

   ^9a da se ubiju oni koji ne prihvaæaju helenskih obièaja. Bilo je oèito
   kakva je nevolja nastala.

   ^10Tako su bile izvedene pred sud dvije ?ene koje su obrezale svoju
   djecu. Objesili su im dojenèad o dojke te su ih javno vodili gradom, a
   onda strmoglavili sa zidina.

   ^11Drugi se sastajali u obli?njim spiljama da potajno svetkuju sedmi
   dan: prokazali su ih Filipu te ih zajedno spali?e; iz po?tovanja prema
   tome svetom danu, oni se nisu ni branili.

   ^12One kojima æe ova knjiga dopasti u ruke molim da zbog ovih nevolja
   ne klonu duhom; neka znaju da su se progonstva zbila ne na propast nego
   na popravak na?eg naroda.

   ^13Znak je velike milosti kad se gre?nici predugo ne pu?taju
   neka?njeni, nego ih namah sti?e kazna.

   ^14Dok u drugih naroda Gospod strpljivo èeka da ih kazni onda kad
   prevr?e mjeru grijeha, dotle je s nama odluèio drukèije postupiti;

   ^15ne èeka da nas kazni istom kad se veæ ispuni mjera na?ih grijeha.

   ^16Zato nam on nikad ne uskraæuje svog milosrða niti svoj narod
   ostavlja, iako ga ka?njava nevoljama.

   ^17Neka je to dovoljno za opomenu. Nakon ovih nekoliko rijeèi nastavit
   æemo kazivanje.

   ^18Eleazara, jednog od prvaka meðu pismoznancima, èovjeka veæ poodmakle
   dobi ali otmjene vanj?tine, nagovorili su, silom mu otvarajuæi usta, da
   jede svinjetinu.

   ^19Ali je on vi?e volio slavnu smrt nego sramotan ?ivot, pa sam
   dragovoljno pristupi muèili?tu.

   ^20Ali prije ispljunu ono ?to mu je bilo u ustima, kako treba da
   postupi svaki onaj koji se odluèno èuva onoga ?to nije dopu?teno
   okusiti ni po cijenu ljubavi prema ?ivotu.

   ^21Oni koji su predsjedavali tome bezbo?nom obrednom obroku, kako su
   odavna poznavali tog èovjeka, uze?e ga nasamo nagovarati da sa sobom
   donese mesa koje smije u?ivati i koje je sam pripravio. Neka se samo
   pretvara da po kraljevoj zapovijedi jede od ?rtvenog mesa.

   ^22Uèini li tako, izbavit æe se od smrti njihovim èovjekoljubljem, na
   koje ih obvezuje staro prijateljstvo.

   ^23Ali on stvori plemenitu odluku, dostojnu svoje dobi i ugleda svoje
   èasne starosti i sijede glave i besprijekorna ?ivota sve od
   djetinjstva, a jo? veæma dostojnu svetih zakona koje je postavio sam
   Bog: bez oklijevanja izjavi neka ga samo po?alju u Podzemlje.

   ^24"Ne dolikuje na?oj dobi pretvarati se, pa da mnogi mladiæi pomisle
   kako je Eleazar sa devedeset godina pre?ao na tuðinske obièaje.

   ^25Zbog svog pretvaranja da spasim ono malo prolaznog ?ivota, mogli bi
   i sami zastraniti, a ja bih tako na svoju starost navukao ljagu i
   sramotu.

   ^26Jer, sve kad bih sada i umakao ljudskoj kazni, ni ?iv ni mrtav neæu
   izbjeæi rukama Svemoguæega.

   ^27A sada, junaèki se odrièuæi ?ivota, pokazat æu se dostojnim svoje
   starosti

   ^28i mladiæima ostaviti plemenit primjer kako se za èasne i svete
   zakone valja spremno i velikodu?no izlo?iti smrti." Nakon tih rijeèi
   odmah pristupi muèili?tu.

   ^29Oni koji su ga vodili, promijeni?e dotada?nju naklonost u mr?nju:
   njegove rijeèi èinile im se ludo?æu.

   ^30Kad je veæ pod udarcima umirao, uzdahnu i reèe: "Gospodin, koji
   posjeduje sveto znanje, dobro zna da sam se mogao izbaviti od smrti,
   ali da na svom tijelu podnosim te?ke muke bièevanja jer u du?i radosno
   sve to podnosim u strahopo?tovanju prema njemu."

   ^31I tako je on preminuo i svojom smræu ostavio ne samo mlade?i nego i
   veæini naroda primjer hrabrosti i spomenik kreposti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Uhvati?e tako i sedmoricu braæe zajedno s njihovom majkom. Kralj
   naredi da ih biju bièevima i volovskim ?ilama: htio ih je prisiliti da
   jedu zabranjeno svinjsko meso.

   ^2Jedan od njih progovori u njihovo ime: "?to nas ?eli? pitati i od nas
   saznati? Radije æemo umrijeti nego da prestupimo zakone svojih otaca!"

   ^3Izvan sebe od bijesa, kralj zapovjedi da se u?are tave i kotlovi.

   ^4Kad ih u?ari?e, zapovjedi da se, naoèigled ostale braæe i majke,
   odre?e jezik onomu koji je u njihovo ime govorio, da mu se s glave
   oguli ko?a i odsijeku udovi.

   ^5Osakativ?i ga posvema, zapovjedi da ga jo? ?iva primaknu vatri i pr?e
   na tavi. Dok se para s tave ?irila nadaleko, drugi se uzajamno poticali
   s majkom da junaèki umru.

   ^6"Gospodin Bog gleda", govorahu, "i zaista æe nam se smilovati, kao
   ?to Mojsije objavljuje pjesmom koja sveèano svjedoèi: 'I svojim æu se
   slugama smilovati.'"

   ^7Kad je prvi tako preminuo, dovedo?e drugoga na muèenje. Po?to su mu s
   glave ogulili ko?u s kosom, upita?e ga: "Hoæe? li jesti svinjetine
   prije nego ti ud po ud izmuèimo tijelo?"

   ^8On odgovori jezikom svojih otaca: "Neæu!" Zato su i njega podvrgli
   muèenju kao i prvog.

   ^9Izdi?uæi reèe: "Ti nam, zlikovèe, oduzima? sada?nji ?ivot, ali æe nas
   Kralj svijeta, zato ?to umiremo za njegove zakone, uskrisiti na ?ivot
   vjeèni."

   ^10Poslije njega muèili su treæega. On spremno isplazi jezik kad su
   zatra?ili i hrabro pru?i ruke.

   ^11Junaèki reèe: "Od Neba sam primio ove udove, ali ih zbog njegovih
   zakona prezirem i nadam se da æu ih od njega natrag dobiti."

   ^12I sam kralj i njegova pratnja zadivi?e se hrabrosti mladiæa koji je
   prezirao muke.

   ^13Kad je taj preminuo, podvrgli su èetvrtoga istim mukama.

   ^14Prije nego ?to je izdahnuo, reèe ovo: "Blago onom koji umre od ruke
   ljudi, u èvrstoj nadi koju ima od Boga: da æe ga Bog uskrisiti! A ti -
   za tebe nema uskrsnuæa na ?ivot!"

   ^15Zatim dovedo?e petoga i stado?e ga muèiti.

   ^16On upilji oèi u kralja i reèe: "Iako si smrtan, ima? vlast nad
   ljudima i radi? ?to hoæe?. Ali ne misli da je Bog na? narod ostavio!

   ^17Samo èekaj, veæ æe? vidjeti njegovu veliku moæ: muèit æe on tebe i
   tvoje sjeme!"

   ^18Poslije toga doveli su ?estoga, koji pred smrt reèe: "Ne zavaravaj
   se ludo; mi ovo trpimo zbog sebe jer smo sagrije?ili protiv svog Boga,
   i odatle nam sva ova strahota.

   ^19Ali nemoj misliti da æe? izbjeæi kazni ti koji se drsko bori? protiv
   Boga."

   ^20Nadasve vrijedna udivljenja i dostojna svijetle uspomene bija?e
   majka, koja je u jednom jedinom danu gledala smrt svojih sedam sinova:
   veledu?no je to podnijela zato ?to se ufala u Gospodina.

   ^21Svakoga od njih poticala je jezikom otaca. Puna plemenitih osjeæaja,
   ona je svoju ?enstvenost o?ivljavala mu?kom hrabro?æu.

   ^22Govorila im je: "Ne znam kako ste nastali u mojoj utrobi, jer nisam
   vam ja darovala ni duh ni ?ivot niti vam tkivo slo?ila.

   ^23Zato æe vam Stvoritelj svijeta, koji je sazdao ljudski rod i koji
   svemu dade poèetak, milosrdno vratiti i duh i ?ivot, jer vi sad ne
   marite za se iz ljubavi prema njegovim zakonima."

   ^24Antioh pomisli da ga ona omalova?ava; u njezinim je rijeèima
   nazrijevao porugu. Kako je najmlaði jo? ?ivio, on ga poèe ne samo
   rijeèima poticati nego mu se i zaklinjati i uvjeravati ga da æe ga
   obogatiti i usreæiti, sprijateljit æe se s njim i povjerit mu visoke
   slu?be ako se odrekne pradjedovskih predaja.

   ^25Kako mladiæ za to nije ni?ta mario, kralj dozove majku i uze je
   nagovarati neka mladiæu savjetuje da sebi spasi ?ivot.

   ^26Poslije duga nagovaranja pristala je da savjetuje sina.

   ^27Sagnula se k njemu pa je, zavaravajuæi okrutnog silnika, ovako
   progovorila jezikom svojih otaca: "Sinko moj, smiluj se meni koja sam
   te devet mjeseci nosila u utrobi i dojila te tri godine, zatim te
   othranila i podigla do sada?nje dobi i odgojila.

   ^28Molim te, dijete, pogledaj nebo i zemlju i sve ?to je na njima i
   znaj da je sve to Bog naèinio ni od èega i da je tako nastao i ljudski
   rod.

   ^29Ne boj se toga krvnika, nego budi dostojan svoje braæe i prihvati
   smrt, da te s tvojom braæom u vrijeme milosti opet naðem!"

   ^30Tek ?to je svoje dorekla, mladiæ reèe: "?to èekate? Ne pokoravam se
   kraljevoj zapovijedi, nego se pokoravam zapovijedi Zakona ?to ga na?im
   ocima dade Mojsije.

   ^31A ti, zaèetnièe svake zloæe protiv Hebreja, nipo?to neæe? izbjeæi
   ruci Bo?joj.

   ^32Mi trpimo zbog svojih grijeha.

   ^33Pa ako se ?ivi Gospodin na trenutak na nas i razgnjevio, da nas
   pokara i pouèi, on æe se opet i pomiriti sa svojim slugama.

   ^34A ti, bezbo?nièe, od svih ljudi najpoganiji, ludo se ne uznosi i ne
   uljuljavaj se ispraznim nadama di?uæi ruku protiv sinova Neba,

   ^35jer jo? nisi izbjegao sudu Boga Svevladara, Svevida.

   ^36Na?a braæa, pretrpjev?i sada muku prolaznu za ?ivot neprolazni, pala
   su za Bo?ji Savez, a ti æe? veæ na sudu Bo?jemu primiti pravednu kaznu
   za svoju oholost.

   ^37Ja sa svojom braæom za zakone otaca i tijelo i du?u rado predajem i
   molim Boga da se na?em narodu naskoro smiluje, a tebe mukama i bièevima
   prinudi da prizna? da je on Bog jedini.

   ^38Neka se napokon na meni i na mojoj braæi zaustavi srd?ba Boga
   Svevladara kojom se s pravom oborio na na? narod."

   ^39Sav izvan sebe, kralj se na ovoga razbjesnio jo? i vi?e nego na
   druge: napose je gorko osjeæao tu porugu.

   ^40Tako je i ovaj preminuo a da se nije okaljao, pun pouzdanja u
   Gospodina.

   ^41Posljednja je, poslije svojih sinova, umrla majka.

   ^42Toliko, evo, o obrednim gozbama i prekomjernim progonstvima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Juda Makabej i njegovi ljudi stali su kri?om obilaziti sela te
   sazivati svoje roðake i prikupljati one koji su ostali vjerni
   ?idovstvu. I tako se skupilo kojih ?est tisuæa ljudi.

   ^2Molili su Gospodina da pogleda narod od svih potlaèen, da se smiluje
   Hramu koji oskvrnu?e bezbo?ni ljudi;

   ^3da se sa?ali na grad kojemu prijeti propast i opasnost da ga sravne
   sa zemljom; da usli?i krv koja vapi k njemu;

   ^4da se spomene zloèinaèkog pokolja nejaèadi; da osveti pogrde svoga
   Imena.

   ^5Kad je Makabej stao na èelo svoje vojske, pogani mu nisu mogli
   odolijevati buduæi da se Gospodinov gnjev preokrenuo u milosrðe.

   ^6Vr?io je prepade na gradove i sela i spaljivao ih; zauzimao je
   pogodne polo?aje i neprijatelja èesto tjerao u bijeg.

   ^7Takve je navale najradije vr?io pod pla?tem noæi. Glas o njegovu
   juna?tvu pronosio se na sve strane.

   ^8Videæi da taj èovjek u kratko vrijeme nezaustavno napreduje i sve
   vi?e uspijeva, Filip zatra?i pismeno od Ptolemeja, upravitelja
   Celesirije i Fenicije, da kraljevoj stvari pritekne u pomoæ.

   ^9Taj izabra Patroklova sina Nikanora, jednoga od svojih prvih
   prijatelja, i posla ga smjesta, na èelu od najmanje dvadeset tisuæa
   ljudi skupljenih od razlièitih naroda, da istrijebi sav ?idovski narod.
   Pridru?io mu je Gorgiju, vojskovoðu od zanata, vje?ta bojnim poslovima.

   ^10Nikanor je napose namjeravao da prodajom ?idovskih zarobljenika
   isplati kraljev danak od dvije tisuæe talenata ?to ih dugova?e
   Rimljanima.

   ^11Zato ?urno pozva primorske gradove na prodaju ?idovskog roblja.
   Obeæa ih devedeset za jedan talenat. Nije ni slutio kakva æe ga kazna
   stiæi od ruke Svemoguæega.

   ^12Uto je Juda doznao za Nikanorov dolazak. Kad je svojim ljudima
   saopæio da se pribli?ava neprijateljska vojska,

   ^13pobjego?e kukavice i oni koji se nisu pouzdavali u Bo?ju pravdu.

   ^14Drugi pak proda?e sve ?to im je preostalo i zavapi?e Gospodinu da ih
   izbavi od bezbo?noga Nikanora, koji ih je prodao jo? prije nego ?to je
   do?lo do boja;

   ^15neka ih izbavi, ako i ne zbog njih samih, a ono zbog Saveza s
   njihovim ocima i zbog toga ?to se zovu njegovim svetim i velièanstvenim
   Imenom.

   ^16Kad je, dakle, Makabej prikupio oko sebe ?est tisuæa ljudi, stao ih
   je hrabriti da se ne pla?e neprijatelja niti boje mno?tva pogana koji
   ih nepravedno napadaju nego neka se junaèki bore.

   ^17Neka imaju pred oèima kako su oni zloèinaèki osramotili Sveto mjesto
   i kako su zlostavljali i ruglu izvrgli Grad, a pradjedovske obièaje
   uni?tili.

   ^18"Oni se uzdaju", dodao je, "u oru?je i smionost, a mi u Boga
   Svevladara koji jednim migom oka mo?e oboriti na?e napadaèe i sav
   svijet."

   ^19Nabrojio im je sluèajeve u kojima se Bog udostojao za?tititi njihove
   pretke: onaj ?to se zbio pod Sanheribom kad je poginulo stotinu
   osamdeset i pet tisuæa ljudi,

   ^20pa onaj u Babiloniji, u bici protiv Galaæana, gdje se borilo osam
   tisuæa ljudi s pomoæu èetiri tisuæe Makedonaca, i dok su Makedonci
   do?li u ?kripac, onih samih osam tisuæa, zahvaljujuæi pomoæi s Neba,
   porazilo je stotinu i dvadeset tisuæa neprijatelja i zadobilo velik
   plijen.

   ^21Kad ih je tim rijeèima osokolio i pripremio da za svoje zakone i za
   domovinu i poginu, razdijelio je svoju vojsku na èetiri odreda.

   ^22Na èelo svakom odredu stavio je svoju braæu: ?imuna, Josipa i
   Jonatana, i dao svakomu po tisuæu i pet stotina ljudi.

   ^23Osim toga, naredi Eleazaru da im proèita Svetu knjigu, a onda je,
   dav?i im bojni zov: "S Bo?jom pomoæu!" stao na èelo prvog odreda i
   napao Nikanora.

   ^24Buduæi da im je Svemoguæi u boju bio suborac, pobili su preko devet
   tisuæa neprijatelja, izranili i osakatili veæi dio Nikanorove vojske i
   nagnali sve u bijeg.

   ^25Zaplijenili su i novac onih koji su ih do?li kupovati. Po?to su ih
   podugo tjerali, vrati?e se natrag jer nisu imali vremena.

   ^26Bilo je, naime, uoèi subote, pa ih nisu dalje gonili.

   ^27Pokupi?e jo? neprijateljsko oru?je i poskida?e plijen, a onda
   svetkovahu subotu, obilno hvaleæi i slaveæi Gospodina koji ih je tog
   dana izbavio i opet im poèeo iskazivati svoju milost.

   ^28Poslije subote podijelili su dio plijena ?rtvama progonstva, pa
   udovicama i siroèadi, a ono ?to je preostalo podijelili su meðu sobom i
   meðu svojom djecom.

   ^29Zavr?iv?i taj posao, okupi?e se na zajednièku molitvu i zavapi?e
   milosrdnom Gospodinu da se posve izmiri sa svojim slugama.

   ^30U kre?evu s Timotejevim i Bakidovim vojnicima pobili su ih dvadeset
   tisuæa i osvojili vrlo visoke tvrðave. Velik plijen razdijelili su na
   dva jednaka dijela - jedan za sebe, drugi za ?rtve progonstva, siroèad
   i udovice - a ne zaboravi?e ni staraca.

   ^31Zatim su bri?no pokupili neprijateljsko oru?je i pohranili ga na
   prikladnim mjestima. ?to je od plijena preostalo, odnijeli su u
   Jeruzalem.

   ^32Ubili su voðu Timotejevih èeta, èovjeka bezbo?na, koji je ?idovima
   nanio mnogo zala.

   ^33Dok su u domovini slavili pobjedu, spali?e one koji su zapalili
   Sveta vrata, zajedno s Kalistenom, koji bija?e utekao u neku kuæicu.
   Tako je za svoje svetogrðe primio zaslu?enu plaæu.

   ^34A onaj trostruki zlikovac Nikanor, koji je doveo tri tisuæe trgovaca
   da kupuju ?idove,

   ^35bio je Bo?jom pomoæu poni?en od onih koje je najvi?e podcjenjivao:
   morao je skinuti svoju èasnièku odoru te je tako, po osamljenim
   putovima, poput odbjegla roba, stigao u Antiohiju - sretno umaknuv?i,
   dok mu je sva vojska bila pora?ena.

   ^36I on, koji je cijenom jeruzalemskih zarobljenika obeæao platiti
   danak Rimljanima, sad je morao razglasiti da ?idovi imaju Borca koji se
   za njih bori i da su ?idovi upravo zato neranjivi ?to slijede zakone
   koje im je On postavio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 U isto se vrijeme Antioh sramotno vraæao iz perzijskih krajeva.

   ^2Bio je provalio u grad Perzepolis i poku?ao opljaèkati hram i
   zaposjesti grad. Ali se puèanstvo podiglo i pograbilo oru?je, tako da
   se Antioh, jer su ga stanovnici te zemlje natjerali u bijeg, morao
   sramotno povlaèiti.

   ^3Kad je do?ao do Ekbatane, saznao je ?to se dogodilo s Nikanorom i s
   Timotejevima.

   ^4Sav izvan sebe od jarosti, smi?ljao je kako da se i za uvredu onih
   koji su ga natjerali u bijeg iskali na ?idovima. Zato je upravljaèu
   kola zapovjedio da njegova bojna kola tjera bez prestanka, sve dok ne
   stignu. Ali se veæ nad njim nadvila kazna s Neba, jer je ovako oholo
   govorio: "Naèinit æu od Jeruzalema, kad onamo doðem, ?idovsko groblje."

   ^5Ali Svevid, Gospodin Bog Izraelov, udari ga neizljeèivom i
   nevidljivom bole?æu. Èim je izgovorio onu rijeè, spopade ga u crijevima
   nesnosna bol i stra?ne muke u utrobi.

   ^6Tako je bilo ba? i pravo, jer on je utrobama drugih zadao mnoge i
   neèuvene muke.

   ^7On se ipak svoga divlja?tva nije okanio, nego nadut od oholosti i
   rigajuæi plamen gnjeva na ?idove, zapovjedi da se ubrza vo?nja. Tada
   ispade iz kola u trku, koja su od?tropotala dalje, a on u nesretnu padu
   poi?èa?i sve udove na tijelu.

   ^8On, koji je u svome nadljudskom razmetanju mislio da je kadar
   zapovijedati morskim valovima, on koji je umi?ljao da mo?e mjeriti
   gorske vrhove, sad se na?ao zgruhan na tlu, odakle su ga zatim digli na
   nosila. Tako se svima oèitovala na njemu Bo?ja sila,

   ^9jer su crvi povrvjeli iz bezbo?nikova tijela i sa ?ivog mu tijela, u
   ljutim bolima, otpadalo meso te je smrad te gnjile?i izazivao gaðenje u
   svoj vojsci.

   ^10Malo prije mi?lja?e da dohvaæa nebeske zvijezde, a sada ga vi?e
   nitko, zbog nepodno?ljiva smrada, nije mogao pratiti.

   ^11Istom sada, sav skr?en bolima, poèe popu?tati u svojoj velikoj
   oholosti i pod Bo?jim bièem stao je dolaziti k pameti, jer su mu se od
   èasa do èasa poveæavale boli.

   ^12Kad vi?e ni sam nije mogao podnositi vlastitog smrada, priznade:
   "Pravo je pokoravati se Bogu i neka se smrtnik s Bogom ne izjednaèuje!"

   ^13Ali taj se zloèinac molio Gospodaru u koga vi?e nije bilo
   smilovanja.

   ^14Obeæavao je da æe Sveti grad, kamo se ?urio da ga sravni sa zemljom
   i pretvori u groblje, proglasiti slobodnim;

   ^15da æe s Atenjanima izjednaèiti sve ?idove, koje inaèe nije smatrao
   dostojnima ni ukopa, nego vrijednima da se s njihovom djecom bace za
   hranu pticama grabilicama i divljim zvijerima;

   ^16da æe najljep?im darovima ukrasiti sveti Hram, koji je prije
   oplijenio, i da æe mu mnogostruko vratiti sve sveto posuðe, a tro?kove
   ?rtvovanja podmirivati od svojih dohodaka;

   ^17i napokon da æe i sam postati ?idov i da æe krstariti cijelim
   svijetom i navije?tati Bo?ju svemoæ.

   ^18Ali kako mu boli nisu ni?ta popu?tale, jer se na nj oborio pravedan
   sud Bo?ji, u beznadnu stanju napisao je ?idovima ovo pismo u kojem moli
   opro?tenje. Ono glasi ovako:

   ^19"Odliènim graðanima ?idovima kralj i upravitelj Antioh ?alje pozdrav
   ?eleæi im zdravlje i dobru sreæu!

   ^20Ako ste dobro vi i va?a djeca, ako vam poslovi idu od ruke, pun nade
   u Nebo

   ^21rado se spominjem va?eg ?tovanja i va?e blagonaklonosti prema meni.
   Na povratku iz perzijskih krajeva, po?to sam zapao u nepodno?ljivu
   bolest, smatram potrebnim da se pobrinem za opæe dobro.

   ^22Ne oèajavam zbog svog stanja nego se èvrsto nadam da æu se iz
   bolesti izvuæi.

   ^23Ipak, i moj je otac, kad je s vojskom polazio u gornje krajeve,
   odredio sebi nasljednika,

   ^24da se, bude li neoèekivanih dogaðaja ili nepovoljnih glasova,
   dr?avljani ne uzbunjuju, znajuæi kome je on prepustio upravu poslovima.

   ^25Osim toga, znam kako obli?nji vladaoci i susjedi na?eg kraljevstva
   vrebaju priliku i èekaju da se ?to dogodi. Zato sam za kralja odredio
   svoga sina Antioha, koga sam veæ vi?e puta, polazeæi u gornje krajeve,
   mnogima od vas povjerio i preporuèio. I njemu sam, uostalom, napisao
   prilo?eno pismo.

   ^26Zato vas molim i zaklinjem da se sjetite dobroèinstava koje sam vam
   svima pojedinaèno uèinio te da svoju dosada?nju blagonaklonost prema
   meni saèuvate i prema mome sinu.

   ^27Zaista sam uvjeren da æe on savjesno slijediti moje nakane i blago i
   èovjekoljubivo postupati s vama."

   ^28Tako je taj ubojica i hulitelj, poslije naju?asnijih muka, kakve je
   znao zadavati drugima, najjadnije, u tuðoj zemlji, u pustim planinama
   zavr?io ?ivot.

   ^29Njegovo je tijelo uzeo sa sobom Filip, njegov prijatelj od
   djetinjstva, koji se u strahu od njegova sina Antioha uputio u Egipat
   Ptolemeju Filometoru.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Dotle je Makabej sa svojim drugovima, pod vodstvom Gospodinovim,
   opet zauzeo Hram i Grad.

   ^2Sru?ili su ?rtvenike ?to su ih po trgu sagradili tuðinci i uni?tili
   su posveæene gajeve.

   ^3Potom su oèistili Hram i podigli drugi ?rtvenik; onda su iskresali
   vatru iz kamena i tom vatrom, nakon prijekida od dvije godine,
   prinijeli ?rtvu; ujedno su obnovili prinos kada, zapalili svjetiljke i
   izlo?ili prinesene hljebove.

   ^4Kad su sve to izvr?ili, pali su nièice i stali moliti Gospodina da
   vi?e nikada ne dopusti da padnu u takve nevolje, nego, ako kad i
   sagrije?e, neka ih primjerno kazni, ali neka ih ne predaje bogohulnim i
   divljim narodima.

   ^5Èi?æenje Hrama palo je upravo na isti dan i mjesec u koji su ga
   pogani i oskvrnuli, na dvadeset i peti dan Kisleva.

   ^6Svetkovali su to razdragano osam dana, onako kao i Blagdan sjenica,
   sjeæajuæi se kako su nedavno, na Blagdan sjenica, boravili u planinama
   i spiljama kao divlje zvijeri.

   ^7Zato su, noseæi br?ljanom ovite ?tapove, zelene granèice i palme,
   zahvaljivali hvalospjevima Onomu koji je sretno proveo oèi?æenje svoga
   Svetog mjesta.

   ^8Ujedno su javno zakljuèili i izglasali da sav ?idovski narod treba da
   te dane svake godine slavi. EUPATOROVA MINISTRA

   ^9Takve su, dakle, bile prilike u vrijeme smrti Antioha, nazvanog
   Epifana.

   ^10A sad æemo izvijestiti o dogaðajima s Antiohom Eupatorom, sinom
   onoga bezbo?nika, sa?imajuæi ukratko ratne nevolje.

   ^11Kad je taj preuzeo kraljevstvo, postavio je na èelo dr?avnih poslova
   nekog Liziju, glavnog upravitelja Celesirije i Fenicije.

   ^12Ptolemej, nazvan Makron, prvi je sa ?idovima postupao pravedno, pa
   je zbog nepravde koja im je bila nanesena nastojao njima upravljati
   miroljubivo.

   ^13Zato su ga neki prijatelji optu?ili Eupatoru, pa je svakom prilikom
   slu?ao kako ga nazivaju izdajicom zato ?to je ostavio Cipar koji mu je
   povjerio Filometor i ?to je pre?ao Antiohu Epifanu. Pa kad vi?e èasne
   vlasti nije mogao èasno izvr?avati, otrovom je sebi oduzeo ?ivot.

   ^14Kad je potom Gorgija postao upraviteljem tih predjela, skupljao je
   najamnièku vojsku i svakom se prilikom zaraæivao sa ?idovima.

   ^15U isto su vrijeme Idumejci, gospodari tvrðava na dobrim polo?ajima,
   dodijavali ?idovima te su, prihvaæajuæi izbjeglice iz Jeruzalema,
   nastojali odr?ati ratno stanje.

   ^16Makabej i njegovi drugovi, po?to su se okupili na molitvu i Boga
   molili da im bude saveznik, krenu?e protiv tih idumejskih tvrðava.

   ^17Udariv?i sna?no, osvoji?e te polo?aje i suzbi?e sve one koji su se
   borili na bedemima. Pobili su sve na koje su nai?li, tako da ih je palo
   ne manje od dvadeset tisuæa.

   ^18Kako je najmanje devet tisuæa ljudi pobjeglo u dvije dobro utvrðene
   kule, a sa sobom su imali sve ?to je potrebno da se izdr?i opsada,

   ^19Makabej ostavi ?imuna i Josipa sa Zakejem i njegovima, njih dovoljan
   broj za opsadu, a sam ode u druga mjesta, gdje je bila veæa potreba.

   ^20Ali ?imunove ljude, pohlepne za novcem, potkupi?e neki ?to su se
   onamo sklonili, tako te oni, primiv?i sedamdeset tisuæa drahma, pusti?e
   neke da uteknu.

   ^21Kad su Makabeju javili ?to se dogodilo, on skupi narodne voðe i
   optu?i krivce da su za novce prodali svoju braæu jer su pustili da
   pobjegnu neprijatelji.

   ^22Zato ih je dao pogubiti kao izdajice, a onda odmah zauze obje kule.

   ^23Sretan u oru?ju, pobi u obadvije tvrðave preko dvadeset tisuæa
   ljudi.

   ^24Timotej, koga su ?idovi prije porazili, skupi mnogo stranih èeta,
   sabra znatan broj azijskih konjanika i krenu na Judeju misleæi da æe je
   oru?jem osvojiti.

   ^25Kad se pribli?avao, Makabej i njegovi ljudi stado?e zazivati Boga,
   posuv?i glave prahom i pripasav?i oko bokova kostrijet.

   ^26Padnuv?i nièice na podno?ju ?rtvenika, molili su Boga da im bude
   milostiv: da bude neprijatelj njihovih neprijatelja, protivnik njihovih
   protivnika, kako to obja?njava Zakon.

   ^27Kad su zavr?ili molitvu, pograbi?e oru?je, prilièno se odmaknu?e od
   grada i zaustavi?e pred neprijateljem.

   ^28Upravo u cik zore pograbi?e se. Jednima je zalog uspjeha i pobjede,
   osim hrabrosti, bilo uzdanje u Gospodina, a drugi su vodstvo boja
   stavili samo u juna?tvo.

   ^29Kad se razmahalo kre?evo, protivnicima se ukaza s neba pet krasnih
   ljudi na konjima sa zlatnim uzdama; oni stado?e na èelo ?idovima.

   ^30U isto vrijeme uze?e Makabeja meðu se da ga ?tite svojim oru?jem i
   èuvaju neranjena, dok su na protivnike bacali strelice i munje, tako da
   su ih zablije?tili i smeli te se oni raspr?i?e u najveæem neredu.

   ^31Bi tada pobijeno dvadeset tisuæa i pet stotina pje?aka i ?est
   stotina konjanika.

   ^32Timotej pobje?e u vrlo utvrðeno mjesto zvano Gezer, kojim je
   upravljao Hereja.

   ^33Makabej i njegovi srèano su ga opsjedali èetiri dana.

   ^34Uzdajuæi se u èvrstoæu mjesta, oni koji bijahu ondje u?asno su
   psovali i sipali bestidnosti.

   ^35Kad je peti dan poèelo svitati, dvadeset mladiæa iz Makabejeve
   vojske, poneseno gnjevom zbog onih psovki, jurnu na zid mu?ki hrabro i
   u divljem ?aru pobi svakoga na koga naiðe.

   ^36Jednako su na opsjednute navalili i drugi s protivne strane. Za?egli
   su kule i, raspiriv?i lomaèe, ?ive sa?gali one bogohulnike. Drugi
   razbi?e vrata, pusti?e unutra ostalu vojsku i zaposjedo?e grad.

   ^37Timoteja, koji se sakrio u neku nakapnicu, zakla?e zajedno s
   njegovim bratom Herejom i Apolofanom.

   ^38Po?to obavi?e posao, poèe?e himnama i zahvalnicama slaviti Gospodina
   koji je Izraelu iskazao veliku dobrotu i dao mu pobjedu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Malo zatim kraljev skrbnik i roðak Lizija, koji je bio na èelu
   dr?avnih poslova, vrlo te?ko podnoseæi posljednje dogaðaje,

   ^2skupi kojih osamdeset tisuæa pje?aka i svekoliko svoje konjani?tvo te
   krenu na ?idove, u nakani da Grad uèini grèkim naseljem

   ^3i da Hram, poput sveti?ta poganskih naroda, podlo?i porezu i svake
   godine prodaje sveæenièku èast.

   ^4Nije nimalo mislio na Bo?ju moæ: zanijelo ga mno?tvo njegovih pje?aka
   i tisuæe konjanika te osamdeset njegovih slonova.

   ^5Upade u Judeju i pribli?i se Betsuru, utvrðenu mjestu, udaljenu kojih
   pet stadija od Jeruzalema, te ga ljuto pritisnu.

   ^6Kad Makabej i njegovi dozna?e da Lizija opsjeda tvrðave, poèe?e
   plakati i liti suze, moleæi Gospodina da Izraelu po?alje dobroga anðela
   da ga spasi.

   ^7Nato Makabej prvi pograbi oru?je i potaèe druge da se zajedno s njim
   izlo?e pogibli i pomognu svojoj braæi. Puni ?ara, srnu?e zajedno.

   ^8Dok su se jo? nalazili blizu Jeruzalema, ukaza im se na èelu konjanik
   u bijelim haljinama koji je vitlao zlatnim oru?jem.

   ^9Tada se svi zajedno zahvali?e milosrdnom Bogu i toliko se ohrabri?e
   da su bili spremni probosti ne samo ljude nego i najdivljije zvijeri i
   probiti ?eljezne zidove.

   ^10Kretali su naprijed u bojnom redu sa suborcem koji im je milo?æu
   Gospodnjom stigao s neba.

   ^11Zagna?e se na neprijatelje kao lavovi, obori?e jedanaest tisuæa
   pje?aka i tisuæu i ?est stotina konjanika, a ostale natjera?e u bijeg.

   ^12Veæina se spasila, ali ranjeni i razoru?ani. Sam se Lizija spasio
   sramotnim bijegom.

   ^13Lizija nije bio nerazuman; razmi?ljao je o porazu koji je pretrpio i
   uvidio je da su Hebreji nepobjedivi jer im je suborac svesilni Bog.

   ^14Zato im poruèi da pod svim pravednim uvjetima pristanu na mir, a on
   æe kralja sklonuti da im postane prijatelj.

   ^15Makabej pristade na sve ?to je Lizija predlagao, jer mu bija?e stalo
   do opæeg dobra. A sam kralj odobri sve ?to je Makabej preko Lizije za
   ?idove pismeno zatra?io.

   ^16Pismo ?to ga je Lizija pisao ?idovima glasilo je ovako: "Lizija
   pozdravlja ?idovski narod!

   ^17Va?i poslanici Ivan i Apsalom predali su mi ni?e prepisanu ispravu,
   preporuèujuæi njezin sadr?aj.

   ^18Ja sam nato izvijestio kralja o onom s èime ga je trebalo upoznati,
   i on je odobrio sve ?to je bilo prihvatljivo.

   ^19Ako se, dakle, budete i dalje blagonaklono odnosili prema dr?avnim
   probicima, ja æu ubuduæe nastojati da poradim za va?e dobro.

   ^20Ujedno sam va?im i svojim izaslanicima nalo?io da s vama rasprave o
   pojedinostima.

   ^21Da ste zdravo! Godine sto èetrdeset i osme, dvadeset i èetvrtoga
   Dioskora."

   ^22Kraljevo je pismo glasilo ovako: "Kralj Antioh pozdravlja brata
   Liziju.

   ^23Na? se otac preselio k bogovima, a mi ?elimo da nam se u kraljevstvu
   svatko nesmetano bavi svojim poslovima.

   ^24Èuli smo da ?idovi ne prihvaæaju helenskih obièaja moga oca, nego
   vole svoj poseban naèin ?ivota i tra?e da im se dopusti da se ravnaju
   po posebnim zakonima.

   ^25?eleæi, dakle, da i taj narod bude nesmetan, odluèujemo da im se
   vrati Hram, tako da mogu slobodno ?ivjeti po obièajima svojih predaka.

   ^26Zato æe biti dobro da im po?alje? poslanike koji æe s njima sklopiti
   ugovor, pa da se, znajuæi za na?u odluku, raspolo?eni i radosni late
   svojih poslova."

   ^27Kraljevo pismo ?idovskom narodu glasilo je ovako: "Kralj Antioh
   pozdravlja ?idovsko starje?instvo i ostale ?idove.

   ^28Nadamo se da ste dobro, kako vam i ?elimo. I mi smo zdravi.

   ^29Menelaj nam je saopæio da se ?elite vratiti svojim domovima.

   ^30Svima onima koji se kuæama vrate do tridesetog Ksantika bit æe
   zajamèena neka?njivost.

   ^31?idovi æe se slu?iti svojom posebnom hranom i zakonima kao i prije.
   Neka se nikome od njih vi?e nikako ne dosaðuje zbog pogre?aka uèinjenih
   iz neznanja.

   ^32Ujedno vam ?aljem Menelaja da vas umiri.

   ^33Da ste zdravo! Godine sto èetrdeset i osme, petnaestog Ksantika."

   ^34A i Rimljani su ?idovima poslali pismo, koje glasi ovako: "Kvint
   Memije, Tit Manilije i Manije Sergije, rimski poslanici, pozdravljaju
   ?idovski narod.

   ^35Mi pristajemo na ono ?to vam je dopustio kraljev roðak Lizija.

   ^36O onome pak ?to je on smatrao da treba predlo?iti kralju na potvrdu
   - odmah dobro razmislite i po?aljite nam smjesta nekoga da bismo to
   mogli izlo?iti onako kako odgovara, jer putujemo u Antiohiju.

   ^37Zato se po?urite i po?aljite ljude da i mi doznamo va?e mi?ljenje.

   ^38Da ste zdravo! Godine sto èetrdeset i osme, petnaestog dana mjeseca
   Dioskora."
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Kad su sklopili ugovore, Lizija se vrati kralju, a ?idovi se lati?e
   poljskih radova.

   ^2Ali mjesni upravitelj Timotej i Genejev sin Apolonije, pa i Jeronim i
   Demofon, kojima se pridru?io i Cipranin Nikanor, nisu ?idovima dali ni
   mira ni pokoja.

   ^3Uto su Jopljani izvr?ili veliko nedjelo. Pozvali su svoje sugraðane
   ?idove sa ?enama i djecom na pripremljene laðe kao da im ni?ta zlo ne
   spremaju.

   ^4Na temelju javnoga gradskog zakljuèka, ?idovi se odazva?e, jer im
   bija?e stalo do mira, a nisu ni nasluæivali ikakvo zlo. Izvedo?e ih na
   morsku puèinu i potopi?e najmanje dvije stotine.

   ^5Èim je Juda doznao za okrutnost izvr?enu nad njegovim sunarodnjacima,
   obavijesti o tome svoje ljude;

   ^6zazvav?i Boga, pravednog suca, navali na ubojice svoje braæe. Noæu
   zapali pristani?te i spali laðe te pobi one koji su se onamo sklonili.

   ^7Buduæi da je mjesto bilo zatvoreno, oti?ao je s namjerom da se vrati
   i istrijebi sve Jopljane.

   ^8Kad je doznao da i Jamnijci namjeravaju jednako postupiti sa svojim
   sugraðanima ?idovima,

   ^9navali noæu na njih i zapali im pristani?te s laðama, tako da se
   blijesak vatre vidio sve do Jeruzalema, udaljena dvije stotine i
   èetrdeset stadija.

   ^10Kad su odande odmakli devet stadija, na pohodu protiv Timoteja,
   navali?e na njih Arapi, njih najmanje pet tisuæa pje?aka i pet stotina
   konjanika.

   ^11Zametnu se ?estoka bitka, u kojoj su Judini vojnici s pomoæu Bo?jom
   pobijedili. Pobijeðeni nomadi zamoli?e Judu za mir. Obeæali su da æe mu
   dati stoku i u drugome mu biti na korist.

   ^12Juda, dr?eæi da æe mu zaista moæi u mnogome biti od pomoæi, pristade
   na mir s njima; dado?e si desnice pa se povuko?e pod ?atore.

   ^13Potom navali na grad Kaspin, utvrðen nasipima i okru?en bedemima, a
   naseljen puèanstvom najrazlièitijih narodnosti.

   ^14Njegovi su se graðani pouzdavali u èvrste zidove i zalihu hrane, pa
   su se drsko vladali prema Judinim ljudima, rugali im se, psovali,
   sva?ta nepristojno govorili.

   ^15Judini ljudi zazva?e velikog Gospodara svijeta, koji je bez zidodera
   i naprava u Jo?uino vrijeme oborio Jerihon, i divlje nasrnu?e na zid.

   ^16Zauzev?i s Bo?jom voljom grad, izvr?i?e neopisiv pokolj, tako da se
   obli?nje jezero, dva stadija ?iroko, èinilo kao da je puno krvi koja je
   u nj tekla.

   ^17Odmakav?i odande sedam stotina i pedeset stadija, doðo?e u Harak, k
   ?idovima zvanim Tubijanci.

   ^18U tim krajevima nisu, dodu?e, zatekli Timoteja, jer je odande oti?ao
   neobavljena posla, ali je na jednom mjestu ostavio sna?nu posadu.

   ^19Tada Makabejevi zapovjednici Dositej i Sosipater krenu?e onamo i
   pobi?e ljude koje je Timotej ostavio u tvrðavi, njih vi?e od deset
   tisuæa.

   ^20Nato je Makabej svoju vojsku rasporedio na kohorte i odredio im
   zapovjednike, pa navali na Timoteja, koji je oko sebe imao stotinu i
   dvadeset tisuæa pje?aka i dvije tisuæe pet stotina konjanika.

   ^21Kad je Timotej doznao da dolazi Juda, najprije otposla ?enu, djecu i
   opremu u mjesto zvano Karnion. To je mjesto bilo neosvojivo i te?ko
   pristupaèno, jer su onamo vodili sami tijesni klanci.

   ^22Èim se pojavila prva Judina kohorta, neprijatelja spopade strava.
   Ulijevala im je strah pojava Onoga koji sve vidi. Udari?e u bijeg na
   sve strane, tako da su se èesto meðusobno ranjavali, probadali se
   vlastitim maèevima.

   ^23Juda ih je ?estoko gonio i probadao te zlikovce: pobi ih do trideset
   tisuæa.

   ^24Sam pak Timotej dopade u ?ake Dositejevim i Sosipatrovim ljudima.
   Tada ih uze vrlo prepredeno moliti da ga otpuste ?iva, jer da kod njega
   ima mnogo njihovih roditelja i braæe te bi ih moglo zadesiti kakvo zlo.

   ^25Kad ih je napokon uvjerio sveèanim obavezama da æe te ljude vratiti
   ?ive i zdrave, pusti?e ga - da spase svoju braæu.

   ^26Juda krenu na Karnion i Atargatis i pobi dvadeset i pet tisuæa
   ljudi.

   ^27Po?to je ove pobijedio i uni?tio, po?ao je s vojskom i na utvrðeni
   grad Efron, u kojem bija?e Lizanija s èetama najrazlièitijih
   narodnosti. Kr?ni mladiæi poredani pred zidovima borili se sna?no, a
   unutra bilo je mnogo bojnih naprava i zaliha bacaèa.

   ^28Ali zazvav?i u pomoæ Svemoguæega koji svojom moæi lomi
   neprijateljske snage, ?idovi osvoji?e grad i pobi?e u njemu oko
   dvadeset i pet tisuæa stanovnika.

   ^29Podigav?i se odande, uputi?e se protiv Scitopolisa, koji je od
   Jeruzalema udaljen ?est stotina stadija.

   ^30Ali su ondje naseljeni ?idovi posvjedoèili da su stanovnici
   Scitopolisa s njima vrlo prijazni te su ih u te?kim vremenima
   susretljivo primali.

   ^31Juda i njegovi zahvali?e im, potièuæi ih da se i ubuduæe poka?u
   blagonakloni prema njihovu narodu. Stigo?e u Jeruzalem ne?to prije
   Blagdana sedmica.

   ^32Poslije blagdana Pedesetnice udari?e na idumejskog vojskovoðu
   Gorgiju.

   ^33Taj je izi?ao sa tri tisuæe pje?aka i èetiri stotine konjanika.

   ^34U boju pade izvjestan broj ?idova.

   ^35Neki Dositej, konjanik iz redova Tubijanaca, èovjek hrabar, uhvati
   Gorgiju. Dr?eæi ga za pla?t, silom ga je vukao da prokletnika zarobi
   ?iva; ali na nj naletje neki traèki konjanik i odsijeèe mu ruku u
   ramenu. Gorgija pobje?e u Marisu.

   ^36Kako su se Ezdrinovi ljudi od dugog vojevanja izmorili, Juda zamoli
   Gospodina da im u boju bude pomoænik i voða.

   ^37Potom jezikom otaca zaklikta ?to mu grlo dade i zapjeva hvalospjeve
   te nenadano napade Gorgijine ljude i natjera ih u bijeg.

   ^38Sabrav?i vojsku, Juda se uputi u grad Odolam. Kako je upravo osvanuo
   sedmi dan, ondje se prema obièaju oèisti?e i proslavi?e subotu.

   ^39Sutradan su do?li Judini ljudi - jer je veæ bio posljednji èas - da
   pokupe tjelesa onih ?to su pali i da ih pokopaju uz njihove roðake u
   grobovima otaca.

   ^40Tu su pod odjeæom svakoga mrtvaca na?li predmete posveæene
   jamnijskim idolima, ?to Zakon ?idovima zabranjuje. Tako je svima
   postalo jasno da je to uzrok njihove smrti.

   ^41Zato su svi stali blagoslivljati Gospodina, pravednog suca koji
   otkriva ono ?to je sakriveno.

   ^42Zatim se pomoli?e da bi se poèinjeni grijeh sasvim oprostio.
   Plemeniti Juda opomenu vojnike da se èuvaju èisti od grijeha, jer sad
   vide ?to je zbog grijeha zadesilo one koji su pali.

   ^43Nato je sabrao oko dvije tisuæe srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem
   da se prinese ?rtva okajnica za grijeh. Uèinio je to vrlo lijepo i
   plemenito djelo jer je mislio na uskrsnuæe.

   ^44Jer da nije vjerovao da æe pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvi?no i
   ludo moliti za mrtve.

   ^45K tome je imao pred ovima najljep?u nagradu koja èeka one koji usnu
   pobo?no. Svakako, sveta i pobo?na misao. Zato je za pokojne prinio
   ?rtvu naknadnicu da im se oproste grijesi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Godine sto èetrdeset i devete doèuli su Judini ljudi da Antioh
   Eupator dolazi s mno?tvom vojske na Judeju

   ^2i da je s njime njegov skrbnik Lizija, upravitelj dr?avnih poslova; i
   da svaki ima grèku vojsku od stotinu i deset tisuæa pje?aka, pet tisuæa
   i tri stotine konjanika, dvadeset i dva slona i tri stotine bojnih
   kola, opremljenih srpovima.

   ^3Njima se pridru?io i Menelaj, vrlo prepredeno potièuæi Antioha, ne
   zato ?to bi svojoj domovini ?elio sreæu, nego u nadi da æe se odr?ati
   na vlasti.

   ^4Ali Kralj kraljeva raspiri Antiohov gnjev na zlikovca, jer je Lizija
   kralju obrazlo?io da je Menelaj krivac svemu zlu. Zato Antioh zapovjedi
   da ga odvedu u Bereju i ondje pogube prema mjesnom obièaju.

   ^5U tom se mjestu nalazi kula visoka pedeset lakata, puna pepela, a na
   njoj je naprava koja se okreæe naokolo i odasvud sunovraæuje u pepeo.

   ^6Tu se mora popeti krivac svetogrdne pljaèke ili kakvih drugih velikih
   zloèina da ga odande strmoglave u smrt.

   ^7Takva je smrtna kazna zadesila tog nevjernika Menelaja a da ga nisu
   ni pokopali.

   ^8I to s pravom; sagrije?io je mnogo protiv ?rtvenika, kojega je i
   oganj i pepeo svet, i zato ga je stigla smrt u pepelu.

   ^9U to se primicao kralj, premeæuæi u glavi najokrutnije nakane kako bi
   ?idovima napakostio jo? gore nego njegov otac.

   ^10Kad je Juda za to saznao, odredio je da narod danju i noæu zazivlje
   Gospodina, da i sad kao nekoæ pritekne u pomoæ onima kojima prijeti
   pogibao da ih li?e Zakona, domovine i svetog Hrama

   ^11te da ne dopusti da puk koji je malo odahnuo opet padne pod vlast
   bogohulnih naroda.

   ^12Kad su svi zajedno izvr?ili taj nalog, zaklinjuæi milosrdnog
   Gospodina suzama i postovima, prostrti nièice tri dana zaredom, Juda ih
   ohrabri i pozva da se spreme.

   ^13Potom je sa starje?inama odluèio da ne èekaju, nego da iziðu i s
   Bo?jom pomoæi rije?e stvar prije nego kraljeva vojska upadne u Judeju i
   zauzme grad.

   ^14Prepustiv?i, dakle, pothvat Stvoritelju svijeta, potaknu svoje
   drugove da se za zakone, Hram, Grad, domovinu i ustanove junaèki bore
   na ?ivot i smrt, pa se utabori kod Modina.

   ^15Dav?i tada svojima bojni zov: "Bo?ja je pobjeda!", noæu s najboljim
   poizbor momcima napade kraljev ?ator; pobi u taboru oko dvije tisuæe
   ljudi, a njegovi ljudi probodo?e najveæega slona i njegova upravljaèa u
   kuæici.

   ^16Ispuni?e sav tabor stravom i mete?om pa se pobjedonosno povuko?e.

   ^17Kad je poèela svitati zora, sve je bilo gotovo, jer je Gospod
   pomogao i ?titio Judu.

   ^18Kad je kralj iskusio ?idovsku hrabrost, poku?a varkama napadati
   njihove polo?aje.

   ^19Pribli?i se sna?noj ?idovskoj tvrðavi Betsur, ali je bio odbijen,
   svladan, pobijeðen.

   ^20Juda je opsjednutima slao ?to im je bilo potrebno.

   ^21Ali je neki Rodok iz ?idovske vojske neprijateljima odao tajne.
   Prona?li su ga, uhvatili i smaknuli.

   ^22Kralj je i drugi put poveo pregovore s onima u Betsuru, ponudio im
   mir, prihvatio uvjete pa se povukao; a zatim napade Judu i njegove
   ljude, ali bi pora?en.

   ^23Kad je doznao da je Filip, koga je postavio za dr?avnog upravitelja
   u Antiohiji, podigao bunu, usplahirio se pa stade opet pregovarati sa
   ?idovima; prihvati njihove uvjete i zakletvom se na njih obveza.
   Poslije izmirenja prinese ?rtvu, poèasti Hram i nadari Sveto mjesto.

   ^24Dobro je primio Makabeja i postavio ga za namjesnika od Ptolemaide
   do zemlje Gerenijaca.

   ^25Ode u Ptolemaidu, ali se njezini graðani nisu slagali s ugovorom;
   negodovali su zbog nekih stavaka i tra?ili da se poni?te.

   ^26Tada se na besjedi?te pope Lizija. Branio je nagodbu kako je
   najbolje znao; uvjeri stanovnike, umiri ih i pridobi, a onda se vrati u
   Antiohiju. Tako se zavr?io kraljev vojni pohod i uzmak.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Poslije tri godine saznali su Juda i njegovi ljudi da je Seleukov
   sin Demetrije s jakom vojskom i brodovljem doplovio u luku Tripolis,

   ^2zavladao zemljom i pogubio Antioha i njegova skrbnika Liziju.

   ^3Neki Alkim, koji je prije bio veliki sveæenik a poslije se u vrijeme
   pobune svojevoljno okaljao, videæi da se nikako ne mo?e odr?ati i da mu
   je posve onemoguæen pristup k svetom ?rtveniku,

   ^4poðe godine sto pedeset i prve kralju Demetriju i donese mu zlatnu
   krunu i palmu, i k tome maslinove granèice koje se obièavaju
   prikazivati u Hramu. Inaèe tog dana nije uèinio ni?ta vi?e.

   ^5Ali kad ga je potom Demetrije pozvao u vijeæe i upitao kakvo je
   raspolo?enje i koje su nakane ?idova, on iskoristi tu priliku za svoje
   lude namjere i odgovori:

   ^6"?idovi koji se zovu Hasideji, a kojima je na èelu Juda Makabej, vode
   neprestano ratove i di?u bune te ne daju da se kraljevstvo nau?ije
   blagostanja.

   ^7Zato sam ja, li?en pradjedovske èasti, to jest velikog sveæeni?tva,
   do?ao ovamo,

   ^8jer su mi na srcu u prvom redu kraljevska prava, a u drugom na?i
   sugraðani, jer zbog nepromi?ljenosti spomenutih ljudi sav na? narod
   trpi nemalu ?tetu.

   ^9Kad sve to potanko sazna?, o kralju, po svojoj blagoj
   èovjekoljubivosti koju goji? prema svima, udostoj se pobrinuti za dobro
   na?e zemlje i na?ega naroda, kojemu prijeti pogibao sa svih strana.

   ^10Jer dok Juda ?ivi, ne mo?e dr?ava u?ivati mira."

   ^11Èim je to izgovorio, ostali kraljevi prijatelji, neprijateljski
   raspolo?eni prema Judi, jo? veæma uze?e podjarivati Demetrija.

   ^12On odmah dozva Nikanora, koji je zapovijedao odredom slonova, te ga
   imenova upraviteljem Judeje i posla ga

   ^13s nalogom da Judu pogubi a njegove ljude rastjera te da Alkima
   postavi za velikog sveæenika velièanstvenog Sveti?ta.

   ^14Oni pogani koji bijahu pred Judom iz Judeje pobjegli pridru?i?e se
   hrpimice Nikanoru, jer su mislili da æe se nezgode i nesreæe ?idova
   okrenuti u njihovu korist.

   ^15Kad su ?idovi èuli za Nikanorov dolazak i za navalu pogana, posuli
   su se pra?inom i stali se moliti Onome koji je dovijeka uspostavio svoj
   narod i koji se uvijek vidljivim znakovima zauzima za svoju Ba?tinu.

   ^16Na nalog svog zapovjednika odmah krenu?e odande i sukobi?e se s
   njima kod mjesta Desaua.

   ^17Judin brat ?imun uhvati se s Nikanorom, ali, iznenaðen neoèekivanim
   dolaskom protivnièkih èeta, pretrpje malen neuspjeh.

   ^18Ipak se Nikanor bojao da odluèi krvlju, jer je èuo o juna?tvu Jude i
   njegovih, o njihovoj neustra?ivosti u bojevima za domovinu.

   ^19Zato je poslao Posidonija, Teodota i Natatiju da ?idovima predlo?e i
   prihvate mirovne ponude.

   ^20Ispitav?i dublje te prijedloge, zapovjednik ih priopæi svojim
   vojnicima; pokazalo se da su jednodu?ni i da pristaju na nagodbu.

   ^21Uglavili su dan kada æe se zapovjednici sastati na istom mjestu.
   Tada su sa svake strane do?la po jedna bojna kola te su postavili
   poèasne stolice.

   ^22Juda je na prikladnim mjestima razmjestio naoru?ane ljude spremne
   ako bi neprijatelji iznenada ?to vjerolomno poku?ali. Lijepo su se
   sporazumjeli.

   ^23Nikanor se zadr?ao u Jeruzalemu, ne èineæi ni?ta nepravedno.
   ?tovi?e, otpustio je ljude koji se bijahu okupili oko njega.

   ^24Judu je neprestano imao uza se, jer je u srcu osjeæao sklonost prema
   tom èovjeku.

   ^25Nagovorio ga da se o?eni i da ima djecu. Juda se o?enio, ?ivio u
   blagostanju i nau?ivao se ?ivota.

   ^26Kad je Alkim vidio njihovu meðusobnu sklonost i shvatio da su
   sklopili ugovor, oti?ao je Demetriju i rekao mu da Nikanor ima
   izdajnièke namjere, jer je Judu, protivnika njegova kraljevstva,
   imenovao nasljednikom.

   ^27Nato se kralj razgnjevi: razjaren klevetama tog nitkova, napisa
   Nikanoru pismo i poruèi mu da zbog nagodbe veoma negoduje; i zapovjedi
   mu da mu odmah u Antiohiju po?alje Makabeja okovana.

   ^28Kad je to stiglo Nikanoru, zbunio se, jer mu bija?e te?ko da pogazi
   nagodbu s èovjekom koji nije ni?ta kriv.

   ^29Ali kako nije bilo moguæe usprotiviti se kralju, vrebao je prigodu
   da taj nalog izvr?i lukav?tinom.

   ^30Makabej je ipak zamijetio da se Nikanor hladnije vlada prema njemu i
   da ga susreæe grublje nego ?to je obièavao te nasluti da ta hladnoæa
   nije dobar znak. Zato skupi oko sebe mnogo svojih pristalica i stade
   izbjegavati Nikanora.

   ^31A ovaj, videæi kako ga je èovjek vje?to nadmudrio, poðe u uzvi?eni i
   sveti Hram upravo kad su sveæenici prinosili obredne ?rtve i zapovjedi
   da mu predaju tog èovjeka.

   ^32Kako su mu oni pod zakletvom izjavljivali da ne znaju gdje je èovjek
   koga tra?i,

   ^33on podi?e desnicu prema Hramu i zakle se ovako: "Ako mi ne predate
   Judu svezana lancima, sravnit æu to Bo?je sveti?te sa zemljom, raskopat
   æu ?rtvenik te æu na istome mjestu podiæi divan hram Dionizu."

   ^34Rekav?i to, ode. Tada sveæenici podigo?e ruke prema nebu i zazva?e
   Onoga koji je uvijek branio na? narod:

   ^35"O ti Gospodaru komu ni?ta ne treba, tebi se svidjelo da se Hram u
   kojem prebiva? nalazi meðu nama.

   ^36Zato sad, sveti Gospodaru svake svetosti, saèuvaj dovijeka
   neoskvrnjen ovaj Dom koji je nedavno oèi?æen."

   ^37Uto Nikanoru optu?i?e Razisa, jednog od jeruzalemskih starje?ina,
   èovjeka koji je ljubio svoje sugraðane i bio na vrlo dobru glasu, pa su
   ga zbog njegove dobrote nazivali ocem ?idova.

   ^38On je veæ u prvim vremenima pobune bio okrivljen zbog ?idovstva te
   se tijelom i du?om najpostojanije izlo?io za ?idovstvo.

   ^39Stoga je Nikanor, da poka?e svoju otvorenu nesklonost prema
   ?idovima, poslao preko pet stotina vojnika da ga uhvate,

   ^40jer nije sumnjao da æe nestanak tog èovjeka za ?idove znaèiti te?ak
   udarac.

   ^41Kad je, dakle, rulja veæ gotovo osvojila kulu i juri?ala na ulazna
   vrata, kad je veæ bio izdan nalog da se podmetne vatra i vrata zapale,
   Razis se, opkoljen odasvud, baci na vlastiti maè.

   ^42Radije je htio èasno poginuti nego dopasti u bezbo?nièke ruke da
   podnosi uvrede nedostojne njegove plemenitosti.

   ^43Ali kako se u bojnoj ?urbi nije smrtno pogodio, a rulja na vrata
   prodirala unutra, odva?no otrèa na zid te se junaèki strmoglavi na
   rulju.

   ^44Kako su se svi odmah razmakli, pade usred praznine.

   ^45Jo? di?uæi, ponesen gnjevom, ustade sav obliven krvlju i unatoè
   te?kim ranama potrèa kroz rulju te stade na strmu peæinu.

   ^46Veæ posve bez krvi, istr?e sebi utrobu uhvativ?i je objema rukama te
   je baci na rulju, moleæi Gospodara ?ivota i duha da mu je jednom opet
   vrati. Tako je preminuo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Kad je Nikanor doznao da se Juda i njegovi nalaze u podruèju
   Samarije, odluèio je da ih bez ikakve opasnosti napadne na dan poèinka.

   ^2?idovi koji su ga prisilno slijedili opomenu?e ga: "Nemoj ih tako
   divljaèki i barbarski zatirati, nego po?tuj dan ?to ga je Onaj koji bdi
   nad svime napose posvetio."

   ^3Tada ih taj trostruki zlikovac upita postoji li na nebu vladalac koji
   je zapovjedio da se svetkuje dan subotnji.

   ^4Kad su mu oni izjavili: "Postoji ?ivi Gospod, Vladalac na nebu, koji
   zapovjedi da se svetkuje sedmi dan",

   ^5on odgovori: "A ja sam vladalac na zemlji i ja zapovijedam da se
   pograbi oru?je i da se izvr?e kraljevski poslovi." Ipak mu nije uspjelo
   da izvr?i svoju zloèinaèku odluku.

   ^6Dok se Nikanor u krajnjoj razmetljivosti nadimao te odluèio da
   plijenom, otetim Judi i njegovima, podigne zajednièki spomenik,

   ^7Makabej se opet postojano i nepokolebljivo uzdao da æe mu Gospodin
   priteæi u pomoæ.

   ^8Hrabrio je svoje ljude neka se ne pla?e navale pogana, nego neka se
   sjete pomoæi ?to su je od Neba veæ primili i nadaju se da æe im i sada
   Svemoguæi udijeliti pobjedu.

   ^9Osokoliv?i ih rijeèima Zakona i Proroka, podsjetiv?i ih na bojeve ?to
   su ih veæ b§ili, uèvrsti ih u hrabrosti.

   ^10Kad im je tako osmjelio srca, jo? ih upozori kako pogani okreæu
   vjerom i kr?e zakletvu.

   ^11Po?to je tako svakoga od njih naoru?ao manje pouzdanjem u ?titove i
   koplja a vi?e smjelo?æu i pobudnim rijeèima, isprièa im vjerodostojan
   san, viðenje, a oni mu se svi obradova?e.

   ^12Evo ?to je vidio: biv?i veliki sveæenik Onija, èovjek dobar i
   èestit, skroman u ophoðenju, blage æudi, otmjen u govoru, od
   djetinjstva vièan svakoj kreposti, podigao ruke i molio za svu ?idovsku
   zajednicu.

   ^13Zatim se Judi ukazao i èovjek vreme?an i èastan, èudesna i
   velièanstvena dostojanstva.

   ^14Tada Onija progovori: "Ovo je ljubitelj svoje braæe koji se mnogo
   moli za narod i za sav Sveti grad - Bo?ji prorok Jeremija."

   ^15Nato Jeremija pru?i desnicu i Judi preda zlatan maè. Predajuæi mu
   ga, reèe:

   ^16"Prihvati ovaj sveti maè: Bo?ji je dar, njime æe? slomiti
   neprijatelje!"

   ^17Obodreni tim lijepim Judinim rijeèima, ?to su mogle nadahnuti
   juna?tvom i mlada srca ispuniti mu?evno?æu, ?idovi odluèi?e da se i ne
   utabore, nego da odmah navale i junaèki, u borbi prsa o prsa, sve
   rije?e, buduæi da su Grad i svetinje i Hram bili u opasnosti.

   ^18Nisu se toliko zabrinjavali za ?ene, djecu, braæu i roðake, koliko
   ih je morio najveæi i prvi strah - strah za posveæeni Hram.

   ^19Ali je i one koji su ostali u gradu obuzimala velika tjeskoba: bili
   su u strahu zbog bitke na otvorenom polju.

   ^20Svi su i?èekivali ishod bitke: neprijatelj se veæ bio sabrao i
   svrstao za boj, slonove su doveli na prikladna mjesta, a konjanike
   razmjestili na krilima.

   ^21Makabej vidje to veliko mno?tvo, raznovrsnu opremu i stra?nu pojavu
   slonova. Podi?e ruke k nebu i zazva èudotvorca Gospodina, jer je znao
   da on pobjede ne dijeli prema oru?ju nego prema tomu koga smatra
   dostojnim.

   ^22Zazvao je ovako: "Ti si, o Gospodaru, za judejskog kralja Ezekije
   poslao svog anðela, koji pobi sto osamdeset i pet tisuæa Sanheribovih
   ljudi.

   ^23Zato, o nebeski Vladaru, po?alji i sad ispred nas dobra anðela da
   sije strah i trepet!

   ^24Jakom mi?icom svojom udari one koji, huleæi, izaðo?e da napadnu tvoj
   sveti narod!" Tako je zavr?io molitvu.

   ^25Dok su se Nikanorove èete primicale uz jeku truba i bojne pjesme,

   ^26Judini se ljudi sukobi?e s neprijateljem uz vapaje i molitve.

   ^27Boreæi se rukama a moleæi se srcima Bogu, oborili su ne manje od
   trideset i pet tisuæa ljudi, obradovani oèevidnom Bo?jom pomoæi.

   ^28Kad su se poslije boja veselo vraæali, opazi?e Nikanora gdje le?i u
   bojnoj opremi.

   ^29Podi?e se vika i nasta mete?, a oni uze?e slaviti Svemoguæega
   jezikom svojih otaca.

   ^30Nato Juda, koji se tijelom i du?om bacio u prve redove za svoje
   sugraðane i koji je prema svojim sunarodnjacima gajio mladenaèku
   blagonaklonost, zapovjedi da Nikanoru odsijeku glavu i ruku u ramenu i
   odnesu ih u Jeruzalem.

   ^31I sam je onamo po?ao, sazvao svoje sunarodnjake i sveæenike te stao
   pred ?rtvenik. Tada posla po one u Tvrði:

   ^32pokaza im glavu zloèinaèkog Nikanora i ruku koju taj hulitelj bija?e
   drzovito podigao protiv svetog Doma Svevladara.

   ^33Odrezav?i jezik bezbo?nog Nikanora, naredi da se komad po komad dade
   pticama i da se pred Hramom objesi njegova luðaèka ruka.

   ^34Svi su tada, upraviv?i oèi nebu, blagoslivljali Gospoda koji se
   oèitovao: "Blagoslovljen bio Onaj koji je svoje Prebivali?te saèuvao
   neoskvrnjeno!"

   ^35Juda objesi Nikanorovu glavu na Tvrðu, da svima bude na vidiku kao
   oèevidan znak pomoæi Gospodnje.

   ^36Svi jednodu?no zakljuèi?e da se taj dan nipo?to ne zaboravi, nego da
   se slavi trinaestog dana dvanaestog mjeseca, koji se aramejskim jezikom
   zove Adar, uoèi dana Mordokajeva.

   ^37Buduæi da je s Nikanorom dokonèano te su Hebreji od tog vremena
   zavladali gradom, ja æu ovim zavr?iti svoju povijest.

   ^38Ako sam je dobro i vje?to sastavio, ispunila mi se ?elja. Ako li
   slabo i osrednje, uèinio sam ?to sam mogao.

   ^39Jer kao ?to je ?tetno piti samo vino ili samu vodu, dok je vino
   pomije?ano s vodom teènije i ugodnije, tako se i pravilno rasporeðen
   prikaz sviða u?ima onih koji knjigu slu?aju. Time zavr?avam.
     __________________________________________________________________

Tobit
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Povijest Tobita, sina Tobielova, sina Ananielova, sina Aduelova,
   sina Gabaelova, potomka Asielova, iz plemena Naftalijeva -

   ^2koji je u vrijeme ?almanasara, kralja asirskoga, bio odveden u
   su?anjstvo iz Tisbe, koja se nalazi ju?no od Kede?a Naftalijeva, u
   Gornjoj Galileji, ne?to povi?e Hasora.

   ^3Ja, Tobit, hodio sam putovima istine i pravde svega svog ?ivota.
   Udijelio sam mnogo milostinje svojoj braæi i ljudima koji su do?li sa
   mnom u Ninivu, zemlju Asiraca.

   ^4Dok sam se, u vrijeme svoje mladosti, jo? nalazio u domovini, u
   zemlji Izraelovoj, sve se pleme Naftalija, oca mojega, bilo udaljilo od
   doma Davidova i od Jeruzalema, izabrana meðu svim plemenima Izraelovim
   da bi u njemu prinosili svoje ?rtve. Zbog toga je i bio podignut i
   posveæen Hram, Prebivali?te Svevi?njega, za sva vjekovita pokoljenja.

   ^5Ali su se sva plemena okrenula, pa i pleme oca moga Naftalija, i
   prinosila su ?rtve teletu ?to ga bija?e naèinio Jeroboam, kralj
   izraelski, u Danu, na brdima galilejskim.

   ^6Èesto sam tako, za svetkovinu, sam i?ao u Jeruzalem, da se poklonim,
   kako je propisano svemu Izraelu zauvijek, noseæi prvine i desetine
   plodina i vunu prve postri?ine.

   ^7Predavao sam sve to sveæenicima, sinovima Aronovim, za ?rtvenik; od
   svih plodova davao sam desetinu sinovima Levijevim, koji vr?e slu?bu u
   Jeruzalemu, i prodavao odgovarajuæi dio druge desetine te utr?ak tro?io
   svake godine u Jeruzalemu.

   ^8Najposlije, poklanjao sam treæu desetinu onima kojima je pripadala,
   kao ?to mi bija?e naredila Debora, moja baka, buduæi da sam iza oca
   ostao siroèe.

   ^9Kad postadoh zreo èovjek o?enih se Anom, djevojkom iz svoga plemena,
   i dobih s njome sina Tobiju.

   ^10Kad sam kao su?anj do?ao u Ninivu, sva moja braæa, a tako i moji
   suplemenici, blagovahu jela poganska;

   ^11a ja sam otklanjao da ih jedem.

   ^12Misli sam i srce upravljao Bogu svome,

   ^13i zato me Svevi?nji nagradi milo?æu i naklono?æu ?almanasara, komu
   postadoh upraviteljem dobara.

   ^14Poslije toga i?ao sam u Mediju, gdje sam za nj kupovao sve do
   njegove smrti i ondje pohranih deset srebrenih talenata u Gabaela,
   Gabrijeva brata, u Ragesu, gradu medijskom.

   ^15Ali kada ?almanasar umrije, zakralji se mjesto njega Sanherib,
   njegov sin. Ceste njegove postado?e opasne i ja vi?e nisam mogao iæi u
   Mediju.

   ^16U vrijeme ?almanasarovo dijelio sam obilno milostinju svojoj braæi:

   ^17hranio sam gladne, odijevao gole, kad bih vidio koga od roda svoga
   ubijena pa baèena izvan zidina Ninive, bri?no bih ga ukopao.

   ^18Sahranjivao sam potajno one koje je ubio kralj Sanherib, natjeran na
   povlaèenje iz Judeje. Uistinu, ubio ih je mnogo u svome gnjevu: po
   nareðenju kraljevu tra?ili su mrtva tijela, ali ih ne mogahu naæi.

   ^19Onda jedan iz Ninive ode kralju te me tu?i da sam ja onaj koji ih
   pokopava; a ja se tada utajah. Doznav?i da me tra?e kako bi me
   pogubili, upla?en se udaljih.

   ^20Zaplijenili su mi sva dobra i ne osta mi ni?ta do ?ene Ane i sina
   Tobije.

   ^21Nije pro?lo ni pedeset dana kadli kralja ubi?e njegova dva sina;
   poslije toga pobjego?e u planinu Ararat, a zakralji se mjesto njega sin
   mu Asarhadon. On na èelo dr?avne riznice i èitave uprave postavi
   Ahikara, sina moga brata Anaela.

   ^22Ahikar se zauze za me i ja se vratih u Ninivu. Ahikar je Sanheribu,
   kralju asirskom, bio peharnik, èuvar dr?avnog peèata, upravitelj i
   riznièar. Asarhadon ga imenova na sve te du?nosti ponovo. A bija?e
   Ahikar moj bratiæ.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Kad sam se dakle sa svojom ?enom Anom i sa sinom Tobijom opet na?ao
   na svome, bija?e mi na Pedesetnicu, a to je Blagdan sedmica, prireðen
   lijep objed i ja sjedoh da blagujem.

   ^2Vidjev?i ona mnoga jela, rekoh sinu: "Idi i dovedi jednoga od na?e
   braæe na koga naiðe? a koji se sjeæa Gospodina. Eto, èekat æu te!"

   ^3Kad se sin vratio, kaza: "Oèe, jedan od na?ega roda zadavljen je i
   baèen na trg."

   ^4A ja, ni?ta i ne okusiv, skoèih na noge i unesoh onoga mrtvaca u
   jednu kuæu, gdje moga?e ostati sve do zalaza sunca.

   ^5Potom se vratih, umih se i pojedoh svoj objed u ?alosti.

   ^6Sjetih se Amosova proroèanstva: "Svetkovine va?e u tugu æe se
   pretvoriti, a radosti va?e kuknjavom æe postati." I zaplakah.

   ^7Kad je sunce za?lo, odoh, iskopah raku i sahranih mrtvoga.

   ^8Susjedi mi se rugali i govorili: "Zar se ne boji da æe ga zbog toga
   ubiti? Jednom se izvukao, a sad opet pokopa mrtvace."

   ^9Iste noæi, poslije onog ukopa, vratih se kuæi, a kako bijah neèist,
   legoh kraj zida u vrtu; bilo je toplo pa sam spavao otkrivena lica.

   ^10Nisam znao da je u zidu bila ptièica. I kako mi oèi bijahu otvorene,
   pado?e mi tople ptièje izmetine u oèi i od toga dobih bijele mrlje.
   I?ao sam lijeènicima, ali mi ne mogo?e pomoæi. Uzdr?avao me Ahikar dok
   ne ode u Elimaidu.

   ^11Moja je ?ena Ana odonda zaraðivala ruènim radom: prela je i tkala.

   ^12Kad bi gospodarima obavila posao, platili bi joj. Sedmoga o?ujka
   dovr?i tako jedan rad i posla ga gospodarima. Oni joj sve isplati?e i
   povrh toga pokloni?e jare.

   ^13Kad ga dovede, jare poèe veèati. Upitah ?enu: "Odakle ti jare? Da
   mo?da nije ukradeno? Vrati ga gospodarima, jer nije dopu?teno jesti ?to
   je ukradeno."

   ^14A ona odgovori: "Dado?e mi ga kao dar povrh plaæe." Ali ja nisam
   vjerovao, nego sam joj, naljutiv?i se na nju, svejednako govorio da ga
   vrati gospodarima. A ona onda odgovori: "Gdje su tvoje milostinje i
   tvoja dobra djela? Eto, vide se na tebi!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Ojaðen zaplakah i poèeh moliti pun tuge:

   ^2"Pravedan si, Gospode, sva su tvoja djela i svi tvoji putovi milosrðe
   i istina: ti si sudac svijeta.

   ^3Spomeni me se i pogledaj na me: ne ka?njavaj me zbog mojih grijeha ni
   zbog prijestupa otaca mojih, koji su grije?ili pred tobom.

   ^4Uistinu smo prestupili zapovijedi tvoje te si nas prepustio pljaèki,
   zatoèenju, smrti i porugi meðu svim narodima meðu koje si nas razasuo.

   ^5Pravedni su tvoji sudovi zbog grijeha ?to ih èinih ja i moji oci, jer
   se nismo dr?ali tvojih zapovijedi, nismo u istini hodili pred tobom.

   ^6Sad postupaj sa mnom po svojoj volji, odluèi se da prihvati? moj duh,
   da umrem i postanem zemlja. Jer mi je bolje umrijeti nego ?ivjeti i
   slu?ati la?ne prijekore i gorèinu u du?i kÓupiti. Zapovjedi da budem
   osloboðen od ove pokore pa da odem u prostore vjeène: ne odvræi lica
   svoga od mene."

   ^7Istoga dana i Sari, kæeri Raguelovoj, u Ekbatani Medijskoj, dogodi se
   te je izru?i jedna slu?kinja njezina oca

   ^8zbog toga ?to je sedam mu?eva za koje Sara bija?e po?la pakosni
   zloduh Asmodej ubio prije nego ?to su u?li k njoj. Reèe joj ona
   slu?kinja: "Jest, ubija? svoje mu?eve! Sedam si ih imala, a ne bija?e
   ti sreæe ni s jednim.

   ^9Za?to nas ka?njava?? Ako su umrli, poteci za njima! Nikad mi ne
   vidjele ni tvoga sina ni tvoje kæeri!"

   ^10Kad je Sara to èula, veoma se ra?alostila. Plaèuæi je oti?la u oèevu
   sobu, u nakani da se objesi. Ali onda, promisliv?i, reèe u sebi: "Zar
   da mi oca kude i da mu predbacuju: 'Imao si jedinu, ljubljenu, kæer, pa
   ti se, na nesreæu, i ona objesila.' Starog bih oca svoga rastu?ila i
   gurnula u carstvo mrtvih. Ne, neæu se objesiti: bolje mi je moliti Boga
   da mi udijeli smrt da nikad vi?e ne èujem ovakvih uvreda."

   ^11I raskriliv?i ruke kraj prozora, pomoli se ovako: "Blagoslovljen,
   Bo?e milosrða, i blagoslovljeno tvoje Ime navijeke! Blagoslivljaju te
   sva tvoja djela zauvijek.

   ^12Obraæam, Gospode, lice svoje k tebi i oèi upirem u te.

   ^13Zapovijedi, Gospode, da poðem s ove zemlje i da vi?e nikada ne èujem
   one uvrede.

   ^14Ti zna?, Gospode, da sam èista od svakoga grijeha s èovjekom

   ^15i da nisam uprljala ime svoje, ni ime oca svojega u zemlji
   su?anjstva. Jedina sam kæi u oca, nema on drugoga djeteta koje bi ga
   naslijedilo, niti kakva brata blizu, niti roðaka koga bih èekala. Sedam
   sam mu?eva veæ izgubila: tÓa èemu bih jo? ?ivjela? Ne ?eli? li mi smrt
   udijeliti, svrni onda pogled na me i smiluj se da nikad vi?e ne èujem
   onih uvreda."

   ^16Obje molitve bijahu usli?ane pred Slavom Gospodnjom.

   ^17I bi poslan Rafael, anðeo Gospodnji, da ih oboje izlijeèi: da skine
   bijele mrlje s Tobita i vid mu vrati; a Saru, kæer Raguelovu, da dade
   za ?enu Tobiji, sinu Tobitovu, te da okuje pakosnog zloduha Asmodeja:
   jer je ona Tobiji bila namijenjena. U isto vrijeme Tobit se vrati u
   svoju kuæu, a Sara, kæi Raguelova, siðe iz gornje sobe.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Toga dana Tobit se sjeti novca ?to ga bija?e pohranio kod Gabaela, u
   Ragesu Medijskom.

   ^2I reèe u sebi: "Zazivao sam smrt; za?to ne bih radije dozvao Tobiju,
   svoga sina, da mu ka?em to o novcu prije nego umrem?"

   ^3Dozvav?i ga, reèe mu: "Sine, kada umrem, pristojno me pokopaj. Po?tuj
   svoju majku, ne ostavljaj je svega svog ?ivota, èini sve ?to æe joj
   biti milo i nemoj je ?alostiti.

   ^4Sjeti se, sine, da se ona suoèila s mnogim opasnostima dok si joj bio
   u krilu. A kad umre, sahrani je pokraj mene u istome grobu.

   ^5Svakog dana, sine, sjeti se Gospodina Boga na?ega; nemoj grije?iti
   ili kr?iti njegovih zapovijedi. Èini pravedna djela svega svog vijeka i
   ne kroèi putovima nepravde.

   ^6Jer ako èini? po istini, uspijevat æe? u djelima svojim, kao svi oni
   koji èine pravdu.

   ^7Djeli milostinju od svoga dobra: kad dijeli? milostinju, neka ti ne
   bude oko stisnuto. Ne okreæi lica od siromaha, pa ni Bog neæe okrenuti
   lica od tebe.

   ^8Od onoga ?to ima? i prema tome koliko ima? dijeli milostinju: ima? li
   malo, daj malo, ali ne oklijevaj dati milostinju.

   ^9Jer dobar polog sprema? sebi za dan potrebe.

   ^10Udijeljena milostinja oslobaða od smrti i ne dopu?ta da ode? u mrak.

   ^11Jer milostinja je mio dar pred licem Svevi?njega.

   ^12Èuvaj se, sine, svakoga preljuba. I pazi da ti ?ena bude iz plemena
   tvojih otaca; ne uzimaj za ?enu tuðinku koja ne pripada koljenu tvoga
   oca, jer mi smo sinovi proroèki. Noa, Abraham, Izak, Jakov na?i su oci
   odiskona; sjeti se, sine, da su svi oni uzeli ?ene meðu svojom braæom i
   da su bili blagoslovljeni u svojoj djeci, njihovo potomstvo dobit æe
   zemlju u nasljedstvo.

   ^13I onda, sine, ljubi svoju braæu i nemoj se uzoholiti u srcu pred
   svojom braæom, ni pred sinovima i kæerima svoga naroda, skanjujuæi se
   da odabere? ?enu izmeðu njih! U oholosti le?i mnoga propast i nemir, a
   od dangube samo je ?teta i bijeda, jer je nerad majka gladi.

   ^14Neka nièija zarada ne prenoæi kod tebe, nego je isplati odmah. Bude?
   li slu?io Bogu, platit æe ti se. Razmi?ljaj, sine, o svakome svom djelu
   i lijepo se vladaj.

   ^15Ne èini nikome ?to bi tebi samomu bilo mrsko. Ne pij vina do
   pijanosti; neumjerenost uklanjaj sa svoga puta.

   ^16Dijeli svoj kruh s gladnima, a svojom odjeæom odjeni gologa. Sve ?to
   ti je suvi?no daj drugima, a kada dijeli? milostinju, neka ti oko ne
   bude stisnuto.

   ^17Metni svoj kruh na grob pravednih i ne daj ga gre?nicima.

   ^18Obraæaj se uvijek onome tko je mudar i ne odbacuj korisna savjeta.

   ^19U svakoj prilici hvali Gospoda Boga i moli ga da ti upravlja putove,
   da sve tvoje staze i namjere dobro zavr?e. Jer nijedan narod ne
   posjeduje mudrosti: Bog je onaj koji udjeljuje svako dobro, poni?ava
   kako hoæe, sve do dna carstva mrtvih. Sjeti se, sine, mojih pouka: neka
   ti se nikada iz srca ne izbri?u.

   ^20A sada æu te, sine, uputiti glede onih deset srebrnih talenata koje
   sam pohranio u Gabaela, sina Gabrijeva, u Ragesu Medijskom.

   ^21Ne pla?i se, sine, ?to smo osiroma?ili. Bit æe? bogat bude? li se
   bojao Boga, klonio se svakoga grijeha i vr?io ono ?to je Bogu milo."
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Tobija odgovori ocu: "Oèe moj, uèinit æu sve ?to si mi naredio.

   ^2Samo, kako æu preuzeti novac kad ne znam onoga u koga je pohranjen."

   ^3Onda mu otac dade zadu?nicu i reèe: "Potra?i èovjeka koji æe iæi s
   tobom, a ja æu ga nagraditi. Idi, dakle, i podigni novac."

   ^4Tobija ode da potra?i takva èovjeka i naðe Rafaela. Tobija nije znao
   da je to anðeo Bo?ji.

   ^5I upita ga: "Bi li htio sa mnom u Rages Medijski? Zna? li put onamo?"

   ^6Anðeo mu odvrati: "Bih. Poæi æu s tobom. Znam put, bijah veæ gost
   na?ega brata Gabaela."

   ^7Tobija mu reèe: "Poèekaj da javim ocu."

   ^8Anðeo mu kaza: "Idi i ne zadr?avaj se."

   ^9Onda Tobija ode ocu te mu reèe: "Evo, na?ao sam onoga koji æe iæi sa
   mnom." A otac æe mu: "Dovedi ga meni da èujem kojemu plemenu pripada i
   je li pouzdan da ti bude pratilac."

   ^10Tobija ga zovnu, pa kad on uðe, zagrli?e se.

   ^11Onda ga Tobit upita: "Brate, kojemu rodu i kojoj obitelji pripada??
   Ka?i mi!"

   ^12On mu odgovori: "Tra?i? li rod i obitelj ili nekoga koji æe za
   nagradu pratiti tvoga sina?" Tobit æe mu na to: "Brate, hoæu da znam
   koji su ti preci i kako se zove?."

   ^13A on æe: "Ja sam Azarja, sin Ananije, najstarijeg od tvoje braæe."

   ^14Tobit mu kaza: "Dobro mi do?ao! I ne ljuti se na me zato ?to sam
   htio doznati za tvoj rod i za tvoje ime. Ti si dakle moj brat iz
   ugledna i plemenita roda. Poznavao sam dobro i Ananiju i Jatana, sinove
   velikog Semeja, kad smo i?li zajedno u Jeruzalem da se poklonimo i
   prika?emo prvine i desetine plodina. Oni nisu nikada za?li na
   stranputicu. Braæa su ti ljudi valjani. Pripada? plemenitu rodu.

   ^15Ali mi ka?i kakvu æu ti nagradu dati: jednu drahmu na dan i sve ?to
   je potrebno tebi i mome sinu.

   ^16I jo? æu ti dodati ne?to povrh plaæe kad se vratite ?ivi i zdravi."

   ^17Dogovori?e se tako. A onda kaza Tobiji: "Spremi se i sretan vam put
   obojici!" Sin spremi sve za put. I reèe mu njegov otac: "Idi s ovim
   èovjekom, a Bog koji na nebu stoluje udijelio vam sretno putovanje i
   anðeo njegov pratio vas!"

   ^18Ali Ana, majka Tobijina, zaplaka i ukori Tobita: "Za?to si dopustio
   da nam sin ode? Nije li on ?tap na?ih ruku kad ulazi i izlazi pred
   nama?

   ^19Ne bilo toga novca, smeæe je prema na?em sinu.

   ^20Ta ovo ?to nas je Bog ostavio u ?ivotu - dosta nam je."

   ^21Tobit joj odgovori: "Ne govori tako, sestro. Vratit æe se on ?iv i
   zdrav i tvoje æe ga oèi opet ugledati.

   ^22Ta prati ga dobar anðeo i njegovo æe putovanje biti sretno, vratit
   æe se ?iv i zdrav."

   ^23Onda ona prestade plakati.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 A sin i?ao s anðelom i pas za njima. Predveèer stigo?e do rijeke
   Tigrisa i tu provedo?e noæ.

   ^2Potom momak siðe u rijeku da se okupa, kad najednom skoèi iz vode
   velika riba i htjede ga pro?drijeti.

   ^3Anðeo mu reèe: "Uhvati ribu." Nato se momak doèepa ribe te je izvuèe
   na suho.

   ^4Onda mu anðeo kaza: "Raspori ribu, izvadi joj srce, jetru i ?uè i
   dobro ih èuvaj jer su koristan lijek."

   ^5Momak izvr?i ?to mu je anðeo naredio. I po?to su ribu ispekli,
   pojedo?e je,

   ^6a onda nastavi?e put dok se ne primako?e Ekbatani.

   ^7Mladiæ potom upita anðela: "Brate Azarja, èemu æe slu?iti riblja
   jetra, srce i ?uè?"

   ^8A on odgovori: "Srce i jetra slu?e kad koga muèi demon ili zao duh:
   treba to pred takvim, bio mu?karac ili ?ena, spaliti, i nikad ga zao
   duh vi?e neæe muèiti.

   ^9A ?uè se uzima da se njome prema?u oèi na kojima su bijele mrlje,
   tako te bolesnik ozdravi."

   ^10Kad bijahu blizu Ekbatane,

   ^11anðeo reèe mladiæu: "Brate, noæas æemo prenoæiti kod Raguela; on ti
   je roðak, a ima jedinicu kæer koja se zove Sara.

   ^12Ja æu gledati da ti je dadu za ?enu, jer tebi pripada njezino
   nasljedstvo: jedini si od njezina roda, djevojka je lijepa i razborita.

   ^13Sad me poslu?aj: govorit æu njenu ocu, i kad se vratimo iz Ragesa,
   proslavit æemo svadbu. Jer ja znam da je Raguel, prema Mojsijevu
   zakonu, ne mo?e dati drugome, a kad bi to uradio, zaslu?io bi smrt, jer
   ti ima? pravo na nasljedstvo pred svakim drugim."

   ^14Onda mladiæ kaza anðelu: "Brate Azarja, èuo sam da je djevojka veæ
   bila dana sedmorici ljudi i da su svi naðeni mrtvi u svadbenoj sobi:

   ^15jedinac sam u oca; bojim se da æu, odem li k njoj, umrijeti kao i
   oni prije mene; jer nju ljubi neki demon koji ne èini zla drugima, osim
   onima koji joj se pribli?e. Bojim se da ne umrem i da za sobom, zbog
   ?alosti, ne povuèem u grob svoga oca i svoju majku, a nemaju drugoga
   sina da ih sahrani."

   ^16Anðeo mu reèe: "Ne sjeæa? se kako ti je otac naredio da uzme? za
   ?enu samo onu koja pripada tvome rodu? Zato me poslu?aj, brate: ona æe
   biti tvoja ?ena, a ti se ne osvræi na demona, jer æe jo? noæas biti
   tvoja.

   ^17Kad bude? u?ao u svadbenu sobu, uzet æe? tamjanova pepela i metnut
   æe? na nj malo ribljeg srca i jetre; kad tako okadi?, demon æe oæutjeti
   vonj i pobjeæi æe i neæe se vi?e vratiti.

   ^18Kad se htjedne? pribli?iti k njoj, bdijte oboje i dozivajte
   milostivog Boga: on æe vas spasiti i smilovati vam se. Ne boj se: ona
   ti je bila dosuðena oduvijek, ti æe? je spasiti; ona æe poæi s tobom i
   mislim da æe? s njom imati poroda." Kad je Tobija èuo sve to, odmah mu
   ona omilje i njegova se du?a privinu uz njezinu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Onda uðo?e u Ekbatanu i poðo?e prema kuæi Raguelovoj. Sara im doðe u
   susret, pozdravi ih i oni nju pozdravi?e, pa ih ona uvede u kuæu.

   ^2Raguel reèe Edni, svojoj ?eni: "Kako li je ovaj samo nalik na Tobita,
   moga roðaka!"

   ^3Raguel ih zapita: "Odakle ste, braæo?" Odgovori?e mu: "Mi pripadamo
   Naftalijevim sinovima koji su bili prognani u Ninivu."

   ^4Kaza im on: "Poznajete li Tobita, brata na?ega?" Oni odgovori?e:
   "Poznajemo ga."

   ^5Onda ih upita: "Je li dobro s njime?" Oni odgovori?e: "?iv je i dobro
   je." Tobija nadoda: "To je moj otac."

   ^6Nato ga Raguel zagrli, poljubi ga suznih oèiju i blagoslovi ga èudeæi
   se: "Ti si dakle sin onoga plemenitog i dobrog èovjeka." Doznav?i da je
   Tobit izgubio vid, ra?alosti se i zaplaka.

   ^7I ?ena mu Edna i kæi Sara zaplaka?e i primi?e ih spremno.

   ^8Potom zakla?e ovna i pripremi?e jela u izobilju.

   ^9Tobija kaza Rafaelu: "Brate Azarja, govori o onome o èemu si mi
   pripovijedao na putu."

   ^10Anðeo prozbori o tom s Raguelom, a on æe Tobiji: "Jedi, pij i budi
   veseo, jer tebi pripada moja kæi. Ipak ti moram otkriti istinu:

   ^11veæ bijah svoju kæer dao sedmorici, ali kad joj se pribli?i?e, svi
   noæu pomrije?e. Ali ti sada budi veseo."

   ^12Tobija odgovori: "Neæu ni?ta okusiti dok se ne odluèite i ne
   izvr?ite ?to treba." Nato mu Raguel kaza: "Uzmi je od ovoga èasa po
   pravdi: ti si njezin brat i ona pripada tebi. Milosrdni Bog neka vam
   udijeli sreæu."

   ^13Zatim pozva Saru, svoju kæer; uzev?i je za ruku, dade je kao
   zaruènicu Tobiji govoreæi: "Evo, uzmi je prema Mojsijevu zakonu i
   odvedi je k svome ocu." I blagoslovi ih.

   ^14Onda pozva Ednu, ?enu svoju. Dohvativ?i list, napisa ugovor i udari
   peèat. Potom poèe?e blagovati.

   ^15Nakon toga pozva Raguel Ednu, ?enu svoju, i reèe joj: "Sestro,
   pripremi drugu sobu i uvedi je."

   ^16Ona uradi kako joj je zapovjedio i uvede je. Kæi zaplaka.

   ^17Vidjev?i suze svoje kæeri, kaza joj: "Budi hrabra, kæerko: Gospodar
   neba i zemlje neka te nagradi milo?æu za tvoju bol. Budi hrabra,
   kæerko!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Kad su poveèerali, uvedo?e Tobiju k Sari.

   ^2On se, ulazeæi k njoj, sjeti Rafaelovih rijeèi: uze tamjanova pepela,
   metnu na nj riblje srce i jetru i okadi.

   ^3Tek ?to demon oæutje vonj, pobje?e u Gornji Egipat, a anðeo ga ondje
   okova.

   ^4Kako su se zatvorili u sobu, Tobija ustade s postelje i reèe: "Ustaj,
   sestro, molimo se da nam se Bog smiluje."

   ^5Onda se Tobija poèe moliti: "Blagoslovljen da si, Bo?e na?ih otaca,
   blagoslovljeno sveto i slavno ime tvoje u sve vijeke! Blagoslivljala te
   nebesa i sva tvoja stvorenja u sve vijeke!

   ^6Ti si stvorio Adama i dao mu pomoænicu Evu: od njih je proiza?ao
   ljudski rod. Ti si rekao: 'Nije dobro da èovjek bude sam; naèinimo mu
   pomoænicu sliènu njemu.'

   ^7Gospode, ne uzimam zbog pohote ovu svoju sestru nego po istini.
   Smiluj mi se i uèini da s njom do?ivim starost."

   ^8I zajedno reko?e: "Amen, amen."

   ^9I zaspa?e oboje te noæi.

   ^10A Raguel usta i poðe da iskopa raku misleæi: "Ako i on umre."

   ^11Raguel se vrati u svoju kuæu

   ^12i kaza Edni, ?eni svojoj: "Po?alji jednu od slu?kinja da vidi je li
   ?iv. Ako je umro, pokopajmo ga odmah da nitko ne sazna."

   ^13Slu?kinja otvori vrata, uðe i naðe kako oboje spavaju.

   ^14Izaðe i javi im: "Dobro je, ?iv je."

   ^15Nato Raguel zahvali Bogu: "Blagoslovljen da si, Bo?e, svakim
   blagoslovom èistim i svetim. Blagoslivljali te sveti tvoji i sva tvoja
   stvorenja! Svi anðeli i svi izabranici tvoji blagoslivljali te u sve
   vijeke!

   ^16Blagoslovljen jer si me razveselio i jer se nije dogodilo èega se
   bojah, nego si nam iskazao svoje bogato milosrðe.

   ^17Blagoslovljen jer si se smilovao ovoj djeci ?to su jedina. Izlij na
   njih svoje milosrðe, Gospode, podari im da zav?e ?ivot u zdravlju, sa
   sreæom i milosrðem."

   ^18A zatim zapovjedi kuænoj èeljadi da zatrpaju raku.

   ^19Tada priredi gozbu koja je trajala èetrnaest dana.

   ^20Prije nego ?to su izminuli svadbeni dani, Raguel uze zaklinjati
   Tobiju: "Ne idi na put dok se ne navr?i èetrnaest svadbenih dana,

   ^21a onda primi polovicu imutka i vrati se ?iv i zdrav svome ocu. Drugi
   æe? dio dobiti poslije moje i ?enine mi smrti."
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Onda Tobija pozva Rafaela i reèe mu:

   ^2"Brate Azarja, uzmi sa sobom jednog slugu i dvije deve pa idi Gabaelu
   u Rages koji se nalazi u Mediji: uzmi od njega novac pa dovedi i njega
   na pir,

   ^3jer me Raguel zaklinjao da ne odlazim.

   ^4Zna? da moj otac broji dane, pa budem li se mnogo zadr?avao, bit æe
   zabrinut veoma."

   ^5Tada Rafael ode. Provede noæ u Gabaela i dade mu obveznicu. Gabael
   izvuèe zapeèaæene vreæice te mu ih izruèi.

   ^6Brzo se krenu?e obojica i doðo?e na pir. Tobija blagoslovi svoju
   ?enu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 A otac Tobijin brojio svaki dan. I kad je pro?lo vrijeme za povratak
   a sina ne bija?e,

   ^2reèe Tobit: "Mo?da su odbijeni? Ili je mo?da umro Gabael pa novac
   nije predan?"

   ^3I rastu?i se veoma.

   ^4Kaza mu ?ena: "Dijete je stradalo kad ga tako dugo nema."

   ^5I poèe jadikovati: "Kako da ne budem zabrinuta, dijete moje, kad sam
   ti dopustila da ode?, svjetlo oèiju mojih!"

   ^6Tobit je stade tje?iti: "?uti, ne govori: njemu je dobro."

   ^7Ona mu odgovori: "?uti ti i ne zavaravaj me; znam ja, stradalo je
   dijete moje." Svakog je dana izlazila na cestu kojom je sin krenuo na
   put; danju ne bi ni dodirnula jela, a noæu nije prestajala jadikovati
   za svojim Tobijom. Kad proðe èetrnaest dana svadbenih za kojih Raguel
   zaklinja?e Tobiju da ostane,

   ^8Tobija kaza Raguelu: "Pusti me da idem, jer su veæ otac moj i majka
   moja izgubili nadu da æe me jo? ugledati."

   ^9Tast ga zamoli: "Ostani kod mene, a ja æu se pobrinuti da pronaðem
   nekoga koji æe ocu tvome donijeti vijesti o tebi." Ali mu Tobija
   odvrati: "Ne, nego me pusti da idem k ocu svome!"

   ^10Raguel onda ustade, preda mu Saru, njegovu ?enu, i polovicu imutka,
   sluge, stoku i novac.

   ^11Po?to ih je blagoslovio, oprosti se s njima govoreæi: "Djeco, Bog
   nebeski nek' vam udijeli sreæu jo? prije nego ?to umrem."

   ^12A svojoj kæeri kaza: "Po?tuj svekra i svekrvu: oni su ti sada
   roditelji. I da èujem samo dobre vijesti o tebi." I poljubi je.

   ^13Onda Edna reèe Tobiji: "Ljubljeni brate moj, nek' ti Gospodar neba
   dade sretan povratak, a meni neka udijeli milost da vidim djecu koju
   æe? imati s mojom Sarom, da osjetim radost pred Gospodom. Evo, predajem
   ti kæer svoju na èuvanje: ne ?alosti je."

   ^14Zahvaliv?i Bogu ?to mu je udijelio sretan put i po?eljev?i blagoslov
   Raguelu i Edni, ?eni njegovoj, Tobija krenu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Nastavi?e put dok se ne pribli?i?e Ninivi.

   ^2Onda Rafael kaza Tobiji: "Ne zna? li, brate, u kakvu si stanju
   ostavio oca svoga?

   ^3Potrèimo nas dvojica prije tvoje ?ene i priredimo kuæu:

   ^4uzmi u ruku riblju ?uè." Krenu?e, a pas za njima.

   ^5Dotle je Ana sjedila i gledala na put ne bi li ugledala svoje dijete.

   ^6Izdaleka ga opazi pa reèe Tobitu: "Evo, vraæa se sin tvoj i èovjek
   koji ga pratio."

   ^7A Rafael reèe Tobiji: "Znam da æe otac tvoj otvoriti oèi.

   ^8Ribljom ?uèi nama?i njegove oèi, a on æe ih, oæutjev?i svrbe?,
   protrljati i tako skinuti s njih bijele mrlje i tebe vidjeti."

   ^9Dotle se Ana, potrèav?i naprijed, baci u zagrljaj sinu svome i reèe
   mu: "Opet te vidim, sine moj! Od ovoga èasa mogu mirno umrijeti!" Nato
   oboje zaplaka?e.

   ^10Tobit iziðe na vrata i spotaèe se, ali sin potrèa k njemu

   ^11i pridr?a ga, razmaza ?uè ocu preko oèiju i kaza: "Hrabro, oèe moj!"

   ^12Kad ga oèi zasvrbje?e, protrlja ih, a iz oèinjih mu se kutiæa
   olju?ti?e bijele mrlje.

   ^13Ugledav?i sina, zagrli ga, zaplaka i probesjedi:

   ^14"Blagoslovljen da si, Bo?e, blagoslovljeno tvoje ime uvijeke i
   blagoslovljeni svi tvoji sveti anðeli! Jer si me udario pa se smilovao
   na me: evo gledam svoga sina Tobiju!"

   ^15Njegov sin, sav sretan, uðe u kuæu te izvijesti oca o velikim
   dogaðajima ?to su mu se zbili u Mediji.

   ^16Tobit, prepun radosti i blagoslivljajuæi Boga, poðe u susret snahi,
   prema vratima Ninive. Oni koji su ga vidjeli kako hoda bijahu
   zadivljeni ?to je progledao, a Tobit priznava?e pred njima da mu se Bog
   smilovao.

   ^17Kada Tobit doðe do Sare, snahe svoje, pozdravi je govoreæi joj:
   "Dobro do?la, kæeri moja! Blagoslovljen Bog koji te doveo k nama! I
   neka su ti blagoslovljeni i otac i majka!"

   ^18I velika radost obuze svu braæu njegovu u Ninivi.

   ^19A doðo?e i Ahikar i njegov neæak Nasbas pa se Tobijina svadba u
   veselju slavila sedam dana.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Potom Tobit pozva Tobiju, sina svoga, i reèe mu: "Sine, pobrini se
   za plaæu èovjeku koji je i?ao s tobom; a treba mu dati i ?togod povrh
   toga."

   ^2Sin odgovori: "Neæu ?tetovati dadem li mu i polovicu onoga ?to sam
   donio,

   ^3jer me doveo k tebi zdrava, izlijeèio moju ?enu, podigao moj novac, a
   onda i tebi vratio zdravlje."

   ^4Starac odgovori: "To mu s pravom pripada!"

   ^5Onda pozva anðela i kaza mu: "Uzmi polovicu od svega onoga ?to ste
   donijeli."

   ^6Tada anðeo pozva njih dvojicu u stranu i reèe im: "Blagoslivljajte
   Boga, hvalite ga i velièajte, hvalite ga pred svim ?ivima zbog onoga
   ?to je za vas uèinio. Lijepo je hvaliti Boga i uznositi ime njegovo;
   bogobojazno razgla?avati djela njegova.

   ^7Lijepo je èuvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivati djela Bo?ja.
   Èinite dobro, i neæe vas zlo snaæi.

   ^8Dobra je molitva s postom, s milostinjom i s pravedno?æu. Bolje je
   malo s pravedno?æu nego mnogo s nepravdom. Bolje je dijeliti milostinju
   nego sabirati u hrpe zlato.

   ^9Milostinja oslobaða od smrti, ona èisti od svakoga grijeha. Koji
   dijele milostinju i èine pravednost napunit æe se ?ivota,

   ^10a koji grije?e bit æe du?mani ?ivotu svome.

   ^11Neæu vam sakriti ni?ta: kazah veæ da je lijepo èuvati tajnu
   kraljevu, ali je slavno otkrivanje Bo?jih djela.

   ^12I kad ste molili ti i tvoja snaha Sara, ja sam nosio va?e molitve
   Svetome; kad si ti pokapao mrtve, i ja sam bio uza te;

   ^13kad se nisi skanjivao da ustane? i prekine? svoj ruèak da bi pokopao
   onog mrtvaca, nije mi bilo skriveno da vr?i? dobro djelo; i bio sam s
   tobom.

   ^14Sada, Bog me poslao da izlijeèim tebe i tvoju snahu Saru.

   ^15Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih anðela koji na nebesima
   donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga!"

   ^16Njih se dvojica prepla?i?e i pado?e nièice, jer ih zahvati velik
   strah.

   ^17Ali im anðeo reèe: "Ne pla?ite se! Mir s vama! Blagoslivljajte Boga
   uvijeke!

   ^18Ta ja ne doðoh jer se meni svidjelo, nego po zapovijedi Boga na?ega:
   zato ga blagoslivljajte uvijeke.

   ^19Sve sam dane dopu?tao da me vide va?e oèi, ali nisam ni jeo ni pio:
   vi ste motrili samo privid.

   ^20Sada hvalite Boga, a ja se vraæam onome koji me i poslao. Zapi?ite u
   knjizi sve ?to se zbilo."

   ^21Onda oni ustado?e, ali ga vi?e ne vidje?e. Hvalili su velika i
   èudesna djela Bo?ja i pripovijedali kako im se ukazao anðeo Gospodnji.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Tobit potom napisa molitvu u radosti i reèe:

   ^2"Blagoslovljen Bog, koji ?ivi uvijeke, i njegovo kraljevstvo! Jer on
   ka?njava i pra?ta, dovodi u Podzemlje i odande izvodi, i nema toga tko
   bi izmakao njegovoj ruci.

   ^3Hvalite ga, sinovi Izraelovi, pred poganima, jer vas je on meðu njih
   rasuo.

   ^4Objavljujte njegovu velièinu uzdi?uæi ga nad sve ?ivo, jer on je na?
   Gospod i Bog, on je na? otac za sve vjekove.

   ^5On nas ka?njava zbog na?ih zlih djela, ali æe se opet smilovati na
   nas i sabrati nas iz svih naroda meðu koje smo razasuti.

   ^6Obratite se k njemu svim srcem svojim i svom du?om svojom da èinite
   pred njim istinu, i on æe se okrenuti k vama, i neæe skrivati lica
   svoga od vas.

   ^7Gledajte ?to uèini s vama, na sva ga usta slavite i hvalite,
   blagoslivljajte Gospoda pravde i uzvisujte kralja vjekova.

   ^8Ja ga u zemlji progonstva hvalim i oèitujem njegovu moæ i velièinu
   gre?nom narodu. Obratite se, gre?nici, i èinite pravdu pred njim. Tko
   zna hoæe li pogled svrnuti na vas i milost vam iskazati!

   ^9Boga svoga ja uznosim, i du?a moja hvali kralja nebeskoga, i radosno
   klikæe velièini njegovoj:

   ^10tako neka kazuju svi i hvale ga u Jeruzalemu! Jeruzaleme, grade
   sveti! On æe te kazniti zbog djela sinova tvojih, ali æe se opet
   smilovati sinovima pravednih.

   ^11Podaj hvalu Gospodu zanosno i blagoslivljaj kralja vjekova da ti
   njegov ?ator ponovno bude podignut uz veselje;

   ^12da bi se u tebi obradovali prognani i da bi u tebi ljubav na?li
   siromasi za sva pokoljenja.

   ^13Narodi æe dolaziti izdaleka k imenu Gospoda Boga donoseæi u rukama
   darove, darove za kralja nebeskoga: pokoljenja upravljat æe ti radosne
   hvale.

   ^14Prokleti svi oni koji te mrze, blagoslovljeni zauvijek oni koji te
   ljube.

   ^15Veseli se i raduj se zbog sinova pravednih, jer æe biti sakupljeni i
   blagoslivljat æe Gospoda pravednih. Bla?eni oni koji te ljube! Veselit
   æe se zbog tvoga mira!

   ^16Bla?eni svi koji se rastu?i?e zbog tvojih nesreæa, jer æe se
   radovati kad vide svu tvoju slavu i radovat æe se uvijeke. Du?a moja
   neka hvali Boga, kralja velikoga!

   ^17Jer æe Jeruzalem biti obnovljen safirom i smaragdom, njegove zidine
   dragim kamenjem, tornjevi i bedemi èistim zlatom, a trgovi poploèani
   berilom, dijamantom i dragim kamenjem iz Ofira.

   ^18Njegove æe ulice kazivati: 'Aleluja!' i klicat æe: 'Blagoslovljen
   Bog, uzvi?en dovijeka.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Tobit zavr?i pohvalu.

   ^2Bilo mu je pedeset i osam godina kad je oslijepio, a poslije osam
   godina opet je progledao. Nastavio je dijeliti milostinju i sveudilj se
   bojao Gospoda Boga te ga hvalio.

   ^3Do?ivio je duboku starost. Na samrti dozva k sebi sina i sinove sina
   svoga te kaza Tobiji: "Sinko, uzmi djecu svoju: evo, ostario sam i veæ
   sam blizu da se odijelim od ?ivota.

   ^4Preseli se u Mediju, sinko, jer znam da æe se sve dogoditi s Ninivom
   ?to je o njoj nagovijestio prorok Jona: bit æe razru?ena, a u Mediji
   bit æe mir za neko vrijeme; na?a braæa koja se jo? nalaze u domovini
   bit æe razasuta daleko od lijepe zemlje, Jeruzalem æe opustjeti, a Dom
   Gospodnji koji se nalazi u njemu izgorjet æe i bit æe pust za neko
   vrijeme.

   ^5Ali æe se Bog opet smilovati njima i vratit æe ih u njihovu zemlju;
   onda æe oni sagraditi hram, ali ne onakav kakav je bio prije, dok se ne
   ispuni odreðeno vrijeme. Poslije toga vratit æe se iz krajeva
   progonstva i podiæi Jeruzalem s velikim poèastima. I Dom Bo?ji u njemu
   bit æe sazidan od nadasve vrijedne graðe za sva buduæa pokoljenja, kao
   ?to su kazali za nj proroci:

   ^6svi æe se narodi uistinu obratiti i bojat æe se Gospoda Boga i
   pokopat æe svoje idole; svi æe narodi blagoslivljati Gospoda.

   ^7Onda æe narod njegov hvaliti Boga, a Gospod æe uzdiæi narod svoj i
   bit æe radosni svi oni koji ljube Gospoda Boga u istini i pravdi vr?eæi
   milosrðe prema braæi svojoj.

   ^8I tako, sine, otiði iz Ninive, jer æe sve biti ?to je nagovijestio
   prorok Jona.

   ^9Ti pak dr?i zakon i zapovijedi, budi milosrdan i pravedan da ti bude
   dobro. Èasno me pokopaj, a uza me pokopaj majku svoju. Poslije toga ne
   ostani vi?e ni jednoga dana u Ninivi.

   ^10Sinko moj, razmotri ?to Aman uèini Ahikaru koji ga je uzgojio: iz
   svjetla baci ga u tamu i tako zlim plati dobro njegovo. Ali Ahikar bje
   spa?en, a onoga sti?e zaslu?ena kazna: siðe on u tminu. Ahikar
   dijelja?e milostinju i spasi se od smrtonosne zamke koju mu onaj
   priredi; u zamku Aman pade i poginu.

   ^11Dakle, sinovi moji, vidite kakvu snagu ima milostinja i kako pravda
   spa?ava." To rekav?i, izdahnu. Bija?e mu sto pedeset i osam godina.
   Tobija mu priredi èastan ukop.

   ^12Kad Ana umrije, pokopa je uz oca, pa sa ?enom i svojim sinovima
   krenu u Ekbatanu, k svome tastu Raguelu.

   ^13Tu do?ivje èasnu starost, èasno pokopa svoga tasta i punicu te
   naslijedi imutak njihov, kao ?to je naslijedio i oèev.

   ^14Umrije u Ekbatani, u sto dvadeset i sedmoj godini ?ivota. Prije nego
   ?to je izdahnuo, doznao je za propast Ninive, koju razori?e
   Nabukodonozor i Asuer. Tako se prije smrti uzradova nad propa?æu
   Ninive.
     __________________________________________________________________

Wisdom
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Ljubite pravednost, vi suci zemaljski, pravednim mislima mislite o
   Gospodinu i tra?ite ga u jednostavnosti srca.

   ^2Jer njega nalaze koji ga ne isku?avaju i otkriva se onima koji mu ne
   uskraæuju svoju vjeru.

   ^3A podmukle misli otuðuju od Boga i isku?avana Svemoæ posramljuje
   bezumnike.

   ^4Jer mudrost ne ulazi u du?u opaku i ne nastanjuje se u tijelu grijehu
   podlo?nu.

   ^5Jer sveti duh pouke bje?i od prijevare i uklanja se od misli bezumnih
   i uzmièe kad se nepravda pojavi.

   ^6Jer mudrost je duh èovjekoljubiv, ali hulniku neæe oprostiti njegovih
   rijeèi, jer Bog pronièe bubrege njegove, istinski mu srce nadzire i
   slu?a njegove rijeèi.

   ^7Doista duh Gospodnji ispunja svemir, i on, koji dr?i sve, zna i sve
   ?to se govori.

   ^8Zato ne ostaje skriven tko nepravedno govori niti æe ga mimoiæi
   osvetnièka pravda.

   ^9Jer se namisli bezbo?nikove toèno ispituju i glas rijeèi njegovih ide
   sve do Gospoda da se kazne bezakonja njegova.

   ^10Jer postoji uho ljubomorno koje èuje sve i ne izmièe mu ni glasak
   najti?eg gunðanja.

   ^11Èuvajte se isprazna gunðanja i èuvajte jezik od opakih rijeèi, jer i
   najtajnija rijeè nije bez uèinka, a la?ljiva usta ubijaju du?u.

   ^12Ne trèite za smræu stranputicama ?ivota svojeg i ne navlaèite na se
   propast djelima ruku svojih.

   ^13Jer Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti ?ivih.

   ^14Veæ je sve stvorio da sve opstane, i spasonosni su stvorovi svijeta,
   i u njima nema smrtonosna otrova. I Podzemlje ne vlada zemljom,

   ^15jer pravednost je besmrtna.

   ^16Ali bezbo?nici dozivaju smrt i rukama i rijeèju i za njom ginu
   smatrajuæi je prijateljem i s njome ugovor sklapaju, dostojni da joj
   pripadaju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Jer oni krivo misle i ovako mudruju: "Kratkovijek je i tu?an ?ivot
   na? i nema lijeka kad èovjeku doðe kraj i jo? nije poznat tko bi se iz
   Podzemlja izbavio.

   ^2Mi smo djeca pukog sluèaja i kasnije æemo biti kao da nikad nismo ni
   bili, jer samo je dim ono èime di?u na?e nosnice, a misao je tek iskra
   od kucaja na?ega srca.

   ^3Kad se ona utrne, pretvorit æe se tijelo u pepeo, a duh æe se
   rasplinuti kao lagan zrak.

   ^4Ime æe nam se s vremenom zaboraviti i nitko se neæe sjeæati djela
   na?ih; i ?ivot æe nam proæi kao pramenje oblaka i nestat æe ga kao
   magle ?to je gone zrake sunèane i pritiskuje ?ega njihova.

   ^5Jer ?ivot na? kao sjena odmièe, iz na?e smrti nema povratka,
   zapeèaæeno je i nitko se ne vraæa.

   ^6Zato hodite ovamo! U?ivajmo dobra sada?nja, koristimo se stvorovima
   sa ?arom mladosti.

   ^7Nau?ivajmo se odabranih vina i mirisa i neka nas ne mimoiðe ni jedan
   cvijet proljetni,

   ^8okrunimo se ru?ama prije no ?to uvenu.

   ^9Neka svaki od nas sudjeluje u pijanki na?oj, ostavimo svuda znake
   na?eg veseljenja: to je na? dio i to je na?a ba?tina.

   ^10Potlaèimo ubogoga pravednika, ne ?tedimo udovice, ne po?tujmo starca
   ni sjedina od mnogih godina.

   ^11Nek' na?a snaga bude zakon pravde, jer ono ?to je slabo nije ni za
   ?to.

   ^12Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta i protivi se na?em
   pona?anju, predbacuje nam prijestupe protiv Zakona i spoèitava kako
   izdadosmo odgoj svoj.

   ^13On se hvasta posjedom spoznaje o Bogu i naziva se sinom Gospodnjim.

   ^14On je ukor utjelovljeni na?im mislima, sama njegova pojava ti?ti
   na?u du?u.

   ^15?ivot njegov nije kao u ostalih i njegovo je pona?anje nastrano.

   ^16Smatra nas patvorinom i uklanja se od putova na?ih kao od neèisti.
   On svr?etak pravednika progla?ava sretnim i hvali se da mu je Bog otac.

   ^17Pogledajmo jesu li istinite rijeèi njegove, istra?imo kakav æe biti
   njegov svr?etak.

   ^18Jer ako je pravednik Bo?ji sin, On æe se za nj zauzeti i izbavit æe
   ga iz ruku neprijateljskih.

   ^19Zato ga isku?ajmo porugom i mukom da istra?imo blagost njegovu i da
   prosudimo strpljivost njegovu.

   ^20Osudimo ga na smrt sramotnu, jer æe mu, kako veli, doæi
   izbavljenje."

   ^21Tako oni misle, ali se varaju, jer ih zloæa njihova zasljepljuje.

   ^22Oni ne znaju tajna Bo?jih, ne oèekuju nagradu za svetost, ne vjeruju
   u naknadu èistim du?ama.

   ^23Jer je Bog stvorio èovjeka za neraspadljivost i uèinio ga na sliku
   svoje besmrtnosti.

   ^24A ðavlovom je zavi?æu do?la smrt u svijet i nju æe iskusiti oni koji
   njemu pripadaju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 A du?e su pravednika u ruci Bo?joj i njih se ne dotièe muka nikakva.

   ^2Oèima se bezbo?nièkim èini da oni umiru i njihov odlazak s ovog
   svijeta kao nesreæa;

   ^3i to ?to nas napu?taju kao propast, ali oni su u miru.

   ^4Ako su, u oèima ljudskim, bili ka?njeni, nada im je puna besmrtnosti.

   ^5Za malo muke zadobili su dobra velika jer Bog ih je stavio na ku?nju
   i na?ao da su ga dostojni.

   ^6Isku?ao ih je kao zlato u taljiku i primio ih kao ?rtvu paljenicu.

   ^7Zato æe se u vrijeme posjeta njegova zasjati te æe vrcati kao iskre u
   strnjici.

   ^8Sudit æe pucima i vladati narodima i Gospodin æe kraljevat nad njima
   uvijeke.

   ^9Koji se u nj ufaju spoznat æe istinu, i koji su vjerni bit æe u
   ljubavi s njim, jer izabranici njegovi stjeèu milost i milosrðe.

   ^10A bezbo?nici æe zbog svojih misli biti primjereno ka?njeni jer su
   prezreli pravednike i otpali od Gospodina.

   ^11Te?ko onima koji preziru mudrost i stegu! Isprazna je nada njihova,
   napori uzaludni i poslovi bez probitka.

   ^12?ene su im bezumne, djeca opaka i proklet njihov rod!

   ^13Blago nerotkinji, ali bez ljage, kojoj lo?nica ne poznaje grijeha;
   plodnost æe se njezina pokazati na istrazi du?a.

   ^14Blago i u?kopljeniku koji ne poèini zloèina niti smi?lja zla protiv
   Gospoda; jer æe za vjernost dobiti milost izabranu i ba?tinu
   najljupkiju u Domu Gospodnjem.

   ^15Jer plemenit trud donosi plod pun slave i neraspadljiv je korijen
   razbora.

   ^16A djeca preljubnièka neæe doæi do savr?enstva i rod nezakonite
   lo?nice propada.

   ^17Pa ako i ?ive dugo, nisu ni za ?to i na koncu im je starost neèasna.

   ^18Umru li opet rano, nade nemaju niti utjehe na sudnji dan:

   ^19jer okrutna je kob gre?na roda.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Bolje i ne imati djece a posjedovati krepost, jer je spomen njezin
   besmrtan, i Bog i ljudi je cijene.

   ^2Kad je nazoèna, opona?aju je, kad je odsutna, pri?eljkuju je;
   okrunjena vjeèno slavlje slavi, jer je pobijedila u borbama bez ljage.

   ^3A mnogobrojno potomstvo bezbo?nika nije ni za ?to; izdanci se neèisti
   duboko ne korijene i nemaju èvrsta temelja.

   ^4Jer ako se naèas i razgranaju, slabo ukorijenjeni, na vjetru se
   zaljuljaju, i?èupa ih sila vihora,

   ^5i grane ?to tek su izbile polomi i plod im je beskoristan, nezreo za
   jelo i nije ni za ?to.

   ^6Jer djeca roðena iz nezakonita spavanja svjedoèe na sudu o zlu
   roditelja.

   ^7A pravednik, ako i umre prijevremeno, naæi æe mir.

   ^8Jer duljina dana ne èini starost èasnom niti se ona mjeri brojem
   godina.

   ^9Veæ razboritost - to su sjedine ljudske, i krepostan ?ivot - zrela
   starost.

   ^10I jer je ugaðao Bogu, On ga je zavolio, i jer je ?ivio meðu
   gre?nicima, On ga je uzeo k sebi.

   ^11Uzdignut je da zloæa ne bi izopaèila njegov razbor ili da mu himba
   ne zavede du?e.

   ^12Jer blje?tavilo opaèine zasjenjuje dobro i vihor po?ude izopaèuje
   dobru du?u.

   ^13Stekav?i savr?enstvo u malo vremena, dugo je ?ivio;

   ^14i jer mu je du?a bila draga Gospodu, On ga je hitro izbavio od zloæe
   oko njega. Svjetina sve to vidi, ali ne shvaæa; njima i ne pada na um

   ^15da milost i milosrðe pripadaju izabranicima Gospodnjim i za?tita
   njegovim svetima.

   ^16A pravednik koji umire osuðuje ?ive bezbo?nike i prijevremeno
   dokonèana mladost produ?enu starost opakih.

   ^17Svjetina vidi kraj mudraèev, ali ne shvaæa ?to je Gospod s njim
   naumio ili za?to ga je uzeo u za?titu.

   ^18Oni gledaju i preziru, ali æe se i njima Gospod podsmijevati.

   ^19Ubrzo æe oni biti trupla prezrena i ruglo meðu mrtvima dovijeka, jer
   æe ih Gospod strmoglaviti bez glasa, otrgnut æe ih od temelja njihova,
   sasvim ih opusto?iti; na mukama æe oni biti i spomen æe im propasti.

   ^20Puni straha doæi æe na obraèun grijeha, i bezakonja njihova u lice
   æe ih optu?ivati.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 A pravednik æe se vedro suèeliti s onima koji ga tlaèi?e i koji
   prezirahu patnje njegove.

   ^2Kad ga ugledaju, uzdrhtat æe od silna straha, zapanjeni njegovim
   iznenadnim spasenjem.

   ^3Govorit æe meðu sobom, puni kajanja, i uzdi?uæi u tjeskobi svoje
   du?e:

   ^4"To je onaj komu smo se nekoæ podsmijevali i koji nam je bio za
   porugu. Mi, budale, smatrasmo njegov ?ivot ludo?æu i svr?etak njegov
   neèasnim.

   ^5Kako li se ubrojio meðu sinove Bo?je i dobio udio svoj meðu svecima?

   ^6Mi, odista, zalutasmo s puta istine i svjetlost pravde nije nam
   svijetlila niti nam je sunce ogranulo.

   ^7Bazali smo stazama propasti i prohodili bespuæa pustinje, ali puta
   Gospodnjega nismo spoznali.

   ^8?to nam je koristila oholost? ?to nam je vrijedilo bogatstvo i
   hvastanje?

   ^9Sve je pro?lo kao sjena i kao kratkotrajan glas.

   ^10I kao laða koja sijeèe uzburkano more i traga joj nema kuda proðe
   niti brazde hrptici njezinoj u valovima;

   ^11ili kao ptica ?to zrakom proleti i ne ostavi traga prolazu svojem:
   ?iba lagani uzduh udarcima svojih pera i rasijeca ga uza sna?an fijuk i
   prodire zamasima svojih krila, a poslije nema vi?e nikakva traga
   njezinu letu;

   ^12ili kao strijela odapeta na svoj cilj: probijeni se zrak odmah
   sklapa i ne raspoznaje se staza njezina -

   ^13tako i mi: jedva ?to smo na svijet do?li, a veæ nestadosmo, ni traga
   kreposti pokazati ne mogosmo: u zloæi se svojoj sasvim istro?ismo."

   ^14I doista, nada je bezbo?nikova kao pljeva ?to je vjetar raznosi i
   kao sitna pjena ?to je vihor razgoni; ona nestaje kao dim na vjetru i
   prolazi kao spomen na jednodnevna gosta.

   ^15A pravednici ?ive dovijeka, i u Gospodu je nagrada njihova i briga
   za njih u Svevi?njeg.

   ^16Zato æe iz ruku Gospodnjih primiti kraljevsku krunu slave i vijenac
   ljepote; svojom æe ih desnicom Gospod zakriliti i svojom ih mi?icom
   za?tititi.

   ^17Latit æe se svog ?ara ljubomornog kao oru?ja i naoru?at æe sve
   stvorenje da kazni svoje neprijatelje;

   ^18kao oklop obuæi æe pravednost, a kao ?ljem stavit æe sud bez himbe;

   ^19uzet æe nepobjedivu svetost kao ?tit,

   ^20a kao maè nao?trit æe ?estok gnjev i sav æe svemir poæi s njim u boj
   protiv bezumnika.

   ^21Tad æe poletjet' dobro naperene strijele: munje iz oblaka padat æe
   na cilj kao iz nategnuta luka;

   ^22iz bojne sprave izlijetat æe zrna grÓada srd?bom nabijena. Na njih
   æe voda morska bjesnjeti, i rijeke æe ih potapati bez milosti.

   ^23Dah Svemoæi zapuhat æe protiv njih, izvijat æe ih poput vihora. I
   tako æe svu zemlju opusto?iti bezakonje i opaèina æe prevrnuti
   prijestolja vladalaèka.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Èujte, dakle, kraljevi, i urazumite se! Pouèite se, vladari zemalja
   dalekih!

   ^2Poslu?ajte, vi koji upravljate mno?tvima i koji se hvastate silom
   svojih naroda!

   ^3Gospod je onaj koji vam je moæ podario, i vladavina je od Svevi?njeg,
   koji æe ispitivati djela va?a i va?e nakane istra?iti.

   ^4Iako ste upravljaèi njegova kraljevstva, ne vladaste pravedno, niti
   se dr?aste zakona, niti slu?iste nakani Bo?joj.

   ^5Gospod æe vas napasti brzo i u?asno, jer za velika?e je nemilosrdna
   kazna;

   ^6maleni su opro?tenja dostojni, a moænici æe biti moæno ka?njeni.

   ^7Jer Gospod Svevladar ne uzmièe ni pred kim niti se pla?i kakve
   velièine: tÓa on je stvorio i mala i velika i jednako se brine za sve,

   ^8a istraga o?tra oèekuje moænike.

   ^9Vama su dakle, vladari upravljene rijeèi moje da se nauèite mudrosti
   i ne grije?ite.

   ^10Jer oni koji sveto èuvaju svetinje sami se posveæuju, i koji su u
   tom pouèeni nalaze obranu.

   ^11?udite stoga za rijeèima mojim, èeznite za njima: one æe vas
   pouèiti.

   ^12Mudrost je sjajna i ona ne tamni: lako je vide koji je ljube i
   nalaze je oni koji je tra?e.

   ^13Ona pretjeèe sve koji je ?ude i prva im se pokazuje.

   ^14Tko zorom rani njoj taj se ne muèi: nalazi je gdje sjedi kraj vrata
   njegovih.

   ^15Jer je i sama misao na nju mudrost savr?ena, a tko radi nje bdi,
   brzo je bezbri?an.

   ^16Ona hodi naokolo i tra?i sebi dostojne; i pojavljuje im se
   dobrohotno na stazama i u susret im dolazi u svakoj misli.

   ^17Jer njezin poèetak najistinskiji ?elja je za poukom, u te?nji za
   poukom ljubav je prema njoj;

   ^18voljeti je znaèi dr?ati njene zakone, a posluh njezinim zakonima
   pouzdana je besmrtnost,

   ^19a besmrtnost vodi u blizinu Bo?ju;

   ^20tako ?udnja za mudro?æu dovodi do kraljevstva.

   ^21Ako se, vi vladari nad pucima, radujete prijestoljima i ?ezlima, tad
   mudrost ?tujte da dovijeka kraljujete.

   ^22A sad æu vam priopæiti ?to je mudrost i kako je postala. Neæu vam
   skriti tajne, nego æu je pratiti od poèetka i na vidjelo iznijeti
   znanje njezino, i neæu istinu mimoiæi.

   ^23Neæu poæi ni s pogubnom Zavi?æu: ona ni?ta zajednièko nema s
   Mudro?æu.

   ^24Mno?tvo je mudraca svijetu spasenje i kralj uman blagostanje narodu.

   ^25Zato crpite nauku iz rijeèi mojih i bit æe vam na probitak.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 I ja sam smrtnik, kao i svi ostali, i potomak prvog biæa od zemlje
   naèinjena i oblikovan kao tijelo u utrobi majèinoj,

   ^2u deset mjeseci, stisnut u krvi, iz sjemena mu?evljeva i slasti
   dru?ice u spavanju.

   ^3I ja sam, do?av?i na svijet, udahnuo zajednièki zrak i pao na zemlju
   koja nas sve nosi, i plaè mi je bio prvi glas kao i svima ostalima.

   ^4U pelenama bijah odgajan i u brigama,

   ^5jer nijedan kralj nije drukèije postao niti na svijet do?ao.

   ^6Jer za sve postoji jedan ulazak u ?ivot, a tako i jedan izlazak.

   ^7Zato se pomolih i razbor dobih; zavapih i primih duh mudrosti.

   ^8Zavoljeh je vi?e nego ?ezla i prijestolja i ni?ta ne cijenih
   bogatstvo u usporedbi s njom.

   ^9Nisam je htio usporeðivati ni sa draguljima, jer je sve zlato pred
   njom kao malo pijeska, a srebro je prema njoj kao blato.

   ^10Ljubio sam je vi?e od zdravlja i ljepote i zavolio vi?e od
   svjetlosti, jer njezin sjaj bez prestanka svijetli.

   ^11A s njome su mi do?la sva dobra i od ruku njezinih blago nebrojeno.

   ^12I svemu sam se tome radovao, jer mudrost sve donosi; jo? nisam znao
   da je ona roditeljka svega toga.

   ^13I ono ?to nauèih bez primisli, to bez zavisti predajem, bogatstva
   njezina ne skrivam.

   ^14Ona je neiscrpljiva riznica ljudima, i koji se njome slu?e postaju
   prijatelji Bo?ji, preporuèeni darovima njezina nauka.

   ^15Zato neka mi dade Bog govoriti kako me svjetova i misliti misli
   dostojne darova njegovih, jer on je voða mudrosti i upravlja mudracima.

   ^16U njegovoj smo ruci mi i rijeèi na?e, sa svim na?im razborom i
   umijeæem.

   ^17On mi je podario istinsku znanost o svemu ?to jest, nauèio me
   sustavu svijeta i svojstvima prapoèela;

   ^18poèetku, svr?etku i sredini vremena, izmjeni suncovrata i slijedu
   godi?njih doba,

   ^19tijeku godina i polo?aju zvijezda;

   ^20naravi ?ivotinja i nagonima divljih zvijeri, moæi duhova i mislima
   ljudskim, razliènosti biljaka i ljekovitosti korijenja.

   ^21I spoznadoh sve ?to god je tajno i javno, jer me pouèava?e mudrost,
   umjetnica u svemu.

   ^22Jer u nje je duh razborit, svet, jedinstven, mnogostran, tanan,
   okretan, pronicav, neoskvrnjen, jasan, nepristran, dobrohotan, o?tar,

   ^23nezapreèiv, dobrotvoran, èovjekoljubiv, postojan, pouzdan,
   bezbri?an, svemoæan, svenadzoran, ?to prodire kroza sve du?e, mudre,
   èiste i najtanje.

   ^24Jer je mudrost gibljivija od svakog gibanja, ona pronièe i pro?ima
   sve svojom èistoæom.

   ^25Jer je ona dah sile Bo?je i èist odvir slave Svemoguæeg; zato je
   ni?ta neæisto ne mo?e oskvrnuti.

   ^26Ona je odsjev vjeène svjetlosti i zrcalo èisto djela Bo?jeg, i slika
   dobrote njegove.

   ^27Jedna je, a mo?e sve, i, ostajuæi u sebi, sve obnavlja. Ona prelazi
   od nara?taja do nara?taja u du?e svete i èini od njih Bo?je prijatelje
   i proroke.

   ^28Jer Bog ne ljubi nikoga osim onoga tko se dru?i s mudro?æu.

   ^29Ona je od sunca sjajnija i nad sve zvije?ðe uzvi?ena; usporeðena sa
   svjetlo?æu, ona je nadma?uje:

   ^30jer svjetlost ustupa mjesto noæi, dok zloæa nema moæi protiv
   mudrosti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Njena se snaga prostire s jednoga kraja svijeta na drugi i
   blagotvorno upravlja svemirom.

   ^2Nju zavoljeh i za njom èeznuh od svoje mladosti; i nastojah da mi
   bude zaruènica i zaljubih se u ljepotu njezinu.

   ^3Njezina ?ivotna prisnost s Bogom podaruje sjaj njezinu plemenitom
   podrijetlu jer je ljubi gospodar svemira.

   ^4Ona je povjerenica znanja Bo?jeg, izbiraèica djela njegovih.

   ^5Ako je bogatstvo blago po?eljno u ovom ?ivotu, ?to je onda bogatije
   od mudrosti koja sve stvara?

   ^6Ako opet razum stvara, tko je na svijetu od nje veæi umjetnik?

   ^7Ako li pak tko ljubi pravednost, pa, kreposti su plodovi njezinih
   napora: ona pouèava umjerenosti i razboritosti, pravednosti i
   hrabrosti, od kojih u ?ivotu nema ni?ta korisnije ljudima.

   ^8Ako li tko èezne za veæim znanjem, ona poznaje pro?lost i prorièe
   buduænost, vièna je izrekama i umije odgonetati zagonetke. Ona znade
   unaprijed znake i èudesa i slijed razdoblja i vremena.

   ^9Zato odluèih dovesti je kao dru?icu ?ivotnu, znajuæi da æe mi biti
   savjetnica u sreæi i tje?iteljica u brigama i tuzi.

   ^10Po njoj æu steæi slavu u mno?tvu narodnom, jo? kao mladiæ èast pred
   starcima.

   ^11Na sudu æe se vidjeti kako sam o?trouman i divit æe mi se velika?i
   kad stanem pred njih.

   ^12Èekat æe me kad budem ?utio i slu?at æe me kad prozborim; ako se
   odulji govor moj, dr?at æe ruku na svojim ustima.

   ^13Po njoj æu zadobiti besmrtnost i ostavit æu vjeèni spomen rodu
   buduæem.

   ^14Vladat æu pucima i narodi æe mi biti podlo?ni.

   ^15Pobojat æe se stra?ni silnici kad èuju za me, s narodom æu svojim
   biti dobrostiv i hrabar u ratu.

   ^16Kada se vratim kuæi, tad æu poèinuti kraj nje, jer u drugovanju s
   njome nema gorèine i nema bola u zajedni?tvu s njom, veæ samo u?itak i
   radost.

   ^17Kad sam tako sve u sebi razmislio i srcem svojim razabrao da je
   besmrtnost u srodstvu s mudro?æu

   ^18i da je u ljubavi njezinoj radost èista i u djelima ruku njezinih
   blago neiscrpno, i razboritost u izmjeni misli s njome i slava u
   zajedni?tvu rijeèi njezinih, stao sam tad okolo hoditi i nastojati kako
   bih je zadobio.

   ^19Ja bijah mladiæ sretne naravi i imao sam dobru du?u,

   ^20ili bolje: jer bijah dobar, u?ao sam u tijelo bez ljage.

   ^21A znajuæi da neæu mudrost zadobiti ako ne da Bog - a razboritost je
   veæ bila znati èiji je ona dar - pristupih Gospodu i pomolih se i svim
   srcem svojim rekoh:
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Bo?e otaca na?ih i Gospode milosrða, ti koji si rijeèju svojom
   stvorio svemir

   ^2i koji si sazdao èovjeka mudro?æu svojom da vlada nad stvorovima
   tvojim

   ^3i da svijetom upravlja u svetosti i pravednosti i da sud sudi du?om
   praviènom:

   ^4daj mi mudrost, prisjednicu svoga prijestolja i ne odbaci me izmeðu
   djece svoje.

   ^5Jer sam sluga tvoj, sin slu?kinje tvoje, èovjek slab i malovjek,
   nesposoban shvatiti pravdu i zakone.

   ^6Jer ako bi tko od sinova ljudskih bio i savr?en, ali bez mudrosti
   koja od tebe dolazi, opet ne bi nièemu vrijedio.

   ^7Ti si me izabrao za kralja svome narodu i za suca sinovima i kæerima
   svojim.

   ^8Odredio si mi da sagradim Hram na Svetoj gori tvojoj i ?rtvenik u
   gradu boravi?ta tvojeg, u liku svetoga ?atora koji si odiskona bio
   spremio.

   ^9S tobom je mudrost koja zna djela tvoja, koja je bila nazoèna kad si
   stvarao svijet; ona zna ?to je milo tvojim oèima i ?to je pravo po
   tvojim zapovijedima.

   ^10Po?lji je s nebesa svetih i otpravi je od svoga slavnog prijestolja,
   da uza me bude i potrudi se sa mnom i da spoznam ?to je tebi milo.

   ^11Jer ona sve zna i razumije, ona æe me razborito voditi u pothvatima
   mojim i ?tititi svojom moæi.

   ^12Tad æe ti djela moja biti ugodna, i ja æu pravedno upravljati pukom
   tvojim i bit æu dostojan prijestolja oca svoga.

   ^13Jer tko mo?e spoznati Bo?ju namisao i tko æe se domisliti ?to hoæe
   Gospod?

   ^14Pla?ljive su misli smrtnika i nestalne su na?e namisli.

   ^15Jer propadljivo tijelo tlaèi du?u i ovaj zemljani ?ator pritiskuje
   um bremenit mislima.

   ^16Mi jedva nagaðamo ?to je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono ?to je
   u na?im rukama: a ?to je na nebu, tko æe istra?iti?

   ^17Tko bi doznao tvoju volju da ti nisi dao mudrosti i da s visine nisi
   poslao Duha svoga svetoga.

   ^18Samo tako su se poravnale staze ljudima na zemlji i samo su tako
   nauèili ljudi ?to je tebi milo i spasili se tvojom mudro?æu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Ona je ?titila prvooblikovanog oca svijeta, koji je stvoren sam,
   istrgla ga iz grijeha njegova

   ^2i dala mu jakost da vlada svemirom.

   ^3A kad se u jarosti svojoj gre?nik odmetnu od nje, poginu u mr?nji
   svojoj bratoubilaèkoj.

   ^4I kad je zemlju zbog njega potop stigao, opet ju je mudrost spasila
   brodeæi s pravednikom na krhkom drvetu.

   ^5I kada se, slo?ni u opaèini svojoj, narodi bijahu pomutili, ona je
   na?la pravednika i saèuvala ga Bogu nezazorna i uzdr?ala jaèim od
   ljubavi prema djetetu.

   ^6Kad su bezbo?nici izgibali, ona je izbavila pravednika koji je bje?ao
   od ognja ?to je s neba pao na pet gradova.

   ^7O opaèini njihovoj jo? svjedoèi pusto? puna dima i bilje kojemu plod
   nikad ne sazrijeva i stup od soli ?to stoji kao spomenik du?i
   nevjernoj.

   ^8I jer nisu slijedili puta mudrosti, izgubili su spoznaju o dobru i
   jo? ostavili svijetu spomenik svoje ludosti da se ne mogahu sakriti
   zlodjela njihova.

   ^9A mudrost je vjernike svoje spasila od nevolje.

   ^10Kad je pravednik bje?ao ispred jarosti bratove, ona ga je vodila
   pravim stazama; pokazala mu Bo?je kraljevstvo i podarila mu znanje o
   svetinjama; uspjehom okrunila napore njegove i umno?ila plodove truda
   njegova.

   ^11Kad su ga pritijesnili lakomci, pomogla ga je i obdarila bogatstvom,

   ^12saèuvala ga od neprijatelja i za?titila ga od zasjeda, darovala mu
   pobjedu u ?estokom boju da spozna kako je bogobojaznost od svega jaèa.

   ^13Ona nije ostavila prodanog pravednika, nego ga je èuvala od grijeha.

   ^14S njime je u tamnicu si?la te ga ni u okovima nije zapustila dok mu
   nije donijela ?ezlo kraljevsko i vlast nad onima koji ga tlaèi?e i
   nagnala u la? one koji ga kaljahu, a njemu dala slavu vjeènu.

   ^15Ona je spasila sveti puk i rod besprijekorni od vlasti naroda
   muèiteljskog.

   ^16U?la je u du?u sluge Gospodnjeg, i on se stra?nim kraljevima opro
   èudesima i znacima.

   ^17Ona je dala plaæu svetima za njihove trude i vodila ih putem
   èudesnim, danju im bila zaklon od ?ege i noæu zvjezdani sjaj.

   ^18Provela ih preko Mora crvenog, provela ih je preko vode velike,

   ^19a neprijatelje njihove valovima potopila i onda ih izbacila iz
   dubina bezdana.

   ^20Zato su pravednici oplijenili bezbo?nike i pjesmom proslavili tvoje
   sveto ime, Gospode, jednodu?no opjevali tvoju ruku za?titnicu.

   ^21Jer je mudrost otvorila usta nijemima i obdarila djecu nejaku
   jezikom rjeèitim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Ona im je pothvate k uspjehu vodila po ruci proroka svetog

   ^2kad su prohodili pusto? nenastanjenu i dizali ?atore po bespuæima.

   ^3Opirahu se du?manima i branjahu se od neprijatelja;

   ^4a kad su o?ednjeli i tebe prizvali, napoji?e se vode iz strme peæine
   i zagasi?e ?eð iz tvrda kamena.

   ^5I tako je ono èime su bili ka?njeni neprijatelji njihovi postalo
   njima dobroèinstvo kada bijahu u nevolji. [7a] Njima si, zbog njihove
   zapovijedi o èedomorstvu,

   ^6umjesto vjeènog izvora vode tekuæice, dao rijeku zamuæenu krvlju i
   blatom,

   ^7[7b] a svojima si, unatoè svakoj nadi, dao izobilje vode,

   ^8pokazav?i im u ?eði koja tada vlada?e kakvom si kaznom kaznio
   neprijatelje njihove.

   ^9Jer su iz ku?nje kojom si ih milostivo ukorio lako razabrali kakvim
   se mukama namuèi?e bezbo?nici kojima si u jarosti sudio.

   ^10Jer si njih isku?ao, opominjuæi blago kao otac, dok si one kao
   strahoviti kralj ispitao i osudio.

   ^11Jednako su se muèili nazoèni i nenazoèni,

   ^12i dvostruka ih ?alost obuzima?e i uzdisahu u sjeæanju na pro?lost.

   ^13Kad èu?e kako se ono ?to njima bija?e kazna obratilo Izraelcima u
   dobroèinstvo, osjeti?e ruku Gospodnju;

   ^14i kad sve bi gotovo, divljahu se onomu koga su nekoæ izlo?ili i s
   porugom ga odbili, jer njihova ?eð bija?e sasvim razlièita od ?eði
   pravednika.

   ^15Da ih kazni? za njihove nepravedne i bezumne misli, ?to ih zavedo?e
   da ?tuju nerazumne gmazove i bijedne ?ivotinje, poslao si na njih, za
   kaznu, mno?tvo ?ivotinja nerazumnih

   ^16da bi spoznali kako se svatko ka?njava onim èime i sagrije?i.

   ^17Tvoja svemoguæa ruka - koja je sazdala svijet od tvari bezobliène -
   mogla je poslati na njih mno?tvo medvjeda ili ljutih lavova,

   ^18ili novostvorene, jo? nepoznate, divlje zvijeri pune gnjeva kojima
   iz nozdrva plamen li?e, ili rigaju pare smrdljive, ili siplju stra?ne
   iskre iz oèiju -

   ^19zvijeri kadre smo?diti ih ne samo stra?nim ujedom nego ih uni?titi
   samom strahovitom pojavom.

   ^20Ali i bez svega toga mogli su pasti od jednog jedinog daha, gonjeni
   tvojom pravdom, otpuhani tvojom silinom. Ali ti si sve uredio po broju,
   utegu i mjeri.

   ^21I jer ti je uvijek u vlasti tvoja silna snaga, tko se mo?e oprijeti
   tvojoj jakoj mi?ici?

   ^22Sav je svijet pred tobom kao zrnce praha na tezulji i kao kaplja
   jutarnje rose ?to se spu?ta na zemlju.

   ^23A ti si milostiv svemu jer mo?e? sve i kroz prste gleda? na grijehe
   ljudima da bi se pokajali.

   ^24Jer ti ljubi? sva biæa i ne mrzi? ni jedno koje si stvorio. Jer da
   si ?togod mrzio, ne bi ga ni stvorio.

   ^25A kako bi i?ta moglo opstojati ako ti ne bi htio? Ili se odr?ati ako
   ga ti nisi u ?ivot dozvao?

   ^26Ali ti ?tedi?, jer sve je tvoje, Gospodaru, ljubitelju ?ivota,
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 i tvoj je besmrtni duh u svemu.

   ^2Blago ka?njava? prestupnike, kori? ih i opominje? za grijehe njihove
   da se ostave zloæe i da se ufaju u tebe, Gospode!

   ^3Zamrzio si drevne stanovnike svoje Svete zemlje

   ^4jer su èinili zlodjela grozna u vrad?binama i obredima bezbo?nim;

   ^5okrutne ubojice djece, ?deraèe utrobe na gozbama mesa ljudskog,
   posveæenike s krvava pira,

   ^6roditelje ubojice biæa bespomoænih, odluèio si uni?titi rukama otaca
   na?ih,

   ^7da najdra?a ti od sviju zemalja primi dostojno naselje djece Bo?je.

   ^8Ipak si i njih po?tedio kao ljude, jer si im pred vojskom svojom
   poslao ose kao preteèe da ih malo-pomalo istrijebe.

   ^9Premda si ih mogao, kao bezbo?nike, predati u boju rukama pravednika
   ili stra?nim zvijerima ili ih strogom rijeèju najedanput zatrti,

   ^10sudeæi im malo-pomalo, davao si mjesta pokajanju, premda si dobro
   znao da je to opak rod kojem je zloæa priroðena i da im se æud nikad
   neæe izmijeniti,

   ^11jer je to pleme odiskona bilo prokleto. A ?to si ostavio neka?njene
   njihove grijehe, nije bilo od straha ni pred kim.

   ^12Jer tko bi tebi smio kazati: "?to si uèinio?" I tko se smije
   oprijeti sudu tvojemu? Ili te optu?iti ?to si uni?tio narode koje si
   stvorio? Ili tko æe ustati protiv tebe kao branitelj nepravednih ljudi?

   ^13Jer, osim tebe, nema Boga koji se brine za sve da bi mu morao
   dokazati kako ne sudi? krivo.

   ^14A nijedan kralj ni vladar ne smije ustati protiv tebe u korist onih
   koje si kaznio.

   ^15I jer si pravedan, upravlja? svime pravedno, i nedostojno je moæi
   tvoje kazniti onoga koji kazne ne zaslu?uje.

   ^16Jer moæ je tvoja naèelo pravice tvoje i jer svime vlada?, mo?e? i
   sve po?tedjeti.

   ^17Jakost svoju pokazuje? samo onda kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje
   moæi i ka?njava? drskost onih koji je spozna?e.

   ^18Ti, silni gospodaru, sudi? blago i upravlja? nama s velikom pa?njom,
   jer kad god hoæe?, moæ ti je pri ruci.

   ^19A takvim si djelima narod svoj pouèio da pravednik ima biti
   èovjeèan; podario si sinovima svojim dobru nadu, jer daje? pokajanje za
   grijehe.

   ^20Jer kad si s tolikim obzirom i blago?æu kaznio neprijatelje djece
   svoje i smrtne krivce - dajuæi im vremena i prigode da se zloæe svoje
   okane -

   ^21kako li si bri?no sudio sinove svoje, èijim si ocima dao divna
   obeæanja i prisegama i savezima!

   ^22Dok nas, dakle, kori?, dotle ?iba? na?e neprijatelje deset tisuæa
   puta stro?e, da bismo se sjetili dobrote tvoje kada sami sudimo i da
   oèekujemo milosrðe tvoje kada nam bude suðeno.

   ^23Zato si one koji su ?ivjeli bezbri?nim i bezumnim ?ivotom namuèio
   njihovim vlastitim gnusobama.

   ^24Jer su odvi?e zabasali na krivim putovima i stali kao bogove ?tovati
   najgore i najprezrenije od ?ivotinja, zabludjeli kao djeca bez razbora.

   ^25Zato si im kao djeci bez razbora poslao kaznu rugla.

   ^26A jer ih nije pouèila kazna porugljiva, ubrzo iskusi?e kaznu
   dostojnu Boga.

   ^27Jer kad vidje?e da su im za kaznu te ?ivotinje koje ?tovahu kao
   bogove, rasrdi?e se na njih zbog patnja koje im prouzrokova?e i
   spozna?e pravoga Boga, o kom prije nisu htjeli ni?ta èuti. Zato ih je i
   stigla najvi?a osuda.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upozna?e Boga, oni koji iz
   vidljivih ljepota ne mogu spoznati onoga koji jest - nisu kadri
   prepoznati umjetnika po djelima njegovim;

   ^2nego smatraju bogovima koji svijetom vladaju oganj ili vjetar ili
   hitri zrak, zvjezdan krug ili silnu vodu ili svjetlila nebeska.

   ^3Jer ako su ih, opèinjeni njihovom ljepotom, uzeli smatrati bogovima,
   morali su spoznati koliko ih tek nadma?uje njihov gospodar jer ih je
   stvorio sam Tvorac ljepote.

   ^4Ako ih je i zadivila njihova sila i snaga, morali su iz toga
   zakljuèiti koliko je tek silniji njihov stvoritelj.

   ^5Jer prema velièini i ljepoti stvorova mo?emo, po sliènosti,
   razmi?ljati o njihovu Tvorcu.

   ^6Ali ovi ipak zaslu?uju malen prijekor, jer mo?da samo lutaju tra?eæi
   Boga i ?eleæi ga naæi;

   ^7?iveæi meðu djelima njegovim, nastoje ih shvatiti, a zavodi ih samo
   nalièje stvari jer vide toliko ljepote.

   ^8Pa ipak, oprostiti im ne treba:

   ^9jer ako su bili kadri steæi toliko spoznaje da mogu svemir
   istra?ivati, koliko su lak?e mogli otkriti Gospodara svega toga!

   ^10Ali nesretnici su oni - i u mrtve se predmete ufaju - koji bogovima
   nazivaju djela ruku èovjeèjih: zlato i srebro, umjetno obraðeno,
   ?ivotinjske likove, bezvrijedni kamen isklesan drevnom rukom.

   ^11Posijeèe drvodjelja prikladno drvo, bri?ljivo mu oguli koru i s
   divnim umijeæem naèini predmet koristan za svagda?nju upotrebu.

   ^12A trije?æe ?to preostane upotrijebi da spremi jelo kojim se siti.

   ^13Ostane mu komad koji nije ni za ?to, drvo krivo i kvrgavo: uzme ga i
   u dokolici marljivo izrezuje, oblikuje ga umijeæem nehotiènim, dade mu
   lik èovjeèji;

   ^14ili izdjelja od njega kakvu bezvrijednu ?ivotinju, crljenkom je
   oboji, crvenilom nalièi, prema?e joj svaku pjegu.

   ^15Konaèno joj naèini prikladnu kuæicu, metne na zid i prikuje
   ?eljeznim èavlom.

   ^16Pobrine se tako za nju da ne padne, dobro znajuæi kako sebi sama
   pomoæi ne mo?e: jer je lik kojem treba tuðe pomoæi.

   ^17I poslije svega toga on se ne stidi tu ne?ivu stvar nagovarati i
   njoj se moliti za imetak, za ?enidbu i djecu, i za zdravlje svoje
   zaziva nemoæ,

   ^18za ?ivot preklinje smrt, i utjeèe se za pomoæ samoj nemoæi, za
   putovanje onomu koji ne mo?e ni nogom maknuti;

   ^19i za svoje dobitke i pothvate, za uspjeh u svojem poslu, on tra?i
   snage u onoga komu su ruke najnemoænije.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Drugi se opet spremi da zaplovi, nakan da prebrodi bijesne valove, i
   prizivlje u pomoæ drvo koje je slabije od drvene laðe ?to ga nosi.

   ^2Jer je nju izmislila te?nja za dobitkom i sagradila je mudrost
   graditeljska.

   ^3Ali njome upravlja tvoja providnost, Oèe, koji si dao i na moru put i
   u valovima stazu pouzdanu:

   ^4pokazuje? tako da mo?e? iz svake pogibelji izbaviti, da bi se nevje?t
   smio ukrcati.

   ^5Jer ti neæe? da neplodna budu djela tvoje mudrosti, zato ljudi
   povjeravaju svoj ?ivot i drvlju najneznatnijem te prelaze splavom burne
   valove i dolaze u luku spasa.

   ^6Pa i nekoæ, kad su izgibali oholi divovi, sklonila se nada ovog
   svijeta u splav kojom je upravljala ruka tvoja i svijetu ostavila sjeme
   za nova pokoljenja.

   ^7Blagoslovljeno je drvo po kojem pravda dolazi,

   ^8a prokleta krivobo?aèka rukotvorina i onaj koji je naèini; on jer je
   napravi, a ona jer se, iako prolazna, bogom nazva.

   ^9Tako Bogu su mrski i bezbo?nik i bezbo?nost njegova,

   ^10izraðevina i izraðivaè bit æe jednako ka?njeni.

   ^11Zato æe osuda pasti na kumire neznabo?aèke, jer su postali gnusoba
   meðu stvorenjima Bo?jim i sablazan ljudskim du?ama i zamka bezumnièkim
   nogama.

   ^12Pronalazak kumira bio je poèetak bluda i njihovo je otkriæe
   izopaèilo ?ivot.

   ^13Nije ih bilo u poèetku niti æe ih biti dovijeka.

   ^14Jer su do?li na svijet po ispraznosti èovjeèjoj i zato im je odreðen
   konac brz.

   ^15Neki otac, satrt prijevremenom ?alo?æu, naèini lik svojeg djeteta
   koje je tako brzo ugrabljeno: i dojuèera?njeg mrtvaca sad veæ kao boga
   ?tuje i odredi svojim podanicima tajne obrede i ?rtve.

   ^16U tijeku vremena ukorijeni se taj bezbo?ni obièaj i poèe?e ga kao
   zakon èuvati,

   ^17i po zapovijedi vladara uvelo se ?tovanje likova. A onih koje ljudi
   nisu mogli u osobi njihovoj ?tovati, jer su predaleko od njih
   prebivali, pribli?avahu sebi njihovo daleko oblièje, naèiniv?i od
   èa?æenog kralja vidljiv lik da mu nenazoènu revno laskaju kao da je
   nazoèan.

   ^18A i èastoljublje umjetnika navodilo je na sve jaèe ?tovanje i one
   koji kralja nisu poznali.

   ^19Jer umjetnik, koji se mo?da htio dodvoriti vladaru, trudio se svim
   svojim umijeæem da oblièje bude ?to ljep?e,

   ^20te je svjetina, ponesena ljepotom djela, poèela pridavati bo?anske
   poèasti onomu koga je nedavno slavila kao èovjeka.

   ^21I to postade zamka ?ivotu: robujuæi nesreæi ili nasilju vladarskom,
   ljudi su neizrecivo ime Bo?je prenijeli na kamenje i na drvlje.

   ^22I ne bija?e im dosta ?to su zastranili u spoznaji Boga, nego su,
   ?iveæi u velikoj borbi zbog neznanja, tako veliko zlo jo? mirom
   nazivali.

   ^23Jer, ili djecu ?rtvuju ili vr?e tajne obrede ili prireðuju bijesne
   gozbe s èudnim obièajima.

   ^24Ne èuvaju vi?e èistoæe ni tijela ni ?enidbe, jedan drugoga ili iz
   zasjede ubijaju ili jedan drugomu preljubom jade zadaju.

   ^25Svuda zbrka: krv, ubojstvo, kraða, prijevara, pokvarenost,
   nevjernost, buna, kriva prisega,

   ^26uznemirivanje èestitih, zaboravljanje dobroèinstva, oskrvnjenje
   du?a, zloèini protiv naravi, nered u braku, preljub, neæudorednost.

   ^27Jer je krivobo?tvo poèetak, uzrok i kraj svakog zla.

   ^28Ili bjesne na svojim zabavama, ili izrièu la?na proro?tva, ili ?ive
   nepravedno, ili bez oklijevanja krivo prise?u.

   ^29Jer se uzdaju u mrtve idole, ne boje se da æe okajavati la?ne
   prisege.

   ^30Ali æe ih za oboje stiæi kazna: ?to su slu?eæi idolima iskrivili
   pojam o Bogu i ?to se krivo i podlo zaklinjahu preziruæi sve ?to je
   sveto.

   ^31Jer se prijestupima bezbo?nièkim uvijek osveæuje - ne moæ prizivanih
   idola, nego pravda koja sti?e gre?nike.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 A ti si, Bo?e na?, blag i istinit, spor na gnjev i svime milostivo
   upravlja?.

   ^2Ako i sagrije?ismo, tvoji smo! Priznajemo tvoju vlast i neæemo
   grije?iti kad znamo da smo tvoji.

   ^3Jer tebe znati - savr?ena je pravednost, i poznavati snagu tvoju
   korijen je besmrtnosti.

   ^4Nas nije zaveo nikakav izum opaka ljudskog umijeæa ni jalovo djelo
   slikarsko, likovi na?arani lièilima

   ^5koji u budalama potièu ?udnju te ?ude za ne?ivim oblièjem mrtva lika.

   ^6Ljubitelji su zla i dostojni takvih nada oni koji ih èine ili ?ele
   ili ?tuju.

   ^7Muèi se lonèar i gnjeèi zemlju mekanu: pravi posuðe kojim se slu?imo.
   Od istoga blata pravi posude koje slu?e u plemenite svrhe i one koje
   slu?e suprotnom: kakva æe kojoj namjena biti - odreðuje lonèar.

   ^8I mo?da - o napora na zlo data! - od iste gline pravi ni?tavnog boga,
   on koji je nedavno od zemlje sazdan i koji æe se ubrzo zemlji vratit'
   od koje je uzet, kad se od njega du?a zatra?i.

   ^9Ne mari on ?to æe brzo umrijeti ni ?to mu je ?ivot kratkovjek, nego
   se natjeèe sa zlatarima i srebrnarima i nasljeduje mjedare, ponosan ?to
   pravi krivotvorine.

   ^10Srce mu je kao pepeo, i nada mu od zemlje bjednija, i ?ivot od gline
   nevredniji,

   ^11jer nije poznao Stvoritelja svoga koji mu je udahnuo du?u djelatnu i
   nadahnuo ga dahom ?ivotnim.

   ^12Nego misli da je ?iæe na?e igra i ?ivot na? sajam pun probitka.
   "Treba, veli, izbijati korist iz svega, èak iz zla."

   ^13Jer bolje no itko drugi zna takav da grije?i kad od iste tvari
   zemljane pravi lomne posude i kumire.

   ^14Ali su od svih najluði i jadniji od du?e èeda nejakog, oni
   neprijatelji tvog naroda koji ga nekoæ tlaèi?e.

   ^15Jer oni obo?avahu sve poganske kumire koji ne mogu ni oèima gledati,
   ni nosom disati, ni u?ima slu?ati, ni prstima pipati, ni nogama hoditi.

   ^16Jer ih èovjek naèini, sazda ih onaj komu je dah u zajam dan. Nijedan
   èovjek ne mo?e naèiniti boga sebi slièna;

   ^17i jer je smrtan, mrtvo djelo gradi bezbo?nièkim rukama. On je
   dragocjeniji od svojih svetinja, jer je ?iv, a one nisu.

   ^18A èak ?tuju i najgadnije ?ivotinje, ?to su, po gluposti svojoj, gore
   od ostalih.

   ^19Na njima nikakve ljepote da bi privlaèile kao druge ?ivotinje:
   umakle su i Bo?joj hvali i njegovu blagoslovu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Zato bijahu primjereno ka?njeni sliènim ?ivotinjama i muèeni
   mno?tvom kukaca.

   ^2A narod si svoj, mjesto takvom kaznom, obasuo dobroèinstvom; i da
   zadovolji? njegovu ?udnju ?arku, pripravio si jelo izvanredno: slasne
   prepelice.

   ^3I tako Egipæanima, premda ?eljnima hrane, kad vidje?e odvratne
   stvorove poslane protiv njih, zataji i naravna ?elja za jelom; a narodu
   si svojem poslije kratke oskudice poklonio jelo èudesno.

   ^4Na tlaèitelje morade doæi neuklonjiva oskudica, dok je tvojima
   trebalo samo pokazati kako su te?ko muèeni neprijatelji njihovi.

   ^5I kad je na njih navalio ?ivotinjski bijes te pogibahu od ujeda zmija
   vijugavih, srd?ba tvoja jo? ne bje?e do?la do kraja.

   ^6Da se opamete, bijahu samo upla?eni na kratak èas, jer su dobili
   spasonosni znak da se sjete zapovijedi tvoga Zakona.

   ^7Jer tko god je u nj pogledao, ozdravio je, ali ne po onom u ?to je
   pogledao, veæ zbog tebe, Spasitelju sviju!

   ^8Ujedno si time dokazao na?im du?manima da si ti izbavitelj od zla
   svakoga.

   ^9Umirahu od ujeda skakavaca i muha i ne bija?e lijeka ?ivotu njihovu,
   jer su zaslu?ili da budu tako ka?njeni.

   ^10A sinovima tvojim nisu naudili ni zubi zmija otrovnica, jer im je
   milost tvoja u pomoæ pritekla te ih iscijelila.

   ^11Podbadao si ih samo i odmah ozdravljao da se sjete proro?tava
   tvojih, da ne zapadnu u zaboravnost duboku i ostanu bez tvojeg
   dobroèinstva.

   ^12Jer njih nije lijeèila ni trava ni melem nego tvoja rijeè, o
   Gospode, koja lijeèi sve.

   ^13Ti ima? vlast nad ?ivotom i smræu, ti dovodi? do vrata Podzemlja i
   opet izvodi?.

   ^14Èovjek mo?e svojom zloæom ubiti, ali kad duh izaðe, ne mo?e ga
   vratiti niti izbaviti du?u oduzetu.

   ^15Ruci se tvojoj ne mo?e uteæi.

   ^16Mi?ica je tvoja silna kaznila bezbo?nike koji te ne htjedo?e
   priznati; gonio ih neèuven da?d i tuèa, i pljusak neumoljiv, i oganj ih
   pro?dirao.

   ^17A najèudnije: u vodi koja gasi sve rasla je ognju sve ?e?æa moæ, jer
   se svemir borio za pravednike.

   ^18Èas bi se plamen ubla?io da ne spali ?ivotinje poslane na
   bezbo?nike, nego da ovi vide i spoznaju kako ih goni sud Bo?ji;

   ^19èas bi opet buknuo u samoj vodi od ognja sna?nije da uni?ti plodove
   zemlje opake.

   ^20A narod si svoj hranio hranom anðeoskom, slao mu s neba gotov kruh
   koji je imao u sebi svaku slast i ugaðao svakom ukusu.

   ^21Pokazao si svojim darom slatku nje?nost prema djeci, jer je dar
   ugaðao svakom teku i mijenjao se u ?to je tko htio.

   ^22Snijeg i led odolijevahu ognju ne topeæi se, da bi se znalo kako je
   neprijateljske plodove uni?tio oganj koji je plamtio u tuèi i bljeskao
   u da?du,

   ^23dok je opet oganj zaboravio snagu svoju da bi se nahranili
   pravednici.

   ^24Jer sve stvorenje slu?i tebi, svojem Stvoritelju, napinje snagu
   svoju za kaznu opakima, a popu?ta za dobro onima koji se u te uzdaju:

   ^25zato se i tada u sve preobra?avalo da poslu?i tvojoj dare?ljivosti
   svehraniteljskoj, prema ?elji potrebitih,

   ^26da bi sinovi tvoji, koje ljubi?, Gospode, nauèili kako èovjeka na
   hrane razlièiti plodovi, nego rijeè tvoja uzdr?ava sve koji u te
   vjeruju;

   ^27jer ono ?to nije mogao oganj uni?titi rastopilo se pod toplinom
   jedne zrake sunèane,

   ^28da bi se znalo kako treba sunce preteæi i tebi zahvaliti, prije
   svjetla zorina preda te stupiti.

   ^29Jer se nada nezahvalnika rastapa kao zimski mraz i razlijeva se kao
   voda nekorisna.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Veliki su i nedokuèivi sudovi tvoji, zato lutaju du?e nepouèljive.

   ^2Dok su mislili bezbo?nici da imaju u vlasti sveti narod tvoj,
   postado?e su?nji tmine u okovima duge noæi, zatvoreni pod svojim
   krovovima, prognanici vjeène providnosti.

   ^3Mi?ljahu da æe im se tajni grijesi skriti, pokriveni tamnim velom
   zaborava, a rasu?e se u u?asnu strahu, zapla?eni utvarama.

   ^4Ni skrovi?te u koje se povuko?e nije ih saèuvalo od straha, nego se
   oko njih razlijegao grozan jek, ukazivahu im se kobne utvare, mraènih
   lica.

   ^5I nikakva im sila ognjena nije mogla svjetla pru?iti, niti su sjajne
   plamene zvijezde mogle osvijetliti tu stra?nu noæ.

   ^6Jedino im se ukaziva?e neka lomaèa, sama od sebe upaljena, puna
   u?asa; i kad bi ta prikaza i?èezla, oni je, izvan sebe od straha,
   dr?ahu stra?nijom nego ?to bija?e.

   ^7Nemoæna bijahu njihova umijeæa èarobnjaèka i njihovo hvastanje
   razborom bija?e izvrgnuto ruglu.

   ^8Jer oni koji prije obeæavahu kako æe istjerati strah i tjeskobu iz
   bolne du?e, sami se razbolje?e od straha smije?noga.

   ^9Kad ih i nije ni?ta strahovito pla?ilo, bje?e im na u?as gmizanje
   ?ivotinja i ?i?tanje zmija. Ginuli su od straha, ne usuðujuæi se
   pogledati ni u zrak kojem se ne mo?e umaknuti.

   ^10Jer zloæa je stra?ljivaca: vlastitim se svjedoèanstvom osuðuje i
   uvijek zlo uveæava kad je stane savjest ti?titi.

   ^11Jer strah i nije drugo nego izdaja pomagala ?to ih razum daje:

   ^12?to se manje èovjek u sebi na njih oslanja, to mu te?e pada ?to ne
   zna uzrok svojoj patnji.

   ^13I tako oni, one noæi zaista nemoæne izi?le iz dubina Podzemlja
   nemoænog, usnuli istim snom,

   ^14bijahu progonjeni stra?nim sablastima ili su smalaksali obamrle
   du?e, jer ih napade iznenadan i neoèekivan strah.

   ^15I tako svaki, pav?i gdje se na?ao, osta zatoèen u tamnici bez
   prijevornica:

   ^16i oraè i pastir i radnik koji se samotan muèi zaskoèeni zapado?e u
   neminovnu nevolju, svi bijahu okovani jednim lancem tame.

   ^17I ?umni vjetar, i milopojni ptièji glas meðu lisnim granama, i
   odmjeren huk vode ?to silovito protjeèe; i divlja buka peæina ?to se
   ru?e,

   ^18i nevidljiva trka ?ivotinja ?to skaèu, i urlik ljutih divljih
   zvijeri, i jeka ?to se odbija od gorskih dolova - sve ih ispunja?e
   u?asom.

   ^19A sav svijet blistao od sjajne svjetlosti i prepu?tao se nesmetano
   svojim djelima.

   ^20Jedino se nad njima raskrilila te?ka noæ, slika mraka koji æe ih
   primiti; ali te?i od same tame bijahu oni - teret sami sebi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 A svetima tvojim svijetlila je svjetlost najveæa, i Egipæani,
   slu?ajuæi njihov glas a ne videæi im oblièja, nazivahu ih bla?enima jer
   nisu nevolju trpjeli;

   ^2i zahvaljivahu im ?to se ne osveæuju za nanesene nepravde i moljahu
   ih da im oproste neprijateljstvo.

   ^3A Izraelcima si dao ognjen stup da im bude voðom na stazama neznanim,
   blago sunce na njihovu èasnom putovanju.

   ^4Zaslu?ili su Egipæani da svjetlost izgube i da ih tama zasu?nji, jer
   u zatvoru dr?ahu djecu tvoju po kojoj se svijetu imala podariti
   nepropadljiva svjetlost Zakona.

   ^5I jer odluèi?e pogubiti djecu svetaca, a jedno se od izlo?ene djece
   spasilo, ti im za kaznu oduze mno?tvo djece i sve ih pogubi u silnoj
   vodi.

   ^6A noæ ona bija?e unaprijed najavljena ocima na?im da bi jasno znali
   kakvim su prisegama povjerovali, i da budu dobre volje.

   ^7Tako je tvoj narod oèekivao spas pravednika i propast neprijatelja.

   ^8Jer èime si kaznio na?e protivnike, time si proslavio nas, pozvav?i
   nas k sebi.

   ^9Tada su pobo?na djeca pravednika ?rtve tajno prinijela i slo?no
   postavila zakon bo?anstven da sveti tvoji jednako snose i dobra i
   pogibelji. I tad su zapjevali svete pjesme otaca.

   ^10A u odjek im doðo?e neskladni povici neprijatelja, tu?an jauk za
   djecom oplakivanom.

   ^11Jednaka kazna sti?e i roba i gospodara, isto je trpio i puèanin i
   kralj.

   ^12A svi su zajedno imali nebrojene mrtvace pogoðene istom smræu. I
   ?ivih bija?e premalo da pokapaju mrtve, jer im za tren poginu
   najodlièniji porod.

   ^13I oni koji, zbog svojih èarolija, ni u ?to nisu vjerovali, kad im
   izginu?e prvenci njihovi, morado?e priznati da je narod izraelski - sin
   Bo?ji.

   ^14Dok je mirna ti?ina svime vladala i noæ brzim tijekom stigla do
   sredine puta svog,

   ^15jurnula je tvoja svemoguæa rijeè s nebesa, s kraljevskih
   prijestolja, kao ?estok ratnik u sredinu zemlje, propasti predane. Kao
   o?tar maè nosila je tvoju neopozivu zapovijed.

   ^16Zaustavi se i sve ispuni smræu: doticala se neba, stajala na zemlji.

   ^17Tada Egipæane iznenada upla?i?e prikaze jezivih snova, napade ih
   neoèekivan strah.

   ^18Padahu polumrtvi, jedan ovdje, drugi ondje, kazujuæi za?to umiru.

   ^19Jer su im sni, ?to ih smuti?e, to unaprijed najavili, da ne bi
   poginuli ne znajuæi uzroka s kojeg ih je stiglo zlo.

   ^20Ali se napast smrtna dotakla i pravednika i mno?tvo ih je u pustinji
   pomrlo. Ali srd?ba nije dugo trajala.

   ^21Jer se brzo za njih zauzeo èovjek besprijekoran: naoru?an oru?jem
   slu?be svoje - molitvom i pomirbenim kadom - opro se srd?bi i dokrajèio
   nevolju, pokazav?i da je sluga tvoj.

   ^22On gnjevu nije odolio ni snagom tjelesnom ni silom oru?ja nego je
   rijeèju svojom pokorio zatornika spomenuv otaèke prisege i zavjete.

   ^23Mrtvi veæ le?ahu jedan preko drugoga, a on stade sred njih i jarost
   suzbi, presijeèe joj put ka ?ivima.

   ^24Na njegovoj dugoj halji bija?e èitav svemir i u èetiri reda dragulja
   slavna imena otaca, a na vijencu oko glave tvoje velièanstvo.

   ^25Pred tim uzmaknu zatornik, predade se: samo je malo oku?ao srd?bu
   tvoju - i bija?e mu dosta.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 A gre?nike je sasvim pritisnuo gnjev nemilostiv, jer je Gospodin
   znao ?to æe oni: ^1Stav?i Azarja otvori usta i pomoli se usred ognja
   ovako: ^1ne uskrati nam svoje milosrðe zbog Abrahama, miljenika svoga;
   zbog Izaka, sluge svojega; zbog Izraela, sveca svojega,

   ^2najprije æe dopustiti Izraelcima da odu i brzo ih ispratiti, a zatim
   æe se predomisliti i poæi za njima u potjeru. ^2"Blagoslovljen i
   hvaljen budi, Gospode, Bo?e otaca na?ih, i neka ime tvoje bude
   slavljeno dovijeka!

   ^3Jo? im te?ka ?alost bija?e na srcu dok naricahu nad grobovima svojih
   mrtvaca, kad im pade na um nova luda misao te stado?e kao bjegunce
   progoniti one koje su prije molili da odu. ^3Pravedan si u svemu ?to
   uèini nama, sva su tvoja djela istinita, svi tvoji putovi pravi, svi
   tvoji sudovi istina.

   ^4A zaslu?ena ih je sudbina nagnala da zaborave pro?le jade i da svojim
   mukama dodaju jo? jednu: ^4Po pravdi si presudio u svemu ?to si poslao
   na nas i na sveti grad otaca na?ih, Jeruzalem: zbog na?ih si grijeha
   ovako postupio s nama, u istini i pravednosti.

   ^5dok æe narod tvoj prijeæi put èudesan, oni æe naæi smrt neèuvenu.
   ^5Zgrije?ili smo i poèinili bezakonje odmetnuv?i se od tebe,
   sagrije?ili te?ko; ne slu?asmo naredbe tvoje.

   ^6Da se saèuvaju djeca tvoja neozlijeðena, sve stvoreno preinaèi opet
   narav svoju slu?eæi tvojim zapovijedima. ^6Nismo ih èuvali i nismo
   vr?ili ?to nam bija?e nareðeno za na?e dobro.

   ^7Oblak se pojavi i sjenom zakri tabor, a kopno izroni gdje prije
   bija?e voda; put slobodan nasta od Crvenoga mora i polje travnato od
   stra?nih valova. ^7Sve ?to si poslao na nas, sve ?to si nam uèinio,
   pravedno si uèinio.

   ^8Preko njega prijeðe narod sav, ?tiæen tvojom desnicom, zadivljen
   silnim èudesima. ^8Kad si nas predao u ruke bezakonika, du?mana na?ih,
   najgorih odmetnika, i kralju nepravednom, najgorem na zemlji,

   ^9Bijahu kao konji kada pasu, i kao jaganjci skakahu slaveæi tebe,
   Gospode, izbavitelja svoga. ^9te danas ne smijemo otvoriti usta:
   sramota i ruglo pokrivaju one koji ti slu?e i tebi se klanjaju.

   ^10Jo? se sjeæahu dogaðaja u tuðini, kako je mjesto ?ivotinja zemlja
   komarce raðala i kako je mjesto riba rijeka izbacila mno?tvo ?aba.
   ^10O, ne zapusti nas zauvijek, zbog imena svoga, i ne razvrgni Saveza
   svoga,

   ^11Poslije vidje?e i nov nastanak ptica, kada su, potaknuti ?udnjom,
   zatra?ili jela rasko?na:

   ^12iza?le iz mora prepelice da im ?elji udovolje. ^12kojima si obeæao
   umno?it' potomstvo kao zvijezde nebeske i kao pijesak na obali morskoj.

   ^13A gre?nike stigla kazna, prethodili joj sna?ni gromovi. Stigla ih
   pravedna plaæa za zla djela, jer su divljom mr?njom mrzili tuðince.
   ^13Gospode, postadosmo najmanji meðu narodima, prezreni po svoj zemlji
   poradi grijeha svojih.

   ^14Jer dok oni odbijahu neznance, ovi goste i dobrotvore pretvori?e u
   robove. ^14Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, paljenice, klanice,
   prinosa, kada, ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi

   ^15Oni se prema strancima ponije?e odmah neprijateljski, i plaæa ih
   èeka za to. ^15Üi da naðemo milosrðe. No primi nas slomljene du?e, duha
   ponizna!

   ^16Ovi, naprotiv, primi?e sveèano Izraelce, a onda ih, veæ ravne sebi,
   udari?e te?kom tlakom. ^16Kao paljenice ovnova i bikova, kao tisuæe
   pretilih janjaca - takva nek' bude ?rtva na?a pred tobom danas da nas
   pomiri s tobom - jer se neæe postidjeti oni koji se u te uzdaju.

   ^17I njih udari sljepoæa kao i one pred vratima pravednikovim; opkoli
   ih tama duboka, i svaki je tra?io svoja vrata. ^17Odsada æemo svim
   srcem slijediti tebe, tebe se bojati i tra?iti lice tvoje.

   ^18Tako se poèela meðusobno izmjenjuju, kao ?to se skladno izmjenjuju
   glasovi na harfi, ostajuæi uvijek kod zvuka svojeg; a to se mo?e jasno
   razabrati kad se razmotre dogaðaji. ^18Ne postidi nas, veæ postupaj s
   nama po blagosti svojoj, po velikoj ljubavi svojoj!

   ^19Jer se kopnene ?ivotinje u vodene mijenjahu, a one ?to plivaju, na
   kopno prela?ahu. ^19Izbavi nas, kao nekoæ, èudesima svojim, proslavi
   ime svoje, Gospode!

   ^20Oganj je u vodi silu svoju pojaèao, a voda zaboravila snagu ?to
   gasi. ^20Neka se postide oni koji zlo èine slugama tvojim: neka se
   postide svoga nasilja i neka im sila skr?ena bude!

   ^21Plamenovi ognjeni nisu pr?ili meso ?ivotinja propadljivih kada su
   posred njih hodile niti se u njima topila hrana nebeska, laka i
   topljiva poput inja. ^21Nek' znaju da si ti jedini Bog i Gospod, slavan
   po svoj zemlji!" Anðeo Gospodnji u u?arenoj peæi

   ^22U svemu si, Gospode, uzvisio i proslavio narod svoj i nisi ga
   prezreo, veæ si mu bio na pomoæi svagda i svagdje. ^22Kraljeve sluge
   koje ih bijahu bacile u peæ neprestano poticahu oganj zemnim uljem,
   smolom, kuèinama i vinjagom,

   ^23tako te plamen liza?e èetrdeset i devet lakata iznad peæi.

   ^24Buknuv?i, spali Kaldejce koji se naðo?e oko peæi.

   ^25No Anðeo Gospodnji siðe u peæ k Azarji i njegovim drugovima; izagna
   plamen ognja iz peæi

   ^26te usred peæi puha?e kao rosni lahor, a oganj ih ne dodirnu niti im
   zadade bol ili kakvu neugodnost. Pjesma triju mladiæa

   ^27Tada sva trojica zapjeva?e u peæi jednim glasom, slaveæi i
   blagoslivljajuæi Boga:

   ^28"Blagoslovljen budi, Gospodine, Bo?e otaca na?ih, hvaljen i
   uzvisivan dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto ime tvoje, hvaljeno
   i uzvisivano dovijeka!

   ^29Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje, hvaljen i slavljen
   dovijeka!

   ^30Blagoslovljen budi na prijestolju kraljevstva svoga, hvaljen i
   uzvisivan dovijeka!

   ^31Blagoslovljen, ti ?to istra?uje? bezdane i sjedi? nad kerubima,
   hvaljen i uzvisivan dovijeka!

   ^32Blagoslovljen budi na svodu nebeskom, hvaljen i slavljen dovijeka!

   ^33Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^34Anðeli Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^35Nebesa, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

   ^36Sve vode nad nebesima, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte
   ga dovijeka!

   ^37Sve sile Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^38Sunce i mjeseèe, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^39Zvijezde nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^40Sve ki?e i rose, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^41Svi vjetrovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^42Ognju i ?are, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^43Studeni i vruæino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^44Rose i mrazovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^45Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^46Tuèe i snijezi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^47Noæi i dani, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^48Svjetlo i tmino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^49Munje i oblaci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^50Zemlja neka blagoslivlje Gospoda: neka ga hvali i uzvisuje dovijeka!

   ^51Bregovi i bre?uljci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^52Sve raslinstvo na zemlji, blagoslivljaj Gospoda: hvalite i uzvisujte
   ga dovijeka!

   ^53Izvori, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

   ^54Mora i rijeke, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^55Kitovi i sve ?to se mièe u vodama, blagoslivljajte Gospoda: hvalite
   i uzvisujte ga dovijeka!

   ^56Ptice nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^57Sve divlje i pitome ?ivotinje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i
   uzvisujte ga dovijeka!

   ^58Sinovi ljudski, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^59Izraele, blagoslivljaj Gospoda: hvali i uzvisuj ga dovijeka!

   ^60Sveæenici Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^61Sluge Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^62Dusi i du?e pravednih, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte
   ga dovijeka!

   ^63Sveti i ponizni srcem, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte
   ga dovijeka!

   ^64Hananijo, Azarjo, Mi?aele, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i
   uzvisujte ga dovijeka! Jer on nas je spasio od Podzemlja, on nas je
   istrgao iz ruke smrti, on nas je izbavio iz peæi u?arene, on nas je
   izbavio iz plamena.

   ^65Slavite Gospoda jer je dobar, jer je vjeèna ljubav njegova!

   ^66Svi ?tovatelji Gospodnji, blagoslivljajte Boga nad bogovima, hvalite
   i zahvaljujte, jer vjeèna je ljubav njegova!"
     __________________________________________________________________

            This document is from the Christian Classics Ethereal
               Library at Calvin College, http://www.ccel.org,
                   generated on demand from ThML source.